3/14/24, 2:57 PM Slavenski koridor: Kako su Česi i južni Slaveni željeli obuzdati Njemačku i Mađarsku

 četvrtak, 14.03.2024.

Početna / Politika / Analiza

Analiza

Slavenski koridor: Kako su Česi i južni Slaveni željeli obuzdati Njemačku i Mađarsku
 02.10.2023. 20:15  Faris Marukić

Iako je pitanje koridora (osobito na čehoslovačkoj strani) bilo aktualno do jeseni 1921., sve (realne) nade u
ovu zapravo su okončani ugovorom iz Saint-Germaina u septembru 1919.

Priredio: Faris Marukić

Raspad Austro-Ugarske (jesen 1918.) mnogim je narodima koji su živjeli u toj višenacionalnoj državnoj tvorevini
pružio mogućnost da na ruševinama monarhije formiraju nove države. Time je završio Prvi svjetski rat, a s njim je
nestala i stanovita stabilnost u srednjoj Europi koju je utjelovila Austro-Ugarska.

-65% -61% -63% -66% -68% -62% -71%

Planovi o transformaciji dvojne monarhije, naravno, nastali su ranije. Diplomatska aktivnost po tom pitanju
započela je već tijekom rata, a među slavenskim političarima i intelektualcima značajnu ulogu imao je češki
profesor Tomaš G. Masaryka, koji je brzo nakon početka rata odlučio da treba raditi na rastakanju Austo-Ugarske.

https://politicki.ba/politika/slavenski-koridor-kako-su-cesi-i-juzni-slaveni-zeljeli-obuzdati-njemacku-i-madarsku/38659 1/9
3/14/24, 2:57 PM Slavenski koridor: Kako su Česi i južni Slaveni željeli obuzdati Njemačku i Mađarsku

U aprilu 1918. godine otputovao je u Sjedinjene Američke Države i "lobirao" kod američkog predsjednika
Woodrowa Wilsona. Wilson je tek krajem 1917. napustio je svoje austrofilske stavove, ali je u maju 1918. konačno
pristao na činjenicu da je Austro-Ugarska zapravo gotova.

Nakon završetka Prvog svjetskog rata, stvaranje novih granica bilo je stvar europske i svjetske (američke)
diplomacije, koja je od početka 1919. godine sjedila u Versaillesu i reorganizirala političku sliku (srednje) Europe.
Među novonastalim državama bile su i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca i Čehoslovačka. Mnogo su "glavobolje"
definitivno zadavale jugoslavenske granice. On je već u aprilu 1915. predvidio zapadnu granicu s Italijom
Londonski sporazum, ali ga je konačno potvrdila Pariška mirovna konferencija.

O sjevernoj granici s Austrijom odlučeno je plebiscitom. S druge strane, Čehoslovačka je imala nešto "lakši" posao
u pogledu teritorijalnih pretenzija, jer ju je priznala Antanta kao dio savezničke koalicije. Bez obzira na to što se
češka politika nije protivila talijanskom pripajanju Gornjeg i dijela Srednjeg Jadrana zaleđu iz čisto pragmatičnih
razloga, KSHS i Čehoslvoačka su na mirovnoj konferenciji planirale i zajednički projekt, koridor koji bi presijecao
mađarski teritorij i povezati dvije zemlje.

Ideja o koridoru nije nastala tokom ili okončanjem rata, nego prije njega. Kako je ideja nastala niej sasvim jasno,
ali se veže za tajne razgovorima vođe Mladočeha Karla Kramara s ruskim novinarom, dopisnikom iz Beča i
predstavnikom Ruskog ministarstvo vanjskih poslova, Vsevolodom Svatkovskym, u vezi Kramarovih planova za
slavensku federaciju. Tu su ideju vrlo brzo usvojili Masaryk i njegov krug (dakle on nije sam autor ovog projekta),
koji su nacrtu buduće Čehoslovačke iz 1914. dodali koridor. Čak prije otišao u emigraciju krajem 1914. već je o
tome razgovarao s nekim južnoslavenskim (habsburškim) političarima. Sa Ivanom Lorkovićem razgovarali su o
raspadu Austro-Ugarske i mogućnosti koridorskog povezivanja (habsburških) južnih Slavena, Čeha i Slovaka, a ta
je tema vjerojatno bila razgovaralo se i na susretu sa slovenskim novinarom i političarem Albertom Kramerom, s
kojim su razgovarali o jugoslavenskim težnjama Slovenaca.

Koridor je prvotno zamišljen kao poveznica između sjeverozapadnih i južnih Slavena (Poljaka, Čehoslovaka i
Jugoslavena) u Masarykovim planovima preobrazbe srednje Europe (uz rusku potporu).

Za razliku od prvih planova, Masaryk je već 1915. godine računao na ujedinjenje (habsburških) Južnih Slavena sa
Srbijom. U tom je kontekstu zamišljao i svojevrsni »cordon sanitaire«, tj. slavenski blok novih zemalja, koji bi
razdvojio prirodne protuslavenske saveznike, Nijemce i Madžare, te oslabio njemački pritisak prema . U aprilu
1915. (u memorandumu Independent Bohemia, koji je pripremio uz pomoć R.W. Setona--Watsona), o svojim je
planovima obavijestio članove britanske vlade - Foreign Office i ministra Richarda Greya. U febrauru 1916. u
memorandumu koji je predao francuskoj vladi spominje koridor, koje je trebao "popraviti" podjelu na
"Čehoslovake i Jugoslavene" a čak je i obznanio mogućnost uklanjanja Mađara s teritorija koridora.

Masaryk je 1916. godine počeo "lobirati" i u Sjedinjenim Američkim Državama koje su na "adresu" češke i slovačke
emigracije poslale kartu na kojoj je koridor bio jasno ucrtan. Sigurno je da je i Wilson bio upoznat s planom za
koridor u budućnosti, budući da je američka naučna komisja napravila je o njemu opsežnu studiju.Predsjednik
Jugoslavenskog odbora Ante Trumbič je smatrao da koridor uništava nacionalni princip i da će ga i Nijemci i
Mađari uvijek iznova koristiti kao kamen spoticanja.

Koridor je privukao pažnju i Poljaka jer su smatrali važnom izgradnju tršćanske i riječke luke, te spriječavanje
njemačko-mađarska dominacija u srednjoj Europi. Godine 1916. publicist Ferdinand je u svom listu Jugoslavija
(izlazio u Petrogradu) predvidio teritorijalnu zajednicu buduće jugoslavenske i čehoslovačke države.

Masarykov učenik Edvard Beneš, koji je emigrirao krajem 1915., nastanio se u Parizu i postao glavni tajnik Češkog
nacionalnog vijeća, objavio je u decembru 1916. tekst na francuskom jeziku pod naslovom Detruisez VAutriche-
Hongrie. U njemu je svoje sastanke držao Transpoljsko-čehoslovačko-jugoslavenski bedem protiv Njemačke, koji

https://politicki.ba/politika/slavenski-koridor-kako-su-cesi-i-juzni-slaveni-zeljeli-obuzdati-njemacku-i-madarsku/38659 2/9
3/14/24, 2:57 PM Slavenski koridor: Kako su Česi i južni Slaveni željeli obuzdati Njemačku i Mađarsku

se "naslonio" na svog budućeg saveznika Francusku.Na Slavenskim danima, koji su sredinom augusta 1918.
godine održani u Ljubljani sudionici (češki, poljski, hrvatski i slovenski političari) razgovarali su, između ostalog, o
saradnji država koje će nastati na ruševinama stare Austrije.

U radu pod naslovom Državno-pravna zajednica između čehoslovačko-poljske i jugoslavenske države autor teksta
(najvjerojatnije Ivan Hribar) među ostalim je napisao da nezvisna Poljska, Čehoslovačka i Jugoslavija moraju
dokazati svijetu da žele postati element reda i mira. Dakle, trebale bi međusobno sklopiti federaciju, a prije svega
„sve tri države trebale bi biti u teritorijalnom kontaktu. Na prvi pogled to izgleda teško, ako ne i nemoguće.
Pažljiviji pogled na situaciju pokazuje da su prepreke samo prividne. Čehoslovačka i Poljska će ionako imati
prilično dugu zajedničku granicu. Dakle, odnosit će se samo na teritorijalnu zajednicu s Jugoslavijom. Čak i
mađarska službena statistika, koja je krajnje nepravedna prema Slavenima što se brojanja stanovništva tiče,
svjedoči da je od Dunava do Mure je teritorij na pojasu širokom nekoliko kilometara naseljen slavenskim
stanovništvom.

Taj bi teritorij, dakle, trebao biti prirodni koridor koji bi trebao spojiti Jugoslaviju s Čehoslovačkom, a potom i s
Poljskom.Buduća tripartitnu uniju postavljena je u nekoliko tačaka: obrambena unija, jedinstvena carina,
jedinstvena željeznička politika, zajednički sustav vodenih putova, jedinstvena valuta, jedinstvene mjere,
poštanska konvencija, jedinstvena zakonodavstvo (posebno u pogledu zaštite radnika, trgovačko i patentno
pravo, banke, zadruge, saobračaj, zajednički sud za sporna pitanja.

Kada je car 16. oktobra 1918. ponudio "svojima" ideju federalne Austrije, za tako nešto je naravno već bilo
prekasno. Tri dana kasnije Narodno vijeće u Zagrebu donijelo je deklaraciju kojom (doduše neformalno) prekida
veze s Austrijom. Deklaracija je (na prijedlog Stjepana Radića) sadržavala i tačku o teritorijalnoj povezanosti
buduće Jugoslavije (tada Države Slovenaca, Hrvata i Srba) s Čehoslovačkom. Slična su razmišljanja prevladavala i
među šačica slavenskih poslanika koji su tada još boravili u Beču. Četiri zastupnika Jugoslavenskog kluba (Matko
Laginja, Božo Vuketič, Josip Pogačnik i Vladimir Ravnihar) posljednji su se put krajem oktobra sastala s češkim
zastupnicima. Uglavnom su razgovarali o budućim međusobnim odnosima Jugoslavije (Države SHS) i
Čehoslovačke te je između ostalog (Trst i Rijeka su trebale biti slobodne luke i za Čehoslovačku) donio odluku da
dvije zemlje budu najtješnje povezane jedna s drugom (kao savezne države), odnosno da se preko Mađarske
stvori zajednička granica (a ne samo koridor).

Nakon formiranja Države SHS (29. oktobra 1918.), međutim, Stjepan Radić (zajedno s izaslanikom srpske Vrhovne
komande u Zagrebu, potpukovnikom Dušanom Simovićem) ) čak je razmatrao vojno zauzimanje koridora (češka
brigada,koja se vraćala kući, zauzela bi sjeverni dio, dok bi jedinice Narodnog vijeća zauzele južni dio korida), ali je
zagrebačko Narodno vijeće tu ideju odbilo.

Zbog talijanskog prodora u Logatec , situacija se prilično zakomplikovala - 1. decembra slovensko-hrvatska

politika ulazi u novo političko uređenje (Kraljevina SHS - koja je inače dobila pravne "temelje" već Krfskom
deklaracijom 1917.). “Habsburška” Jugoslavija bila je prošlost, ali s ovom jest koridor je također postao pitanje
nove zemlje.

U novoj konstelaciji slovensko-hrvatska politika tražila je oslonac i kod Masaryka. Tako su sredinom decembra
1918. predstavnici Narodnog vijeća za Sloveniju i Istru, Franjo Novljan i Dragotin Lončar, otputovali u Prag kako bi
se čehoslovački predsjednik zauzeo kod svojih utjecajnih prijatelja (naročito američkog predsjednika Wilsona) u
korist južnih Slavena.

Između ostalog, oni i Masaryk htjeli su razgovarati i o koridoru, jer ih je zanimalo njegov stav. Krajem 1918. i drugi
južnoslavenski političari (osobito Stjepan Radić) "lobirali" su u vezi s koridorom u Pragu a Masaryk je o tome
razgovarao i sa najvišim beogradskim krugovima.

https://politicki.ba/politika/slavenski-koridor-kako-su-cesi-i-juzni-slaveni-zeljeli-obuzdati-njemacku-i-madarsku/38659 3/9
3/14/24, 2:57 PM Slavenski koridor: Kako su Česi i južni Slaveni željeli obuzdati Njemačku i Mađarsku

S druge strane, Italija je insistirala na Londonskom paktu i tražila za sebe Trst, Istru i Dalmaciju. Italijanska vlada
odbila je i Masarykov prijedlog da bi Trst je postao međunarodna slobodna luka. “Sukob između Talijana i
Jugoslavena u posljednje vrijeme toliko se zaoštrio da se strahuje da će doći do ozbiljnih sukoba. Zato je Antanta
naredila da američke trupe posreduju između dviju zavađenih strana. Jugoslavija je glavnu podršku dobila od
Francuske, koja se uglavnom zalagala za povezivanje koridorom.

Masaryk , međutim, morao je odnose između Italije i Čehoslovačke tretirati s krajnjim oprezom. Slovenska javnost
polagala je velike nade u savezništvo s Česima, ali zbog međunarodnih interesa nije Prag nije previše radio na
pomoći slovenskoj strani. U prvom planu čehoslovačko-jugoslavenskih odnosa svakako je bilo pitanje Londonskog
pakta i stvaranja novih granica, ali su Česi davali prednost talijanskim interesima.Za Čehe je italijansko-
jugoslavenski sukob bio posebno važan u vezi s Jadranom, a tu su se čehoslovački interesi brzo ukrstili sa
slovenskim (odnosno jugoslavenskim).

U januaru 1919. u predgrađu Pariza započela je mirovna konferencija, koja je trebala potpuno rekonstuirati
(srednjo)europski prostor, a glavnu su riječ imale Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Francuska i Italija,
ali nisu imale isti poglede i ciljeve. U Wilsonovim očima Italija nije bila popularna jer je imala velike teritorijalne
zahtjeve. SAD se oslanjao na Wilsonove tačke i zalagao se za Ligu naroda.

Britanija je željela postići ravnotežu snaga u Europi, a Francuska je željela oslabljenu Njemačku (Rusija koja je bila
usred građanskog rata bila je isključena iz pregovora). U takvoj atmosferi zahtjevi "malih" naroda (u mjeri u kojoj
nisu odgovarali politici velike četvorke) gurnuti su na marginu. Jedna od takvih težnji bila je uspostava
čehoslovačko-jugoslavenskog koridora, što je bila jedna od želja čehoslovačke i jugoslavenske strane, koji je zbog
poljsko-češkog spora pao u vodu. Štampa kod južnih Slavena pratila je početak konferencije opširnim pismom o
planiranom koridoru, govoreći kako je potrebno razdvojiti "prijatelje" Nijemace i Mađare, "da nas opet ne počnu
grliti kao stoljećima prije".

Granica koriodora išla bi u Štajerskoj od potoka Dobre uz potok do ušća Rabe; rijekom Rabom do ušća Labnice;
do Požuna onda staru granicu, samo što bi posve njemačko selo Edelstahl bilo pripojeno Austriji. Granica s
Mađarskom trebala je ići tako da bi Jugoslavija došla sve do Javrina (Györ), granica bi bila do ušća Rabe u Dunav, a
granica bi išla Dunavom do Požuna. Unatoč činjenici da Masaryk nije prisustvovao konferenciji, pozorno je pratio
aktivnosti čehoslovačke delegacije koju su predvodili premijer Karel Kramar i ministar vanjskih poslova Edvard
Beneš.

Beneš je naredio izradu precizne karte teritorija kojim je trebao ići koridor između Čehoslovačke i Kraljevine SHS.
Od svojih kolega (potpukovnika Rudolfa Kalhousa, statističara i demografa .Antoniha Bohača, geografa Viktora
Dvorskyja i profesora vodotehnike na tehničkoj visokoj školi u Brnu .Antonina Smrčeka) zahtijevao je, među
ostalim, stratešku analizu, podatke o etnografskom sastavu stanovništva, detaljne statistike o privrednom stanju i
o mogućnostima željezničkog povezivanja Bratislave, Trsta i Rijeke.

https://politicki.ba/politika/slavenski-koridor-kako-su-cesi-i-juzni-slaveni-zeljeli-obuzdati-njemacku-i-madarsku/38659 4/9
3/14/24, 2:57 PM Slavenski koridor: Kako su Česi i južni Slaveni željeli obuzdati Njemačku i Mađarsku

Koridor je inače planiran u zapadnom dijelu Podunavlja, ali bi prolazio kroz četiri mađarske administrativne
jedinice (Moson, Šopron, Vas i Zala), koje su bile nacionalno mješovite. Sjeverna i južna "granica" koridora bile su
jasne (Dunav na sjeveru, Prekmurje i Međimurje na jugu). Zapadna bi granica također slijedila staru
austrougarska granica, a na istoku granica s Mađarskom presijecala bi spomenute okruge.

Masaryk i Beneš, za razliku od Kramara, koji su u svojim planovima koridor prepustili južnim Slavenima,
predvidjeli su njegovu teritorijalnu podjelu. Inače, prema češkom planu predstavljenom na konferenciji, koridor je
imao površinu 9.487 km2 sa 780.958 stanovnika (od toga 304.740 Mađara, 255.179 Nijemaca, 141.860 Hrvata,
72.400 Slovenaca (uključujući Prekmurce) i 2.642 Čehoslovaka).

S druge strane, s jugoslavenske strane plan koridora izradili su Jovan Cvijič, profesor geografije na Filozofskom
fakultetu u Beogradu, i Josip Lakatoš, novinar, publicist i urednik. Lakatoš je početkom 1919. objavio i knjigu
Jugoslavija u svjetlu statistike, u kojoj je (uz Trst i Baranju) branio ideju koridora. Koncept koridora razvio je i
francuski doktor i antropolog Arthur Chervin (on je svoju ideju prvi put iznio 1915. u knjizi LAtriche et leHongrie
de demain, gdje je smatrao da slavenska veza zapad-jug (preko koridora između Čehoslovačke i Jugoslavija) bila bi
najveća garancija za europski mir, za odvajanje Nijemaca i Mađara i za uspostavu svojevrsne slavenski koridor
podupirao je i pariški slavist i historičar Ernest Denis u svom djelu La guerre (1915.).

Ako su sjeverna, zapadna i južna granica koridora bile neproblematične, koncepti su se razlikovali u opsegu na
istočnoj granici. Čak je najveći dio teritorija na istoku koridoru dodijelio Chervin, a najviše na zapadu Lakatoševa
ideja (prema kojoj bi koridor imao najmanje mađarskog populacija). Prema njegovoj zamisli, slavensko
stanovništvo na koridoru imalo bi najveći udio od svih prijedloga (od preko 320.000 stanovnika, 68.214 - 21%
Mađara, 148.168 - 46% Nijemaca i 104.374 - 33% Slavena - uglavnom Hrvata i Slovenaca) . Glavna svrha koridora
bila je razdvojiti Nijemce i Mađare, čime bi se spriječila moguća obnova Austro-Ugarske, a s druge strane, ovaj bi
manevar spojio sjeverozapadne i južne Slavene.

https://politicki.ba/politika/slavenski-koridor-kako-su-cesi-i-juzni-slaveni-zeljeli-obuzdati-njemacku-i-madarsku/38659 5/9
3/14/24, 2:57 PM Slavenski koridor: Kako su Česi i južni Slaveni željeli obuzdati Njemačku i Mađarsku

Čehoslovačke novine već su stvarale dojam da će koridor, "100 km širok i 200 km dug" s približno 400.000
stanovnika, uskoro biti realiziran. I jugoslavenska je politika prije "saslušanja" na konferenciji bila prilično
optimistična. Beneš je početkom febraura ispred "Vijeća desetorice" u memorandumu iznio je čehoslovačke
teritorijalne zahtjeve (koje je potom preuzela Komisija za čehoslovačke poslove). Memorandum je u tački 5.
predviđao odvajanje Nijemaca i Mađara, neposredno susjedstvo Čehoslovačke s južnim Slavenima.

Važan faktor u stvaranju koridora bio je i izlaz Čehoslovačke na Jadransko more. Tako je u memorandumu koji je
češka strana pripremila jasno definirana (ekonomska) veza Čehoslovaka s Jadranom. Čehoslovački planovi su
uključivali povezivanje Praga i Bratislave s Trstom i Rijekom, a to su željeli postići kroz koridor koji bi (susjedski)
povezivao Čehoslovačku i Kraljevinu SHS. Sa m koridor mogao je pripasti Čehoslovačkoj, Jugoslaviji ili je mogao
biti internacionaliziran.

S druge strane, Jugoslavenska pododsjek također je počeo pripremati materijal. Sastanci su održani u hotelu
Campbell na Avenue de Friedland u Parizu. Podsekcijom je predsjedao dr. Nik Zupanič, inače tehnički delegat na
konferenciji koja se prvi put sastala 18. februara (O koridoru se prvi put raspravljalo 1. marta, a Lakatoš je dobio
zadatak da pripremi izvještaj.

No razvoj događaja već je krenuo u neželjenom smjeru. Kad je početkom janaura 1919. Josip Ferfolja, predstavnik
Slovenskog narodnog vijeća, razgovarao s Masarykom, čehoslovački predsjednik (koji je znao da će Trst pasti Italiji
kao ratni plijen) rekao mu je da se Jugoslaveni trebaju boriti za Dalmaciju, a ne za Trst. Bio je svjestan da Italija ima
prejake "karte", zbog čega službena češka politika nije mogla u potpunosti podržati jugoslavenske zahtjeve i želje.
Vjerovatno je isto mislio i za koridor. Unatoč tome, češka i jugoslavenska politika i dalje su računale na njega, iako
su se sastanci "Antante" definirali protiv koridoa već krajem februara. Krajem marta i Nacionalna skupština u
Pragu usvojila je posebnu izjavu o nužnosti koridora, a praške novine Narodni listy objavile su opširan članak s
planom koridora.

No, pitanje koridora "palo je u vodu" u Versaillesu krajem istog mjeseca. Čehoslovačka politika, koja je najgorljivije
težila koridorima, mogla se nadati jedino potpori Francuske (koja je željela oslabiti Njemačku) među svojim
saveznicima, dok je Italija (iako je tijekom rata podržavala Čehe i Slovake) bila otvoreno protiv. Drugi su bili
ravnodušni.

Tako je komisija za čehoslovačke poslove 12. marta svoje zaključke sažela u izvještaju i podnijela ih teritorijalnoj
komisiji . S jugoslavenske strane koridor kao takav nije se ni pojavio na dnevnom redu, već se na jugoslavenskoj
strani taj koridor nije ni pojavio na dnevnom redu.

Amerikanci su izvorno zauzeli etnografski stav, Englezi su upozoravali na opasnost koridora tzv. vojnog gledišta, a
talijanska je delegacija odbacila bilo koji takav zahtjev jer je smatrala da bi to u budućnosti štetilo talijanskim
interesima ako bi bili u širem dodiru s Jugoslavenima. Samo je Francuska zastupala i podržavala naš stav. Osobito
su francuski vojni krugovi uvidjeli važnost koridora. U takvim okolnostima rješenje pitanja koridora već je bilo
sahranjeno. Unatoč tome, Vrhovni savjet je razmatrao ovo pitanje, ali ga je odbacio." Zapravo, koridor na
konferenciji "sudarao" se s hrpom važnijih problema, tako da su "kreatori" nove europske karte nisu izdvajali
previše "pažnja".

“Manifestacije” vezane za ideju koridora nastavile su se događati, posebno na čehoslovačkoj strani, unatoč
njegovom neuspjehu. Tako se Narodni list u aprilu nadao da će se koridor "vratiti na dnevni red kada se na
mirovnoj konferenciji pozabave problemima velikih saobračajnih pitanja". Češki državni sekretar Jan Semeräd
objavio je članak u aprilskom izdanju praške Jugoslavije u kojem "pozivao na rješenje talijansko-jugoslavenskog
sukoba za dobrobit Jugoslavije kao cjeline, uključujući i za uspostavu teritorijalnog koridora između Čehoslovačke
i Jugoslavije, budući da je upozoravao da će bez njega Čehoslovačka za nekoliko godina pasti u njemačku
interesnu sferu.

https://politicki.ba/politika/slavenski-koridor-kako-su-cesi-i-juzni-slaveni-zeljeli-obuzdati-njemacku-i-madarsku/38659 6/9
3/14/24, 2:57 PM Slavenski koridor: Kako su Česi i južni Slaveni željeli obuzdati Njemačku i Mađarsku

Sličnog je mišljenja bio i na sastanku Trgovačko-industrijske komore Praga 20. jula, na kojem se uglavnom
razgovaralo o privrednoj saradnji s Jugoslavijom i zauzeo jedinstven stav o nužnosti koridora. U Sloveniji je
situacija bila više "sanirana". Budući da se čini da je "želja" jugoslavenske politike prema koridu općenito bila
nešto manja nego u Čehoslovačkoj, ne čudi da su i slovenske novine zauzimale sve realnije stavove.

Iako je pitanje koridora (osobito na čehoslovačkoj strani) bilo aktualno do jeseni 1921., sve (realne) nade u ovu
zapravo su okončani ugovorom iz Saint-Germaina u septembru 1919. Umjesto toga, Čehoslovačka i Jugoslavija
već su osnovale Malu Antantu u augustu 1920. (Treća članica bila je Rumunija), koja je osnovana uglavnom iz
straha od revanšizma u ratom poraženim zemljama. Tom političko-obrambenom zajednicom, koju je kasnije
podržala i Francuska, i Čehoslovačka i Jugoslavija krenule su nešto drugačijim putem od onog kojim bi išle
uspostavom koridora, a odluka velesila utjecala je i na samu sliku srednje Evrope.
Podijeli 1
 

Komentari
Ovaj članak nije moguće komentarisati.

Najnovije Najčitanije  

Prijeti li raskol u SDP-u?

 03.03.2024. 09:05

Schmidt je već (najmanje) tri puta odlagao nametanje

 21.02.2024. 09:23

Schmidt prelomio! Sačekat će. A možda i neće

 10.02.2024. 12:23

Evropski izbori: Hoće li Evropa postati ekstremno desničarska?

 06.02.2024. 21:31

Trojka između srpsko-hrvatskog čekića i američkog nakovnja

 03.02.2024. 21:33

Sarajevske poruke Jima O'Briena

 02.02.2024. 22:06

https://politicki.ba/politika/slavenski-koridor-kako-su-cesi-i-juzni-slaveni-zeljeli-obuzdati-njemacku-i-madarsku/38659 7/9
3/14/24, 2:57 PM Slavenski koridor: Kako su Česi i južni Slaveni željeli obuzdati Njemačku i Mađarsku

ADRESA :
Trg djece Sarajeva bb; Zgrada Feroelektra 4. sprat

TELEFON :
000-000-0000

E-MAIL ADRESA :
portalpolitickiba@gmail.com

   

NAJPOPULARNIJE

Analiza
Intervju
Komentar
BiH
Regija
Svijet
Sudnica
BiH
Svijet
Reportaža

FOTO

Dodik u Beč Dodik u Beč poveo svog taze sankcioniranog saradnika

poveo svog  prije 3h 1m
taze
sankcioniranog
saradnika

https://politicki.ba/politika/slavenski-koridor-kako-su-cesi-i-juzni-slaveni-zeljeli-obuzdati-njemacku-i-madarsku/38659 8/9
3/14/24, 2:57 PM Slavenski koridor: Kako su Česi i južni Slaveni željeli obuzdati Njemačku i Mađarsku

Cvijanović Cvijanović se u Azerbejdžanu susrela s Alijevim

se u  prije 3h 35m
Azerbejdžanu
susrela s
Alijevim

Delegacija MMF-a u posjeti Centralnoj banci BiH

Delegacija
 prije 22h 52m
MMF-a u
posjeti
Centralnoj
banci BiH

Studenti Studenti posjetili firmu Energo trafo iz Visokog

posjetili  jučer u 17:11
firmu
Energo
trafo iz
Visokog

O nama Marketing Impressum Pravila privatnosti Kontakt

© 2024 Politicki.ba

https://politicki.ba/politika/slavenski-koridor-kako-su-cesi-i-juzni-slaveni-zeljeli-obuzdati-njemacku-i-madarsku/38659 9/9