Timothy Zahn

NASLJEDNIK IMPERIJA
Prijevod djela: HEIR TO THE EMPIRE
 GLAVA 1

- Kapetane Pellaeon? - zazvao je kroz žamor drugih razgovora glas prema

lijevom potpalublju. - Poruka sa stražarske linije: izviđači su upravo napustili
brzinu svjetlosti.
Pellaeon, nagnut preko ramena čovjeku koji je sjedio za monitorom
Chimaerina upravljačkog mosta, nije se obazirao na poziv. - Ispitaj mi ovu
liniju! - naredio je, lupnuvši svijetleći potez protegnut po shematskom prikazu
na ekranu.
Strojovođa upitno pogleda prema njemu. - Gospodine…
- Čuo sam ga. - reče Pellaeon. - Dobili ste zapovjed, poručnice.
- Da, gospodine - oprezno odgovori časnik i vrati se tipkovnici i traganju.
- Kapetane Pellaeon? - ponovio je glas, ovaj put bliže. Zadržavajući
pogled rta upravljačkom ekranu, Pellaeon je čekao dok nije čuo šum stopa
koje su se približavale. Tada se, sa svim kraljevskim dostojanstvom koje
čovjeku daje pedeset godina provedenih u floti Imperije, ispravio i okrenuo.
Žustri korak mladog dežurnog časnika postane neodlučan, a potom se
naglo zaustavi. - Uhm, gospodine… Nakon pogleda u Pellaeonove oči i glas
mu zamukne. Kapetan je bio tiho i tišina je trajala nekoliko trenutaka, ali
dovoljno dugo da je oni najbliži zamijete.
- Ovo nije sajam stoke u Shaum Hiiu, poručnice Tschel - progovorio je
konačno, zadržavajući glas mirnim, ali i ledeno hladnim. - Ovo je most
Imperijalnog zvjezdanog razarača. Rutinske obavjesti ne možete, ponavljam,
ne možete jednostavno izvikivati u pravcu onoga kome su upućene. Je li to
jasno?
- Da, gospodine. - odvrati Tschel s mukom. Pellaeon zadrži pogled na
njemu još nekoliko trenutaka, te spusti glavu jedva zamjetno kimnuvši. -
Sada! Izvješće!
- Da, gospodine. - procijedi Tschel ponovo. - Upravo smo primili poruku
sa stražarskih brodova, gospodine: izvidnici su se vratili s osmatračkog leta iz
Obroa-skai sustava.
- Vrlo dobro. - kimnu Pellaeon. - Jesu li imali poteškoća?
- Neznatnih, gospodine. Čini se da su ih domoroci iznenadili i prekinuli
im kopiranje podataka iz središnjeg knjižničnog sistema. Zapovjednik
eskadrile kaže da su se dali u potjeru za izvidnicom, ali im je umakao.
- Nadam se da jeste. - reče Pellaeon oštro. Obroa-skai je imala strategijski
položaj u području graničnih zemalja, a obavještajna su izvješća indicirala da
je Nova Republika odlučno nudila članstvo i potporu. Da su bar imali
naoružane poslaničke brodove tamo u vrijeme pobune…
No, saznat će se ubrzo… - Neka se zapovjednik krila javi operativnom
dežurstvu s izvješćem čim se izvidnica vrati na brod. - zapovjedi Tschelu. - I
neka je stražarska linija u povećanoj pripravnosti. Odstupi!
- Na zapovjed, gospodine. - Okrenuvši se u mjestu, gotovo primjereno
imitirajući pravilni vojnički okret, poručnik se uputi nazad konzoli za vezu.
Mladi poručnik. U tome je, pomisli Pellaeon s malo gorčine starih godina,
pravi problem. U starim danima, kada je Imperij bio na vrhuncu moći, bilo bi
nezamislivo da mlad čovjek kao što je Tschel služi kao časnik na mostu broda
kakav Chimarea. Ali sada…
Pogledao je na čovjeka, jednako mladog, za upravljačkim monitorom.
Sada, za razliku od prije, na palubi Chimaere nije bilo doslovno nikoga doli
mladih muškaraca i žena.
Pellaeon polako prijeđe pogledom preko zapovjednog mosta, osjećajući
kako mu se eho staroga bijesa i mržnje uvija u želucu. Znao je da je bilo puno
zapovjednika u floti koji su smatrali izvornu Imperijinu Zvijezdu Smrti samo
razmetljivim pokušajem da se bezgranična vojna snaga Imperija dovede pod
čvršći, izravan nadzor, na isti način kako je nadzor bio uspostavljen nad
političkom moći Imperija. Činjenica da se Imperij nije obazirao na dokazanu
ranjivost borbene stanice, nego je nastavio i s drugom Zvijezdom Smrti,
jedino je doprinjela tim sumnjama. Tek bi nekolicina u vrhovnim strukturama
flote iskreno žalila gubitak tog broda… da brod nije u svojoj smrtnoj agoniji
sa sobom povukao i Superzvjezdani razarač Executor.
Čak i nakon pet godina, Pellaeon nije mogao a da se ne trgne prisjećajući
se te slike: Executor, van svakog nadzora, sudara se s teško oštećenom
Zvijezdom Smrti i potpuno se raspada u stravičnoj eksploziji borbene stanice.
Gubitak broda bila je dovoljna nesreća, ali činjenica da je to bio upravo
Executor gubitak je činila još gorim. Upravo taj Superzvjezdani razarač bio je
osobni brod Dartha Vadera, i usprkos legendarnoj - a ponekad i smrtonosnoj -
mušićavosti Tamnog Gospodara, služba na tom brodu je dugo
podrazumjevala brzi put ka promaknuću.
Što je značilo da je smrću Executora nestala i nerazmjerna frakcija
najboljih mladih časnika, dočasnika i članova posade.
 Flota se nikada nije oporavila od tog poraza. Nakon što je izgubljeno
vodstvo Executora, bitka se ubrzo pretvorila u zbunjujuće komešanje i još je
nekoliko zvjezdanih razarača bilo izgubljeno prije nego li je konačno dana
zapovjed o povlačenju. Sam je Pellaeon, pošto je preuzeo zapovjedištvo
nakon pogibije bivšeg zapovjednika Chimaere, učinio najbolje što je mogao
da stvari zadrži pod kontrolom, ali usprkos svim njegovim naporima, nikada
nisu povratili inicijativu protiv Pobunjenika. Upravo suprotno, stalno su bivali
potiskivani unazad. Dok nisu završili upravo ovdje.
Ovdje, gdje su nekada bile mrtve vode Imperija, tek sa četvrt prijašnjeg
sustava pod imenom i nadzorom Imperija. Ovdje, na zvjezdanom razaraču
koji je većinom popunjen posadom koja je brižljivo obučena, ali mlada i
gotovo bez iskustva - mnogi od njih unovačeni su u svojim svjetovima, pod
prisilom ili uz prijetnju sile.
Ovdje, pod zapovjedništvom vjerojatno najvećeg vojnoga uma kojeg je
Imperij ikada vidio.
Pellaeon se nasmiješi škrtim, vučjim smješkom prelazeći opet pogledom
po zapovjednom mostu. Ne, još nije kraj Imperija. I arogantno
samoproglašena Nova Republika će to ubrzo otkriti.
Pogleda na sat. Dva i petnaest. Veliki Admiral Thrawn sada je vjerojatno
u zapovjednoj sobi, udubljen u razmišljanje. Ako imperijalni propisi prijekim
okom gledaju na dovikivanje preko zapovjednog mosta, o uznemiravanju
Velikog Admirala internim pozivom usred razmišljanja imaju još čvršći stav.
Čovjek s njim može razgovarati oči u oči, ili nikako. - Nastavi istraživati te
linije. - naredi Pellaeon časniku za upravljačkim mostom uputivši se prema
vratima. - Brzo se vraćam.
Nova zapovjedna soba Velikog Admirala nalazila se dvije razine ispod
mosta, u prostoru koji je bivšem zapovjedniku služio kao raskošni apartman
za zabavu. Kada je Pellaeon pronašao Thrawna - ili bolje, kada je ovaj
pronašao Pellaeona - jedna od prvih odluka mu je bila preuzeti odaje i
pretvoriti ih u nešto što je u biti bio drugi zapovjedni most.
Drugi zapovjedni most, soba za meditacije - možda i nešto više. Posadi
Chimaerae nije bila tajna da Veliki Adiniral tamo provodi većinu svog
vremena otkako su završene nedavne preinake. Tajna je bila što je on zapravo
radio tih dugih sati.
Stupivši pred vrata, Pellaeon poravna tuniku i pripremi se. Možda je bio
blizu saznanju. - Kapetan Pellaeon moli prijem kod Velikog Admirala
Thrawna - najavio se.
- Imam obavije…
 Vrata su se otvorila prije nego li je izgovorio do kraja. Duševno se
pripremajući, Pellaeon stupi u prigušeno osvjetljenu prostoriju. Zaokruži
pogledom po njoj, ali ne vidje ništa zanimljivoga. Uputi se prema vratima
glavne odaje, pet koraka pred njim.
Dašak zraka koji je osjetio na potiljku bilo mu je jedino upozorenje. -
Kapetane Pellaeon - dubok, hrapav i pomalo mačji glas mjauknuo mu je u
uho.
Pellaeon odskoči i osvrne se, proklinjući i sebe i nisko čekinjavo biće koje
je stajalo na manje od pola metra od njega. - Do vraga, Rukh - zareža. - Što ti
pada na pamet?
Jedan dugi trenutak Rukh je samo gledao prema njemu i Pellaeon osjeti
kaplju znoja kako mu klizi niz vrat. S tim velikim mračnim očima, izbočenom
čeljusti i ljeskajućim oštrim zubima, Rukh je u polutami sobe djelovao još
stravičnije nego pod uobičajenim svjetlom. Posebno nekome kao Pellaeonu,
nekome tko je znao za što Admiral koristi Rukha i njegove suplemenjake
Noghrije..
- Radim svoj posao - naposljetku odgovori Rukh. Gotovo ležerno ispruži
mršavu ruku prema nutarnjim vratima. Pellaeonov pogled na trenutak ugleda
odsjaj ubojičinog uskog sječiva, prije nego što je nož nestao u rukavu Noghri
bluze. Dlan se zatvori, pa ponovo otvori, dok su mu čelični mišići poigravali
pod tamno sivom kožom.
- Izvolite ući.
- Hvala - promrmlja Pellaeon. Poravnavajući ponovno tuniku, okrenu se
nazad prema vratima. Otvore se čim je pristupio i on prođe kroz njih…
…u blago osvjetljeni muzej umjetnina.
Tek što je stupio u sobu, naglo zastane i udivljeno se ogleda po prostoriji.
Zidovi i kupolasti svod bili su pokriveni platnima - slikama i crtežima.
Nekolicina je djelovala nejasno ljudski, ali je za većinu bilo očito da su
neljudskog podrijetla. Različite skulpture, smostojeće i na postoljima, bile su
razmještene po sobi. U središtu prostorije nalazio se dvostruki kružni zaslon s
vanjskom kružnicom povišenom u odnosu na nutarnju. Činilo se da su oba
zaslona, koliko je Pellaeon mogao vidjeti, posvećena slikama umjetničkih
dijela.
U središtu tog dvostrukog kruga sjedio je Veliki Admiral Thrawn,
zavaljen u duplikat admiralske fotelje s zapovjednog mosta.
Sjedio je nepomičan. Pod prigušenim se svjetlom njegova sjajna plavo-
crna kosa ljeskala, a blijeda plava put djelovala je hladno i zasjenjeno - vrlo
neljudski na liku koji je inače imao ljudske obrise. Oči su mu se činile
zatvorene, a glava je zabačena počivala na naslonu. Samo je tračak žarkog
crvenila bljeskao medu Admiralovim kapcima.
Pellaeon ovlaži usne, najednom nesiguran koliko je zapravo mudra ova
invazija na Thrawnovo svetište. Ako Veliki Admiral ovo shvati kao
dodijavanje…
- Uđite, kapetane. - reče Thrawn, prekidajući tihim odmjerenim glasom
Pellaeonovo razmišljanje. Očiju još uvijek stisnutih u uske proreze, zamahne
rukom, malom i precizno odmjerenom kretnjom. - Što mislite?
- Vrlo je… zanimljivo, gospodine. - bio je Jedini odgovor koji je Pellaeon,
prelazeći kroz vanjsku kružnicu zaslona, mogao dati.
- Sve je holografsko, naravno. - reče Thrawn, a Pellaeonu se učini da čuje
notu žaljenja u njegovu glasu. - I skulpture i platna. Neka su djela izgubljena,
a mnoga ilruga su na planetarna koje su okupirali Pobunjenici.
- Da, gospodine. - kimnu Pellaeon. - Mislio sam da će Vam biti drago čuti
da su se izviđači vratili iz Obroa-skai sustava, Admirale. Zapovjednik
eskadrile će biti spreman podnijeti prijavak za nekoliko minuta.
Thrawn kimnu. - Jesu li uspjeli ozvučiti knjižnični sistem?
- Izvukli su bar dio podataka - reče mu Pellaeon. - Još uvijek ne znam jesu
li uspjeli posao privesti kraju - čini se da su krenuli u potjeru za njima, ali
zapovjednik eskadrile misli da im je umakao.
Thraw je trenutak šutio. - Ne. - reče. - Ne vjerujem da im je umakao.
Posebno ukoliko su progonitelji bili iz redova Pobunjenika. - duboko
uzdahnuvši, uspravi se u stolici i po prvi put otkako je Pellaeon ušao, otvori
svoje zažarene crvene oči.
Pellaeon mu uzvrati pogled ne trepnuvši, osjetivši lagani srs ponosa zbog
toga. Mnogi se zapovjednici i podanici Imperija nisu nikada suočili s tim
pogledom, a da pri tom ne osjetivše neugodu. Niti sa samim Thrawnom,
zapravo. Vjerojatno je zato Veliki Admiral i proveo većinu svog radnog
vijeka daleko u Nepoznatim Područjima, trudeći se da tamošnja barbarska
područja galaksije stavi pod nadzor Imperija. Njegov briljantan uspjeh
priskrbio mu je naslov ratnoga Kneza i pravo da odjene bijelu odoru Velikog
Admirala. Bio je jedino neljudsko biće komu je Car dodijelio tu čast.
Ironija je da je to samo doprinjelo njegovoj nezamjenjivosti u ratnim
pohodima na granicu. Pellaaeon se često pitao kako bi Endorska bitka završila
da je Thrawn, a ne Vader, zapovjedao Executorom. - Da, gospodine. -
odgovori. - Zapovjedio sam povećanu pripravnost stražarskim linijama.
Trebamo li zapovjediti borbenu gotovost?
- Još ne. - reče Thrawn. - Imamo još vremena. Recite mi kapetane, znate li
što o umjetnosti?
- Mmm… ne puno. - istisnu Pellaeon, pomalo iznenađen naglom
promjenom teme. - Nikada nisam imao puno vremena da ga posvetim
umjetnosti.
- Trebali bi naći vremena. - Thrawn pokaže prema dijelu unutarnje
kružnice zaslona, njemu s desna. - Saffa slikarstvo. - pojasni njegovo
podrijetlo. - Približno 1550. do 2000. godina prije Imperija. Vidite li kako se
stil mijenja, upravo ovdje, pri prvom doticaju s Thennquorom. A ono… —
pokaza prema zidu s lijeva - …su primjerci Paonidd sadrene umjetnosti.
Pogledajte, imaju sličnosti s ranim Saffa djelima, ali i sa Pre-Em Vaathkree
plošnim skulpturama nastalihm sredinom osamnaestog stoljeća.
- Da, vidim. - odvrati Pellaeon, ne baš iskreno.
- Admirale, ne bi li trebali ..?
Prekinuo ga je oštar zvižduk koji proparao je zrak.
- Most zove Velikog Admirala Thrawna - napeti glas poručnika Tschela
dopre sustavom veze. - Gospodine, napadnuti smo!
Thrawn pritisnu prekidač odašiljača. - Ovdje Thrawn - prozbori smireno. -
Objavite borbenu gotovost i recite mi što se događa. Mirno, ukoliko je
moguće.
- Na zapovjed, gospodine. - Zasvijetliše nijema svjetla za uzbunu, ali je
Pellaeon mogao čuti i prigušeni zvuk alarma koji je zavijao vani. - Senzori
pokazuju prisutstvo četiriju jurišnih fregata Nove Republike. - nastavi Tschel,
još uvijek napetim glasom, ali ga je sada očito bolje kontrolirao. - Plus
najmanje tri eskadrile X-krilnih borbenih letjelica. Lete u simetričnoj rojnoj
formaciji i prodiru na vektoru naših izvidnika.
Pellaeon prokune ispod glasa. Jedan zvjezdani razarač, s posadom bez
imalo iskustva, sam protiv četiri jurišne fregate i njihovih borbenih letjelica u
pratnji. - Strojeve punom snagom! - zapovjedi u odašiljač. - Pripremite
ubrzanje do brzine svjetlosti! - naredi i zakorači prema vratima.
- Zanemarite zapovjed o ubrzanju, poručnice. - reče Thrawn, hladano i
smireno. TIE borbene skupine na položaje, aktivirajte zaštitne štitove.
Pellaeon se okrenu nazad prema njemu.
- Admirale…
Thrawn ga ušutka podignuvši ruku. - Dođite ovamo, kapetane. - zapovjedi
Veliki Admiral. - Pogledajmo, hoćemo li?
Pritisnuo je prekidač i svih umjetnina iznenada nestane. Umjesto toga,
soba poprimi izgled umanjene osmatračnice zapovjednog mosta, s prikazima
kormila, stroja i naoružanja na zidovima i na dvostrukim kružnicama displeja.
Cijeli se prostor sobe pretvori u hologramski taktički prikaz. Svjetlucava
polukugla u jednom uglu indicirala je položaj napadača. Na zidnom displeju u
neposrednoj blizini moglo se očitati vrijeme predviđenog dolaska neprijatelja
- dvanaest minuta.
- Na sreću, izvidničke letjelice su u dovoljnoj prednosti pred njima i nisu
u opasnosti. - reče Thrawn.
- Tako. Da vidimo s čim zapravo imamo posla. Pozor, most! Zapovjedite
napad trima najbližim stražarskim letjelicama!
- Na zapovjed.
Na drugom kraju prostorije, tri plave svijetleće točke se odvoje od
stražarskih položaja prema presretačkim vektorima. Krajem oka Pellaeon
vidje kako se Thrawn u sjedalu nagnuo naprijed kada su jurišne fregate i
letjelice u njihovoj pratnji skrenule odgovarajući na manevar. Jedno plavo
svjetlo ugasnu.
- Izvrsno. - primjeri Thrawn, zavalivši se nazad u sjedalo. - To bi bilo
dovoljno, poručnice. Povucite preostale dvije stražarske letjelice i zapovjedite
liniji Sektora četiri proboj kroz vektor napadača.
- Na zapovjed. - reče Tschel, zvučeći vrlo zbunjeno. Pellaeon je mogao
dobro razumjeti njegovu zbunjenost. - Ne bi li trebali makar izvijestiti ostatak
flote? - predloži glasom u kojem i sam osjeti napetost. - Mrtvačka Glava
mogla bi biti ovdje za manje od dvadeset minuta, a većina ostalih za manje od
sata.
- Uvlačenje naših ostalih brodova u ovo je posljednja stvar koju sada
trebamo, kapetane. - odvrati Thrawn. Dignuo je pogled prema Pellaeonu i
mlak mu osmijeh preleti usnama. - Nakon svega, možda bude i preživjelih, a
mi nikako ne bi željeli da pobunjenici saznaju za nas. Zar ne?
Okrenu se nazad prema zaslonima. - Pozor, most!
Rotacija za dvadeset stupnjeva u lijevo. Dovedi nas u usporedan položaj s
vektorom napadača i uperi gornji postroj prema njima. Čim budu unutar
kružnice naše obrane neka se stražarska linija Sektora četiri postavi u
formaciju iza njih i počne im ometati sve transmisije veze.
- N-na zapovjed. Gospodine..?
- Vi ne morate razumjeti, poručniče. - reče Thrawn osorno ledenim
glasom. - Samo izvršavajte.
- Da, gospodine!
Pellaeon zadrži dah vidjevši na displeju kako Chi-maera zaokreće prema
zapovjedi.
- Bojim se da ni ja ne razumijem, Admirale. - prozbori. - Okrenuti naš
gornji postroj prema njima…
Thrawn ga opet prekinu podigavši ruku. - Gledajte i učite, kapetane. Most,
u redu je, zaustavi skretanje i zadrži sadašnji položaj. Ukloni zaštitne zapreke
za pristajanje i povećaj snagu ostalih zaslona. TIE borbene eskadrile,
polijetanje čim ste spremni. Odmah se odmaknite od Chimaere na dva
kilometra i okrenite se u otvorenoj grupnoj formaciji. Držite startnu brzinu i
postrojite se za napad u pojasu.
Nakon što je dobio potvrdu izvršenja zapovjedi, okrenu se prema
Pellaeonu - Razumijete li sada, kapetane?
Pellaeon stisnu usne. - Bojim se da ne. - priznao je. - Vidim da ste brod
okrenuli da bi zaštitili borbene letjelice pri izlijetanju, ali sve ostalo nije ništa
više nego klasični manevar zatvaranja po Marg Sablu. Oni neće nasjesti
nečemu tako jednostavnom.
-Naprotiv- ispravi ga Thrawn hladno. - Ne sam da će nasjesti, nego će biti
u potpunosti uništeni . Gledajte, kapetane. I učite.
TIE borbene eskadrile uzletješe ubrzano se udaljavajući od Chimaerae, a
zatim silovito nagnuše bočna zračna kormila da bi se okrenule i vratile, kao
mlaz vode neke egzotične fontane. Napadačke letjelice primjete borbene
eskadrile i promjene smjer kretanja.
Pellaeon žmirnu. - Što to, za ime Imperija, rade?
- Iskušavaju jedinu obranu od Marg Sablovog manevra za koju znaju -
odgovori Thrawn, a zadovoljstvo u njegovom glasu nije bila greška. - Ili, da
budemo precizniji, jedinu obranu koju su duhovno sposobni izvesti. - Kimne
glavom prema svjetlucavoj polukugli. - Vidite, kapetane, ovim snagama
zapovjeda Elom… a Elomi jednostavno ne mogu upravljati nestrukturiranim
profilom napada jednog pravilno izvedenog Marg Sablovog manevra.
Pellaeon je zurio u napadače koji su se i dalje premještali na krajnje
beskorisne pozicije obrane … i polako mu je postajalo jasno što je Thrawn
upravo učinio. - Onaj napad stražarskih letjelica od maloprije… - reče. -
Samo na osnovu toga ste mogli zaključiti da se radi o Elomskom brodovlju?
- Učite o umjetnosti, kapetane - odvrati Thrawn gotovo sanjivim glasom. -
Kada razumijete umjetnost jedne vrste, možete reći da razumijete vrstu.
 Uspravi se u svome sjedalu. - Most - puna brzina bokom. Budite pripravni
uključiti se u bitku. Sve je bilo gotovo za sat vremena.

Vrata sobe za operativna dežurstva tiho se zatvore za zapovjednikom

eskadrile, a Pellaeon usmjeri pogled natrag na zemljovid koji je još uvijek bio
na zaslonu. -Čini se da je Obroa-skai slijepi odvojak - reče sa žaljenjem. -
Nećemo moći nadomjestiti onoliko ljudstva koliko će biti žrtvovano
uspostavljanju mira.
- Možda, za sada. - složi se Thrawn. - Ali samo za sada.
Pellaeon se preko stola namršti prema njemu.
Thrawn se igrao s informatičkom karticom, odsutno je trljajući medu
prstima, očiju uprtih u otvor osmatračnice i sjaj zvijezda. Usnama mu je
poigravao čudan osmijeh.
- Admirale? - oslovi ga Pellaeon oprezno.
Thrawn okrenu glavu prema kapetanu i zadrži pogled svojih sjajnih očiju
na Pellaeonu. - To je drugi dio slagalice, kapetane. - odgovori blago, podižući
karticu koji je držao.
- Komad koji tražim više od godinu dana.
Zatim se žustro okrenu prema odašiljaču i naglim ga pokretom aktivira. -
Pozor, most, govori Veliki Admiral Thrawn. Stupite u vezu s Mrtvačkom
Glavom i obavijestite kapetana Harbida da privremeno napuštamo flotu. Oni
neka nastave s taktičkim izviđanjem u lokalnim sustavima i kopiraju baze
podataka gdje god je to moguće. Zatim, naš kurs je prema planeti zvanoj
Myrkr, lokacija je pohranjena u navigacijskom računalu.
Most potvrdi primitak zapovjedi, a Thrawn se okrenu nazad prema
Pellaeonu. - Djelujete zbunjeni, kapetane. - nabaci. - Držim da nikada niste
čuli za Myrkr.
Pellaeon odmahnu glavom pokušavajući u isto vrijeme bezuspješno
protumačiti Admiralov izraz lica.-Jesam li trebao?
- Vjerojatno ne. Krijumčari, otpadnici i drugi beskorisni ološ čine većinu
onih koji znaju za njega.
Zastao je, srknuvši iz šalice odmjereni gutljaj jakog forvičkog piva, sudeći
prema mirisu. Pellaeon se prisilio na muk. Što god da mu je Veliki Admiral
namjeravao reći, očito je da će reći na svoj način i u svoje vrijeme. - Slučajno
sam naišao na nejasnu zabilješku o tome prije sedam godina. - nastavi
Thrawn, odlažući šalicu. - Ono što je privuklo moju pozornost jeste činjenica
da, iako je planet nastanjen najmanje tri stotine godina, i Stara Republika i
tadašnji Jedi su je uvijek puštali na miru. - Thrawn upitno podigne jednu
plavo-crnu obrvu. - Na kakav zaključak Vas to navodi, kapetane?
Pellaeon slegne ramenima. - Da je to pogranična planeta, koja je
predaleko da bi ikoga zanimala.
- Vrlo dobro, kapetane. To je bila i moja prva pretpostavka, ali… Ne radi
se o tome. Myrkr je, zapravo, udaljen manje od sto i pedeset svjetlosnih
godina, blizunaše granice prema pobunjenicima i duboko unutar negdašnjih
granica Stare Republike. - Thrawn spusti pogled na karticu koju je još uvijek
držao u ruci. - Ne, pravo objašnjenje je mnogo interesantnije. I puno korisnije.
I Pellaeonov se pogled zaustavi na kartici. -I to prvo objašnjenje bilo je
prvi dio Vaše slagalice?
Thrawn mu se nasmješi. - I opet ste u pravu, kapetane. Da. Myrkr, ili
preciznije, jedna autohtona životinjska vrsta te planete - bila je prvi dio
slagalice. Drugi je dio na planeti koja se zove Wayland. - mahne karticom. -
Na planeti čiji sam položaj konačno otkrio zahvaljujući Obroanima.
- Čestitam! - reče Pellaeon, naglo zamoren cijelom tom igrom. - Smijem li
pitati o kakovoj se zapravo slagalici radi?
Thrawn se nasmješi, a njegov smješak potjera trnce Pallaenovom
kralježnicom.
- Kakvoj? O slagalici koja je jedina vrijedna biti rješena, naravno -
odgovori meko Veliki Admiral. - Potpuno, sveobuhvatno i krajnje uništenje
Pobunjenika.
 GLAVA 2

- Luke?
Glas je zvao nježno, ali uporno. Zastavši usred poznatog krajolika.
Poznatog, ali čudno izobličenog. Luke se osvrne.
Na drugoj je strani stajao dobro poznati lik i promatrao ga. - Zdravo, Ben.
- reče Luke, i vlastiti mu glas zazvuči tromo. - Dugo se nismo vidjeli.
- Doista - odgovori Obi-wan Kenobi dostojanstveno. -A bojim se da će do
sljedećeg susreta biti i duže. Došao sam se oprostiti, Luke.
Tlo kao da je zadrhtalo, a dijelić Lukeovog uma naglo shvati da ustvari
spava. Spava u svojim odajama Carske palače i sanja o Ben Kenobiju.
- Ne, ovo nije san. - zajamči mu Ben, odgovarajući na Lukovu
neizgovorenu misao. - Ali prostori koji nas razdvajaju preveliki su da bih ti
mogao doći na neki drugi način. Evo, zatvara mi se i ovaj posljednji pristup.
- Ne! - mogao je Luke čuti svoj glas. - Ne možeš nas napustiti, Ben.
Trebamo te.
Benove se obrve lagano podignu i tračak njegovog dobro poznatog
osmjeha prijeđe mu usnama. - Ne trebate me, Luke Ti si Jedi i snažan si u
Sili. - Osmijeh mu je izblijedio, a pogled mu je na trenutak bio prikovan na
nešto izvan Lukeova vidokruga. - U svakom slučaju, - dodao je tiho, - odluka
nije na meni. Već sam predugo oklijevao i ne mogu više odgađati moj put iz
ovoga života prema onome što dolazi nakon njega.
Uspomene nahrupiše… Yoda leži na samrtničkoj postelji. Luke je kraj
njega, preklinje ga neka ne umre. Ja Imam snagu Sile, rekao mu je Jedi
Gospodar, ali nisam toliko snažan.
- Svakom životu vrijeme polako odmiče - podsjeti ga Hen. - I ti ćeš se
suočiti s tim putovanjem jednoga dana. I opet mu nešto odvuče pažnju, ali ne
zadugo. - Ti imaš snagu Sile, Luke, a ustrajnošću i disciplinom postat ćeš još
snažniji. - Pogled mu otvrdne. - Ali neka te budnost nikada ne napusti. Cara
više nema, ali su sile tame još uvijek moćne. Nikada to ne zaboravi.
- Neću zaboraviti. - obeća mu Luke.
Benove crte lica omekšaju i on se ponovo nasmješi. - Bit ćeš suočen s
velikim opasnostima, Luke. - reče. - Ali ćeš naći i nove saveznike, u
vremenima i na mjestima gdje ih najmanje očekuješ.
- Nove saveznike? - ponovi Luke. - Tko su?
Vizija zatreperi i postane bijeda. - A sada, ostaj mi zbogom! - reče Ben,
kao da nije čuo pitanje. - Voljeh te kao sina, kao učenika i kao prijatelja. I dok
se ne sretnemo opet, neka Sila bude s tobom!
- Ben!
Ali Ben se okrene i slika izblijedi. I Luke je shvatio, još snivajući, da ga
više nema. Dakle, sada sam posve sam, reče sam sebi. Ja sam posljednji od
roda Jedija.
I učini mu se da čuje Benov glas, prigušen i nerazgovjetan, kao da je
dopirao s velike udaljenosti: - Ne posljednji od starog roda Jedija, Luke. Prvi
novoga roda.
Glas se utopi u tišini i nestane… a Luke se probudi.
Casak je samo ležao, pogleda uprtog u prigušena svjetla Carskoga Grada
koja su šarala strop nad njegovom posteljom i probijao se kroz smušenost
izazvanu snom. Osjećao je smušenost i beskrajni teret tuge koji je ispunjavao
srž njegova bića. Prvo su ubijeni stric Owen i njegova žena Beru. Zatim je
Darth Vader, njegov pravi otac, žrtvovao svoj život za Lukovo spasenje. A
sada je ostao i bez duha Ben Kenobija.
Po treći je put ostao siroče.
S uzdahom bola izvuče se ispod pokrivača i odjene. U njegovim se
odajama nalazila i malena kuhinja, pa mu nije trebalo više od trentka da si
smiješa piće, vrlo egzotičan napitak koji mu je otkrio Lando pri njegovom
posljednjem posjetu Coruscantu. Zatakne sablju za opasač i pode na krov.
Žestoko se protivio premještanju središta Nove Republike ovamo u
Coruscant. Još se žešće suprotstavljao ustoličenju njihove žutokljune vlade u
staroj Carskoj Palači. Prije svega, simbolika tog čina je bila pogrešna,
posebice za skupinu koja je, po njegovom mišljenju, imala sklonost da
simbolima poklanja previše pozornosti.
Usprkos svim tim nedostacima, morao je priznati da se s vrha Palače
pruža osobit pogled.
Neko je vrijeme stajao na rubu krova, nalakćen na klesanu kamenu
ogradu, puštajući da mu hladni noćni povjetarac mrsi kosu. Čak i u sred noći,
Carski je Grad bio živ i u pogonu, a svjetla ulica i vozila prepletala su se
tvoreći neku vrst pulsirajućeg umjetničkog djela. Nad njim, osvjctljeni i
svjetlom ulice i svjetlima letjelica koje su se tu i tamo probijale kroz njih,
nisko su ležali oblaci, oblikujući mek strop koji se protezao u svim pravcima s
istom beskrajnošću kao i sam Grad. Daleko na jugu, Luke si je mogao u
mislima predočiti Manarai planine, vrhova pokrivenih snijegom i jarko
osvijetljenih, jednako kao i oblaci, odbljescima svjetla iz Grada.
! dok mu je pogled bludio u pravcu planina, vrata njegovih odaja se tiho
otvoriše dvadesetak metara iza njega.
Ruka mu nesvjesno krene prema sablji, ali se zaustavi gotovo i prije nego
li se pomaknula. Mogao je osjetiti biće koje se približavalo kroz vrata… -
Ovdje sam, Threepio. - pozove ga.
Osvrnuo se da vidi kako se C-3PO nespretno probiju prema krovu na
kome je stajao Luke, zraćeći pri tom svojom uobičajenom droidskom
mješavinom olakšanja i brige.
- Dobro veče, gospodaru Luke. - reče, nakrenuvši glavu i gledajući u čašu
u Lukeovoj ruci. - Strašno mi je žao što Vas ometam.
- Ne smetaš. - uzvrati Luke. - Samo sam želio udahnuti malo svježeg
zraka.
- Sigurni ste da ne smetam? - upita Threepio.
- Naravno, nisam imao namjeru zabadati nos.
Luke se morao nasmijati, usprkos svome mračnom raspoloženju.
Threepiovi pokušaji da u isto vrijeme bude uslužan, ljubopitljiv i pristojan
nisu nikada uspijevali. Svakako nije uspijevao izvesti ih a da ne djeluju
smiješno.
- Mislim da sam samo pomalo potišten. - reče droidu i svrnu pogled nazad
prema svjetlima grada. - Sastaviti pravu vladu koja funkcionira daleko je teže
nego sam očekivao. Teže nego li su očekivali i neki članovi Vijeća. - Zastane.
- Ali, mislim da mi večeras najviše nedostaje Ben.
Threepio je nekoliko trenutaka šutio. - Ben je uvijek bio dobar prema
meni. - konačno progovori. - I prema Artoou, naravno.
Luke prinese čašu usnama i prikrije još jedan smješak. - Ti imaš
jedinstvenu predodžbu o svemiru, Threepio. - reče.
Krajem je oka vidio kako se Threepio ukočio. - Nadam se da Vas nisam
naljutio, gospodaru.- progovori droid zabrinuto. - To mi nikako nije bila
namjera.
- Nisi me naljutio - zajamči mu Luke. - Zapravo, možda si mi upravo
udijelio posljednju Benovu lekciju.
- Molim?
 Luke otpije. - Cijeli planeti i vlade jesu važni, Threepio. Ali kad sve to
probereš, sve je sačinjeno zapravo od ljudi.
Nakratko zavlada muk. - Oh - odvrati Treepio.
- Drugim riječima, - nadoveže se Luke - Jedi se ne smije toliko zaokupiti
problemima od galaktičke važnosti, a da ga to ometa u brizi za pojedinačnog
čovjeka. - Pogleda prema Threepiou i nasmješi se. - Ili za pojedinačnog
droida.
- O, sada mi je jasno, gospodaru. - Threepio naheri glavu prema Lukeovoj
čaši. - Oprostite mi, gospodaru… smijem li pitati što to pijete?
- Ovo? - Luke spusti pogled prema čaši. - Nešto što me je Lando davno
naučio spravljati.
- Lando? - ponovi Threepio, s čujnim negodovanjem u glasu. Bila mu
učtivost programirana ili ne, droid nikada nije puno cijenio Landa.
To i nije bilo iznenađujuće, znajući okolnosti njihova prva susreta. - Da, i
s obzirom na to koliko god da je sumnjiv izvor recepta, napitak je prilično
dobar. - reče mu Luke. - Zovu ga topla čokolada.
- Mh, razumijem. - Droid se uspravi. - No, dobro. Ukoliko Vam ništa ne
treba, mislim da bih mogao poći.
- Naravno. Samo, reci mi što te je zapravo dovelo gore?
- Princeza Leia me je poslala, naravno. - odgovori Threepio, iznenađen što
je Luke uopće morao pitati. - Rekla je da ste zbog nečega uznemireni.
Luke se nasmješi i odmahne glavom. Prepustit će Lei da nade načina kako
da ga oraspoloži kada mu je to potrebno. - Razmetanje - promrmlja.
- Molim?
Luke odmahne rukom. - Leia se razmeće svojim novostečenim Jedi
vještinama, to je sve. Dokazuje da čak i u sred noći može odgonetnuti moje
raspoloženje.
Threepiova glava se pomaknu. - Ali doimala se doista zabrinutom za Vas,
gospodaru.
- Znam. - odvrati Luke. - Samo se šalim.
- Oh. - činilo se da Threepio razmišlja o tome. - Da joj kažem da ste
dobro, gospodaru?
- Naravno. - kimnu Luke. -1 kad već ideš k njoj, reci joj neka prestane
brinuti zbog mene i nastavi spavati. Napadi jutarnjih mučnina koje je imala
bili su dovoljan problem i kad nije bila iscrpljena bdijenjem.
 - Prenijet ću poruku, gospodine. - reče Threepio.
- I… - tiho doda Luke - Reci joj da je volim.
- Da, gospodine. Laku noć, gospodaru Luke.
- Laku noć, Threepio.
Ispratio je droida pogledom i novi val potištenosti nahrupi na njega.
Threepio nije mogao razumjeti, naravno, niti je itko iz Privremenog vijeća
razumio. Nitko osim Leie, koja je bila noseća tek nešto više od tri mjeseca i
koja je provodila to tegobno vrijeme upravo ovdje.
Zadrhtao je, ali ne od hladnog noćnog povjetarca. Ovo mjesto odiše
snagom Sila Tame. Upravo to je Yoda rekao za špilju na Dagobahu - špilju
gdje se Luke suočio s Darth Vaderom u mačevalačkom dvoboju, da bi na
kraju otkrio da se bori sa samim sobom. Tjednima nakon toga misli mu je
proganjala uspomena na nejasnu moć i prisutnost Sila Tame. Tek je puno
kasnije konačno shvatio da je Yodin prvenstveni razlog da ga podvrgne toj
vježbi bio da mu pokaže koliko je još daleko Luke morao ići.
Ipak, često se pitao na koji je način špilja postala takvom kakva je bila.
Pitao se je li možda netko, ili nešto, blisko Silama Tame nekada boravilo u
njoj i ostavilo svoj trag.
Jednako kao što je Car boravio ovdje u palači.
Zadrhta ponovo. Ono što ga je izluđivalo u vezi s tim, bila je činjenica da
nije mogao osjetiti sličnu koncentraciju zla u Palači. Zapravo, Vijeće je
smatralo važnim upitati ga o tome onda kada su po prvi put razmatrali
mogućnost preseljenja operacija u Carski Grad. Morao je stisnuti zube i reći -
ne, čini se da Carev boravak nije ostavio posljedice.
Ali, činjenica da Luke nije mogao osjetiti sile zla, nije bezuvjetno značila
da ih nema.
Odmahne glavom. Prestani! odlučno naredi sam sebi. Strah od sjena neće
mu donijeti ništa, samo paranoju.
Noćne more koje je imao i loš san vjerojatno bijahu samo posljedica tereta
koji je osjećao promatrajući Leiu i ostale kako pokušavaju osnovati vladu na
civilnim osnovama od onoga što je bila militaristički orijentirana pobuna.
Naravno da Leia ne bi prišla ni blizu ovome mjestu da je osjećala bilo kakve
dvojbe u vezi s njim.
Leia.
S naporom, Luke natjera svoj duh na opuštanje i pusti svoja Jedi čula da
se pokrenu. Na pola puta prema višim dijelovima palače, mogao je osjetiti
Leino drijemno prisustvo. Njezino prisustvo, njezino, i blizanaca koje je
nosila u utrobi.
Zadržao je taj djelomični dodir i njom nekoliko trenutaka, nadajući se da
je dovoljno blag da je ne razbudi, ponovo se diveći čudnom osjećaju nerođene
djece u njoj. Činjenica da ih je mogao osjetiti govorila je da vjerojatno imaju
neizrecivu snagu Sile.
Bar je pretpostavljao da ih zato osjeća. Nadao se da će jednog dana imati
priliku o tome upitati Bena.
Ali sada te prilike više nije bilo.
Boreći se sa suzama koje su iznenada navrle na njegove oči, Luke osjeti
da je prekinuo vezu s Leinim duhom. Šalica u njegovoj ruci bila je hladna na
dodir. Popije posljednje gutljaje čokolade i baci još jedan pogled na predio
oko sebe. Pogleda grad, oblake… a u mislima je vidio i zvijezde koje su
ležale za njima. Zvijezde oko kojih su kružile planete na kojima su živjeli
ljudi. Milijarde ljudi. Mnogi od njih još uvijek su čekali na slobodu i svjetlo
koje im obećava Nova Republika.
Luke zatvori oči pred jarkim svjetlom i jednako žarkim nadama. Klonulo
pomisli kako nema čarobnog štapića koji bi sve učinio boljim. Nema ga čak
ni za Jedija.
Threepio se odgega iz sobe, a Leia Organa Solo se s umornim uzdahom
zavali nazad medu jastuke. Pola pobjede je bolje nego nikakva pobjeda, pade
joj na pamet stara izreka. Izreka u koju nije nikada povjerovala, čak ni na
trenutak. Pola pobjede, kako je to ona mislila, isto je što i pola poraza.
Uzdahne ponovo, osjetivši dodir Lukeovih misli. Prepucavanje s
Threepiom izvuklo ga je iz njegovog mračnog raspoloženja, baš kao što se i
nadala. Ali nakon što je droid otišao, potištenost se ponovo nadvila nad njim
kao prijetnja.
Možda bi sama trebala otići k njemu i vidjeti može li ga navesti da joj
ispriča što ga muči posljednjih nekoliko tjedana.
Njezin se trbuh vidljivo pomaknu. - U redu je… - prošaputa nježno
prelazeći rukom po trbuhu. - U redu je. Samo sam zabrinuta za vašeg ujaka
Lukea, to je sve.
Komešanje u njoj se lagano primiri. Leia dohvati polupraznu čašu s
noćnog ormarića i ispije njezin sadržaj, trudeći se da se pri tom ne mršti.
Toplo mlijeko zasigurno nije bilo jedno od njezinih omiljenih napitaka, ali je
dokazano najbrže ublažavalo povremene bolove koje je osjećala. Liječnici su
je uvjeravali da će njezine najgore tegobe proći vrlo brzo, a Leia se gorljivo
nadala da su u pravu.
Iz susjedne prostorije dopre prigušeni šum koraka. Leia brzo jednom
rukom odloži čašu na noćni ormarić, dok je drugom navlačila pokrivače sve
do brade. Svjetlo kraj kreveta još je gorjelo i ona usredotoči svu snagu svoga
duha pokušavajući ga ugasiti.
Svjetiljka čak ni ne zatreperi. Stisnuvši zube pokuša ponovo, ali opet bez
uspjeha. Očito se još uvijek nije dovoljno izvještila u nadzoru nad Silom, bar
ne za nešto tako maleno kao što je prekidač za svjetlo. S mukom se izvlačeći
ispod pokrivača, istovremeno zamahnu prema prekidaču.
Na drugom kraju prostorije otvore se pokrajnja vrata, otkrivajući lik
visoke žene u noćnom ogrtaču. - Vaša Visosti? - zazove tiho, rukom
zagladivši s lica sjajnu bijelu kosu.
- Jeste li dobro?
Leia uzdahne i odustane od daljnjih pokušaja. - Uđi, Winter. Koliko si
dugo prisluškivala iza tih vrata?
- Nisam prisluškivala. - odgovori Winter dokje ulazila u sobu, zvučeći
gotovo uvrijeđeno činjenicom da je Leia tako nešto mogla i pomisliti o njoj. -
Vidjela sam svjetlo kako dopire ispod Vaših vrata i pomislila da nešto trebate.
- Dobro sam. - uvjeri je Leia, pitajući se hoće li ta žena ikada prestati
izazivati osjećaj zadivljenost u njoj. Probuđena usred noći, odjevena u stari
ogrtač i potpuno raščupane kose, Winter je još uvijek ostavljala više
kraljevski dojam nego je sama Leia to uspjevala u svojim najboljim
izdanjima. Leia se više nije mogla točno sjetiti koliko su puta, u vrijeme
njihova zajedničkog djetinjstva na Alderaanu, posjetitelji potkraljeva Suda
nehotično pomislili da je zapravo Winter kraljevna Leia.
Winter vjerojatno nije zaboravila koliko se to puta dogodilo. Netko tko je
od riječi do riječi mogao upamtiti cijele razgovore kao što je to mogla ona,
zasigurno se mogao prisjetiti i koliko su je puta zamjenili s Kraljevnom.
Leia se često pitala što bi mislili članovi Privremenog Vijeća da su znali
da je tiha pomoćnica koja je sjedila uz nju na službenim sastancima ili stajala
kraj nje za vrijeme neobaveznih razgovora, savršeno pamtila svaku
izgovorenu riječ. Neki od njih, sumnjala je Leia, uopće ne bi bili oduievlljeni.
- Želite li da vam donesem malo mlijeka, Visosti? - upita Winter. - Ili
možda kolačiće?
- Ne, hvala ti. - odmahne Leia glavom. - Trenutno me- zapravo ne muči
želudac. Muči me… pa, znaš. Luke.
Winter kimne. - Ono što njega muči posljednjih devet tjedana?
 Leia se namršti. - Zar je tome već tako dugo?
Winter sliježe ramenima. - Bili ste zauzeti. - reče sa sebi svojstvenom
nadarenošću za diplomaciju.
- Ma nemoj? - suho odvrati Leia. - Ne znam, Winter, doista ne znam.
Threepiou je rekao da mu nedostaje Ben Konobi, ali ja znam da nije samo to.
- Možda je to u vezi s Vašom trudnoćom. - napomenu Winter. - I od toga
je prošlo devet tjedana.
- Da, znam. - složi se Leia. - Ali toliko je vremena prošlo i otkad su Mon
Mothma i Admiral Akbar počeli zahtjevati da se sjedište Vlade preseli ovamo
u Coruscant. I jednako je toliko prošlo otkako smo počeli primati izvješća iz
pograničnih zemalja o tajnovitom taktičkom geniju koji je preuzeo
zapovjedništvo nad flotom Imperija. - Leia pruži ruke prema Winter, dlanova
okrenutih nagore, kao da nudi nešto. - Odaberi.
- Mislim da morate biti strpljivi dok ne bude spreman da Vam priča o
tome. - zaključi Winter. - Možda kapetan Solo izvuče što iz njega kad se vrati.
Leia stisnu pesti i osjeti kako je obuzima nalet usamljenosti pomiješane s
bijesom. Zbog Hana, koji je opet otišao u jednu od tih glupih misija i ostavio
je ovdje samu.
Ali ljutine brzo nestane i pretopi se u osjećaj krivnje. Da, Han je ponovo
otišao, ali čak i kad je bio ovdje, ponekad se činilo da se jedva viđaju. Sve
više i više njezinog vremena oduzimali su zadaci na organiziranju nove
Vlade, a bilo je dana kada nije imala vremena ni za jelo, a još manje za
supruga.
Ali to mi je posao, oštro podsjeti samu sebe. I bio je to posao koji je,
nažalost, samo ona mogla izvesti. Doslovce nitko drugi u hijerarhiji Saveza
nije bio tako dugotrajno obučavan u teoriji i praksi politike, kao što je to bila
ona. Odrasla je u kraljevskoj kući Alderaana i učila od svoga poočima kako
vladati prostranstvima različitih sustava. U učenju je toliko napredovala da ga
je već u vrlo mladoj dobi zastupala u Senatu Imperija. Bez njezinog iskustva,
sve je ovo lako moglo jednostavno propasti, posebno u ranim danima
razvijanja Nove Republike. Još nekoliko mjeseci, samo još nekoliko
mjeseci… Onda će se moći malo opustiti. Tada će Hanu sve nadoknaditi.
Osjećaj krivnje izblijedi. Ali usamljenost ostane.
- Možda hoće. - obrati se Leia Winter. - U međuvremenu, bilo bi
pametnije da malo odspavamo. Sutra nas čeka naporan dan.
Winter uzdigne obrve. - Postoje li drugačiji dani?
 - No, no! - prekori je Leia, podrugljivo ozbiljna. -Još si premlada da bi
bila zajedljiva. Doista, hajde, idi u krevet.
- Sigurni ste da Vam ništa ne treba prije toga?
- Sigurna sam. Hajde, idi.
- U redu. Laku noć, Vaša Visosti.
Winter se išulja iz sobe i zatvori vrata za sobom. Polegnuvši se nazad na
postelju, Leia popravi pokrivače i namjesti jastuke u manje-više udoban
položaj. - Laku noć i vama dvojma. - reče nježno svojoj dječici, milujući svoj
trbuh. Han je više nego jednom spomenuo da je svatko tko razgovara sa
svojim trbuhom pomalo lud. Ali s druge strane, Leia je vjerovala da Han
potajno misli da je baš svatko pomalo lud.
Strašno joj je nedostajao.
Uzdahnuvši, posegnu rukom prema prekidaču i ugasi svjetlo, te konačno
utone u san.
Na drugoj strani galaksije, Han Solo je pijuckao iz svoje šalice i
promatrao poluorganiziranu gužvu koja se gibala svuda oko njega. Nismo li,
zapita se, upravo napustili ovu zabavu?
Ipak, bilo je lijepo znati da se u galaksiji koja se užurbano mijenjala,
moglo nešto što se nije nikada mijenjalo. Glazbenici koji su svirali u uglu nisu
bili oni isti od prije, a i sjedala u separeu bila su manje udobna, ali sve osim
toga u Mos Eisley kantini je izgledalo upravo kao i uvijek. Jednako kao što je
izgledalo onoga dana kad je prvi puta sreo Luka Skywalkera i Obi-wan
Kenobija.
I učini mu se da je to bilo prije nekoliko života.
Chewbacca kraj njega tiho zagunda. - Ne brini, doći će. - reče mu Han. -
Dravis je takav. Mislim da u cijelom svom životu nije nikada nikamo došao
na vrijeme.
Polako prijeđe pogledom po gomili oko njih. Ne, ispravi se, nešto ipak
jeste bilo drugačije u kantini. Nije bilo doslovno nijednog od krijumčara koji
su nekad često pohodili ovo mjesto. Tko god da je preuzeo krijumčarsku
organizaciju Jabe Hutta, mora da je preselio operacije s Tatooina. Dok se
okretao da pogleda prema stražnjem ulazu u kantinu, odluči da će pitati
Dravisa o tome.
Još je uvijek gledao na drugu stranu kada je nečija sjena pala po stolu. -
Zdravo, Solo. - obrati mu se njištavi glas.
Han izbroja do tri prije nego se nemarno okrenuo da se suoči s licem
kojem je pripadao glas. - Budi pozdravljen, Dravis. - kimnu. - Dugo se nismo
vidjeli. Sjedi.
- Svakako. - naceri se Dravis. - Čim i ti i Chewie položite ruke na stol.
Han ga pogleda povrijeđeno. - Ma daj… - reče i posegne s obje ruke
prema šalici. - Misliš da bih te pozvao čak ovamo samo da pucam na tebe.
Stari smo prijatelji, sjećaš se?
- Sigurno da jesmo. - odvrati Dravis, uperivši sumnjičav pogled u
Chewija. - Ili smo bar bili prijatelji. Ali čujem da si postao pristojan u zadnje
vrijeme.
Han naglašeno slegnu ramenima. - Pristojan je vrlo dvosmislena riječ.
Dravis uzdigne jednu obrvu. - No, onda ćemo biti jasniji. - reče
podrugljivo. - Čujem da si se pridružio pobunjeničkon Savezu, postao
general, oženio se s bivšom alderaanskom kraljevnom i da si na putu da
dobiješ par blizanaca za nasljednike.
Han smjerno otpovrne - Zapravo sam odustao od tog generalskog dijela
prije nekoliko mjeseci.
Dravis frkne. - Molim, oprosti mi. No, o čemu se radi? Je li ovo neka vrsta
upozorenja?
Han se namršti. - Kako misliš?
- Ne glumi nevinašce, Solo. - uzvrati Dravis glasom iz kojeg se izgubilo
zadirkivanje. - Nova je Republika zamijenila Imperij. Sve je to lijepo i slatko i
zgodno, ali znaš jednako dobro kao i ja da je krijumčarima svejedno. I prema
tome, ako je ovo službenmi poziv da prestanemo i ostavimo se naših poslova,
mogu ti se samo nasmijati u lice i otići. - Počne se ustajati.
- Nije ništa nalik tome. - reče mu Han. - Zapravo, nadao sam se da vas
mogu unajmiti.
Dravis se zaustavi u pola kretnje. - Što? - upita oprezno.
- Dobro si čuo. - odgovori Han. - Želimo unajmiti krijumčare.
Polako, Dravis sjedne natrag. - Ima li to veze s vašom borbom protiv
Imperija? - upita Dravis. -Jer, ako ima…
- Nema. - uvjeri ga Han. - To je duga priča, ali kada se svede na bitno, radi
se o tome da Nova Republika trenutno ima manjak teretnih brodova, da ne
spominjemo iskusne pilote teretnih brodova. Ako ste voljni zaraditi nešto
poštenog novca na brzinu, sada bi bilo pravo vrijeme i prilika za to.
- O-ho. - Dravis se zavali u svoju stolicu i prebaci jednu ruku preko
naslona dok je sumnjičavo motrio Hana.
- I, u čemu je trik?
Han odmahne glavom. - Nema trika. Trebamo brodove i pilote da održimo
meduzvjezdane trgovinske poslove. Vi imate i jedno i drugo. Radi se samo o
tome.
Činilo se da Dravis razmišlja o onome što je čuo.
- Ali zašto bi radili za vas i za male novce? - upita. - Zašto ne bi mogli
krijumčariti istu tu robu i zaraditi više po svakom putovanju?
- Naravno da možete i tako. - prizna Han. - Ali samo ukoliko vaši kupci
mogu platiti onoliku cijenu koja može učiniti isplativim najam krijumčara. A
u ovom slučaju, - nasmješi se - Neće moći platiti.
Dravis se zapilji u njega. - Ma daj, molim te, Solo. Novo organizirana
Vlada, u stisci s novcem… A ti me želiš uvjeriti da se kupci neće nadmetati i
nuditi više novca jedni od drugih.
- Vjeruj u što god hoćeš. - reče Han, a glas mu postane leden. - Hajde, idi i
pokušaj. Ali kad budeš uvjeren, javi mi se.
Dravis se ugrize za usnu, ali zadrži pogled na Hanu. Znaš, Solo… - reče
zamišljeno. - Ne bih došao da ti ne Vjerujem. No, dobro, možda sam bio i
radoznao da vidim kakav trik spremaš. I možda ti mogu vjerovati ovo što si
rekao, povjerovati dovoljno da sam provjerim. Ali ti mogu odmah reći da ti
mnogi iz moje skupine neće vjerovati.
- Zašto ne?
- Jer si postao pošten, zato. O, nemoj me gledati tako povrijeđeno.
Jednostavno, činjenica je da si predugo izvan posla, predugo da bi se mogao
sjećati kakav je on doista. Zarada je ono što pokreće krijumčara. Zarada i
uzbuđenje.
- I što ćete sada uraditi? Operirati u Imperijinim sektorima? - usprotivi se
Han, pokušavajući se prisjetiti svih lekcija iz diplomacije koje je dobio od
Leie.
Dravis slegnu ramenima. - Isplati se. - jednostavno reče.
- Možda za sada. - podsjeti ga Han. - Ali njihov se teritorij nezaustavljivo
smanjuje posljednjih pet godina, i bivat će sve manji i manji. I jedni i drugi
smo sada jednako dobro naoružani, znaš, a naši su ljudi više motivirani i puno
bolje obučeni nego njihovi.
- Možda. - Dravis uzdigne jednu obrvu. - Ali možda i ne. Čujem glasine
da imaju nekog novog tko je preuzeo zapovjedništvo. Nekoga tko vam je
zadao dosta nevolja - naprimjer u Obroa-Skai sustavu. Čujem da ste upravo
tamo nedavno izgubili Elomski odred. Vrlo traljavo, izgubiti cijeli odred samo
tako.
Han stisnu zube. - Samo imaj na umu da će svatko tko nama zadaje muke,
zadavati muke i tebi, prije ili kasnije.
- Han spoji ruke. - A ako misliš da je Nova Republika u stisci sa
gotovinom, pomisli kakva li je tek novčana stiska Imperija.
- U svakom slučaju, to je pustolovina. - složi se Dravis dižući se na noge.
- Pa, bilo je lijepo vidjeti te opet, Solo, ali noram ići. Pozdravi svoju kraljevnu
u moje ime.
Han uzdahne. - Samo prenesi našu ponudu svojim ljudima, u redu?
- O, hoću. Možda se nade netko tko i zagrize na to. Nikada se ne zna.
Han kimnu. Zapravo, ovo je sve što je i mogao očekivati od ovog satanka.
-Još nešto, Dravis. Tko je Velika riba u bari sada kad Jabbe više nema?
Dravis ga zamišljeno pogleda. - Pa… mislim da to i nije neka tajna. -
odluči. - Ma znaš, zapravo i nema nekih službenih podataka. Ali da se kladim,
stavio bih svoj novac na Talon Karrdea.
Han se namršti. Čuo je i ranije za Karrdea, naravno, ali nikada se nije dalo
niti naslutiti da je njegova organizacija medu deset najboljih, a posebice ne
najjača. Ili Dravis nije bio U pravu, ili je Karrde bio od onih tipova koji nisu
previše vjerovali u isticanje. - Gdje ga mogu naći?
Dravis se lukavo nasmješi. To bi htio znati, zar ne? Možda ti jednog dana
i otkrijem.
- Dravis…
- Moram ići. Vidimo se, Chewie.
Već se okrenuo, ali zastane. - Oh, da, još nešto. Možeš reći svom prijatelju
tamo dolje da je vjerojatno najgori zaštitni kojeg sam ikada vidio. Mislio sam
da bi možda želio znali. - Nacerivši se opet, okrenu se i uputi natrag u gužvu.
Hanovo lice se složi u grimasu, dok ga je promatrao kako odlazi. Ipak,
Dravis je imao dovoljno pouzdanja da im okrene leda dok je odlazio. Neki
drugi krijumčari koje je sreo prije nisu mu vjerovali ni toliko. Ovo se može
svesti pod napredak.
Chewbacca, sjedeći pored Hana, progunda prijezirno. - Ništa drugo ne
možeš ni očekivati dok Admiral Akbar sjedi u Vijeću. - Han se namrgodi. -
Calamarianci su bili smrt za krijumčare i prije rata. Svi to znaju. No brini,
pridružit će nam se. Bar neki od njih. Dravis može brbljati koliko hoće o
zaradi i uzbuđenjima, ali mi im nudimo sigurno održavanje letjelica, nećemo
im uzimati većinu zarade kao što je to Jabba činio i nitko neće pucati na njih.
Pokazat će zanimanje. Hajde, idemo.
Izvukao se iz sjedala i krenuo prema šanku i izlazu iza njega. Na pola
puta, zastao je pored jednog stola i zagledao se u čovjeka koji je usamljen
sjedio za njim.
- Imam poruku za tebe. - reče mu. - Zamoljen sam da ti kažem da si
najgori zaštitar kojeg je Dravis ikada vidio.
Wedge Antiles mu se naceri dok se ustajao od stola. - Mislim da smo tako
i htjeli. - reče, prolazeći prstima kroz crnu kosu.
- Da, ali Dravis to nije znao. - U sebi, Han prizna da je Dravis bio i više
nego u pravu. Ako se njega pitalo, Wedge je u svakoj sredini djelovao kao
šaka u oko. Osim kada je sjedio za upravljačem X-krilnog lovca i prašio tur
TIE borbenim letjelicama. - A gdje je Page? - upita, gledajući naokolo.
- Tu sam, gospodine. - javi se tihi glas iza njegovih leda. Han se okrene.
Kraj njega je stajao čovjek srednjeg rasta, prosječno građen. Čovjek kojeg se
ne može detaljno opisati. Bio je od one vrste koju nitko zapravo ne
primjećuje, od one vrste koja je gotovo nevidljiva u svim sredinama.
A to je zapravo i bio plan. - Jesi li primjetio što sumnjivo? - upita ga Han.
Page odmahne glavom. - Nije imao zaštitare, a ni drugog oružja osim
laserskog pištolja. Taj vam je tip bezrezervno vjerovao.
- A-ha. Napredujemo. - Han baci još jedan pogled naokolo. - Idemo.
Dosada već dovoljno kasnimo s povratkom na Coruscant. A želim svratiti i do
Obroa-skai sustava na putu natrag.
- U vezi s nestalim elomskim odredom? - upita Wedge.
- Da. - odgovori suho Han. - Želim čuti jesu li uspjeli dosada otkriti što se
uistinu dogodilo s njim. A ako imamo sreće, možda će znati i tko im je to
napravio.
 GLAVA 3

Preklopivi stolić u njegovom privatnom uredu bio je postavljen, hrana je

bila spremna za posluživanje, a Talon Karrde je sipao vino u čaše u trenutku
kad se začuo zvuk kucanja na vratima. Kao i uvijek, točno na vrijeme. -
Mara? - zazove.
- Da. - glas malde žene potvrdno dopre kroz vrata.
- Tražili ste da Vam se pridružim na objedu.
- Jesam. Izvoli, udi.
Vrata se otvore i Mara Jade ušeta u sobu svojim uobičajenim mačjim
korakom. - Niste rekli o… - njezine zelene oči prelete po savršeno
postavljenom stolu - …čemu se radi. - dovrši, ali neznatno drugačijim tonom.
Pogled zelenih očiju se zaustavi na njemu, hladan i odmjeravajući.
- Ne, nije ono što misliš, - uvjeri je Karrde, pokazujući joj da se smjesti na
stolicu nasuprot njemu. - Ovo je poslovni objed. Ni manje, ni više.
Iza njegove stolice začuje se zvuk nalik i gakanju i predenju. - Upravo
tako, Drang. Poslovni objed. - reče Karrde, okrenuvši se prema zvuku. -
Hajde, idi van!
Vomskr proviri s druge strane stola, prednjih šapa čvrsto oslonjenih na
prostirku a njuške spuštene nisko prema podu, kao da se sprema na hajku. -
Rekao sam: van! - odlučno ponovi Karrde, pokazujući prema otvorenim
vratima iza Mare. - Hajde, tvoj te objed čeka u kuhinji.
Sturm je već tamo. Mogu biti siguran da je pojeo do sada već pola tvoje
večere.
Drang se nevoljko i pokunjeno izvuče ispod stola, gačući i predeći sam za
sebe dok je sav nesretan tapkao prema vratima. - Ne izvodi mi tu jndan-lksam
predstavu. - izgrdi ga Karrde, uzimajući komadić pirjanog bruallkija s pladnja
na stolu. - Evo! Ovo će to oraspoložiti! Baci hranu neodređeno u smjeru vrata.
Drangova povrijeđenost nestane u jednom nezgrapnom skoku kojim se bacio
za hranom i uhvatio je u letu.
- Tako! - povika Karrde za njim. - Hajde sada, idi i uživaj u večeri.
Vornsk otapka van. - U redu… - reče Karrde i usredotoči se nazad na
Maru. - Gdje smo stali?
 - Rekli ste da je ovo samo poslovni objed. - odgovori ona, a glas joj je i
dalje bio hladan. Očiju uprtih u postavljeni stol, spustila se na stolicu nasuprot
njemu. - A ovo je zasigurno najljepši poslovni objed koji sam imala u
posljednje vrijeme.
- Pa, bit i jeste zapravo u tome. - odvrati Karrde i sam sjedajući. Posegnu
prema pladnju. - Mislim da je korisno ponekad se prisjetiti da, ako smo
krijumčari, ne znači neizostavno i da smo divljaci.
- Ah… - Kimnu ona pijuckajući vino. - Sigurna sam da Vam je većina
Vaših ljudi zahvalna na tom podsjećanju.
Karrde se nasmiješi. Eto, samo toliko su je izbacili iz ravnoteže neobični
postav i scenarij. Trebao je znati da takav način otvaranja igre neće djelovati
na nekog kao što je Mara. - Da, tako doista možeš večer učiniti
interesantnom. - složi se on. - Posebice, - zagleda joj se u oči, - ako se pritom
razgovara o promaknuću.
Bljesak iznenađenja prijeđe Marinim licem, ali gotovo prebrzo da bi se
uopće primjetio. - Promaknuće? - ponovi oprezno.
- Da. - odvrati Karrde, nezainteresirano grabeći s pladnja bruallki na
njezin tanjur i postavljajući ga pred nju. - Tvoje promaknuće, da budemo
precizni.
Pogled joj postane oprezan. - Ja sam s grupom tek šest mjeseci, to znate.
- Peti pol, zapravo, -ispravi je. -Ali vrijeme u svemiru nikada nije toliko
važno koliko su važne sposobnosti i rezultati. A tvoje su sposobnosti i
rezultati dojmljivi.
Ona slegnu ramenima i taj pokret joj uziba zlatno -crvenu kosu i raspe po
njoj plameni sjaj.
- Imala sam sreće. - nadoveže Mara.
- Sreća je u tome sigurno imala udjela. - složi se on. - S druge strane,
zaključio sam da je ono što ljudi zovu dobrom srećom često tek malo više od
sirovog talenta združenog s sposobnošću da se iskoristi većina prilika koje se
ukažu.
I opet se posveti bruallkiju, grabeći jelo na svoj tanjur. - Osim što si dobre
sreće, nadarena si za upravljanje letjelicama, sposobna primati zapovjedi i
izdavati ih, - neznatno se nasmješi i pokaže na stol - I sposobna si prilagoditi
se neobičnim i nenadanim okolnostima. Za krijumčara, sve su te vrline vrlo
korisne.
Karrde zastane, ali Mara ne progovori. Bilo je jasno da je u prošlosti
naučila kada ne treba postavljati pitanja. Još jedna korisna vrlina.
 - Mara, bit svega je da si jednostavno predobra da te se koristi samo kao
zaštitara ili čak linijskog izvršitelja. - dovrši on. - Ono što želim jest da te
počnem pripremati da mi jednog dana možda budeš prvi zamjenik.
Ovaj put je iznenađenje na njenom licu bilo vrlo očito. Zelene joj se oči na
trenutak širom otvore, ali se potom sumnjičavo suze. - Sto bi točno bila moja
nova zaduženja? - upita.
- Uglavnom bi putovala sa mnom. - odgovori Karrde i otpije gutljaj vina. -
Promatrala bi kako dogovaram nove poslove, sastajala se s nekim od naših
starih mušterija, tako da te oni mogu upoznati… Uglavnom to.
Još je uvijek bila sumnjičava. Mogao je to vidjeti u njezinim očima.
Sumnjala je da je ponuda samo dimna zavjesa koja prikriva puno osobnije i
intimnije zahtjeve.
- Ne moraš odmah odgovoriti. - reče joj. - Razmisli o svemu ili razgovaraj
s drugima koji su već duže u organizaciji.
- Pogleda je u oči. - Reći će ti da nikada ne lažem svoje ljude.
Mara stisnu usne. - To sam čula. - glas joj nije odavao ništa od onoga što
je osjećala. - Ali zapamtite, ako mi date tolike ovlasti, ja ću ih i iskoristiti. Bit
će određenih prepravki u cijeloj organizaciji…
Prekine je zujanje sustava veze na njegovom stolu.
- Da? - javi se Karrde.
- Aves je. - začuje se glas. - Mislio sam da bi Vam bilo drago znati da
imamo posjetitelje. Jedan Imperijalni zvjezdani razarač upravo je ušao u našu
orbitu.
Karrde pogleda u Maru i osovi se na noge. - Znamo li tko su? - upita,
odloživši ubrus kraj tanjura. Obiđe stol i uputi se na drugu stranu s koje je
mogao vidjeti ekran.
- Ne može se baš reći da odašilju identifikacijske signale u zadnje vrijeme.
- odmahnu Aves glavom. - S ove se udaljenosti bočni natpis jedva nazire, ali
Tarve pretpostavlja da se najvjerojatnije radi o Chimaeri.
- Interesantno. - promrmlja Karrde. Veliki Admiral Thrawn glavom i
bradom, pomisli.
- Jesu li imali transmisije dosada?
- Nismo ništa uhvatili… Čekaj malo. Čini se… Da, lansiraju letjelicu.
Zapravo, dvije. Predviđeno mjesto slijetanja… - Aves se namršti na nešto što
Karrde nije mogao vidjeti.’ Predviđeno mjesto slijetanja je ovdje negdje u
šumi.
Karrde krajem oka vidje kako se Mara ukočila.
- Siguran si da neće sletjeti u neki od gradova na rubu šume? - upita
Avesa.
- Ne, defirivno slijeću u šumu. Pedesetak kilometara odavde.
Karrde prijeđe kažiprstom po usnama, razmišljajući i procjenjujući
mogućnosti.
- Još uvijek su samo dvije letjelice?
- Samo dvije za sada. - Aves je počeo djelovati pomalo živčano. - Trebam
li oglasiti uzbunu?
- Naprotiv. Upitajmo ih trebaju li pomoć. Spoji me na izlaznu frekvenciju.
Aves otvori usta kao da će nešto reći, ali odustane. O.K. - reče. Duboko
uzdahne i otipka nešto izvan dosega ekrana. - Na liniji si.
- Hvala. Talon Karrde zove Imperijalni zvjezdani razarač Chimaera. Mogu
li Vam biti od pomoći?
- Ne odgovaraju. - zagunda Aves. - Misliš li da možda ne žele biti
zamjećeni?
- Ako ne želiš da te itko zamjeti, ne letiš naokolo u zvjezdanom razaraču.
- naglasi Karrde. - Ne, najvjerojatnije su zauzeti provjeravanjem moga imena
u brodskim računarskim arhivama. Bilo bi zanimljivo jednog dana vidjeti što
zapravo imaju o meni. Ako uopće nešto i imaju. - pročisti grlo. - Zvjezdani
razarač Chimaera, ovdje…
Iznenada, Avesovo lice na ekranu zamjeni slika srednjovječnog muškarca
u odori s kapetanskim oznakama. - Ovdje kapetan Pellaeon s Chimaere. - reče
otresito. - Sto želite?
- Samo biti susretljivi. - odvrati mu Karrde mirno.
- Primjetili smo da se dvije Vaše letjelice spuštaju na površinu, i pomislili
da bi Vama ili Velikom Admiralu Thrawnu možda trebala pomoć.
Pellaeonovo lice poprimi malo napetiji izraz. - Tko?
- Ah… - kimne Karrde, s laganim smješkom. -Naravno. Nisam čuo za
Velikog Admirala Thrawna. Svakako ne da mu je ime povezano s
Chimaerom. Ili s nekim zanimljivim glasinama o probojima u nekoliko
obavještajnih sustava u Paonnid-Obroa Skai regiji.
Kapetanove se oči još više stisnu. - Vrlo ste dobro obavješteni, gospodine
Karrde. - reče Pellaeon, slatkim glasom iz kojeg se čula prijetnja. - Netko bi
se mogao upitali otkud jedan priprosti krijumčar raspolaže takvim
informacijama.
Karrde slegne ramenima. - Moji ljudi često čuju priče i glasine. Ja
uzimam komadiće i slažem ih u cjelovitu sliku. Slično kao što to rade i Vaše
obavještajne jedinice, mislim. Uzgred, ako se Vaše letjelice imaju namjeru
zadržavati u šumi, upozorite ljude da budu oprezni. Nekoliko vrsta opasnih
grabežljivaca živi u tim šumama, a visoki postotak metala u raslinju čini
senzorska pretraživanja U najboljem slučaju nečitljivima.
- Hvala vam na savjetu - odvrati Pellaeon jednako ledenim glasom kao i
prije. - Neće se dugo zadržavati.
- Oh! - kimne Karrde, premećuči po glavi različite mogućnosti. Na sreću,
nije ih bilo previše. - Uputili su se u mali lov, zar ne?
Pellaeon ga počasti gotovo popustljivim smiješkom.
- Informacije o Imperijalnim zadacima su vrlo skupe. Mislio sam da bi
čovjek vašeg profila to morao znati.
- Naravno. - složi se Karrde, pozorno promatrajući kapetana. - Ali s
vremena na vrijema dođe se i do pogodbe. Tražite ysalamirija, zar ne?
Kapetanov osmjeh se zaledi. - Nema pogodbe u ovom slučaju, Karrde. -
reče nakon trenutka šutnje mekim glasom.
- Nešto što je skupo može Vas i skupo stajati.
- Istina. - reče Karrde. - Osim ako se zauzvrat ne daje nešto što je jednako
vrijedno. Pretpostavljam da ste upoznati s prilično jedinstvenim osobinama
ysalamirija. Inače vjerojatno ne bi bili ovdje. Smijem li pretpostaviti da znate
i uglavnom nepoznatu tehniku, kako da ga bez opasnosti skinete s grane?
Pellaeon je trenutak proučavao Karrdea, sumnjičavog izraza lica. - Bio
sam uvjeren da ysalamiri nisu veći od pedeset centimetara i da nisu
grabežljivi.
- Nisam time mislio na Vašu sigurnost, kapetane. - reče mu Karrde. -
Mislio sam na sigurnost ysalamirija. Ne možete ih poskidati s grana samo
tako, a da ih pri tom i ne ubijete. Ysalamiri u ovom stadiju vrlo čvrsto vezani
s granam na kojoj obitavaju. Njihovi čaporci su toliko produženi da su
zapravo urasli u samu srž drveta.
-A Vi, pretpostavljam, znate pravi način kako da ih se odvoji od grane?
- Neki od mojih ljudi znaju. - odvrati Karrde. - Ako želite, mogu poslati
jednog od njih da sačeka Vaše letjelice. Tehnika kojom se odvajaju od drveta
nije naročito složena, ali netko im to zaista treba pokazati.
- Naravno. - reče Pellaeon zajedljivo. - A nagrada za demonstraciju te
slabo poznate tehnike bila bi…
- Ne tražim nagradu, kapetane. Kao što sam napomenuo na početku, samo
smo uslužni.
Pellaeon lagano nagne glavu u stranu. - Nećemo zaboraviti Vašu
velikodušnost. - za trenutak Pellaeon zadrži pogled na Karrdeu. Nije bilo
sumnje u dvosmislenost tih riječi. Ako je Karrde planirao neku izdaju, i to će
biti zapamćeno. - Javit ću mojim ljudima da će im se pridružiti Vaš stručnjak.
- On će ih čekati. Do viđenja, kapetane. Pellaeon posegnu prema nečemu
što Karrde nije mogao vidjeti. Na ekran se vrati Avesovo lice umjesto
kapetanovog. - Jesi li čuo? - upita ga Karrde.
Aves kimne. Dankin i Chin već zagrijavaju motor jednog od skipraya.
- Dobro. Neka ostave otvorenu frekvenciju veze i neka mi se jave čim se
vrate.
- U redu. - ekran se ugasi.
Karrde se odmakne od stola, pogleda u Maru i sjedne nasuprot njoj. -
Oprosti zbog prekidanja. - reče uglađeno, gledajući je ispod oka dok je sipao
vino u svoju čašu.
Polako, pogled njezinih zelenih očiju povrati se u stvarnost, a mišići lica
se opuste i izgube čudnu mrtvačku ukočenost dok je gledala u Karrdea. -
Doista im to nećete naplatiti? - upita, posegnuvši malo nesigurnom rukom
prema vinu. - Oni bi te sigurno natjerali na plaćanje da nešto trebaju. Imperij
samo za to i mari ovih dana. Za novac.
On slegne ramenima. - Naši će ih ljudi promatrati od slijetanja pa do
trenutka kada budu odlazili. Meni se to čini dovoljnom nadoknadom.
Mara ga je netremice promatrala. - Ne vjeruješ da dolaze samo da bi
pokupili nekoliko ysalamirija, zar ne?
- Zapravo ne. - Karrde stavi u usta komad bruallkija. - Osim ukoliko se te
životinjice ne mogu nekako iskoristiti, a da mi o tome ne znamo. Doći ovako
daleko samo da pokupe ysallamiri kojeg će upotrijebiti protiv jednog jedinog
Jedija, čini mi se pretjeranim.
Marin pogled ponovo odluta nekamo. - Možda ne progone Skywalkera. -
promrmlja. - Možda su našli još nekog Jedija.
- Ne čini mi se vjerojatnim. - odvrati Karrde pažljivo je motreći. Ta
emocija u njezinom glasu kada je spomenula Ime Luka Skywalkera… - Car ih
je navodno sve pokosio još u ranim danima Novog Poretka. Osim ako… -
doda kad mu na pamet pade nešto drugo. - Osim ako nisu pronašli Dartha
Vadera.
- Vader je poginuo na Zvijezdi Smrti. - reče Mara. Zajedno s Carem.
- Tako kaže priča, svakako, ali…
-Poginuo je. - prekine ga Mara oštrim glasom.
- Naravno. - kimne Karrde. Trebalo mu je pet mjeseci, ali uspio je otkriti
pregršt tema koje su mogle izazvati silovitu reakciju ove žene. Pokojni Car je
bio medu njima, jednako kao i predendorsko carstvo.
A na suprotnom kraju osjećajnog spektra bio je Luke Skywalker, - Ipak, -
nastavi Karrde zamišljeno - ako Veliki Admiral
misli da ima razloga putovati s ysalamirijima na svojim brodovima,
možda bi i mi mogli slijediti njegov primjer.
Pogled Marinih očiju naglo se ponovno usredotoči na njega. - Zašlo? -
upiru zahtjevnim glasom.
- Jednostavnu zbog predostrožnosti. - odgovori Karrde. - Čemu tolika
gorljivost?
Promatrao je dok se u njoj vodila kratka bitka osjećaja. - Izgleda mi kao
gubitak vremena. - reče Mara.
- Thrawn se vjerojatno samo bori sa sjenama. U svakom slučaju, kako
misliš održati ysalamirije na životu a da ne preneseš na brod i drveće na
kojem obitavaju?
- Siguran sam da Thrawn ima neke ideje i o tom. - uvjeri je Karrde. -
Dankin i Chin će već znati kako da pronjuškaju i dođu do detalja.
Marine oči djelovale su čudno zasjenjene. - Da. - promrmlja glasom koji
je priznavao poraz. - Sigurna sam da će znati.
- A u međuvremenu, - reče Karrde pretvarajući se da to nije primjetio, -
moramo raspraviti i posao. Ako se dobro sjećam, htjela si mi nabrojiti neka
poboljšanja koja bi provela u organizaciji.
- Da. - Mara duboko udahne i zatvori oči. Kada ih je ponovno otvorila,
bila je opet hladna i prisebna, kao i uvijek.
- Da. Pa…
Upustila se u detaljan i vrlo pronicav sažetak nedostataka njegove grupe,
isprva polako, ali s rastućim samopouzdanjem. Karrde je pažljivo slušao dok
je jeo, diveći se ponovo skrivenim talentima te žene. Jednoga dana, obećao je
sebi, naći će načina da iskopa detalje njezine prošlosti koju je skrivala pod tim
plaštem tajnovitosti kojim se tako pažljivo ogrtala. Saznat će otkuda je došla,
tko je i što je ona.
I saznati što je to Luke Skywalker učinio da ga ona tako očajnički mrzi.
 GLAVA 4

Chimaeri je trebalo gotovo pet dana da pri krstarećoj brzini četvrtog

stupnja prijeđe tristo i pedeset svjetlosnih godina između Mykra i Waylanda.
Ali to je bilo prihvatljivo, jer je konstruktorima trebalo skoro jednako toliko
da iznađu prijenosno postolje koje će i nositi i hraniti ysalamirije.
-Još uvijek nisam uvjeren da je to doista potrebno, -zagunda Pellaeon, s
gađenjem promatrajući debelu svijenu cijev na koju je bilo pričvršćeno
ljuskavo i dlakavo biće, pomalo nalik daždevnjaku. Cijev i njezin okvir bili su
užasno teški, a životinja je zaudarala.
- Ukoliko je taj Čuvar, kako očekujete, bio postavljen od samoga Cara, ne
vidim zašto bi imali ikakvih problema s njim.
- Nazovite to predostrožnošću, kapetane. - reče Thrawn, smještajući se u
kopilotovo sjedalo i pričvršćujući pojas. - Moguće je da ćemo imali teškoća
uvjeriti ga u to tko smo. Ili da smo još uvijek podanici Imperija, - usputno
pogleda komandnu ploču i kinine pilotu. - Idemo!
Začuo se prigušen metalni zvuk i letjelica se odvoji od Chimaerina
pristaništa, lagano se treskajući, te se počne spuštati prema površini planete.
- Možda bi nam bilo jednostavnije uvjeriti ga s pratnjom jurišne desetine.
- promrmlja Pellaeon pozorno promatrajući ekran kraj svog sjedala.
- Ili bi ga time samo razdražili. - naglasi Thrawn,
- Ponos i osjetljivost Tamnog Jedija ne treba uzeti olako, kapetane. Osim
toga… - pogleda preko ramena - upravo je zog toga Rukh s nama. Svaki
Carev bliski saveznik trebao bi dobro znati kakvu su dičnu ulogu Noghri
odigrali posljednjih godina.
Pellaeon pogleda prema tihoj stravičnoj figuri koja je sjedila u zadnjem
dijelu letjelice. -Činite se uvjereni da je Čuvar zapravo Tamni Jedi.
Koga bi drugog Car odabrao da čuva njegovo osobno skladište? - uzvrati
Thrawn. - Legiju jurišnika, opremljenih možda AT-AT sustavima i onom
vrstom napredne tehnologije koja se da otkriti čak iz orbite i to zatvorenih
očiju?
Pellaeon se namršti. Bar o tome nisu morali brinuti. Chimaerini senzori
nisu na planeti otkrili ništa naprednije od luka i strijele, nigdje na površini
Waylanda. Ali to mu i nije bila velika utjeha.
 - Samo se pitam nije li ga Car možda povukao s Waylanda da mu
pomogne u borbi protiv pobunjenika.
Thrawn slegne ramenima. - Brzo ćemo otkriti.
Tihi šum atmosferskog otpora prema trupu letjelice postajao je glasniji i
Pellaeon je na ekranu mogao vidjeti površinu planete. Veliki dio područja pod
njima bio je pokriven šumom, tek tu i tamo prošaran travnatim ravnima. Pred
njima, napola skrivena sumaglicom oblaka, nad ravnicom se uzdizala planina.
- Je li to planina Tantiss? - upita pilota.
- Da, gospodine. - Potvrdi ovaj. - Za koji trenutak ćemo vidjeti i grad.
- Dobro.
Posegnuvši kriomice prema desnom bedru, Pellaeon podesi laserski pištolj
u toku. Thrawn je mogao biti siguran u ysalamirije i svoju logiku koliko god
mu bilo drago, ali Pellaeon je ipak žalio što nisu bolje naoružani.
Grad koji se ugnijezdio pod jugozapadnom padinom planine Tantiss bio je
veći nego li se činio iz orbite. Mnogo njegovih niskih zgrada bilo je skriveno
pod krošnjama okolnog drveća. Thrawn naredi pilotu neka nadleti područje
dva puta, a zatim se spusti u središte, kako se činilo, glavnog gradskog trga.
Pilot zaustavi letjelicu i usmjeri je prema velikoj, impresivnoj zgradi koja je
djelovala pomalo kraljevski.
- Zanimljivo. - zaključi Thrawn, pozorno promatrajući okoliš, u isto
vrijeme postavljajući kavez 3 ysalamirijem na ramena. - Ovdje se razlikuju
najmanje tri različita arhitektonska stila: ljudski i dva stranih vrsta. Takve se
razlike ne vide često na jednome planetu, a još manje tako blizu jedno
drugom u istome gradu. Zapravo, ova nazovi-palača pred nama sjedinjuje u
sebi elemente sva tri stila.
- Da. - složi se odsutno Pellaeon i sam netremice promatrajući okolinu.
Tog trenutka, zgrade mu nisu bile važne koliko ljudi koji su se skrivali u
njima i iza njih, prema podacima sa senzora koji su pokazivali prisustvo živih
bića, iako nisu bila vidljiva.
- Imate li pojma o tome jesu li ta strana bića neprijateljski raspoložena
prema posjetiteljima?
- Vjerojatno jesu. - odgovori Thrawn, stupajući pred izlaznu rampu
letjelice gdje je Rukh već čekao na njega. -Većina je stranaca neprijateljski
raspoložena. Hoćemo li?
Rampa se spusti uz šum hidrauličnih plinova. Stisnuvši zube, Pellaeonu
nije preostalo ništa drugo nego pridružiti se ostaloj dvojici. Slijedeći Rukha,
upute se niz rampu prema tlu.
 Nitko nije otvorio vatru po njima dok su se spuštali na tlo i načinili
nekoliko prvih koraka po njemu. Niti je tko zavikao, zazvao ili se javio na
bilo koji način.
- Sramežljivi su, zar ne? - promrmlja Pellaeon, držeći ruku spremno na
laseru dok se osvrtao oko sebe.
- To je razumljivo. - reče Thrawn. Posegnu za disk-razglasom za pojasom.
- Provjerimo možemo li ih navesti na gostoprimljivije ponašanje.
Svinuvši rukom disk u lijevak, primakne ga ustima.
- Tražim Čuvara Planine. - glas mu zagrmi trgom, a zadnji se slog vrati
kao jeka, odbijajući se od okolnih zgrada.
- Tko će me odvesti k njemu?
Posljednji se odjek utopi u sveopćoj tišini. Thrawn spusti disk i sačeka, ali
sekunde su prolazile bez ikakvog odgovora.
- Možda ne razumiju Basic. - primjeti Pellaeon zdvojno.
- Budite uvjereni da ga razumiju. - reče Thrawn hladno. - Ljudska ga vrsta
razumije, bez sumnje. Možda im samo treba više motivacije. - ponovo
podigne razglas.
- Tražim Čuvara Planine. - ponovi. - Ako me nitko ne odvede k njemu,
cijeli će grad ispaštati.
Tek što je izgovorio te riječi, bez upozorenja k njima bijesnu strijela.
Udari Thrawna s boka, promašivši cijev ysalamirijeva kaveza koja se pružala
preko Admiralovih ramena i leda, te se odbije od oklopa koji je nosio pod
odorom bez da je nanijela ikakvu štetu.
- Stani! - naredi Rukhu koji se u trenutku stvorio kraj njega s oružjem
spremnim u ruci.
- Znaš li od kud je došla?
- Da. - zareža Nogri, oružja uperenog prema dvokatnoj građevini nedaleko
od njih, nadesno od palače.
- Dobro! - Thrawn ponovo podigne razglas. - Netko od vaših nas je
upravo napao. Spremite se da snosite posljedice zbog toga. - Spusti disk i
kimnu Noghriu. - Sada!
Igličastih zubi iskeženih u stravičan osmijeh, Rukh započne brzo, pažljivo
i umješno uništavati zgradu.
Prvo je izbio prozore i vrata, ispalivši desetke zraka s namjerom da
obeshrabri moguće daljnje napade. Nakon toga se usredotoči na prizemlje
zgrade. Već nakon dvadesetak ispaljenja, zgrada počne vidno podrhtavati iz
temelja. Još nekoliko pucnjeva u gornje katove, par udara niže… S
gromovitim praskom, zgrada se sruši do temelja.
Thrawn sačeka dok se zvuk urušavanja nije stišao, prije nego što je
razglas opet podigao prema usnama.
- Ovo su posljedice vašeg opiranja. - zaviče. - Pitam još jednom: tko će
me odvesti Čuvaru?
- Ja ću. - javi se glas njima s lijeva. Čovjek koji je stajao pred palačom bio
je visok i mršav, čupave sijede kose i brade koja je dosizala do polovine
grudi. Bio je odjeven u visoke sandale od kožnih remenčića i u staru smeđu
opravu, a napola skriven bradom, na prsima mu je sjajio nekakav medaljon.
Lice mu je bilo tamno i izborano, ali dostojanstveno - gotovo oholo dok ih je
promatrao, a u očima mu se čitala znatiželja i prezir.
- Vi ste stranci. - reče, a oba su se osjećaja mogla čuti i u njegovom glasu.
- Stranci…- pogleda prema letjelici koja ih je nadvisivala - …s nekog drugog
svijeta.
- Da, jesmo. - potvrdi Thrawn. - A Vi?
Oči starog čovjeka upere se u ruševinu koja se još dimila, ruševinu koja je
bila Rukhovo djelo. - Uništili ste jednu od mojih građevina. - reče. - Bez
ikakve potrebe.
- Bili smo napadnuti. - odvrati Thrawn hladno. -Jeste li Vi vlasnik?
Pellaeonu se učini da su oči stranca bljesnile čudnim sjajem, ali nije
mogao biti siguran na tolikoj udaljenosti.
- Ja vladam. - reče starac. Glas mu je bio tih, ali prijeteći.
- Sve što je oko nas moje je.
Jedan dugi trenutak on i Thrawn gledali su ravno u oči jedan drugom.
Thrawn prvi prekine tišinu. - Ja sam Veliki Admiral Thrawn, vrhovni vojni
zapovjednik Imperija i carski podanik. Tražim Čuvara Planine.
Starac malo pogne glavu. - Odvest ću Vas k njemu.
Na te riječi se okrene i uputi nazad prema palači.
- Ostanite na okupu. - promrmlja ispod glasa Thrawn svojoj pratnji kada
je krenuo za starcem. - Budite na oprezu, možda nam sprema stupicu.
Nijedna strijela ne doleti dok su prelazili trg i prolazili kroz svod od
klesanog kamena koji je uokvirio dvostruka vrata palače. - Bio sam uvjeren
da Čuvar živi u planini. - reče Thrawn dok je njihov vodič otvarao vrata.
Otvoriše se lako. Pellaeon zaključi da je starac puno snažniji nego što je
djelovao na prvi pogled.
- I jeste, nekad. - odvrati starac Thrawnu preko ramena. - Kada sam
započeo sa svojom vladavinom, narod Whylanda sagradio je ovo zdanje za
Čuvara. - Starac zastane u središtu raskošno urešene prostorije, na pola puta
prema još jednim dvostrukim vratima. - Ostavite nas! - reče glasno.
Na trenutak, Pellaeon pomisli da se starac obratio njemu. Upravo je
otvorio usta” da prosvjeduje, kad se otvoriše dva bočna dijela na zidovima sa
strane, a dva mršava muškarca istupe iz skrivenih stražarskih niša. Mrko
zureći u podanike Imperija, u tišini podignu samostrijele na ramena i napuste
zgradu. Starac pričeka dok nisu otišli, pa nastavi hodati prema sljedećim
dvostrukim vratima. - Dođite! - reče, pokazujući prema prolazu s nekom
čudnom vatrom u očima. - Carev Čuvar čeka na Vas.
Tiho, vrata se širom otvoriše, otkrivajući svjetlo nekoliko stotina svijeća
koje su ispunjavale ogromnu prostoriju. Pellaeon se zagleda u starca koji je
zastao kraj vrata. Nenadana pojava straha natjera mu trnce niz kralješnicu.
Ipak, duboko udahne i uputi se za Thrawnom i Rukhom unutra.
Uđoše u kriptu.
Nije bilo sumnje o tome koja je namjena te dvorane. Osim treperavih
svijeća, u prostoriji nije bilo ničega do velikog pravokutnog bloka od tamnog
kamena u samome središtu.
- Tako. - reče Thrawn tiho. - Znači, mrtav je.
- Mrtav je. - potvrdi starac iza njihovih leda. - Vidite li sve ove svijeće,
Veliki Admirale Thrawn?
- Vidim ih. - kimnu Thrawn. - Narod ga je očito vrlo štovao.
- Štovao? - prijezirno frkne starac. -Jedva. Ove svijeće označavaju
grobove onih koji su došli iz drugih svjetova otkako je Čuvar umro.
Pellaeon se okrene unazad prema starcu, nagonski potežući laserski pištolj
dok se još okretao. Thrawn sačeka trenutak prije nego što se i sam polako
okrenuo. - Kako su umrli? - upita.
Starac se zlobno nasmješi. -Ja sam ih ubio, naravno. Baš kao što sam ubio
i Čuvara.- podigne svoje prazne ruke, dlanova okrenutih prema Admiralu. -
Baš kao što ću ubiti i vas.
Bez ikakvog upozorenja, iz vrhova njegovih prstiju bljesnuše plave
strijele svjetla.
Nestanu bez traga na par koraka od Admirala i njegove pratnje.
 Sve se dogodilo tako brzo da Pellaeon nije imao priliku ni ustuknuti, a
pogotovu ne pribrati se i pucati. Tek sada, sa zakašnjenjem podigne pištolj a
na rukama je osjetio kako ga prži vrući zrak koji su pokrenule svjetlosne
strijele.
- Stanite! - reče Thrawn mirno, prekidajući tišinu. - Bilo kako bilo,
Čuvaru, sada i sam vidiš da nismo obični posjetitelji. - obrati se starcu.
- Čuvar je mrtav! - prasne starac, a posljednja riječ gotovo bi zaglušena
praskom novih sijevajućih strijela. I one se pretvore u ništa prije nego što se
zapravo i približiše grupi.
- Da, stari je Čuvar mrtav. - složi se Thrawn, vičući da bi nadglasao
praskanje. - Vi ste sada Čuvar. Vi štitite Carevu planinu.
- Ja ne služim Caru! - odvrati starac, uputivši treću beskorisnu paljbu
prema Admiralu.
Jednako nenadano kao što je i počeo, napad prestane. Starac je zurio u
njih. Ruke mu i dalje bijahu podignute, a lice mu je odavalo zbunjenost i
čudnu razdraženosi.
- Vi niste Jedi. Kako Vam ovo uspijeva?
- Pridružite nam se i naučite. - predloži Thrawn. Starac se ispravi u svojoj
punoj veličini. -Ja sam Jedi Gospodar! - rikne. - Ne pridružujem se nikome!
- Tako. - kimne Admiral. - U tom slučaju, dopustiti da se mi pridružimo
Vama. - Thrawn uperi pogled svojih užarenih crvenih očiju u starčevo lice. -I
dopustite nam da Vam pokažemo kako ćete steći moć veću nego što možete
zamisliti. Svu moć za kojom žudi čak i Jedi Gospodar.
Jedan dugi trenutak starac je samo zurio u Thrawna, a nebrojeno čudnih
izraza izmjenjivalo se na njegovom licu.
- Dobro. - konačno progovori. - Dođite! Razgovarat ćemo.
- Hvala! - reče Thrawn, malo pognuvši glavu. - Smijem li pitati s kim
imamo čast.7
- Naravno. - starčevo lice naglo poprimi dostojanstven izraz, a glas mu
moćno odjekne u tišini kripte kada je progovorio. - Ja sam Jedi Gospodar
Joruus C’baoth.
Pellaeon duboko udahne, a hladni mu trnci prodoše kralješnicom. - Jorus
C’baoth! - dahne. - Ali…
I umukne. C’baoth pogleda u njega upravo onako kao što je sam Pellaeon
gledao dočasnike kada bi progovorili bez dopuštenja.
 - Dođite! - ponovi Jedi, okrenuvši se prema Thrawnu. - Razgovarat ćemo.
Povede ih van iz kripte, nazad na sunčevo svjetlo. Nekoliko malih skupina
ljudi okupilo se na trgu dok su boravili u kripti. Ljudi su se držali podalje i od
kripte i od letjelice dok su se nervozno došaptavali.
S jednom iznimkom koja je odudarala od te slike. Ravno pred njima,
udaljen tek nekoliko koraka, stajao je jedan od čuvara koje je C’baoth poslao
van iz grobnice. Na licu mu se čitala jedva kontrolirana srdžba, a u rukama je
držao samostrijel, napunjen i spreman opaliti. - Uništili ste njegov dom. - reče
C’baoth, gotovo ležerno. - Nema sumnje da bi rado izravnao račune s Vama.
Samo što je to izgovorio, čuvar podigne samostrijel i opali. Pellaeon se
nagonski sagne i posegne za pištoljem.
Na tri metra od Imperijinih podanika strijela se naglo zaustavi i ostane
lebdjeti u zraku.
Pellaeon se zagleda u lebdeći komad drva i kovine, a njegov je mozak tek
usporeno shvaćao što se upravo dogodilo.
- Oni su naši gosti. - reče C’baoth stražaru, glasom koji je trebao doprijeti
do svih koji su bili okupljeni na trgu. - I tako ćemo i postupati s njima.
Strijela se slomi uz pucketavi prasak drveta koje se lomi i padne na tlo.
Polako i oklijevajući, stražar spusti samostrijel, očiju usplamtjelih od
nemoćnog bijesa.
Thrawn ga ostavi stajati tamo još nekoliko trenutaka, i tek tada da znak
Rukhu. Noghri uperi svoje oružje u stražara i opali.
U jednom zamagljenom, nejasnom pokretu, prebrzom da bi bio jasno
vidljiv, jedan se plosnati kamen odvoji od tla i bi usmjeren točno prema
pravcu ispaljenja, da bi se potom spektakularno raspao kada ga je udarila
smrtonosna zraka namijenjena stražaru.
Thrawn se osvrne da pogleda C’baotha, a na licu mu se jasno vidjelo
iznenađenje i bijes. - C’baoth…
- Ovo je moj narod, Admirale Thrawn. - prekine ga starac oštrim i
hladnim glasom koji ne trpi pogovora. - Ne Vaš. Moj! Ako ih tko treba
kazniti, to ću biti ja.
Jedan kratki tren, opet su netremice zurili jedan u drugoga. Thrawn tada s
očitim naporom povrati prisebnost.
- Naravno, Gospodaru C’baoth. - reče, - Oprostite mi.
C’baoth kimne. - Tako je bolje. Puno bolje. - skrene pogled s Thrawna i
otpusti stražara pokretom glave. - Dođite! - reče pogledavši natrag prema
Admiralu. - Razgovarat ćemo.

- A sada ćete mi reći, - reče C’baoth pokazujući posjetiteljima neka se

smjeste na niske jastuke - kako ste se uspjeli obraniti od mog napada.
- Dopustite mi da Vam prvo iznesem našu ponudu. - reče Thrawn,
obuhvaćajući pogledom prostoriju, prije nego što se spustio na jedan od
jastuka. Pellaeon pomisli iako vjerojatno procjenjuje umjetnička dijela
izložena po sobi. -Vjerujem da će Vam biti…
- Sad ćete mi reći kako ste se uspjeli obraniti od mog napada. - ponovi
C’baoth.
Thrawnove se usne zgrče u napetu grimasu, ali je on vrlo brzo i suzbije. -
Vrlo jednostavno, zapravo. - Admiral pogleda ysalamirija na svojim
ramenima, posegnuvši prstima da pomiluje dugi vrat životinje. - Ova
stvorenja na našim leđima zovu se ysalamiri. Obitavaju na Sessil drveću, na
jednoj dalekoj planeti trećeg stupnja i imaju zanimljvu, a vjerojatno i
jedinstvenu sposobnost: potiskuju Silu.
C’baoth se namršti - Kako to mislite, potiskuju?
- Prisustvo Sile odbijaju daleko od sebe. - objasni Thrawn. - Slično kao
što se mjehur sačinjen od zraka probija kroz vodu. Jedan ysalamiri može
stvoriti mjehur otpora promjera desetak metara, a cijela skupina životinja,
osnažujući jedna drugu, može stvoriti i veće mjehure.
- Nikad nisam čuo o tako nečemu. - reče C’baoth, zureći u Thrawnovog
ysalamirija s gotovo dječjom ljubopitljivošću. - Kako je jedno takovo
stvorenje došlo do tih sposobnosti?
- Doista ne znam. - prizna Admiral. - Vjerujem da taj dar ima neku
vrijednost u njihovu opstanku, ali kakvu točno… ne mogu ni nagađati. -
Thrawn nabere jednu obrvu. - Nije mi ni važno. Trenutno, to njihovo svojstvo
je sasvim dovoljno za moje nakane.
C’baothovo se lice smrači. - Nakana Vam je bila obraniti se od moje Sile?
Thrawn slegne ramenima. - Očekivali smo da ćemo ovdje pronaći Careva
Čuvara. Morao sam biti siguran da će nam dati dovoljno vremena da se
predstavimo i objasnimo mu našu misiju. - ponovo pomiluje životinju. -
Ovako kako se sve odigralo… Činjenica da su nas zaštitili od Sile Čuvara
zapravo je samo dodatno dobro. Za naše ljubimce imam na umu puno
zanimljiviju ulogu.
- A ta bi bila?
 Thrawn se nasmješi. - Sve u svoje vrijeme, Gospodaru C’baoth. Tek
nakon što pregledamo carska skladišta u planini Tantiss.
C’baoyth stisne usne. - Planina je, znači, sve što Vas zanima.
- Dakako da me zanima planina. - potvrdi Thrawn.
- Ili, bolje rečeno, trebam ono što se nadam pronaći u njoj.
- A to je?
Thrawn je pročavao starca jedan trenutak. - Glasine kažu da su Carevi
istraživači nešto prije Bitke za Endor konačno razvili genijalan i praktičan štit
za prikrivanje. Ja ga želim imati. Isto tako, - doda, kao da mu je to naknadno
palo na pamet - još jedan mali, gotovo beznačajan djelić tehnologije.
- I vjerujete da ćete taj zaslon naći u planini?
- Očekujem da ću naći ili prototip koji radi ili bar kompletnu zbirku
nacrta. - reče Thrawn. - Kada je osnivao to skladište, jedna je od Carevih
namjera bila osigurati da se zanimljivi i potencijalno korisni izumi ne izgube.
- To, a i sakupljanje beskrajnih uspomena na njegova osvajanja. - frkne
C’baoth. - Nebrojene su dvorane ispunjene tom napadnom vrstom
samoljubivog hvalisanja i potvrđivanja.
Pellaeon se malo uspravi. - Bili ste u planini? - Očekivao je da će skladišta
biti čvrsto zapečaćena raznovrsnim bravama i zaprekama.
C’baoth mu uputi podrugljivo-strpljiv pogled.
- Naravno da jesam. Ja sam ubio Čuvara, sjećate se? - pogleda nazad na
Thrawna. - Tako. Želite Careve igračke, a sada znate da možete jednostavno
ušetati onamo, uz moju pomoć ili bez nje. Zašto još uvijek sjedite?
- Zato što je planina samo dio onoga što trebam. - odgovori Thrawn.
Treba mi i savezništvo Jedi Gospodara kao što ste Vi. C’baoth se zavali nazad
u svoje jastuke, a kroz sijedu mu se bradu promoli ciničan osmjeh. - Ah,
konačno smo došli i do toga. Sada bi mi, vjerujem, ponudili svu onu moć koju
bi jedan Jedi mogao poželjeti?
Thrawn mu uzvrati osmjeh. - Upravo tako. Recite mi, Gospodaru C’baoth,
znate li za poguban poraz Imperijalne flote u Bici za Endor od prije pet
godina?
- Čuo sam glasine o tome. Jedan od posjetitelja je pričao o tom. -
C’baothov pogled odluta kroz prozor prema palači-grobnici vidljivoj na
drugoj strani trga. - Ali nije dužio o toj temi.
Pellaeon teško proguta. Činilo se da Thrawn nije zamjerio dublji smisao
tih riječi. - Tad mora da ste se zapitali kako je nekoliko desetaka
pobunjeničkih brodova moglo razbiti Imperijalnu silu koja ih je snagom
nadmašivala najmanje deset puta.
- Nisam trošio previše vremena na takva razmišljanja. - suho odvrati Jedi.
- Pretpostavljam da su pobunjenici jednostavno bili bolji ratnici.
- Na neki način, to je istina. - složi se Thrawn.
- Pobunjenici su se doista bolje borili, ali ne zbog nekih svojih posebnih
sposobnosti ili obuke. Borili su se bolje od Flote zato što je Car bio mrtav.
Okrene se da pogleda Pellaeona. - Vi ste bili tamo, kapetane. Morali ste to
primjetiti. Nagli gubitak koordinacije između članova posade i brodova,
smanjeni učinak i gubitak discipline… Ukratko, gubitak one neuhvatljive
kvalitete koju zovemo borbenim duhom.
- Bilo je zbrke, da. - reče Pellaeon ukočeno. Bilo mu je jasno što Thrawn
smjera sa svim ovim i to mu se ni najmanje nije sviđalo. - Ali ničega osobitog
što se ne bi moglo objasniti uobičajenim stresom izazvanim bitkom.
Jedna se plavo-crna obrva skoro neznatno podigne.
- Doista? Gubitak Executora, nenadana nemoć TIE letjelica u
posljednjem, odlučujućem trenutku, nemoć koja je pridonijela uništenju
Zvijezde Smrti, gubitak šest drugih Zvjezdanih Razarača u zadacima koji im
nisu trebali zadavati nimalo muke? I sve to nije bilo ništa drugo do uobičajeni
stres izazvan bitkom?
- Car nije upravljao bitkom. - prasne Pellaeon gorljivošću koja prenerazi
Admirala. - Ni na koji način. Bio sam tamo, Admirale. Ja znam!
- Da, kapetane, bili ste tamo. - reče Thrawn prekidajući ga čvrstim
glasom. -1 krajnje je vrijeme da se ostavite vaše sljepoće i suočite se s
istinom, bez obzira koliko vam ona bila teška. Ni vi sami niste imali
preostalog borbenog duha. Nitko od vas u Floti nije ga imao! Careva volja vas
je pokretala, Carev um koji vam je davao snagu, odlučnost i efikasnost. Bili
ste ovisni o postojanju toga gotovo kao da ste bili živo tkivo implantirano u
središnje računalo za borbu.
- To nije istina! - vikne Pellaeon dok mu se želudac bolno grčio. - Ne
može biti! Borili smo se i nakon njegove smrti!
- Da. - reče Thrawn tihim prijezirnim glasom. - Borili ste se i dalje.
Nimalo bolje nego pitomci.
C’baoth frknu. - Znači, vi me za to trebate, Admirale? - upita podrugljivo.
- Da potčinim vaše brodove i da vi njima upravljate kao marionetama?
 - Nikako, Gospodaru C’baoth. - odvrati savršeno mirnim glasom Thrawn.
- Moja usporedba s borbenim implantatima bila je pažljivo odabrana. Careva
je kobna greška bila želja da osobno nadzire cijelu Imperijalnu Flotu, što
potpunije i što je stalnije bilo moguće. I to je, na duge staze, prouzročilo štetu.
Moja je želja tek da pojačate koordinaciju između posada i brodova, ali samo
u kritičnim trenucima i pažljivo odabranim borbenim situacijama.
C’baoth baci pogled na Pellaeona. - Do kakvog krajnjeg rezultata?
- Do rezultata o kojem smo već razgovarali. - reče Thrawn. - Do moći.
- Kakve moći? Po prvi put otkako su sletjeli na Whyland činilo se da je
Thrawn zapanjen. - Moći osvajanja, pokoravanja svjetova, naravno.
Konačnog poraza pobunjenika.
Ponovnog uspostavljanja slave onoga što je znano kao Novi Poredak
Imperija.
C’baoth odmahne glavom. - Vi ne razumijete moć, Admirale. Pokoravanje
svjetova koje nikada više nećete posjetiti nije moć. Niti je to uništavanje ljudi
i brodova, pobunjenika s kojima se niste suočili licem u lice. - zamahne
rukom, pokretom kojim pokaza na ono što ih je okruživalo. Oči su mu sjajile
jezivim plamenom. - OvO, Admirale, ovo je moć! Ovaj grad, ovaj planet, ovi
ljudi. Svaki čovjek, Psadan i Myneyrsh koji ovdje živi… moj je. Moj! -
pogled mu opet odluta kroz prozor. - Ja ih učim. Zapovjedam im. I kažnjavam
ih. Njihovi životi i smrti su u mojim rukama.
- To je upravo ono što Vam nudim. - reče Thrawn.
- Milijuni života, milijarde, ako želite. Svi ti životi i mogućnost da radite s
njima što god želite.
- To nije isto. - odgovori C’baoth glasom kojim je odzvanjala
pokroviteljska strpljivost. - Nemam želju vladati životima kojima ne znam lik.
- Možete imati samo jedan grad da njim vladate u tom slučaju. - nastavi
Thrawn. - Onoliko velik ili malen koliko Vi to želite.
- Ja već vladam gradom. Ovim gradom. Thrawnove se oči skupe. -
Trebam Vašu pomoć.
Gospodaru C’baoth. Recite cijenu.
C’baoth se nasmješi. - Moju cijenu? Cijenu moje službe? - naglo, osmjeha
nestane. - Ja sam Jedi Gospodar, Admirale Thrawn. - reče glasom koji je bio
nabijen prijetnjom. - Nisam plaćenik kojeg možete unajmiti kao što
unajmljujete Noghrie. - Uputi pogled pun prezira prema Rukhu, koji je tiho
sjedio u Admiralovoj blizini.
 - Da, Noghri, znam što ste ti i tvoj narod. Carevi privatni komandosi
smrti. Ubijate i umirete za hir ambicioznih ljudi kao što su Darth Vader i
Veliki Admiral.
- Gospodar Vader služio je Caru i Carstvu. - zaškrgu-će Rukh dok je
tamnim očima netremice zurio u C’baotha.
- Baš kao i mi.
- Možda.’ C’baoth se okrene nazad prema Thrawnu.
- Imam sve što želim i trebam, Admirale. Sada napustite Whyland.
Thrawn se ne pomakne. - Trebam Vašu pomoć, C’baoth. - ponovi tiho. - I
dobit ću je.
- Ili ćete učiniti što? - podsmjeh ne se Jedi. - Zapovjediti svojim
Noghrijima da me ubiju. To bi bilo skoro zanimljivo vidjeti. - pogleda
Pellaeona. - Ili će Vaš hrabri kapetan Zvjezdanog razarača pokušati iz orbite
sravniti moj grad sa zemljom.7 Osim što ne možete riskirati i oštetiti i
planinu, zar ne?
- Moji topnici mogu uništiti grad a da ne osmude travu na planini Tautiss.
- uzvrati Pellaeon istom mjerom.
- Ako Vam treba demonstracija…
- Mir, kapetane! - mirno ga prekine Thrawn. - Znači, više volite osobnu
moć, Gospodaru C’baoth. Licem u lice. Da, mislim da to mogu razumjeti.
Dakako, u tome ne ostaje puno izazova, nikako. No, - doda zamišljeno,
pogleda uprta u prozor - o tome se zapravo i radi. Vjerujem da čak i Jedi
Gospodar napokon toliko ostari da ga ne zanima ništa više od mirnog sjedenja
na suncu.
C’baothovo se čelo namršti. - Pripazite, Admirale. - upozori. - Jer, možda
bih mogao naći izazova u uništavanju… Vas, naprimjer.
- Teško da bi to bio dostojan izazov za čovjeka vaših sposobnosti i moći. -
usprotivi se Thrawn. - Ali, ovdje vjerojatno imate i druge Jedije pod svojim
zapovjedništvom.
C’baoth se namršti, očigledno izbačen iz ravnoteže naglom promjenom
predmeta razgovora. - Drugi Jediji? - ponovi.
- Naravno. Sigurno je za Jedi Gospodara uobičajeno da ima Jedija nižeg
ranga kojeg može podučavati, zapovjedati mu i kažnjavati ga po slobodnoj
volji.
Mračna sjena preleti C’baothovim licem. - Nema više nijednog Jedija. -
promrmlja. - Car i Vader su ih proganjali sve dok ih nisu sve uništili.
- Nisu uništili sve. - meko odvrati Thrawn. - Dva su se nova Jedija uzdigla
u posljednjih pet godina. Luke Skywalker i Leia Organa Solo, njegova sestra.
Jedan dugi, dugi trenutak C’baoth je zurio u njega, dok su se izrazi
nevjerice i želje izmjenjivali na njegovom licu u borbi za premoć. Želja u
njemu pobijedi. - Oboje?
- Oboje. - kimnu Thrawn. - Razmislite što bi čovjek Vaših sposobnosti
mogao uraditi s mladim Jedijem. Oblikovati ga, mijenjati, stvarati ponovo u
svakom oblik.u koji zamislite… - podigne jednu obrvu. - A s njima bi dobili i
posebno iznenađenje, jer je Leia Organa trudna. Nosi blizance.
C’baoth zvučno udahne zrak. - Jedi blizance? - prošapće.
- Imaju potencijal, tako kažu moji izvori. - nasmješi se Thrawn. -
Naravno, ono u što će se razviti na kraju ovisi samo o Vama.
Starčeve oči pogledaju Pellaeona, pa Thrawna. Polako, vrlo zadubljen u
misli, osovi se na noge. - U redu, Admirale Thrawn. U zamjenu za Jedije,
pomoći ću Vašim snagama. Vodite me na svoj brod.
- Polako, Gospodaru C’baoth. - reče Thrawn i sam se dižući. - Prvo
moramo do Careve planine. Ova razmjena ovisi o tome hoću li u skladištima
pronaći ono što tražim.
- Naravno. - C’baothove oči zasvjetle. - Nadajmo se obojica da ćete
pronaći ono što tražite. - reče upozoravajuće.
Potraga je trajala sedam sati, a planinska je utvrda bila mnogo veća nego
što je Pellaeon očekivao. Ali, na kraju su pronašli dragocjenosti kojima se
Admiral nadao. Zaštitni omotač i onaj drugi maleni, skoro beznačajni djelić
tehnologije.
Vrata zapovjedne sobe Velikog Admirala Thrawn a tiho kliznu u stranu i
otvore se. Pellaeon se isprsi i stupi u sobu. - Mogu li razgovarati s Vama,
Admirale?
- Dakako, kapetane. - odgovori Thrawn, posjednut u središtu prostorije,
okružen dvostrukim krugom. - Uđite! Imamo li izvješće iz Carske Palače?
- Ne, gospodine, ništa novoga od jučer. - odgovori Pellaeon, hodajući
prema rubu vanjske kružnice, u sebi premišljajići još jednom kako da kače
Admiralu ono što mu je bilo na umu. - Mogu zatražiti najnovije izvješće, ako
želite.
- Vjerujem da nema potrebe. - odmahne glavom Thrawn. - Mislim da su
pojedinosti posjela Bimmisaariju manje-više utanačene. Sve što trebamo
uraditi jest uzbuniti jednu od interventnih skupina. Skupinu 8, mislim. I dobit
ćemo naše Jedije.
- Da, gospodine. - Pellaeon se ispravi. - Ja… moram Vam reći da ne
mislim da je savez s C’baothom dobra zamisao, dopustite mi biti potpuno
iskren, mislim da starac nije savim zdrava razuma.
Thrawn podigne jednu obrvu. - Naravno da nije. Ali, nije on ni C’baoth.
Pellaeonova se usta otvoriše od iznenađenja. -Što?
- Jorus C’baoth je mrtav. - pojasni mu Thrawn. -On je bio jedan od šest
Jedi Gospodara koji su se zatekli na palubi projekta Široki Let Stare Repulike.
Ne znam jeste li u to vrijeme bili na dovoljno visokom položaju da bi znali za
taj projekt.
- Cuo sam glasine o njemu. - namršti se Pellaeon, vraćajući se u mislima u
ta vremena. - Bila je to grandiozna zamisao kojom se vlast Stare Republike
trebala proširiti izvan granica Galaksije, koliko se sjećam. Projekt je bio
pokrenut malo prije izbijanja Klonskih ratova. Ali nikada više nisam čuo da
se ponovo spominje.
- Zato što se više ništa nije moglo ni čuti. - reče Thrawn ravnodušno. -
Presrela ih je jurišna jedinica van granica Stare Republike i uništila ih.
Pellaeon ga je netremice gledao, ispunjen jezom. - Kako znate za to?
Thrawn iznenađeno podigne obrve. - Ja sam bio zapovjednik jurišne
jedinice. Već u tom ranom razdoblju Car je shvatio da Jediji moraju biti
uništeni. Šest Jedi Gospodara na jednome brodu bili su predobra prilika koja
se nije smjela propustiti.
Pellaeon ovlaži suhe usne. - Ali onda …
- Tko je ovaj kojeg smo poveli na brod? - završi Thrawn pitanje
umjestnjega. - Zaključio sam ono što je u biti vrlo očito. Joruus C’baoth;
obratite pažnju na znakovitu razliku u izgovoru imana Jorus; je zapravo klon.
Pellaeon jer bio zunjen. - Klon?
- Naravno. - odgovori Admiral. - Klon stvoren iz uzorka tkiva, vjerojatno
prije nego što je pravi C’baoth ubijen.
- Drugim riječima, na samom početku rata. - zaključi Pellaeon stisnuta
grla. Klonovi ranog razdoblja, bar oni koje je Flota imala priliku vidjeti, bili
su krajnje nepostojani, i duhovno i emocionalno. Ponekad vrlo napadno
nestalni. -I Vi ste svjesno doveli tu, tu… stvar na moj brod? - zavapi kapetan.
- Bi li Vam bilo draže da smo sa sobom poveli Tamnog Jedija potpuno
razvijene moći? - uzvrati Thrawn hladno. - Drugog Dartha Vadera, možda, s
onom prokletom vrstom ambicije i moći koje bi mu bez ikakvih poteškoća
omogućile da preuzme Vaš brod? Smatrajte se sretnim, kapetane.
- Tamni bi Jedi bar bio predvidljv! - usprotivi se Pellaeon.
- C’baoth je dovoljno predvidljiv. - uvjeri ga Thrawn. - A kada ne bude…
- pokaza zamahom ruke prema nekoliko kaveza koji su okruživali zapovjedno
središte - …za te prigode imamo ysalamirije.
Pellaeonm se namršti. -1 dalje mi se sve to ne sviđa, Admirale Thrawn.
Teško da možemo zaštititi brod od njega dok koordinira napade naše Flote.
- Postoji određeni stupanj rizika, složi se Thrawn.
- Ali rizik je uvijek bio neizbježan dio ratovanja. U ovom slučaju…
moguća dobit nadmašuje moguć rizik.
Neodlučno, Pellaeon kimne. Nije mu se to sviđalo, bio je uvjeren da
nikada i neće, ali bilo je jasno da se Thrawn odlučio. - Spomenuli ste poruku
Skupini 8. Želite li da je pošaljem?
- Ne, sam ću se pobrinuti za to. - Thrawn se zlurado nasmješi. - Njihov
slavni voda i sve te gluposti… Znate kakvi su Noghriji. Ako je to sve…
Bio je to vrlo jasan otpust. - Jeste, gospodine. - odgovori kapetan. - Bit ću
na mostu ako me zatrebate. - i okrene se da pode.

- Donijet će nam pobjedu, kapetane. - tiho zaključi Veliki Admiral Thrawn

za njim. - Smirite svoje strahove i usredotočite se na to. - Ako nas sve ne
ubije, pomisli Pellaeon, ali reče na glas:
- Da. Admirale. - I napusti prostoriju.
 GLAVA 5

Han završi sa svojim izvješćem, zavali se u stolicu i sačeka da krenu s

prigovorima.
Nije dugo čekao. - Znači, Vaši su prijatelji krijumčari još jednom odbili
obavezati se. - reče Admiral Ackbar, a zvučao je i više nego zgađen. Njegova
u visinu izdužena glava zaklati se dvaput u nekoj calamarianskoj gesti koja se
nije dala protumačiti, a oči su mu treptale sa svakim pokretom velike glave. -
Vi se, naravno, sjećate da se ja još na samom početku nisam složio s tom
zamisli? - doda, uperivši svoje prste omeđene plivaćim kožicama prema
Hanovoj kutiji s izvješćem.
Han pogleda u Leiu na drugoj strani stola. - Nije u pitanju obvezivanje,
Admirale. - reče svom sugovorniku.
- Radi se o tome da većina njih ne vidi nikakav stvarni dobitak u
preorijentaciji s njihovih sadašnjih poslova na zakonito brodarenje.
- Ili se radi o nedostatku povjerenja. - priključi se melodiozan neljudski
glas. ‘Je li moguće da se radi zapravo o tome?
Han se namršti prije nego što se mogao kontrolirati.
- Moguće je. - odgovori, natjeravši se da pogleda u Borsk Fey’lya.
- Moguće? - Fey’lyaove ljubičaste oči otvore se širom, a svilenkasto krzno
svijetle boje pijeska koje mu je pokrivalo tijelo namreška se u tom pokretu.
Bila je to bothanska gesta pristojnog izražavanja iznenađenja. Gesta koju je
Fey’lya vrlo često koristio. - Rekli ste moguće, kapetane Solo?
Han tiho uzdahne i preda se. Fey’lya bi ga svakako naveo da to kaže,
možda na neki drugi način, ali sigurno bi se izlanuo. - Neke od grupa s kojima
sam razgovarao ne vjeruju nam naročito. - zastane. - Misle da je naša ponuda
neka vrst zamke kojom bi ih izvukli na suho.
- A to misle zbog mene, naravno. - zagunda Akbar. Njegova uobičajena
ružičasta boja malo potamni od bijesa. - Niste li se zamorili od stalnih napada
na istu metu, Vijećnice Fey’lya?
Fey’lyiove se oči opet raširiše i na trenutak je tiho promatrao Akbara, sve
dok napetost za stolom nije postala opipljiva. Nikada nisu voljeli jedan
drugoga, Han je to znao. Nisu se voljeli od onog dana kada je Fey’lya uveo
poveliko izaslanstvo bothanske rase u Savez neposredno nakon Bitke na
Yavinu. Fey’lya je od samoga početka spletkama pokušavao dobiti na
važnosti i moći, razvrgavajući dogovore gdje god i kad god je mogao i svima
vrlo jasno i često davao do znanja da očekuje da mu se da visok položaj u
nerazvijenom političkom sustavu koji Mon Mothma s mukom sastavljala.
Akbar je smatrao da je takva ambicija opasan gubitak vremena i napora,
posebice s obzirom na čemerno stanje u kojem se Savez nalazio u to vrijeme.
Sa sebi svojstvenom iskrenošću i netaktičnošću, Ackbar nije smatrao da je
zatajivanje tog mišljenja vrijedno truda.
Znajući za Ackbarovu reputaciju i ranije uspjehe, Han u početku nije
sumnjao da će Fey’lya na kraju biti odbačen u stranu, na neki razmjerno
nevažan državni položaj u Novoj Republici. Da se nije dogodilo da špijuni
koji su otkrili postojanje i položaj Careve nove Zvijezde Smrti nisu bili
upravo iz Fay’lyaove skupine Bothanaca.
Zaokupljen u to vrijeme važnijim problemima, Han nije nikada zapravo
otkrio pojedinosti o tome na koji je način Fay’lya uspio utanačiti svoj položaj
u Vijeću u zamjenu za to sretno, slučajno otkriće. A ako bi bio potpuno iskren,
nije bio siguran ni da je to želio znati.
- Samo pokušavam sam sebi pojasniti situaciju, Admirale. - konačno
odgovori Fey’lya i prekine neugodnu tišinu. - Teško da više ima smisla slati
nekog tako vrijednog kao što je kapetan Solo u te kontaktne misije, ako je
svaka od njih unaprijed predodređena na propast.
- Te misije nisu unaprijed predodređene na propast. - prekine ga Han.
Krajičkom oka vidio je kako mu Leia upućuje upozoravajući pogled. Nije se
obazirao. - Vrsta krijumčara koje mi tražimo su konzervativni poslovni ljudi.
Oni se neće na brzinu upustiti u nešto nepoznato, a da o tome prvo dobro ne
razmisle. Shvatit će i javit nam se.
Fey’lya slegne ramenima, a krzno mu se ponovo uzbiba. - A u
međuvremenu, mi ćemo i dalje tratiti vrijeme i snagu, ne dobijajući ništa za
uzvrat.
- Čujte, ne možete izgraditi ništa…
Lagan, gotovo oklijevajući udarac čekića s čela stola prekine raspravu. -
Ono što krijumčari čekaju, - reče Mon Mothma tiho, prelazeći redom strogim
pogledom po skupini posjednutoj za stolom, - jest isto ono na što čeka ostatak
galaksije. Formalnu ponovnu uspostavu pravila i zakona Stare Republike. To
nam je prvi i najvažniji zadatak, vijećnici. Postati Nova Republika ne samo
imenom, nego i djelom.
Han ulovi Lein pogled, i sada je bio on taj koji je pogledao upozoravajući.
Namrštila se, ali tiho kimne i ostane tiho.
 Mon Mothma dopusti tišini da se otegne još trenutak, ponovo prelazeći
pogledom po okupljenima. Han postane svjestan činjenice da je proučava,
zamjećujući otvrdnule bore na njezinom licu, tragove sjedih u njezinoj tamnoj
kosi i njezin mršav, krhak vrat. Pomisli kako je vidno ostarjela od kada ju je
sreo prvi put, u ona davna vremena kada je Savez još pokušavao pronaći spas
od prijeteće sjene Imperijalne Zvijezde Smrti. Još od tada, Mon Mothma je
bila u središtu tog iscrpljućeg posla osnivanja vlade koja bi se održala na
životu. Sav teret koji je nosila jasno se vidio na njenom licu.
Ali usprkos onome što su godine činile njenom licu, u njezinim je očima
još plamtjela ona tiha vatra koju su imale i tada. Ista ona vatra, kako su
govorile priče, koju je posjedovala još u vrijeme razlaza s carevim Novim
Poretkom, u ono vrijeme kada je oko sebe okupila Pobunjenički Savez. Bila
je čvrsta, pametna i potpuno je vladala sobom. I svi koji su bili ovdje znali su
to vrlo dobro.
Njezine oči sa zaustaviše na Hanu. - Kapetane Solo, zahvaljujemo Vam na
izvješću, i na vašem trudu, naravno. S kapetanovim izvješćem, završili smo
ovo zasjedanje.
Ponovo je lupila čekićem i ustala. Han zatvori svoju kutiju s izvješćem i
krene se probiti kroz užurbanu gužvu prema drugoj strani stola. - No, - reče
tiho, približavajući se Lei s leda dok je i sama skupljala svoje stvari. - Idemo
li odavde?
- Što prije, to bolje. - promrmlja ona. - Sačekaj samo da ove stvari dam
Winter.
Han se osvrne okolo i malo prigušenim glasom reče: - Čini mi se da su se
stvari malo zakuhale prije nego što su me pozvali unutra?
- Ne više nego obično. - Odvrati ona. - Fay’lya i Ackbar su imali jednu od
svojih pristojnih psećih svađa, ovaj put o neuspjehu u Obroa-skai sustavu: o
Elomskoj postrojbi koju smo izgubili. Fey’lya je opet uvijeno dao naslutiti da
je položaj Vrhovnog Zapovjednika previše zahtjevan da bi ga Ackbar mogao
obavljati. I tada je, naravno, Mon Mothma…
- Mogu li razgovarati s tobom, Leia? - dopre Mon Mothmin glas iza
Hanovih leda.
Han se okrene da je pogleda, osjetivši neznatnu Leinu napetost dok se i
sama okretala.
- Zaboravila sam te pitati o tome jesi li razgovarala s Lukeom da s tobom
otputuje na Bimmissari. - reče Mon Mothma. - Je li se složio s tim?
-Jeste. - kimne Leia, pogledavši u Hana pogledom punim ispričavanja. -
Oprosti, Han. Nisam imala prilike reći ti o tomu. Bimmsi su jučer poslali
poruku i zatražili da i Luke bude tamo sa mnom na pregovorima.
- Ah, jesu li?
Samo godinu dana ranije vjerojatno bi bio razjaren da se brižljivo izrađen
raspored uzdrma na ovakav način, prisjeti se Han. Leina diplomatska
strpljivost vjerojatno je ostavljala traga i na njemu. Ili to, ili je jednostavno
postajao mek. - Jesu li naveli i neki poseban razlog za to traženje?
- Bimmsi su više orijentirani na junake. - reče Mon Mothma prije nego što
je Leia uspjela odgovoriti, dok je pogledom pozorno proučavala Han ovo lice.
Vjerojatno je pokušavala odgonetnuti koliko je zapravo ljut zbog promjene
plana. - A Lukeov doprinos Bici za Endor vrlo je dobro znan.
- Da, to sam čuo. - odvrati Han, pokušavajući ne zvučati odviše zajedljivo.
Nije nimalo zamjerao Lukeu na njegovom položaju u panteonu junaka Nove
Repulike. Momak je to zaslužio. Ali ako je Mon Mothmi bilo toliko važno
imati Jedija kojim će se hvaliti okolo, tada je trebala Lei dati dovoljno
vremena da nastavi sa svojim učenjem, umjesto da joj nameće sav taj dodatni
diplomatski posao. Kako su stvari stajale tog trenutka, mogao se kladiti da bi
umjereno ambiciozni puž imao više izgleda razviti se u Jedija nego Leia.
Leia dohvati njegovu ruku i stisne je. On je stisne zauzvrat, kako bi
pokazao da nije ljut. Iako je ona to vjerojatno već znala. - Trebali bi poći. -
reče Mon Mothmi, koristeći se stiskom nad Hanovom rukom da ga počne
odvlačiti od stola. - Moramo još pokupiti naše droide prije no što pođemo.
- Sretan vam put. - suho odvrati Mon Mothma. - I puno sreće.
- Droidi su već na Falconu. - reče Han Lei dok su se probijali kroz gužvu
vijećnika koji su bili zabavljeni razgovorima sa svojim podanicima. - Chewie
ih je utovario dok sam bio ovdje s vama.
- Znam. - promrmlja Leia.
- Dobro. - odgovori Han, i ne reče više ništa. Leia mu ponovno lagano
stisne ruku. - Bit će u redu, Han. Ti, ja i Luke. Ponovo zajedno, kao u starim
danima.
- Sigurno. - Odvrati Han. Sjediti sa skupinom malenih Bimma,
polupokrivenih krznom, slušati po cijeli dan Threepiov pedantan glas kako
prevodi i tumači, pokušavajući se udubiti u još jednu stranu psihologiju kako
bi se otkrilo što ih može navesti da se pridruže Novoj Republici… - Sigurno. -
ponovi s uzdahom. - Upravo kao u stara vremena.
 GLAVA 6

Uzbibano neobično drveće se vijugalo oko polja za slijetanje kao neka

vrst ogromnih ticala. Han prizemlji Milenium Falcon na neravno tlo što je
nježnije mogao.
- No, stigli smo, - najavi, ne obraćajući se nikom posebno.
- Bimmissari. Krzno i biljke koje se miču specijaliteti su ovoga mjesta.
- Ništa od toga. - upozori ga Leia oslobađajući se sigurnosnog remenja na
sjedalu iza njega istovremeno se pokušavajući opustiti Jedi tehnikom kako je
naučila od Lukea. Politički poslovi s ljudima koje je znala nisu joj padali
teško. Diplomatske misije medu nepoznatim vrstama bile su nešto sasvim
drugačije.
- Dobro ćeš to odraditi. - uvjeri je Luke, pružajući ruku prema njoj da je
dotakne.
Han se napola okrene. - Bilo bi mi drago kad bi vas dvoje prestali s tim. -
prigovori, - To je isto kao da slušam, samo pola razgovora.
- Oprosti. - Luke se ispriča, izvlačeći se iz sjedišta i zastajući da proviri
kroz prednje staklo Falcona. - Čini mi se da naš odbor za doček stiže.
Pripremit ću Threepioa.
- Stižemo za minutu. - zaviče Leia za njim. - Jesi li spreman, Han?
- A-ha. - odvrati on, smještajući laserski pištolj u tok. - Ovo ti je
posljednja prilika da se predomisliš, Chewie.
Leia napne uši kad je Chewbacca zarežao kratak odgovor. Čak ni nakon
tako dugo vremena nije ga mogla razumjeti tako dobro kao što je to mogao
Han. Vjerojatno je u pitanju bila neka istančana razina sklada u Wookijevom
glasu koja joj je zadavala muke.
Ali iako su joj neke riječi bile potpuno nerazumljive, opće značenje
rečenog joj je bilo kristalno jasno. - Ma, daj. - nagovarao ga je Han. - I ranije
su ti se ulagivali. Sjeti se samo onih velikih nagrada u bazi Yavin. Tada se nisi
žalio.
- U redu je, Han. - umješa se Leia prije Chewbaccina odgovora. - Ako želi
ostati na Falconu s Artoom i raditi na stabilizatoru, u redu je. Bimmsi se neće
uvrijediti.
 Han kroz staklo osmotri delegaciju koja im se približavala. - Ne brine me
hoće li se uvrijediti ili ne. - progunda. - Samo sam mislio da bi bilo dobro
imati malo pojačanje. Za svaki slučaj.
Leia se nasmješi i potapše ga po ruci. Bimmsi su vrlo miroljubiv narod. -
uvjeri ga. - Neće biti problema.
- To sam čuo i ranije. - odvrati Han suho, vadeći iz pretinca kraj sjedala
mali komunikacijski odašiljač. Krene ga pričvrstiti na pojas, ali se predomisli
u pola pokreta i stavi odašiljač na ovratnik.
- Lijepo izgleda. - reče Leia. - Hoćeš li postaviti svoje stare generalske
oznake na pojas?
Han se podrugljivo iskezi prema njoj. -Jako smiješno. S odašiljačem na
ovratniku mogu ga neprimjetno uključiti i biti u vezi s Chewijem a da to ne
bude previše očito.
- Ah. - kimne Leia. Gledano iz tog ugla, to je bila doista dobra zamisao. -
Zvučiš kao da provodiš previše svog vremena s poručnikom Pageom i
njegovim komandosima.
- Provodim previše vremena sjedeći na sjednicama vijeća. - uzvrati joj
Han, izvlačeći se konačno iz sjedišta i ustajući. - Nakon četiri godine
promatranja političkih borbi, shvatiš da domišljatost povremeno ima
vrijednost. Hajde, Chewie. Trebamo te da zaključaš za nama.
Luke i Threepio su ih već čekali kod izlaza letjelice.
- Spremni? - upita Luke.
- Spremni smo. - reče Leia duboko udahnuvši. Vrata se otvore uz glasan
šum zraka koji nahrupi u komore i neutralizira vaakumske sile. Spustiše se u
grupi niz izlaznu rampu prema skupini koja ih je čekala. Bili su napola
pokrivenih krznom, žutih oklopa koji su im pokrivali ostatak tijela.
Svečani doček bio je kratak i najvećim dijelom nerazumljiv, usprkos
Threepiovim naporima da usporedno prevodi petodijelnu harmoniju koja je
čini se bila skladana za tu prigodu. Pjesma dobrodošlice završi i dva Bimma
istupe iz skupine pred njih. Jedan od njih je nastavio s melodijom, dok je
drugi podigao prema Lei malenu elektronsku napravu. - Pozdravlja uvaženu
posjetiteljicu Leiu Organu Solo, - reče Threepio - i nada se da će njezini
razgovori s Starješinama Suda biti plodni. Isto tako, moli da kapetan Solo
vrati svoje oružje na brod.
Droid je cijelu rečenicu preveo tako suhoparno da im je trebalo nekoliko
trenutaka da shvate smisao tih riječi.
- Sto je bilo ovo posljednje? - upita Leia.
 - Kapetan Solo mora ostaviti oružje na brodu.-ponovo Threepio. - Nošenje
oružja nije dopušteno unutar grada. I nema iznimki od tog pravila.
- Prekrasno! - progunda Han. - Nisi mi spominjala da će se ovo dogoditi.
- Nisam znala da će se ovako nešto dogoditi. - odvrati mu Leia tiho,
istovremeno se umirujući smješkajući Bimsima.
- Diplomacija. - zareža Han, gotovo kao da je izgovorio psovku. Skine
pojas i nakon što ga je pažljivo omotao oko toka pištolja, sve skupa stavi
nazad na silaznu rampu.
- Sretna?
- Zar nisam uvijek sretna s tobom? - Leia kimne Threepiou. - Reci im da
smo spremni.
Droid prevede. Stupajući u stranu, Bimsi ih pokretom ruke pozovu da se
upute za njima putem kojim su ranije došli.
Odmaknuli su se od letjelice tek dvadesetak metara i još su mogli čuti
kako Chewie za njima zatvara silaznu rampu, kada Leinu pozornost privuče
jedna činjenica. -Luke? - prošapta.
- Da, znam. - odvrati Luke šaptom. - Možda misle da je to samo dio Jedi
odore.
- Ili njihovi detektori oružja ne reagiraju na svjetlosne sablje. - doda Han
tiho s druge Leine strane. - Bilo kako bilo, ono što ne znaju, ne može ih
boljeti.
- Nadam se. - reče Leia, trudeći se da potisne svoje diplomatske bojazni.
Naposljetku, ako Bimmi nisu imali primjedbi… - Dobri Bože, pogledajtu
gomilu!
Čekali su na mjestu gdje je staza izlazila iz šume. Stotine Bimma, stojeći
u dvadesetak redova sa svake strane i svi odjeveni u jednaku žutu boju.
Službeni odbor za doček postroji se u kolonu jedan za drugim i suprotstave se
tom izazovu i ne pogledavši gomilu. Skupivši svu snagu, Leia ih je slijedila.
Bilo je malo čudno, ali ne toliko neugodno kao što se bojala. Svaki je
Bimm pružio ruku dok je prolazila, dotičući je lagano kao perom, po rukama,
kosi, ramenima i leđima. Sve je izvedeno u potpunoj tišini i u potpunom redu
s aurom savršene civiliziranosti cijeloga čina.
Ipak, sada joj je bilo drago što Chewbacca nije htio s njima. Bilo mu je
izuzetno mrsko i postajao je nasilan kad god su ga doticali stranci.
Prošli su kroz gomilu i Bimm koji je bio najbliži Lei zapjeva nešto. - Kaže
da je Sudska Kula ravno pred nama. - prevede Threepio. - Tu je smješteno
njihovo planetarno Vijeće.
Leia proviri preko glave Bimma koji ih je vodio. Da, vidjela je Sudsku
Kulu pred njima, ali ono pored nje…
- Threepio, upitaj ga za onu građevinu kraj Kule. – reče droidu. - Ona
građevina što izgleda kao kupola na tri razine bez zidova i većeg dijela krova.
Droid zapjeva a Bimm mu odvrati. - To je središnja gradska tržnica. - reče
Threepio Lei. - Rekao je da vole biti na svježem zraku kad god je moguće.
- Krov se vjerojatno može protegnuti preko većine kupolne konstrukcije
kada je vrijeme loše. - nadoveže se Han iza nje. - Vidio sam takve
konstrukcije i ranije, na drugim mjestima.
- Bimm kaže da vas može provesti tržnicom kasnije, prije nego odete. -
doda Threepio.
- Zvuči krasno. - reče Han. - Pravo mjesto da se kupe suveniri.
- Tiho! - upozori ga Leia. - Ili ideš nazad na Falcon, pa čekaj s Chewijem.
Bimmissarska Sudska Kula bila je gotovo skromna u usporedbi s nekim
drugim planetarnim vijećnicama. Nadvisivala je tržnicu kraj nje samo s
nekoliko katova. U samoj zgradi, Leia i pratnja bijahu uvedeni u veliku
prostoriju čiji su zidovi bili raskošno pokriveni tapiserijama. U središtu
prostorije na njih je čekala druga grupa Bimmsa. Trojica od njih istupe i
zapjevaju čim je Leia stupila u dvoranu.
- Pridružuju svoje pozdrave pozdravima onih koji su vas dočekali pri
slijetanju, Visosti. - prevede Threepio. - ispričavaju se, nažalost, zbog
činjenice da razgovori neće moći odmah započeti. Čini se da se glavni
pregovarač naglo razbolio.
- Oh. - reče Leia, malo osupnuta. - Threepio, molim te izrazi naše
suosjećanje i upitaj ih možemo li ikako pomoći.
- Hvala vam. - reče Threepio nakon kratkog pjevuckavog dijaloga s
domaćinima. - Ali drže da neće biti potrebno. Nema ozbiljne opasnosti za
njega, samo je u pitanju krajnja neugodnost. - droid zastane. - Mislim da
doista ne bi trebali dalje inzistirati na daljnjim detaljima, Visosti.
- doda Threepio, pomalo delikatno. - Držim da je stvar vrlo osobne
prirode.
- Razumijem. - odvrati Leia ozbiljno, potiskujući smješak izazvan
zabrinutim tonom droidova glasa. - No, u tom slučaju, mislim da se možemao
vratiti na Falcon i pričekati dok mu ne bude bolje.
 Droid prevede, a jedan od Bimma iz njihove pratnje istupi i zapjevuši
nešto. - Ponuđena je alternativa, Visosti. Ovome bi gospodinu bilo vrlo drago
da vas provede tržnicom dok čekate.
Leia pogleda prema Hanu i Lukeu. - Ima li primjedbi?
Bim ponovo nešto zapjeva. - On predlaže da Gospodari Han i Luke
razgledaju gornje odaje Kule, koje bi ih vjerojatno više zanimale. - prevede
Threepio.
- Dodaje da će tamo naći izloške iz Srednjeg doba Stare Republike.
Zvonjava prikrivenog upozorenja odjekne Leinim čulima. Jesu li ih to
Bimmsi pokušavali razdvojiti? - Tržnica bi se mogla dopasti i Lukeu i Hanu. -
odgovori oprezno na iznesen prijedlog.
Ponovno odjeknu arije. - On pak smatra da bi im bilo dosadno. - reče joj
Threepio. - Iskreno rečeno, ako je nalik nekom tržnicama koje sam imao
priliku vidjeti…
- Volim tržnice. - prekine ga Han otresito, glasom naglašenim sumnjom. -
Stvarno ih jako volim.
Leia pogleda u brata. - Sto ti misliš? Lukeove oči prelete po Bimmsima,
odmjeravajući ih. Leia je znala da ih procjenjuje svojim Jedi moćima.
- Ne vidim kakva bi nam opasnost mogla prijetiti od njih. - odgovori Luke
polako. - Ne mogu osjetiti dvoličnost u njima. Ništa više od uobičajene
političke dvoličnosti, u svakom slučaju.
Leia kimne, a njena napetost malo popusti. Uobičajena politika - Da,
vjerojatno se o tome radilo. Bimm je tražio priliku da joj nasamo prišapne
svoj stav, prije no što službeni pregovori postanu ozbiljni. - U tom slučaju, -
reče, naklonivši glavu prema Bimmu - Prihvaćamo ponudu.
- Tržnica se nalazi na istom mjestu duže od dvije stotine godina - prevodio
je Threepio dok su Leia i Han pratili domaćina uz laganu kosinu koja je
spajala drugu i treću razinu otvorene kupolaste građevine. - Naravno, ne u
ovom istom obliku. Zapravo je Sudska Kula izgrađena upravo ovdje jer je ovo
mjesto i prije izgradnje bilo okupljalište.
- Nije se puno promjenilo, zar ne? - primjeri Han, držeći se blizu Leie i
pazeći da ih ne pregazi koja od napasnih skupina prodavača. Dosada je vidio
puno tržnica na različitim planetima, ali rijetko koja je bila u ovakvoj gužvi.
A u gužvi nisu bili samo stanovnici planete. Pomiješani s morem žuto
oklopljnih Bimmsa (nose li ikada odjeću druge boje?) kroz gomilu se motala i
nekolicina drugih ljudi, par Baradasa, jedan Ishi Tib, grupa Yuzzumija i
nekoliko pojava koje su pomalo sličile Paonnidima.
 - Vidiš li zašto je vrijedno imati ovo mjesto u sastavu Nove Republike? -
promrmlja Leia prema Hanu.
- Mislim da da. - potvrdi Han, pristupajući jednom štandu da razgleda
izložene alatke. Vlasnik štanda zapjeva nešto prema njemu, pokazujući rukom
na set noževa.
- Ne, hvala. - reče mu Han, odmičući se. Bimm je i dalje ćeretao za njim,
prateći to sve žešćim pokretima. -Threepio, hoćeš li zamoliti našeg domaćina
neka mu veli da nismo zainteresirani? - pozove droida.
Ne uslijedi odgovor. - Threepio? - ponovi Han, osvrćući se.
Threepio je buljio u gomilu. - Hej, Zlatna Motko! - prasne - Tebi pričam.
Threepio se okrene prema njemu. - Vrlo mi je žao, kapetane Solo. - ispriča
se. - Ali mislim da je naš domaćin nestao.
- Kako to misliš, nestao? - zapita Han, ogledajući se naokolo. “Njihov”
Bimm, koliko se sjećao, imao je na ramenima nekoliko sjajnih ukrasnih igala.
Ali tog trenutka Han nije nigdje mogao vidjeti te igle. - Kako je mogao
samo nestati?
Stojeći kraj njega, Leia ga čvrsto uhvati za ruku.
- Imam neki vrlo loš predosjećaj u vezi s ovim. - reče napeto.
- Vratimo se u Kulu.
- Mmm… da. - složi se Han. - Hajde, Threepio. Nemoj se izgubiti. -
Pojačavši stisak ruke kojom je držao Leiu, okrene se…
I ostane sleden. Na nekoliko metara od njih, kao otoci u uskomešanom
moru žutog, stajala su tri stranca lica okrenutih prema njima. Bili su niskog
rasta, ne puno viši od Bimmsa, čelično sive kože, velikih tamnih očiju i
izbačenih čeljusti.
U rukama su držali spremne stokhli palice.
- U nevolji smo. - promrmlja prema Lei, polako okrećući glavu da bi
promotrio prostor oko sebe, očajnički se nadajući da su im ova trojica bila sva
prijetnja.
Ali nisu. Bilo ih je još najmanje osmorica, raspoređenih u nepravilnu
kružnicu, udaljenih desetak metara od njih. Kružnica kojoj su Leia, Han i
Threepio bili središte.
- Han! - uzvikne Leia uznemireno.
- Vidim ih. - zagunda Han. - U nevolji smo, dušo. Osjetio je njezin pogled.
- Tko su? - dahne Leia.
- Ne znam. Nisam nikada vidio ništa slično njima. Ali mislim da se ne
šale. Ono što drže u rukama su stokhli palice. Ispaljuju raspršenu maglu na
dvjesto metara, s dovoljno omamljujuće tvari da mogu izbaciti iz stroja dobro
razvijenog Gundarka. - Iznenada, Han primjeri da su se on i Leia pomakli,
nagonski se povlačeći pred obodom kružnice koji im je bio najbliži. - Tjeraju
nas prema silaznoj kosini. - reče Han Lei.
- Vjerojatno nas pokušavaju uloviti a da ne uskomešaju gomilu oko nas.
- U klopci smo. - zakuka Threepio.
Leia se čvrsto uhvati Hanove ruke. - Sto ćemo?
- Provjerimo koliko su pažljivi. - Pokušavajući pratiti pogledom sve
strance odjednom, Han nonšalantno posegne slobodnom rukom prema
odašiljaču na svom ovratniku.
Stranac najbliži njima, upozoravajući podigne palicu. Han zastane, pa
spusti ruku. - Toliko o toj ideji. - progunda. - Mislim da je vrijeme da se
prestanemo natezati. Najbolje bi bilo da pozoveš Lukea.
- Ne može nam pomoći.
Han spusti pogled na Leiu. Oči su joj imale poseban sjaj, a lice je bilo
ukočeno. - Zašto ne može? - upita dok mu se želucem širio neugodan osjećaj.
Leia čujno uzdahne. - I na njega su navalili.
 GLAVA 7

Bio je to više osjećaj nego izgovorena riječ, ali je zazvonilo kroz Lukeov
um jednako kao da je čuo vapaj.
U pomoć!
Osvrne se oko sebe, potpuno zaboravljajući na staru tapiseriju koju je
proučavao onog trenutka kada se njegova Jedi čula razbuktaše u borbenu
gotovost. Oko njega, velika dvorana na vrhu Kule u kojoj se nalazio, ostala je
nepromijenjena. Nije bilo nikoga osim nekolicine Bimmsa koji su se nemarno
motali po njoj razgledajući ogromne zidne tapiserije i vitrine u kojima su se
nalazili izlošci. Ovdje nije bilo opasnosti, bar ne izravne. Očemu se radi!-
telepatira pitanje prema Lei, krenuvši prema susjednoj dvorani i stubama koje
su vodile prema dolje.
Uhvatio je kratku viziju Leina uma, sliku stranih bića i jasnu impresiju
obruča koji se steže. Drži se, poruči joj. Dolazim. Samo ne trčati i privući
pažnju, pomisli dok se priginjao da prođe kroz vrata prema prostoriji sa
stubištem, pridržavajući se dovratka i održavajući ravnotežu u zaokretu…
…i naglo stane. Između njega i stepeništa, postrojeni u širok polukrug,
stajalo je sedam tihih sivih figura.
Luke se sledi. Ruka mu je još uvijek bila na dovratku. Beskorisna, činilo
mu se, jer je bila beskrajno daleko od svjetlosne sablje za pojasom. Nije imao
pojma što su palice koje su napadači uperili u njega, ali to zasigurno nije ni
želio saznati na onaj teži način. Ne ukoliko nije morao.
- Sto želite? - upita ih glasno.
Stranac u središtu polukruga, za kojeg je Luke pretpostavljao da je voda,
zamahne palicom. Luke uperi pogled natrag prema dvorani koju je upravo
napustio. - Želite da se vratim tamo? - upita.
Voda ponovo pokaže u tom smjeru… i taj put Luke shvati. Malena,
gotovo nezamjetna taktička pogreška. - U redu. - reče umirujuće. - Nema
problema. - Zadržavajući pogled na strancima i držeći ruku na odstojanju od
sablje, počeo se povlačiti.
Nepokolebljivo su ga tjerali preko dvorane prema drugom nadsvodenom
prolazu i kroz njega dalje prema dvorani koju nije uspio razgledati zbog Leina
poziva upomoć. - Ako mi kažete što želite, siguran sam da bi se mogli
dogovoriti. - predloži Luke dok su hodali. Prigušeni zvuk tapkajućih koraka
govorio mu je da su Bimmsi još uvijek u blizini, i vjerojatno zato napadači još
nisu krenuli u izravnu borbu. - Nadam se da bar možemo razgovarati o
ovome. Nema razloga da itko od vas bude ozlijeđen.
Nagonski, vođin lijevi palac se pokrene. Ne puno, ali Luke je pozorno
promatrao i to mu je bilo dovoljno. Znači, oružje je imalo palčani obarač. -
Ako imate ikakve poslove sa mnom, spreman sam pregovarati. - nastavio je.
- Za to vam ne trebaju moji prijatelji na tržnici.
Došao je vrlo blizu nadsvodenom prolazu. Još samo nekoliko koraka. Ako
se uzdrže od pucanja na njega još samo malo…
Konačno je došao na pravo mjesto. Kameni luk se nadvijao nad njim. -
Kamo sad? - upita, opuštajući mišiće. To je bilo to.
Voda ponovo zamahne palicom… Usred njegovog pokreta, jedan vrlo
kratak trenutak, oružje nije bilo upereno u Lukea, nego u dvojicu napadača.
Služeći se snagom Sile, Luke potegne obarač na napadačevoj palici.
Začuje se glasan, oštar pisak kada je palica u njegovoj ruci poskočila i ispalila
nešto slično finoj magli.
Luke nije htio gledati što je maglica zapravo učinila. Manevar koji je
izveo prouzročio je možda pola sekunde zabune među napadačima i Luke si
nije mogao dopustiti da ih protrati. Bacivši se ustranu i prema nazad, napravio
je zaokret u dvorani iza sebe, pokušavajući se postaviti u takav položaj koji bi
mu omogućio djelomičnu zaštitu zida kraj prolaza.
Uspio je. Tek što se odbacio od ulaza u dvoranu, začuje se zaglušujuća
salva piskutavih udara. Dižući se na noge, primjeri da su se na dovratak
zalijepile čudne polukrute vitice načinjene od tanke providne tvari. Još jedna
vitica bi ispaljena kroz prolaz, a on se hitro odmakne dublje u prostor
dvorane. Vitica se pružala u spiralnu krivulju, i izgledalo je kao da se iz fine
magle transformira u mlaz tekućine, a zatim u čvstu tvar koja se uvijala.
Sablja mu je sada bila u ruci, zažarivši se uz rezak šum. Luke je znao da
će napadači proći kroz otvor za koji trenutak, odričući se svakog napora da
budu domišljati. A kada dođu…
Luke stisne zube, a sjećanjem mu proleti kratki sukob s Boba Fettom u
jednosjedu. Umotan u žareće uže tog lovca na glave, oslobodio se prekidajući
uže hicem iz laserskog pištolja. Ali ovdje nije imao pištolj da ponovo iskuša
taj trik.
Ili da se pokuša osloboditi od sedam užadi.
Mogao je čuti korake napadača kako trče prema dvorani, a spiralne su se
vitice uvijale oko ulaza i pobrinule se da ga drže podalje, toliko daleko da ne
može prirediti zasjedu i iznenaditi ih dok ulaze. Uobičajena vojna tehnika,
izvedena s takvim stupnjem preciznosti da je Lukeu bilo jasno da nema posla
s amaterima.
Podigao je sablju u položaj za napad, svjesno ulazeći u rizik da izgubi
nešto vremena ogledavajući se oko sebe. I ova je dvorana bila urešena kao i
sve ostale na tom katu. Velike zidne tapiserije i vitrine s izlošcima. Nigdje
ništa nalik pouzdanom zaklonu. Oči su mu žurno prelazile po zidovima,
tražeći izlaz koji se morao nalaziti negdje u blizini. Ali cijela je radnja bila
beskorisni refleks. Gdje god da je bio izlaz, bio je predaleko da bi mu koristio.
Piskutanje oružja njegovih protivnika prestane’i Luke se okrene upravo na
vrijeme da vidi kako stranci nahrupiše u dvoranu. Spaziše ga i hitro se okrenu
kako bi uperili svoje palice u njega…
Luke opet posegne za Silom i strgne sa zida jednu od tapiserija kraj sebe,
pa je baci svom silinom prema napadačima.
Bio je to trik koji je mogao izvesti samo Jedi, jedan od one vrste koji su
zaslužili da se poradi na njima. Sva sedmorica stranaca bila su u sobi onog
trenutka kada je strgnuo tapiseriju, i sva sedmorica su bila pod njom kada je
počela padati. Na neki nejasan način, onog trenutka kada je pala, svi su se
uspjeli izmaknuti.
Iza hrpe u koju se složila tapiserija, prema Lukeu dopre oštar pisak
njihova oružja. On se nagonski prigne, ali tada shvati da vitice ne dopiru ni
blizu mjestu na kojem je stajao. Umjesto toga, napadači su njima šarali
zidove, preko i oko tapiserija koje su visjele na njima.
Na trenutak, Luke pomisli da su oružja opalila slučajno, udarena ili
uzdrmana u gužvi dok su se stranci pokušavali izmaknuti tapiseriji koja je
padala. Ali djelić sekunde kasnije shvatio je razlog; namjerno su viticama
pričvršćivali tapiserije za zidove kako bi ga spriječili da pokuša isti trik
izvesti još jednom. Sa zakašnjenjem, Luke se pokuša usredotočiti na onu koja
je već bila na podu, nadajući se da će njome pomesti neprijatelje, ali otkrije da
je i ona nepomična i dobro pričvršćena viticama.
Praskanje oružja prestane i jedno tamno oko proviri iznad hrpe tkanine. S
neobjašnjivim osjećajem tuge koji ga je ispunio, Luke shvati da više nema
izbora. Postojao je još samo jedan način da ovo završi i pohita spasiti Leiu i
Hana.
Aktivira sablju i opusti svoj duh, pruživši se Jedi čulima prema sedmorici
pred njim, oblikujući njihovu sliku u svojim mislima. Stranac koji ga je
promatrao podigne oružje prema njemu, pružajući ruku pored naborane
tapiserije na podu…
Pokretom koji je krenuo od lijevog ramena, Luke svom snagom zamahne
sabljom i ispusti je…
Sječivo zapara zrak krećući se prema rubu tapiserije, okrećući se oko
svoje osi u letu, nalik čudnom i zastrašujućem grabežljivcu. Stranac je ugleda
i nagonski krene da se izmakne…
Izdahnuo je onog trenutka kada je sječivo rasjeklo tapiseriju i presjeklo ga
na pola.
Ostali su vjerojatno taj trenutak shvatili da i njih čeka jednaka sudbina, ali
ni tada nisu odustali. Sa strašnim bolnim urlikom, napadoše. Četvorica se
uputiše zaobići prepreku, a druga dvojica preskoče preko nje, pucajući u isto
vrijeme.
Manevar nije mogao ništa promijeniti. Vodena samo Silom, svjetlosna je
sablja sjekla njihove redove kružnim Udarcem, svladavajući napadače jednog
za drugim kako su nadirali.
Samo nekoliko trenutaka kasnije sve je bilo svršeno.
Luke, potresen, duboko udahne. Učinio je to. Ne onako kako je htio, ali
učinio je. Sada se mogao samo nadati da je to učinio na vrijeme. Sablja mu
doleti u ruku i deaktivira se, a Luke potrči kraj iznakaženih tijela i pusti
neizrečen poziv… Leia!
Ukrasni stupovi koji su okruživali silaznu stazu već su se vidjeli iza
posljednjeg reda štandova, kada je Han osjetio kako ga je Leia potegnula za
ruku. - Slobodan je. - reče ona. - Dolazi.
- Odlično. - promrmlja Han. - Odlično. Nadajmo se da naše društvo to
neće otkriti prije no što stigne.
Samo što je to izrekao, u potpunom skladu jedan s drugim, stranci u
obruču oko njih podigoše svoje stokhli palice i počnu se probijati kroz mileću
gužvu Bimmsa oko njih. - Prekasno. - prosikće Han. - Krenuli su.
Leia se čvrsto uhvati njegove ruke. - Hoćeš li da im pokušam oduzeti
oružje?
- Ne bi mogla svladati svih jedanaest. - odgovori Han, očajnički se
osvrćući oko sebe u nastojanju da mu nešto padne na pamet.
Oči mu se zaustave na stolu nedaleko njih na kojem je bio izložen nakit u
kutijicama… i dosjeti se. - Leia… Vidiš li onaj nakit? Zgrabi nekoliko
komada.
Osjetio je kako ga je zdvojno pogledala. - Što…
 - Uradi kako sam rekao! - prosikće Han, promatrajući neprijatelje kako se
približavaju. - Zgrabi i dobaci mi!
Krajem oka mogao je vidjeti kako se prevrnula jedna od kutijica dok je
Leia pokušavala da je čvrsto uhvati. Snažnim i nenadanim trzajem, Leia mu
dobaci kutijicu koja uleti u njegove ruke, a ogrlice iz nje se raspu po podu
prije nogo ih je stigao zadržati.
Zamor razgovora na tržici naglo nadglasa oštar krik. Han se okrene prema
mjestu otkuda je dopro i ugleda vlasnika pokradenog štanda kako upire
prstom u njega. - Han! - čuo je kako je Leia zavrištala iza njega.
- Sagni se! - povika prema njoj.
Žuti val razjarenih Bimmsa doslovno ga obori s nogu. Nahrupiše preko
njega u silnom naporu da onemoguće optuženog kradljivca.
Tijela Bimmsa formirala su prepreku između njih i napadača. Han ispusti
ostatak nakita iz svojih ruku i posegne za odašiljačem na ovratniku. - Chewie!
- zaurla u njega nadglasavajući vrisku oko sebe.
Luke je čuo vrisak čak na gornjem katu Kule.
Osjetivši Lein napad panike, shvatio je da na tržnicu neće uspjeti stići na
vrijeme. Naglo se zaustavi, a glavom mu proletješe nebrojene kombinacije. S
druge strane prostorije zijevao je veliki prozor, upravo prema otvorenoj
kupoli tržnice, ali je pet katova bilo previše i za Jedija da se sigurno spusti.
Pogleda nazad prema dvorani koju je upravo napustio, tražeći mogućnost…
Pogled mu se zaustavi na oružju jednog od stranaca koje je tek provirivalo
kroz nadsvodeni prolaz.
Bila je to slabašna prilika, ali najbolja kojoj se mogao nadati. Snagom Sile
posegne mislima za oružjem koje mu doleti u ruku. Dok je trčao prema
prozoru, proučio je kako se oružjem služi. Komande su bile prilično
jednostavne; podešavanje mlaznog profila i tlaka, te obarač za palac. Podesio
je najslabiji mlaz i najveći potisak. Pridržavajući se ruba prozora, uperi oružje
prema krovu koji je djelomično natkrivao tržnicu i opali.
Pri opaljenju, palica ga udari jače u rame nego li je očekivao, ali je učinak
bio onakav kako se nadao. Prednji kraj vitice svijene u luk udari u krov,
polako se skrutnjavajući kako je poluprozirna masa istjecala s vrha palice.
Brojeći do pet Luke je držao prst na obaraču, a zatim popusti pritisak. Silom
je zadržavao vitku pričvršćenu za palicu. Sačekao je nekoliko trenutaka,
dopuštajući da masa očvrsne prije no što je oprezno dotakao prstima. Još
nekoliko trenutaka je potrošio provjeravajući koliko čvrsto je drugi kraj vilice
pričvršćen za krov tržnice. Zatim duboko udahne, zgrabi to čudno uže obim
rukama i skoči.
 Njegovo se tijelo suoči s vihorom uskomešanog zraka, mrseći mu kosu i
napinjući odjeću dok je letio nadolje. Ispod njega, nasuprot najvišem katu
Kule mogao je vidjeti gomilu žuto oklopljenih Bimmsa i šačicu sivih figura
koje su se gurale medu njima pokušavajući se probiti do Leie i Hana.
Zabljesne svjetlost, vidljiva i u sjaju sunčeva svjetla i jedan od Bimmsa
posrne i padne, omamljen ili mrtav, Luke nije mogao razaznati. Pod mu se
vrlo brzo približavao i Luke se pripremi na doskok…
S urlikom motora koji je zasigurno zatresao prozore U cijelom susjedstvu,
Milenium Falcon ga nadleti strahovitom brzinom.
Udar zraka koji je prouzročio odbaci Luka i on udari u pod i otkotrlja se
preko njega ravno u dva Bimmsa. Ali dok se podizao na noge, shvatio je da
Chewbaccin dolazak nije mogao biti bolje podešen. Udaljeni manje od deset
metara, dva njemu najbliža siva stvora usredotoče svu svoju pažnju na nebo,
oružja uperenog prema gore, s namjerom da viticama zapletu Falcon u
sljedećem nadlijetanju. Luke dohvati sablju za pasom i sasječe oba napadača
prije no što su i shvatili što im se dogodilo.
Iznad glave ponovo začuje buku motora, ali ovaj put Chewbacca nije
samo nadletio tržnicu. Umjesto toga, manevrirajući, zaustavi letjelicu.
Lebdeći iznad pritješnjenih prijatelja, otvorenog donjeg pokrova trupa iz
kojeg je provirivao laserski top, zapuca.
Bimmsi nisu bili glupi. Što god da su učinili Han i Leia i time uznemirili
osinje gnijezdo, osice očito nisu imale želje biti pogođene laserom s neba.
Velikom brzinom, žuta gomila napadajućih Bimmsa se rasprši. Prekinu napadi
i u strahu se razbježe pred prijetnjom Falcona. Gurajući se kroz gužvu i
koristeći Bimmse kao zaklon koliko je mogao, Luke je krenuo oko obruča
napadača.
Laserskim topom s Falcona i Lukeovom svjetlosnom sabljom obruč je
vrlo brzo bio probijen i uništen.
- Izgledaš užasno. - reče Luke odmahujući glavom.
- Zao mi je, gospodaru Luke. - ispriča se Threepio, glasom gotovo
nerazumljivim pod naslagama skrućenih vitica koje su mu pokrivale veći dio
trupa. Izgledao je poput bizarno omotanog dara. -Čini se da sam Vam stalni
uzrok poteškoća.
- I sam znaš da to nije istina. - razuvjeri ga Luke, proučavajući kolekciju
otapala postavljenu pred njim na.
Falconovom jedaćem stolu. Do sada ni jedno otapalo koje je iskušao nije
bilo ni malo djelotvorno protiv te paučinaste tvari. - Bio si nam svima od
velike pomoći tijekom ovih posljednjih godina. Jedino moraš naučiti kada se
sagnuti.
Artoo, stojeći pokraj Lukea, zacvrkuće nešto. - Ne, kapetan Solo mi nije
rekao da se sagnem. - Nepopustljivo odvrati Threepio zdepastom droidu. -
Rekao je: ‘Budi spreman sagnuti se’. Mislim da je razlika očita čak i tebi.
Artoo odgovori s nekoliko nerazumljivih ‘bip’ zvukova, ali Threepio se ne
obazre. - No, pokušajmo s ovim. - predloži Luke, uzimajući sljedeće otapalo.
Tražio je čisti komad tkanine medu bocama koje su se pokazale beskorisnima,
kada u blagovaonicu ude Leia.
- Kako je? - upita, primičući se Threepiou i zagledajući ga-
- Bit će u redu. - uvjeri je Luke. - Možda će ostati ovakav dok se ne
vratimo na Coruscant, doduše. Han mi je ispričao da te stokhli palice koriste
lovci na veliku divljač na vrlo udaljenim planetima i da je tvar koju izbacuju
zapravo neka egzotična mješavina. - Pokaza na odbačene bočice otapala.
- Možda bi nam Bimmsi mogli pomoći s tim. - reče Leia, uzimajući jednu
od boca i proučavajući natpis na njoj. - Pitat ćemo ih kada se vratimo dolje.
Luke se namršti na nju. - Idemo natrag?
Ona mu se namršti zauzvrat. - Moramo, Luke… Znaš da moramo. Ovo je
diplomatska misija, a ne izlet iz zadovoljstva. Smatra se lošim manirima otići
neposredno nakon što tvoj brod uništi pola središnje tržnice.
- Mislim da su Bimmsi sretni što nitko od njihovih nije poginuo u samom
rušenju. - naglasi Luke. - Posebice zato što su djelomice krivi za ono što se
dogodilo.
- Ne možeš okriviti cijeli narod za djela koja su počinili pojedinci. - Leia
odvrati, a Luke pomisli kako je vrlo odrješita. - Posebice ne ako je samo jedan
od političkih neopredjeljenika donio pogrešnu odluku.
- Pogrešnu odluku? - frkne Luke. -Jesu li tako nazvali ono što se dogodilo
na tržnici?
- Upravo tako. - kimne Leia. - Otkriveno je da je Bimm koji nas je poveo
u zamku na tržnici bio potkupljen da to učini. Čak nije ni znao što će se
dogoditi tamo.
- Pretpostavljam da nije znao niti da je ono što je dao glavnom
pregovaraču blagi otrov, zar ne?
Leia sa namršti. - Zapravo, nema čvrstih dokaza da je on ili bilo tko drugi
otrovao prgovarača. - reče. - Jako u ovim okolnostima Bimmsi to prihvaćaju
kao mogućnost.
Lukovo se lice iskrivi. - Vrlo velikodušno. Što Han veli na povratak dolje?
 - Han nema izbora. - odgovori Leia čvrstim glasom.
- Ovo je moja misija, ne njegova.
- Upravo tako. - reče Han ulazeći u blagovaonicu.
- Tvoja misija. Ali brod je moj.
Leia zadrža pogled na njemu, s izrazom nevjerice na licu. - Reci mi da
nisi…
- Naravno da jesam! - odvrati Han mirno, spuštajući se u jedno od sjedala
s druge strane stola. - Prije dvije minute ušli smo u brzinu svjetlosti. Sljedeća
postaja je Coruscant.
- Han! - zagrmi Leia, bjesnija no što je Luke ikada vidio. - Rekla sam
Bimmsima da se odmah vraćamo dolje k njima!
- A ja sam im rekao da je došlo do kraće odgode. - odvrati Han. - Koja će
trajati upravo onoliko koliko nam vremena treba da pokupimo nekolicinu X-
krilnih lovaca ili Zvjezdanu krstaricu i dovedemo ih s nama.
- A što ako si ih uvrijedio? - prasne Leia. - Imaš li uopće pojma koliko je
terenskog rada zahtijevala ova misija?
- Da, sad kad si spomenula, zapravo znam. - glas mu poprimi tvrđi ton. -
Jednako tako znam što se moglo dogoditi da su naši prijatelji sa stokhli
palicama, pokoj im dušama, doveli malo više prijatelja.
Leia je zurila u njega jedan dugi trenutak, a Luke osjeti kako je njezinog
bijesa nestalo puno brže. - Ipak nisi trebao otići a da se ne posavjetuješ sa
mnom prije toga. - na kraju reče.
- U pravu si. - složi se Han. - Ali nisam htio gubiti vrijeme. Ako je netko
bio s njima, taj netko je vrerojatno imao i brod. - pokuša se osmjehnuti. - Nije
bilo vremena cijelu stvar raspravljati s Vijećem.
Leia mu uzvrati osmjeh krajičkom usana. - Ja nisam Vijeće - odvrati malo
uvrijeđeno.
I time završi kratka verbalna oluja i napetosti nestane. Jednoga dana,
obeća Luke sam sebi, odvažit će se i upitati jedno od njih dvoje na što se
zapravo odnosi to njihovo privatno zadirkivanje s Vijećem. - Kad već
spominjemo naše prijatelje - progovori - je li netko od vas zapitao Bimmse
tko su oni?
- Ne znaju ni Bimmsi tko su. - odgovori Leia, odmahujući glavom. - Ja
nikada ranije nisam vidjela ništa nalik njima.
- Možemo provjeriti Imperijalne arhive kada se vratimo na Coruscant. -
reče Han, osjećajući kako mu trne obraz pokriven velikom modricom. - Mora
postojati neki zapis o njima.
- Osim, - tiho odvrati Leia - ako ih Imperij nije pronašao negdje u
Nepoznatim Područjima.
Luke pogleda prema njoj. - Misliš da Imperij stoji iza svega?
- Tko bi drugi mogao biti? - odvrati Leia pitanjem.
- Jedino je pitanje zašto.
- No, bez obzira na razlog, bit će razočarani na kraju. - reče joj Han,
ustajući. - Vraćam se na upravljačko mjesto. Vidjet ću mogu li dodatno
spetljati naš kurs. Opreza nikad dovoljno.
Lukeovim mislima proleti uspomena; Han u Falconu, u brišućem letu
usred bitke protiv prve Zvijezde Smrti, kako obara Darth Vaderove lovce koji
ga proganjahu.
- Teško je i zamisliti da Han Solo ne želi riskirati. - primjeti.
Han upre prstom u njega. - A-ha. No, prije nego što postaneš previše
drzak, sjeti se da su osobe koje pokušavam zaštiti tvoja sestra, ti, tvoj nećak i
nećakinja. Vidiš li sada razliku?
Luke se osmjehne. - Touche. - prizna poraz, pozdravljajući zamišljenom
sabljom u ruci.
- Kad već govorimo o tome - doda Han - nije li vrijeme da Leia ima svoju
svjetlosnu sablju?
Luke slegne ramenima. - Mogu joj izraditi ‘sablju kad god bude spremna.
- reče, pogledavši u sestru. - Leia?
Leia je oklijevala. - Ne znam. - prizna. - Nisam se zapravo nikada osjećala
ugodno s tim stvarima. - Pogleda u Hana. - Ali mislim da sam dužna učiniti
taj napor.
- Mislim da trebaš. - složi se Luke. - Tvoji talenti možda imaju drugačiji
izražaj, ali ipak trebaš naučiti sve osnove. Koliko znam, gotovo su svi Jediji
Stare Republike nosili svjetlosne sablje, čak i oni koji su bili prvenstveno
izlječitelji i učitelji.
Leia kimne. - U redu. - reče. - Čim se malo oslobodim tereta svojih
obveza.
- Prije nego što se oslobodiš obveza. - bio je uporan Han. - Zaista mislim
tako, Leia. Sve tvoje krasne diplomatske sposobnosti neće koristiti ni tebi ni
Novoj Republici ako te Imperij zatvori u neku od svojih soba za ispitivanje.
 Oklijevajući, Leia kimne ponovo. - Pretpostavljam da si u pravu. Čim se
vratimo, reći ću Mon Mothmi da mora malo smanjiti broj mojih zadataka. -
Nasmješi se Lukeu. -Čini mi se da je semestarski odmor završio, učitelju.
- Mislim da je tako. - reče Luke, pokušavajući prikriti da mu se grlo
nenadano stegnulo.
Leia je to ipak primjetila i začudo, pogrešno proturna-ćila. - Ma daj… -
nježno ga prekori. - Nisam baš toliko loš učenik. Osim toga, smatraj to
dobrom vježbom. Jednog dana češ sve to morati naučiti i blizance.
- Znam. - toplo odvrati Luke.
Dobro. - reče Han. - To smo riješili. Idem do upravljačkog mjesta. Vidimo
se kasnije.
- Hajde, idi. - isprati ga Leia. - A sada… - okrene se i kritički pogleda
Threepioa - Da vidimo što možemo učiniti s tobom i tom brljotinom.
Zavalivši se u svoje sjedalo, Luke je promatrao kako se Leia hvata
ukoštac s otvrdnutom paučinom na droidu, osjećajući poznatu, muklu bol u
svojoj nutrini. Sam sam se toga prihvatio, rekao je Ben Kenobi za Dartha
Vadera, obučiti ga za Jedija. Mislio sam da ga mogu naučiti kao što bi to
učinio Yoda.
Bio sam u krivu.
Riječi su odjekivale Lukeovim mislima, cijelim putem do Coruscanta.
 GLAVA 8

Veliki Admiral Thrawn jedno je vrijeme nepomično sjedio u naslonjaču,

okružen holografskim prikazima umjetnina i nije progovarao. Pellaeon je
ostao nepomičan 1 ukočen, promatrajući bezizražajno Admiralovo lice i
njegove užarene crvene oči, pokušavajući ne misliti o tragičnoj sudbini
mnogih glasnika koji su pali od Darth Vaderove ruke nakon što su donosili
loše vijesti. - Znači, svi osim koordinatora su poginuli? - napokon upita
Thrawn.
- Da, gospodine. - potvrdi Pellaeon. Pređe pogledom po prostoriji, prema
mjestu gdje je C’baoth stajao promatrajući jedan od zidnih prikaza, pa malo
stiša glas. - još uvijek nismo sigurni što je točno pošlo po zlu.
- Zapovjedite Središtu da pažljivo presluša koordinatora. - reče Thrawn. -
Ima li novih izvješća s Waylanda?
Pellaeon je mislio da su razgovarali isuviše tiho da bi ih C’baoth mogao
čuti. Bio je u krivu. - To je znači, to? - oštro upita C’baoth, okrećući se od
prikaza i uputivši se prema Admiralovom naslonjaču nadvisivši ga. - Vaši
Noghri nisu uspjeli. Hoćete li sada reći kako je to prava šteta i usredotočiti se
na važnije poslove? Obećali ste mi Jedija, Admirale Thrawn.
Thrawn hladno pogleda prema njemu. - Obećao sam Vam Jedija. -
potvrdi. - I dobit ćete ga.
Namjerno se okrene prema Pellaeonu. - Kakve su vijesti s Whylanda? -
ponovi.
Pellaeon teško proguta, pokušavajući se sjetiti i sam sebe uvjeriti da
C’baoth nema nikakve moći u zapovjednoj sobi popunjenoj ysalamirijima.
Bar zasada ne. - Inžinjerski tim je završio sa svojom analizom. -
receThrawnu. - Izvjestili su nas da su nacrti za zaštitni štit cjeloviti, ali da će
sama izrada potrajati. Bit će i vrlo skupo, bar za brod veličine Chimaere.
- Na sreću, neće morati započeti s nečim ni približno tako velikim. - reče
Thrawn, pružajući Pellaeonu informatičku karticu. - Ovdje su vam
specifikacije za ono što će nam trebati u Sluis Van sustavu.
- Brodogradilišta? - namršti se Pellaeon, uzimajući karticu. Veliki je
Admiral dosad bio vrlo tajanstven i o svojim namjerama i strategiji za napad.
- Da. Ah, da, trebat ćemo i moderne rudarske strojeve. Mislim da ih
neslužbeno zovu rudarskim krticama. Neka obavještajna služba pretraži
dostupne podatke o njima. Trebat će nam najmanje četrdeset strojeva.
- Da, gospodine. - Pellaeon si pribilježi uputu na mikroračunalu. - Još
nešto, gospodine. - baci brz pogled na C’baotha. - Inžinjeri su me izvjestili da
je približno osamdeset posto Spaarti cilindara koji nam trebaju u funkciji ili
mogu biti razmjerno lako popravljeni.
- Spaarti cilindri? - namrgodi se C’baoth. - Sto je to?
- Onaj maleni djelić tehnologije koji sam se nadao pronaći u planini. -
dobaci mu Thrawn, pogledavši u Pellaeonovom pravcu s dozom upozorenja.
Nepotrebna opreznost, Pellaeon je već shvatio da rasprvljanje o Spaarti
cilindrima s C’baothom ne bi bilo pametno.
- Znači tako. Osamdeset posto. To je odlično, kapetane. Odlično! - crvene
se oči još i više užare. - Kako uviđavno od Imperatora što nam je ostavio tako
dobru Opremu da njome izgradimo Imperij iz početka. Što je s energetskim i
obrambenim sustavima planine?
- Djeluju, najvećim dijelom. - odgovori Pellaeon.
- Tri od četiri reaktora već su u pogonu. Neke od tajnih obrambenih mjera
su nepovratno propale, ali ono što je preostalo moralo bi biti dovoljno da
adekvatno onemogući pristup skladištu.
- Izvrsno! - kimne Thrawn. Kratki bljesak osjećaja je nestao, i opet je bio
hladno poslovan kao i uvijek. - Zapovjedite inžinjerima neka započnu sa
stavljanjem svih cilindara u pogon. Glava Smrti bi trebala stići za dva do tri
dana s dodatnom skupinom stručnjaka i dvije stotine ysalamirija koje će
trebati da pokrenu stvar. A tada, - nasmješi se blijedo - tada ćemo biti spremni
za ozbiljan početak operacije. Započet ćemo sa Sluis Van brodogradilištima.
- Da, gospodine. - Pellaeon opet pogleda prema C’baothu. - A što ćemo s
Skywalkerom i njegovom sestrom?
- Upotrijebit ćemo Skupinu Četiri kao sljedeću. - reče veliki Admiral. -
Pošaljite im poruku neka napuste trenutne položaje i zadatke i neka u
pripravnosti čekaju daljnje naredbe.
- Želite da ja pošaljem poruku, gospodine? - upita Pellaeon. - Nemojte
misliti da sumnjam u naredbu, - doda žurno. - Ali, ranije ste uvijek radije
osobno komunicirali s njima.
Thrawnove se obrve neznatno podigoše. - Skupina Osam me je
iznevjerila. - reče meko. - Ostali će znati koliko sam nezadovoljan time ako
pošaljem poruku preko Vas.
- A kada Vas i Skupina Četiri iznevjeri? - ubaci se C’baoth. - Znate da
hoće. Hoćete li i s njima biti tek nezadovoljni? Ili ćete priznati da
profesionalni strojevi za ubijanje nisu dorasli Jedijima?
- Dosada nikada nisu sreli niti jednog neprijatelja kojem nisu bili dorasli,
Gospodaru C’baoth. – hladno odvrati Thrawn. - Jedna ili druga skupina će
uspjeti. A do tada… - slegne ramenima. - Nekoliko Noghria manje ili više,
neće ozbiljno iscrpiti naše snage.
Pellaeon trepne, nagonski pogledavši prema vratima odaje. Pretpostavljao
je da Rukh ne bi prihvatio nemarnu ponudu koja će u smrt odnijeti njegove
suplemenjake tako ravnodušno. - S druge strane, Admirale, taj će ih pokušaj
upozoriti i bit će vrlo oprezni. - naglasi Pellaeon.
- U pravu je. - reče C’baoth, upirući prstom u Pellaeona. - Ne možete
Jedija nasamariti istim trikom dva puta.
- Možda. ‘ reče Thrawn, uljudnom riječju, ali glas nije skrivao ništa od
onoga što je osjećao. - Kakvu zamjensku mogućnost Vi predlažete? Da se
usredotočimo na Skywalkerovu sestru, a njega ostavimo na miru?
- Da, Vi se usredotočite na njegovu sestru. - složi se C baoth oholo. -
Mislim da bi najbolje bilo da se sam pobrinem za mladog Jedija.
Admiralove se obrve opet podignu. - I kako bi Vi to izveli?
C’boath se nasmješi. ‘ On je Jedi. I ja sam. Ako ga pozovem, doći će k
meni.
Thrawn je na trenutak netremice gledao u njega. -Trebam Vas ovdje, s
mojom flotom. - konačno progovori. - Pripreme za napad na Pobunjenička
Sluis Van svemirska brodogradilišta već su započele. Za neke od uvodnih
priprema napada trebat će nam koordinacija Jedi Gospodara.
C’baoth se ispravi do svoje pune visine. - Obećah Vam svoju pomoć samo
na osnovu Vašeg obećanja da ćete mi isporučiti Jedija. I dobit ću ih,
Admirale!
Thrawnov užaren pogled bio je prikovan za C’baotha. - Znači li to da će
Jedi Gospodar pogaziti svoju riječ? Znate i sami da će dopremanje
Skywalkera potrajati neko vrijeme.
- Samo razlog više da sam započnem što prije. - uzvrati C’baoth.
- Zašto ne možemo raditi i na jednom i na drugom? presječe ih Pellaeon.
Obojica pogledaju prema njemu. - Objasnite, kapetane! - zapovjedi
Thrawn, s vrlo čujnom prijetnjom U glasu.
Pellaeon stisne zube, ali bilo je prekasno da se povuče. - Možemo početi
širiti glasine o Vašem postojanju, Gospodaru C’baoth. - reče. - Naći neki
slabo naseljeni svijet, gdje ste mogli živjeti godinama a da to nitko zapravo
nije mogao primjetiti. Glasine takvog tipa sigurno mogu prodrijeti do Nove
Repub… Pobunjenika. - ispravi se, pogledavši u Thrawna. - Posebno ako
glasine začinimo imenom Jorus C’baoth.
C’baoth frkne prijezirno. - Vi mislite da će Skywalker budalasto pohitati
da me pronađe samo na osnovu beznačajne glasine?
- Neka bude oprezan koliko god hoće. - reče zamišljeno Thrawn, a
prijetnja iščezne iz njegova glasa. - Neka povede sa sobom i pola
pobunjeničkih jedinica, ako to želi. Neće naći ničega što Vas može povezati s
nama.
Pellaeon kimne. - A dok ne nađemo odgovarajući planet i pokrenemo
glasine, možete ostati ovdje i pomoći nam s pripremama za Sluis Van.
Nadajmo se da će njihov odgovor na naše aktivnost držati Skywalkera
prezauzetim da bi provjeravao glasine prije nego što završimo s poslovima
vezanim za Sluis Van.
- A ako ne, - doda Thrawn, - znat ćemo kada krene u potragu, i imat ćemo
dovoljno vremena da Vas prevezemo onamo prije nego Skywalker stigne.
- Hmmm… - promrmlja C’baoth, prelazeći rukom po dugoj bradi i
pogleda koji je odlutao u daljine. Pellaeon se nije usudio disati… Nakon
minute starac naglo zakima glavom. - U redu. - reče. - Plan se čini
prihvatljivim. Sada ću se povući u svoje odaje, Admirale Thrawn i odabrati
svijet na kojem ću se nenadano “pojaviti”. S kraljevskim dostojanstvom
kimne glavom obojici i povuče se.
- Čestitam, kapetane! - reče Thrawn, hladno gledajući Pellaeona. - Izgleda
da je Vaša zamisao razmahala maštu Gospodara C’baotha.
Pellaeon se natjera da se suoči s Admiralovim pogledom. - Ispričavam se,
Admirale, ako sam progovorio kad nije trebalo.
Thrawn se blijedo nasmiješi. - Predugo ste služili pod Lordom Vaderom,
kapetane. - odvrati. - Ja nemam ništa protiv prihvaćanja korisnih zamisli samo
zato što nisu moje. Moj položaj i ego nisu time ugroženi.
Osim, možda, kada se radi o C’baothu…
- Da, gospodine. - reče Pellaeon naglas. - S Vašim dopuštenjem,
Admirale, otišao bih pripremiti odašiljanje poruke za Whyland i Noghri
skupini.
- Kako želite, kapetane. Nastavite i s nadziranjem priprema za Sluis Van
operaciju. - Činilo se da su se Thrawnove blješteće oči zakovale za njegove
hipnotičkom snagom. - Pažljivo ih promatrajte, kapetane. S planinom Tantiss
i Sluis Vanom započeo je put prema pobjedi nad Pobunjenicima. S našim Jedi
Gospodarom, ili čak i bez njega.

U teoriji, sastanci Unutarnjeg Vijeća trebali su biti manje bučni, opušteniji

oblik rasprava nego što su to bile službene sjednice Privremenog Vijeća. U
stvarnoj praksi, Han je to otkrio dosta davno, oštro ispitivanje Unutarnjeg
Vijeća moglo je biti jednako neugodno kao i izloženost vatri većega upravnog
tijela.
- Dopustite da to raščistimo, kapetane Solo. - reče Borsk Fey’lya na svoj
uobičajen, ljigavo uljudan način. - Vi ste sami, bez savjetovanja s bilo kim tko
je bio službeno nadležan, donijeli odluku da odustanete od misije na
Bimmisaariju?
- Točno to sam rekao. - reče mu Han. Imao je želju svratiti Bothamu
pozornost na to da bi trebao pažljivije slušati. - I iznio sam svoje razloge za
to.
- Koji su, po mome mišljenju dovoljno jaki. - ubaci se škripavi glas
Admirala Akbara u razgovor, pružajući Hanu podršku. - Dužnost kapetana
Soloa u tom je trenutku bila vrlo jasna; zaštititi našeg poslanika i sigurno se
vratiti u bazu da nas upozori.
- Upozori na što? - odvrati Fay’lya. - Oprostite Admirale, ali ne
razumijem u potpunosti kakva je to prijetnja s kojom smo suočeni. Tko god
da su bila ta sivokoža bića, očito ih Stari Senat nije smatrao dovoljno važnima
čak ni da budu uvršteni u zapise. Sumnjam da je jedna tako nevažna rasa u
mogućnosti prirediti ofenzivu velikih ruzmjera protiv Nove Republike.
- Ne znamo je li ta nevažnost razlog što se ne spominju u zapisima. -
dometne Leia. - Možda se radi o jednostavnom previdu ili praznini koja je
nastala oštećenjem.
- Ili o namjernom brisanju podataka. - reče Luke. Fey’lyaovo se krzno
nakostriješi, indicirajući pristojnu nevjericu. - A zašto bi Imperijalni senat
izbrisao podatke o postojanju cijele jedne rase?
- Nisam rekao da je to Senat učinio, niti da je to bila njihova zamisao. -
odvrati Luke. - Možda su sami stranci uništili zapise o sebi.
Fey’lya šmrcne pun prijezira. - Neuvjerljivo. Čak i da je bilo moguće,
zašto bi netko to želio učiniti?
- Možda Poslanica Leia Organa Solo može odgovoriti na to pitanje. -
mirno se umješa Mont Mothma, gledajući u Leiu. - Bila si bolje upoznata s
neslužbenom stranom Imperijalnog senata nego ja, Leia. Je li takva
manipulacija bila moguća?
- Doista ne znam. - odgovori Leia, odmahujući glavom. - Nikada nisam
stigla ući tako duboko u stvarni mehanizam niti saznati kako se Senat odnosio
prema zapisima. Zdrav nam razum pak govori da je nemoguće izgraditi
sigurnosni sustav koji ne može probiti netko tko je dovoljno odlučan.
- To još uvijek nije odgovor na pitanje zašto bi ti vaši vanzemaljci bili
tako odlučni u tomu. - frkne Fey’lya opet.
- Možda su shvatili da Stara Republika gubi prijestolje. - reče mu Leia, a
glas joj je počeo zvučati pomalo razdraženo. - Mogli su izbrisati sve zapise o
sebi i svome svijetu s nadom da ih novoizgradeni Imperij neće zapaziti.
Fay’lya je bio brz, to sigurno. Han mu je to morao priznati. - Možda u tom
slučaju, - Bothan bez poteškoća ubrza, - strah od ponovnog otkrivanja nije
mogao biti jedini razlog za napad na vas. Pogleda u Ackbara. - Bez obzira, ne
vidim razloga da zbog ovoga pokrenemo vojnu operaciju uključivši sve
raspoložive snage. Svesti naše slavodobitne snage na razinu diplomatskih
pratitelja bila bi uvreda njihovoj hrabrosti i borbenom duhu.
- Možda bi mogli odmjeriti svoje riječi, Poslanice. - zagrmi Ackbar. -
Ovdje s nama nema nikoga od naših “slavodobinih snaga” da se osjete
počašćeni Vašim komplimentima.
- Govorim ono što osjećam, Admirale. - reče Fay’lya, s onim prizvukom
povrijeđena ponosa koji mu je tako dobro ležao.
Ackbarove oči zaškilje na Fey’lyaa. - Pitam se, - brzo progovori Leia -
možemo li se vratiti raspravi o prvome problemu. Pretpostavljam da nitko od
vas nije propustio zamijetiti da su stranci, bez obzira na to što je bio njihov
motiv, bili spremni i čekali na nas kada smo došli na Bi-mmisaari.
- Trebat ćemo bolje i nepropusnije osiguranje u takvim misijama, to je
očito. - reče Ackbar. - Na obje strane. Vaši napadači su potkupili jednog od
lokalnih Bimmisaari političara, to ne smijemo zaboraviti.
- I na sve to ćemo potrošiti više vremena i truda. - progunda Fay’lya, a
krzno mu se lagano naroguši.
- To se ne može izbjeći. - odlučno nadometne Mon Mothma. - Ukoliko ne
zaštitimo naše pregovarače, Nova će Republika stagnirati i polako propadati.
Prema tome, pogleda u Ackbara - odredit ćete pratnju Lei Organi Solo za
njezin sutrašnji put natrag na Bimmisaari.
Sutra? Han oštro pogleda Leiu, ali mu ona uzvrati jednako iznenađen
pogled. - Oprostite… - reče Han dižući prst. - Sutra?
Mon Mothma pogleda u njega s blagim izrazom čudenja na licu. - Da,
sutra. Bimmsi i dalje čekaju, kapetane.
- Znam, ali..
- Han pokušava reći, - ubaci se Leia - da sam na ovome sastanku imala
namjeru zatražiti kratak dopust i mogućnost da mi odobrite kratko odsutstvo
iz diplomatskih misija.
- Bojim se da to nije moguće. - odvrati Mon Mothma lagano se
namrštivši. - Previše je posla kojeg treba uraditi.
- Ne govorimo o odmoru. - reče joj Han, pokušavajući se držati normi
diplomatskog ponašanja. - Leia treba više vremena da se usredotoči na svoj
Jedi trening.
Mon Mothma stisne usne, pogledavajući Ackbara i Fay’lya. - Žao mi je. -
reče odmahujući glavom. - Od svih ljudi ovdje, ja najbolje znam koliko nam
je potrebna svježa Jedi snaga u našim redovima. Ali za sada pred sobom
imamo previše hitnih zadatka koji postavljaju svoje zahtjeve, a vremena je
malo. - ponovo pogleda uFey’lya. Gotovo kao da traži njegovo dopuštenje,
pomisli Han. - Možda za godinu dana, a možda i ranije, - doda, pogledavši
Lein trbuh - imat ćemo dovoljno iskusnih diplomata na koje ćeš moći
prenijeti teret svojih obveza i posvetiti se učenju. Ali trenutno… bojim se da
te trebamo ovdje.
Jedan dugi neugodan trenutak vladala je u dvorani posvemašnja tišina.
Ackbar prvi progovori. - Molim Vas da me ispričate. Idem prirediti postrojbu
za pratnju.
- Naravno. - kimne Mon Mothmma. – Ukoliko nemamo ništa više na
raporedu, sjednica je završena.
I to je bilo to. Čvrsto stisnutih vilica Han počne skupljati svoje
informatičke kartice. - Jesi li dobro? - tiho upita Leia iza njegovih leda.
- Znaš, bilo je puno jednostavnije u ona vremena kada smo samo napadali
Imperij. - zagrmi. Pogleda preko stola na Fey’lya. - Tada smo bar znali tko su
nam neprijatelji.
Leia mu stisne ruku. - Hajde. - reče. - Idemo vidjeti jesu li uspjeli očistiti
Threepioa.
 GLAVA 9

Taktički časnik stupi u zapovjednu stanicu Chimaerina mosta i revno

kucne petama jednom o drugu.
- Sve postrojbe pripravne su na Vaš znak, Admirale. - iz-vjesti.
- Izvrsno! - reče Thrawn, ledeno hladnim glasom.
- Pripremite se za brzinu svjetlosti! Pellaeon uputi pogled Velikom
Admiralu, a zatim se opet usredotoči na konzolu s taktičkim i statusnim
ispisima pred sobom. Prema ispisima, a i prema crnilu koje se prostiralo vani
oko broda, činilo se da je pet ostalih Pellaeonovih brodova progutao mrak. Tri
tisuće svjetlosnih godina od njih, sunce Bpfasshova sustava djelovalo je
maleno poput vrška igle i nije se moglo točno razaznati od ostalih zvijezda
koje su plamtjele okolo. Konvencionalna vojnička mudrost nije se slagala s
tim nasumičnim odabiranjem položaja van sustava mete za polazno odredište.
Smatralo se da je opasno lako izgubiti jedan od brodova na putu na takav
satanak, a bilo je teško izvesti precizan prijelaz u hiper-svemir na tako maloj
udaljenosti. On i Thrawn zapravo su se na početku upustili u dugu i ne baš
civiliziranu raspravu o toj zamisli, još onda kada ju je Veliki Admiral uključio
u jedan od svojih planova napada. Sada, gotovo nakon godinu dana
uvježbavanja, procedura je bila gotovo rutinska.
Možda, mislio je Pellaeon, posada Chimaere nije bila toliko neiskusna
kako se ponekad dalo zaključiti po njihovoj neupućenosti u vojni protokol.
- Kapetane? Je li moj admiralski brod spreman?
Pellaeon usredotoči misli nazad na tekuća događanja. Svi su brodski
obrambeni sustavi bili spremni. TIE lovci bili su na položajima i pripravni u
svojim pregradama. - Chimaera je u potpunosti pod vašim zapovjedništvom,
Admirale. - reče, a to formalno pitanje i odgovor na njega prizovu mu u
sjećanje dane kada je vojni protokol bio dnevna zapovjed koja se nije kršila
nigdje u galaksiji.
- Odlično! - odvrati Thrawn. Okrenu se u stolici i pogleda u lik koji je
sjedio u blizini stražnjeg dijela zapovjednog mosta. - Gospodaru C’baoth, -
kimne - jesu li moje druge dvije operativne postrojbe spremne?
- Spremne su. - suho odvrati starac. -Čekaju s nestrpljenjem na moju
zapovjed.
 Pellaeon trepne i ponovo pogleda Thrawna. Ali Veliki je Admiral očito
odlučio zanemariti tu primjedbu. - Tad im zapovjedite. - reče C’baothu,
pruživši ruku da pomiluje vsalamirija pričvršćenog kavezom za njegovu
stolicu. - Kapetane, počnite s odbrojavanjem!
- Da, gospodine. - Pellaeon posegne prema zapovjednom pultu i dotakne
prekidač uređaja za odbrojavanje. Razasuti oko njih, ostali brodovi oko njih
priključit će se na signal zapovjednog broda i odbrojavanje će biti jednako za
sve…
Kada je brojač dosegao nulto vrijeme, Chimaera poskoči a bezbroj
zvjezdanih linija zabljesne unutrašnjost broda kroz velike prednje
osmatračnice.
Pred njima, zvjezdane linije utope se u ništavilo hipersvemira. - Brzina,
stupanj tri. - izviknuo je kormilar iz podnožja zapovjednog mosta, potvrđujući
ispise na zaslonima.
- Primljeno. - reče Pellaeon, rastegnuvši prste i pripremajući um za
borbenu spremnost dok je promatrao brojač koji je sada odbrojavao od nule.
Sedamdeset sekundi; sedamdeset i četiri, sedamdeseti pet, sedamdeset i šest…
Zvjezdane linije ponovo bijesnu po išaranom nebu i zgusnu se u zvijezde.
Chimaera je stigla.
- Svi lovci… Polijetanje! - zapovjedi Pellaeon, bacajući kratak pogled na
taktički hologram iznad konzole sa zaslonima. Izišli su iz hipersvemira točno
kako je bilo planirano, bez poteškoća dosegnuvši domet dvostrukog planeta
Bpfassh i njegovog kompliciranog sustava mjesecevih satelita. - Odgovor? -
zapita taktičkog časnika.
- Obrambeni lovci polijeću sa trećeg mjeseca. - iz-vjesti ga ovaj. - Zasada
se ne vidi ništa veće.
- Odredite položaj zrakoplovne baze lovaca. - naredi Thrawn. - Izvjestite
Inexorable o položaju i zapovjedite neka nam se priključi i uništi bazu.
- Da, gospodine.
Pellaeon je sada mogao vidjeti lice, dolazeći prema njima kao roj bijesnih
kukaca. Kroz Chimaerine prednje osmatračnice vidjelo se kako zvjezdani
razarač Inexorable napušta bočni položaj kraj zapovjednog broda i približava
se neprijateljskoj bazi. TIE lovci prohujaše pred njim u klinastoj formaciji i
krenu na protivnike. - Mijenjaj kurs, počinjemo se udaljavati od planeta
blizanaca. - naredi Pellaeon kormilaru. - TIE lovci u čeoni štit prema
neprijatelju. Neka se Judicator okomi na drugi planet. - pogleda u Thrawna. -
Neke posebne zapovjedi, Admirale?
 Thrawn je gledao u srednje dometni skenerski prikaz planeta blizanaca. -
Zasada se držite programa, kapetane. - reče. - Naši su pripremni podaci bili
točni. Odaberite mete po slobodnoj volji. I podsjetite strijelce da je plan da ih
povrijedimo i uplašimo, ne uništimo.
- Prenesite im to. - kimne Pellaeon prema posadi za vezu. - Podsjetite na
to i TIE lovce.
Krajem oka Pellaeon vidje kako se Thrawn okrenuo.
- Gospodaru C’baoth? - reče - Kakav je status napada u ostala dva
sustava?
- Napreduju.
Namrgodivši se, Pellaeon se okrene, bio je to C’baothov glas, ali tako
promukao i prigušen da je bio gotovo neprepoznatljiv.
Baš kao i njegova pojava.
Jedan dugi trenutak Pellaeoon je zurio u njega, osjećajući kako ga iz
nutrine ispunjava ledena, bolna hladnoća. C’baoth je sjedio neprirodno
ukočen, oči su mu bile sklopljene ali su se vidljivo i brzo micale pod kapcima.
Ruke su mu se grčevito držale naslona stolice, a usne su mu bile tako čvrsto
stisnute da su vene i tetive na njegovom vratu iskočile. - jeste li dobro,
Gospodaru C’baoth? - upita ga.
- Ne brinite, kapetane. - reče mu Thrawn hladno.
- Radi ono što mu pruža najveći užitak. Kontrolira ljude.
C’boath ispusti zvuk pomalo nalik i rezanju i hropcu. - Rekao sam vam
već jednom, Admirale Thrawn, do ovo nije stvarna Sila.
- Znam da jeste. - reče Thrawn bezizražajnim glasom.
- Možete li mi reći na kakav otpor nailaze naše snage?
C’baothovo mračno lice se još jače namršti. - Ne baš precizno. Ali nijedna
od naših postrojbi nije u izravnoj opasnosti. Samo to mogu osjetiti po
njihovim mislima.
- U redu. Neka se Nemesis odvoji od skupine i uputi prema mjestu
sastanka i sačeka nas tamo.
Pellaeon se namršti prema Admiralu. - Gospodine…
Thrawn se okrene prema njemu, uputivši mu pogled pun upozorenja. -
Vratite se svojim dužnostima, kapetane!
S nenadanim bljeskom razumjevanja, Pellaeon shvati da je ovaj napad na
nekoliko borbenih crta na teritoriju pobunjenika više nego samo uvod u napad
na Sluis Van. Zapravo je to bio ispit. Ispit C’baotovih sposobnosti, da, ali i
ispit njegove sposobnosti da prihvati iapovjed. - Da, Admirale. - promrmlja
Pellaeon i okrenu se nazad prema svojim prikazima.
Chimaera je sada već bila u dometu i sitne bljeskave točkice pojaviše se
na taktičkom hologramu čim su ogromni turbolaseri broda otvorili vatru.
Zabljesnuše položaji postaja za komunikacije i ugasnu, zatim industrijske
mete na planeti zaplamtješe vatrom, potamne, ali ponovo uslijedi svjetlost
izazvana drugim topničkim napadom. Par starih svjetlosnih jedrilica Carrack
klase pojavi se na prikazu, ali neposredno za tim Chimaerini TIE lovci razbiju
se iz štita u napadačku formaciju i pohrle da ih presretnu. U daljini, topovi
Stormhawka bljuvali su vatru po orbitalnoj obrambenoj platformi, koja se
Pellaeonu pred očima raspe u oblak pare. Bitka je napredovala kako je
planirano…
Izuzetno dobro, zapravo…
Neki neugodan osjećaj počeo se širiti Pellaeonovim želucem dok je
pogledom provjeravao ispis statusa efektivnog vremena. Dosada su
Imperijalne snage izgubile samo tri TIE lovca i pretrpjeli manju štetu na
Zvjezdanim razaračima, u usporedbi s osam neprijateljskih linijskih brodova i
osamnaest lovaca koje su izgubili. U osnovi, Imperijalne su snage neizmjerno
nadjačavale snage Pobunjenika po naoružanju. Ali ipak…
Polako i oklijevajući, Pellaeon se nagne prema konzoli. Nekoliko tjedana
ranije načinio je statističku procjenu Chimaerinih borbenih profila za proteklu
godinu. Izvuče podatke iz memorije i uporedi ih s trenutačnom analizom
bitke.
Nije bilo greške. U svakoj pojedinoj kategoriji i podkategoriji brzine,
koordinacije, učinkovitosti i preciznosti, posadea Chimaere je pokazivala više
od četrdeset posto bolji učinak nego inače.
Okrene se da pogleda napeto C’baothovo lice a kralješnicom mu se spuste
ledeni žmarci. Nikada nije prihvatio Thrawnovu teoriju o tome kako i zašto je
Flota izgubila Endorsku bitku. Zasigurno nikada nije htio vjerovati u nju. Ali
sada, iznenada, o tome se više nije moglo raspravljati.
S ogromnom većinom svoje pažnje i snage usredotočenima na mentalnu
komunikaciju s ostale dvije taktičke skupine u napadu koje su od njih bile
udaljene gotovo, četiri svjetlosne godine, C’baoth je još uvijek imao snage
izvesti i ovo.
Pellaeon se ranije, s određenim osobnim prijezirom, pitao što je starcu
davalo pravo da svome imenu doda naslov Gospodara. Sada je točno znao što
je to.
- Primamo nova izvješća. - obavjesti ga časnik veze.
- Polijeće nova skupina planetarnih krstarica srednjeg dometa.
- Neka se Stormhawk pokrene i presretne ih! - zapovjedi Thrawn.
- Da, gospodine. Precizirali smo i lokaciju njihovih pričuvnih predajnika,
Admirale.
Otrgnuvši se od svojih ranijih razmišljanja, Pellaeon pogleda prema
hologramu. Najnovija bljeskajuća kružnica nalazila se na najudaljenijem
mjesecu sustava. - Zapovjedite Eskadrili Četiri uzlijetanje i uništavanje mete.
- zapovjedi.
- Povucite naredbu! - javi se Thrawn. - Više nas neće biti ovdje kada
stigne njihovo pojačanje. Možemo biti velikodušni i dopustiti Pobunjenicima
da potroše snage na žurno spašavanje postrojbi od kojih nemaju pretjerane
koristi. Zapravo, - Veliki Admiral baci pogled na svoj sat - mislim da je
vrijeme da napustimo ove prostore. Zapovjedite lovcima neka se vrate na
matične brodove. Svi brodovi u brzinu svjetlosti čim se lovci ukrcaju.
Pellaeon započne tipkati po računalu, na brzinu provjeravajući status
Chimaere prije ulaska u brzinu svjetlosti. Jedan od poučaka konvencionalne
vojne mudrosti bio je da Zvjezdani razarači trebaju igrati ulogu mobilnih
jurišnih postaja u ovakvoj vrsti potpunog planetarnog napada. Uposliti ih u
operacijama udari-i-nestani bilo je rastrošno i moguće opasno.
S druge strane, oni koji su propovjedali takve teorije vjerojatno nisu
nikada promatrali nekoga kao što je Veliki Admiral Thrawn u akciji.
- Zapovjedite drugim dvjema taktičkim skupinama da prekinu napade i
povuku se. - reče Thrawn C’baothu. - Pretpostavljam da ste u dovoljno bliskoj
vezi s njima da to možete uraditi?
- Previše zapitkujete, Veliki Admirale. - odvrati C’baoth napuklim
glasom. - Previše!
- Pitam o svemu što mi još nije jasno. - uzvrati mu Admiral, okrećući se
na stolici. - Pozovite ih neka se vrate na mjesto sastanka.
- Na zapovjedi - prosikće starac.
Pellaeon opet pogleda u C’baotha. Provjeravati nečije sposobnosti u
uvjetima borbe bilo je ispravno i dobro. Ali nije valjalo pretjerivati.
- Mora naučiti tko ovdje zapovjeda. - reče Thrawn tiho, kao da je pročitao
Pellaeonove misli.
 - Da, gospodine. - kimne kapetan, pokušavajući zadržati smirenost glasa.
Thrawn je do sada mnogo puta potvrdio da je bio u pravu i da je znao što radi.
Ipak, Pelleaon se ponekad morao zapitati je li Admiral svjestan veličine Sile
koju je probudio iz sna na Whylandu.
Thrawn kimne. - Dobro. Jesmo li na tragu rudarskim strojevima koje sam
tražio?
- Ahmm… Ne, gospodine. - Još prije godinu dana bilo bi mu vrlo
nerealno razgovarati o nevažnim pitanjima usred bitke. - Bar ne tolikom broju
strojeva koji ste tražili. Mislim da je Athega sustav i dalje najbolja prilika. Ili
će biti čim pronađemo rješenje za probleme s intenzitetom sunčeve svjetlosti
u sustavu.
- Problemi će biti minimalni. - odvrati Thrawn s lakim samouvjerenjem. -
Ukoliko prijelaz u brzinu svjetlosti izvedemo s dovoljno preciznosti, Judicator
će biti izložen izravnoj sunčevoj svjetlosti na samo nekoliko minuta u dolasku
i odlasku. Njegov trup to sigurno može podnijeti. Trebat će nam jednostavno
samo nekoliko dana da zasjenimo osmatračnice na njemu, i skinemo vanjske
sen-zore i opremu za vezu.
Pellaeon kimne, prešutjevši sljedeće pitanje. Naravno da se neće pojaviti
bilo kakvi problemi s oslijepljenim i oglušenim zvjezdanim razaračem, što bi
se inače dogodilo. Ne sada kada je C’baoth s njima.
- Admirale Thrawn?
Thrawn se okrene. - Da, gospodaru C’baoth? Gdje su moji Jediji,
Admirale? Obećali ste da će mi Vaši Noghri podanici dovesti moje Jedije.
Pellaeon vidje krajem oka kako se Rukh napeo.
- Strpljenje, Gospodaru C’baoth. - odgovori mu Thrawn.
- Trebalo im je vremena za pripreme, ali sada su dovršene. Samo čekaju
pravo vrijeme za napad.
- Neka bude uskoro. - upozori ga starac. - Umorio sam se čekajući.
Thrawn uputi pogled Pellaeonu. Pogled njegovih žarkih crvenih očiju
tinjao je čudnim svjetlom. - Svi smo se umorili. - reče tiho.

Na velikoj udaljenosti, jedan od Imperijalnih Zvjezdanih Razarača točno

nasuprot pilotskoj kabini tegljača Wild Karrde bljesne u teško vidljivom
pokretu i nestane.
- Odlaze. - reče Mara.
 - Sto, zar već? - javi se Karrde iza njezinih leđa, zbunjenim i sumnjičavim
glasom.
- Da. - potvrdi ona, prevodeći stanje zaštitnog omotača broda u taktički
stupanj. - Jedan od Zvjezdanih Razarača upravo je ušao u brzinu svjetlosti, a
ostali se razdvajaju i započinju s manevrima za ulazak u brzinu svjetlosti.
- Zanimljivo. - promrsi Karrde, prilazeći i promatrajući preko njezinog
ramena svemirski prostor kroz osmatračnicu pilotske kabine. - Napad po
taktici udari-i- nestani, i to sa Zvjezdanim Razaračima. Nešto što nemamo
priliku vidjeti svaki dan.
-Čuo sam da se nešto slično tome dogodilo u Draukyze sustavu prije
nekoliko mjeseci. - javi se kopilot, krupan i nezgrapan čovjek po imenu
Lachton. Jednaka akcija udari-i-nestani, ali su tamo imali samo jedan
Razarač.
- Možda pucam naslijepo, ali rekao bih da smo upravo bili svjedoci
utjecaja Velikog Admirala Thrawna na Imperijalnu strategiju. - reče Karrde,
zamišljenog glasa u kom se mogao naslutiti zabrinut prizvuk. - Ipak, čudno je.
Djelovalo mi je da je rizik kojem se izložio nesrazmjerno velik u odnosu na
moguću dobit. Pitam se što mu je zapravo na pameti.
- Što god da je, budi uvjeren da je nešto vrlo komplicirano. - odvrati mu
Mara, čuvši gorčinu u Karrdeovom glasu. - Thrawn nije nikada bio od onih
koji će nešto uraditi na jednostavan način. Čak i u starim danima, kada se
Imperij dičio profinjenošću i stilom, Thrawn je odskakao iznad ostalih.
- Ne možeš si dopustiti biti jednostavan kad ti se područje smanjuje ovako
kako se smanjuje Imperij. - Karrde zastane, i Mara je mogla osjetiti kako
gleda prema njoj. - Čini se kao da znaš puno o Admiralu Thrawnu.
- Ja znam puno o mnogim stvarima. - ravnodušno mu odvrati. - Zbog toga
me i izučavaš za svog pobočnika, ili si to zaboravio?
- Touche. - prizna Karrde poraz. - Još jedan odlazi. Mara pogleda kroz
osmatračnicu upravo na vrijeme da vidi kako treći razarač ulazi u brzinu
svjetlosti. Ostao je još jedan.
- Ne bi li i mi trebali poći? - upita Karrdea. - Ovaj što je preostao otići će
za koji trenutak.
- Oh, otkazujemo isporuku. - odgovori joj. - Mislio sam da bi moglo biti
poučno promatrati bitku, kad smo se već našli ovdje u pravo vrijeme.
Mara se namršti i pogleda prema njemu. - Kako to misliš, otkazujemo
isporuku? Čekaju na nas.
- Da, čekaju na nas. - kimne on. - Nažalost, od ovog trenutka cijeli sustav
očekuje malo osinje gnijezdo brodova Nove Republike. Ne vjerujem da je to
pravo okruženje za nekoga tko ima pun brod krijumčarene robe.
- Zašto misliš da će doći? - uzvrati Mara pitanjem. - Ne mogu stići na
vrijeme da bilo što urade.
- Neće, ali u tome i nije bit cijele predstave. - reče Karrde. - Bit je dobiti
političke bodove na ovome teritoriju, a dobit će ih ako se počnu motati ovuda.
Prikazat će zadovoljavajuće snage svoje obrane i time uvjeriti domoroce da se
ovako nešto ne bi moglo ponoviti.
-I obećat će pomoć u raščišćavanju štete. - nadoveže se Lachton.
- To se podrazumjeva. - složi se Karrde suho. - Bilo kako bilo, to nije
situacija u koju bih rado uletio. Javit ćemo se kupcima s prvog odmorišta i
reći da ćemo pokušati isporuku obaviti za tjedan dana.
- Još uvijek mi se sve to ne sviđa. - bila je uporna Mara. - Obećali smo da
ćemo to uraditi. Obećali!
Karrde je šutio. - To je uobičajena procedura. - reče na kraju, a skriven iza
urbane profinjenosti njegova glasa dao se naslutiti natruh znatiželje. - Siguran
sam da im je zakašnjela isporuka još uvijek prihvatljivija nego da izgube
cijelu pošiljku.
S velikim naporom, Mara potisne mračne uspomene koje su nadirale.
Obećanja… - Vjerujem da je tako. - preda se, usmjeravajući pozornost nazad
na svjetlucajuću komandnu ploču. Dok su razgovarali, posljednji je razarač
nestao brzinom svjetlosti, ostavljajući za sobom razjarene i nemoćne
branitelje i obimna razaranja. Nered koji bi trebali pospremiti političari i
vojne snage Nove Republike.
Na trenutak joj pogled ostane uprt u planete daleko pred njom. Pitala se
hoće li i Luke Skywalker biti medu onima koje će Nova Republika poslati da
pomognu usređivanju te zbrke.
- Kad god si spremna, Mara.
S naporom se otrese svojih misli. - Da, gospodine. - reče, naginjući se nad
komande. Još ne, bezglasno reče sama sebi. Još ne. Ali uskoro. Vrlo, vrlo
skoro.
Lebdeći, simulatorska loptica nasrne, pa zastane. Jos jednom. Pa ponovo
nasrne i ispali. Leia, zamahnuvši svojom novom svjetlosnom sabljom u
prevelikom luku, bila je mrvicu prespora. - Aah! - rikne, zakoračivši unatrag.
- Ne nadzireš svoju Moć dovoljno. - reče joj Luke. - Trebaš… Sačekaj
trenutak.
 Snagom Sile, zaustavi pokrete simulatora. Još se živo sjećao svog prvog
vježbanja na palubi Falcona, kada se morao usredotočiti na Kenobijeve upute
dok je u isto vrijeme budno pazio na kretanje simulatora. Nije bilo lako
izvesti i jedno i drugo.
Ali možda je to bila bit svega. Možda je lekcija naučena pod pritiskom
bila bolje naučena.
Zalio je što nije sa sigurnošću znao.
- Kontroliram je onoliko koliko mogu. - odvrati Leia, trljajući rukom
nadlakticu na onom mjestu gdje ju je pogodio ubod simulatorskog lasera. -
Jednostavno još nisam svladala ispravnu tehniku. - probode Lukea pogledom.
- Ili možda nisam stvorena za ovakovu vrst borbe.
- Možeš ti to svladati. - uvjereno joj odvrati Luke. Ja sam uspio naučiti, a
nikada nisam prošao obuku iz obrane kakvu si ti imala na Alderaanu.
- Možda u tome leži problem. - reče Leia. Moguće je da me ometaju svi ti
stari borbeni refleksi.
- Mislim da je to moguće. - prizna Luke, žaleći što nije i suguran u to. - U
tom slučaju, što ih prije zaboraviš, to bolje. A sada, spremna…
Zazvoni na vratima. - Han je. - reče Leia, odmičući seod simulatora i
gaseći sablju. - Udi. - pozove ga.
- Zdravo. - pozdravi Han ulazeći u prostoriju, pogledavajući naizmjence u
Leiu i Lukea. Nije se smiješio. - Kako napreduje učenje?
- Nije loše. - reče Luke.
- Ne pitaj. - usprotivi se Leia, mršteći se. - Što se dogodilo?
- Imperij. - kiselo odgovori Han. - Upravo su izveli udari-i-nestani napad
na tri pozicije u tri sustava sektora Sluis. Na planeti koja se zove Bpfassh i još
dvije kojima imena na znam izgovoriti.
Luke tiho zazviždi. - Tri odjednom. Postaju prilično prgavi, zar ne?
- Čini se da im je to nešto uobičajeno ovih dana. - odmahne Leia glavom,
lica napetog koncentracijom.
- Nešto smjeraju, Han. Mogu to osjetiti. Nešto veliko, nešto opasno. -
bespomoćno zamahne rukama. - Ali čak ni po cijenu života ne mogu otkriti o
čemu se radi.
- Aha. I Ackbar veli isto. -kimne Han. Problem je u tome što nema čvrstih
dokaza kojima bi to potkrijepio. Osim što se razlikuje po stilu i taktici, sve još
uvijek djeluje kao uobičajeno uznemiravanje graničnih područja koje Imperij
provodi već najmanje godinu i pol.
- Znam. - promrsi Leia. - Ali ne podcjenjuj Ackbara. On ima vrlo dobre
vojničke instinkte. Bez obzira što o njemu kažu neki drugi.
Han izvije jednu obrvu. - Halo, srce. Ja sam na tvojoj strani, sjećaš se?
Leia mu se blijedo nasmješi. - Oprosti. Kolika je šteta?
Han slegne ramenima. - Ni približno onolika kolika je mogla biti. Posebno
ako znamo da su svaki položaj tukli sa po četiri Zvjezdana Razarača. Ali sva
su tri sustava vrlo uznemirena.
- Mogu si to lako predočiti. - uzdahne Leia. - Dopusti da pogodim: Mon
Mothma želi da odem tamo i uvjerim lokalno stanovništvo da je Nova
Republika zaista sposobna i voljna zaštititi ih.
- Kako si pogodila? - zagunda Han. - Chewie već priprema letjelicu.
- Nećeš ići sama, zar ne? - upita Luke. - Nakon onoga što se dogodilo na
Bimmissariju…
- O, ne brini. - reče mu Han uz napeti smješak.
- Ovaj put nećemo biti pokretne mete. Idemo u konvoju s dvadeset ostalih
brodova koji će procijeniti štetu, a prate nas Wedge i Rouge eskadrila. Bit
ćemo sigurni.
- Jednako smo mislili i za Bimmissari. - naglasi Luke. - Bit će bolje da i ja
pođem s vama.
Han pogleda u Leiu. - Paa… zapravo, ne možeš. Luke se namršti na njega.
- Zašto?
- Zato, - tiho odvrati Leia - jer Bpfasshi ne vole Jedije.
Han čvrsto stisne usne. - Priča veli da su neki od njihovih Jedija prešli na
Tamnu Stranu tijekom Klonskih ratova i zaista upropastili stvar prije nego što
su ih uspjeli zaustaviti. Bar Mon Mothma tako kaže.
- U pravu je. - potvrdi Leia. -Još uvijek smo o tome često čuli u
Imperijalnom Senatu u vrijeme moje službe. I nije se radilo samo o Bpfasshu.
Neki od tih Tamnih Jedija uspjeli su pobjeći i činiti zlo po cijelom Suis
sektoru. Jedan od njih dospio je čak na Dagobah prije nego što du ga ulovili.
Luke osjeti kako ga prodoše srsi. Dagobah? - Kada je to bilo? - upita
naizgled nemarno.
- Prije trideset, trideset pet godina. - odgovori Leia, lagano nabravši čelo
dok ga je promatrala. - Zašto?
 Luke odmahne glavom. Yoda nije nikada spominjao da je ijedan Tamni
Jedi ikada boravio na Dagobahu. - Pitam bez nekog posebnog razloga. -
promrmlja.
- Idemo, o povijesti možemo pričati i kasnije. - ubaci se Han. - Sto prije
krenemo, to ćemo prije i završiti s tim.
- U pravu si. - složi se Leia, pričvrsti svoju sablju za pojas i uputi se k
vratima. - Uzet ću samo torbu i dati Winter neke upute. Naći ćemo se kod
broda.
Luke je isprati pogledom. Kada se okrenuo sretne Hanov pogled. - Ne
sviđa mi se sve to. - reče mu.
- Ne brini. Bit će sigurna. - uvjeri ga Han. - Vidi, znam koliko se brineš za
nju. Ali veliki brat ne može biti neprestano uz nju.
- Zapravo, nikada nismo otkrili tko je od nas dvoje stariji. - promrsi Luke.
- Nema veze. - odbaci Han tu pojedinost kao krajnje nevažnu. - Najbolje
što sada možeš učiniti za nju jest upravo ono što činiš. Stvori od nje Jedija, i
ona će se sama moći suprotstaviti svemu što joj Imperij priredi.
Lukeov se želudac zgrči. - Nadam se da je tako.
- Dok god smo Chewie i ja uz nju, tako je. - zaključi Han razgovor,
koračajući prema vratima. Vidimo se čim se vratimo.
- Budite oprezni. - povika Luke za njim.
Han se okrene, s jednim od svojih nevino povrijeđenih izraza na licu. -
Hej, - reče. - Meni govoriš?
Ode i Luke ostane sam.
Nekoliko se trenutaka besciljno motao po sobi, boreći se protiv teškog
tereta odgovornosti koji je ponekad prijetio da ga zaguši. Iznenadnim
nagonom, Luke ponovo uključi simulator i dohvati svjetlosnu sablju za
pojasom kada je uređaj krenuo u napad. Ispali tuce igličastih lasera u brzom
slijedu nakon što je simulator zazujao oko njega poput razjarenog kukca. Bez
uspjeha. Luke blokira svaki udar, zamahujući sabljom u svjetlećem luku koji
kao da ga je cijelog proždirao, čudan trijumf koji je prožimao duh i tijelo.
Ovo je bilo nešto s čim se mogao boriti. Nije bilo daleko i sjenovito kao
njegovi osobni strahovi, nego nešto čvrsto i opipljivo. Simulator je ponovo
pucao, i ponovo i svaki se udar bezopasno odbijao od oštrice sablje…
Naglo, simulator stane uz piskavi zvuk. Luke je zbunjeno zurio u napravu,
čudeći se… Nenadano postane svjestan činjenice da teško diše. Bio je umoran
i obliven mojem. Simulator je imao programirani limit od dvadeset i dvije
minute, i Luke je upravo iskoristio sve vrijeme…
Isključi sablju i vrati je natrag za pojas, osjećajući se pomalo jezovito
zbog svega što se upravo dogodilo. Nije to bilo prvi put da je izgubio pojam o
vremenu, ali mu se do sada to događalo samo tijekom tihe meditacije. Jedini
put kada mu se to dogodilo u uvjetima sličnim borbi, bilo je davno na
Dagobahu, pod Yodinim budnim okom…
Na Dagobahu…
Otirući rukavom znoj s lica, Luke se uputi prema odašiljaču u uglu
prostorije i pritisne prekidač. - Ovdje Skywalker. - predstavi se. - Pripremite
mi letjelicu za polijetanje u roku sat vremena.
- Da, gospodine. - revno odgovori mladi časnik iz službe održavanja. -
Trebali bi nam prvo poslati svoju astro-mehaničku jedinicu.
- U redu. - složi se Luke. Nije im dopuštao da izbrišu memoriju njegove
X-krilne letjelice svakih nekoliko mjeseci, kako je to nalagao uobičajeni
postupak. Neizbježan rezultat toga bio je da se računalo stopilo s Artoovom
jedinstvenom osobnošću, tako da se medu njima razvila istinska veza koja je
bila gotovo na stupnju droidskog nadopunjavanja. Taj je odnos bio savršen za
izvanrednu operativnu brzinu i učinkovitost. Nažalost, u isto je vrijeme
značilo i da nijedno računalo u službi održavanja ne može komunicirati s
letjelicom. - Poslat ću ga za nekoliko minuta.
- U redu, gospodine.
Luke se isključi iz veze i uspravi, maglovito se pitajući zašto sve to radi.
Sigurno je da Yode više nema na Dagobahu i ne može s njim razgovarati, niti
mu postaviti pitanja.
Ili možda i može…
 GLAVA 10

- Kao što možete vidjeti, - reče Wedge, ozbiljno zabavnim glasom dok je
koračao preko pucketavih krhotina plastike i keramike - Malo je neuredno.
- To je vrlo vidljivo. - složi se Leia, osjećajući laganu vrtoglavicu dok se
ogledala po sravnjenoj zgradi od koje je ostao samo veliki krater napunjen
kršem. Nekolicina ostalih izaslanika Nove Republike iz njezine pratnje
razmiljelo se po ruševinama, tiho razgovarajući sa svojim pratiocima s
Bpfassha i povremeno zastajkujući da iščeprkaju nešto medu ostacima onoga
što je nekada bio moćni energetski reaktor. - Koliko je ljudi poginulo u
napadu? - upita ona, znajući da zapravo ne želi čuti odgovor.
- Nekoliko stotina u ovome sistemu. - odgovori joj Wedge, pogledavši u
džepno računalo. - Zapravo gubici nisu preveliki.
- Nisu. - nevoljko, Leia pogleda plavo zeleno nebo koje se pružalo nad
njima. Nisu preveliki, doista. Posebno uzevši u obzir da se radilo o ni manje
ni više već četiri razarača koji su zasipali planet uništavajućom vatrom. - Ali
je, pak, materijalna šteta velika.
- Jest. - kimne Wedge. - Ali ni približno onolika kolika je mogla biti.
- Pitam se zašto je tako. - promrmlja Han.
- I svi ostali se pitaju isto. - složi se Wedge. - To je pitanje bilo na drugom
mjestu prema učestalosti.
- Koje je bilo prvo? - upita Leia.
- Pusti da pogodim. - ubaci se Han prije no što je Wedge imao priliku
odgovoriti. - Prvo je bilo, zašto su se uopće zamarali napadom na Bpfassh.
- Pogodio si. - ponovo kimne Wedge. - Nije da nisu imali privlačnije
ciljeve koje bi mogli odabrati. Za početak, Sluis Van brodogradilišta su
udaljena samo tridesetak svjetlosnih godina. Stotine je brodova usidreno tamo
u svako vrijeme, da ne spominjemo same dokove. Zatim, Praesitlyn
komunikacijska postaja je na manje od šezdeset svjetlosnih godina, a četiri ili
pet velikih trgovinskih središta nalazi se u krugu od sto svjetlosnih godina. Po
jedan dodatni dan puta u svakom pravcu, najviše, s ozirom na brzine koje
postiže razarač. Pa prema tome, zašto Bpfassh?
Leia razmisli o tome što je čula. Bilo je to dobro pitanje. - Sam Sluis Van
je prilično dobro ranjen. - napomene ona. - S našim Zvjezdanim Krstaricama i
Sluissovim stalnim borbenim postajama, svaki bi Imperijalni zapovjednik s
imalo razuma dobro razmislio prije nego bi se okomio na njih. I svi su ti drugi
sustavi puno dublje u područjima Nove Republike nego Bpfassh. Možda nisu
htjeli izazivati sreću.
- U isto vrijeme dok su iskušavali novi sustav prenošenja veze u uvjetima
borbe? - primjeri Han mračno.
- Ne možeš sa sigurnošću reći da doista imaju novi sustav. - upozori ga
Wedge. - Koordinirani simultani napadi bili su izvođeni i ranije.
- Ne. - odmahne Han glavom, osvrćući se oko sebe. Ne, siguran sam da
imaju nešto novo. Neku vrst pojačala koje im omogućava slanje poruka kroz
odbijajuće štitove i krhotine uništenih letjelica.
- Mislim da se ne radi o pojačalu. - reče Leia, zadrhtavši od strašne
spoznaje koju je naslutila. Nešto ju jepočelo kopkati, a zatim i upozopravati u
dijelu njezine podsvjesti. - Nijedan od naša tri sustava nije uspio uhvatiti bilo
kakvu transmisiju poruka.
Han se namršti i zabrinuto je pogleda. -Jesi li dobro? - tiho upita.
- Jesam. - promrmlja ona, zadrhtavši ponovo. - Samo… sjetila sam se
kad… kada nas je Darth Vader mučio na Bespinu, Luke je znao da se to
događa, bez obzira na to gdje se u to vrijeme nalazio. Kružile su priče da su i
Imperator i Vader mogli isto.
- Da, ali obojica su mrtvi. - podsjeti je Han. - Luke je rekao da jesu.
- Znam. -odvrati ona. Ali, osjećaj opasnosti koji je upozoravao iz njezine
podsvjesti se pojača. - Ali što ako je Imperij pronašao novog Tamnog Jedija?
Wedge se udaljio od njih, ali se naglo okrene.
- Govoriš li o C’baothu?
- Što? - Leia se namršti.
- Joruus C’baoth. - reče Wedge. - Učinilo mi se da si spomenula Jedija.
- Jesam. - odgovori Leia. - Tko je Joruus C’baoth?
- Bio je jedan od velikih Jedi Gospodara u vremenu prije Imperija. - reče
Wedge. Pretpostavlja se da je nestao neposredno prije Klonskih ratova. Prije
nekoliko sam dana čuo glasine da se opet pojavio i skrasio na nekom malom
planetu koji zovu Jomark.
- Baš! - frkne Han. - A za vrijeme pobune je samo sjedio i nije radio ništa?
Wedge slegne ramenima. - Ja ih samo prenosim, Generale. Ne izmišljam
ih.
 - Možemo pitati Lukea. - dometne Leia. - Možda on zna nešto o tome.
Možemo li dalje?
- Naravno. - odgovori Wedge. - Mlažnjaci su u onome smjeru.
Iznenada, u nabujaloj plimi osjećaja, kljuckajuće upozoravanje Leine
podsvjesti eksplodira u spoznaju, u sigurno znanje.
- Han, Wedge, sagnite se!
Uz rub kratera pojavi se nekoliko likova sive kože koje su jako dobro
zapamtili.
- U zaklon! - poviče Han ostalim izaslanicima čim su ih napadači zasuli
vatrom laserskih pištolja. Zgrabivši Leino zapešće, baci se za oskudni zaklon
koji je pružala velika, ali strašno skršena zaštitna metalna ploča, koja se
nekako uspjela dopola ukopati u tlo tijekom razorne eksplozije. Wedge im je
bio za petama, i snažno se sudari s Leiom kad se bacio u zaklon.
- Oprosti. - prodahće ispriku, žestoko potegne oružje i okrene se baciti
oprezan pogled po rubu njihova zaklona. Jedan kratak pogled bilo je sve što je
uspio, prije no što je udarac lasera rasporio metal pored njegova nosa i
odbacio ga nazad uz bolni jauk. - Nisam siguran, - reče - ali mislim da imamo
problem.
- Mislim da si u pravu. - kiselo se složi Han. Leia se okrene da ga pogleda.
Pištolj u jednoj ruci, dok je drugom vraćao za pojas odašiljač. - Naučili su
lekciju. Ovaj put nam ometaju vezu.
Leia osjeti kako joj tijelom prođe val hladnoće. Ovako daleko od svega i
bez mogućnosti komunikacije, bili su gotovo bespomoćni. Potpuno odsječeni
od bilo kakve pomoći…
Njezina ruka, nagonski krenuvši da pomiluje trbuh, očeše se o svjetlosnu
sablju. Zgrabi je u ruku, a nova odlučnost koja je ispuni potisne strah. Jedi ili
ne, iskusna ili ne, neće se predati bez borbe.
- Zvuči kao da ste na ove naletjeli i ranije. - reče Wedge, naginjući se van
zaklona da nasumce ispali nekoliko hitaca u pravcu napadača.
- Sreli smo se. - progunda Han, pokušavajući se postaviti u položaj koji bi
mu omogućio precizan pogodak. - lako nismo uspjeli shvatiti što žele.
Leia posegne prema prekidaču na sablji, pitajući se ima li već dovoljno
vještine da odbije udare lasera… i zastane. Kroz buku pucnjave i metala koji
se lomio, čula je još jedan zvuk. Vrlo poznat… - Han!
- Čujem. - odvrati on. - U pravo vrijeme, Chewie.
- Molim? - upita Wedge.
 To zujanje koje čuješ je Falcon. - reče mu Han, naginjući se da proviri iza
zaklona. - Vjerojatno je otkrio da nam ometaju vezu i zbrojio dva i dva. Evo
ga, dolazi.
Poznati oblik Millenium Falcona izroni nad njima uz urlik motora. U letu
zaokruži nad njima, i, ne obazirući se na neučinkovite pucnjeve koji su se
odbijali s dna trupa, spusti se uz nezgrapan tresak točno između njih i
njihovih napadača. Oprezno virkajući preko zaklona, Leia vidje kako se
prilazna rampa otvara prema njima.
- Krasno. - reče Han, gledajući preko njenog ramena. U redu. Idem prvi i
pokrivam vas s dna prilazne rampe. Leia, ti ideš za mnom. Wedge, ti pokrivaš
kraj. Možda nas pokušaju napasti s boka.
- Shvatio sam. - kimne Wedge. - Spreman sam kad i vi.
- U redu. - Han se osovi na noge.
- Sačekaj trenutak. - naglo reče Leia, hvatajući ga za ruku. - Nešto ne
valja.
- U pravu si! Pucaju na nas! - ubaci se Wedge.
- Mislim ozbiljno. - prasne Leia. - Ovdje nešto ne valja.
- Na primjer? - upita je Han mrgodeći se. - Daj, Leia, ne možemo ostati
ovdje cijeli dan.
Leia stisne zube, pokušavajući si protumačiti osjećaj koji je ispunjavao.
Bilo je to tako maglovito, mutno… a tad naglo shvati. - Chewie. - reče im. -
Ne mogu osjetiti njegovo prisutstvo na brodu.
- Vjerojatno je samo predaleko od tebe. - primjeri Wedge, s laganim
prizvukom nestrpljenja. - Hajde, idemo. Pogodit će brod s donje strane ako se
uskoro ne pokrenemo.
- Sačekaj tren. - zaviče Han, i dalje se mršteći na Leiu. - Zasada je dobro.
Pucaju na njega samo ručnim laserima. Ako postane prevruće, uvijek može
upotrijebiti…
I tu naglo prekine, a lice mu poprimi čudan izraz. Sekundu kasnije, i Leia
shvati. - Rotacijski laserski top na donjem kraju trupa! - reče. - Zašto ga ne
koristi?
- Dobro pitanje. - tmurno odgovori Han. - Ponovo proviri, pozorno
pogledavši ovaj put… a kada se vratio u potpunu sigurnost zaklona, na licu
mu je bio zajedljiv poluosmjeh. - Odgovor je jednostavan. To nije Falcon.
- Što? - upita Wedge, otvorivši usta u nevjerici.
 - Lažan je. - reče mu Han. - Ne mogu vjerovati. Ovi su tipovi negdje
iskopali još jedan YT-1300 teretnjak koji radi.
Wedge tiho zvizne. - Dečko, ovi vas strašno žele imati.
- Aha. Počinjem i sam misliti isto. - odvrati Han. - Imaš li kakvu dobru
zamisao?
Wedge pogledom odmjeri rubove zaklona. - Ne vjerujem da bi trčanje
zadovoljilo kao kvalitena zamisao.
- Ne dok oni čekaju na rubu kratera da nas pokupe. - reče mu Leia.
- Aha. - potvrdi Han. - A čim shvate da nećemo samo tako ući u njihov
lažnjak, postat će vjerojatno i gore.
- Postoji li način da onesposobimo brod? - zapita ga Leia. - Da ga
spriječimo da poleti i otvori vatru na nas od gore?
- Puno je mogućnosti. - progunda Han. - Problem je da većina njih djeluje
iznutra. Vanjski oklop nije savršen, ali bez poteškoća odbija pucnjeve ručnih
lasera.
- Može li odoljeti svjetlosnoj sablji?
Han je sumnjičavo pogleda. - Ne predlažeš valjda…
- Mislim da i nemamo nekog izbora. - odvrati Leia. - Ili?
- Mislim da nemamo. - složi se namrgođeno. – U redu. Ali… ja ću to
napraviti.
Leia odmahne glavom. - Idemo svi zajedno. - reče.
- Znamo da žele bar jedno od nas živo, inače bi nam jednostavno preletjeli
iznad glava i raznijeli nas. Ako idemo svi zajedno, neće moći pucati. Idemo
ravno naprijed kao da ćemo se ukrcati na letjelicu. Razdvojit ćemo se u
posljednjem trenutku i zakloniti se iza rampe. Wedge i ja možemo pucati
prema rubu kratera i u letjelicu da im zaokupimo
. pozornost, a ti uzmi sablju i njome onesposobi brod.
- Ne znam… - promrmlja Han. - Mislim da bi samo ja i Wedge trebali
poći..
- Ne, moramo ići svi. - bila je uporna Leia. - To je jedini način. Jedino
nam to jamči da neće pucati.
Han pogleda u Wedgea. - Sto ti misliš?
- Mislim da nam je to najbolja prilika koju imamo. - odvrati on. - Ali ako
ćemo to uraditi, moramo biti brzi.
 - Aha. - Han duboko udahne i pruži Lei laserski pištolj. - Dobro. Daj mi
sablju. U redu. Spremni… idemo!
Pognut, izleti iza zaklona i krene prema letjelici, držeći se i dalje nisko
pognut dok je trčao, izbjegavajući sporadičnu vatru po krateru. Leia primjeti,
dok je s Wedgeom pratila Hana, da su se ostali poslanici Republike dobro
snašli, držeći svojom pucnjavom napadače na rubu kratera vrlo zauzetima.
Unutar broda, Leia primjeti kretanje i rukom čvršće primi Hanov pištolj. Sa
sekundom prednosti, Han stigne do rampe. Naglo se bacivši u stranu, zavuče
se pod trup broda.
Neprijatelji su vjerojatno odmah shvatili da klopka nije uspjela. Cim su
Leia i Wedge zastali na suprotnim stranama rampe, bili su zasuti vatrenom
kišom iz unutrašnjosti broda. Bacivši se na tlo, Leia se zavuče pod rampu što
je dalje mogla, naslijepo pucajući u otvor letjelice, ne bi li obeshrabrila one
unutra od izravnog napada na njih. S druge strane rampe i Wedge je pucao, a
negdje za njenim leđima mogla je čuti prigušen zvuk puzanja po tlu dok se
Han spremao izvesti ono što je zamislio i onesposobiti letjelicu. Pucanj
prošišta odozgo pored nje i za dlaku promaši njeno lijevo rame, pa se Leia
pokuša zavući malo dublje pod zaklon rampe. Iza nje, jasno čujan kroz buku
paljbe, začuo se šum aktiviranja svjetlosne sablje. Stisnuvši zube, sagne sa
malo niže, ne majući točno zašto…
Udar zraka izazvan eksplozijom baci je ploštimice na tlo, cijela letjelica
odskoči metar u zrak i s treskom se ponovo spusti na zemlju.
Kroz zvonjavu u ušima koja ju je zaglušila, začuje bojni poklič. Pucnjava
iz broda naglo je prestala, i u tišini je mogla čuti čudan šišteći zvuk koji je
dopirao odnekud iznad nje. Oprezno se izvuče ispod rampe i otpuže iz svog s
krovišta.
Mislila je da će na tegljaču ugledati pukotinu ili oštećenje kao rezultat
Hanove sabotaže. Ali nije mislila da će ugledati ogroman oblak bijele pare
koji se diže prema nebu kao erupcija probuđenog vulkana.
- Sviđa ti se? - upita Han, pojavivši se pored nje i zadivljenim pogledom
promatrajući djelo svojih ruku.
- To vjerojatno zavisi o tome hoće li brod eksplodirati u komadiće ili ne. -
odvrati Leia. - Sto si napravio?
- Presjekao rashladni sustav glavnog pogona. - reče Han, uzimajući nazad
svoj pištolj i vraćajući joj sablju. - Ovo što istječe je stlačeni korfais plin.
- Mislila sam da su rashladni plinovi otrovni i da ih je opasno udisati. -
reče Leia zabrinuto promatrajući oblak koji se sve više nadimao.
 - Jesu. - složi se Han. - Ali je korfais lakši od zraka, pa mi ne moramo
brinuti o tome. Stvar je malo drugačija unutar broda. Bar se nadam.
Iznenada, Leia postane svjesna tišine oko njih. - Prestali su s paljbom. -
reče.
Han osluhne. - U pravu si. I to ne samo oni iz broda.
- Pitam se što li sada namjeravaju. - promrmlja Leia, čvršće prihvativši
sablju.
Trenutak kasnije saznala je odgovor na to pitanje. Začuje se silovit tresak
nad njihovim glavama, a nalet zraka ih odbaci trenutak kasnije na tlo. U
jednoj sekundi ispunjenoj užasom, Leia pomisli kako su stranci aktivirali
samouništenje broda. Ali, zvuk se stiša a rampa nedaleko nje bila je još uvijek
u jednom komadu. - Sto je to bilo?
- To, srce, - reče Han, dižući se na noge - bio je zvuk lansiranja kapsule za
spašavanje.
Oprezno se odmakne od rampe koja je pružala relativnu zaštitu,
promatrajući nebo. - Vjerojatno je prilagođena za atmosfersko manevriranjne.
Nisam nikada primjetio koliko su te kapsule zapravo bučne.
- Obično se ispaljuju u zrakopraznom prostoru. - podsjeti ga Leia i sama
ustajući. - Tako. A što ćemo sad?
- Sad? - naglasi Han - Sada ćemo pokupiti našu pratnju i idemo odavde.
- Našu pratnju? - namršti se Leia. - Kakvu prat.. Njezino pitanje zagluši
urlik motora tri X-krilne letjelice u brišućem letu iznad njih. Krila su im bila u
položaju za napad i bilo je jasno da su pripravni na nevolje. Leia pogleda u
visoki stup korfais para i naglo shvati. - To si učinio namjerno, zar ne?
- Pa, naravno. - reče Han, nevino je gledajući.
- Zašto samo onesposobiti brod, ako ga možeš i onesposobiti i poslati
poruku u pomoć u isto vrijeme? -pogleda u oblak plina. - Znaš, - reče
zamišljeno - još uvijek ponekad sam sebe zadivim.
- Mogu vam jamčiti, kapetane Solo, - dopre kroz zvučnik Falcona škripavi
glas Admirala Ackbara - da činimo sve što je u našoj moći da otkrijemo kako
se to dogodilo.
- Isto to ste mi rekli i prije četiri dana. - podsjeti ga Han, prisiljavajući se
da ostane pristojan. A to mu nije bilo lako. Davno se navikao da pucaju na
njega, ali imati Leiu kraj sebe u takvim opasnim trenucima bilo je nešto posve
drugo. - Ma dajte, ne može biti baš toliko ljudi koji su znali da dolazimo na
Bpfassh.
 - Bili bi iznenađeni da znate. - reče Ackbar. - S članovima Vijeća,
njihovog osoblja, timova za pripreme, nebrojenog osoblja koje radi na
osiguranju i opskrbi, imamo približno dvije stotine ljudi koji su imali
izravnog pristupa planu vašeg puta. A u taj roj ne ubrajam njihove prijatelje i
suradnike kojima je tih dvije stotine moglo spominjati put. Potrajat će dok ne
provjerimo sve.
Han se namrgodi. - Krasno! Smijem li pitati što predlažete da mi radimo u
međuvremenu?
- Imate svoju pratnju.
- Imali smo ih i prije četiri dana. - uzvrati mu Han.
- I nisu nam bili od velike koristi. Zapovjednik Antilles i eskadrila Rogue
jesu dobri u svemirskim bitkama, ali u ovoj vrsti akcija nisu stručnjaci. Bolje
bi nam došli poručnik Page i nekoliko njegovih komandosa.
- Nažalost, svi već imaju određene zadaće. - reče Ackbar. - Pod ovim
okolnostima, možda bi bilo najbolje da vratite Poslanicu Organu Solo ovamo
gdje je možemo zaštititi kako treba.
- Rado bih to učinio. - reče Han. - Pitanje je samo hoće li biti imalo
sigurnija na Coruscantu nego što je ovdje.
Nastupi časak potpune tišine, a Han je mogao zamisliti kako Ackbar
koluta svojim ogromnim očima.
- Nisam siguran da mogu prihvatiti ton vašeg pitanja, kapetane.
- Ni meni se ne dopada, Admirale. - odvrati Han.
- Ali shvatite; ako Imperij izvlači informacije iz palače, bez poteškoća
može u nju i uvući svoje agente.
- Mislim da je to nemoguće. - reče Ackbar, a hladnoća njegovog glasa se
nije mogla prečuti. - Sustav osiguranja koji sam ustrojio na Coruscantu
učinkoviti su protiv svakog pokušaja Imperija.
- Siguran sam da je tomu tako, Admirale. – uzdahne Han. - Samo sam
mislio..
- Izvjestit ćemo vas čim saznamo nešto više, kapetane. - reče Ackbar. - do
tada, uradite ono što mislite da morate. Coruscant prekida.
Prigušeno zujanje transmisije utihne. - U redu. -promrmlja Han ispod
glasa. - Prekida i Bpfassh.
Nakratko je samo sjedio na upravljačkom mjestu Falcona, dok su mu se
glavom motale ružne misli o politici općenito i Ackbaru poglavito. Pred njim,
na ekranu koji je obično ispisivao podatke o statusu letjelice, vidjeli su se
obrisi poletišta na kome se nalazio, posebno naglašavajući teren u
neposrednoj blizini letjelice. Rotirajući laserski top bio je izvučen iz trupa i
spreman, a obrambeni štitovi uključeni, usprkos činjenici da sva ta zaštita nije
bila naročito učinkovita unutar atmosfere.
Han protrese glavom. Prožeo ga je osjećaj razočaranja i gađenja. Tko bi
pomislio, promrmlja sam sebi, da će ikada doći dan kada ću postati
paranoičan.
Iz stražnjeg dijela upravljačke kabine do njega dopre tihi šum koraka. Han
se okrene i nagonski posegne za | pištoljem za pojasom…
-Ja sam. - smiri ga Leia, prilazeći mu pogleda uprta u ekrane. Djelovala je
umorno. - Već si završio razgovor s Ackbarom?
- Nismo puno ni razgovarali. - kiselo odgovori Han.
- Pitao sam ga što poduzimaju da saznaju kako su naši prijatelji s
pištoljima znali da stižemo, a on mi je zajamčio da su poduzeli sve što se
može. Uspio sam ga nagaziti, a on je Ijutito završio razgovor na brzinu.
Zapravo, sve vrlo uobičajeno za Ackbara ovih dana.
Leia mu uputi napet smiješak. - Stvarno znaš s ljudima, zar ne?
- Ovaj put greška nije bila moja. - prigovori Han.
- Sve što sam učinio jest da sam napomenuo da njegovo osoblje za
osiguranje možda nije u stanju zadržati snage Imperija podalje od palače. On
je taj koji je reagirao preosjetljivo.
- Znam. - kimne Leia, spuštajući se iscrpljeno na kopilotovo sjedalo. -
Usprkos svoj svojoj vojničkoj genijalnosti, Ackbar nema potrebnu ugladenost
da bi bio dobar političar. A dok mu Fey’lya dahće za vratom… - Strese se s
nelagodom. -Jednostavno je postao preosjetljiv i pretjerano zabrinut za svoj
položaj.
- Aha, baš. Ali ako misli zadržati Fey’lyaa podalje od vojske, prihvatio se
krivog kraja batine. - frkne Han. -Polovina njegovih ljudi već je uvjerena da je
Fey’lya čovjek kojeg treba slušati.
- Nažalost, on to često i jeste. - zaključi Leia. - Karizma i ambicija. Vrlo
opasna kombinacija.
Han se namršti. Bilo je nečega u njezinom glasu što izazva njegovu
sumnju… - Kako to misliš, opasna?
- Zaboravi. - reče ona, s blagim izrazom krivnje na licu. - Oprosti,
govorim bez veze.
 - Leia, ako znaš nešto…
- Ne znam ništa. - reče mu, tonom koji ga je upozoravao da odustane od te
teme. - Imam samo neki osjećaj. Nešto mi govori da Fey’lya nije bacio oko
samo na Ackbaro-vo mjesto Glavnog Zapovjednika. Ali, kažem, to je samo
osjećaj.
Osjećaj jednak onome koji je obuzimao kada je naslućivala da Imperij
sprema nešto veliko?
- U redu. - reče Han pomirljivo. - Razumijem. Nego, jesi li završila sa
svojim poslovima na Bpfasshu?
- Koliko sam mogla. - Odvrati ona ponovo umornim glasom. - Obnova
porušenog će potrajati neko vrijeme, ali ćemo sve morati organizirati na
Coruscantu. - Zavali se dublje u sjedalo i zatvori oči. - Uputit ćemo konvoje
opreme, savjetnika i možda ispomoć u radnoj snazi. Znaš kako to već ide.
- Aha. - reče Han. - Pretpostavljam da ti se žuri što prije vratiti i započeti s
pripremama.
Leia otvori oči i uputi mu ljubopitljiv pogled. – Zvučiš kao da se tebi i ne
žuri.
Han pozorno pogleda ekrane. - Pa… to je ono što će svi očekivati da
uradiš. - naglasi. - I možda bi baš zbog toga trebali uraditi nešto drugo.
- Na primjer?
- Ne znam. Pronaći mjesto gdje nitko ne bi očekivao da te nade, mislim.
- A zatim? - upita Leia zlokobnim glasom. Nesvjesno, Han se ukoči. - A
zatim ćemo se primiriti na neko vrijeme.
- Znaš da to ne mogu učiniti. - reče Leia upravo onim tonom koji je Han i
očekivao. - Imam obaveza na Coruscantu.
- Imaš obaveza i prema sebi. - usprotivi se Han.
- Da na spominjemo blizance.
Leia ga povrijeđeno pogleda. - To nije pošteno.
- Nije?
Leia okrene lice od njega, nerazumljivog izraza na njemu. - Izolirati se,
Han. - tiho prozbori. - Jednostavno ne mogu. Previše se toga trenutno događa
da bih se mogla negdje zakopati.
Han stisne zube. Čini se da su vrlo često raspravljali jedno te isto u
posljednje vrijeme. - Ako je sve što trebaš puko održavanje veze, možemo
otići nekamo gdje postoji diplomatska postaja? Tamo bi mogla imati pristup
službenim vijestima s Coruscanta.
- A kako možemo biti sigurni da nas lokalni veleposlanik neće odati? -
odmahne glavom. - Ne mogu povjerovati da govorim ovakve stvari. -
promrmlja. - Kao da smo ponovo pobunjenici, a ne legitimna vlada.
- Tko kaže da veleposlanik mora znati? - upita Han.
- Imamo diplomatski prijamnik na Falconu, možemo se sami priključiti na
transmisije.
- Jedino ako imamo pristupa diplomatskom staničnom kodu za
dešifriranje. - podsjeti ga Leia. - I ako kod-sustav unesemo u naš prijamnik. A
to je teško moguće.
- Možemo pronaći načina. - bio je uporan Han.
- Tako bi dali Ackbaru malo više vremena do otkrije gdje nam otječu
informacije.
- Istinu veliš. - prihvati Leia, ali i odmahne glavom.
- Ne znam. Gotovo je nemoguće razbiti kodove šifriranja Nove
Republike.
Han frkne. - Ne volim razbijati tvoje iluzije, srce, ali mogu ti reći da
naokolo hoda poprilično razbijača kodova koji Vladine sustave jedu za
doručak. Samo trebamo pronaći jednog od njih.
-1 platiti mu cijelo bogatstvo za uslugu? - doda Leia suho.
- Tako nekako. - složi se Han duboko zamišljen. - S druge strane, čak i
razbijači duguju nekakve usluge nekim ljudima.
- Oh, da? - Leia ga pogleda postrance. - Želiš li mi reći da poznaješ neke
od tih ljudi?
- Zapravo, da. - Han stisne usne. - Problem je u tome da, ako se Imperij
dobro pripremio, vjerojatno znaju sve o tome i pozorno ga prate.
- Sto znači…?
- Što znači da moramo pronaći nekoga tko ima svoj osobni popis
razbijača. - Nagne se prema upravljačkoj ploči i uključi komunikacijski sustav
Falcona. - Antilles, ovdje Solo. Čuješ li me?
- Čujem, generale. - žustro se javi Wedgeov glas.
- Napuštamo Bpfassh, Wedge. - reče mu Han. - Ovo je još uvijek
neslužbena informacija, a tebe zadužujem da je priopćiš ostalima iz delegacije
tek nakon što uzletimo.
- Razumijem. - odgovori Wedge. - Želite li da vam odredim pratnju, ili se
mislite neprimjećeno izvući. Imam par ljudi kojima beskrajno vjerujem.
Han se nasmješi Lei krajičkom usana. Wedge je razumio. - Hvala, ali ne bi
željeli da se ostatak delegacije osjeća nezaštićeno.
- Kako želite. Ja se mogu pobrinuti za sve što je potrebno ovdje medu
njima. Vidimo se na Coruscantu.
- Dobro. - Han prekine vezu. - Možda. - doda ispod glasa dok je
isključivao sustav. - Chewie? Jesmo li spremni za polijetanje?
Wookie zariče potvrdno. - U redu. Pobrini se da je dolje sve spremno i
pridruži mi se. Povedi i Threepioa, možda ćemo morati razgovarati s
Bpfasshovom kontrolom leta u odlasku.
- Hoću li ja saznati kamo idemo? - upita ga Leia dok je obavljao
posljednje pripreme pred polijetanje.
- Već sam ti rekao. - Moramo naći nekoga kome vjerujemo, a tko ima svoj
popis ilegalaca.
Lein pogled ispuni sumnjičavost. - Ne misliš valjda… Lando?
- A tko drugi? - odgovori Han nevino. - Primjeran građanin, junak prošlog
rata, pošten poslovni čovjek. Naravno da je u vezi s razbijačima kodova.
Leia zakoluta očima. - Zašto, - promrmlja - odjednom imam loš
predosjećaj u vezi s ovim?
 GLAVA 11

- Drži se, Artoo. - reče Luke kada su naišli na prve udare zraka
atmosferskih turbulencija koji su počeli bacakati letjelicu tamo-amo. -
Spuštamo se. Jesu li svi skeneri uključeni i u funkciji?
Potvrdan cvrkut dopre iz stražnjeg dijela letjelice, a prijevod se pojavi na
prednjem upravljačkom ekranu. - Dobro. - reče Luke i usredotoči se ponovo
na planet obavijen oblacima kojem su jurili u susret. Bilo je čudno, mislio je,
kako su mu senzori bili potpuno beskorisni pri slijetanju na njegovom prvom
putovanju za Dagobah.
Možda i nije toliko čudno. Možda je Yoda namjerno onesposobio
instrumente na taj način da bi ga mogao nenadano navesti da se spusti na
pravo mjesto.
A sada Yode više nema…
Odlučno, Luke se otrese te misli. Žaliti zbog gubitka prijatelja i učitelja
bilo je primjereno i časno, ali nepotrebno se utopiti u razmišljanju o tom
gubitku bilo je kao davanje veće važnosti prošlosti nego sadašnjosti…
Letjelica se spusti u niže dijelove atmosfere u neprozirnu gustoću oblaka.
Promatrao je instrumente, smanjujući visinu polako i oprezno. Posljednji put
kada je bio ovdje, malo prije Endorske bitke, uspio se prizemljiti bez
poteškoća, ali na isti način - nije izazivao sreću. Senzori za prizemljenje
precizirali su lokaciju starog Yodinog doma.
- Artoo? - zazove Luke. - Pronađi mi povoljno mjesto za slijetanje.
Kao odgovor, pojavi se crveni trokut na prednjem ekranu, istočno od
ostataka kuće, ali dovoljno blizu da se može došetati do nje. - Hvala. - reče
Luke droidu i pritiskom na prekidač potvrdi luk slijetanja. Trenutak kasnije, u
vrtlogu otkinutih grančica, spuste se na tlo. Skidajući zaštitnu kacigu, Luke
otvori kupolu pilotske kabine. Zapahne ga teški miris močvara Dagobaha,
čudna kombinacija slatkas-tog mirisa truleži koji mu pobudi stotinu
uspomena. Ono polagano pomicanje Yodinih ušiju, čudno ali ukusno varivo
koje je tako često pripremao, Yodina čupava kosa koja golica Lukea po ušima
kad god je Yoda sjedio na njegovim ramenima za vrijeme vježbanja. I samo
vježbanje, dugi sati, umni i tjelesni napor, postupno pojačavanje osjećaja i
povjerenja u Sili, pećina i obrisi Tamne Strane…
Pećina?
 Luke se naglo ispravi u pilotskoj kabini, a stečeni mu refleks nagna ruku
prema sablji za pojasom dok je promatrao isparavanje močvare. Nadao se je
da nije sletio u blizini pećine.
Ali jeste. Tamo, ne više od pedeset metara od njega, mogao je vidjeti drvo
koje je raslo baš ponad tog mjesta ispunjenog zlom. Crni je obris drveta
odskakao od ostalog okolnog drveća. Medu njegovim smršenim korijenjem
koje je padalo prema zemlji, kroz izmaglicu i nisko raslinje, Luke je mogao
vidjeti i mračan ulaz u samu pećinu.
- Prekrasno! - promrmlja. - Baš prekrasno!
Iza njegovih leda dopre do njega upitni niz bipova. - Nije važno, Artoo. -
dobaci mu preko ramena, spuštajući kacigu na sjedalo pored sebe. - U redu je.
Zašto ne sačekaš ovdje, a ja ću…
Letjelica se malo zatrese i kada je pogledao unazad vidje da se Artoo već
izvukao iz svog ležišta i oprezno se provlačio naprijed. - Ili ako ti je draže,
možeš poći sa mnom. - dovrši Luke zajedljivo.
Artoo zacvrkuće odgovor, zapravo ne pretjerano razdragano, ali je
glasanje odavalo veliko olakšanje. Mali je droid mrzio kada su ga ostavljali
samog. - Sačekaj. - naredi mu Luke. - Spustit ću te. Luke skoči. Tlo je bilo
meko i ugibalo se pod njegovim stopalima, ali je ipak bilo dovoljno čvrsto da
podnese lozinu letjelice. Zadovoljan, posegne za snagom Sile i podigne
Artooa iz njegova kutka pa ga nježno spusti na zemlju kraj sebe. - Eto! - reče.
Iz daleka začuje dug, zastrašujuć krik jedne od ptica Dagobaha. Luke je
pažljivo osluškivao to glasanje, pogledom pozorno pretražujući močvaru oko
sebe i pitao se istovremeno zašto je zapravo došao. Dok je bio na Corus-cantu
činilo mu se važnim, čak neophodnim, da dođe. Ali sada je stajao tu i sve mu
se činilo nejasno. Nejasno i vrlo šašavo.
Artoo upitno zacvrkuće kraj njega. S naporom, Luke svlada nenadanu
nesigurnost. - Mislio sam da je Yoda možda ostavio za sobom nešto što bi
nam koristilo. - reče droidu, birajući medu svojim razlozima onaj koji bi
malena naprava mogla bez poteškoća razumjeti. - Kuća bi trebala biti… -
ogleda se naokolo da bi se orijentirao - …u onom smjeru. Hajdemo!
Udaljenost nije bila velika, ali je put potrajao duže nego što je Luke
očekivao. Dijelom je tome bio kriv sam teren i raslinje. Zaboravio je kako je
teško stići s jednog mjesta na drugo probijajući se kroz močvare Dagobaha.
Ali bilo je tu još nešto. Slabi ali stalni pritisak u dnu njegove podsvijesti koji
kao da ga je tištio iznutra i zamagljivao mu sposobnost razmišljanja.
Ali konačno stigoše… i otkriše da je kuća potpuno nestala.
 Jedan dugi trenutak Luke je stajao pred njom bez pokreta, zureći u bogato
raslinje koje je prekrivalo mjesto gdje je kuća nekada stajala. Osjeti bolan
udar ponovnog gubitka koji se istovremeno sukobio sa zaključkom da se
ponaša budalasto. Odrastajući u pustinji Tatooina, gdje je napušten objekt
mogao trajati godinama a da se ne izmjeni, nikada mu nije palo na pamet što
se događa s istom takvom građevinom nakon pet godina na močvarnim
terenima.
Iza njega, Artoo zacijuće upitno. - Mislio sam da je Yoda možda ostavio
neke knjige ili snimke. - objasni mu Luke. - Nešto što bi mi moglo otkriti više
o metodama Jedi vježbanja. Ali, izgleda da nije puno toga ostalo, zar ne?
Umjesto odgovora, Artoo ispruži prema ruševini svoj maleni senzor. -
Nema veze. - reče Luke, krenuvši naprijed. - Kad smo već ovdje, možemo se
malo ogledati.
Trebalo mu je nekoliko minuta da sabljom prosječe put kroz zid podivljale
loze i grmlja i pride blizu ostacima zidova. Većina ih je potpuno propala i
dosezala mu je samo do struka na najvišim dijelovima, a cijela im je površina
bila pokrivena mladim izdancima loze penjačice. I unutar zidova su biljke
ovladale prostorom, probijajući se između kamenih ploča poda. Napola
ukopani u blato i pokriveni nekom čudnom mahovinom, okolo su bili razasuti
Yodini željezni lonci.
Luke začuje Artooa kako je tiho zazviždao iza njega. - Ne, mislim da
nećemo naći ništa upotrebljivo. - složi se Luke, saginjući se da s tla podigne
jedan od lonaca. Kada ga je podigao, iz njega užurbano pobjegne malen
gušter i izgubi se u trsci koja je rasla naokolo. - Artoo, vidi možeš li pronaći
išta elektronsko u blizini. Zapravo ga nikada nisam vidio da koristi tako nešto,
ali ipak… - Slegne ramenima.
Droid poslušno podigne svoj senzor. Luke ga je promatrao dok ga je
okretao naokolo pretražujući teren. Senzor se naglo prestane okretati. - Jesi li
našao što? -upita Luke.
Artoo uzbuđeno zapijuće, okrenuvši u isto vrijeme svoju kupolu natrag
prema mjestu od kamo su došli. - Nazad? - namršti se Luke. Opet zaokruži
pogledom po ruševinama oko sebe. - Siguran si da nije ovdje?
Artoo potvrdno zacvrkuće i okrene se, vozeći se pomalo nesigurno po
neravnom tlu. Zastane, pa okrene kupolu prema Lukeu i oglasi se serijom
zvukova koji nisu mogli biti ništa drugo no pitanje. - U redu, dolazim. -
uzdahne Luke, potiskujući nenadani osjećaj strave koji ga je obuzeo. - Pokaži
mi put.
Sunčevo svjetlo koje je bljeskalo kroz lisnati pokrov nad njim postalo je
prigušenije kad su stigli do mjesta s kojeg su mogli vidjeti letjelicu. - Kamo
sad? - upita Luke Artooa. - Samo mi nemoj reći da su tvoji senzori otkrili
samo naš brod.
Artoo naglo okrene kupolu prema Lukeu, srdito zacvrkučući odlučan da
porekne Lukeovu tvrdnju. Njegova se senzorska pločica lagano zaokrene…
I usmjeri na pećinu.
Lukeovo srce zastane. - Siguran si?
Droid procvrkuće potvrdno. - Siguran si. - ponovi Luke.
Jedan dugi trenutak promatrao je ulaz u pećinu, nejasno vidljiv zbog
maglenog zastora, kolebljivo razmišljajući što mu je činiti. Nije bilo prave
potrebe otići tamo, u to je bio siguran. Sto god je Artoo otkrio u pećini,
sigurno nije Yoda ostavio tamo. Sigurno ne tamo.
Ali u suprotnom, što je to bilo? Leia je spomenula Tamnog Jedija s
Bpfassha koji se sakrio ovdje. Je li možda moglo biti nešto njegovo?
Luke stisne zube. - Ostani ovdje, Artoo. - zapovjedi droidu kada se uputio
prema pećini. - Brzo se vraćam.
Strah i bijes, upozoravao ga je Yoda često, bili su robovi Tamne Strane.
Odsutno, Luke se pitao kojoj strani služi radoznalost.
Gledano iz blizine, drvo koje je korjenjem opkolilo ulaz u pećinu
djelovalo je jednako strašno kao što se sjećao. Bilo je tamno, izobličeno i
začuđujuće živo, kao da je i ono samo bilo prožeto i oživljenno tamnom
stranom Sile. Možda je i bilo, ali Luke nije mogao biti siguran. Ne dok su ga
preplavljivala zračenja pećine i otupljivala njegova čula. Sad mu je bilo jasno
da je to izvor stalnog pritiska koji je osjećao otkako je stigao na Dagobah, i na
trenutak se upitao zašto taj osjećaj nije nikada ranije bio toliko jak.
Možda zato što je uvijek i Yoda bio tu, i njegova je prisutnost štitila Lukea
od stvarne sile pećine.
Ali sada Yode nema… i Luke se morao sam suočiti s pećinom.
Duboko udahne. Ja sam Jedi, podsjeti se odlučno. Otkvači odašiljač s
pojasa i uključi ga. - Artoo? Čuješ li me?
Kroz odašiljač dopre droidovo piskutanjne. - U redu, ulazim. Javi mi kada
se približim tome što si otkrio.
Začuje potvrdni cvrkut. Vrati odašiljač za pojas i dohvati sablju. Još
jednom duboko udahne, prigne se da prođe ispod korijenja i stupi u pećinu.
I ovdje je bilo jednako zlo kao i ranije. Tamno, vlažno, puno kukaca koji
su plazili i ljigavog raslinja. Bilo je to još uvijek najneugodnije mjesto na
kojem je Luke ikada bio. Tlo se činilo nesigurnijim nego prije i u prvih
nekoliko koraka dva puta je gotovo pao kada je tlo popustilo pod njegovim
nogama. Nije bilo strašno, ali: dovoljno da ga izbaci iz ravmnoteže. Kroz
isparavanja izroni poznato mjesto i Luke nagonski čvršće prihvati sablju kako
mu se približavao. Na tom mjestu se nekada borio u dvoboju iz noćnih mora.
Borio se sa sjenovitim, nestvarnim Darth Vaderom…
Stupi nogom na taj komadić tla i stane, boreći se da zaustavi strah i
jezovita sjećanja. Ovoga se puta, na njegovo olakšanje, ništa ne dogodi. Iz
sjena nije doprlo šištavo disanje i pred njim se nije pojavio Mračni
Goospodar. Ništa.
Luke ovlaži usne i posegne za odašiljačem. Ne, naravno da se nije ništa
dogodilo. Već se suočavao s tom krizom, suočavao i nadvladavao je. Vader se
iskupio i bio je mrtav, a pećina mu nije mogla prijetiti ničim do bezimenim i
neutemeljenim strahovima, i to samo ako bi im on dopustio da ovladaju
njime. Trebao je to znati već na početku. - Artoo? - pozove. - Jesi li još tamo?
Mali droid zazuji odgovarajući. - U redu. - reče Luke, ponovo krenuvši
naprijed. - Koliko još daleko moram…?
Usred rečenice, zapravo u pol koraka ostane zatečen. Sumaglica
isparavanja u pećini zgusne se oko njega u svjetlucavu, nestvarnu viziju…
Bio je na malenom, otvorenom terenskom vozilu, nisko lebdeći nad
nekom jamom. Samo je tlo bilo nejasno vidljivo, ali mogao je osjetiti
nesnosnu vrelinu koja se dizala oko njega. Nešto ga grubo udari u leda,
gurnuvši ga naprijed na usku dasku koja se pružala sa strane vozila…
Luke zaustavi dah kada mu je scena naglo postala jasna. Bio je ponovo na
Jabba Huttovoj maloj letjelici i spremali su se pogubiti ga bacajući ga u veliku
jamu Carkoona…
Pred sobom je mogao vidjeti Jabbinu barku, kako se primiče malo bliže
dok su su se dvorjani gurali jedni s drugima da bolje vide predstojeći
spektakl. Mnogi detalji barke bili su nejasno vidljivi kroz izmaglicu sna, ali
mogao je jasno vidjeti Artoovu malenu kupolastu figuru na vrhu broda. Artoo
je čekao Lukeov znak…
- Neću igrati ovu igru. - poviče Luke prema viziji. - Neću! Suočavao sam
se i s tom krizom, ali sam je pobjeđivao.
Ali riječi su mu odzvanjale mrtvo čak i u vlastitim ušima… i dok ih je
izgovarao, mogao je osjetitiu vrh straža-reva koplja uprtog u njegova leda.
Osjetio je i kako skače preko ruba daske. Već padajući, izokrenuo se, zgrabio
rub daske i pustio da ga ona odbaci visoko preko stražara…
 Doskočio je i okrenuo se prema barci, čekajući ispružene ruke sablju koju
mu je Artoo dobacio u širokom luku.
Sablja nikada nije stigla do njegove ruke. Dok je stajao i čekao da mu se
primakne, sablja promjeni smjer kretanja i zaokrene nazad prema drugom
kraju barke. Mahnito, Luke je pokuša dovući uz pomoć Sile, ali bez uspjeha.
Sablja je nastavila letjeti u krivom smjeru…
Luke je zurio u sablju dok ga je prožimao osjećaj užasa. Kroz maglu i sa
sunčevim svjetlom koje je sjalo iza nje i mutilo mu vid, Luke nije mogao
razaznati crte njezinog lica… Ali činjenica da je ona u rukama držala
podignutu sablju poput nagrade, govorila mu je sve što je trebao znati. Ona je
imala snagu Sile… i upravo je osudila njega i njegove prijatelje na smrt.
I dok su ga koplja ponovo gurala prema rubu daske, mogao je čuti njen
podrugljiv smijeh…
- Ne! - zaviče Luke, i jednako nenadano kako se pojavila, vizija nestane.
Opet je bio u pećini na Dagobahu, čela i tunike natopljenih znojem, a s
odašiljača u njegovoj ruci čulo se panično bipanje.
Luke užasnuto udahne zrak, čvrsto stišćući sablju u ruci da bi se uvjerio
da je još uvijek tu. - U… - pročisti grlo i pokuša ponovo. - U redu je, Artoo. -
uvjeri droida. - Dobro sam. Uh… - zastane, odupirući se svojoj izgubljenosti i
pokušavajući se sjetiti što je zapravo radio ovdje. - Primaš li još uvijek onaj
elektronski signal?
Arto zacvrkuće potvrdno. - Je li još uvijek preda mnom?
Još jedan potvrdan zvuk. - U redu. - reče Luke. Prebacivši sablju u drugu
ruku, desnom otre znoj s lica i oprezno se uputi prema naprijed, pokušavajući
gledati na sve strane u isto vrijeme.
Bilo je očito da mu je pećina već priredila ono najgore. Na putu u dubinu
pećine, nije naišao ni na jednu novu viziju koja bi mu priječila put. I konačno,
Artoo mu signalizira da je stigao.
Naprava, nakon što ju je otkrio i izvukao iz blata i mahovine, bila je
izrazito razočaranje. Bio je to lagano spljošten cilindar, s pet trokutastih i
potpuno zahrđalih tipki na jednoj strani i nekim čudnim valovitim, očito
stranim, natpisom na drugoj strani. - I to je to? - zapita Luke, i nije bio siguran
da mu je bilo drago što je prošao sav taj put zbog nečega potpuno nečitljivog i
nerazumljivog. Nema ničeg više?
Artoo potvrdno zacrvkuta i zazviždi nešto što je zvučalo kao pitanje. - Ne
znam što je. - odvrati Luke droidu. - Možda ćeš ti prepoznati o čemu se radi.
Izlazim van.
 Put nazad je bio neugodan, ali se ništa nije dogodilo. Luke se za kratko
vrijeme pojavio na ulazu u pećinu i provukao se ispod korjenja s uzdahom
olakšanja, sretan što je izišao na relativno svjež zrak močvare.
Vani je pao mrak dok je bio u pećini, primjeti Luke s iznenađenjem. Ona
izvrnuta vizija prošlosti vjerojatno je trajala duže nego što mu se činilo. Artoo
je uključio signalna svjetla letjelice, zrake svjetla djelovale su poput nejasnih
snopova u maglovitom ozračju močvare. Probijajući se kroz nisko raslinje,
Luke se uputi prema letjelici.
Artoo ga je čekao, tiho pijučući sam sebi. Pijukanje se pretopi u zvižduk
olakšanja kada se Luke pojavio na svjetlu, a droid se ljuljao naprijed-nazad
poput nestrpljiva djeteta. - Opusti se, Artoo, dobro sam. - uvjeri ga Luke,
čučnuvši pružajući mu cilindar koji je izvukao iz džepa. - Sto misliš?
Droid zacvrči zamišljeno dok mu se kupola okretala naokolo kako bi
dobro promotrio predmet sa svih strana. Tada, nenadano, cvrčanje preraste u
uzbuđeno elektronsko ćeretanje. - Sto? - upita Luke, pokušavajući razumjeti
erupciju zvukova koje je proizvodio mali droid i pitajući se zlobno zašto
Threepioa nikada nema kad ge čovjek treba. - Uspori, Artoo. Ne mogu… ma,
zaboravi. - prekine sam sebe, podižući se na noge i ogledavši se naokolo po
nadirućoj tami. - Mislim da ionako više nema potrebe za daljnjim
zadržavanjem.
Pogleda još jednom prema pećini, gotovo omamljen blijedim zlokobnim
svjetlom koje ju je okruživalo i zadrhti. Ne, doista više nemaju nijedan razlog
ostati… a postoji najmanje jedan dobar razlog da odu. Toliko o pronalaženju
prosvijetljenja ovdje, pomisli Luke mrzovoljno. Trebao je znati. - Hajde, -
reče droidu - da te vratimo u tvoje ležište. Možemo pričati o ovome na putu
kući.

Artoovo izvješće o cilindru ispalo je prilično kratko i vrlo negativno. Mali

droid nije prepoznao dizajn, nije mogao dešifrirati njegovu funkciju uz pomoć
svojih senzora za opću namjenu, čak nije znao ni na kojem je jeziku izveden
natpis na cilindru, ne spominjući što je natpis značio. Luke se počeo pitati
zbog čega je droid bio toliko uzbuđen na početku… sve dok se na ekranu nije
pojavila posljednja rečenica.

- Lando.7 - namrgodi se Luke, čitajući rečenicu iz početka. - Ne sjećam se

da sam ikada vidio Landa s nečim nalik ovom.
Na ekranu se pojavi novi tekst. - Da, znam da sam tada bio zauzet nekim
drugim stvarima. - složi se Luke, nesvjesno svijajući prste svoje umjetne ruke.
- No, je li Lando to dao Generalu Madine ili mu je samo pokazivao?
 Pojavi se još jedna rečenica. - To je u redu. - reče Luke droidu. - Znam da
si i ti bio zauzet nečim drugim.
Luke baci pogled na ekran s prikazom stražnje vizije, ugledavši obrise
Dagobaha zaklonjenog oblacima kako se smanjuju i nestaju. Imao je namjeru
poći ravno natrag na Coruscant i sačekati dok se Leia i Han vrate s Bpfassha.
Ali kako je čuo, njihova tamošnja misija mogla je potrajati i nekoliko tjedana
ili čak i više. A Lando ga je nekoliko puta pozvao da posjeti njegove rudnike
rijetkih metala na vrlo vrućem planetu Nkllon.
- Promjena plana, Artoo. - najavi, unoseći novi kurs. - Idemo produžiti do
Arthega sustava da posjetimo Landa. Možda nam on može reći što je ovo.
A na putu do Nkllona, imat će vremena razmisliti o onom
uznemiravajućem snu ili viziji ili što god je bilo ono u pećini. I zaključiti je li
to bilo zapravo nešto više od sna.
 GLAVA 12

- Ne, nemam tranzitnu dozvolu za Nkklon. - reče Han strpljivo u Falconov

odašiljač, pogledavajući prema prepravljenoj B-krilnoj letjelici koja je
prolazila kraj njih. - Jednako tako nemam niti računa kod vas. Pokušavam
doći do Landa Calrissiana. - Iz sjedala iza njega dopre zvuk nalik prigušenom
smijehu. - Rekla si nešto? - upita preko ramena.
- Ne. - reče Leia nedužno. - Samo sam se sjetila prošlih vremena.
- Baš. -zamumlja Han. I on ih se sjetio, a uspomene s Bespina nisu mu
bile baš najdraže. - Slušaj, samo nazovi Landa, hoćeš li? - predloži pilotu
krilne letjelice. - Reci mu da ga traži stari prijatelj, koji je mislio da bi mogli
odigrati Sabacc mojim setom pločica. Lando će razumjeti.
- Želimo što? - upita Leia naginjući se naprijed i vireći mu preko ramena s
zabunjenim izrazom na licu.
Han isključi na trenutak odašiljač. - Imperij možda ima svoje špijune i
ovdje. - podsjeti je. - A ako ih imaju, odavanje naših imena cijelom Artewga
sustavu ne bi bilo pretjerano pamerno.
- U pravu si. - prizna Leia oklijevajući. - Ali ipak je ovo bila vrlo čudna
poruka.
- Neće biti čudna Landou. - uvjeri je Han. - Znat će da sam to ja… pod
uvjetom da se ovaj manjevažni pritiskač prekidača kraj nas opusti i proslijedi
poruku.
Sjedeći pored njega, Chewbacca zarokće upozorivajući. Nešto veliko im
se primicalo sa stražnjeg kraja. - Imaš li pojma što je? - upita Han, kriveći vrat
i pokušavajući promotriti letjelicu.
Odašiljač zakrča prije nego je Wookie mogao uopće odgovoriti. -
Neidentificirana letjelica, general Calrissian odredio je posebnu tranzitnu
proceduru za vas. - reče pilot domicilne letjelice, zvučeći pomalo razočaran.
Vjerojatno se unaprijed veselio mogućnosti da gnjavatore osobno izbaci iz
svog sustava. - Vaša je pratnja krenula presresti vas. Ostanite na sadašnjem
položaju do njihpova dolaska.
- Primljeno. - reče Han, i nije se mogao natjerati da zahvali čovjeku.
- Pratnja? - upita Leia zabrinuto. - Zašto pratnja?
 - Eto, tako prođu oni koji odlaze u političke misije svaki put kad Lando
navrati u posjet u Palaču. - ukori je Han, još uvijek kriveći vrat i gledajući
unatrag… Stiže.
Nkllon je vrlo vruć planet, preblizu svome suncu da bi mu se ijedan
normalan brod mogao približiti a da se ozbiljno ne ošteti. - Stoga dakle, -
mahnuvši rukom pokaza Lei nadesno - trebamo pratnju.
Han začuje kako je Leia iza njega duboko udahnula u iznenađenju, a čak
je i on, koji je vidio Landove holo-gramske prikaze, morao priznati da je
prizor bio impresivan. Zaštitni je brod najviše nalikovao monstruoznom
kišobranu, zakrivljenog, tanjurastog oblika koji je bio velik kao pola
Zvjezdanog razarača. Donji je dio broda bio izbrazdan cijevima,
stabilizatorskim crpkama i pogonskim turbinama hladnjaka kojem je uloga
bila spriječiti zapaljenje tanjura tijekom puta. Na mjestu gdje bi se na
kišobranu nalazila drška, letjelica je imala debeo cilindrični toranj. Dužina mu
je odgovarala polumjeru tanjura, a sam mu je vrh bio načičkan velikim
rashladnim stabilizatorima. Za samo središte tornja bio je pričvršćen tegleći
brod koji je vukao sve to. Brod je djelovao kao naknadno postavljen i gotovo
neskladno.
- Mili Bože. - promrmlja Leia, zapanjena. -1 ovo leti?
- Leti, ali ne baš lako. - reče joj Han, promatrajući pomalo zabrinuto kako
se monstruozni brod sve bliže primiče njihovom brodu. Nije se morao
primaknuti toliko blizu, Falcon je bio puno manji nego ogromni teretni
brodovi koje je zaštitni brod obično vukao. - Lando mi je pričao kako su imali
izuzetnih teškoća ponajprije s iznalaženjem pravog oblika tih brodova, i
gotovo jednako toliko problema dok su obučavali ljude kako da upravljaju
njima.
Leia kimne. - Vjerujem da je tako.
Odašiljač se ponovo oglasi. - Neidentificirani brode, ovdje Prateći Brod
Devet. Spremni smo za prikapčanje. Koji je vaš kompjuterski kod za
infiltraciju u sustav?
- Dobro. - promrmlja Han pritišćući prekidač odaši-ljaša. - Prateći Brode
Devet, nemamo mogućnost infiltracije u sustav. Dajte mi svoj kurs i pratit
ćemo vas.
Na trenutak je vladala tišina. - U redu, neidentificirani brode. - konačno
reče glas. Pomalo oklijevajući, pomisli Han. - Uskladite kurs prema dva-
osam-četiri, brzina stupnja šest ispod brzine svjetlosti.
Ne čekajući potvrdu prijema, ogromni se kišobran počne zaokretati. -
Prati ga, Chewie. - reče Han svom kopilotu. Nije mislio da bi moglo biti
problema. Falcon je bio brži i bolje je manevrirao nego što je to mogao brod
njihove veličine. - Prateći Brode Devet, koje je vaše predviđeno vrijeme
slijetanja na Nkllon?
- Zurite li, neidentificirani brode?
- Zašto bi bili u žurbi, ta pogled je veličanstven. - reče Han sarkastično,
gledajući u donji dio tanjura koji je nad njima zaklonio veći dio neba. - Da,
pomalo nam se žuri.
- Zao mi je ako je tako. - reče glas s broda. - Vidite, da imate mogućnost
infiltriranja, mogli bi zajedno ubrzati u brzinu svjetlosti i stići na Nkllon za
sat vremena. Ali, s obzirom da vas uvodimo u atmosferu ovako… pa, potrajat
će desetak sati.
Han se iskezi. - Krasno!
- Vjerojatno bi mogli osposobiti sustav za privremenu infiltraciju. -
predloži Leia. - Threepio dovoljno dobro poznaje Falconovo računalo.
Chewbacca se napola okrene prema njoj, riknuvši u znak protivljnja i time
se raprava završi a da nije ni počela, i ne bi pomoglo čak ni da se Han
priklonio toj zamisli. Ali nije. - Chewie je u pravu. - odlučno reče Lei.
- Ovaj se brod neće tako izlagati. Nikada. Jeste li čuli, prateći brode?
- Nemam ništa protiv, neidentificirani brode. - javi se glas onog drugog.
Činilo se da svi perverzno uživaju rabeći tu frazu. - Ionako me plaćaju po satu
rada.
- Lijepo. - odvrati Han. - Krenimo s tim.
- Naravno.
Transmisija se prekine, a Han se prihvati upravljanja. Kišobran se još
uvijek zaokretao, ali to je bilo sve.
- Chewie, jesu li im pogoni pokrenuti za polazak?
Wookie niječno zareži.
- Sto se događa? - upita Leia naginjući se naprijed.
- Ne znam. - odvrati Han, ogledajući se naokolo. Kišobran im je zaklanjao
pogled i ništa se nije moglo vidjeti. - Što god da jest, ne sviđa mi se. - uključi
odašiljač.
- Zaštitni brode, zašto ne krećemo?
- Nema razloga za brigu, neidentificirani brode. - umirujući odgovori glas
s druge strane. - Prilazi nam još jedan brod bez koda za infiltraciju, tako da
ćemo vas oba uvesti zajedno. Nema razloga da dovlačimo još jedan zaštitni,
zar ne?
Kosa na Hanovom vratu se nakostriješi. Još jedan brod koji slučajno
dolazi na Nkllon u isto vrijeme kad i oni. - Imate li identifikacijske podatke za
taj brod? - upita Han.
Glas sa zaštitnog broda frkne. - Nemamo identifikacijske podatke čak ni
za vas, prijatelju.
- Baš si mi pomogao. - zagunda Han sam za sebe isključivši ponovo
odašiljač. - Chewie, možeš li ti identificirati brod?
Wookijev odgovor bio je kratak i jezgrovit. - Krasno! - rikne Han. - Baš
krasno.
- Nisam vas razumjela. - reče Leia, vireći preko Hanova ramena.
- Druga letjelica prilazi s druge strane brodskog stupa. - reče Han
namrgođeno, upirući prstom na svjetlosni trag na prikazu skenerskog polja. -
Zadržava se iza stupa tako da ga ne možemo vidjeti.
- Radi li to namjerno?
- Vjerojatno. - kimne Han, otkapčajući sigurnosne pojase. - Chewie,
preuzmi. Idem uključiti topove.
Han potrči kroz hodnik od upravljačke kabine prema središtu broda i uputi
se uz ljestve. - Kapetane Solo? - povika za njim iz pravca kabine nervozan
mehanički glas. - Nešto nije u redu?
- Vjerojatno, Threepio. - dovikne mu Han. - Bilo bi pametno da se vežeš.
Popeo se uz ljestve, prošao nadesno kroz gravitacijsku cijev prema
topničkom oknu i spustio se u sjedalo. Jednom rukom pritisne naponski
prekidač i upravljačka konzola uključi se zadovoljavajuće brzo, dok je
drugom rukom dohvatio slušalice. - Vidiš li što, Chewie? - upita kroz
mikrofon.
Uslijedi režeći negativan odgovor. Brod koji je prilazio još je uvijek bio
zaklonjen stupom zaštitnog broda. Na svjetlosnom tragu skenerskog prikaza
sada se mogla očitati brzina broda, i po njoj je Chewie mogao proračunati
krajnju moguću veličinu broda. Prema tim podacima, nije bio velik. - Pa, to je
bar nešto. - reče Han Wookiju, preme-čući u glavi svoje znanje o tipovima
svemirskih brodova i pokušavajući otkriti što je Imperij, od brodova te
veličine, mogao slati na njih ovaj put. Neku izvedbu TIE lovca, možda? -
Budi na oprezu, možda je to samo mamac.
Skenerski prikaz se oglasi zvučnim signalom. Nepoznati brod je trebao
izići iz zaklona stupa svaki trenutak. Han se ukoči, držeći prst pripravno na
obaraču…
S nenadanošću koja ga je iznenadila, brod se pojavi na vidiku, zaobilazeći
stup zaštitnog broda u stisnutom spiralnom letu. Zatim malo uspori…
- To je X-krilna letjelica. - prepozna Leia oblik, s čujnim olakšanjem u
glasu. - Ima oznake Republike…
- Halo, stranci! - zazveči Lukeov glas u Hanovim ušima. - Drago mi je
vidjeti vas.
- Uh… zdravo! - reče Han, suzbivši nagon da oslovi Lukea po imenu, kao
i inače. Teoretski, bili su na sigurnoj frekvenciji, ali svatko s dovoljnom
motivacijom mogao je preći preko tih formalnosti. - Što ti radiš ovdje?
- Došao sam vidjeti Landa. - reče mu Luke. - Žao mi je ako sam vas
preplašio. Kad su mi rekli da me uvode zajedno s neidentificiranim brodom,
pomislio sam da je u pitanju zamka. Nisam bio u potpunosti siguran da ste to
vi do prije nekoliko trenutaka.
- Ah. - reče Han, gledajući kako se druga letjelica postavlja u usporedan
položaj s njima. Bio je to doista Lukeov brod.
Ili je bar izgledalo kao Lukeov brod. - Tako znači. - reče ležerno,
zaokrečući laserske topove i uperivši ih u letjelicu s boka. Postavljena u
ovakav položaj, X-krilna letjelica morala bi skrenuti sa svog pravca za
devedeset stupnjeva da bi mogla pucatoi na njih. Naravno, ukoliko nije bila
prepravljena. - Dolaziš samo u prijateljski posjet, ili…?
- Ne baš. Našao sam neku staru napravu koja… pa, mislio sam da bi
Lando mogao znati što je to. - zastao je.
- Mislim da ne moramo o tome raspravljati preko veze. Što ti misliš?
- Ni ja ne mislim da bi trebali razgovarati o tome. - reče mu Han. Zvučalo
je kao Lukeov glas, ali nakon one gotovo kobne zamke na Bpfasshu, nije
imao namjeru ništa više uzimati zdravo za gotovo. Na neki su način morali
morali potvrditi njegov identitet, i to brzo.
Pritisne prekidač, isključivši se s radio veze. - Leia, možeš li osjetiti je li
to doista Luke tamo vani ili nije?
- Mislim da mogu. - odgovori ona polako. - Gotovo sam sigurna da je to
on.
- Gotovo sigurna nije dovoljno, srce. - upozori je.
- Znam. - reče Leia. - Sačekaj, ima.
 Han se priključi nazad u radio vezu. - …rekao da imam mogućnost
infiltriranja u sustav, bilo bi moguće ući u atmosferu puno brže. - pričao je
Luke. - Prelazak iz brzine svjetlosti što je bliže moguće Nkllonu zbog
gravitacijskih ograničenja, a zatim par minuta leta pod njihovim zaklonom
prije nego što me zakloni sam planet tako da mogu let nastaviti samostalno.
- No, jedini je problem što X-krilne letjelice ne opremaju kodovima za
infiltraciju, zar ne? - upita Han.
- Točno. - pomalo hladno reče Luke. - Bez sumnje se radi o propustu u
konstruktorskoj fazi.
- Jamačno. - potvrdi Han, osjetivši kako se počeo znojiti. Sto god da je
Leia planirala, nadao se da će brzo krenuti s tim.
- Zapravo, drago mi je što nemaš kod. - progovori Leia. - Osjećam se
sigurnije putujući u konvoju. Oh, prije no što zaboravim, ovdje je netko tko te
želi pozdraviti.
- Artoo? - javi se Threepiov metalni glas, nesigurno ljubopitljiv. - Jesi li
tamo?
Hana zagluši bujica elektronskog cvrkutanja i pijukanja koja dopre iz
slušalica. - Pa, ne znam da li bi mogao biti negdje drugdje, a ne tu. - reče
Threepio nepopustljivo.
- Iz prošlih iskustava znam da postoji vrlo veliki broj mogućih nevolja u
koje se možeš uvaliti. Posebno kad mene nema kraj tebe da te izvlačim.
Han u slušalicama začuje zvuk koji je vrlo podsjećao na elektronsko
frktanje. - Da, naravno, ti si uvijek vjerovao da možeš. - odvrati Threepio, još
kruće. - Pretpostavljam da imaš pravo biti u zabludi.
Artoo ponovo frkne. Han se zadovoljno nasmješi i isključi topničku
kontrolnu ploču i vrati laserske topove u slanje pripravnosti. Poznavao je
mnoge muškarce, posebice u onim davnim krijumčarskim vremenima, koji ne
bi željeli imati ženu koja misli brže nego oni.
Razmišlajući o sebi samom, Han je davno odlučio da bi želio upravo to.

Pilot zaštitnog broda nije pretjerivao. Gotovo deset sati kasnije

signalizirao im je da su prepušteni sami sebi, popratio to ne baš pristojnim
komentarom i povukao se u stranu, oslobodivši im put. Nije se imalo što
vidjeti, ali tamna strana nerazvijenih planeta rijetko je bila slikovita, zaključi
Han. Signal za slijetanje zasvjetli prema njemu s jednog od polja za slijetanje
i Han lijeno zaokrene letjelicu u navedenom smjeru.
 Iza sebe začuje šum koraka. - Sto se događa? - upita Leia, zijevajući dok
se spuštala u kopilotsko sjedalo.
- Nalazimo se u Nkllonovoj sjeni. - reče joj Han, kimnuvši glavom u
smjeru tamnog prostora bez ijedne zvijezde koji se pružao ravno pred njima.
Usmjeren sam prema jednom od Landovih rudarskih pogona. Stižemo za
deset ili petnaest minuta.
- U redu. - Leia pogleda u stranu prema blještećim svjetlima Lukeova X-
krilca koji je letio uporedo s njima. - Jesi li razgovarao s Lukeom?
- Ne u posljednjih nekoliko sati. Rekao je da će pokušati malo odspavati.
Mislim da Artoo trenutno upravlja brodom.
- Da, u pravu si. - kimne Leia, pomalo odsutnim glasom koji ju je uvijek
odavao kad bi se koristila svojim novim Jedi sposobnostima. - Ali, Luke ne
spava spokojno.
Nešto ga muči.
- Nešto ga muči već nekoliko mjeseci. - podsjeti je Han. - Proći će ga.
- Ne, ovo je drugačije. - odmahne Leia glavom.
- Nešto više… ne znam, nešto puno važnije, mislim. - Okrene se prema
Hanu da ga pogleda u oči. - Winter misli da bi Luke možda htio s tobom
razgovarati o tome.
- Pa, do sada nije. - reče Han. - Slušaj, ne brini se. Kada bude spreman
pričati o tome, pričat će.
- Nadam se da hoće. - proviri kroz osmatračnicu upravljačke kabine i
pogleda planet kojem su se brzoj približavali. - Nevjerojatno. Znaš li da
odavde zapravo možeš vidjeti dio sunčeva vijenca?
- Aha, ali molim te nemoj me pitati da te povezem bliže da bolje vidiš. -
reče joj Han. - Ovdje zaštitnički brodovi ne lete zbog zabave, znaš. Sunčevo
svjetlo tamo dalje dovoljno je jako da u nekoliko sekundi sprži sve senzore
koje imamo i samo par minuta kasnije potpuno uništi trup Falcona.
Leia odmahne glavom u nevjerivci. - Prvo Espin, sada Nkllon… Za sve
vrijeme koliko poznaješ Landoa, je li bilo vremena kad nije bio umješan u
neki ludi projekt?
- Ne često. - morao je priznati Han. - Iako, na Bespinu je bar radio s
poznatom tehnologijom. Oblačni je grad bio u pogonu godinama prije nego
što ga je Lando preuzeo. Ovo… - kimne glavom prema krajobrazu pred njima
- Ovo sve su morali smišljati od samih temelja.
Leia se nagne neprijed. - Mislim da vidim grad. Vidi, ona skupina svjetala
tamo.
Han pogleda na mjesto koje mu je pokazivala.
- Prije bih rekao da je to prethodnica rudarskih strojeva. Nedavno sam čuo
da ima više od stotinu takvih sprava koje iskopavaju rudaču do površine.
- To su oni asteroidni brodovi koje smo mu pomogli nabaviti preko
Stonehill Industries?
- Ne, te koristi u vanjskom sustavu za teže radove, ispravi je Han. - Ovo
su maleni strojevi u koje stane po dva čovjeka. Izgledaju kao stošci odrezana
vrha. Na dnu letjelice imaju nekoliko plazmonskih mlaznih bušilica.
Jednostavno se spustiš tamo gdje želiš kopati, ispališ mlaz plazme na minutu
ili dvije da razbiješ tlo i onda se spustiš kroz okno i pokupiš razbijene komade
rude.
- O, da, sada znam što je to. - kimne Leia. - Ispočetka MI se koristili i kao
asteroidski mineri, zar ne?
- Radili su prema sličnom principu. Lando je pronašao ovu gomilu
strojeva u nekom talioničkom kompleksu. Umjesto da skinu plazmonske
mlazove, vlasnci su ih jednostavno cijele podigli i učvrstili ih u liniju.
- Pitam se kako je Lando došao do njih?
- Vjerujem da to ne želimo znati.
Oglasi se odašiljač. - Neidentificirani brodovi, ovdje kontrola Nomadskog
Grada. - javi se odrješit glas. - Imate dopuštenje za slijetanje na platforme Pet
i Šest. Pratite svjetionik i pripazite na neravnine.
- Primljeno. - reče Han. Falcon je bio vrlo blizu tla, visinomjer je
pokazivao manje od pedeset metara. Pred njima, uzdigao se niski greben.
Lagano dotaknuvši komande, Han se malo uzdigne nad njim…
I ravno pred sobom ugledaju Nomadski Grad.
- Reci mi ponovo - izazivao je Han - ono o Landou i ludim projektima?
Leia je odmahivala glavom bez riječi. Čak je i Han, koji je manje -više
znao što može očekivati, morao priznati da je pogled bio zapanjujuć.
Ogroman, grbav, zasljepljujuć tisućama svjetala u sumraku tamne polutke,
rudarski je kompleks nalikovao nekoj vrsti egzotičnog, monstruoznog živog
bića, dokje s mukom probijao preko okolnog terena, izravnavajući malene
grebene preko kojih je gazio. Svjetla za pretraživanje križala su se na tlu pred
njim, a bezbroj malenih brodova zujalo je poput parazitskih kukaca oko
njegovih leda i migoljilo po tlu pred njegovim nogama.
Hanovom mozgu je bilo potrebno nekoliko sekundi da razluči sastavne
dijelove toga grada. Star Dreadnut krstarica na vrhu, četrdeset zarobljenih
Imperijalnih AT-AT-a koji su nosili krstaricu ponad tla, kapsule i pilotske
letjelice koje su se kretale naokolo.
Ali, čak i saznanje o tome što je to u stvarnosti, nije mu umanjilo
impresivnost.
Ponovo se javi odašiljač. - Neidentificirani brode, - začuje se poznati glas
- dobrodošli u Nomadski Grad. Kakav je to poziv na partiju sabacca?
Han se naceri krajem usana. - Zdravo, Lando! Upravo smo pričali o tebi.
- Mogu se kladiti da jeste. - reče Lando lažno ozbiljan. - Vjerojatno ste
komentirali moje poslovne sposobnosti i kreativnost.
- Tako nešto. - odgovori Han. - Ima li nekih posebnih trikova za slijetanje
na tu stvar?
- Zapravo ne. - uvjeri ga Lando. - Brzina nam je svega nekoliko
kilometara na sat, zapravo. Je li to Luke u X-krilcu?
- Da, i ja sam tu. - ubaci se Luke prije nego je Han stigao odgovoriti. -
Ovo mjesto je nevjerojatno, Lando.
- Sačekaj da ga vidiš iznutra. Bilo je i vrijeme da me posjetite, ako smijem
primjetiti. Jesu li Leia i Chewie s vama?
- Svi smo tu. - javi se Leia.
- Nije u pitanju samo prijateljski i neslužben posjet. - upozori ga Han. -
Trebamo malu pomoć.
- Pa, naravno. - reče Lando, s trunkom oklijevanjna.
- Sve što mogu učiniti. Trenutno sam u Projektnoj centrali. Nadzirem
jedno komplicirano iskopavanje. Netko će vas sačekati na platformi za
slijetanje i dovest ovamo k meni. Ne zaboravite da ovdje nema kisika.
Sačekajte da se pristanišna cijev prikači na letjelicu prije nego pokušate
spustiti silaznu rampu.
- U redu. - reče Han. - Pobrini se da odbor za doček bude netko kome
možeš vjerovati.
Uslijedi još jedna kratka pauza. - Oh? - ležerno upita Lando. - Ima li
nešto…?
Prekine ga nenadano elektronsko skvičanje iz odašiljača. - Chewie,
imamo problema. - poviče Han. Dođi gore!
Wookie zareži potvrdivši da je čuo, a Han se usredotoči nazad na
odašiljač. - Pretraži područje skenerom. - reče Lei. - Provjeri približava li nam
se što.
- Dobro. - odvrati ona, ruku već zauzetih komandama. - Što misliš uraditi?
- Pronaći ću čistu frekvenciju. - Skrenuo je Falcona s kursa za slijetanje,
uvjerio se da je oko njih sve otvoreno i čisto, pa je opet uključio odašiljač,
zadržavajući ga stišanog. Znao je nekoliko trikova skeniranja i miješanja
frekvencija koje je koristio i ranije u ovakovim slučajevima ometanja. Pitanje
je bilo hoće li sada imati dovoljno vremena da ih upotrijebi.
Nenadano, puno brže no što se nadao, elekrtonski pisak i šum pretvore se
u ljudski glas. - …navijam: svi brodovi koji me čuju neka se jave u baze.
- Lando, ja sam. - javi se Han. - Sto se događa?
- Nisam siguran. - reče Lando, zvučeći zbunjeno.
- Moguće je da nam solarne eksplozije ometaju transmisije. To se
događalo i ranije. Ali, uzorak je ovaj put netipičan…
Glas mu se izgubi. - Sto? - povika Han. Iz zvučnika se začuje prigušen
šum, kao da je netko duboko udahnuo zrak. - Imperijalni Zvjezdani Razarač. -
javi se Lando tiho. - Približava se velikom brzinom tamnoj strani planete.
Han pogleda u Leiu, a njezino se lice skameni kada mu je uzvratila
pogled. - Pronašli su nas. - prošapće.
 GLAVA 13

- Vidim ga, Artoo, vidim. - umiri Luke droida. - Pusti da ja brinem o

razaraču, a ti se potrudi probiti ometanje transmisije.
Mali droid začereta nervozno pristajući i vrati se poslu. Pred njima,
Milenium Falcon je skrenuo s kursa za slijetanje i zaokrenuo u širokom luku
unatrag, djelujući kao da će presresti dolazeći brod. Nadajući se da Han zna
što radi, Luke uključi borbeni sustav X-krilca i krene za njim. Zazove sestrino
ime u mislima.
Njezin se odgovor nije sastojao od riječi, ali Luke je mogao osjetiti
njezinu srdžbu i frustraciju i tihi strah vrlo jasno. Drži se, s tobom sam, poruči
joj, pokušavajući unijeti u tu misao što više uvjerenja.
Uvjerenje koje, morao je priznati, ni sam nije osjećao. Sam zvjezdani
razarač ga nije previše brinuo. Ukoliko su Landovi opisi sunčeva intenziteta
bili vjerodostojni, veliki je brod dosada vjerojatno bio bespomoćan, jer su mu
senzori i moguće, veći dio oklopa, isparili zbog vrućine.
Ali Tie lovci u unutrašnjosti broda, zaštićeni u hangarima, nisu bili toliko
bespomoćni… i čim se brod nade u Nkllonovoj sjenci, lovci će moći poletjeti.
Nenadano, transmisije se vrate u normalu. - Luke?
- Tu sam. - potvrdi. - Kakav je plan?
- Nadao sam se da ti imaš plan. - suho reče glas. - Čini mi se da nas
brojčano pomalo nadjačavaju.
-Ima li Lando lovce?
- Prikuplja ono što ima, ali će ih zadržati blizu površine da zaštiti
postrojenje. Imam osjećaj da im posade nisu pretjerano iskusne.
- U tom slučaju, čini se da smo mi prva linija napada. - reče Luke. Kroz
glavu mu proleti bljesak davne uspomene, ulazak u Jabbinu palaču na
Tatooinu prije pet godina, kada je iskoristio Silu da omami gamorreanske
stražare. - Pokušajmo sljedeće. - reče Hanu. - Idem ispred tebe i pokušat ću ih
zbuniti ili im barem usporiti reflekse što više mogu. Ti me prati i izbacuj ih iz
stroja.
- Zvuči kao najbolje što možemo. - promrmlja Han.
- Leti nisko nad površinom planeta. Ako imamo imalo’ sreće, neke od njih
ćemo moći natjerati u te izbočine.
- Ali ne leti prenisko. - upozori ga Leia. - Zapamti da se nećeš moći
previše usredotočiti na let.
- Mogu se nositi i s jednim i s drugim. - uvjeri je Luke, pogledavši
instrumente posljednji put. Ovo je bila njegova prva svemirska bitka u kojoj
je sudjelovao kao potpuni Jedi. Na trenutak se zapita jesu li Jediji Stare
Republike na taj način pristupali svojim borbama. Ili se uopće nisu borili?
- Evo ih, dolaze. - najavi Han. - Izlijeću iz hangara i na putu su. Izgleda
kao… samo jedna eskadrila. Previše su samouvjereni.
- Možda. - Luke se namršti gledajući u taktički prikaz. - Kakvi su oni
drugi brodovi s njima?
-Ne znam. - polako odgovori Han. - Doduše, prilično su veliki. Možda
transporteri.
- Nadajmo se da nisu. - Ako je ovo bila potpuna invazija, a ne još jedna
udari-i-nestani akcija kao na Bpfasshu… - Bit će bolje da javiš Landou.
- Leia već javlja. Jesi li spreman?
Luke duboko udahne. TIE lovci su se rasporedili u tri skupine po četiri
letjelice, klizeći po zraku točno prema njima. - Spreman sam. - reče Luke.
- Dobro. Hajdemo to odraditi.
Prva im se skupina približavala velikom brzinom. Napola sklopljenih
očiju, leteći samo uz pomoć svojih refleksa, Luke se prepusti snazi Sile.
Bio je to čudan osjećaj. Čudan, i više nego neugodan. Dodirivati tuđi um s
namjerom komunikacije bilo je različito od ovoga. Dodirivati ljudski um sa
zadatkom da se namjerno iskrive nečije percepcije, bilo je nešto posve drugo.
Imao je sličan osjećaj i u prošlosti, u Jabinoj palači sa straža,rima, ali je
tada mislio da se radi o nervozi koju je izazvao zadatak spašavanja Hana.
Sada je shvatio da nije u pitanju samo nervoza, nego nešto više. Možda je ova
vrsta akcije, čak i u samoobrani, bila preblizu granici tamnih prostranstava
kamo je Jedijima pristup bio zabranjen.
Pitao se zašto mu ni Yoda ni Ben nisu to nikada spominjali. Pitao se što se
još krije u jedi nauku što će morati otkriti sam.
Luke?
Nejasno, osjetio je kako se upetljao u sigurnosne pojaseve kada je naglo
zaokrenuo letjelicom u stranu. Glas koji je šaputao u njegovoj glavi… - Ben?
- glasno zazove. Nije zvučalo kao Ben Kenobijev glas, ali ako to nije bio on,
tko je…
Doći ćeš k meni, Luke, javi se ponovo glas. Moraš doći k meni. Iščekujem
te.
Tko si? upita Luke, usredotočivši se na kontakt što je više mogao, ali
pazeći pri tome da ne izgubi nadzor nad letjelicom i sruši se. Ali drugi je um
bio previše neuhvatljiv i nje mu mogao ući u trag, izmicao mu je kao mjehurić
na jakom vjetru. Gdje si?
Naći ćeš me. Iako se Luke upinjao, osjetio je kako kontakta nestaje. Naći
ćeš me… i Jediji će se ponovo uzdići. Zbogom, do tada…
Čekaj! Ali poziv je izblijedio u ništavilo. Stišćući zube, Luke se napne… i
postupno postane svjestan drugog, poznatog glasa kako doziva njegovo ime. -
Leia? - prozbori napuknutim glasom. Usne su mu bile neshvatljivo suhe.
Luke, jesi li dobro? - upita Leia zabrinuto.
- Naravno. - reče Luke. Glas mu je zvučao malo bolje. - Dobro sam. Što
ne valja?
- Ti ne valjaš. - ubaci se Han. - Misliš li ih proganjati do kuće?
Luke trepne, iznenađeno se ogledavši oko sebe. Zujeći TIE lovci su
nestali, ne ostavljajući za sobom ništa drugo nego nekoliko olupina razasutih
po okolnom krajoliku. Na ekranu je vidio da je Razarač napustio Nkllonovu
sjenu, ubrzano se udaljavajući od planeta, prema točki dovoljno udaljenoj od
gravitacije s koje se mogu prebaciti u brzinu svjetlosti. Iza njih, vidio je
nekoliko minijaturnih sunaca kako mu se približavaju. Bila su to dva Landova
zaštitna broda, dolazeći s zakašnjenjem, sada kad je već bilo prekasno da se
uključe u bitku. - Sve je gotovo? - upita priglupo.
- Sve je gotovo. - uvjeri ga Leia. - Srušili smo dva lovca prije nego što su
se ostali isključili iz bitke i povukli.
Što je s transporterima?
- I oni su se vratili s lovcima. - reče Han. - Još uvijek ne znamo što su
radili ovdje. Nekako smo im izgubili trag za vrijeme bitke. Ali se čini da se
nisu previše primakli samome gradu.
Luke duboko udahne i pogleda na sat u upravljačkoj kabini. U svemu
tome, zaokupljen, izgubio je oko pola sata. Pola sata koje njegov unutarnji
osjećaj za vrijeme nije mogao rekonstruirati. Je li taj čudni Jedi kontakt
mogao trajati tako dugo?
Bilo je to nešto čime se morao pozabaviti. Vrlo pažljivo pozabaviti.
Na ekranu glavnog zapovjednog mosta vidjela se samo svijetla blješteća
točka na tamnoj pozadini Nkllona kada se je Juridicator ubacio u brzinu
svjetlosti. - Otišli su, Admirale. - reče Pellaeon, pogledavši u Admirala.
- Dobro. - Veliki Admiral gotovo lijeno prijeđe pogledom po ostalim
displejima, iako nije imao razloga za neku posebnu brigu tako daleko u
Athega sustavu. - Tako. - reče, okrenuvši se stolicom na drugu stranu. -
Gospodaru C’baoth?
- Uspješno su izvršili misiju. - reče starac, a na licu mu je ponovo bio onaj
čudni napeti izraz. - Dokopali su se pedeset i jednog stroja za iskopavanje po
koje ste ih poslali.
- Pedeset i jedan. - ponovi Thrawn s čujnim zadovoljstvom. - Odlično.
Niste imali poteškoća navesti ih prema tamo i kasnije izvući?
C’baoth uperi pogled u Thrawna. - Izvršili su svoju misiju. - ponovi. -
Koliko ćete me puta upitati istu stvar?
- Onoliko puta koliko je potrebno da dobijem ispravan odgovor. - odvrati
Thrawn hladno. - Izraz lica vam je neko vrijeme djelovao kao da imate
poteškoća.
- Nisam imao poteškoća, Veliki Admirale. - reče C’baoth oholo. - Vodio
sam razgovor. - zastane, s tračkom smiješka na usnama. - S Lukeom
Skywalkerom.

- O čemu pričate? - frkene Pellaeon. - Posljednja obavještajna izvješća

govore da je Skywalker…
Zamukne na Admiralov znak. - Objasnite. - reče Admiral Thrawn.
C’baoth kimne glavom prema displeju. - On je tamo u ovome trenutku,
Admirale Thrawn. Stigao je na Nkllon trenutak prije Juridicatora.
Thrawn suzi svoje žarke oči. - Skywalker je na Nkllonu? - upita, opasno
tihim glasom.
- U samom središtu bitke. - odgovori C’baoth, vidno uživajući u
Admiralovu porazu.
- I vi mi niste rekli ništa o tome? - upita Thrawn istim ubojitim glasom.
Starčevog osmjeha nestane. - Već sam Vam rekao, Admirale. Ostavit ćete
Skywalkera na miru. Ja ću se pozabaviti njime, u svoje vrijeme, na svoj način.
Sve što tražim od Vas jeste da ispunite svoju obavezu i odvedete me na
Jomark.
Jedan beskrajan trenutak Thrawn je zurio u Jedi gospodara, očiju
zatvorenih u blješteće crvene proreze, skamenjena lica s kojeg se ništa nije
moglo pročitati. Pellaeon je zadržavao dah… - Još je rano za to. - konačno
odgovori Admiral.
C’baoth se smrkne. - Zašto? Zato jer mislite da Vam je moja nadarenost
isuviše korisna da bi je se odrekli?
- Nikako. - reče Thrawn, ledenim glasom. - To je jednostavno pitanje
učinka. Glasine o Vašem postojanju nisu imale dovoljno vremena da se rašire.
Dok ne budemo sigurni da će se Skywalker odazvati, tamo bi samo gubili
vrijeme.
Čudan, sanjarski izraz prekrije C’baothovo lice.
- Oh, odazvat će se. - reče tiho. - Vjerujte mi, Admirale Thrawn. Odazvat
će se.
- Ja Vam uvijek vjerujem. - reče Thrawn podrugljivo. Pruži ruku i
pomiluje ysalamirija omotanog oko svog stolca, samo da podsjeti Jedi
Gospodara koliko mu vjeruje. - U svakom slučaju, radi se o vašem vremenu,
ako ga baš želite uludo trošiti. Kapetane Pellaeon, koliko nam je vremena
potrebno za uklanjanje štete na Juridicatoru?
- Najmanjne nekoliko dana, Admirale. - reče mu Pellaeon. - Zavisno o
oštećenjima, može potrajati i do tri ili četiri tjedna.
- U redu. Idemo na mjesto sastanka i ostat ćemo tamo s njima dovoljno
dugo da bi bili sigurni da popravak napreduje kako treba, a nakon toga
vozimo gospodara C’boatha na Jomark. Nadam se da vas to zadovoljava? -
doda, pogledavši ponovo u starca.
- Da. - oprezno, C’baoth se podigne sa sjedala i uspravi. - Idem se
odmoriti, Admirale Thrawn. Pozovite me ako vam zatreba moja pomoć.
- Naravno.
Thrawn je promatrao starca kako napušta zapovjedni most. Nakon što su
se vrata čvrsto zatvorila za njim, Veliki se Admiral okrene prema Pellaeonu.
Kapetan se isprsi i pokuša da ne trepne pod Admiralovim pogledom. - Želim
projekciju kursa, kapetane. - reče Thrawn, mirnim i hladnim glasom. - Najbrži
i najizravniji put od Nkllona na Jomark, pri najvećoj brzini koju može postići
X-krilna letjelica opremljena za brzinu svjetlosti.
- Da, Admirale. - Pellaeon da znak navigatoru, koji mu kimne u odgovor i
dade se na posao. - Mislite li da je u pravu kada tvrdi da je Skywaker otišao
na Nkllon?
Thrawn neznatno slegne ramenima. - Jediji znaju kako utjecati na ljude,
Kapetane, čak i na velikim udaljenostima. Moguće je da je čak ovdje bio
dovoljno blizu Skywalkeru da mu može nešto nagovjestiti ili izvršiti pritisak
na njega. No, da li te tehnike djeluju na drugog Jedija… - ponovo slegne
ramenima. - Vidjet ćemo.
- Da, gospodine. - Na Pellaeonovom se ekranu počeše ispisivati brojke. -
Pa, čak i ako Skywalker ovaj trenutak napusti Nkllon, nećemo imati problema
dovesti C’baotha na Jomark prije nego Skywalker stigne tamo.
- To sam znao i sam, kapetane. - reče Thrawn.
- Ono što mi treba maio je izazovnije. Ostavit ćemo C’baotha na Jomarku
i vratiti se na Skywalkerovu predviđenu putanju. Radi se o točki koja je
udaljena najmanje dvadeset svjetlosnih godina, mislim.
Pellaeon se namršti na njega. Izraz Thrawnova lica natjera mu trnce niz
kralježnicu… - Ne razumijem, gospodine. - oprezno primjeri.
Užarene crvene oči pažljivo su ga promatrale. - Vrlo je jednostavno,
kapetane. Želim razuvjeriti našeg velikog i slavnog Jedi Gospodara u
njegovom sve jačem vjerovanju da nam je nezamjenjiv.
Tada pellaeon shvati. - Znači, čekat ćemo Skywalkera na njegovom
predviđenom putu za Jomark i prirediti mu zasjedu?
- Upravo tako. - kimne Thrawn. - I tada ćemo se odlučiti hoćemo li ga
uhvatiti za C’baotha… - pogled mu otvrdne - Ili ćemo ga ubiti.
Pellaeon je zurio u njega, osjećajući kako mu se usta otvaraju u nevjerici.
- Obećali ste C’baothu da će ga dobiti.
- Ponovo razmatram taj dogovor. - odvrati mu Admiral hladno. -
Skywalker je potvrdio da je vrlo opasan, i do sada se odupro najmanje jednom
našem pokušaju zarobljavanjna. C’baoth će imati više uspjeha u pokoravanju
Skywalkerove sestre i njezinih blizanaca svojoj volji.
Pellaeon pogleda u zatvorena vrata iza Admirala, odlučno podsjetivši sam
sebe da nema načina na koji bi C’baoth mogao znati o čemu razgovaraju, ne
sa svim tim ysalamirijima kojima je bio nakrcan zapovjedni most Chimaere. -
Možda se starac radovao većem izazovu.- primjeri oprezno.
- Bit će dovoljno izazova s kojima će se suočiti dok se Imperij ne
uspostavi u punoj snazi i veličini. Neka nadarenost i prepredenost iskoristi za
to. - Thrawn se ponovo usredotoči na monitore. - U svakom slučaju, vrlo je
vjerojatno da će potpuno zaboraviti Skywalkera kada se dočepa njegove
sestre. Očekujem da su želje i htijenja našeg Jedi Gospodara jednako hiroviti
kao i njegova raspoloženja.
Pellaeon razmisli. Kada je Skywalker bio u pitanju, činilo se da su
C’baothove žudnje ostajale vanredno nepromijenjene. - Sa svim poštovanjem,
ipak predlažem da učinimo sve što možemo kako bi Skywalkera uhvatili
živog. - Na um u padne sjajna zamisao. - Posebno zato što bi njegova smrt
mogla nagnati C’baotha da napusti Jomark i vrati se na Whyland.
Thrawn se osvrne prema njemu i pogleda ga, stisnutih blještećih očiju. -
Zanimljiva postavka, kapetane. - promrmlja tiho. - Vrlo zanimljiva postavka.
U pravu ste, naravno. Moramo ga zadržati što dalje od Whylanda, tu nema
dvojbe. Bar dok ne završimo projekt Spaarti cilindara i ne dopremimo tamo
onoliko ysalamirija koliko nam je potrebno. - usiljeno se nasmješi. - Njegova
reakcija na ono što radimo tamo možda neće biti ugodna.
- Slažem se, gospodine. - reče Pellaeon. Thrawnove se usne stisnu u tanku
liniju. - Vrlo dobro, kapetane. Slažem se s vašim prijedlogom. - uspravi se u
sjedalu. - Vrijeme je da krenemo. Pripremite Chimaeru za brzinu svjetlosti.
Pellaeon se okrene prema svojim zaslonima. - Da, gospodine. Izravan kurs
prema mjestu sastanka?
- Prvo ćemo nakratko skrenuti s kursa. Želim da nas zaokrenete oko
cijelog sustava prema vanjskom komercijalnom vektoru, blizu pristaništa
zaštitnih brodova, i lansirate nakoliko sondi kojima ćemo pratiti Skywalkerov
odlazak s Nkllona. Lansirajte ih u neposrednoj blizini sustava i dalje. Pogleda
kroz osmatračnicu prema Nkllonu. - I, tko zna? Tamo kamo se Skywalker
uputi, često ide i Millenium Falcon.
- I tada ćemo ih imati sve zajedno.
 GLAVA 14

- Pedeset i jedan. - urlao je Lando Calrissian, pogledavajući Hana i Leiu

dok je koračao vrludavom zamišljenom stazom medu niskim stolicama u
salonu. - Pedeset i jedan od mojih najboljih prerađenih rudarskih strojeva.
Pedeset i jedan. To je gotovo pola moga radnog postrojenja. Shvaćate li to?
Pola moga postrojenja!
Baci se u jednu od stolica, ali gotovo istog trenutka ponovo skoči na noge,
stupajući po prostoriji dok se njegov crni plašt nadimao iza njega kao mračan
olujni oblak. Leia otvori usta s namjerom da mu izrazi svoje saosjećanje sa
situacijom, ali osjeti kako joj Han stisne ruku, upozoravajući. Bilo je jasno da
je Han i ranije imao prilike vidjeti Landa u takvom stanju. Prešutivši riječi,
promatrala ga je kako premjerava prostoriju korakom divlje životinje
zatvorene u kavez.
Bez ikakvog vidljivog upozorenja, sve ga prođe u trenutku. - Zao mi je. -
reče nenadano, zastavši ispred Leiu i primajući je za ruku. - Zapostavljam
svoje dužnosti dobrog domaćina, zar ne? Dobro došli na Nkllon. - Prinese
Leinu ruku usnama i poljubi je, a drugom rukom zamahne prema velikom
prozoru salona. - Tako. Sto mislite o mom malom postrojenju?
- Impresivno. - reče Leia i doista je tako mislila. - Kako si došao na tu
ideju?
- Oh, to mi se motalo po glavi već godinama. - slegne ramenima,
povukavši je nježno za ruku da ustane i vodeći je prema prozoru, ruke
položene na njezin struk. Otkad su se ona i Han vjenčali, Leia je primjetila
kako se je Lando ponovo prihvatio takvog načina uljudnog odnošenja prema
njoj. Ponašanja koje je datiralo još od njihovog prvog susreta u Gradu Oblaka.
Bila je time zbunjena neko vrijeme, sve dok nije primjetila da sva ta pažnja
čini Hana zlovoljnim.
Ili ga je bar činila zlovoljnim u normalnim situacijama. Tog trenutka,
činilo se da nije ni primjetio.
- Pronašao sam planove o nečemu sličnom još u arhivima Grada Oblaka,
koji su potjecali još iz vremena kada je Lord Eccelssis Figg tek sagradio ovaj
grad. - nastavi Lando, zamahnuvši rukom prema prozoru. Horizont se polako
valjao pred njima kako se grad kretao, a njegovo kretanje i pogled podsjetiše
Leiu na njezina mučna iskustva na palubama jedrenjaka. Većina kovine koju
su koristili potježe sa vrele središnje planete, Misera, i čak dok su Ugnaughti
radili na iskopavanju bilo je vrlo teško. Figg je nadošao na zami-sao o
pokretnom rudarskom centru koji je mogao trajno ostati dalje od izravnog
sunčevog svjetla na tamnoj strani Misera. Ali nikada je nije realizirao.
- Nije bilo praktično. - reče Han, prilazeći Lei s leda. Misserova površina
bila je previše neravna da bi nešto na točkovima moglo voziti po njoj.
Lando ga iznenađeno pogleda. - Otkud ti znaš za to? Han smeteno
odmahne glavom, a oči su mu pretraživale krajobraz pred njima i zvjezdano
nebo ponad njega.
- Proveo sam jedno popodne pretražujući Imperijalne arhive, još onda
kada si pokušavao nagovoriti Mon Mothmu da ti pomogne u pokretanju
ovoga. Htio sam biti siguran da netko prije tebe nije pokušao istu stvar i
otkrio kako ne funkcionira.
- Lijepo od tebe što si se potrudio. - Lando podigne jednu obrvu. - No, što
se događa?
- Mislim da bi trebali sačekati da nam se Luke pridruži prije nego što
počnemo razgovarati o tome. - predloži Leia tiho prije nego što je Han mogao
odgovoriti.
Landov pogled zaluta po sobi, kao da je tek sda primjetio Lukeovo
odsustvo. - Gdje je Luke, zapravo?
- Htio se na brzinu otuširati i presvući. - reče mu Han, usmjerivši svoju
pozornost prema malenoj metalnoj letjelici koja se spremala sletjeti. - X-krilci
ne pružaju previše komfora.
- Posebno za dugih putovanja. - složi se Lando, prateći pogledom smjer
Hanovih očiju. - Uvijek sam mislio da je podešavanje nečeg tako malenog za
brzinu svjetlosti loša zamisao.
- Bolje bi bilo da provjerim što ga je zadržalo. - odluči Han naglo. - Imaš
li sustav veze u ovoj prostoriji?
- Tamo je. - reče Lando, pokazujući prema zaobljenom drvenom baru na
drugom kraju salona. - Priključi se na centralnu službu i oni će ga pronaći.
- Hvala. - dovikne mu Han preko ramena, već na pola puta prema baru.
- Loše je, zar ne? - promrmlja Lando Lei dok je pogledom pratio Hana
kako se udaljava.
- Dovoljno loše. - prizna ona. - Moguće je da je onaj Zvjezdani Razarač
tražio mene.
Na trenutak, Lando je bio tiho. - Došli ste po pomoć. - To nije bilo pitanje.
 -Da.
Lando duboko udahne. - No… učinit ću sve što mogu, naravno.
- Hvala ti. - reče Leia.
- Molim. - odgovori on. Ali pogled mu odluta, skrene s Hana prema
velikom prozoru i prizoru koji se vidio iza njega, a izraz mu lica otvrdne dok
je promatrao. Možda je razmišljao o onome što se dogodilo kada su Leia i
Han zadnji put došli tražeći pomoć.
I koliko ga je koštala ta pomoć.
Lando je saslušao cijelu pripovjest u tišini, a zatim odmahne glavom. -
Ne. - reče uvjereno. - Ako je informacija procurila, nije procurila s Nkllona.
- Kako možeš biti siguran u to? - upita Leia.
- Siguran sam zato jer za vas nije ponuđena nagrada. - reče joj Lando. -
Mi imamo uobičajen postotak mutnih tipova medu nama, ali svi oni rade
isključivo za zaradu. Nijedan od njih ne bi vas odao Imperiju samo zbog
zabave, Osim toga, zašto bi Imperij ukrao moje rudarske strojeve ako su
proganjali vas?
- Možda samo da te uznemire. - primjeri Han. - Mislim, zašto bi netko
uopće ukrao te strojeve?
- To ne znam ni ja. - preda se Lando. - Možda pokušavaju izvršiti
ekonomski pritisak na nekog od mojih klijenata, ili općenito žele onemogućiti
dotok sirovina Novoj Republici. Bilo kako bilo, to i nije toliko važno. Važno
je to da su oteli strojeve, ali nisu oteli vas.
- Kako znaš da za nas nije ponuđena nagrada? - upita Luke sa svog sjedala
koje je bilo na krajnjem desnom kraju. Sjedalo koje mu je omogućavalo da se
postavi između jedinih vrata u prostoriji i svojih prijatelja, primjeti Leia.
Očito, Luke se ovdje nije osjećao nimalo sigurniji nego ona.
- Znam, jer bih čuo za nju da je ponuđena. - reče Lando, zvučeći pomalo
ozlovoljeno. - To što sam postao ugledan ne znači da sam izvan svega.
- Rekao sam ti da još uvijek ima veze. - reče Han cereći se i zadovoljno
kimnuvši. - Odlično. Reci mi, Lando, kojoj od svojih veza vjeruješ?
- Paa… - Lando zašuti kada ga prekine pisak koji dopre s njegovog
zaglavka. - Oprostite. - reče, izvlačeći maleni odašiljač iz dekorativne
narukvice i uključivši ga.
-Da?
Iz odašiljača dopre glas, ali ono što je rečeno Leia nije mogla čuti s te
udaljenosti. - Kakav odašiljač? - upita Lando, mršteći se. Glas mu nešto
odgovori. - U redu. Ja ću se pobrinuti za to. Nastavite sa skeniranjem.
Lando isključi predajnik i spremi ga nazad u narukvicu. - To je bio moja
jedinica za vezu. - reče ogledavši se po sobi. - Uhvatili su signal odašiljača
niskog dometa na vrlo neuobičajenoj frekvenciji… a dopire iz ovoga salona.
Leia osjeti kako se Han pored nje ukočio. - Kakav odašiljač? - upita.
- Ovakav, vjerojatno. - reče Luke. Ustajući, iz tunike izvuče spljošeni
cilindar i priđe Landou. - Mislio sa da bi ga ti mogao identificirati.
Lando uzme cilindar od Luka i odvagnu ga. - Zanimljivo. - primjeri,
pažljivo promatrajući vanzemaljski natpis na njegovoj površini. - Ovako što
nisam vidio godinama. Bar ne ovakvoga stila. Otkuda ti to?
- Bilo je zakopano u blatu usred močvare. Artoo ga je otkrio s povelike
udaljenosti, ali mi nije znao reći što je.
- To je naš odašiljač. - kimne Lando. - Zapanjujuće je da još uvijek radi.
- Što zapravo odašilje? - upita Han, promatrajući uređaj kao da se radi o
opasnoj zmiji.
- Samo noseći signal. - uvjeri ga Lando. - I to vrlo malog dometa, puno je
manji od planetarnog radijusa. Nitko ga nije mogao iskoristiti da prati Lukea
dovde, ako si na to mislio.
- Znaš li što je to? - upita Luke.
- Naravno. - reče Lando, vrativši mu uređaj. - To je stari uređaj za
dozivanje. Sudeći prema izgledu, rekao bih da je izrađen prije Klonskih
ratova.
- Uređaj za dozivanje? - namršti se Luke, obuhvativši u redaj rukama. -
Misliš nešto kao daljinski upravljač za letjelice?
- Upravo tako. - kimne Lando. - Ali složeniji i usavrše-niji od daljinskog
upravljača. Ako si imao letjelicu s kompletnim sustavom za infiltraciju, nakon
unošenja jedne jedine zapovjedi u uređaj, brod bi doletio do tebe, automatski
manevrirajući i izbjegavajući sve prepreke na svojoj putanji.
Neki od njih mogli su se čak i probiti uz vatrenu podršku kroz
neprijeteljske linije brodova, ako je bilo potrebno, sa zadovoljavajućom
vještinom. - odmahne glavom očito se prisjećajući nekih stvari. - Sve je to
često moglo biti od neprocjenjive koristi u to vrijeme.
Han frkne prezrivo ispod glasa. - Reci to Katana floti.
- Ma, naravno, trebalo je ugraditi i neka osiguranja. - usprotivi se Lando. -
Ali jednostavno decentraliziranje važnih funkcija broda u nekoliko stotina
droida jednostavno rezultira s bezbroj drugih problema. Limitirani sustavi za
Infiltraciju koje mi ovdje koristimo između transportnih brodova i brodova za
zaštitu svakako su dovoljno sigurni.
- Jeste li koristili sustave za infiltraciju i u Gradu Oblaka? - upita luke. -
Artoo mi je rekao da te je vidio s jednom od ovih naprava neposredno nakon
što smo otišli od tamo.
- Moj je osobni brod bio u potpunosti upravljan na taj način. - reče Lando.
- Htio sam nešto što bi mi bilo dostupno na najmanje upozorenje, za svaki
slučaj. - Njegove se usne stisnu. - Vaderovi ljudi su ga vjerojatno pronašli i
oborili dok su čekali na tebe, jer se brod nije pojavio kad sam uputio poziv.
Rekao si da si ovo pronašao u močvari?
- Da. - Luke pogleda u Leiu. - Na Dagobahu.
Leia je zurila u njega. - Dagobahu? - upita. - Onaj planet kamo je
pobjegao Mračni Jedi s Bpfassha?
Luke kimne. - Upravo to mjesto. - prijeđe prstima po uređaju, a lice mu
poprimi čudan izraz. - Ovo je vjerojatno bilo njegovo.
- Mogao ga je izgubiti i netko drugi u neko drugo vrijeme. - napomene
Lando. Uređaji od prije Klonskih ratova mogli su raditi cijelo stoljeće na
pričuvi.
- Ne. - reče Luke, polako odmahnuvši glavom. - Bilo je njegovo, znam to.
Pećina u kojoj sam pronašao uređaj jednostavno odjekuje Mračnim Silama.
Mislim da je to mjesto gdje je umro.
Dugi trenutak su sjedili u tišini. Leia je pozorno promatrala brata, osjetivši
novu napetost koja se skrivala pod površinom njegovih misli. Još mu se nešto
drugo, a ne samo pronalazak sprave za upravljanje, dogodilo tamo. Nešto
povezano s novim osjećajem hitnosti koji je osjetila na putu prema Nkllonu…
Luke naglo podigne pogled, kao da je osjetio tijek Leinih misli. -
Razgovarali smo o Landovim krijumčarskim vezama. - reče. Poruka je bila
jasna. Nije bilo pravo vrijeme da ga se pita o tome.
- Da. - brzo doda Han. Očito, i on je shvatio mig. Moram znati kojima od
svojih prijaselja na rubu zakona možeš vjetovati.
Lando slegne ramenima. - Zavisi od toga što im se povjerava.
Han ga pogleda ravno u oči. - Lein život.
Sjedeći pored Hana, Chewbacca zaurla nešto što je zvučalo kao
preneraženost. Landova se usta neznatno otvore. - Ne misliš ozbiljno.
 Han kimne potvrdno, još uvijek pažljivo motreći Landovo lice. - Vidio si
koliko nam je Imperij blizu, dišu nam za vrat. Trebamo mjesto na koje ćemo
je sakriti dok Ackbar ne otkrije kako Imperij dolazi do informacija. Leia mora
ostati u vezi s onim što se događa na Coruscantu, što znači da nam treba
diplomatska postaja koju možemo neprimjetno prisluškivati.
- A diplomatska postaja znači i kodove za dešifriranje. - tegobno reče
Lando. - Da bi se neprimjetno prisluškivali, treba razbiti šifre, a za to vam
treba razbijač.
- Razbijač kojem možeš vjerovati.
Lando šišteći ispusti zrak i polako odmahne glavom. - Žao mi je, Han, ali
ne poznajem nijednog razbijača kojem mogu toliko vjerovati.
- Znaš li za neku grupu krijumčara koja ima jednoga ili dva u svojoj
službi?
- Kojima vjerujem? - razmišljao je Lando. - Zapravo i ne. Netko tko bi
mogao ući u razmatranje jest krijumčarski gazda imenom Talon Karrde. Svi s
kojima sam kontaktirao tvrde da je izuzetno pošten u svojim trgovačkim
poslovanjima.
- Jesi li ga ikada sreo? - upita Luke.
- Jednom. - reče Lando. - Ostavio je na mene dojam prilično hladnokrvne
osobe, koji je proračunat i izričiti plaćenik.
- Čuo sam za Karrdea. - dometne Han. - Pokušavam već mjesecima stupiti
u vezu s njim, zapravo. Karrdeova grupa je najvjerojatnije najveća u okolini
ovih dana.
- Moguće je. - slegne Lando ramenima. Nije kao Jabba. Karrde se ne
razmeće svojom snagom i utjecajem. Nism čak siguran niti gdje mu je baza, a
posebno ne koliko je pouzdan.
- Ukoliko je uopće pouzdan. - promrmlja Han, a Leia je u njegovim očima
mogla vidjeti odraz svih onih besplodnih pregovora s krijumčarskim grupama
kojima je bilo draže ne opredjeliti se za neku političku stranu. - Puno grupa
uopće nije pouzdano.
- To je profesionalni rizik. - Lando protrlja bradu, a čelo mu se namršti. -
ne znam, Han. Ponudio bih da oboje ostanete ovdje, ali ja nemam takvu
obranu koja bi mogla zaustaviti ozbiljan napad. - Namršti se jače, pogleda
uperenog u daljinu. - Osim ako… ne uradimo nešto lukavo.
- Na primjer?
- Na primjer, uzmimo transporter ili modul i zakopajmo pod površinu. -
reče Lando, s novim sjajem u očima. - Postavit ćemo ga na samoj crti sunčeve
strane, i za nekoliko sati bili bi pod izravnim sunčevim svjetlom. Imperij vas
tamo ne bi nikako mogao pronaći, a posebno ne bi mogli doći do vas.
Han odmahne glavom u neslaganju. - Preopasno je. Ako budemo imali
ikakvih problema, isto tako ne bi bilo načina da itko dođe do nas. Chewbacca
dotakne Hanovu ruku šapom, tiho mrmljajući, i Han se okrene da ga pogleda.
- Ne bi bilo toliko opasno koliko izgleda. – nastavi Lando, obrativši
pozornost Lei. - Morali bi moći načiniti savršeno sigurnu kapsulu. Radili smo
slične stvari i ranije s osjetljivim paketima opreme za proučavanje tla i nismo
ih oštetili.
- Koliko je duga Nkllonova rotacija? - upita Leia. Chewbaccino gunđanje
postajalo je uporno i naglašeno, ali je i dalje bilo nedovoljno glasno da bi Leia
mogla zaključiti o čemu se vodila diskusija.
- Malo više od devedeset standardnih dana. - odgovori joj Lando.
- Što znači da bi bili potpuno van doticaja s Corus-cantom najmanje
četrdeset i pet dana. Osim ako nemaš odašiljač koji bi radio i na sunčanoj
strani planeta.
Lando odmahne glavom. - Najbolje što imamo bilo bi sprženo za nekoliko
minuta.
- U tom slučaju, bojim se da…
Zastane kada se Han, sjedeći kraj nje, nakašljao. - Chewie ima prijedlog. -
reče, a lice i glas mu odavaše cijelu paletu zbrkanih osjećaja.
Svi se okrenuše prema njemu i pogledaše ga - No? - potakne ga Leia.
Han stisne usne. - Rekao je da je, ako tako želiš, spreman povesti te na
Kashyyyk.
Leia svrne pogled s njega i pogleda u Chewbaccu, i osjeti kako joj se
tijelom širi čudna i ne baš prijatna jeza.
- Imala sam utisak, - reče oprezno - da Wookiji ne odobravaju ljudske
posjete njihovom svijetu.
Chewbaccin odgovor bio je zbunjen baš kao i Hanovo lice. Zbunjen, ali
vrlo uvjeren. - Wookiji su bili prijateljski nastrojeni prema ljudima prije nego
što ih je Imperij pokorio i počeo ih porobljavati. - reče Han. - U svakom
slučaju, čini se da je moguće zadržati tvoj posjet u priličnoj tajnosti. Za njega
bi znali ti, Chewie, povjerenik Nove Republike i nekolicina drugih.
- U tome će slučaju znači povjerenik znati za mene i opet smo na istom. -
naglasi Leia.
 - Znat će za tebe, ali tu se radi o Wookiju. - Ako te on uzma pod svoju
osobnu zaštitu, neće te izdati. Točka.
Leia je proučavala Hanovo lice. - zvuči prihvatljivo. Zato mi reci zašto se
tebi ne dopada ta zamisao.
Jedan se mišić na Hanovom licu zgrči. - Kashyyyk nije baš najsigurnije
mjesto u galaksiji. - reče neuvijeno.
- Posebno za pripadnike drugih vrsta. Živjet ćeš na drveću, stotinama
metara iznad tla.
- Chewie će biti uz mene. - podsjeti ga Leia odlučno, svladavajući drhtaj
izazvan jezom. I ona je čula priče o , smrtonosnoj ekologiji na Kashyyyku. -
Dovoljno si mu puta povjerio i svoj život.
- Han s nelagodom slegne ramenima. - To nije isto.
- Zašto ne ideš i ti s njima? - predloži Luke. - Bila bi dvostruko zaštićena
u tom slučaju.
- Točno. - reče Han suho. - Namjeravao sam, ali Chewie misli da ćemo
dobiti na vremenu ako se Leia i ja razdvojimo. On će je odvestina Kashyyyk,
a ja ću letjeti naokolo u Falconu i pretvarati se da je ona još uvijek sa mnom.
Nekako.
- Lando kimne. - Čini se razumnim.
Leia pogleda u Lukea, s jedinim logičnim prijedlogom na usnama… ali ga
ne izgovori. Nešto u izrazu njegova lica upozoravalo je da ga ne pita neka
pode s njom. - Chewie i ja ćemo biti dobro. - reče na kraju, stišćući Hanovu
ruku.
- Ne brini.
- Vjerujem da smo to onda riješili. - reče Lando.
- Chewie, možeš naravno uzeti moj brod. Zapravo… - pogleda Hana
upitno - ako želiš društvo, Han, možda bih mogao poći s tobom.
- Han slegne ramenima, i vidjelo se da je još uvijek vrlo nezadovoljan
dogovorom. - Naravno, ako želiš.
- Dobro. - reče Lando. - Vjerojatno bi trebali zajedno poletjeti s Nkllona.
Već nekoliko tjedana planiram otputovati van sustava zbog nabavke, tako da
imam opravdanje ako odem. Nakon što prodemo pristanište za zaštitne
brodove, Leia i Chewie mogu uzeti moj brod i nitko neće ništa znati.
- A zatim će Han slati poruke na Coruscant i pretvarati se da je Leia s njim
na brodu? - upita Luke.
 - Lando se lukavo nasmješi. - Zapravo, mislim da možemo izvesti i nešto
bolje od toga. Je li Threepio još uvijek s vama?
- Pomaže Artoou u procjeni štete na Falconu. - odgovori mu Leia. - Zašto?
- Vidjet ćeš. - odvrati Lando, ustajući na noge. - Ovo će malo potrajati, ali
mislim da je vrijedno toga. Hajdemo, idemo porazgovarati s mojim glavnim
programerom.
Glavni je programer bio sitan čovječuljak sa sanjarskim plavim očima i
tankim polukrugom tanke kose, koja mu je kao siva duga obavijala glavu od
čela nad obrvama do zatiljka, te sjajnim borg implantatom omotanim oko
zadnjeg dijela glave. Luke je slušao dok je Lando objašnjavao postupak i
ostao gledajući dovoljno dugo da bi bio siguran da sve teče kako treba. Zatim
se tiho izvukao i vratio u svoje udaje koje mu je Landovo osoblje dalo na
raspolaganje.
Leia ga je pronašla upravo tamo i sat vremena kasnije, kako se beskorisno
naginje nad nešto što je izgledalo kac beskonačan niz zvjezdanih mapa.
- Tu si. - reče ona ulazeći i pogledavajući u mape na zaslonu. - Počeli smo
se pitati kamo si otišao.
- Morao sam nešto provjeriti. - odvratiLuke. - Jeste li već završili?
- Moj je dio posla završen. - reče Leia, dovlačeći stolicu do njega i
sjedajući. - Sad rade na oblikovanju programa. Nakon toga dolazi Threepiov
red.
Luke odmahne glavom. - Čini mi se da bi se sve to moglo i jednostavnije
izvesti.
- Oh, osnovna je tehnika jednostavna. - složi se Leia. Očito, teži je dio
progurati program pored određenog dijela Threepiovog zaštitnog programa, a
da se samim procesom ne promjeni njegova osobnost. - Leia ponovo pogleda
u ekran. - Htjela sam te pitati želiš li poći sa mnom na Kashyyyk. - reče ona,
trudeći se da zvuči ležerno. - Ali izgleda kao da moraš nekamo drugdje.
Luke trepne. - Ne izbjegavam te, Leia. - pokuša je uvjeriti, želeći da sam
može zaista vjerovati u to. - Doista ne. Ovo je nešto što bi na dugo vrijeme
moglo značiti više i tebi i blizancima nago bilo što drugo što bih mogao
učiniti na Kashyyyku.
- U redu. - odvrati ona, mirno prihvaćajući njegove riječi. - Možeš li mi
bar reći kamo ideš?
- Još uvijek ne znam. - prizna Luke. - Tamo je netko koga moram naći, ali
još nisam siguran ni gdje trebam započeti potragu. - Zastane, naglo svjestan
kako će to čudno i pomalo ludo zazvučati. Ali jednom će im morati reći. - On
je Jedi.
Leia je zurila u njega. - Ne misliš ozbiljno.
- Zašto ne? - upita Luke, mršteći se na nju. Nekako, njezina mu se reakcija
doimala potpuno pogrešnom. - Ovo je velika galaksija, znaš.
- Galaksija u kojoj si ti navodno posljednji od Jedija. - usprotivi se ona. -
Zar ti isto to nije rekao i Yoda prije nogo je umro?
- Jeste. - kimne on. - Ali počinjem misliti da je možda bio u krivu.
Njezine se obrve malo podignu. - Bio u krivu? Jedi Gospodar?
Lukeovim mislima bljesne uspomena. Sablasna prikaza Obi-Wana usred
močvare Dagobaha, kako pokušava objasniti svoje prijašnje riječi o darth
Vaderu. -Jedi ponekad izreknu stvari koje vode u zabludu. - rekao je Luke
Lei.
- Čak ni Jedi Gospodar nije sveznajući.
Zamukne, gledajući u sestru, pitajući se koliko bi joj o svemu tome trebao
reći. Bili su još daleko od poraza Imperija, a život tajnovitog Jedija mogao je
ovisiti upravo o čuvanju tajne o njegovom postojanju. Leia je čekala u tišini, a
lice joj je izražavalo zabrinutost.
- Morat ćeš to zadržati za sebe. - konačno joj reče Luke. - Mislim doista
samo za sebe. Ne želim da to spomi-nješ čak ni Hanu ili Landou, osim ako se
ne bude nikako moglo izbjeći. Oni se ne mogu oduprijeti ispitivanjima kao što
bi ti to mogla.
Leia zadrhti, ali joj oči ostanu jasne i širom otvorene. - Razumijem. - reče
mirno.
- Dobro. Jesi li ikada razmišljala o tome kako je Gospodar Yoda uspijevao
ostati skriven pred Imperatorom i Darth Vaderom?
Leia slegne ramenima. - Pretpostavljam da sam mislila da i ne znaju za
njegovo postojanje.
- Da, ali trebali su znati. - naglasi Luke. - Znali su da ja postojim samo po
mome služenju Silom. Zašto nisu znali za Yodu?
Blijedi se osmjeh pojavi na Leinim usnama. - Hoću li sada konačno
saznati gdje je bio taj tvoj tajni centar za učenje?
- Nisam želio da to itko sazna. - reče Luke, potaknut nekim opskurnim
impulsom da opravda svoju odluku o šutnji pred sestrom. - Bio je tako
savršeno skriven, a čak sam se i nakon njegove smrti bojao da bi Imperij
mogao nešto uraditi…
 Zamukne. - U svakom slučaju, mislim da to sada više i nije važno. Yodin
dom je bio na Dagobahu. Gotovo neposredno kraj Tamne pećine gdje sam
pronašao uređaj za upravljanje.
Leine se oči raširiše od iznenađenosti, a zatim se iznenađenost pretoči u
razumijevanje. - Dagobah. - promrmlja, polako kimajući glavom kao da je
upravo riješila osobni problem koji ju je dugo mučio. - Uvijek sam se pitala
na koji je način bio poražen taj odmetnuti tamni jedi. Sigurno je Yoda bio taj
koji ga je… - namršti se.
- Koji ga je zaustavio. - završi Luke namjesto nje, a jeza mu prođe tijelom.
Njegov osobni okršaj s Darth Vaderom bio je dovoljno težak. Rat koji
uključuje sve sile moći medu Jedi Gospodarima morao je biti zastrašujući. -
Vjerojatno nije imao previše vremena da ga zaustavi.
- Uređaj za dozivanje već je tada bio u pričuvi. - sjeti se Leia. - Vjerojatno
se spremao na odlazak.
Luke kimne. - Sve to može objasniti zašto je pećina toliko nabijena
mračnim silama. Ali ne vidim objašnjenja zašto jue Yoda odlučio ostati tamo
nakon svega.
Zastane, pažljivo promatrajući sestru. Trenutak kasnije, shvatili su sve. -
Pećina ga je sakrivala. - dahne Leia.
- Upravo kao par pozitivnoih i negativnih električnih naboja koji su
dovoljno blizu jedan drugom - s određene udaljenosti, bilo kojem promatraču
čini se da naboja uopće nema.
- Mislim da si u pravu - ponovo kimne Luke. -1 ako je Gospodar Yoda
doista ostao neotkriven zbog toga, mislim da bi i bilo koji drugi Jedi mogao
izvesti taj trik.
- Sigurna sam da bi neki drugi Jedi mogao. - složi se Leia, oklijevajući. -
Ali mislim da cijela ta priča o C’baothu nema nimalo čvrstog uporišta, ne
toliko da bi se dao U potragu za njim.
Luke se namršti. - Priča o C’baothu?
Sada se Leia namrgodi. - Priča o Jedi Gospodaru imenom Jorus C’baoth
koji je izronio odnekud gdje je proveo posljednjih nekoliko desetljeća. -
uporno ga je promatrala.
- Nisi čuo ništa o tom?
Luke odmahne glavom. - Ne.
- Ali, kako si onda…
- Netko me je dozivao, Leia. Za vrijeme bitke danas popodne. Cuo sam
glas u mislima. Onako kako bi me dozivao drugi Jedi.
Nekoliko su trenutaka samo gledali jedno drugo.
- Ne vjerujem ti. - reče Leia. -Jednostavno ne vjerujem. Gdje se mogao
skrivati netko tko je moćan i slavan kao C’baoth? I zašto bi se skrivao?
- Odgovor na zašto ne znam. - prizna Luke. - A gdje se skrivao… - pokaže
glavom na zaslon. - To sam tražio medu mapama. Mjesto gdje je jedan od
Mračnih Jedija možda umro. - ponovo pogleda u Leiu. - Kažu li te priče o C
baothu išta o njegovom prbivalištu?
- Mogla bi to biti i zamka Imperija. - upozori ga Leia, nenadano oštrim
glasom. - Osoba koje te je zvala mogao bi biti i Mračni Jedi kao što je to bio
Darth Vader, a priča o C’baothu mogla bi služiti samo da nam se zamažu oči i
namami nas u klopku. Ne zaboravi da ih Yoda nikada nije ubrajao. I Vader i
Imperator su bili još uvijek živi kada ti je Yoda rekao da si posljednji Jedi.
- To je moguće. - složi se Luke. - Možda je u pitanju samo iskrivljena
glasina. Ali ako nije…
Ostavi rečenicu nedovršenom i činilo se da je trenutak lebdjela u zraku
medu njima. Leaino lice i oči odavali su duboku nesigurnost, i Luke ih je
jasno mogao vidjeti. Mogao je vidjeti kako je ta nesigurnost isprepletena sa
jednako snažnim strahom koji je osjećala za njega i dok je promatra, mogao je
osjetiti kako Leia uspostavlja kontrolu nad oba ta osjecaja. U tom je dijelu
Jedi obuke doista dobro uznapredovala. - On je na Jomarku. - reče najzad
Leia, tihim glasom - Tako bar kaže priča koju nam je Wedge prenio.
Luke se okrene prema zaslonu i potraži podatke o Jomarku. Nije puno
saznao. - Nije baš naseljen. - reče pogledavajući u statističke podatke i
nekoliko zemljovida na ekranu. - Sveukupno, nastanjuje ga manje od tri
miljuna ljudi. Bar je tako bilo pri zadnjem prikupljanju podataka. - doda,
tražeći datum izdavanja publikacije. -Čini se da nitko nije službeno prikupljao
nove podatke u posljednjih petnaest godina. - Svrne pogled natrag na Leu. -
Upravo pravo mjesto koje bi mogao izabrati Jedi koji se skriva od Imperija.
- Hoćeš li odmah krenuti?
Luke je pogleda, progutavši spontan i logičan odgovor. - Ne, sačekat ću
dok ti i Chewie ne budete spremni poći. - odgovori. - Tako ću moći letjeti s
vašim zaštitnim brodom. Pokušat ću te bar toliko zaštititi.
- Hvala. - duboko udahnuvši, Leia ustane. – Nadam se da znaš što radiš.
- Nadam se i ja. - reče Luke iskreno. - Ali znao ili ne, to je nešto što
moram pokušati uraditi. U to sam siguran.
Leine se usne stisnu u tanku liniju. - Mislim da ću se morati naviklnuti na
to. Da me Sila pokreće kako hoće.
- Ne brini zbog toga. - posavjetuje je Luke, i sam ustajući i gaseći
računalo. - Ne događa se to odjednom, u to polako ulaziš. Hajde, idemo
vidjeti kako napreduju s Threepiom.

- Najzad! - zakuka Threepio, mašući rukama u očajničkom olakšanju čim

su Luke i Leia stupili u prostoriju.
- Gospodaru Luke! Molim Vas, molim, da generalu Calrissianu objasnite
da je ono što smjera učiniti ozbiljno ugrožavanje mog primarnog programa.
- Sve će biti u redu, Threepio. - umiri ga Luke prilazeći mu. Gledan
sprijeda, činilo se da droid samo sjedi, tek kada mu se primaknuo, Luke je
mogao vidjeti splet žica koje su izvučene iz pregiba droidove glave i vrata, te
bile priključene u računarsku konzolu iza njega. - Lando i njegovi ljudi
pripazit će da ti se ništa ne dogodi. - pogleda u Landa, a ovaj mu kimne u
znak potvrde.
- Ali, Gospodaru Luke…
- Zapravo, Threepio…- ubaci se Lando - možeš ovo smatrati samo
savršenijim i razvijenijim načinom izvršavanja svoga primarnog programa.
Mislim, nije li zadatak droida-tumača govoriti u ime osobe kojoj prevodi?
- Ja sam prvenstveno droid za protokol. - ispravi ga Threepio najledenijim
glasom koji je mogao izvesti. - I ponavljam vam da ovako nešto nije
predviđeno u protokolu niti jednom mogućnošću.
Borg za računarskom konzolom pogleda prema njima i kimne. - Spremni
smo. - objavi Lando, pritisnuvši prekidač.
- Samo još trenutak… u redu. Reci nešto, Threepio.
- Oh, Bože. - reče droid… Savršenom imitacijom Leina glasa.
Artoo, koji je stajao u drugom kraju prostorije, tiho zašarlija. - To je to. -
reče Lando, djelujući vrlo zadovoljan samim sobom. - Savršeni mamac… -
Nakloni glavu prema Lei- …za savršenu damu.
- Ovo je nesumnjivo čudan osjećaj. - nastavio je Threepio, ali Leinim
glasom koji je zvučao zamišljeno.
- Zvuči dobro. - reče Han, pogledavajući ostale oko sebe. -Jesmo li onda
spremni za polazak?
- Daj mi još sat vremena da izdam posljednje upute mojim ljudima. -
odvrati Lando, već se uputivši prema vratima. - Toliko će trebati i našem
zaštitnom brodu da dođe dovde.
- Naći ćemo se na brodu. - poviče Han za njim, a zatim se uputi prema
Leai i uhvati je za ruku. - Hajde, bolje da se vratimo na Falcon.
Leia stavi svoju ruku na njegovu i osmjehne mu se uvjeravajući. - Sve će
biti u redu, Han. Chewie i ostali wookiji će dobro brinuti o meni.
- Bolje bi im bilo. - progunđa Han, gledajući prema Borgu koji je otpajao
posljednje kablove koji su spajali Threepioa s računarskom konzolom. -
Idemo, Threepio. Ne mogu dočekati da čujem što Chewie misli o tvom
novom glasu.
- O, Bože. - promrmlja droid ponovo. - O, Bože! Leia odmahne glavom,
čudeći se dok su odmicali prema vratima. - Zar ja doista zvučim tako? - upita.
 GLAVA 15

Han je očekivao da budu napadnuti za vrijeme dugog putovanja u pratnji

zaštitnog broda od Nkllona prema svemirskim prostranstvima. Taj put su
njegovi predosjećaji bili krivi i bio je zahvalan zbog toga. Sve su tri letjelice
stigle do pristaništa zaštitnih brodova bez izgreda, te su zajedno ubrzale u
brzinu svjetlosti i uputili se prema vanjskim rubovima Artega sustava. Tamo
su Leia i Chewbacca zamijenili mjesta s Landom na njegovoj letjelici-jahti
Lady Luck i nastavili putovanje prema Kashyyyku. Luke je sačekao dok se
nisu dovoljno udaljili da bi bili sigurni prije nego što je svoju X-krilnu
letjelicu izveo iz obrambenog položaja i uputio se na svoje misteriozno
lutanje.
Han ostade sam na Falconu, u društvu Landa i Threepioa.
- Leia će biti dobro. - uvjeravao ga je Lando, kvrckajući po navigacijskom
računalu s mjesta kopilota. - Sada je sigurnija nego što će ikada biti. Ne brini
se.
S naporom, Han odvoji pogled sa zvjezdanog prostranstva i okrene se
prema Landu. Tamo se vani ionako nije ništa vidjelo, Lady Luck odavno je
nestala s vidika.
- Znaš, to je gotovo isto što si rekao i onda na Oordiiju. - podsjeti Landa
kiselog izraza lica. - Na onom spetljanom putu s Dofrimijem, sjećaš se?
Rekao si ‘bit će u redu, ne brini za to`.
Lando se zagrcne. - Da, ali ovaj put to doista mislim.
- Lijepo je znati. No, čime si nas planirao zabaviti?
- Pa, prva stvar koju moramo uraditi jeste poslati poruku na Coruscant
preko Threepioa. - reče Lando. - Ostavimo utisak da je Leia još uvijek na
brodu, u slušaju da netko iz Imperija prisluškuje. Nakon toga, mogli bi obići
nekoliko sustava i poslati ponovo još jednu poruku. A zatim… - pogleda u
Hana postrance - Mislio sam da bi mogli poći u razgledanje.
- Razgledanje? - sumnjičavo ponovi Han. Lando je naprosto odisao
nevinošću i gledao ga pogledom koji mu nije bio svojstven, osim kada bi
pokušavao nekoga uvući u nešto. - Misliš, letjeti na sve strane i okolo po
Galaksiji i iražiti rudarske strojeve za zamjenu?
- Han! - usprotivi se Lando uvrijeđeno. - Misliš li da bih tako nisko pao da
te pokušam nagovoriti ili pridobiti da mi pomogneš u poslovanju?
- Oprosti mi. - odvrati Han, pokušavajući da to ne zvuči pretjerano
zajedljivo. - Zaboravio sam, sad si ugledan. Ali, što bi u tom slučaju išli
razgledati?
- Pa… - nemarno, Lando se zavali dublje u sjedalo i ispreplete prste iza
potiljka. - Spominjao si da dosad nisi uspio stupiti u vezu s Talon Karrdeom.
Mislio sam da bi mogli zajedno pokušati pronaći ga.
Han se namrgodi. - Misliš li ozbiljno?
- Zašto ne? Trebaju ti teretni brodovi i treba ti razbijač šifri. Karrde ti
može priuštiti oboje.
- Razbijač mi više ne teba. - reče Han. - Leia je sada sigurnija nego što će
ikada biti, sjećaš se?
- Naravno… Bar dok netko ne oda informaciju o tome da je tamo. -
odvrati mu Lando. - Mislim da Wookiji to neće uraditi, ali trgovci koji slijeću
i polijeću s Kashyyyka nisu svi Wookiji. Dovoljno je da je jedna osoba vidi
tamo i ponovo ćeš bti u istoj situaciji u kojoj si bio kad si došao k meni. -
podigne jednu obrvu. - A Karrde možda zna i nešto o tom tajanstvenom
Imperijalnom zapovjedniku koji vas ganja u sve užim krugovima u posljednje
vrijeme.
Zapovjednik koji je gotovo sigurno stajao za napadima na Leiu… - Znaš li
kako stupiti u vezu s Karrdeom?
- Ne izravno, ali znam kako doći do njegovih ljudi. I pomislio sam, kad
već imamo sa sobom Threepioa i njegov talent za nekoliko milijuna jezika,
zašto ne bi utabali stazu prema novim vezama?
- To bi moglo i potrajati.
- Ne onoliko koliko misliš. - uvjeri ga Lando. - A pored toga, nova staza
bi mogla bolje prikriti naš trag. I tvoj i moj.
Han se namršti, ali Lando je bio u pravu. Leia je zasada bila skrivena na
sigurno, ali opreza nikada na odmet. - U redu. - reče. - Pod pretpostavkom da
negdje na putu ne naidemo na jedan ili dva Zvjezdana Razarača i spetljamo se
s njima.
- Točno. - trijezno se složi Lando s njim. - Posljednja stvar koju trebamo u
ovome trenutku jeste da navučemo Imperij na Karrdea. Zasada imamo
dovoljno neprijatelja naokolo. - Uključi interni brodski odašiljač. - Threepio?
Jesi li tu?
- Naravno da jesam. - odvrati Lein glas.
 - Dođi k nama. - reče Lando droidu. - Vrijeme je za tvoj debitantski
nastup.

Zapovjedna je soba ovaj put bila ispunjena skulpturama namjesto slikama.

Bilo ih je više od stotinu, a bile su postavljene u holografskim udubljnjima
uzduž zidova i razmještene po podu prostorije, stojeći na kićenim postoljima.
Različitost je bila, baš kao što je Pellaeon mogao i očekivati, zapanjujuća.
Umjetnost širokog raspona, od grumenja jednostavnog kamena i drva u
ljudskom stilu, sve do onih drugih koje su više nalikovale sapetim živim
bićima nego umjetničkim djelima. Svaka je skulptura bila osvijetljena kuglom
koja je davala prigušeno svjetlo, i tako činila oštar kontrast tami koja ih je
razdvajala. - Admirale? - nesigurno zazove Pellaeon, pokušavajući dobiti bolji
pregled kroz šumu umjetnina i zasljepljujućeg svjetla.
- Uđite, kapetane. - pozove ga Thrawnov hladni i odmjereni glas. Na
zapovjednom sjedalu, tek nešto višlje od blijede vizije bijele Admiralske
odore, pojaviše se dva crvena blješteća oka. - Imate li što?
- Da, gospodine. - reče mu Pellaeon, hodajući prema konzoli Admiralova
stola i pružajući mu informatičku karticu. - Jedna od naših sondi primjetila je
Skywalkera. A i njegovo društvo.
- I njegovo društvo. - zamišljeno ponovi Thrawn. Uzme karticu i ubaci je
u računalo. Nekoliko je trenutaka u tišini promatrao ispis koji se pojavio na
ekranu. -Zanimljivo, promrmlja. - Doista zanimljivo. Kakav je ovo treći brod,
ovaj koji manevrira da se spoji sa stražnjim otvorom?
- Vjerujemo da se radi o Lady Luck. - reče Pellaeon. -Osobni brod
Upravitelja Landa Carlissiana. Druga naša sonda uhvatila je transmisiju
prema kojoj zaključujemo da Carlissian napušta Nkllon zbog nabavke.
- Jesmo li sigurni da se Carlissian doista ukrcao na taj brod?
- Hmm… ne, gospodine, nismo sigurni. Ali možemo pokušati doći do te
informacije.
- Nema potrebe. - reče Thrawn. - Naši su neprijatelji očito prerasli takve
djetinjaste trikove. - Thrawn uperi prs-tom u ekran, na onu točku gdje su se
Millenium Falcon i Lady Luck spojile jedna s drugom. - Kapetane,
promatrajte njihovu strategiju. Kapetan Solo i njegova supruga, a vjerojatno i
Wookie Chewbacca, vjerojatno su se ukrcali na svoj brod na Nkllonu, a
Caarlissian se ukrcao na svoj. Lete do vanjskog ruba Artega sustava… i tamo
obavljaju zamjenu.
Pellaeon se namršti. - Ali mi smo…
 - Pssst. - prekine ga oštro Thrawn, zaustavivši sliku na ekranu. -Četiri
minute i pedeset i tri sekunde. Žuri im se, naravno, tako spojeni izuzetno su
ranjivi. Sto znači…
- Čelo mu se nabere kada se usredotočio na prizor, ali se brzo i izgladi. -
Troje ljudi. - reče s malo zadovoljstva u glasu. - Troje se ljudi prebacilo s
jednog broda na drugi, 1 ovome ili onome smjeru.
- Da, gospodine. - kimne Pellaeon, pitajući se kako je, za ime Imperija,
Veliki Admiral zaključio tako nešto. - U svakom slučaju, znamo da je Leia
Organa Solo ostala na Falconu.
- Znamo li? - upita Thrawn, lijeno uljudan. - Zar doista znamo?
- Vjerujem da znamo, gospodine. - odgovori Pellaeon, tiho i uvjereno.
Veliki Admiral zapravo nije vidio cijelu snimku. - Nedugo nakon što su Lady
Luck i Skywalkerov X-krilac odletjeli, uhvatili smo transmisiju poruke koja
potječe s Millenium Falcona.
Thrawn odmahne glavom. - Snimka. - reče, a ton njegova glasa nije
dozvoljavao nastavak rasprave. - Ne, pametniji su oni… Imaju droida
prepravljenih glasovnih mogućnosti, u tom slučaju… Vjerojatno Skywalkerov
3PO droid za protokol. Vidite, kapetane, Leia Organa Solo bila je jedno od
dvoje ljudi koji su otišli s Lady Luck.
Pellaeon se zabulji u zaslon. - Ne razumijem.
- Razmotrite mogućnosti. - reče mu Admiral, zavalivši se u sjedalo i
prekriživši prste pred sobom. - Troje ljudi pode s Millenium Falconom, a
jedna osoba napusti Nkllon u Lady Luck. Zatim troje ljudi zamjeni mjesta.
Niti Solo niti Carlissian nisu od one vrste ljudi koji bi upravljanje svojim
brodom prepustili sumnjivim sposobnostima računala ili droida. Znači da je
na svakom brodu najmanje jedna osoba. Pratite li me?
- Da, gospodine. - odgovori Pellaeon. - Ali to nam ne govori tko je na
kojem brodu.
- Strpljenja, kapetane. - prekine ga Thrawn. - Strpljenjna. Kao što ste
rekli, sada se postavlja pitanje završnog sastava posada na svakom brodu. Na
sreću, kako znamo da je bilo tri prelaska s letjelice na letjelicu, postoje samo
dvije moguće kombinacije. Ili su Solo i Organa Solo zajedno na Lady Luck,
ili su na njemu Organa Solo i Wookiee.
- Osim ako jedan od onih koji su prelazili nije droid. - napomene Pellaeon.
- Bezizgledno. - odmahne Thrawn glavom. - Iz Solove prošlosti znamo da
nikada nije volio droide, niti dopuštao da putuju na njegovom brodu, osim
kada se radilo o krajnje neuobičajenim okolnostima. Skywalkerov droid i
njegov astromehaničarski drug bili su jedine iznimke od zlatnog pravila, a
zahvaljujući vašim podacima o transmisiji, znamo da je droid ostao na
Millenium Falconu.
- Da, gospodine. - reče Pellaeon, ne baš potpuno uvjeren, ali je znao da ne
treba raspravljati s Admiralom. - Trebam li izdati zapovjed o pradenju Lady
Luck?
- Neće biti potrebno. - odgovori Thrawn i ovaj se put njegovo
samozadovoljstvo čulo vrlo jasno. - Točno znam kamo se uputila Leia Organa
Solo.
Pellaeon je zurio u njega. - Ne mislite ozbiljno, Admirale?
- Vrlo sam ozbiljan, kapetane. - reče Thrawn ravnodušno. - Razmislite.
Solo i Organa Solo ne mogu ništa dobiti samo zajedničkim prelaskom na
Lady Luck. Millenium Falcon je puno brži i puno bolje naoružan. Taj
manevar ima smisla samo ako su Organa Solo i wookiee zajedno. - Admiral
uputi Pellaeonu zadovoljan smješak. - A ako znamo za to, postoji samo jedno
logično mjesto kamo mogu poći.
Pellaeon pogleda u ekran, osjetivši laganu ošamućenost. Ali Admiralov
logički slijed bio je savršeno jasan. Kashyyyk?
- Kashyyyk. - potvrdi Thrawn. - Znaju da ne mogu vječno izmicati našim
Noghrijima, zato su odlučili okružiti se wookiejima. Pogrešno misle da im je
to dodatno osiguranje.
Pellaeon osjeti kako mu se usne stisnu. Bio je na palubi jednoga od
brodova koji bijahu poslani na Kashyyyk da zarobe Wookieje za Imperijalnu
trgovinu robljem. - Vjerujem da nije sve tako jednostavno kao što se čini,
Admirale. - upozori Thrawna. - Ekologiju Kashyyyka najbolje je opistai kao
smrtonosnu zamku u nekoliko slojeva. A sami wookieji su izuzetno sposobni
borci.
- I Noghriji su. - hladno uzvrati Thrawn. - U redu. Sto je sa Skywalkerom?
- Njegov je vektor udaljavanja od Artega sustava stalan, a smjer mu vodi
prema Jomarku. - Reče kapetan Thrawnu.
- Naravno, mogao ga je i promjeniti nakon što je izišao van dometa naših
sondi.
- Sigurno ide na Jomark. - reče Thravvn, usana stisnutih u napet osmjeh. -
Naš je Jedi Gospodar to i rekao, zar ne? - Veliki Admiral pogleda na prikaz na
zaslonu. - Odmah krećemo prema Jomarku. Kolika nam je prednost pred
Skywalkerom?
- Najmanje četiri dana, pod pretpostavkom da njegova letjelica nije suviše
preuređivana. Čak i više od četiri dana, zavisi o tome koliko će puta morati
stajati tijekom puta.
- Neće stajati. - reče Thrawn. - Jediji koriste stanje hibernacije za tako
daleka putovanja. Za naše potrebe, doduše, četiri su dana i više nego
dovoljna.
Thrawn se ispravi u svome sjedalu i dotakne prekidač. Upale se svjetla u
zapovjednoj sobi, a prikazi skulptura izblijede. - Trebamo još dva broda. -
reče Pellaeonu. -Jednu interdikcijsku krstaricu koja će Skywalkera izbaciti iz
brzine svjetlosti onda kada odlučimo to učiniti i neku vrst teretnog broda.
Neki koji se može otpisati, ako je moguće.
Pellaeon trepne. - Otpisati, gospodine?
- Upravo tako, kapetane. Postavit ćemo napad da djeluje kao nenamjerna
nezgoda. Kao priliku koja nam se pružila za vrijeme istrage sumnjivog
teretnjaka, za koji pretpostavljamo da prevozi naoružanje Pobunjenicima. -
uzdigne jednu obrvu. - Na taj ćemo način moći zadržati mogućnost da ga
predamo C’baothu ako se odlučimo za to, a da čak ni Skywalker na shvati da
smo ga čekali u zasjedi.
- Razumijem, gospodine. - odgovori Pellaeon. - S Vašim dopuštenjem,
pošao bih pokrenuti Chimaeru. - Okrene se da pode…
Ali ipak zastane. Na pola puta prema izlazu, jedna od skulptura je i dalje
stajala, nije nestala s ostalima. Stojeći tamo, sama pod kuglom svjetlosti
polako se uvijala na svome postolju, kao val nekog grotesknog vanzemaljskog
oceana. - Da. - javi se Thrawnov glas iza njegovih leda. - Ta je stvarna.
- Vrlo je… zanimljiva. - promuca Pellaeon. Skulptura je djelovala čudno
hipnotično na njega.
- Jeste, zar ne? - složi se Thrawn, a glas mu zazvuča nenadano sjetno. -
Bila je to moja jedina greška, tamo u rubnim područjima. Jedini put kada mi
poznavanje umjetnosti jedne vrste nije moglo dati uvida u njihove duševne
sposobnosti. Bar ne u ono vrijeme. Sada ih konačno počinjem razumjevati.
- Siguran sam da će se to pokazati korisnim u budućnosti. - dometne
diplomatski Pellaeon.
- Sumnjam u to. - odvrati Thrawn, jednako čežnjivim glasom. - Uništio
sam njihov svijet.
Pellaeon s mukom proguta slinu. - Da, gospodine. - reče, krenuvši ponovo
prema izlazu. Samo je malo trepnuo prolazeći kraj skulpture.
 GLAVA 16

Nije bilo snova u Jedi kibernacijskom transu. Ni snova, ni svijesti,

doslovno nikakvog poimanja vanjskoga svijeta. Trans je bio vrlo nalik komi,
osim jednog zanimljivog odstupanja: bez obzira na nepostojanje stvarne
svijesti, Lukeov osjećaj za vrijeme još uvijek je na neki način funk-cionirao.
Nije to točno razumio, ali je to bilo nešto što je naučio prepoznati i iskoristiti.
Upravo taj osjećaj za vrijeme, zajedno s Artoovim mahnitim mrmorenjem
u nekoj maglovitoj, udaljenoj dimenziji, bio mu je prvi znak da nešto ne valja.
- U redu, Artoo, budan sam. - pokuša uvjeriti malenog droida dok se s
mukom probijao put potpune svijesti. Trepčući ne bi li se riješio ljepljivog
osjećaja u očima, na brzinu pogleda pokazivače na upravljačkoj ploči. Ono
što je mogao vidjeti na njima, samo je potvrđivalo ono što mu je govorio
njegov osjećaj za vrijeme. Letjelica je izišla iz brzine svjetlosti približno
dvadeset svjetlosnih godina pred Jomarkom. Pokazivači neposrede okoline
pokazivali su prisustvo dva broda nedaleko pred njim, poviše letjelice, a] treći
mu se nalazio sa strane, malo udaljeniji. Još uvijek trepčući, podigne glavu da
pogleda kroz osmatračnicu.
Nagla navala adrenalina njegovim tijelom ga vrlo brzo potpuno razbudi.
Ravno pred njim bilo je nešto što jke izgledalo kao laki teretni brod, a
blješteće preopterećenje njegovih pogonskih strojeva moglo se jasno vidjeti
kroz skvrčene i napola istopljene ploče koje pokrivahu trup letjelice. Iza nje,
izranjao je kao tamna litica Imperijalni Zvjezdani Razarač.
Bijes, strah, agresivnost. To su tamne strane Sile. S naporom, Luke
suzbije svoj strah. Teretnjak je bio između njega i Razarača. Usredotočivši se
na veći plijen, Imperijalci možda nisu primjetili da je i on tu. - Izvlačimo se
odavde, Artoo! - reče, vraćajući komande na ručno upravljanje i naglo
zaokrečući X-krilcem. Zračna kormila zastenjaše pod opterećenjem
zaokreta…
- Neidentificirani lovče. - provali oštar glas sustavom veze. - Ovdje
Imperijalni Zvjezdani Razarač Chimaera. Koji je vaš identifikacijski kod i s
kojim ste razlogom ovdje?
Toliko o nadanjima da ga nisu primjetili. S te udaljenosti, Luke je mogao
vidjeti što je izbacilo njegovu letjelicu iz brzine svjetlosti: treći brod,
Imperijalna interdikcijska krstarica. Bilo je to omiljeno Imperijalno sredstvo
kojim su sprečavali protivnike od ubrzanja do brzine svjetlosti. Bilo je očito
da su čekali i vrebali na teretnjak. Luke je imao lošu sreću pa je naletio na
projektiranu koncentriranu sjenu inrerdikcijske krstarice i bio izbačen iz
brzine zajedno s teretnjakom.
Teretnjak. Nakratko zatvorivši oči i usredotočivši se, Luke se prepusti
snagama Sile, pokušavajući otkriti je li teretnjak bio Republički, neutralan ili
čak piratski brod koji je Chimaera ulovila. Ali nije bilo ni znaka života na
njemu. Ili je posada pobjegla, ili su već bili zarobljeni.
Bilo kako god, Luke sada više nije mogao ništa učiniti za njih. - Artoo,
pronađi mi najbliži rub gravitacijskog vala te interdikcijske krstarice. - naredi,
ponirući letjelicom ravno nadolje, u manevru koji je dizao želudac, a koji čak
ni kompenzator ubrzanja nije mogao podnijeti. Samo ako je mogao zadržati
teretnjak između sebe i Razarača, možda bi im mogao pobjeći iz dometa prije
no što uspiju ispaliti zraku za povlačenje. I zadrže ga.
- Neidentificirani lovce. - počinjao se srditi oštri glas.
- Ponavljam, odgovorite koji je vaš identifikacijski kod ili budite spremni
na pritvor.
- Trebao sam ponijeti jedan od Hanovih lažnih identifikacijskih kodova. -
promrmlja Luke sam sebi u bradu.
- Artoo? Gdje je procjena ruba?
Droid bipne, a na ekranu glavnog računala pojavi se dijagram. - Toliko
daleko, ha? - progunda Luke. - Pa, ne preostaje nam ništa drugo nego
pokušati. Drž’ se!
- Neidentificirani lovce…
Ostatak tirade bio je zaglušen grmljavinom pogona koja se začula kada je
Luke nenadano ubrzao punom snagom. Gotovo se izgubivši u buci, začuje se
Artoovo upitno pijukanje. - Ne, želim da isključiš obrambene štitove. -
dovikne mu Luke. - Treba nam dodatno ubrzanje.
Nije dodao da prisustvo ili odsustvo obrambenih štitova ionako ne bi
značilo ništa na ovoj udaljenosti, ako je razarač imao ozbiljnu namjeru da ih
sprži. No Artoo je to vjerojatno znao.
Ali čak iako Imperijalni brod nije bio zainteresiran da ih sprži, bilo je
očito da nema ni namjeru da ih pusti samo tako. Na ekranu stražnjeg prikaza,
Luke je mogao vidjetio kako se Razarač pomiče iznad i preko uništenog
teretnog broda, pokušavajući izići iz pozicije u kojoj je teretnjak bio prepreka.
Luke baci brzi pogled na pokazivače neposredne okoline. Još je uvijek bio
u dometu zrake za privlačenje, a pri trenutnoj relativnoj brzini, tako će ostati i
nekoliko sljedećih minuta. Ono što mu je sada trebalo, bilo je nešto što će ih
zavesti ili zaslijepiti…
- Artoo, trebam brzo reprogramiranje jednog od protonskih torpeda. -
poviče. - Želim ga ispaliti na nula delta-v, zatim bi trebao zaokrenuti i uputiti
ravno nazad. Isključi mu senzore i samonavodeće kodove. Želim da ga
ispalimao, ali tako da se ne može otkriti u prvom trenutku. Možeš li to
uraditi? - Začuje se potvrdno cvrkutanje. - Do-bro. Čim je torpedo spreman,
javi mi i ispaljuj ga.
Luke se ponovo usredotoči na ekran stražnjeg prikaza i malo podesi
putanju letjelice. Sa svojim senzorima navođenja u normalno aktivnom stanju,
torpedo bi bio izložen impresivnoj paleti opreme za ometanje putanje na
Razaraču. Ako ga se ispali bez elektronskih oznaka, može se ograničiti
Imperijin odgovor i njihov pokušaj da ga razore laserskom paljbom.
Nezgodna strana toga bila je, naravno, to što se torpedom na taj način nije
moglo točno ciljati. Mogao je udariti pored mete ni ne ogrebavši je.
Artoo bipne. Lagano se trznuvši, torpedo bi ispaljen. Luke je promatrao
kako leti, pokušavajući ga ispraviti u letu Silom…
Sekundu kasnije, sa spektakularnim višestrukim bljeskom i uz odjekujuće
detonacije, teretnjak se rasprši u komadiće.
Luke ponovo pogleda na pokazivače neposredne okoline, u mislima
prekriživši prste za sreću. Bio je gotovo izvan dometa. Ako krhotine
teretnjaka uspiju zadržati zraku za privlačenje još samo nekoliko sekundi,
uspjet će se izvući.
Artoo zacvrkuće upozorenje. Luke pogleda na prijevod na ekranu, zatim
na dalekometni prikaz, pa osjeti kako mu se želudac grči. Artoo zaćereta
ponovo, malo upornije ovaj put. - Vidim, Artoo. - zaurla Luke. Bila je to,
naravno, taktika koju je trebao očekivati od Imperija. Kako im teretnjak više
nije bio interesantan, interdikcijska je krstarica počela mijenjati poziciju,
zaokrećući se kako bi postavila svoje projektore ogromnog gravitacijskog
polja koje je emitirala u takav položaj da potpunije pokrije X-krilca koji je
pokušavao umaknuti. Luke je promatrao kako se prikaz zasjenjenog stožastog
polja pomiče po ekranu njegovog glavnog računala…
- Drži se, Artoo! - zaviče, i ponovo, prenaglo da bi kompenzator u letjelici
mogao potpuno poništiti učinak manevra, zaokrene X-krilca u desno,
doslovno se sudarajući sa svojim dotadašnjim kursom.
Iza sebe začuje užasnuti vrisak malog droida. - Tišina, Artoo, znam što
radim. - reče mu. Na pozadini zvjezdanog neba, Razarač je sa zakašnjenjem
pokušavao zaokrenuti svoj ogromni masivni trup, s namjerom da prati Lukeov
manevar… i po prvi put otkako je okršaj među njima počeo, nebo se išara
munjama laserske paljbe.
Luke je morao donijeti brzu odluku. Sama ga brzina sada nije mogla
spasiti, a blizak pogodak je mogao završiti bitku sada i ovdje, i to ne u
njegovu korist. - Digni obrambene štitove, Artoo. - zapovjedi droidu,
usmjerivši svu svoju pažnju na najbolji manevar za izbjegavanje koji je u tom
trenutku mogao izvesti. - Izbalansiraj obrambeno polje i brzinu.
Artoo mu odgovori cvrčanjem, a buka motora se malo utiša kada su štitovi
počeli izvlačiti snagu iz pogona. Išli su sporije, ali se činilo da mu ovo
kockanje uspijeva. Izbačena iz ravnoteže Lukeovim naglim skretanjem u
desno, Interdikcijska krstarica se sada okretala u pogrešnom smjeru, a njezino
umjetno gravitacijsko polje prekrivalo je Lukeov prijašnji kurs umjesto da
traga za njegovim novim kursom. Zapovjednik broda očito je pokušavao
ispraviti tu ! grešku, ali sama inercija masivnih brodskih gravitacijskih
generatora bila je na Lukeovoj strani. Ako bi ostao van dometa Zvjezdanog
Razarača još samo nekoliko sekundi, bio bi van polja zračenja i mogao bi
pobjeći u brzini svjetlosti. - Pripremi se za brzinu svjetlosti. - reče Artoou. -
Ne brini se zbog smjera. Možemo nakratko ubrzati, a zatim sve preciznije
ugoditi čim budemo van opasnosti.
Artoo potvrdi da je shvatio…
I bez ikakvog upozorenja, Luke bi snažno odbačen o sigurnosne pojaseve.
Privlačeća zraka s Razarača ih je uhvatila.
Artoo očajnički vrisne, ali Luke u tom trenutku nije imao vremena tješiti
droida. Njegov pravocrtni kurs se u trenutku izvije u luk, u neku vrst pseudo-
orbite, kojoj je središte, kao planet, bio Imperijalni Razarač. Ova orbita nije
bila stabilna kao što bi bila prava, i čim bi ga s razarača pogodila još jedna
zraka za privlačenje, kružnica bi degenerirala u čvrstu spiralu koja je Lukeovu
letjelicu privlačila sve bliže i bliže. Završna točka spirale bila je u
unutrašnjosti hangara Zvjezdanog Razarača.
Luke deaktivira štitove, dajući punu snagu pogonu, znajući unaprijed da
se je to jalov pokušaj. Bio je u pravu. Na trenutak se učinilo da je zraka
popustila, ali ga je vrlo brzo ponovo čvrsto zahvatila. Takve relativno male
promjene u brzini bile su nedovoljne da bi zavarale opremu za detekciju
kojom je zraka bila opskrbljena.
Ali kad bi mogao pronaći načina da izvede radikalniju promjenu brzine…
- Neidentificirani lovce. - oštri se glas ponovo javi sustavom veze, ali s
jasnom dozom zluradog uživanja u glasu.
- Nemate nikakve mogućnosti za bijeg, svaki će daljnji pokušaj ozbiljno
oštetiti vašu letjelicu. Zapovjedam vam da smanjite snagu i pripremite se za
pristajanje.
Luke zaškrguta zubima. Ovo će biti vrlo opasno, ali nije imao više izbora.
Čuo je priče o tome koliko je taj manevar uspješan, i to više no jednom.
Negdje…
- Artoo, pokušat ćemo nešto komplicirano. - poviče droidu. - Na moj
znak, naglo ćeš ubaciti kompenzator ubrzanja na vožnju unazad, i to punom
snagom. Ako treba, zao-bidi automatske obustave. - Droid zaćurlika nešto iza
njega, i Luke riskira brzi pogled na ekran. Uvijajući luk doveo ga je upravo
do gravitacijskog ruba interdikcijske krstarice.
- Artoo, sada!
Uz vrisak strahovitog opterećenja pogona, X-krilac se naglo zaustavi.
Luke nije imao vremena razmišljati što je moglo izazvati takav zvuk na
letjelici, jer je već sljedećeg trenutka ponovo bio snažno odbačen na
sigurnosne pojaseve. Palče-vi mu se, spremni na okidačima opaljenja,
grčevito zabiju u komande i dva se ispaljena protonska torpeda upute prema
naprijed. Istodobno, Luke usmjeri letjelicu pod oštrim kutem nagore.
Privlačeća zraka s razarača, slijedeći njegov trag, istoga se trenutka izgubi
zbog Lukeovog nenadanog manevra. Kada bi računala koja vode zraku sada
bila još dovoljno uviđavna, pa da se zalijepe za torpeda koja je ispalio…
Iznenada, torpeda nestanu, ostavljajući za sobom tračak svojih ispuših
plinova koji je pokazivao da su otrgnuti sa svog prvotnog kursa. Kockanje mu
je uspjelo. Razarač je nepokolebljivo privlačio sebi pogrešnu metu.
- Slobodni smo! - dovikne Artoou, dajući punu snagu pogonu. - Pripremi
se za brzinu svjetlosti!
Droid je nešto zacvrkutao, ali Luke nije imao vremena pogledati u ekran
računala da vidi prijevod. Shvativši svoju pogrešku, i zaključivši da nemaju
dovoljno vremena da postave novu zraku za privlačenje, Imperijalci su očito
odlučili krenuti u izravni napad sa smrtonosnim posljedicama. Činilo se da su
se sve bitnice na razaraču otvorile u isto vrijeme, i Luke se nenadano nade u
pravoj kiši laserske paljbe kojoj se nekako morao izmaknuti. Sileći se na
opuštanje, pusti da njime prostruji snaga Sile, i dopusti joj da mu vodi ruke na
upravljaču upravo onako kako bi upravljala njima da je držao svjetlosnu
sablju. Letjelica poskoči jedanput kada jedan od hitaca prođe kroz nju. Svojim
perifernim vidnim poljem primjeri kako je vrh njegova laserskog topa na
hrptu letjelice bljesnuo, a zatim i nestao u oblaku vrele plazme. Nad glavom
mu proleti laser koji ga je izbjegao za dlaku, drugi, bliži, zagrebe po prozirnoj
kupoli upravljačke kabine.
 Na ekranu se pojavi prijevod Artoova bipanja. Bili su potpuno van
gravitacijske sjene interdikcijske krstarice. - Idemo! - zaviče Luke Artoou.
U sekundi, i uz još jedan zastrašujući vrisak elektronike koji se začuo iza
njega, nebo nad njima pretvori se u zvjezdane linije.
Uspjeli su.
Thrawn je buljio kroz osmatračnicu zapovjednog mosta, a trenuci su se
vukli kao vječnost. Zurio je u točku s koje je nestala Skywalkerova X-krilna
letjelica. Pellaoeon ga je kriomice promatrao, napeto se pitajući kada će
uslijediti neizbježna eksplozija. Na pola uha je slušao izvješća kontrolne
jedinice za štetu koja su im upućivana iz projektora privlačećih zraka broj
četiri, oprezno se ne miješajući u raščišćavanje.
Jedan uništen projektor, od deset koliko ih je Chimaera imala, bila je
relativno zanemariva šteta. Skywalkerov bijeg nije.
Thrawn se pokrene. Okrene se. Pellaeon osjeti kako se napinje… - Dođite
sa mnom, kapetane. - tiho reče Veliki Admiral, koračajući nadolje stazom
zapovjednog mosta.
- Da, gospodine. - promrmlja Pellaeon, prateći ga u korak, a glavom su
mu letjele priče o tome kako se Darth Vailer odnosio prema pogreškama
svojih potčinjenih.
Most je bio obavijen neuobičajenom tišinom dok je Thrawn prolazio
prema stražnjem stubištu i spuštao se medu posadu u podnožju mosta.
Prolazio je pored članova posade, posjednutih za svojim konzolama, pored
časnika koji su stajali, bolno ispravljeni u stavu mirno kraj njih i zaustavi se
pred kontrolnim pultom za zrake privlačenja. - Vaše ime. - reče, mučno tihim
glasom.
- Chris Pieterson, gospodine. - odgovori mladić sjedeći pred konzolom,
oprezno gledajući Admirala.
Vi ste bili odgovorni za zraku tijekom našeg okršaja s X-krilnom
letjelicom. - Bila je to tvrdnja, a ne pitanje.
- Da, gospodine, ali ono što se dogodilo nije bila moja greška.
Thrawnove se obrve samo malo izviju. - Objasnite. , Pieterson krene
pokazati nešto sa strane, ali se predomisli u pola pokreta. - Naša je meta
učinila nešto s kompenzatorom ubrzanja što je u potpunosti poništilo vektor
ubrzanja koji smo pratili…
- Svjestan sam činjenica. - prekine ga Thrawn. - Čekam da čujem
objašnjenje za vašu tvrdnju da njegov bijeg nije vaša greška.
 - Nikada nisam bio obučen za djelovanje u ovakvim slučajevima,
gospodine. - reče Pieterson s prkosom u očima.
- Računalo je izgubilo vezu s letjelicom, ali se činilo da je ponovo
uspostavljena samo trenutak kasnije. Nisam nikako mogao znati da se zraka
uhvatila nečeg drugog, sve do trenutka kad…
- Kad su protonska torpeda izazvala eksploziju projektora?
Pieterson izdrži Admiralov pogled. - Da, gospodine.
- Thrawn je proučavao mladićevo lice nekoliko trenutaka. - Tko vam je
nadređeni časnik? - konačno upita.
Pietersonov pogled se svrne udesno. - Potporučnik Colclazure, gospodine.
Thrawn se namjerno okrene polako prema visokom muškarcu koji je
kruto stajao u stavu pozor, leđima okrenut prolazu. - Vi ste zapovjednik
ovome čovjeku?
Colclazure vidno proguta slinu. - Da, gospodine. - odgovori.
Jeste li, tijekom njegove obuke, prošli ijednu situaciju koja je slična
ovome što nam se upravo dogodilo?
-Ja… ne sjećam se, gospodine. - prizna potporučnik.
- Uobičajeni program obuke uključuje situacije gubitka veze i slijed
ponovnog uspostavljanja.
Thrawn nakratko pogleda Pietersona. - Jeste li ga vi i unovačili,
Potporučniče?
- Ne, gospodine. Bio mi je dodijeljen.
- Je li zbog toga manje vrijedan primjerene obuke nego što bi to bio
normalan novak?
- Ne, gospodine. - Colclazurov pogled okrzne Pietersona.
- Razumijem. - Thrawn je razmišljao trenutak, zatim se napola okrene i
pogleda preko Pellaeonova ramena.
- Rukh!
Pellaeon se trgne kada Rukh tiho šmugne pored njega. Nije znao da ih je
noghri pratio sa zapovjednog mosta.
Thrawn je sačekao dok Rukh nije stao kraj njega, a potom se ponovo
okrene prema Colclazuru. - Znate li koja je razlika između zabune i greške,
natporučniče?
 Cijeli je zapovjedni most utonuo u samrtnu tišinu. Colclazure s teškoćom
proguta knedlu, a lice mu oblije bljedilo. - Ne, gospodine.
- Svatko se može zabuniti, potporučniče. Ali zabuna ne postaje greška,
sve dok je ne odbijete ispraviti. - Admiral podigne prst…
I uperi ga, gotovo lijeno.
Pellaeon nije vidio kada se Rukh pomaknuo. Pieterson nije imao vremena
ni vrisnuti.
Negdje dublje u podnožju mosta, čulo se kako se netko svim silama trudi
da ne povrati… Thrawn se ponovo okrene i pogleda preko Pellaeonova
ramena i mahne rukom, a tišinu prekine zvuk koraka dvojice jurišnika. -
Očistite ovo. - zapovjedi im Veliki Admiral, okrećući se od Pietersonovog
skvrčenog tijela, streljajući pogledom Colclazurea.
- Zabuna, poručnice. - reče mu tiho. - je ispravljena. Možete početi
obučavati zamjenu.
Gledali su jedan u drugoga još trenutak. Admiral se zatim, kao de uopće
ne osjeća napetost koju je izazvao, okrene prema Pellaeonu. - Želim detaljan
tehnički i taktički ispis posljednnjih nekoliko sekundi okršaja, kapetane. -
reče, hladno i poslovno. - S posebnim naglaskom na protivnikov vektor
svjetlosne brzine.
- Već imam sve ispise, gospodine. - javi se, pomalo oklijevajući, jedan od
poručnika, pristupajući Velikom Admiralu i pružajući mu ploču s podacima.
- Hvala. - Thrawn površno preleti pogledom po ploči, a zatim je pruži
Pellaeonu. - Uhvatit ćemo ga, kapetane. - reče, napuštajući podnožje mosta i
krenuvši prema prolazu. - Uhvatit ćemo ga vrlo skoro.
- Da, gospodine. - oprezno se složi Pellaeon, požurivši da ga stigne. -
Siguran sam da ćemo ga uhvatiti kad-tad.
Thrawn podigne jednu obrvu. - Niste me razumjeli. - reče pomirljivo. -
Mislio sam to doslovno. On je tamo vani i nije predaleko. I… - Thrawn se
lukavo nasmješi Pellaeonu
- …bespomoćan je.
Kapetan se namršti. - Ne razumijem, gospodine.
- Manevar koji je upotrijebio ima zanimljivu popratnu pojavu i ja
sumnjam da je Skywalker znao za to. - pojasni Admiral. - Kada se
kompenzator ubrzanja naglo ubaci u vožnju unatrag kako je to on učinio,
granični pogon za brzinu svjetlosti mora pretrpjeti ozbiljna oštećenja. Na
udaljenosti od jedne svjetlosne godine, ne dalje, potpuno će zatajiti. Sve što
mi moramo uraditi, jeste tražiti ga duž vektora, ili pak uvjeriti druge neka
obave tu potragu za nas, i Skywalker je naš. Pratite me?
- Da, gospodine. - reče Pellaeon. - Želite li da stupim u vezu s ostatkom
flote?
Thrawn odmahne glavom. - Pripreme za napad na Sluis Van trenutno su
flotin glavni prioritet. Ne, mislim da ćemo ovaj zadatak povjeriti nekome
drugom. Želim da pošaljete poruke svim važnijim krijumčarskim šefovima
koji rade u ovome području, Brascku, Karrdeu, Par’tahu i svim ostalima o
kojima imamo podatke. Rabite njihove privatne frekvencije i kodove za
dešifriranje. Malo podsjećanja na to koliko znamo o svakome od njih pomoći
će nam da osiguramo njihovu saradnju. Dajte im podatke o Skywalkerovom
vektoru brzine svjetlosti i ponudite nagradu od trideset tisuća za njegovo
hvatanje.
- Da, gospodine. - Pellaeon pogleda nazad u posadu u podnožju mosta, na
aktivnosti koje su se odvijale oko konzole za kontrolu privlačenja. -
Gospodine, ako ste znali da je Skywalker uspio izmaknuti samo na kratko…
- Imperij je u ratu, kapetane. - reče Veliki Admiral hladno. - Ne možemo
si priuštiti luksuz, ljude čiji su umovi tako ograničeni da se ne mogu
prilagoditi neočekivanim situacijama. Značajno pogleda u Rukha, a zatim
svoje užarene oči usmjeri u Pellaeona. - Izvršite zapovjed, kapetane.
Skywalker će biti naš. Živ… ili ne.
 GLAVA 17

Zasloni pred Lukeovim očima blago su svjetlili, a većina ih je bila

uokvirena i prekrivena crvenim ispisima. Kroz kupolu kabine, iznad ekrana,
mogao je vidjeti nos letjelice, slabašno osvijetljen dalekim sjajem zvijezda.
Još dalje pred njim, bile su same zvijezde, svjetleći oko njega svojim hladnim
briljantnim svjetlom.
I to je bilo sve. Nije bilo sunca, ni planeta, ni astero-ida, ni kometa. Nije
bilo ni ratnih brodova, ni teretnjaka, ni satelita ili sondi. Ništa. On i Artoo bili
su zaglavljeni, doslovno u sred ničega.
Programski paket za dijagnostiku na računalu završi sa svojim ispisom. -
Artoo. - zazove Luke. - Sto imaš?
Iza njega se začuje pomalo žaloban elektronski uzdah, a droidov se
odgovor pojavi na ekranu računala. - Tako loše, ha?
Artoo ponovo uzdahne, a računarski sažetak na ekranu zamjeni droidovu
procjenu situacije.
Nije bilo dobro. Lukeovo ubacivanje kompenzatora ubrzanja unazad
uzrokovalo je neočekivano popuštanje povratne sprege u oba motivatora
pogona za brzinu svjetlosti. Šteta nije bila tolika da ih sprži u trenutku, ali bili
su dovoljno spaljeni da izazovu trenutni kvar deset minuta nakon što su
umakli s poprišta sukoba. Pri četvrtoj točki ubrzanja u kojoj se letjelica
nalazila u trenutku kvara, mogli su prijeći približno pola svjetlosne godine, i
to je bilo to.!
Da bi sve bilo još više spetljano, to isto popuštanje koje je uzrokovalo
gubitak snage pogona, potpuno je kristaliziralo i antenu za vezu u
vangalaktičkim prostorima.
- Drugim riječima, - reče Luke - ne možemo otići, ne mogu nas pronaći i
ne močemo zvati u pomoć, jesam li dobro pobrojao?
Artoo zacijuka dodajući još nešto. - U pravu si. - uzdahne Luke. - Ne
možemo ostati ovdje, bar ne zadugo.
Luke počeše bradu, potiskujući osjećaj strave koji ga počeo izjedati. Ako
se prepusti strahu, paralizirat će sposobnost razmišljanja, a to je bilo
posljednje čemu se mogao prepustiti ovoga trenutka. - U redu. - reče polako.
- Pokušaj ovako. Izvadit ćemo motivatore brzine svjetlosti iz oba
pogonska motora i vidjeti možemo li izvući dovoljno dijelova da sastavimo
jedan koji bi radio. Ako ga možemo sastaviti, postavit ćemo ga nekamo u
sredinu krmenog dijela trupa odakle može upravljati s oba motora. Možda
tamo gdje se nalazi S-okov serverskog pokretača. To nam neće trebati da
stignemo do kuće. Je li tako što moguće?
Artoo zamišljeno zazviždi. - Nisam pitao hoće li biti jednostavno. - reče
Luke strpljivo nakon što je pročitao droidov odgovor. - Samo sam pitao da li
bi bilo moguće.
Još jedan zvižduk, i još jedna pesimistična poruka.
- No, hajdemo bar pokušati. - odvrati mu Luke, otkapčajući sigurnosne
pojaseve i pokušavajući se provući kroz nepris- tupačnu stiješnjenost pilotske
kabine. Nakon što je odvukao naslon katapultirajućeg sjedala, mogao se
provući u teretni dio letjelice i do alata koji je bio pohranjen tamo.
Artoo zaćereta nešto. - Ne brini, neću se zaglaviti. - uvjeri ga Luke,
predomislivši se i umjesto da se probije do teretnog dijela, posegne prema
pregracima u kabini. U njima su bile spremljene rukavice i hermetička kaciga
njegovog svemirskog odijela. Ovoga trenutka bilo je puno jednos- tavnije
opremiti se za uvjete vakuuma i ući u teretni odjel kroz otvor na dnu trupa. -
Ako želiš pomoći, možeš iz memorije izvući naputke za održavanje i saznati
kako da zapravo izvadim jedan od tih motivatora. I, molim te, razvedri se,
hoćeš li? Zvučiš kao Threepio.
Artoo je još uvijek ozlojadeno ćeretao zbog te usporedbu, ali kopče
Lukeove kacige se zatvore i okruži ga potpuna tišina. Artoo je zvučao bar
malo manje uplašen.
Lukeu je trebalo gotovo dva sata da se probije kroz žice i cijevi koje su
bile pred njim i konačno izvuče motiva-tor iz ležišta u lijevom motoru
letjelice.
Trebalo mu je malo više od minute da ga pregleda i zaključi kako je
Artoov pesimizam bio opravdan.
- Potpuno je prekriveno pukotinama. - reče Luke mrko droidu, prevrćući
po rukama masivnu kutiju. - Cijela lijevana obloga. Zpravo su pukotine vrlo
tanke, neke se jedva i vide, ali protežu se cijelom dužinom.
Artoo tiho zamrmori, primjedbu nije bilo potrebno prevoditi. Luke nije
često radio na održavanju X-krilca, ali je imao dovoljno znanja da bi mu bilo
jasno kako motivator s oštećenom superprovodnom oblogom ne vrijedi ništa
više od kutije s međusobno spojenim rezervnim dijelovima. - Nemojmo se još
predati. - podsjeti Artooa. - Ako je obloga drugog motivatora u redu, možda
još uvijeko možemo nešto napraviti.
 Skupljajući svoj alat i osjećajući se pretjerano trapavim u opremi za
bestežinska stanja, Luke se provuče ispod trupa letjelice prema drugom
motoru. Ovaj mu je put trebalo samo nekoliko minuta da ukloni pokrov
pravog otvora i otpoji nekoliko žica. Zatim je zavirio unutra, trudeći se da ga
vizir kacige i svjetlo na njoj pritom ne zaslijepe.
Pažljivo pogledavši u oblogu motivatora, zaključi da nema potrebe
nastavljati s radom.
Ostao je nekoliko je trenutaka samo lebdjeti tamo oko otvora, jedno mu je
koljeno lagano udaralo u ventil povratne sprege. Luke se pitao što će, za ime
Boga, sada raditi. Njegova letjelica, koja je bila tako čvrsta i sigurna u
najžešćim bitkama, činila se sada malo čvršća od krhke slamke na kojoj je
visio njegov život.
Pogleda oko sebe, pogleda u prazninu i udaljenje zvijezde i dok je gledao
ošamuti ga nejasan osjećaj, kao da tone, osjećaj koji je uvijek pratio
bestežinsko stanje. Glavom mu proleti uspomena. Sjećao se kako je visio s
donje strane Grada Oblaka, slab od straha i šoka izazvanog gubitkom desne
ruke. Tada se pitao koliko će dugo imati snage da se održi. Leia, tiho pozove,
ulažući u taj poziv svu snagu svojih Jedi moći. Leia, čuj me. Odgovori mi…
Nije bilo odgovora. Samo odjek tog poziva u Lukeovim mislima. Zapravo
nije ga ni očekivao. Leia je odavno otišla, i sada je već bila sigurna na
Kashyyyku, pod Chewbaccinom i zaštitom cijelog planeta Wookija.
Pitao se hoće li Leia ikada otkriti što mu se dogodilo.
Za Jedija ne postoje osjećaji, samo mir duha. Luke duboko udahne,
tjerajući od sebe mračne misli. Ne, neće se predati. Ako se motivatori ne
mogu popraviti… Pa, možda je postojalo nešto drugo što je mogao pokušati. -
Dolazim natrag, Artoo. - upozori droida, vraćajući pokrov na mjesto i
skupljajući alat. - Dok čekaš, možeš pretražiti memoriju i saznati sve o anteni
za vezu u vangalaktičkim prostorima.
Kada se kupola pilotske kabine zatvorila nad Lukeom, Artoo je imao
spremne sve podatke. Jednako kao i podaci o motivatorima, ni ovi nisu bili
ohrabrujući. Antena je bila načinjena od deset kilometara vrlo tanke, super-
provodne žice koja je bila čvrsto omotana oko jezgre u obliku slova U. Takvo
što nije bilo predviđeno za popravke usred svemira.
Ali s druge strane, Luke nije bio obični pilot X-krilne letjelice.
- Dobro, evo što ćemo uraditi. - reče polako droidu. - Vanjski navoj na
anteni je beskoristan, ali čini mi se da sama jezgra nije oštećena. Ako
možemo pronaći deset kilometara super-provodne žice nagdje na ovome
brodu, bilo bi moguće napraviti novu antenu, zar ne?
 Artoo je nakratko razmišljao o tome, a zatim procvkuta odgovor. - Ma daj,
molim te! - prekori ga Luke. - Že-liš reći da ne možeš napraviti nešto što
jedan neinteligentan stroj za namatanje žice radi po cijeli dan?
Zvrčeći droidov odgovor zvučao je krajnje ogorčeno. Prijevod koji se
pojavio na ekranu bio je čak i ogorčeniji. - Pa, u tom slučaju, nema problema.
- reče Luke, skrivajući osmjeh. - Pretpostavljam da na zaštitnom pogonu ili
pak senzoru ometanja veze ima onoliko žice koliko nam treba. Provjeri, hoćeš
li?
Zavlada tišina, ali Artoo konačno nakon nekog vremena zazvižduka
odgovor. - Da, znam koliko je ograničenje opreme za održavanje osnovnih
životnih uvjeta. - složi se Luke. - Zato ćeš morati sam odraditi namatanje. Ja
ću većinu vremena provesti u kibernacijskom snu.
Artoo mu uputi još jedan niz zvižduka. - Ne brini za to. - uvjeri ga Luke. -
Sve dok se budim svakih nekoliko dana zbog hrane i tekućine, trans je
potpuno bezopasan. Nebrojeno si puta vidio kako to radim, sjećaš se? A sada,
hajde na posao, i provjeri ono što sam tražio.
Nijedna od dvije komponente nije imala dovoljno žice na sebi, ali nakon
što je Artoo prekopao po kompliciranijim odjeljcima svoje tehničke
memorije, zaključio je da je osam kilometara žice sa senzora za ometanje
dostatno za izradu antene srednjeg učinka. Dodao je, naravno, da u to ne
mogu biti potpuno sigurni sve dok je ne iskušaju.
Lukeu je trebalo još sat vremena da odvoji senzor i antenu iz njihovih
ležišta i skine uništenu žicu s antene. Zatim je i jedno i drugo prenio do
gornjeg stražnjeg kraja trupa gdje su ih Artoove hvataljke mogle dohvatiti.
Pronalaženje improviziranog kalema za namatanje žice kako se ne bi zamrsila
trajalo je dodatnih sat vremena, a zatim je Luke još pola sata iz kabine gledao
kako Artoo počinje s radom, sve dok se nije uvjerio da sve ide kako treba.
A nakon toga, nije mogao učiniti više ništa.
- Nemoj zaboraviti - upozori droida dok se pokušavao smjestiti u
upravljačko sjedalo onoliko udobno koliko je to bilo moguće - Ako išta pode
po zlu, ili ako samo pomisliš da nešto nije u redu, odmah me probudi.
Razumiješ?
Artoo zacvrkuće potvrdno. - U redu. - reče Luke, više sam sebi nego
droidu. - Mislim da je to to.
Duboko udahne i još jednom prede pogledom po zvjezdanom nebu. Ako
ovo ne uspije… Ali nije imalo smisla brinuti o tome već sada. Uradio je sve
što je zasada mogao. Sada se mogao samo porinuti u unutarnji mir i prepustiti
svoju sudbinu u Artoove ruke.
 Artoou… i Sili.
Još jednom duboko udahne. Leia, pozove još jednom, besplodno.
Posljednji put. Nakon toga, usredotoči misli i um prema svojoj nutrini,
započne usporavati rad srca.
Posljednja stvar koje se sjećao prije no što je utonuo u potpunu tamu, bio
je osjećaj da je netko, negdje, zapravo čuo njegov posljednji poziv…
Leia…
Leia se trgne, naglo probuđena. - Luke? - zazove, osovi se na lakat i
zagleda se u mračak oko nje. Mogla se zakleti da je čula Lukeov glas. Glas, ili
možda dodir njegovih misli.
Ali kraj nje nije bilo nikoga. Ničega osim skučenog prostora središnje
kabine Lady Lucka i zvuka udaranja njezina srca, te poznatog, prigušenog
zvuka letjelice u pogonu. Mogla je osjetiti i Chewbaccino prisustvo, u
upravljačkoj kabini udaljenoj nekoliko metara od nje. Potpuno se razbudivši,
sjeti se da je Luke udaljen od nje nekoliko stotina svjetlosnih godina.
Vjerojatno je sanjala.
Uzdahnuvši, zavali se nazad u postelju.. I upravo tada postane svjesna
jedva zamjetne promjene u zvuku i vibracijama, izazvanu isključenjem
glavnog pogona za brzinu svjetlosti i uključivanjem zaštitnog pogona.
Osluhnuvši, začuje prigušen zvuk trenja zraka o trup letjelice. Ranije nego što
su planirali, stizali su na Kashyyyk.
Leia se podigne iz kreveta i pronađe odjeću, osjetivši kako se njezine
slutnje ponovo obrušavaju na nju dok se oblačila. Han i Chewbacca mogli su
je uvjeravati koliko su htjeli, ali Leia je čitala diplomatska izvješća i vrlo je
dobro znala koliko je osnovana mržnja koju su wookiji gajili prema ljudskom
rodu. I bila je uvjerena da će njezin položaj u hijerarhiji Nove Republike vrlo
malo utjecati na tu situaciju.
Te su sumnje potkrepljivale i njezine kronične poteškoće u razumijevanju
njihova jezika. Pomisao na to je natjera na uzdah, i po tko zna koji put, otkako
je napustila Nkllon, poželi da je Lando upotrijebio nekog drugog droida za
svoj trik reprodukcije glasa. Da je imala kraj sebe Threepija i njegovo
poznavanje sedam milijuna jezika, cijela ova situacija ne bi bila toliko mučna.
Lady Luck je bila već duboko u atmosferi planeta kada je Leia ušla u
pilotsku kabinu. Letjelica je nisko nadlijetala zapanjujuće ravan sloj oblaka i
bez poteškoća zaobilazila vrhove drveća koje je tu i tamo provirivalo nad
oblacima. Prisjećala se kako je prvi put naišla na podatke o visini drveća na
Kashyyyku. Nakon toga se žučno raspravljala sa Senatskim knjižničarima o
tome kako si Vlada ne može priuštiti takve apsurdne greške u svojim
statističkim podacima. Čak i sada, kada je vidjela drveće pred sobom, nije
mogla vjerovati u sve to. - Je li ovo uobičajena veličina wroshyr drveća? -
upita Chewbaccu, provlačeći se i sjedajući na mjesto kopilota kraj njega.
On je pogleda, a Leia je, bez obzira na svoje ograničene mogućnosti
prepoznavanja izraza na wookijevom licu, mogla vidjeti da je iznenađen. - Ne
gledaj me tako šokirano. -prekori ga s osmjehom. - Neki od nas, ljudi, znaju
ponešto o wookie kulturi. Nismo baš svi divljaci i neznalice, znaš.
Nekoliko je trenutaka samo buljio u nju. Zatim se, s groktavim smijehom,
okrenuo nazad prema upravljaču.
Pred njima se , na desnoj strani, pojavi gušća skupina tog visokog wroshyr
drveća. Chewbacca zaokrene Lady Luck prema tom mjestu i nekoliko minuta
nakon toga, Leia ugleda splet konopa ili tankih grana koji su bili isprepleteni
medu drvećem malo iznad oblaka. Chewbacca zaokruži letjelicom oko
drveća, uputi se prema samom rubu skupine u obliku kruga, pa se potom, uz
upozoravajuće rezanje, naglo spusti u oblake.
Leino se lice zgrči. Nikada nije voljela letjeti na slijepo, posebno ne u
područjima koja su bila načičkana preprekama te veličine koje je bilo ovo
drveće. Na sreću, prodoše kroz oblake prije nego što je gusta bijela magla
progutala letjelicu. Točno ispod njih protezao se još jedan sloj gustih oblaka.
Chewbacca porine letjelicu kroz njih i ponovo prođe njihovu neprovidnost za
nekoliko trenutaka.
Leia zvučno udahne zrak. Ispunjavajući prazninu unutar kruga koji je
oblikovalo masivno drveće, nalazio se grad koji kao da je lebdio zaustavljen u
zraku.
Nije to bila primitivna hrpa koliba i otvorenih vatri, kao što su bila sela
Ewoka medu drvećem na Endoru. Ovo je bio pravi, autentičan grad, a
pokrivao je na više od četvornog kilometra prostora. Cak s tolike udaljenost,
Leia je mogla vidjeti da su građevine velike i kompleksne. Neke su bile na
dva ili tri kata, a avenije medu njima bile su ravne i pažljivo isplanirane.
Ogromni trupci drveća provirivali su mjestimično po gradu, i na nekim su
mjestima nalikovali gigantskim smeđim stupovima koji pridržavaju pokrov
od oblaka. Okružujući grad sa svih strana i uperene prema van, maglu oblaka
su sjekle zrake svjetala za pretraživanje u najčudnijim bojama.
Pored nje, Chewbacca promrmlja pitanje. - Ne, nisam vidjela wookie sela
čak ni na hologramima. - dahne Leia. - Šteta. - primaknuli su se bliže,
dovoljno blizu da Leia vidi kako nigdje nema potpornih stupova poput onih
koji su držali Grad Oblaka.
 Zapravo, nije vidjela baš ništa što bi podupiralo grad.
Zar je cijeli grad lebdio na zračnim jastucima?
Lady Luck se lagano nagne ulijevo. Ravno pred njima, na samom rubu
grada i malo uzdignuta, nalazila se kružna platforma obrubljena svjetlima za
slijetanje. Činilo se da platforma viri ravno iz jednog drveta, a Lei je trebalo
nekoliko trenutaka da shvati da je to zapravo ostatak jedne od glavnih grana,
vodoravno odrezane pored samog debla.
Graditeljsko ostvarenje koje se nije moglo držati beznačajnim. Leia se
usputno i bespotrebno pitala što se dogodilo s ostatkom grane.
Platforma nije djelovala ni približno dovoljno velikom za brod veličine
Lady Luck, ali brz pogled na sam grad uvjerio je da veličina drveća davala
privid umanjenosti svemu ostalome oko sebe. Onoga trenutka kada je
Chewbacca spustio letjelicu na drvo pocrnjelo od plamena letjelica, Lei je
bilo jasno da je platforma mogla bez problema podnijeti ne samo brod velik
kao Lady Luck, nego i puno veće putničke leljelice.
Ili čak Imperijalne borbene krstarice. Leia zaključi da možda ne bi trebala
postavljati pitanja o okolnostima pod kojima je nastala platforma.
Nejasno je očekivala de će wookiji poslati delegaciju da je dočeka, i
ispostavilo se da nije bila potpuno u krivu. Dvojica ogromnih čupavaca već su
čekala kraj Lady Luck kada je Chewbacca spustio silaznu rampu. Njezino
neiskusno oko nije ih moglo razlikovati, osim po tome što je jedan bio malo
višlji, te po različitim uzorcima na njihovim lentama, koje su se im se spuštale
s ramena prema struku preko smeđeg krzna. Onaj višlji, čija je lenta bila
prošarana zlatnim vezom, korakne prema njoj kada se spustila niz rampu.
Leia nastavi hodati prema njemu, koristeći se svim Jedi tehnikama za
opuštanje koje je znala, moleći se u sebi da sve to ne bude onoliko neprijatno
koliko se bojala da će biti. Bilo je dovoljno teško razumjeti Chewbaccu koji je
živio već desetljećima medu ljudima. Vjerovala je da wookie urođenika, koji
govori plemenskim dijalektom, neće moći nikako razumjeti.
Visoki wookie lagano kimne glavom i otvori usta,’ Leia se napne…
- Ja tebi LeiaoRRganasolo donosim pozdRRave. - zareza wookie. - Ja ti
na RwookRRoRRo želim dobrodošla.
Leia se nemalo iznenadi. - Oh… hvala. - nekako promuca. - Ja sam.,
hm… počašćena.
- Kako smo i mi počašćeni Vašim pRRRisustvom, - zareza on pristojno. -
Ja sam RalRRacheen. Možda Vam ja lakše zvati me RalRRa.
- Čast mi je upoznati Vas. - kimne Leia, još uvijek pomalo osupnuta
svime. Osim što je svako njegovo izgovoreno ili zarežano R zvučalo čudno
produženo, Ralrrin wookie govor bio je savršeno razumljiv. Slušajući ga, Lei
so zapravo činilo da je sve ono nerazumijevanje s kojim se ranije borila,
potpuno nestalo. Osjetila je kako joj se lice užarilo i ponada se kako njezino
iznenađenje nije bilo preočito.
Ali izgleda da jest. Pored nje, Chewbacca se opet tiho i groktavo
nasmijao. - Pusti da pogodim - primjeri Leia suho, pogledavši nagore prema
njemu. - Sve ove godine imaš govornu manu, ali nikada nisi pomislio da mi to
spomeneš?
Chewbacca se nasmije još glasnije. - Chewbacca savRRRšeno govoRRRi.
- reče joj Ralrra. - Ja sam taj koji ima govoRRRnu manu. Čudno, ta nevolja
pomaže ljudima da me bolje RRazumiju.
- Shvaćam. - reče Leia, iako joj ništa nije bilo jasno
- Znači, bili ste ambasador.
Nenadano, zrak oko njih postane leden od napetosti.
- Bio sam RRRob ImpeRRRija. - tiho zareza Ralrra. - kao i Chewbacca
isto, prije nego ga Hansolo oslobodio. Oni koji su me zaRRRobili mislili da
sam koRRistan jeRRR mogu pRRRičati s dRRRugim wookie RRobovima.
Leia zadrhti. - Zao mi je. - bilo je jedino što je mogla reći.
- Ne moRRRa vam biti. - odvrati on. - U svojoj sam ulozi saznao puno
informacija o ImpeRRRijalnim snagama. InfoRRRmacija koje su se pokazale
korisnima kada nas je vaš Savez oslobodio.
Leia iznenada shvati da Chewbacca više ne stoji kraj nje. Na svoj užas,
ugleda ga u smrtonosnom zahvatu drugog wookija, dok mu je samostrijel
beskorisno stajao pritisnut o njegovo čvrsto rame snažnom rukom onog
drugog. - Chewie! - povikne Leia, hitro posegnuvši rukom prema laserskom
pištolju za pasom.
Tek što ga je zgrabila, kad se Ralrrina kosmata šaka spusti na njezinu
ruku, čvrso je stinuvši. - Ne uznemiRRRavajte ih. - reče joj odlučno wookie. -
Chewbacca i Salporin su pRRRijatelji od djetinjstva, i nisu se vidjeli mnogo
godina. Ne smijete pRRRekinuti njihovo pozdRRRavljanje.
- Oprostite. - promrmlja Leia. Ruka joj klone i osjećala se kao idiot.
- Chewbacca je poslao poRRRuku i tražio utočište za Vas. - nastavi
Ralrra, možda shvativši koliko joj je neugodno. - Dođite. Pokazat ću Vam što
smo pripremili za Vas.
Leia pogleda u Chewbaccu i Salporina, još uvijek u čvrstom zagrljaju. -
Možda bi trebali Pričekati ostale. - predloži, pomalo nesigurna.
- Nema opasnosti. - Ralrra se ispravi u svojoj punoj visini. -
Leiaorganasolo, morate razumjeti. Bez pomoći Vaše i Vaših ljudi, mnogi od
nas bi još uvijek bili robovi Imperija. Robovi, ili ubijeni rukom Imperija.
Vama i Vašoj Republici dugujemo dar života.
- Hvala. - odgovori mu Leia, osjetivši se oslobođena i posljednjeg tračaka
nesigurnosti. Veliki dio wookie kulture i psihologije bio joj je i dalje potpuno
nepoznat, ali bar dug koji je Ralrra spomenuo je savršeno razumjela. Ralrra se
sada i formalno obvezao prema njoj i njezinoj sigurnosti, a ta je obveza bila
temeljena na časti wookija, njihovoj upornosti i sirovoj snazi.
- Dođite. - rikne Ralrra, pokazujući prema nečemu što je sličilo otvorenoj
kabini lifta na rubu platforme. - Idemo u selo.
- Naravno. - reče Leia. - Sad sam se sjetila, htjela sam vas pitati kako selo
stoji na mjestu. Leži li na zračnim jastucima?
- Dođite. - zareza Ralrra. - Pokazat ću Vam.
Selo nije zapravo ležalo na zračnim jastucima. Niti na stupovima i
platformama, razapetim sidrištima ili bilo kojem drugom mudrom riješenju
moderne tehnologije. Sve je to Leiu natjeralo da trezveno zaključi da je
metoda wookija, na svoj način, bila profinjenija nego bilo što drugo.
Selo su pridržavale grane drveća.
- Bio je to težak posao, sagraditi selo ove veličine. - rekao joj je Ralrra,
zamahujući velikom rukom prema rešetkastom prepletu nad njihovim
glavama. - Morali smo ukloniti mnoge grane na određenoj razini. One koje su
ostale, rasle su brže i jače.
- Izgleda gotovo kao ogromna paukova mreža, - primjeti Leia, vireći iz
lifta prema donjoj strani sela i pokušavajući ne razmišljati o kilometrima
praznog prostora koji se protezao direktno pod njima. - Kako ste ih spojili
jedne s drugima?
- Nismo. Svojim rastom postale su jedno. Leia trepne. - Molim?
- Srasle se jedne s drugima. - pojasni Ralrra. - Kada se dvije wroshyr
grane približe jedna drugoj, rastu u jednu. Zatim zajedno razvijaju nove grane
u svim snjerovima.
Zareži nešto ispod glasa, riječ ili frazu koju Leia nije razumjela. - To je
živući podsjetnik na jedinstvo i snagu vvookie naroda. - doda Ralrra, kao sam
za sebe.
Leia tiho kimne. Shvatila je da je po toj logici, sve to wroshyr drveće
zapravo jedna jedina ogromna biljka, s jedinstvenim ili isprepletenim
korjenskim sustavom, jesu li Wookiji to shvatali? Ili je njihovo štovanje
drveća zabranjivalo takva razmišljanja i istraživanja?
Leia zaporavo nije mislila da bi im radoznalost pomogla u tom slučaju.
Spustivši pogled, virila je u sumračnu izmaglicu koja se protezala pod njima.
Tamo negdje dolje raslo je niže wroshyr drveće i stotine drugih vrsta koje su
sačinjavale beskrajne prašume Kashyyka. Znalo se da u prušumi opstoji
nekoliko različitih biljnih eko-sustava, a rastu u gotovo vodoravnim slojevima
spuštenim sve bliže tlu. Svaki je od nižih slojeva bio smrtonosniji od onog
iznad njega. Leia nije znala jesu li se wookiji ikada spustili do samoga tla, a
bila je sigurna da ako i jesu, nisu trošili vrijeme na botanička proučavanja.
- Zvemo ih kroyies. - reče joj Ralrra.
Leia trepne od iznenađenja zbog njegove nagle upadice. Prije no što je
otvotrila usta da ga upita o čemu priča, primjeti dva jata ptica kako hitro lete
zrakom ispod njihova lifta. - Ove ptice? - upita.
- Da. Nekada su bile prava i rijetka poslastica za Wookie narod. Sada ih
jedu i najsiromašniji. - Ralrra pokaza prema rubu sela nad njima, prema
odsjaju svjetala za traženje koja je Leia primjetila u dolasku. - Kroyiesi dolaze
na uvjerio. - objasni joj. - Tamo ih čekaju lovci.
Leia kimne želeći mu pokazati kako je shvatila. Imala je priliku vidjeti i
ranije kako vizualne mamce, manje ili više razvijene, koriste i na drugim
svjetovima da privuku životinje koje služe za prehranu. - Ne umanjuju li svi
ovi oblaci učinkovitost mamca?
- Svjetla su najučinkovitija baš u oblacima. - odgovori Ralrra. - Oblaci
raspršuju svjetlo. Kroyiesi ga vide s velike udaljenosti i bivaju privučeni.
Dok je govorio, jata koja su vidjeli oštro zaokrenu i podignu se prema
oblacima nad njima i prema svjetlima koja su poigravala kroz njih. - Upravo
ovako, kao što vidite. Možda ćemo za večeru imati jednu od njih.
- Bilo bi mi drago. - reče ona. - Sjećam se da je Chewie pričao da su
izvrsne.
- U tom slučaju, moramo se vratiti u selo. – reče Ralrra i dotakne
upravljač lifta. Konop zaškripi, a lift krene prema gore. - Nadali smo se
pružiti vam utočište u jednoj od raskošnijih kuća. - primjeri Ralrra kada su
krenuli nagore.
- Ali Chewbacca se usprotivio tome.
Široko zamahne rukom i Leia po prvi put primjeti da su kuće bile dijelom
ugrađene u drveće. Neke od njih su bile visoke nekoliko katova i pomno
izrađene, i činilo se da su se sve nadvijale nad praznim prostorom. -
Cheewbacca zna za moje sklonosti. - reče Leia Ralrri, pokušavajući ne
zadrhtati. - Pitala sam se zašto je lift išao tako daleko prema dolje od razine
sela.
- Lift koristimo uglavnom za prijevoz tereta ili bolesnih. - odgovori joj
Ralrra. - Većina se wookija radije penje po drveću.
Pruži svoju ruku prema njoj, dlanom okrenutim nagore. Kada je napeo
mišiće pod kožom i krznom, iz vrhova prstiju se pojave zastrašujuće pandže.
Leia proguta knedlu. - Nisam znala da wookiji imaju takve pandže. - reče.
- Ali sam trebala pretpostaviti. Vi ipak živite na drveću.
- Bilo bi nemoguće živjeti u drveću bez njih. - složi se Ralrra. Ponovo je
uvukao pandže i zamahne rukom. - Cak bi i penjanje po lijanama bilo
nezgodno.
- Lijanama? - ponovi Leia, pogledavajući namršteno prema gore, kroz
providni krov lifta. Nije primjetila lijane ne drveću, a nije ih ni sada vidjela.
Oči joj se zaustave na užetu koje se protezalo od lifta prema gore, prema
krošnjama i granama…
Tamno zelena užad.
- Ova užad? - upita oprezno, pokazujući glavom prema njima. - To je
lijana?
- To je Kshyy lijana. - odgovori joj Ralrra. Ne brinite o tome koliko su
jake. Jače su od kompozitnih materijala, čak ni laser ih ne može prerezati. I
same se popravljaju u slučaju štete.
- Razumijem. - reče Leia, zureći u lijane i boreći se protiv nenadanog
osjećaja panike. Putovala je po cijeloj Galaksiji, u stotinu različitih letjelica,
prijevoznih sredstava i svemirskih brodova, a da pri tome nije osjetila nimalo
strahu. Ali visiti na rubu ničega, bez solidnog pogona i zaštite, bilo je potpuno
drugačije od svega što je dotada iskušala. Topli osjećaj sigurnosti koji je
osjetila pri dolasku na Kimliyyyk, počeo je nestahjati. - Jesu li lijane ikada
pucale? - upita Ralrru, pokušavajući zvučati nezainteresirano.
- U prošlosti, i to se ponaked događalo. - odgovori on. Razne vrste
nametnika i gljivica, ako ih se ne nadzire, mogu ih oslabiti. Ali, sada
upošljavamo čuvare koje naši prethodnici nisu imali. Svaki ovaj lift ima i
zračni jastuk za nuždu.
- Oh. - reče Leia, osjetivši trenutno olakšanje, ali i osjećajući se kao sirov i
ne baš naročito pametan diplomatski početnik. Lako se zaboravljalo da su se
wookiji, usprkos starinskim selima na drveću i svome životinjskom obličju,
vrlo dobro snalazili s visokom tehnologijom. Lift se uzdigne nad razinu sela.
Chewbacca i Salporin već su stajali tamo i čekali ih. Chewbaca je lupkao
prstima po samostrijelu i žmirkao. Leia je znala prepoznati to žmirkanje kao
odraz nestrpljenja. Ralrra zaustavi lift na visini izlazne rampe pred njima i
otvori vrata. Salporin stupi naprijed i pruži Lei ruku da joj pomogne spustiti
se.
- Pripremili smo sve za Vas i Chewbaccu. Boravit ćete u Salporinovom
domu. - progovori Ralrra kada su se spustili na relativn čvrsto tlo. - Nije
daleko odavde. Ako želite, prijevoz vam stoji na raspolaganju.
Leia pogleda prema najbližim dijelovima sela. Željela je prošetati, zaći
medu ljude i osjetiti ozračje mjesta. Ali nakon svih napora koje su uložili da
se neprimjećeno ušuljaju na Kashyyyk, vjerojatno nije bilo najpametnije
paradirati pred cijelim selom. - Prijevoz bi bio najbolje rješenje. - odgovori
Ralrra.
Chewbacca urlikne kada mu se približiše. - Željela je vidjeti strukturu
sela. - reče mu Ralrra. - Sada smo spremni poći.
Chewbacca još jednom nezadovoljno zaurla, ali vrati samostrijel na rame i
bez daljnjeg komentara krene prema zračnim saonicama, parkiranim uz rub
ceste, dvadesetak metara od njih. Ralrra i Leia zapute se za njim, a Salporin ih
je pratio u stopu. Kuće i druge zgrade počinjale su se uzdizati odmah pri rubu
prepletenih grana. Leia je primjetila da ih međusobno ne povezuje ništa drugo
nego nekoliko uvrnutih kshyy lijana koje su se protezale nad praznim
prostorom medu kućama. Ralrra je napomenuo da su one kuće koje su
prianjale uz drveće bile najprestižnije. Možda su ove na rubu pripadale
ljudima gornje srednnje klase. Leia dokono pogleda u najbližu, i zaviri u
prozor dok su prolazili. Pozornost joj privuče lice iza prozora, koje zamakne u
sjenku…
- Chewie! dahne Leia. Ruka joj poleti prema laserskom pištolju, ali lica
nestane. Ali ni s čim nije mogla zamjeniti te buljave oči, izbočenu čeljust i
čelično-sivu kožu.
Chewbacca se stvori kraj nje u sekundi, sa samostrijelom u rukama. -
Jedno od onih stvorenja koja su nas napala na Bimmisaariju, tamo je! - reče
mu Leia, koncentrirajući svu snagu Sile koju je mogla dozvati. Ne osjeti ništa.
- Na prozoru. - dometne. - Bio je tamo.
Chewbacca zalaje zapovjed, postavivši se svojim masivnim tijelom
između nje i kuće, blago je odgurnuvši unazad. Uperio je laserski samostrijel
u kuću, pomičući ga lagano kako je pogledom prelazio po uzorkom
pokrivenoj građevini. Ralrra i Saporin našli su se već kraj kuće, držeći u
svakoj ruci po jedan zastrašujući nož koje su odnekuda neprimjetno izvukli.
Hitro zauzeše mjesta s obje strane vrata, koja Chewbacca izbaci iz dovratka
jednim jedinim ispaljenjem.
Odnekud iz pravca središta sela začuje se urlik. Dugački, zavijajući
wookie urlik bijesa ili uzbune, koji je odzvanjao po cijelom selu, odbijajući se
od građevina i drveća. Prije nego što su Ralrra i Salporin ušli u kuću, začuju
se i drugi glasovi koji se pridružiše urlanju, pojačavajući se do te mjere da se
na kraju činilo da pola sela urla. Leia se stisla uz Chewbaccina dlakava leda,
podrhtavajući zbog zvuka iskonskog divljaštva u urliku koje je podsjeti na
okršaj na Bimmisaari tržnici i reakcije domorodaca na njezinu kradu nakita.
Ali ovo nisu bili smiješni maleni Bimmsi oklopljeni u žuto. Ovo su bili
ogromni wookiji silovite snage.
Prije nego što su Ralrra i Salporin izišli iz kuće, pred njom se okupila
masa wookija. Chewbacca gomili nije poklanjao ništa više pažnje nego što je
poklonio samom urliku. Pogled i samostrijel bili su mu upereni u kuću. Ni
druga dva wookija se nisu obazirala na gužvu, nego se upute U obilazak oko
kuće. Vrate se nakon nekoliko trenutaka, držeći se kao dva lovca kojima je
plijen utekao.
- Bio je tamo. - bila je uporna Leia, nakon što su im Ralrra i Salporin
prišli. - Vidjela sam ga.
- To možda jest istina. - reče Ralrra, spremajući noževe u skrivene
pretince u lenti. Salporin je svoje još uvijek imao spremen u ruci dok je
pogledom pretraživao kuću izvana.
Ali nismo našli nikakav trag.
Leia zagrize usnu, brzo prelazeći pogledom po okolini. Nije bilo drugih
kuća koje bi bile dovoljno blizu, a da su stranci mogli tuda pobjeći, jer bi ih
ona i Chewbacca vidjeli. S druge strane nije bilo ničega, bili su na samom
rubu sela.
- Otišao je preko ruba. - iznenada shvati Leia. - Morao je. Ili je prošao
ispod razine sela s opremom za penjanje, ili ga je dolje sačekala letjelica.
- Ne vjerujem da je to izvedivo. - reče Ralrra, prolazeći pred nje. -Ali
moguće je. Spustit ću se dolje liftom i pokušati ga otkriti.
Chewbacca pruži ruku prema njemu da ga zaustavi i zareza nešto
odriječno. - U pravu si. - prihvati Rallra, ali ipak malo neodlučno. - Vaša
sigurnost, Leiaorganasolo, je u ovome trenutku najbitnmija. Prvo ćemo Vas
odvesti na sigurno, a zatim se dati u potragu za strancem.
Na sigurno. Leia još jednom pogleda u kuću, osjetivši drhtaj straha. Pitala
se hoće li ijedno mjesto ikada više biti sigurno.
 GLAVA 18

Prodorno cvrčanje koje je dopiralo iz stražnjeg dijela letjelice probudi

Lukea iz njegove omamljenosti bez snova. - U redu je, Artoo, budan sam. -
reče ošamućeno, krenuvši protrljati oči. Prsti mu lupiše u vizir kacige. Taj
zvuk i dodir malo ga prizovu svijesti i rastjeraju maglu koja se još kovitlala
njegovim umom. Nije se još mogao prisjetiti točnih okolnosti u kojima je pao
u kibernacijski trans, ali je imao neki neodređeni osjećaj da ga je Artoo budio
prije no što je trebao. - Nešto ne valja? - upita, pokušavajući se sjetiti što je
droid zapravo trebao napraviti.
Cvrčanje prijeđe u pijukanje koje je zvučalo vrlo zabrinuto. Luke je još
uvijek pokušavao razbistriti pogled, i usmjeriti ga na prijevod na ekranu
glavnog računala. Na njegovo iznenađenje, ekran je bio ugašen. Baš kao i svi
ostali instrumenti oko njega, a Luke se tada prisjeti svega. Bio je zarobljen u
dubokom svemiru, i svi su sustavi letjelicebili isključeni, osim minimalnog
napona koji je održavao Artooa i osnovne životne uvjete u letjelici.
A Artoo je trebao namatati žicu na novu antenu za vezu u vangalaktičkim
uvjetima. Istežući pomalo ukočen vrat, Luke se napola okrene prema nazad
kako bi pogledao droida, pitajući se u čemu je problem…
Osjeti kako mu se mišići trznuše od iznenađenja.
Iza sebe ugleda brod koji se brzo spuštao ravno prema njima.
Okrene se natrag prema upravljaču, potpuno razbuden, zapošljavajući
prste tipkama na upravljačkoj konzoli,’ paleći ih redom. Ali bio je to
beskoristan refleks. Čak i s ograničenim napajanjem, trebat će mu najmanje
petnaest minuta da pokrene hladne motore letjelice kako bi se makar pokušao
pomaknuti, a borba nije dolazila u obzir. Ako su uljezi bili neprijateljski
raspoloženi…
Uključivši manevarske pogone za nuždu, Luke polako okrene letjelicu
prema brodu koji im je prilazio. Ekrani i senzori su se polako uključivali
jedan za drugim, samo potvrđujući ono što je mogao vidjeti i golim okom.
Bio je to brod srednje veličine, prilično oronuo Corellianski teretnjak. Nije
bio od one vrste koju su Imperijalci obično koristili, a na trupu nije bilo ni
oznaka Imperija.
Ali pod ovim okolnostima, bilo je vrlo nevjerojatno da se radi o
nedužnom teretnom brodu. Pirati, možda? Luke usredotoči snagu Sile prema
brodu, pokušavajući osjetiti posadu broda…
Artoo zaćurlika, i Luke pogleda na ekran. - Da, i ja sam to primjetio. -
reče mu Luke. Ali normalan teretnjak bi mogao tako naglo smanjiti brzinu
ako je prazan. Pokušaj na brzinu analizirati podatke sa senzora i provjeri
možeš li otkriti položaj njihova naoružanja.
Droid se prihvati posla uz kratak pisak, a Luke baci još jedan brz pogled
na instrumente. Kapacitet njegovih glavnih laserskih topova bio je na pola
napona, a glavni pogon za brzine svjetlosti bio je otprilike na pola napajanja
potrebnog za pokretanje.
Bljeskajući radio signal ukazivao je na to da ga pokušavaju dozvati.
Ispravivši se, Luke uključi prijemnikk veze. - …trebate pomoć? - reče
hladan ženski glas. - Ponavljam: neidentificirani lovce, ovdje teretnjak Wild
Karrde. Trebate li pomoć?
- Wild Karrde, ovdje X-krilna letjelica AA-589, pod zastavom Nove
Republike. - identificira se Luke. - Zapravo, da, dobro bi mi došla pomoć.
- Primljeno, X-krilče. - reče isti glas. - U čemu je problem?
- Pogon brzine svjetlosti. - reče joj Luke, pažljivo pogledavajući brod koji
se i dalje približavao. Trenutak ranije Luke se okrenuo prema nadolazećem
brodu, ali je drugi pilot odgovorio na njegov manevar neznatnim skretanjem u
stranu, tako da Wild Karrde više nije bio izložen laserima X- krilca.
Vjerojatno je bio samo oprezan… ali bilo je i drugih mogućih razloga za
skretanje. - Izgubio sam oba motivatora. - nastavi Luke. - Zaštitne obloge na
njima su potpuno ispucale, a vjerojatno ima i drugih kvarova. Ne vjerujem da
prevozite rezervne dijelove, ili?
- Ne za letjelicu te veličine. - Nakratko zavlada tišina.
- Rečeno mi je da vam ponudim da nam se pridružite i nastavite putovanje
s nama do našeg odredišta, ako želite.
Luke opet pokuša odmjeriti snagom Sile namjeru koja se krila iza tih
riječi. Ako su ga i pokušavali prevariti, on to nije mogao osjetiti. S druge
strane, čak i da je mogao osjetiti, nije imao nikakvog drugog izbora. - Zvuči
prihvatljivo. - reče. - Možete li možda pokupiti i moj brod?
- Sumnjam da si možete priuštiti naše cijene prijevoza. - odvrati mu glas
hladno. - Provjerit ću s kapetanom, ali ne nadajte se previše. U svakom
slučaju, morali bi ga vući za sobom jer su naša spremišta prilično popunjena.
Luke stisne usne u negodovanju. Teretnjak čija su spremišta bila puna, ne
bi mogao tako brzo usporiti, baš kao što je Artoo napomenuo malo ranije. Ili
su lagali da su puni, ili je pogonski sustav koji je djelovao potpuno
uobičajeno, bio podvrgnut opsežnim preinakama.
Sto je značilo da je Wid Karrde ili krijumčarski, ili piratski, ili pak
maskirani ratni brod. A Nova Republika nije imala maskiranih ratnih brodova.
Drugi mu se pilot ponovo obrati. - Ako ostanete u položaju u kojem se
trenutno nalazite, prići ćemo vam bliže kako bi prebacili prilazni cilindar
preko vas. Osim ako se ne želite opremiti za bestežinske uvjete i došetati k
nama. 1
- Mislim da će s cilindrom ići brže. - reče Luke, odlučivši da je podvrgne
verbalnoj probi. - Mislim da nijedno od nas nema potrebe zadržavati se ovdje.
Kako to da ste se uopće zatekli ovdje?
- Možemo s vama povesti i ograničenu količinu prtljage. - reče glas,
nimalo se ne obazirući na Lukeovo pitanje. - Pretpostavljam da želite sa
sobom povesti i svog astro-mehaničarskog droida.
Verbalna se proba i nije pokazala pretjerano uspješnom. - Da, povest ću
ga. - odgovori joj Luke.
- U redu. Budite spremni. Uzgred, kapetan poručuje da će vas usluga
prijevoza koštati pet tisuća.
- Prihvaćeno. - reče Luke, otkapčajući sigurnosne pojaseve. Otvori
pretince sa strane i izvuče iz njih rukavice i brtve kacige, smota ih i spremi u
džepove letačkog odijela, otkuda ih je u slučaju potrebe mogao brzo i izvaditi.
Prilazni je cilindar bio prilično sigurna naprava, ali nesreća se uvijek može
dogoditi. S druge strane, ako se posada Wild Karrdea namjeravala dočepati
besplatnog X-krilca, najbolji način na koji bi se riješili Lukea bio je ispustiti
cilindar dok se on nalazi u njemu.
Posada. Luke zastane, usredotočivši se na brod koji mu je bio već vrlo
blizu. Na brodu nešto nije valjalo. Nešto što je mogao nejasno osjetiti, ali nije
mogao točno razlučiti o čemu se radi.
Artoo preplašeno zacvrkuće. - Ne, nije odgovorila na pitanje. - složi se
Luke. - I ja se ne mogu sjetiti nijednog opravdanog razloga koji ih je mogao
dovesti ovako daleko. A ti?
Droid pusti tihi elektronski uzdah. - Slažem se. - kimne Luke. - Ali ako
odbijemo njihovu ponudu, nismo ništa učinili. Jednostavno moramo ostati
oprezni.
Posegnuvši rukom u pregradak s druge strane, Luke dohvati laserski
pištolj i provjeri mu naboj. Spusti ga u džep na nogavici svoga letačkog
odijela. Minijaturni odašiljač stavi u drugi džep, iako nije mogao zamisliti
kako bi mu on koristio na palubi Wild Karrdea. Oko struka opasa pribor za
preživljavanje, pomalo se namučivši s tim u skučenom prostoru nadsvoda
broda. I konačno, na kraju izvuče svoju svjetlosnu sablju i pričvrsti je za
pojas.
- U redu, X-krilče, postavili smo cilindar. - javi se glas. - Krenite kad ste
spremni.
Maleni otvor pristanišnog tunela Wild Karrdea bio je točno iznad Lukea, a
vanjska su vrata zijevala otvorena, pozivajući. Luke provjeri svoje
instrumente, uvjeri se da se Između dva broda doista nalazi prolaz s kisikom,
pa duboko udahne. - Idemo, Artoo. - reče i otvori kupolu pilotske kabine.
Lice mu pomiluje povjetarac nastao izjednačavanjem tlaka zraka. Oprezno
se odgurnuvši, polako se izdigne i Izvuče iz sjedala, uhvativši se za rub
kupole kako bi se okrenuo. Vidje Artooa koji se izbacio iz svog ležišta i sada
ne slobodno njihao točno iznad trupa letjelice. Proizvodio je zvukove koji su
jasno govorili koliko je nesretan tom situacijom. - Imam te, Artoo. - utješi ga
Luke, uposlivši snagu Sile kako bi droida privukao k sebi. Ogledavši se još
jednom oko sebe kako bi se orijentirao, savije koljena i odbaci se.
Stigao je do otvora pristanišnog tunela pola sekunde prije Artooa, zgrabio
remenje pričvršćeno na stijenkama tunela i lagano zaustavio sebe i droida.
Netko ih je očito promatrao, jer su se još uvijek kretali prema gore kroz tunel
kada su se vanjska vrata zatvorila pod njima. Ponovo osjeti silu težu, dovoljno
usporeno kako bi se mogao zauzeti pravilan stav i samo trenutak kasnije
otvoriše se unutarnja vrata.
Iza njih je stajao mladić koji je čekao na njih, odjeven u ležeran
kombinezon kakav Luke nije ranije viđao. - Dobro došli na Wild Karrde. -
reče, kimnuvši suzdržano. - Izvolite poći za mnom, kapetan bi vas rado vidio.
I ne čekajući odgovor, mladić se okrene i zaputi niz zaobljeni prolaz. -
Hajde, Artoo. - promrmlja Luke, uputivši se za domaćinom i pokušavajući
pretražiti brod snagom Sile. Pored njihovog vodiča, mogao je osjetiti
prisustvo još| samo četiriju osoba, i svi su bili u prednjem dijelu broda. Iza
njega, u stražnjem dijelu…
Odmahne glavom, pokušavajući razbistriti misli. Nije pomoglo. Stražnji
dijelovi broda i dalje su mu se činili nerazumljivo mračni. Možda je sve bila
posljedica duge kibernacije. U svakom slučaju, bio je siguran da u repu
letjelice nema niti ljudi niti droida, i to je sve što je ovoga trenutka želio znati.
Vodič ih povede do jednih vrata, koja se širom otvore kada je stupio pred
njih. Mladić stupi u stranu i zamahne rukom prema unutrašnjosti prostorije. -
Kapetan Karrde vas očekuje.
- Hvala. - kimne mu Luke. Stupi u sobu, a Artoo se gegao za njim na
svojim točkovima.
Bila je to neka vrst ureda, malenog, a najveća površina zidova bila je
pokrivena nečim što je nalikovalo vrlo suvremenoj opremi za komunikacije i
dešifriranje. U središtu prostorije smjestila se kombinacija radnog stola i
upravljačke konzole. Posjednut iza toga, sjedio je vitak čovjek mršava lica,
kratke tamne kose i svijetlo plavih očiju. Ljubopitljivo je promatrao Lukea.
- Dobro veče. - obrati mu se hladnim, pažljivo odmjerenim glasom. - Ja
sam Talon Karrde. - Njegov je pog-led prelazio preko Lukea, odmjeravajući
ga. - A vi ste, pretpostavljam, zapovjednik Luke Skywalker.
Luke je zurio u njega. Kako je mogao…? - Građanin Skywalker. - odvrati,
trudeći se da mu glas zvuči smireno. - Napustio sam svoje postavljenje u
Savezu prije gotovo četiri godine.
Na Karrdeovim se usnama pojavi nešto što je sličilo smješku. -
Ispričavam se i primam na znanje. Moram reći, našli ste vrlo dobro mjesto da
se sklonite od svega toga.
Pitanje nije bilo izgovoreno, ali je bilo jasno. - Pomogli su mi u izboru. -
reče mu Luke. - Mala nesuglasica s Imperijalnim Zvjezdanim Razaračem na
pola svjetlosne godine odavdje.
- Ah! - dahne Karrde, ali Luke ne vidje i ne osjeti da je iznenađen. - Da,
Imperij je još uvijek dovoljno aktivan u ovome dijelu galaksije. Čak sve više i
više, u posljednje vrijeme. - Neznatno nagne glavu u stranu, ali pogleda stalno
uprtog u Lukea. - Doduše, mislim da ste to i sami primjetili. Uzgred, uspjeli
smo pričvrstiti vašu letjelicu i povući je. Upravo dodatno dotežu spone.
- Hvala vam. - odvrati Luke. osjetivši kako mu se kosa na potiljku
nakostriješila. Bio on pirat ili krijumčar, Karrde je svakako trebao drugačije
reagirati na vijest da se u okolini smuca Imperijalni Zvjezdani Razarač.
Naravno, osim ako nije imao dogovor s Imperijem… - Dopustite da vam
zahvalim i na spašavanju. - nastavi Luke. - Artoo i ja smo imali sreće da ste
naišli.
- A Artoo je…? Pa da, naravno. Vaš astromehaničarski droid. - Plave oči
nakratko skrenu pogled prema dolje.
Mora da ste impresivan borac, Skywalkeru. Nije jednostavno umaknuti
Imperijalnom razaraču. Iako mislim da je čovjek kao što ste Vi naviknut na to
da zadaje probleme Imperiju.
- Nisam više u prilici biti često na prvoj borbenoj crti. - odvrati mu Luke. -
Niste mi rekli kako ste se vi zatekli ovdje, kapetane. Ili, kad to već
spominjemo, kako znate tko sam!
 Karrde mu uputi još jedan poluosmjeh. - Sa svjetlosnom sabljom za
pojasom? - upita zajedljivo. - Ma dajte! Ili ste Luke Skywalker, Jedi, ili netko
tko ima sklonosti prema starinama i ima pretjerano visoko mišljenje o svojim
mačevalačkim sposobnostima. - Plave oči ponovo odmjere cijelu Lukeovu
pojavu. - Niste zapravo ono što sam očekivao da ćete biti. Iako mislim da to i
nije previše iznenađujuće. Veliki dio predaje o Jedijima toliko je iskrivljen
mitovima i neznanjem da je gotovo nemoguće steći jasnu predodžbu o njima.
U Lukeovoj podsvjesti zazvoni zvono za uzbunu.
- Zvučite kao da ste očekivali da ćete me pronaći ovdje. - reče,
pripremajući cijelo tijelo za predstojeću bitku i pustivši osjet Sile još jednom.
Svih pet članova posade bilo je manje više na istim mjestima kao i maloprije.
Bili su udaljeni od njih, u prednjim prostorima broda. Nitko osim Karrdea nije
mu bio dovoljno blizu da predstavlja neposrednu opasnost.
- Moram biti iskren, očekivali smo to. - mirno se složi Karrde. - Ali ja
zapravo ne mogu zasluge za to pripisati sebi. Jedna od mojih suradnica, Mara
Jade, nas je dovela ovamo. - Glava mu se lagano nagne u desno. - Trenutno je
na zapovjednom mostu.
Zastane, očito čekajući nešto. Mogla je to biti i namještaljka, znao je
Luke, ali napomena da je netko mogao osjetiti njegovo prisustvo na
udaljenosti od nekoliko svjetlosnih godina, budila je previše radoznalosti da
bi se samo tako prešlo preko nje. Ostajući oprezan i budan, Luke prepusti
dijelu svojih moći da dopre do zapovjednog mosta Wild Karrdea. Mlada žena
s kojom je razgovarao iz svoje letjelice bila je za kormilom. Sjedeći kraj nje,
nalazio se stariji muškarac, zauzet unošenjem proračuna kursa u navigacijsko
računalo. A sjedeći iza njih…
Doticaj s njenim mislima izazove u njemu blagi šok, nalik električnom. -
Da, to je ona. - potvrdi mu Karrde, gotovo neuljudno. - Ona to jako dobro
skriva, ali mislim da se pred Jedijem ne može sakriti. Trebalo mi je nekoliko
mjeseci pažljivog promatranja kako bih shvatio da vi osobno izazivate te
osjećaje u njoj.
Lukeu je tebalo nekoliko sekundi da bi progovorio. Nikada ranije, čak ni
kod Cara, nije osjetio toliku navalu mračne i duboke mržnje. - Nisam je
nikada upoznao. - promuca Luke.
- Ne? - Karrde slegne ramenima. - Šteta. Nadao sam se da ćete mi moći
reći zašto Mara gaji takve osjećaje prema Vama. No, dobro. - osovi se na
noge. - Pretpostavljam da više nemamo o čemu razgovarati, do daljnjeg… i
dopustite da vam unaprijed kažem koliko mi je žao što to mora biti ovako.
Nagonski, Lukeova ruka poleti prema svjetlosnoj sablji. Samo što se
pomaknuo, s nogu ga obori udar omamljujuće zrake koji ga udari s leda.
Jediji su imali svoje metode suprotstavljanja besvjesnim stanjima. Ali sve
su te metode zahtijevale bar djelić sekunde priprema, a Luke to vrijeme nije
imao. Polusvjesno i omamljeno, osjeti kako pada, kao iz velike udaljenosti
začuje i Artoovo izbezumljeno cvrčanje. Posljednjim dijelom svijesti Luke se
pitao kako je Karrdeu uspjelo to što je uradio.
 GLAVA 19

Budio se polagano, nesvjestan bilo čega osim dvije činjenice. Prvo, da je

ležao na leđima i drugo, da se osjećao grozno.
Polako i postupno, izmaglica koja ga je okruživala slije se u ograničena i
uobličena osjetila. Zrak oko njega bio je topao, ali zagušljiv, a lagani
povjetarac koji je strujao nosio je nekoliko nepoznatih mirisa. Podloga pod
njim bila je istovremeno meka i čvrsta, pa zaključi da leži na krevetu.
Općeniti način kako je osjećao svoju kožu i okus koji je imao u ustima
upućivali su na to da je spavao nekoliko dana.
Potrajalo je nekoliko minuta dok je taj osjećaj dopro do njegove svijesti,
kroz duhovnu maglu koja mu je ispunjavala um. Nijedno omamljujuće oružje
za koje je znao nije moglo izbaciti čovjeka iz stroja na duže od sat ili dva.
Bilo mu je jasno da su ga drogirali nakon što je bio pogođen omamljujućom
zrakom.
Nasmješi se u sebi. Karrde je vjerojatno očekivao da će Luke biti van
funkcije na duže vrijeme, i bit će vrlo iznenađen. Silom se usredotoči na svoja
Jedi čula, pa pokuša tijelo osloboditi otrova kroz postupak detoksikacije i
sačeka da se izmaglica u kojoj se nalazio razbistri.
Trebalo mu je nekoliko trenutaka da shvati kako se zapravo ništa ne
događa. Ubrzo zatim ponovo utone u san, i kada se ponovo probudio, um mu
je bio savršeno bistar. Žmirkajući pod svjetlom sunca koje mu je padalo na
lice, pokuša otvoriti oči i podići glavu.
Ležao je na krevetu, još uvijek odjeven u svoje odijelo, U maloj ali
udobno namještenoj sobi. Ravno nasuprot njemu nalazio se otvoren prozor
kroz koji je dopirao aromatični povjetarac koji je osjetio probudivši se prvi
put. Kroz prozor je mogao vidjeti i rub šume, udaljen od njega oko pedeset
metara, iznad koje je lebdjelo žuto-narančasto sunce. Nije mogao znati izlazi
li ono ili zalazi. Namješatj u sobi nije djelovao kao namještaj zatvorske
ćelije…
- Konačno si se probudio, zar ne? - oglasi se ženski glas negdje kraj njega.
Iznenađen, Luke okrene glavu prema glasu. Njegova je prva pomisao bila
da je nekako propustio prisutnost tog nekoga u njegovoj blizini. Druga misao,
koja uslijedi odmah za prvom, bila je da je to smiješno i pomisliti, jer je glas
vjerojatno dopirao iz nekog zvučnika. Okrenuvši glavu u smjeru iz kojeg je
dopirao glas, otkrije da je prva misao bila vrlo točna.
Sjedila je u stolici visokog naslona, ruku opušteno položenih na naslone
za ruke, a njezin mu je stav bio čudno poznat. Vitka žena, približno njegovih
godina, sjajne crveno-zlatne kose i jednako sjajnih zelenih očiju. Noge su joj
bile nemarno prekrižene, a maleni, ali opaki laserski pištolj mirovao joj je u
krilu.
Nepatvoreno, živuće ljudsko biće… a ipak, i to mu se činilo nemogućim,
nije je mogao osjetiti.
Zbunjenost se vjerojatno mogla pročitati na njegovom licu. - Upravo tako.
- reče ona, udjelivši mu osmijeh. Nije to bio ni prijateljski ni pristojan osmjeh,
nego osmjeh koji je odavao jednako i gorčinu i omalovažavajuće
zadovoljstvo. - Dobrodošao nazad u svijet običnih smrtnika.
Adrenalin prokulja njegovim tijelom kada je shvatio da se nesposobnost
osjećanja ne ograničava samo na njoj.
Nije mogao osjetiti ništa. Ni ljude, ni droide, čak ni šumu koju je vidio
kroz prozor.
Osjećao se kao da je naglo oslijepio.
- Ne sviđa ti se, zar ne? - podrugne mu se žena. - Nije lako odjednom
izgubiti sve ono što te je činilo posebnim, zar ne?
Polako i oprezno, Luke spusti noge preko ruba kreveta i sjedne, dajući
svome tijelu dovoljno vremena da se ponovno navikne na kretanje. Žena ga je
promatrala, a desna joj ruka sklizne prema krilu, prema laserskom pištolju.
- Ako ti je namjera zadiviti me tom aktivnošću i pokazati mi svoju
zavidnu sposobnost brzog oporavljanja, - primjeri ona - ne trudi se.
- Ništa ni nalik tome. - odvrati Luke, teško dišući i trudeći se da ne
hropće. - Namjera mi je osoviti se na noge.
- Pogleda joj ravno u oči, pitajući se hoće li ih skrenuti pod njegovim
pogledom. Nije ni trepnula. - Nemoj mi reći, pogodit ću. Ti si Mara Jade.
- Ni to me ne zadivljuje. - reče ona hladno. - Karrde mi je rekao da ti je
spomenuo moje ime.
Luke kimne glavom. - Rekao mi je i to da si ti pronašla moju letjelicu.
Hvala ti.
Njezine oči bljesnuše. - Ostavi se zahvaljivanja. - zasikće. - Što se mene
tiče, jedina odluka koju treba donijeti jest hoćemo li te predati Imperiju ili
ćemo te ubiti mi sami.
 Ona naglo ustane, s pištoljem u ruci.
- Diži se, Karrde te želi vidjeti.
Oprezno, Luke ustane i tek tada primjeri da je za Marin pojas zakačena
njegova svjetlosna sablja. Je li to značilo da je i ona bila Jedi? Možda
dovoljno moćna da priguši Lukeove sposobnosti? - Ne mogu reći da mi ijedna
od tih mogućnosti odgovara. - primjeri on.
- Drugih mogućnosti za tebe neće biti. - zakorači naprijed, primaknuvši se
dovoljno blizu da je mogao pružiti ruku i dotaknuti je. Podigavši pištolj, Mara
ga uperi ravno u njegovo lice. - Pokušaj pobjeći… i ubit ću te ovdje i sada.
Nekoliko su trenutaka samo stajali tamo, zaleđeni u pokretu. Gorka se
mržnja ponovo bljeskala u njezinim očima… ali, dok je Luke gledao u njih,
mogao je vidjeti još nešto iza te mržnje. Nešto što je izgledalo kao duboka i
dugotrajna bol.
Luke je stajao tamo bez riječi, ne mičući se. Mara spusti oružje, gotovo
oklijevajući. - Miči se. Karrde čeka.
Lukeova se soba nalazila na kraju dugačkog hodnika, ipunjenog jednakim
vratima koja su bila smještena duž zidova na jednakim razmacima. Kada su
izišli iz zgrade i uputili se dalje preko travnate čistine, Luke zaključi da se
radi o nekoj vrsti barake. Hodali su prema velikoj građevini visoka krova koju
je okruživalo nekoliko drugih zgrada, medu njima i nekoliko baraka. Neke su
izgledale poput skladišta, a jedna je očito bila hangar za servis letjelica. Oko
hangara, smjestilo se tuce letjelica formiranih u skupinama, a medu njima i
dva teretnjaka, istog tipa kao i Wild Karrde, te nekoliko manjih letjelica. Neke
su od njih bile napola skrivene šumom koja je gusto opkoljavala kamp sa svih
strana. Napola skriven iza jednog teretnjaka, virio je nos njegova X-krilca. Na
trenutak poželi upitati Maru što se dogodilo s Artoom, ali zaključi da će to
pitanje ostaviti za Karrdea.
Dođoše do velike središnje zgrade, i Mara posegne rukom pored Lukea da
dotakne senzorsku ploču kraj vrata. - On je u velikom salonu. - reče Mara
kada su se pomična vrata otvorila. - Ravno naprijed.
Prešli su dugačak hodnik, prošavši kraj nekoliko manjih soba za
rekreaciju i blagovaonice. Na kraju hodnika, nalazila su se velika vrata koja
se širom otvore kada su im prišli. Mara ge uvede u prostoriju.
Luke se nade usred scene koja je potekla iz davne legende.
Nekoliko trenutaka, samo je stajao pred vratima i zapanjeno gledao.
Prostorija je bila velika i prostrana, a visoki je strop bio providan i išaran
mrežom izrezbarenih greda. Zidove je pokrivalo tamno smeđe drvo koje je
največim dijelom bilo znalački izrezbareno uzorkom mreže, kroz čije je očice
dopiralo tamno plavo svjetlo. Ostatak raskošnih predmeta bio je brižljivo i
štedljivo razmješten po cijeloj prostoriji. Poneka mala skulptura ili
neprepoznatljiva umjetnina, stolice, naslonjači i veliki jastuci bili su
razmješteni u skupine dovoljno udaljene jedne od drugih da se na njima mogu
voditi neometani razgovori i takav je razmještaj davao cijelom prostoru
opušteni i neformalan ton.
Ali sve je to Luke primjetio kasnije, ili samo okrznuo pogledom, jer je svu
njegovu pozornost u prvom trenutku privuklo drvo koje je raslo u središtu
prostorije.
Nije to bilo maleno drvo, kao one nježne mladice koje su ukrašavale jedno
od predvorja Imperijalne Palače. Ovo je drvo bilo ogromno. Podnožje koje je
izrastalo iz dijela zemljanog poda, bilo je široko bar metar u presjeku, a drvo
je izrastalo kroz proziran strop i dalje u visinu. Debele grane, koje su izvirale
na dva metra od tla, širile su se po cijeloj prostoriji, neke su gotovo dodirivale
zidove i ličile su na ogromne ruke koje se pružaju kako bi obuhvatile sve oko
sebe.
- Ah, Skywalker! - začuje se glas pred njim. Luke s naporom odvoji oči
od drveta i spusti pogled na dolje. Ugleda Karrdea kako udobno sjedi u stolici
u podnožju drveta. Pored njega, šćućurila su se dva dugonoga četveronošca,
uperivši prema Lukeu svoje njuške pomalo nalik psećima, - Dođite i
pridružite mi se.
Luke se uputi prema njemu, osjetivši kako mu se grlo stislo. Sjećao se
priča koje je čuo u djetinjstvu, priča o tvrđavama u kojima je raslo drveće.
Zastrašujućih priča, koje su bile pune opasnosti, straha i bespomoćnosti.
U svakoj od tih priča, tvrđava u kojoj je raslo drvo bla je dom zla.
- Dobrodošao nazad u zemlju živih. - reče Karrde kad mu se Luke
približio. Podigne srebrnasti vrč sa niskog stolića kraj sebe, pa iz njega ulije u
dvije čaše nekakvu crvenkastu tekućinu. - Moram se ispričati što sam vas
držao uspavanog sve ovo vrijeme. Ali siguran sam da razumijete koliko je
posebnih problema povezano s potrebom da se jedan Jedi zadrži tamo gdje ga
se smjesti.
- Naravno. - reče Luke, pažljivo promatrajući par životinja kraj Karrdeove
stolice. Još su uvijek buljile u njega neugodnom upornošću. - Iako, da ste me
lijepo zamolili, - duda Luke - otkrili bi da sam vrlo spreman na suradnju.
Karrdeovim usnama preleti tračak smješka. - Možda. A možda i ne. -
pokaže rukom na stolicu nasuprot njemu. - Molim vas, sjedite.
Luke krene naprijed, ali čim se pomaknuo, jedna se životinja pridigne na
prednje noge i započne se čudno glasati mješavinom prigušenog rezanja i
predenja. - Polako, Sturm! - smiri ga Karrde, gledajući prema njoj. - Ovaj je
čovjek naš gost.
Stvorenje ga nije slušalo, već mu je sva pažnja bila usredotočena na
Lukea. - Ne mislim da vam vjeruje. - oprezno progovori Luke. Čim je
progovorio, i druga se životinja oglasi istim čudnim rezanjem.
- Možda ne. - reče Karrde, lagano prihvativši rukom ogrlice obiju
životinja i ogledajući se po sobi. - Chin! - pozove, gledajući prema trojici
muškaraca koji su se smijali, Uvaljeni u sjedalice na drugom kraju prostorije.
- Dođi i izvedi ih van.
- Naravno. - sredovječni muškarac, s froffli frizurom, ustane i dogega se
do njih. - Hajd’mo, momci! - progunda. preuzimajući od Karrdea uzice i
vodeći ih van. - Idemo se prošetat’, ha?
- Ispričavam se, Skywalker. - reče Karrde, blago se namrštivši dok je
promatrao kako muškarac odvodi životinje. - Inače se ljepše ponašaju prema
mojim gostima. A sada, molim vas, sjedite.
Luke sjedne i prihvati šalicu koju mu je Karrde pružio. Mara prođe pored
njega i postavi se kraj svog šefa. Luke primjeti da je njezin pištolj spremljen u
korice na zapešća na lijevoj podlaktici. Bio je na dohvatu, gotovo kao da joj je
bio u ruci.
- To je samo blagi stimulans. - progovori Karrde, pokazavši glavom na
šalicu u Lukeovoj ruci. - Nešto što će vam pomoći da se razbudite. - ispije
gutljaj iz svoje šalice, pa je odloži na stolić.
Luke se odvaži otpiti gutljaj. Bilo je ukusno. U svakom slučaju, ako ga je
Karrde htio drogirati, sigurno se nije morao služiti takovim djetinjastim
izgovorima. - Mogu li znati gdje je moj droid?
- Oh, on je sasvim u redu. - uvjeri ga Karrde. - Smjestio sam ga u jedno od
mojih spremišta za opremu, na sigurno.
- Rado bih ga vidio, ako je moguće.
- Siguran sam da je to moguće. Ali kasnije. - Karrde se udobnije zavali u
stolicu, a čelo mu se lagano namreška, - Nakon što se dogovorimo što da
zapravo uradimo s vama.
Luke pogleda u Maru. - Vaša je suradnica spomenula neke mogućnosti. Ja
se nadam da bih popisu mogao dodati još jednu.
- Da vas vratimo kući? - predloži Karrde.
- Uz odgovarajuću nagradu, naravno. - napomene Luke. - Recimo,
dvostruko od onoga što bi Imperij ponudio.
- Vrlo ste velikodušni s tuđim novcem. - reče Karrde zajedljivo. -
Nažalost, problem nije u novcu, nego u politici,. Vidite, naše operacije zadiru
duboko u oba teritorija, Imperijalni i Republički. Ako Imperij otkrije da smo
vas pustili, bit će vrlo nezadovoljni.
-1 obratno, u slučaju da me predate Imperiju. - napomene Luke.
- Istina. - odgovori Karrde. - Osim što možda znaju za kvar vaše veze za
vangalaktičke komunikacije, Republika nema pojma što vam se dogodilo. Na
nesreću, Imperij zna.
-1 ne radi se o tome što bi Imperij ponudio. - dometne Mara. - Radi se o
onome što jesu poudili. Trideset tisuća.
Luke stisne usne. - Nisam znao da sam toliko vrijedan.- reče.
- Vaša je vrijednost razlika između blagostanja i propadanja za veliki broj
marginalnih igrača. - reče Karrde otvoreno. - Vani u svemiru, sada je
vjerojatno na desetke brodova, koji su zaboravili rokove i zapostavili ranije
preuzete obveze, samo zbog lova na vas. - Nasmješi se zlobno. - Sve su to
igrači koji ni na tren nisu oklijevali, niti pravo razmislili kako bi uhvatili i
zadržali Jedija poput vas.
- Vaša se metoda čini prilično uspješnom. - reče mu Luke. - Ne vjerujem
da ste mi voljni reći kako vam je to uspjelo.
Karrde se ponovo nasmješi. - Toliko važne tajne vrijedne su velike
količine novaca. Imate li neku tajnu jednake vrijednosti s kojom bi mogli
trgovati?
- Vjerojatno ne. - odvrati Luke ravnodušno. - Ali, opet ponavljam, siguran
sam da bi Nova Republika platila tržišnu vrijednost.
Karrde otpije gutljaj napitka, zamišljeno promatrajući Lukea preko ruba
čaše. - Nudim vam nagodbu. - reče, odlažući šalicu na stolić. - Vi meni recite
zašto se Imperij odjednom toliko zanima za vas, a ja ću vam reći zašto vaše
Jedi moći ne djeluju.
- Zašto ne upitate Imperij o tome?
Karrde se nasmješi. - Hvala, ali ne bih. Rado bih, ali se bojim da će se
početi pitati otkud odjednom tolika znatiželja. Posebice nakon što sam se
izgovorio drugim obvezama kada su od nas zatražili da pomognemo u lovu na
vas.
Luke se namršti. - Vi me niste tražili?
- Ne, nismo. - Karrde stisne usne. - To je jedna od onih malih ironija koje
život čine zanimljivim. Jednostavno smo se vraćali s utovara robe, kad nas je
Mara usporila iz brzine svjetlosti, osjetivši neodoljivu potrebu da očita
navigacijske podatke.
Luke je proučavao Marino bezizražajno lice. - Na vašu sreću. - dometne.
- Možda. - reče Karrde. - Krajnji je rezultat taj da smo se našli u situaciji
koju sam zapravo htio izbjeći.
Luke pruži ruke prema njemu, dlanova okrenutih na gore. - Tad me pustite
otići i pravite se kao da se ništa nije dogodilo. Dajem vam svoju riječ da ja
ništa od ovoga neću spominjati.
- Imperij će u svakom slučaju saznati za ovo. - odmahne Karrde glavom. -
Njihov je novi zapovjednik jako dobar u slaganju komadića informacija i
izvlačenju zaključaka iz toga. Ne, mislim da je vaša najbolja nada u tome da
pronađemo neki kompromis. Rješenje kojim bi vas pustili da idete, a da pri
tome i Imperiju damo ono što želi.
- I tu se dotičemo mog prvotnog odgovora - reče Luke. - Ja doista ne
znam što Impeij želi od mene. - zastane, ali utješi se da je Leia dosad već
izvan dohvata Imperija.
- Jedino vam mogu reći da se ne radi samo o meni. Dva puta su to
pokušali i s mojom sestrom.
- Pokušali su je ubiti? Luke nakratko razmisli o tome. - Ne, mislim da
nisu. Jedan put sam i ja bio tamo i sličilo je više na pokušaj otmice nego
ubojstva.
- Zanimljivo. - promrsi Karrde, a pogled mu na kratko odluta. - Leia
organa Solo. Koja uči kako postati Jedi poput svoga brata. To bi moglo
objasniti… neke od nedavnih akcija Imperija.
Luke sačeka, ali nakon par sekundi mu bi jasno da Karrde neće nastaviti
priču. - Spominjali ste kompromis. - podsjeti Karrdea.
Činilo se da se Karrde pokušava zbrojiti. - Da, jesam. - odvrati. - Pomislio
sam da je možda vaš povlašteni položaj u Novoj Republici ono što zanima
Imperij, da žele iz neposrednog izvora dobiti informacije o radu Privremenog
Vijeća. U tom slučaju, mogli smo sklopiti neku vrst dogovora po kojem bi vas
pustili, a vaš bi R2 droid otišao u ruke Imperiju.
Luke osjeti napetost u želucu. - To im ne bi puno pomoglo. - reče
najležernije što je mogao. Pomisao da bi Artoo mogao završiti kao rob
imperija… - Artoo nije nikada prisustvovao sastancima Vijeća.
- Ali zna razmjerno mnogo o vama. - napomene Karrde. - kao i o vašoj
sestri, njezinom mužu i velikom broju visokih dužnosnika Nove Republike. -
slegne ramenima. - Naravno, sve je još vrlo nejasno. Činjenica da su se
usredotočili na Jedija Nove Republike, i onu koja će Jedijem postati, govori
nam da ne tragaju samo za informacijama. Gdje su se dogodili ti raniji
napadi?
- Prvi je bio na Bimmisaariju, a drugi na Bpfasshu. Karrde kimne. -
Imamo svog čovjeka na Bpfasshu.
Možda bi on mogao otkriti što Imperij zapravo hoće. A do tada, bojim se
da ćete morati ostati ovdje kao naš gost. To je Lukeu zazvučalo kao da je
razgovor završen.
- Dopustite da vam napomenem još nešto prije nego odem. - reče. - Bez
obzira na to što će mi se dogoditi, ili čak što će se dogoditi Lei, Impeij je
osuđen. Trenutno je više planeta u sastavu Republike nago pod vladavinom
Imperija, i taj se broj svakodnevno povećava. U svakom ćemo slučaju
pobijediti, pa makar samo brojčanom nadmoći.
- Čini mi se da je to bio argument Imperija kada su pričali o vama
Pobunjenicima. - suho odvrati Karrde. - Ipak, to je zapravo bit dileme, zar ne?
Dok bi Imperij brzo izvršio svoju odmazdu ako vas pustim, čini se da će Nova
Republika ipak bolje proći na duge staze.
- Ali samo ako su on i njegova sestra tamo, da pruže potporu Mon
Mothmi. - doda Mara prezirno. - A ako ne budu tamo…
- Ako ne budu tamo, sami kraj je malo nejasniji. - složi se Karrde. - U
svakom slučaju, hvala vam što ste mi posvetili malo vremena, Skywalkeru.
Nadam se da ćemo moći doći do rješenja na obostrano zadovoljstvo, a da ne
čekamo predugo.
- Sto se mene tiče, ne morate se žuriti. - odvrati Luke. Ovaj se svijet čini
dovoljno ugodnim da se na njemu provede nekoliko dana.
- Ne budite uvjereni u to, čak ni na kratko. - upozori ga Karrde. - Moja
dva wrosk ljubimca imaju poprilično divljih rođaka tamo vani. Rođaka koji
nisu okusili blagodati modernog pripitomljavanja.
- Razumijem. - reče Luke. S druge strane, ako bi mogao pobjeći iz
Karrdeova taborišta i osloboditi se te zbunjujuće sile kojom su ga
ograničavali…
- I, ne računajte da će vas vaše Jedi moći štititi. - doda Karrde, skoro
lijeno. - Bili bi jednako bespomoćni u šumi. Ili čak i više. - Podigne pogled
prema krošnji drveta nad sobom. - Tamo je zapravo puno više ysalamirija
nego što ih imamo ovdje.
- Ysalamirija? - upita Luke, pogledavši u istom smjeru… i tek tada
primjeri vitka, sivo smeđa bića kako vise s grane, točno nad Karrdeovom
glavom. - Sto je to?
- To je ono što vas drži tamo gdje vas stavimo. - odgovori Karde. - Čini se
da ove životinjice imaju neobičnu sposobnost neutraliziranja Sile. Stvaraju
oko sebe mjehure, takoreći, u kojima Sila jednostavno ne postoji.
- Nisam nikada čuo za njih. - reče Luke, pitajući se je li priča istinita ili
Karrde izmišlja. Bio je siguran da mu ni Yoda ni Ben nisu nikada spomenuli
ni mogućnost tako nečeg.
- Mnogi nisu čuli za njih. - složi se Karrde. - Nekada davno, oni koji su
znali trudili su se da tako i ostane, zbog svojih osobnih interesa. Jediji Stare
Republike izbjegavali su ovaj planet, zbog razloga koji su vrlo očiti, i zato su
mnoge krijumčarske grupe u to vrijeme osnivale svoje baze upravo ovdje.
Nakon što je Car uništio sve Jedije, većina je grupa otišla odavde, jer su radije
bili bliže potencijalnim tržištima. A sada, kada se Jediji ponovo uzdižu… -
kimne glavom prema Lukeu - možda se neki od njih i vrate. Iako mogu reći
da većina stanovništva ne bi bila oduševljena time.
Luke je promatrao drvo. Sada kada je znao što tražiti, mogao je vidjeti
desetke ysalamirija, ovješenih i omotanih oko grana i izdanaka. - Zašto
mislite da su upravo ysalamiriji. a nešto drugo, odgovorni za te mjehure ili
praznine?
- Dijelom je to lokalna legenda. - odgovori Karrde. - Zapravo, uvjerava
me činjenica da stojite kraj mene i razgovarate sa mnom. Kako bi vam se
inače izuzetno nervozan čovjek s omamljujućim oružjem mogao došuljati za
leđa, a da ga vi, Jedi, ne primjetite?
Luke oštro pogleda u njega, a posljednji djelić zagonetke dođe na svoje
mjesto. - Imali ste ysalamirije na Wild Karrdeu..
- Točno. - potvrdi Karrde. - Zapravo sasvim slučajno. ili… - pogleda u
Maru - možda ne posve slučajno.
Luke još jednom pogleda ysalamirija iznad Karrdeove glave. - Koliko se
daleko proteže njihova moć neutralizacije?
- Zapravo, mislim da nitko ne zna točno. - prizna Karrde. - Legenda kaže
da jedan ysalamiri ima mjehur koji je od jednog do deset metara u promjeru,
ali da skupine životinja, jedna s drugom, stvaraju i puno veće mjehure.
Mislim da se radi o nekom međusobnom pojačavanju. Možda ćete biti
dovoljno ljubazni, pa pristati na nekoliko opita u vezi s tim, prije nego što
odete.
- Možda. - reče Luke. - Mislim da će to ovisiti o tome u kojem ću smjeru
biti upućen u taj čas.
- Vjerojatno hoće. - složi se Karrde. - No, pretpostavljam da bi se rado
okupali. Živite u tom letačkom odijelu Već nekoliko dana. Jeste li ponijeli
nešto odjeće sa sobom?
- Imam maleni kovčeg u svojoj letjelici. - reče mu Luke. -1 hvala vam što
ste dovukli i brod. Slučajno, pretpostavljam.
- Trudim se da nikada ne odbacim ono što bi jednog dana moglo biti
korisno. - reče Karrde. - Poslat ćemo vam kovčeg čim se moji suradnici
uvjere da u njemu nemate skrivenog oružja ili neku opremu. - nasmješi se
jedva primjetno. - Iako sumnjam da bi se jedan Jedi zamarao takvim stvarima.
Laka vam noć, Skywalkeru.
Mara je u ruci opet držala maleni pištolj. - Idemo! - reče, zamahnuvši
oružjem.
Luke ustane. - Dopustite da vam ponudim još jednu mogućnost. - obrati se
Karrdeu. - Ako se odlučite pretvarati da se svo ovo nije ni dogodilo, možete
jednostavno vratiti Artooa i mene tamo gdje ste nas našli. Voljan sam okušati
sreću s drugima koji su se dali u potragu.
- Čak i s Imperijalcima? - upita Karrde.
- Čak i s njima. - odgovori Luke.
Karrdeovim usnama preleti slab smješak. - Možda vas to iznenadi, ali
zapamtit ću ovo što ste rekli.
Sunce je nestalo za drvećem i nebo je bilo osjetno tamnije, primjeti Luke
dok ga je Mara pratila natrag do barake. -Jesam li propustio večeru? - upita je
dok su koračali hodnikom prema njegovoj sobi.
- Možemo vam nešto donijeti. - odvrati Mara, a glas joj je zvučao kao
slabo prikriveno rezanje.
- Hvala. - Luke oprezno udahne. - Ne znam zašto me toliko mrzite…
- Zaveži! - prekine ga ona. - Samo zaveži! Namrgodivši se, Luke je
posluša. Dođoše do njegova sobe i Mara ge ugura unutra. - Nemamo bravu na
prozoru. - reče. - Ali ugrađen je alarm. Pokušaj izići kroz njega, samo je
pitanje sreće hoću li te prije uhvatiti ja ili vornski. - nasmješi mu se slatko i
podrugljivo. - Ali nemoj mi vjerovati na riječ. Pokušaj i otkrij.
Luke pogleda u prozor, a zatim u Maru. - Hvala, suzdržat ću se.
Mara napusti sobu bez riječi i zatvori vrata za sobom Začuje se škljocaj
električne brave, a zatim zavlada tišina.
 Luke pride prozoru i pogleda van. Vidjela su se svjetla na prozorima nekih
baraka, ali ne primjeti nijedno druga svjetlo u građevini u kojoj se sam
nalazio. Pretpostavljao je da to ima smisla. Bilo da Karrde odluči predati ga
Imperiju ili ga pustiti na slobodu, svakako je bilo poželjno da što manji broj
njegovih suradnika zna za njega.
A posebno ako Karrde prihvati Marin savjet i jedno stavno ga ubije.
Okrene se od prozora i uputi se prema krevetu, boreći se protiv straha i
užasa koji su rasli u njemu. Otkako se suolio s Carem, nije se osjećao tako
bespomoćnim.
Ili, iskreno, nije nikada bio tako bespomoćan.
Duboko udahne zrak. Za Jedija, ne postoje osjećaji. Samo mir. Znao je da
mora postojati način kako pobjeći iz ovog zatvora.
Sve što je morao uraditi bilo je ostati živ dovoljno dugo da pronađe način.
 GLAVA 20

- Ne, jamčim ti, sve je u redu. - progovori Threepio Leinim glasom,

izgledajući toliko nesretno pod svojim slušalicama koliko je droid mogao
izgledati nesretno. - Han i ja smo odlučili da, s obzirom da smo već ovako
dalekoj možemo provjeriti što se događa u Abregado sustavu.
- Razumijem, Visosti. - začuje se Winterin glas kroz zvučnik Falcona.
Hanu je njezin glas zazvučao umorno. Umorno, i vrlo napeto. - Smijem li
napomenuti da nije preporučljivo da još dugo izbivate.
Threepio bespomoćno pogleda u Hana. - Uskoro se vraćamo. - prošapće
Han u svoj odašiljač.
- Uskoro se vraćamo. - ponovi Threepio u glavni mikrofon Falcona.
- Samo želim provjeriti…
- Samo želim provjeriti…
- …proizvodnu infrastrukturu…
- …proizvodnu infrastrukturu…
- …na Gadosu.
- …na Gadosu.
- Razumijem, Visosti. - reče Winter. - Prenijet ću tu informaciju Vijeću.
Sigurna sam da će im biti drago čuti, - napravi značajnu stanku. - Pitam se
mogu li razgovarati s kapetanom Solom na tenutak?
S druge strane pilotske kabine, Lando se namršti prema Hanu. - Ona zna. -
izgovori ispod glasa.
- Ma nemoj?! - šapne Han. Pogleda u Threepioa i kimne.- Naravno. - reče
droid, opustivši se s primjetnim olakšanjem. - Han?
Han se priključi na glavnu frkvenciju. - Evo me, Winter, Što ima?
- Htjela sam pitati znate li kada bi se vi i Kraljevna Leia mogli vratiti? -
reče Winter. - Admiral Ackbar posebno pita za vas.
Han se namršti za mikrofonom. Ackbar vjerojatno nije progovorio s njim
više od dvije riječi, neslužbeno, otkako je Han prije nekoliko mjeseci odbio
generalski položaj koji mu je Admiral dao. - Zahvalite Admiralu na njegovoj
brizi. - odgovori han Winter, pažljivo birajući riječi. - Nadam se da je dobro?
 - Kao i obično. - odvrati Winter. - Doduše, ima nekih problema s obitelji,
sada otkad je škola u punom zamahu.
- Dječje prepirke? - upita Han.
- Rasprave prije spavanja, zapravo. - reče ona. - Rasprave s najmlađim o
tome tko će ostati budan i čitati, i slično. Razumijete već.
- Aha. - odvrati han. - Znam djecu vrlo dobro. Kako su mu susjedi? Ima li
još uvijek problema s njima?
Nastupi kratka stanka. - Ja… nisam sigurna. - odgovori. - Nije mi ih
spominjao. Mogu ga pitati o tome, ako želie.
- Nije važno. - reče Han. - Sve dok je obitelj u redu… to je najvažnije.
- Slažem se. U svakom slučaju, mislim da je samo htio da ga se sjetite.
- Hvala vam na poruci. - pogleda Landa. - Idite i recite mu da se nećemo
dugo zadržavati. Obići ćemo Abregado i možda još par sustava, pa se
vraćamo.
- U redu. - reče Winter. - Još nešto?
- Ne… Da! - ispravi se Han. - Što kažu posljednja izvješća o programu
revitalizacije Bpfassha?
- Ona tri sustava koje je Imperij napao?
- Da. - Ona tri sustava gdje su on i Leia imali drugi okršaj sa sivokožim
otmičarima, ali sada nije bilo nikakvog smisla razmišljati o tome.
- Sačekajte trenutak, da se prisjetim. - reče mu Winter - …napreduje
prilično dobro. Bilo je nekih problema s prijevozom osnovnih zaliha, ali čini
se da se sirovine sada isporučuju bez poteškoća.
Han se namršti. - Što je Ackbar uradio, iskopao pričuvne teretne brodove
odnekud?
- Zapravo je složio flotu. - suho odvrati Winter.
- Uzeo je neke od glavnih brodova, uglavnom Zvjezdane krstarice i
borbene fregate, smanjio broj čalnova posade na najmanji mogući broj, dodao
im po nekoliko droida i tako ih pretvorio u teretne brodove.
Han se opet namrgodi. - Samo se nadam da je poslao i dobro osiguranje s
njima. Prazne Zvjezdane Krstarice bile bi Imperijalcima izvrsna meta za
vježbanje.
- Sigurna sam da je mislio i na to. - uvjeri ga Winter. - A orbitna
pristaništa i brodogradilišta na Sluis Vanu su vrlo dobro branjena.
 - Nisam siguran da je bilo što dobro branjeno ovih dana. - odvrati Han
kiselo. - Bar ne dok se Imperijalci ovako slobodno motaju ovuda. Nema veze.
Moram ići, čut ćemo se kasnije.
- Uživajte u putu. - Vaša Visosti? Zbogom!
Lando pucne prstima prema droidu. - Zbogom, Winter. - reče Threepio.
Han prstom prevuče preko grla i Lando isključi odašiljač. - Da su te
Zvjezdane krstarice opremljene dobrim sustavima za infiltraciju, ne bi bilo
potrebe tovariti droide na njih kako bi se od njih načinili teretni brodovi. -
napomene Lando nevino.
- Aha. - kimne Han, iako je slušao Landa samo na pola uha. - Hajde,
moramo ovo malo skratiti i vratiti se.
- Izvuče se iz pilotskog sjedala i provjeri pištolj. - Nešto smrdi na
Coruscantu.
- Misliš, cijela ta priča o Ackbaru i njegovoj obitelji? - upita Lando,
ustajući.
- Da. - odgovori mu Han uputivši se prema potpalublju Falcona. - Ako
sam dobro shvatio, Winter mi je pokušala reći da je Fey’lya krenuo u otvoreni
napad na Ackbarov teritorij. Hajde, Threepio, moraš zatvoriti za nama.
- Kapetane Solo, moram još jednom prosvjedovati zbog svega ovoga. -
reče droid žalobno, slijedeći Hana.
- Stvarno mislim da to moje predstavljanje u ime Kraljevne Leie…
- U redu, u redu. - prekine ga Han. -Čim se vratimo, reći ću Landu da
izbriše program.
- Zar je već gotovo? - upita Lando, proguravajući se pored Threepioa kako
bi došao do Hana. - Mislio sam da si rekao Winter…
- Samo za slučaj da je netko snimao razgovor. - odgovori Han. - Čim
završimo s provjerom ove veze, vraćamo se nazad. Možda čak navratimo na
Kashyyk i pokupimo Leiu.
Lando tiho zviždukne. - Toliko je ozbiljno, ha?
- Teško je reći, zapravo. - prizna Han dok je spuštao rampu, koja se lagano
spusti na prašnjavo tlo pred njima.
- Zapravo nisam shvatio onaj dio o ostajanju budnim i čitanju. Vjerujem
da se radi o nekom obavještajnom poslu koji je Ackbar obavljao usporedno s
obnašanjem dužnosti Vrhovnog zapovjednika. Možda je čak i gore, možda
Fay’lya puca ni manje ni više nego na sami Ackbarov položaj.
 - Ti i Winter ste trebali razraditi bolji verbalni kod. - reče mu Lando dok
su se spuštali niz rampu.
- Trebali smo razraditi bilo kakav verbalni kod, to je to. - zagunda Han. -
Već tri godine razmišljam o tome da razradim kod s njom i Leom, ali nikada
to nismo stigli napraviti.
- Pa, ako ti je to neka utjeha, tvoja je analiza logična. - primjeri Lando,
pretražujući pogledom prostor pristaništa,
- Jer, sve se poklapa s glasinama koje sam čuo. Pretpostavljam da su
susjedi koje si spominjao Imperijalci?
- Da. Winter bi morala znati ako je Ackbar imao imalo sreće u otkrivaju
onoga tko odaje informacije.
- Nije li u tom slučaju opasno ići natrag? - upita Lando dok su koračali
prema izlazu.
- Aha. - složi se Han, osjetivši kako mu se usne stisnuše od ogorčenosti. -
Ali morat ćemo riskirati. Sve dok Leia nije tamo da glumi mirotvorca,
Fay’lya može izmoliti ili na silu dobiti od ostatka Vijeća sve što poželi.
- Mhmm. - Lando zastane na dnu rampe koja je vodila prema izlazu iz
pristaništa. - Nadajmo se da nam je ovo posljednji pokušaj uspostavljanja
veze.
- Nadajmo se da će se momak pojaviti. - odvrati Han, uspinjući se uz
rampu.
Abregado-Rae svemirska luka je imala užasnu reputaciju medu pilotima s
kojima je Han letio u svojim krijumčarskim danima. Bilo je to jedno od
najgorih okupljališta polusvijeta, jednako loše kao Mos Eisley na Tatooinu.
Zato je Han i bio osupnut, ali ugodno, kada je ugledao svijetlu, čistu
panoramu grada koja ih je dočekala na izlasku ili pristaništa. - No, no. -
promrmlja Lando kraj njega. - Zar je civilizacija konačno stigla i do
Abregada?
-Čudne se stvari događaju. - složi se Han, ogledajući se oko sebe. Cisto i
gotovo pretjerano uredno, ali ipak prožeto onim posebnim mirisom kojim su
se dičile sve luke. Miris koji je odavao da nije baš sve toliko krotko i pitomo
koliko djeluje…
- O-ho! - tiho će Lando, pogleda uperenog u nešto pored Hanovog
ramena. - Čini se da je netko upravo izvukao deblji kraj batine.
Han se osvrne. Pedesetak metara od njih, na drugoj strani kružne piste
pristaništa, pred jednim od izlaza s pristaništa, okupila se malena skupina
ljudi u laganim zaštitnim prslucima i s laserskim puškama u rukama. Dok ih
je Han promatrao, polovina grupe provuče se kroz ulaz, dok su drugi ostali na
pisti čuvajući im leda. - Bit će batina, u pravu si. - složi se Han, kriveći vrat
dok je pokušavao pročitati broj natpisa nad vratima. Šezdeset i tri. - Nadajmo
se da naša veza nije na tom pristaništu. Gdje ćemo ga sresti?
- Tamo. - reče Lando, prstom pokazujući prema malenoj građevini bez
prozora, izgrađenoj u prolazu između dvije starije konstrukcije. Rezbareni
drveni natpis, obješen nad vratima, sadržavao je samo jednu riječ: ‘LoBue’. -
Trebamo se smjestiti za stol blizu bara i kockarnice i čekati. On će doći do
nas.
LoBue je bio iznenađujuće velik, s obzirom na skromnu fasadu koja je
bila vidljiva s ulice. Prostor se protezao duboko u unutrašnjost, a širio se i
kroz lijevu građevinu pored. Na samom su ulazu bili razmješteni stolovi sa
stolicama, nadvisujući malen ali dobro smišljen podij za ples, koji je bio
potpuno prazan, vjerojatno zbog čudne glazbe koja se čula. Na lijevoj strani,
povišena za nekoliko stuba i odijeljena prozirnim plastičnim zidom dijelom
ukrašenim šarama, nalazila se kockarnica. S druge strane plesnog podija
smjestilo se nekoliko odijeljenih separea, premračnih da bi Han zapravo vidio
što se događa u njima. - Mislim da vidim bar, tamo na onoj strani. -
promrmlja Lando. - Iza stolova za sabbac, tamo lijevo. Vjerojatno je mislio na
taj dio.
- Jesi li i ranije dolazio ovamo? - upita ga Han preko ramena dok su
prolazili između stolova i penjali se stubištem.
- Ne, ovdje nisam. - Posljednji put sam bio na Abregadu prije nekoliko
godina. Bilo je gore nego na Mos Eisleyu i nisam se zadržavao. - odmahne
Lando glavom. - bez obzira na probleme koje imate s ovdašnjom novom
vladom, moraš priznati da su lijepo dotjerali planet.
- Aha, da, bez obzira na probleme koje ti imaš s novom vladom, ne
spominji mi ih, u redu? - upozori ga Han. - Bar jednom bih rado prošao
nezamjećen.
Lando se prigušeno nasmijulji. - Kako želiš.
Svijetlo u baru je bilo prigušenije nego u kockarnici, ali je bilo dovoljno
jako da se moglo vidjeti bez problema. Odabravši stol smješten blizu
kockarnice, sjednu. Iz središtn stola izroni hologram lijepe djevojke čim su se
smjestili,
- Dobar dan, gospodo. - progovori ona ugodno naglašenim Basicom. -
Cime vas mogu poslužiti?
- Imate li Necr’ygor Omic vina? - upita je Lando.
 - Naravno. Berbe ‘47, ‘49, ‘50 i ‘52.
- Pola vrča berbe ‘49. - reče joj Lando.
- Hvala, gospodo. - odvrati ona i holograma nestane.
- Je li i to znak raspoznavanja? - upita Han, prelazeći pogledom po
kockarnici. Bilo je tek rano popodne po lokalnom vremenu, ali bez obzira na
to više je od polovine stolova bilo zauzeto. Iznenađujuće, ali bar je bio skoro
prazan, oko njega se okupila tek nekolicina gostiju. Činilo se da ja] pijenje,
nasuprot kockanju, bilo manje zastupljen porok Gadoa.
- Zapravo, nije rekao ništa o tome što da naručimo. - reče Lando. - Ali kad
već volim dobro Necr’ygor Omic vino…
- I kad je na račun Coruscanta…
- Tako nekako.
Vino im stigne na pladnju, kroz preklopnu pregradu u središtu stola. - Još
nešto, gospodo? - upita hologramska djevojka.
Lando odmahne glavom, uzimajući vrč i čaše. - Ništa za sada, hvala.
- Hvala. - nestane i djevojke i pladnja.
- Tako! - reče Lando točeći vino. - Sada nam samo preostaje čekati.
- Pa, dok si zabavljen čekanjem, okreni se neprimjetno za sto osamdeset. -
reče mu Han. - Treći sabacc stol od nas. Pet muškaraca i žena. Reci mi je li
treći muškarac slijeva onaj koji mislim da jest.
Podigavši svoju čašu s vinom, Lando je zadrža neko vrijeme pred
svjetlom, kao da proučava boju vina. U tom promatranju, okrene se prema
lijevo… - Nije li to Fynn
- Meni se čini da jeste. - složi se Han. - Mislio sam da ga ti viđaš češće
nego ja.
- Nisam ga vidio od našeg posljednjeg puta na Kasselu.- Lando pogleda u
Hana i izvije jednu obrvu. - Malo prije one velike sabacc partije. - doda
zajedljivo.
Han ga pogleda povrijeđeno. - Ne ljutiš se više zbog Falcona, zar ne?
- Pa… - oklijevao je Lando. - Ne, mislim da se ne ljutim. Bar ne onoliko
koliko sam se ljutio tada kad sam izdubio partiju od početnika kao što si ti.
- Početnik?
- …ali priznajem da je bilo trenutaka, neposredno nakon toga, kada sam
noćima ležao budan i smišljao način kako da ti se osvetim. Dobro je da nikada
nisam uspio ostvariti to što sam namjeravoa učiniti.
Han se ponovo zagleda u stol za sabbac. - Ako će ti to pomoći da se
osjećaš bolje… da ti ja nisam odnio Falcona za stolom, vjerojatno sada ne bi
sjedili ovdje gdje jesmo. Prva Imperijalna Zvijezda Smrti bi se iskalila na
Yavinu, a zatim bi na red došli, jedan po jedan, svi planeti u Savezu. I to bi
bio kraj.
Lando slegne ramenima. - Možda, a možda i ne. S ljudima kao što su Leia
i Akbar, i dok oni brinu o tome…
- Leia bi bila mrtva. - prekine ga Han. - Već su pripremali njezino
pogubljenje kada smo je Luke, Chewie i ja izvukli sa Zvijezde Smrti. -
prisjetivši se svega, Han zadrhti. Bio je toliko blizu da je izgubi zauvijek. I
nikada ne bi saznao što propušta.
A sada kada je znao… još uvijek ju je mogao izgubiti.
- Bit će joj dobro, Han. - tiho mu reče Lando. - Ne brini. - Odmahne
glavom. - Samo bih želio znati što Imperij želi od nje.
- Znam što žele. - zareza Han. - Žele blizance.
Lando je zurio u njega, zapanjen. - Jesi li siguran?
- Onoliko koliko sam siguran u sve što se događa oko nas. - reče Han. -
Zašto bi inače koristili samo omamljujuće oružje protiv nas u onoj zasjedi na
Bpfasshu? Jer su manje šanse da uzrokuju spontani pobačaj!
- Zvuči logično. - složi se Lando namršteno. - Zna li Leia za to?
- Ne znam. Vjerojatno zna.
Han se ponovo zagleda u stolove za sabacc, a cijela vesela dekadencija
tog mjesta nade se u nesuglasju s nje’ govim raspoloženjem. Ako je Torve
doista bio Karrdeova veza, Hanu bi bilo drago da prestane s tim glupostima i
započne s poslom. Ali Han i nije imao puno utjecaja na događanja.
Skrene pogled s kockarnice, pa se zagleda u prostor bara… nešto zadrža
njegovu pažnju. Tamo su, duboko u sjeni, sjedila tri čovjeka.
Bilo je nečeg posebnog u zraku svake teretne luke, kombinacija zvukova,
mirisa i vibracija, nešto što je svaki pilot koji se dovoljno dugo bavio
letenjem, mogao bez greške raspoznati. Jednako tako, pojavilo bi se nešto
posebno u zraku i svaki pud kad bi se pojavile službe osiguranja. - O-ho! -
progunda Han.
- Sto je? - upita Lando, ležerno razgledajući prostoriju. Pogled mu se
zaustavi na stolu u sjeni. - O-ho, zaista. - trijezno se složi. - Mislim da to
objašnjava zašto se Torve drži stola za sabacc.
 - I trudi se koliko može ne obraćati pažnju na nas. - doda Han, gledajući
agente sigurnosti krajem oka, istovremeno pokušavajući odrediti na što su
usredotočeni. Han je znao da, ako su odlučili upropastiti ovaj sastanak, on
sam nije mogao ništa uraditi. Osim možda izvući svoju, identifikacijsku
karticu Nove Republike i igrati na kartu autoriteta. To je moglo upaliti, ali nije
moralo, a mogao je unaprijed zamisliti Fey’lyau kako uljudno vrišti na njega
zbog toga, bez obzira na to kako bi završilo.
Ali ako su slijedili Torvea, i ako je to bilo povezano sa zasjedom koju su
uočili na izlazu iz pristaništa…
Pomisli kako se time isplati poigrati. Nagnuvši se, dodirne središte stola. -
Posluga?

Pojavi se hologram. - Izvolite, gospodo? Daj mi dvadeset žetona za

sabacc, može?
- Naravno. - odgovori mu i nestane.
- Sačekaj trenutak. - reče Lando oprezno dok je Han ispijao vino. - Ne
misliš otići tamo, zar ne?
- Imaš li neku bolju zamisao? - uzvrati Han pitanjem, Dosegnuvši rukom
kako bi se uvjerio da mu je pištolj na mjestu. - Ako je on naša veza, ne želim
ga izgubiti.
Lando uzdahne, predajući se. - Toliko o nezamjetlji-vosti. Sto ću ja?
- Budi spreman umiješati se. - središte stola se otvori i na pladnju iskrsne
uredna hrpica žetona. - Čini se da ga zasada samo promatraju. Možda ga
uspijemo izvući van prije nego što stigne pojačanje.
- A ako ne uspijemo?
Han pokupi žetone i ustane. - Tad ću pokušati izvesti diverziju, i u tom
slučaju, srest ćemo se kod Falcona.
- Dobro. Sretno!
Dva su sjedala nasuprot Torvea bila prazna. Han se odluči za jedno i
sjedne, bacivši na stol svoju hrpicu četona koji metalno zazveče. - Podijeli. -
reče.
Ostali za stolom podignu poglede prema njemu, neki iznenađeni
nastupom, a neki razdraženi. Torve ga prvo letimično pogleda, pa zatim još
jednom. Han mu uzvrati pogled, izvijajući obrve. - Dijeliš li, sinko? Hajde,
udjeli mi.
 - Aaa… ne, ne dijelim ja. - reče Torve, pokazavši očima na zdepastog
čovjeka s njegove desne strane.
- I već smo započeli igru. - reče zdepasti mrzovoljno. - Čekaj do sljedećeg
dijeljenja.
- Ma daj, niste još ni uloge iznijeli. - usprotivi se Han, pokazujući prema
nekoliko žetona u posudi za dijeljenje. Za razliku od toga, posuda dobitaka
bila je punu, što je značilo da igra traje najmanje nekoliko sati. Vjerojatno
zato djelitelj nije htio primiti novoga u igru, nekoga tko bi slučajno mogao
sve odnijeti.
- Hajde, podijeli mi karte. - reče mu Han, ubacujući žeton u posudu za
dijeljenje.
Djelitelj polako, sijevajući očima, odvoji dvije karte s vrha špila i gurne ih
Hanu. - Tako je već bolje. - javi se Han s odobravanjem. - Ah, ovo priziva
uspomene. Nekada sam stalno mlatio momke za stolom, tamo kod kuće.
Torve pogleda u njega s negodovanjem, okamenjenog izraza lica s kojeg
se ništa nije dalo pročitati. - Zar doista? - upita namjerno ravnodušnim
glasom. - Ali ovdje sada igrate s malo jačim momcima, ne s neznalicama.
Možda nagrada na kraju ne bude onolika koliku očekujete.
- Pa, nisam ja baš amater. - živahno odvrati Han. Razmišljao je, lokalne
snage sigurnosti su pretraživali slijetno mjesto šezdeset i tri… - Pobijedio
sam… ma, mislim u šezdeset i tri igre samo proteklog mjeseca.
Torveovim licem preleti izraz razumjevanja. Znači, ipak je to bilo njegovo
slijetno mjesto. - Puno je to dobitaka, toliko igara. - promrmlja dok je jednu
ruku spuštao pod stol. Han se ukoči, ali se ruka ubrzo pojavi, prazna. Torve se
nemarno i na brzinu ogleda po prostoriji, zaustavivši nakratko pogled na stolu
za kojim je sjedio Lando, a zatim svrne pogled natrag na Hana. -Jeste li
spremni uložiti novac i time i potkrijepiti svoju priču?
- Han mu ravnodušno uzvrati pogled. - Pratim sve što vi uložite.
Torve polako kimne glavom. - Mogao bih vas držati za riječ.
- Sve je to vrlo interesantno, ne dvojim. - javi se jedan od igrača za
stolom. - Ali neki od nas bi igrali, ako nemate ništa protiv.
Torve izvije obrve gledajući prema Hanu. - Krenite s ulaganjem. - pozove
ga.
Han pogleda u svoje karte: Kraljica Crta i Četvorka Talira.. - Naravno. -
reče, uzimajući šest žetona koje ubaci u posudu za dijeljenje. - Pratim četiri, i
podižem za još dva. Zrak iza njegovih leda se uskomeša.
 - Varalica! - zaurla dubok glas iza njega.
Han skoči i okrene se, refleksivno se uhvativši pištolja. Još dok je bi u
poluokretu, velika ruka posegne preko njegova ramena i istrgne mu karte iz
ruke. - Vi ste varalica, gospodine! - ponovo rikne glas.
- Ne znam o čemu govorite. - odvrati Han, kriveći vrat prema gore da
pogleda napadača. Zažali što se trudio onog trenutka kada ga je ugledao.
Nadvisujući ga kao olujni oblak, dvaput veći od njega samog, na Hana je s
visine gledao čovjek čupave brade, s izrazom lica koji se nije mogao
protumačiti nikako drugačije nego kao suluda religijska gorljivost. - Znate
vrlo dobro o čemu govorim. - reče muškarac, naglašavajući svaku riječ. - Ova
karta… - zamahne jednom kartom koju je oteo Hanu - je lažnjak.
Han trepne. - Nije. - usprotivi se. Oko njihova stola se već počela
okupljati gomila ljudi: zaposlenici i osiguranje kazina, znatiželjni promatrači i
vjerojatno nekolicina onih koji su očekivali vidjeti malo krvi. - To je ista ona
karta koju su mi udijelili.
- Ah, je li? - čovjek je kartu obuhvatio jednom ručerdom i držao je pred
Hanovim očima. Dotakne jedan ugao karte prstom.
Iznenada, Kraljica Crta pretvori se u Šesticu Sablji. Čovjek dotakne kartu
još jednom i ona se pretvori u kartu Lica Umjerenosti. Pa zatim u Osam
Tikvica… Pa u kartu Idiotskog lica… Zatim u Kralja Talira…
- To je karta koju su mi udjelili. - ponovi Han, osjetivši kako mu znoj
probija pod ovratnikom. - Ako i jest lažnjak, nije mojom krivicom.
Nizak muškarac lukava lica probije se pored visokog bradonje. - Zadržite
ruke na stolu. - naredi Hanu, a glas mu je bio jednako neugodan kao i lice. -
Pomaknite se, Velečasni, mi ćemo se pobrinuti za ovo.
Velečasni? Han ponovo pogleda nagore prema mračnom bradonji i ugleda
crnu ogrlicu ukrašenu kristalima oko njegova vrata, kako tek neznatno
proviruje među čupercima kose i brade. - Velečasni, ha? - reče, osjećajući
malaksalost. Znao je da po cijeloj Galaksiji postoje religijsko grupe kojima je
središnja bit života bilo istrebljenje svih oblika kockanja. I svih kockara.
- Ruke na stol, rekao sam. - prasne čovjek iz osiguranja, nagnuvši se kako
bi uzeo sumnjivu kartu iz ruke Velečasnog. Pogleda je, pokuša sam dotaknuti
ugao i na kraju, kimne. - Jako zgodan lažnjak, prijatelju. - reče, pogledavši
mrgodno u Hana.
- Vjerojatno je sakrio kartu koja mu je bila udjeljena. - dometne velečasni.
Još uvijek je stajao tik do Hana. - Gdje je, varalice?
- Karta koju su mi udjelili je u rukama vašeg prijatelja. - prasne Han. - Ne
trebaju mi lažnjaci da bih pobijedio u sabaceu. Ako sam imao lažnjaka, to je
zato što su mi ga udijelili.
- Zaista? - Bez upozorenja, Velečasni se okomi na zdepastog djelitelja koji
je još uvijek sjedio za stolom, ali gotovo nevidljiv zbog gomile koja se tiskala
oko njih. - Vaše karte, gospodine, ako nemate ništa protiv. - reče, pruživši
ruku.
Djelitelju se razjape usta od iznenađenja. - O čemu vi to pričate? Zašto bih
nekome drugom dao lažnjaka? U svakom slučaju, pogledajte, igramo s
kartama kuće.
- Pa, postoji samo jedan način da to saznamo, zar ne? - reče Velečasni,
posegnuvši da zgrabi špil. - A zatim ćete vi… i vi - upre prstom u djelitelja i
Hana - biti pretraženi, pa ćemo vidjeti tko skriva kartu viška. Usudio bih se
reći da će to razriješiti ovu situaciju, zar ne, Kampl? - doda gledajući
namrštenog čovjeka iz osiguranja.
- Ne morate nas podsjećati što nam je posao, Velečasni. - zagrmi Kampl. -
Cyru, donesi skener, hoćeš li?
Skener je bio maleni uređaj koji mogao bez problema stati u dlan, očito
načinjen upravo za provjere sumnjivaca. prvo njega. - naredi Kampl,
pokazavši na Hana.
- U redu. - Vrlo stručno, drugi iz osiguranja provjeri Hana sa svih strana. -
Ništa.
Kamplov stav bi uzdrman malom nesigurnošću. - Pokušaj još jednom.
Njegov kompanjon posluša. - Opet ništa. Ima pištolj, odašiljač,
Identifikacijsku karticu i to je to.
Kampl je zurio u Hana jedan dugi trenutak. Tada se, oklijevajući, okrene
prema djelitelju. - Prosvjedujem! - promuca djelitelj. Podižući se na noge. - Ja
sam građanin Dvostruke A klase, i nemate prava podvrgavati me ovoj vrsti
potpuno neutemeljenih optužbi.
- Napravit ćemo to ili ovdje ili u postaji. - promrsi Kampl. - Birajte.
Djelitelj na brzinu pogleda u Hana pun zlobe i žuči, ali je stajao bez riječi
dok ga je čovjek iz osiguranja pretraživao. - I on je čist. - konačno reče,
lagano se namrštivši.
- Pretraži pod. - zapovjedi Kampl. - Pogledaj nije li netko odbacio kartu.
-1 prebroj karte koje su još u špilu. - doda Velečasni. Kampl se hitro
okrene prema njemu. - Posljednji put vam…
- Jer ako ovdje imamo samo sedamdeset i šest karata koliko i pripada u
špil… - prekine ga Velečasni, glasom koji je zazvučao vrlo sumnjičavo -
možda se radi o namještenom špilu.
Kampl poskoči kao podboden. - Mi ne namještamo špilove! - naglasi.
- Ne? - pogleda ge Velečasni. - Čak ni kad za stolom sjede neki posebni
ljudi? Ljudi koji bi znali tražiti pravu kartu kada se ona pojavi?
- Besmislica! - zareži Kampl, zakoračivši prema bra-donji. - LeBue je
poštovan i profesionalan lokal u kojem se poštuje zakon. Niti jedan od ovih
igrača nema veze s…
- Hej! - iznenada povikne zdepasti djelitelj. - Tip koji je sjedio kraj
mene… kamo je nestao?
Velečasni prijezirno frkne. - Tako znači, ni jedan od njih nema veze s
vama, ha?
Netko žestoko opsuje i počne se probijati kroz gužvu. Bio je to jedan od
trojice ljudi iz planetarnog osiguranja koji su nadzirali stol. Kampl ga je
promatrao kako se udaljava, zatim duboko udahne i pogleda u Hana. - Možeš
li mi reći kako je ime tvom partneru?
- Nije on moj partner. - odgovori Han. - I ja nisam varao. Ako me želite
službeno optužiti, vodite me u stanicu i uradite to. Ako ne želite… - podigne
se na noge, skupljajući žetone koji su mu preostali - ja odlazim.
Na trenutak je pomislio da će Kampl prozrijeti njegov trik. Ali zapravo
nije imao čvrstih dokaza i bio je svjestan toga. Osim toga, imao je pametnijeg
posla nego da se zapetljava u nešto što nije bilo ozbiljnije od obične,
beznačajne čarke. - Naravno. Gubite se! - zareži na Hana. -1 ne vraćajte se!
- Ne brinite za to! - odvrati Han.
Gomila se počela razilaziti, i nije imao nikakvih poteškoća da se probije
do stola za kojim je sjedio prije igre. Lando je, naravno, ispario, što ga nije
iznenadilo. Iznenadilo ga je da je platio račun prije nego je otišao.

- To je bilo brzo! - pozdravi ga Lando s vrha silazne rampe Falcona. -

Nisam očekivao da će te pustiti za manje od sata.
- Nisu imali ništa opipljivog. - reče Han, penjući se uz rampu i zatvarajući
za sobom ulaz u letjelicu. - Nadam se da ti Torve nije zbrisao.
Lando odmahne glavom. - Čeka u salonu. - Lando izvije obrve. - Smatra
se našim dužnikom.
- To bi moglo biti korisno. - složi se Han, uputivši se niz zaobljeni hodnik.
 Torve je sjedio za stolom u salonu i zurio u tri malene ploče s podacima
raširene po stolu pred njim. - Drago mi je što te ponovo vidim, Torve. - reče
Han stupajući u salon. - I meni je drago, Solo. - odvrati drugi turobno,
podižući se i pružajući Hanu ruku. - Već sam zahvalio Calrissianu, ali sam
htio zahvaliti i tebi. Zato što ste me upozorili i pomogli mi da se izvučem od
tamo. Dužnik sam vam.
- Nema na čemu. - odgovori Han na zahvalu. - Ako sam dobro shvatio,
ono je tvoj brod u šezdeset-trojci?
- Brod moga poslodavca. - reče Torve, namrgodivši se. - Na sreću, na
njemu trenutno nema ničeg krijumčarenog sve sam već istovario. Ali očito
sam im sumnjiv.
- Sto si prevozio? - upita Lando, pojavivši se iza Hana. i Naravno, ako nije
tajna.
Torve uzdigne obrve. - Nije tajna, ali mi nećete vjero-fVnti. Prevozio sam
hranu.
- U pravu si. - reče Lando. - Ne vjerujem ti. Torve neodređeno kimne
glavom u stranu. – Nisam ni ja vjerovao iz početka. Čini se da u brdima na
jugu živi klan ljudi koji ne drže previše do nove Vlade.
- Pobunjenici?
- Ne, i to je čudno u vezi s tim. - odgovori Torve.
- Ne bune se , ne stvaraju probleme, čak niti ne kontroliraju važna
nalazišta. Jednostavni su ljudi, i samo žele da ih se pusti na miru da žive
onako kako su navikli. Vlada je očito odlučila prikazati ih kao primjer
ostalima, pa im je između ostalog presjekla opskrbu hranom i lijekovima, i
nastavit će s tim sve dok se ne upokore kao i svi ostali.
- To je nalik ovoj vladi. - složi se Lando mrko. - Ne vjeruju naročito u
regionalnu autonomiju, bilo koje vrste.
- Zbog toga krijumčarimo hranu. - zaključi Torve.
- Šašav posao. Bilo kako bilo, lijepo vas je ponovo vidjeti i znati da i dalje
radite zajedno. Toliko se grupa raspalo u nekoliko posljednjih godina,
posebno nakon što je Jabba izvukao debelo-deblji kraj batine.
Han i Lando se pogledaše. - Pa, zapravo to je kao ‘ponovo’ smo zajedno. -
ispravi Han Torvea. - Našli smo se nekako na istoj strani za vrijeme rata. A do
tada…
- A do tada sam ga htio ubiti. - objasni Lando uslužno.
- Zapravo, ništa posebno.
 - Naravno. - odvrati Torve oprezno, pogledavajući malo jednog pa drugog.
- Pustite da pogodim: Falcon, zar ne? Sjećam se da sam čuo glasine o tome
kako si ga ukrao.
Han pogleda u Landa, podignutih obrva i izbečenih očiju. - Ukrao ga?
- Kao što sam spomenuo, bio sam jako ljut. - slegne Lando ramenima. -
Nije to bila baš krađa, zapravo, iako je bilo nešto nalik kradi. U to sam
vrijeme imao trgovinu rala ljenim brodovima malog kapaciteta, i ostao sam
bez novaca u partiji sabacca koju sam igrao s Hanom, pa sam mu ponudio da
uzme jedan od mojih brodova ako pobijedi, - uputi Hanu podrugljiv pogled. -
Mislio sam da će uzeti jednu od napadnih kolmiranih jahti koje su skupljale
prašinu u prvim redovima, a ne teretnjak koji sam potajno prepravljao za
sebe.
-1 dobro si ga prepravio, da znaš. - reče Han. - lako smo Chewie i ja
morali dosta toga skidati i sami srediti da bi bilo kako treba.
- Lijepo. - zareza Lando. - Još jedna takova briljantna primjedba i uzet ću
ga nazad.
- Chewie se vjerojatno ne bi složio s tobom. - reče Han. Uperi u Torvea
vrlo rječit pogled. - Naravno, ti si sve to već znao, zar ne?
Torve se naceri. - Ne ljuti se, Solo. Volim ispipati svoje mušterije prije
nego što započnem posao s njima. Moram se obavjestiti o tome hoće li biti
pošteni prema meni. Ljudi koji lažu o svojoj prošlosti, obično će lagati i o
poslu.
- Vjerujem da smo prošli?
- Kao kroz maslac. - kimne Torve, još uvijek naceren.
- Tako! A sada mi recite što može Talon Karrde učiniti za vas?
Han oprezno udahne. Konačno. Sve o čemu se sada morao brinuti jest
kako sve to odigrati. - Želim ponuditi posao Karrdeu. Priliku da izravno radi s
Novom Republikom.
Torve kimne. - Čuo sam da se motaš naokolo pokušavajući prodati tu
šemu ostalim krijumčarskim grupama. Ono što većina njih misli, jesta da im
pokušavaš namjestiti kako bi ih Ackbar uklonio.
- Ne pokušavam to. - uvjeri ga Han. - Ackbar baš i nije oduševljen tom
idejom, ali morao se složiti. Na neki način moramo doći do više teretnih
kapaciteta, a krijumčari su logičan odabir u tom slučaju.
Torve stisne usne. - Kako sam čuo, ponuda je zanimljiva. Naravno, ja
nisam taj koji donosi odluke o takvim stvarima.
 - Zato nas odvedi Karrdeu. - predloži Lando. - Neka Han izravno
razgovara s njim.
- Žao mi je, ali on je trenutno u glavnoj bazi. - odvrati Torve, odmahujući
glavom. - Ne mogu vas odvesti tamo.
- Zašto ne?
- Zato što ne dopuštamo strancima da samo tako dolaze i odlaze. -
strpljivo odgovori Torve. - Zato što nemamo ništa slično opsežnom osiguranju
kakvo je Jabba imao, na primjer.
- Mi i nismo baš… - započne Lando.
Han ga prekine zamahom ruke. - U redu, onda. - reče Torveu. - Kako ćeš
se ti vratiti u bazu?
Torve otvori usta, ali ih zatvori ne rekavši ništa. - Vjerujem da moram
smisliti neki način kako da izvučem svoj brod iz ruku osiguranja, zar ne?
- To će potrajati. - naglasi Han. - A osim toga, tebe ovdje dobro znaju. S
druge strane, netko tko bi se pojavio s ispravnim vjerodajnicama mogao bi ga
bez problema otjerati prije nego bilo tko shvati što se dogodilo.
Thorve izvije jednu obrvu. - Ti, na primjer? Han slegne ramenima. -
Mislim da bih mogao. Nakon onoga što se dogodilo u LoBueu vjerojatno bih
se trebao držati po strani, ali siguran sam da bih to uspio izvesti.
- Siguran sam da bi. - odvrati Torve vrlo zajedljivo.
- A trik je…?
- Nema ga. - reče mu Han. - Sve što želim zauzvrat jeste da nam dopustiš
da te prevezemo do vaše baze i petnaest minuta vremena da razgovaramo s
Karrdeom.
Torve pogleda u njega, stisnutih usana. - Imat ću problema ako to uradim,
znaš to vrlo dobro.
- Mi nismo baš totalni stranci. - podsjeti ga Lando,
- Karrde me je jedanput već sreo, a obojica smo, i Han i ja, godinama
čuvali značajne vojne tajne za Savez. Imamo reputaciju ljudi kojima se može
vjerovati.
Torve pogleda Landa. Pa zatim Hana. - Imat ću problema. - ponovi uz
uzdah. - Ali mi se čini da sam vam zaista dužan. U redu, ali pod jednim
uvjetom: ja ću biti navigator tijekom puta i unosit ću podatke pod šiframa i bit
će automatski izbrisani. Hoćete li to isto morati uraditi i na putu nazad ovisit
će o Karrdeu.
 - Slažem se. - odgovori Han. Paranoja je bila dovoljno česta pojava medu
krijumčarima. U svakom slučaju, nije ga osobito zanimalo gdje je Karrde
imao bazu. - Kada možemo krenuti?
- Čim ste spremni. - kimne Torve prema sabace žetonima u Hanovoj ruci.
- Osim ako se ne želiš vratiti u LoBue i odigrati još malo. - doda.
Han je potpuno zaboravio da još uvijek ima žetone u ruci. - Zaboravi. -
zagunda, odbacivši hrpicu na stol. - Pokušavam se suzdržati od igre kad god
mi za vrat pusu fanatici.
- Da, Velečasni je priredio dobru predstavu, nije li? - složi se Torve. - Ne
znam što bih uradio da nije bilo njega.
- Čekaj malo. - ubaci se Lando. - Ti ga znaš?
- Naravno. - naceri se Torve. - On je moja veza s klanom iz brda. Iako, ne
bi mogao složiti toliku frku da za žrtvu nije imao stranca kakav si ti.
- Što, taj prokleti… - Han zaškrguće zubima. - Pretpostavljam da je onaj
lažnjak bio njegov?
- Naravno da jeste. - pogleda Torve nevino u Hana. - Zašto se uopće žališ?
Dobio si što želiš, vodim vas Karrdeu, zar ne?
Han razmisli o tome što mu je govorio. Torve je, naravno, bio u pravu. Ali
ipak… - U pravu si. - preda se. - Toliko o njegovom pretjeranom zanosu.
Torve tiho frkne. - Pričaj mi o tome. Hajdemo, idemo za računalo da
mogu početi unositi koordinate za put.
 GLAVA 21

Mara stupi pred vrata sobe za komunikacije, pitajući se pomalo napeto

zašto je pozvana. Karrde nije ništa rekao, ali nešto u njegovom glasu
probudilo je njene stare nagone za preživljavanje. Provjerivši svoj maleni
pištolj, smješten u futroli na podlaktici, pritiskom na dugme otvori vrata.
Očekivala je da će tamo zateći najmanje dvoje ljudi: Karrdea i dežurnog
operativca na vezi, i možda još nekoga tko je mogao biti pozvan da im se
pridruži. Na njezino iznenađenje, Karrde je bio sam. - Udi, Mara. - pozove je,
podigavši pogled sa pločice s podacima. - Zatvori vrata.
Ona ih zatvori. - Nevolje? - upita ga.
- Samo manji problem. - uvjeri je on. - Doduše, malo nezgodan. Fynn
Torve je javio da je na putu ovamo… s gostima. Bivši generali Nove
Republike Calrissian i Han Solo.
Mara osjeti kako joj se želudac zgrčio. - Sto žele?
Karrde neznatno slegne ramenima. -Čini se da samo žele razgovarati sa
mnom.
Na trenutak, Marine se misli zaokupiše Skywalkerom koji je još uvijek
bio zaključan u sobi barake na drugoj strani taborišta. Ali ne, nije bilo načina
da itko iz Nove Republike sazna da je on ovdje. Čak ni većina Karrdeovih
ljudi nije znala za to, uključujući veliku većinu onih koji su se nalazili s njima
na Myrkru. - Dolaze li svojim brodom?
- Zapravo, dolaze samo s njim. - kimne Karrde. - Torve je s njima na
brodu.
Marin se pogled usmjeri prema opremi za vezu iza Karrdea. - Kao taoc?
Karrde odmahne glavom. - Ne vjerujem. Dao mi je ispravne lozinke, pa
sudim da je sve u redu. Etherway je još uvijek na Abregadu, lokalne su ga
vlasti zaplijenile ili tako nešto. Calrissian i Solo su pomogl Torveu da
izbjegne sličnu sudbinu.
- U tom im slučaju zahvali, pusti da iskrcaju Torvea i reci im neka se gube
s naše planete. - reče Mara. - Nisi ih pozvao da dođu.
- Istina. - složi se Karrde, oprezno je promatrajući.
- S druge strane, čini se da Torve smatra da im je, u određenoj mjeri,
dužnik.
- Tada neka im se sam oduži kada bude mogao. Koža oko Karrdeovih
očiju se namreška. - Torve je jedan od mojih ljudi. - reče hladnim glasom. -
Njegovi su dugovi dugovi organizacije. To si do sada trebala naučiti.
Marino se grlo stisne kada joj postane jasna jedna užasna mogućnost. -
Nećeš im dati Skywalkera, zar ne? - upita ga odlučno.
- Misliš živoga? - odvrati Karrde pitanjem.
Jedan dugi trenutak Mara ga je samo gledala, taj nezamjetan osmjeh na
njegovim usnama i polusklopljene oči i sve ostalo na tom licu koje je pažljivo
složeno, pokušavalo ostaviti dojam potpune nezainteresiranosti za cijeli taj
slučaj. Ali sve je to bila gluma, i ona je to znala. Karrde je htio znati zašto ona
toliko mrzi Skywalkera, to je bilo to. Želio je to s tolikom strašću koliku
nikada ranije nije okusio.
A što se nje ticalo, mogao se i dalje samo nadati.
- Mislim da ti nije palo na pamet - podbode ga - da su Calrissian i Solo
sve to lako mogli iscenirati, uključujući i zaplijenu Etherwaya, samo zato da
otkriju našu bazu.
- Palo mi je na pamet, zapravo. - reče karrde. - I odbacio sam to kao nešto
neuvjerljivo.
- Naravno. - reče Mara podrugljivo. - Veliki i poštovani Han Solo ne bi
nikada uradio nešto tako podlo, zar ne? Nisi odgovorio na moje pitanje.
- O Skywalkeru? Mislim da sam bio jasan, Maru, kada sam rekao da on
ostaje ovdje sve dok ne otkrijem zašto Admiral Thrawn toliko žudi da ga se
dočepa. Na kraju krajeva, moramo znati kolika mu je vrijednost, prije nego
što odredimo poštenu tržišnu cijenu za njega. Neki od mojih ljudi su već vani
na terenu. S malo sreće, znat ćemo sve što nas zanima za nekoliko dana.
- A u međuvremenu, njegovi nam prijatelji stižu za manje od nekoliko
minuta.
- Da. - složi se Karrde, a usne mu se lagano nabraše.
- Morat ćemo skloniti Skywalkera na neko manje vidno mjesto, jer ne
možemo riskirati da Solo ili Calrissian nalete na njega. Želim da ga premjestiš
u skladište broj četiri.
- Tamo držimo njegovog droida. - podsjeti ga Mara.
- U skladištu su dvije prostorije, odvedi Skywalkera u onu drugu. - Karrde
pokaže na njezin struk. -1 ne zaboravi skinuti to prije nogo što stignu naši
gosti. Ne vjerujam da je ne bi prepoznali.
 Mara pogleda nadolje prema Skywalkerovoj sablji za svojim pojasom. -
Ne brini. A ako nemaš ništa protiv, ne bih da imam previše doticaja s njima.
- Nisam ni planirao da budeš s nama. - uvjeri je Karrde. - Želim da budeš
ovdje kada ih budem dočekivao, i možda da nam se pridružiš na večeri. Za
sve ostalo… Nema poterbe da budeš nazočna ostalim društvenim
aktivnostima.
- Znači li to da ostaju cijeli dan?
- Vjerojatno će i prespavati ovdje. - Karrde je pogleda.
- Na stranu s dužnostima dobrog domaćina, ali možeš li zamisliti boljeg
načina da Republici dokažemo, ako se ukaže potreba za tim, kako Skywalker
nikada nije bio ovdje?
Imalo je smisla to što je govorio. Ali to nije neizostavno značilo da joj se
cijela zamisao trebala sviđati. - Hoćeš li upozoriti ostatak posade Wild
Karrdea da drži jezik za zubima?
- Uradit ću nešto bolje. - reče Karrde, kimnuvši prema opremi za vezu. -
Poslao sam sve one koji nešto znaju o Skywalkeru da prirede Starry Ice. Sad
sam se sjetio, kad premjestiš Skywalkera u skladište, pomakni i njegovog X-
krilca dublje u šumu. Ne više od pola kilometra, ne želim da ideš sama u
šumu dalje nego što je stvarno potrebno.
Znaš li upravljati X-krilcem?
- Znam upravljati svime.
- Dobro. - reče on, lagano se nasmješivši. - U tom slučaju, bolje bi bilo da
kreneš. Millennium Falcon će sletjeti za manje od dvadeset minuta.
Mara duboko udahne. - U redu. - reče. Okrene se i napusti sobu.
Kamp je bio prazan dok je prolazila kroz njega prema barakama. Nije bilo
sumnje da je sam Karrde tako uredio. Sigurno je povukao ljude na zadatke
unutar građevina, kako bi joj dao slobodan prostor za neprimjetno
premještanje Skywalkera u skladište. Došavši do njegove sobe, otključa
elektronsku bravu i stupi unutra.
Stajao je kraj prozora, odjeven u istu onu crnu tuniku, hlače i čizme kakve
je nosio onoga dana u Jabbinoj palači.
Onoga dana kada je tiho stajala po strani i promatrala …i dopustila mu da
joj uništi život.
- Uzmi kovčeg, pa idemo. - viknu mu, potkrepljujući svoje riječi
pokretima pištolja. - Vrijeme je selidbe.
 Luke zadrži pogled svojih očiju na njoj dok je koračao prema krevetu.
Nije gledao pištolj u njezinoj ruci, nego njezino lice. - Karrde se odlučio? -
upita smireno dok je uzimao kovčeg.
Na trenutak Mara osjeti iskušenje da mu kaže kako Karrde nije odlučio i
da je to njezina inicijativa, jer je htjela vidjeti da li bi to poljuljalo njegovu
Jedi smirenost koja ju je izluđivala. Ali vjerojatno bi se čak i Jedi borio do
zadnjeg daha, da osjeti kako mu se približava smrtni čas, a ona nije imala
vremena za takvo što. - Seliš se u jedno od skladišta. - reče mu. - Dolazi nam
društvo, a nemamo svečanu odoru tvoje veličine. - Hajde, miči se.
Odvela ga je pored glavne zgrade do skladišta broj četiri, građevine koja
je bila podijeljena na dvije prostorije i prikladno odmaknuta od glavnih staza
kampa. Soba na lijevo strani, koja je inače služila za pohranjivanje osjetljive
ili opasne opreme, bila je jedni skladišni prostor koji se mogao zaključati, i to
je vjerojatno bio glavni razlog Karrdeovo odluci da je upotrijebi kao
improvizirani zatvor. Držeći Skywalkera na oku, Mara ukuca šifru
elektronske brava, pitajući se istovremeno je li Karrde imao vremena da bravu
onesposobi iznutra. Bacivši brz pogled na bravu nakon što su se vrata
otvorila, zaključi da to nije napravio.
Ali, to se lako dalo ispraviti. - Unutra! - naredi Lukeu, paleći svjetlo u
prostoriji i domahnuvši mu neka ude.
On je posluša. - Izgleda udobno. - reče on, gledajući po prostoriji bez
prozora i hrpu transportne ambalaže koja je zauzimala gotovo pola prostora s
desna. - Vjerojatno je i tiho.
- Savršeno za Jedi meditacije. - uzvrati mu ona, pristupajući jednoj
otvorenoj kutiji s natpisom Eksplozivni diskovi i zavirivši u njezinu
unutrašnjost. Nije bilo problema trenutačno su se u njoj nalazili rezervni
prekrivači. Na brzinu pregleda ostale natpise na kutijama i uvjeri se da u
njima nema ničega što bi mogao iskoristiti za bijeg. - Kasnije ćemo ti donijeti
krevet ili nešto slično. - reče, uputivši se prema vratima. - I hranu.
- Ne treba mi ništa zasada.
- Baš me briga. - Unutarnji mehanizam brave bio je pokriven tankom
metalnom pločicom. Dva pucnja iz laserskog pištolja odvojiše od zida jedan
kraj i saviju pločicu, treći rastali snop žica. - Uživaj u tišini. - reče Mara i ode.
Vrata se za njom zatvore i zaključaju… Luke ponovo ostane sam.
Ogleda se oko sebe. Kutije naslagane jadna na drugu, nijedan prozor i
jedna jedina vrata. - Bio sam i na gorim mjestima. - promrmlja sebi u bradu. -
Ovdje bar nema Rancora.
 Na trenutak se namršti zbog te čudne primjedbe, zapitavši se zašto mu je
na pamet pala Rancorova Jama u Jabbinoj palači. No nije trošio previše
vremena razmišljajući o tome. Činjenica da nisu izvršene nikakve pripreme, a
i sam prostor njegova novog zatvora, bili su jasan dokaz da je odluka o
preseljenju donesena navrat-nanos i vjerojatno je bila uzrokovana
neizbježnim dolaskom posjetitelja koje ja Mara spomenula.
Ako je bilo tako, postojala je mogućnost da su negdje u toj bjesomučnoj
gužvi možda konačno napravili grešku.
Luke ode do vrata, i odmaknuvši metalnu pločicu koja je na dodir još
uvijek bila topla, klekne i zaviri u unutrašnjost brave. Han je potrošio
nekoliko besposlenih sati pokušavajući ga naučiti začkoljaste trikove o
elektronskim bravama, i ako Marin pucanj nije previše oštetio vodove,
postojala je mogućnost da deaktivira bravu i otvori vrata.
Nije izgledalo obećavajuće. Slučajno ili namjerno, Marin pucanj je
izbacio iz ležišta unutarnje vodove za kontrolu napona, rastalio ih i zalijepio
za zidni odvod, i nije bilo nikakve šanse doći do njih.
Ali kad bi mogao pronaći drugi izvor napona…
Podigne se na noge, otrese prašinu s koljena, pa se uputi prema uredno
naslaganim kutijama. Mara je provjerila natpise na njima, ali je provjerila
unutrašnjost samo jedne od njih. Možda bi pažljivija pretraga mogla otkriti
nešto korisno.
Ali ta je potraga, na žalost, trajala još kraće nego pregled brave. Većina je
kutija bila čvrsto zapečaćena, i on nije imao mogućnosti otvoriti ih bez
prikladnog alata, a onih nekoliko otvorenih kutija sadržavalo je same
neupotrebljive stvari, odjeću ili rezervne module.
- No, u redu. - reče sam sebi, sjedajući na rub jedne kutije i ogledajući se
oko sebe u nadi da će mu nešto pasti na pamet. - Ne mogu iskoristiti vrata.
Prozora nema.
Ali postojala je još jedna prostorija u ovome skladištu, vidio je druga vrata
dok je Mara otvarala ova. Možda su dvije prostorije bile spojene vratašcima
ili nekim drugim otvorom koji je skriven gomilama kutija.
Naravno, nije bilo vjerojatno da bi Mara propustila išta tako očito. Ali
Luke je imao vremena i ništa drugo čime bi se mogao zabaviti. Ustane s kutije
i počne odmicati ostalo od zida.
Tek što je počeo, sreća mu se nasmiješi. Nisu to bila vrata, nego nešto
gotovo jednako dobro. Naponska utičnicu s nekoliko izvoda, uglavljena u zid
malo iznad poda.
 Karrde i Mara konačno su pogriješili.
Bilo je relativno jednostavno saviti metalnu pločicu brave, već uništenu
pucnjem kojim ju je Mara odvojila od zida. Luke je prihvati i počne savijati
naprijed-nazad, sve dok mu u ruci ne ostane trokutasta krhotina. Metal je bio
premekan da bi ga mogao upotrijebiti za otvaranje zapečaćenih kutija, ali je
vjerojatno bio dovoljno čvrst da njime odvije zavrtnje jedne obične utičnice.
Vrati se do utičnice i legne u uzak prolaz između zida i kutija. Upravo je
pokušavao uglaviti svoj improvizirani odvijač u utor prvog vijka, kad začuje
tihi pijukavi zvuk.
Ukoči se, osluškujući. Pijukanje se začuje ponovo, popraćen jednako
tihim, ali malo dužim ćeretanjem, Ceretanjem koje je zvučalo vrlo poznato…
- Artoo? - tiho pozove Luke. - Jesi li to ti?
Nekoliko trenutaka koji su se vukli kao vječnost, vladala je tišina. A
zatim, naglo, zid se doslovno zatrese od erupcije elektronskog cvrčanja. Bio
je to Artoo, bez sumnje. - Polako, Artoo. - dobaci mu Luke. - Pokušat ću
izvaditi ovu utičnicu iz zida. Vjerojatno je jedna i s tvoje strane. Možeš li je
skinuti?
Začuje se prigušeno, mrmljavo ćeretanje, koje je zvučalo pomalo
zgadeno. - Ne možeš, ha? Pa, onda samo ostani tamo.
Odlomljeni trouglasti komad metala nije bio alat s kojim se dalo
jednostavno raditi, posebice ne u skučenom prostoru kojim je Luke
raspolagao. Ipak, trebalo mu je samo nekoliko minuta da skine ploču utičnice
i razmakne žice koje su mu smetale. Sagnuvši se prema naprijed, mogao je
kroz rupu vidjeti pozadinu utičnice u Artoovoj sobi. - Mislim da odavde ne
mogu otvoriti utičnicu na tvojoj strani. - reče droidu. - Je li tvoja soba
zaključana?
Začuje niječno cvrkutanje, praćeno čudnim ribanjem, kao da je Artoo
pokušavao okretati svoje točkove.
- Klin za vezanje? - upita ga Luke. Opet začuje ribanje uzrokovano
bezuspješnim okretanjem točkova… - Ili ogrlica?
Artoo ovaj put potvrdo zapijuče, frustriranim tonom.
Sa zakašnjenjem, Luke shvati: klin bi ostavio trag, dok ogrlica koja
obuhvaća donji dio droida ne bi učinila veću štetu nego mu samo malo
izlizala točkove. - Nema veze. – pokuša ga uvjeriti Luke. - Ako ovdje ima
dovoljno žice da dohvatim vrata, moći ću te osloboditi. I nakon toga se
možemo oba izgubiti odavdje.
Pažljivo, svjestan da bi visoko naponske žice mogle uzrokovati šok,
pronađe žice niskog napona i počne ih polako odvajati i povlačiti prema sebi.
Bilo je više žice no što je očekivao. Uskoro mu je pored glave ležalo više od
metra i pol izvučene, smotane žice.
Više no što je očekivao, ali puno manje od onoga što je trebao. Vrata su
bila udaljena bar četiri metra i očito je trebao nekoliko komada koje bi spojio
u jedan dovoljno dug komad s kojim može dosegnuti mehanizam brave.
Potrajat će još nekoliko minuta. - dovikne Artoou, pokušavajući smisliti neko
rješenje. Niskonaponska žica bila je duga metar i pol, što ga je navodilo na
zaključak kako su i ostale jednako duge. Kad bi mogao odrezati po metar i pol
od još dvije žice, imao bi više nego dovoljno da dosegne bravu.
Jedino je pitanje bilo s čim će odrezati žicu. I naravno, kako će uspjeti
izbjeći strujni udar dok ih reže.
- Ne znam što bih dao samo da imam u rukama svoju sablju na trenutak. -
promrmlja, promatrajući rub svog sklepanog odvijača. Ivica mu nije bila
oštra, ali s druge strane, ni superprovodne žice nisu bile jako debele.
Trebalo mu je samo nekoliko minuta da izvuče ostale žice iz otvora.
Ustane i skine svoju tuniku, omota jedan od rukava dvaput oko metala i počne
piliti žice.
Bio je napola gotov s prvom žicom, kada mu ruka iznenada sklizne s
rukava koji mu je služio kao izolacija i dotakne goli metal. Nagonski se trgne
i povuče ruku unazad, udarivši njome o zid.
A tada mu mozak zaprimi i raščlani informaciju,
- O-ho! - promrmlja, gledajući u napola presječenu žicu.
Iz druge prostorioje do Lukea dopre upitan zvižduk,
- Upravo sam dotaknuo jedno od žica. - reče droidu. - A struja me nije
udarila.
Artoo zacvrkuće. - Da. - složi se Luke. Dotakne žicu.., i opet… zatim
zadrži prst na njoj.
Karrde i Mara ipak nisu pogriješili. Isključili su napon iz utičnice.
Neko je vrijeme samo klečao pred utičnicom, držeći u ruci žicu i pitajući
se što učiniti? Imao je svu tu žicu, ali nije imao izvor napona na koji bi je
spojio. S druge strane, u sobi je vjerojatno bilo poprilično izvora napona, ali
svi su bili čvrsto zapečaćeni u kutijama koje nije mogao otvoriti. Je li mogao
nekako iskoristiti žicu i otvoriti kutije? Iskoristiti je možda da skine gornji
sloj pečata?
Čvrsto uhvati žicu i snažno je povuče prema sebi, pokušavajući odmjeriti
koliko je jaka. Prsti mu kliznuše niz žicu, jače je uhvati i čvrsto omota oko
desne šake…
Naglo zastane, a niz vrat mu podu žmarci. Njegova desna ruka. Njegova
umjetna desna ruka. Njegova umjetna ruka koju je pokretala dvofazna
struja… - Artoo, znaš li išta o kibernetičkim protezama? - zazove, otvarajući
metalnim trokutom zaklopac na zapešću.
Nastupi kratka pauza, a zatim uslijedi oprezno i nejasno grgotanje. - Ne bi
trebalo potrajati još dugo. - uvjeri droida, zagledajući u zbrku žica i čipova u
unutrašnjosti svoje ruke. Zaboravio je koliko je cijela proteza bila složena. -
Sve što trebam jeste izvući jednu od naponskih žica. Misliš li da me možeš
navoditi kako da dođem do nje?
Stanka je ovaj put bila kraća, a odgovor puno uvjereniji. - Dobro! - reče
Luke. - Hajdemo to napraviti.
 GLAVA 22

Han je završio s iznošenjem svoga prijedloga, zavalio se u stolicu i čekao.

- Zanimljivo. - reče Karrde, a blago zabavljeni izraz koji nije ništa
obećavao ni davao, skrivao je ono što je doista mislio. - Doista zanimljivo.
Pretpostavljam da bi Privremeno Vijeće bilo voljno dati službena jamstva za
sve to.
- Jamčit ćemo sve što možemo. - odgovori mu Han. - Vašu sigurnost,
zakonitost operacija i tako dalje. Naravno, ne možemo vam jamčiti nikakve
granice zarade ili tako nešto.
- Naravno da ne. - složi se Karrde, prelazeći pogledom na Landa. - Vi ste
bili vrlo tihi, generale Calrissian. Kako se zapravo vi uklapate u cijelu priču?
- Tu sam samo kao prijatelj. - reče Lando. - Netko tko je znao kako stupiti
u vezu s vama. I netko tko može jamčiti o Hanovoj časti i poštenju.
Blag osmjeh preleti Karrdeovim usnama. -Cast i poštenje. - ponovi. -
Zanimljiv odabir riječi za opis nekoga tko ima pomalo živopisnu reputaciju
kao što je ima Han Solo.
Han se namršti, pitajući se koji određeni incident je Karrde imao na umu.
Bilo ih je, i to je morao priznati, poprilično na izbor. - Sve šarenilo koje je
postojalo sada je stvar prošlosti. - reče.
- Naravno. - složi se Karrde. - Vaš je prijedlog, kao što sam rekao, vrlo
zanimljiv. Ali mislim da nije za moju organizaciju.
- Smijem li pitati zašto? - upita Han.
- Iz vrlo jednostavnog razloga što bi to određenim ljudima djelovalo kao
da odabiremo stranu. - objasni Karrde, pijuckajući piće. - S obzirom na opseg
naših operacija, i područja u kojima operacije izvodimo, to možda i ne bi bilo
politički pametno uraditi.
- Razumijem. - kimne Han. - Ali htio bih vas uvjeriti u to da postoje
načini skrivanja te činjenice od vaših ostalih mušterija.
Karrde se ponovo nasmješi. - Mislim da potcjenjujete obavještajne
mogućnosti Imperija, kapetane Solo. - reče. - Oni znaju mnogo više o
pokretima Republike nego što vi možete zamisliti.
- Pričajte mi o tome. - namršti se Han, pogledavši Landa. - Sto me je
podsjetilo na nešto drugo što sam vas htio upitati. Lando mi je spomenuo da
bi vi mogli znati razbijača koji je dovoljan da prodre kroz diplomatske šifre.
Karrde lagano nagne glavu u stranu. - Zanimljiv zahtjev. - primjeri. -
posebice kad dolazi od nekoga tko bi trebao imati pristupa tim šiframa.
Počinje li se, možda, spletkariti po hijerarhiji Nove Republike?
Hanovim mislima proleti prisjećanje na posljednji njegov razgovor s
Winter i njezina prikrivena upozorenja.
- Radi se o osobnoj stvari. - uvjeri Karrdea. - Vrlo osobnoj, zapravo.
- Ah. - odvrati on. - Kakve li slučajnosti, jedan od najboljih razbijača će
biti ovdje za večeru. Vi ćete nam se, naravno, pridružiti?
Han iznenađeno pogleda na svoj sat. U poslovnim razgovorima i
nevezanom brbljanju, razgovor od petnaest minuta koji mu je Torve obećao
protegao se na dva sata.
- Ne želimo trošiti vaše vrijeme…
- Ne trošite ga, nikako. - uvjeri ga Karrde, odlažući čašu i ustajući. - Uz
sav pritisak ovog posla i svega ostalog ovdje uglavnom propuštamo podnevni
obrok i to nadoknadujemo pomicanjem večere na kasne popodnevne sate.
- Sjećam se tih prekrasnih krijumčarskih rasporeda - kimne Han s
razumijevanjem, prisjećajući se prošlih vremena. - Čovjek je sretan kada
uspije pojesti dva pristojna obroka na dan.
- Tako je. - složi se Karrde. - Ako bi pošli za mnom… Glavna je zgrada,
primjeti Han ulazeći, izgleda bila sastavljena od tri ili četiri kružna prostora, a
središte joj je bio veliki salon s čudnim drvetom koje je raslo u njoj. Prostorija
u koju ih je Karrde odveo bila je u dijelu koji je graničio sa salonom, i
zauzimala je možda četvrtinu punog kruga. Nekoliko je okruglih stolova bilo
postavljeno za večeru, a jedan ih je određeni broj već bio zauzet. - Ne držimo
se nekog posebnog protokola kada je jelo u pitanju. - reče Karrde, vodeći ih
prema stolu u središtu prostorije. Za njim je već sjedilo četvero ljudi: tri
muškarca i jedna žena.
Karrde im pokaže prema tri slobodne stolice. - Dobro veče svima. - kimne
onima koji su već sjedili za stolom,
- Dopustite mi predstaviti vam Calrissiana i Soloa koji će večeras
objedovati s nama. - Pokaže na svakog muškarca pojedinačno. - Trojica mojih
suradnika, Wadewarn, Chin i Ghent. Ghent je razbijač kojeg sam spominjao,
vjerojatno najbolji koji se može naći. - Okrene se prema ženi. -1 naravno,
Maru Jade ste već sreli.
- Da. - potvrdi Han, kimnuvši joj i sjedajući, a laki drhtaj jeze mu prođe
tijelom. Mara je bila s Karrdeom kada ih je ovaj dočekao u onom svom salonu
s improviziranim prijestoljem. Nije ostala dugo s njima, ali za cijelo to kratko
vrijeme koliko je bila tamo, mrko je gledala u njega i Landa tim svojim
nevjerojatno zelenim očima.
Gotovo jednako mrko kao što ih je gledala i sada.
- Znači vi ste Han Solo. - vedro reče Ghent, razbijač.
- Čuo sam mnogo toga o vama. Oduvijek sam vas želio upoznati.
Han svrne svoju pozornost s Mare na Ghenta. U biti, momak nije bio ništa
više od klinca koji je jedva izišao iz puberteta. - Lijepo je biti slavan. - reče
mu Han. -Ali zapamti da, što god da si čuo, samo je naklapanje. A pričama
koje su naklapanje svatko doda ponešto kad god ih prepričava.
- Preskromni ste. - reče Karrde, rukom pozivajući nekog sa strane. Na
njegov poziv dokotrlja se do njih zdepast droid od zaobljenog zida sobe,
noseći pred sobom pladanj s nečim što je nalikovalo smotanom lišću. - Bilo bi
teško bilo što dodati onoj priči o izgredu sa zygerrijskim robovlasnicima,
naprimjer.
Lando pogleda u Hana, grabeći hranu s droidova pladnja. - Zygerrijski
robovlasnici? - ponovi. - Nikada mi nisi ispričao tu priču.
- Nije bila naročito važna. - reče Han, pogledom upozoravajući Landa da
se ostavi te teme.
Na nesreću, Ghent ili nije vidio taj pogled, ili je bio premlad da bi ga
shvatio. - On i Chewbacca napali su zygerrijski brod s robovima. - upusti se
malac u energično objašnjavanje. - Njih dvojica, sami. Zygerrijci su se toliko
prepali da su pobjegli s broda glavom bez obzira.
- Bili su više gusari nego lovci na robove. - reče Han, odustajući od
izbjegavanja teme. - I nisu bili uplašeni zbog mene. Pobjegli su s broda jer
sam im rekao da sa sobom vodim dvadeset jurišnika i da dolazim provjeriti
njihovu brodarsku dozvolu.
Lando izvije obrve. - I nasjeli su na to? Han slegne ramenima. - Odašiljao
sam posuđeni imperijalni identifikacijski broj u to vrijeme.
- A znate li što je tada uradio? - ubaci se Ghent. - Predao je brod robovima
koje su pronašli zaključane u potpalublju. Dao im ga je, samo tako, zajedno sa
cijelim tovarom.
- Zašto, stari mekušče? - isceri se Lando, prije nego će zagristi u smotano
lišće. - Nije ni čudo da mi nisi pričao o tome do sada.
S priličnim naporom, Han zadrži kontrolu nad sobom. - Tovar je bio
piratski plijen. - zagrmi. - Nešto od te robe je bilo vrlo jednostavno otkriti.
Taman smo bili napustili Janodral Mizar. Oni su imali neke čudne lokalne
zakone o tome da žrtve pirata ili hvatača robova moraju međusobno razdijeliti
dobitak ako su pirati zarobljeni ili ubijeni.
- Taj je zakon još uvijek na snazi, koliko znam. - promrmlja Karrde.
- Vjerojatno jeste. Bilo kako bilo, Chewie je bio sa mnom… a ti znaš što
on misli o hvatačima robova.
- Aha. - odvrati suho Lando. - Mislim da bi bolje prošli s dvadeset
jurišnika nego s njim.
- A da im nisam jednostavno prepustio brod… - Han prekine u trenutku
kada se oglasi tihi elektronski pisak.
- Ispričavam se. - reče Karrde, dohvativši odašiljač s pojasa. - Karrde
ovdje..
Han nije mogao čuti što je rečeno na drugoj strani, ali činilo se da se
Karrdeovo lice nenadano napelo. - Dolazim odmah.
Osovi se na noge i vrati odašiljač za pojas. - Ispričajte me još jednom. -
reče. - Dogodilo se nešto čemu moram posvetiti par trenutaka pažnje.
- Problemi? - upita Han.
- Nadam se da neće biti. - Karrde pogleda preko stola, i Han se okrene na
vrijeme da vidi kako se Mara ustaje - Nadam se da će ovo trajati samo
nekoliko minuta. Molim vas, uživajte u večeri.
Napustiše stol, a Han pogleda u Landa. - Imam neki loš osjećaj u vezi s
ovim. - promrsi.
Lando kimne, još uvijek prateći pogledom Maru i Karrdea, a čudan mu
izraz prekrije lice. - Već sam je negdje vidio, Han. - promrmlja prijatelju. - Ne
znam gdje, ali znam da sam je vidio… i mislim da u to vrijeme nije bila
krijumčar.
Han pogleda ostale za stolom, primjeti zabrinutost u njihovim očima i
prigušeno mrmljanje koje su razmjenjivali među sobom. Čak je i Ghent
primjetio nenadanu napetost i zamišljeno je žvakao svoje predjelo. - Pa,
prisjeti se na brzinu prijatelju. - reče Han tiho Landu. - Može se dogoditi da
više nismo dobrodošli.
- Radim na tome. Ali što ćemo do tada? Pojavi se drugi droid, pladnja
natovarenog zdjelicama punim juhe. - Do tada, - odgovori Han - ćemo uživati
u večeri.
- Napustili su brzinu svjetlosti prije desetak minuta. - reče Aves napeto,
kvrckajući po oznaci na ekranu senzora. - Kapetan Pellaeon se javio dvije
minute nakon toga. Tražio je vas osobno.
Karrde nježno prijeđe prstom po donjoj usni. - Ima li znakova letjelica za
prizemljenje ili lovaca?
- Još ne. - odmahne Aves glavom. - Ali s obzirom na kut prilaženja,
ispustit će nešto svaki trenutak. Točka slijetanja bi mogla biti ovdje negdje u
šumi.
Karrde zamišljeno kimne. Vrlo pogodno vrijeme… za nekoga. - Gdje smo
smjestili Millennium Falcon?
- Na sletno mjesto osam. - reče Aves.
Znači, na rubu šume, pod drvećem. To je bilo dobro, jer visok postotak
metala u drveću Myrkra će ga moći sakriti od senzora Chimaere. - Uzmi
dvojicu naših i odi prebaciti mrežu za kamuflažu preko njega. - reče Karrde
Avesu. - Ne valja riskirati . I napravi to neprimjetno, ne želim da nam se gosti
uznemire.
- U redu. - Aves odloži slušalice i žurno napusti sobu gegajući se.
Karrde pogleda u Maru. - Zanimljiva vremenska koincidencija, zar ne?
Marta izdrži njegov pogled ne trepnuvši. - Ako je to uljudno pitanje jesam
li ih ja pozvala, ne trudi se. Nisam.
Karrde nagne glavu. - Stvarno? Malo sam iznenađen.
- I ja sam. - odvrati ona. - Trebala sam se toga sjetiti još prije nekoliko
dana. - pokaže glavom na slušalice. – Hoćeš li razgovarati s njim ili ne?
- Mislim da nemam puno izbora. - Duhovno se priprimajući, Karrde
sjedne na stolicu s koje je Aves ustao trenutak ranije i dotakne prekidač. -
Kapetane Pellaeon, ovdje Talon Karrde. - reče. - Ispričavam se što ste morali
čekati. Što mogu učiniti za vas?
S ekrana nestane slika udaljene Chimaere, ali je ne zamjeni Pellaeonovo
lice. Ovo je lice imalo oblik noćne more: duguljasto i mršavo, blijedo plave
kože i sjajnih očiju koje su se bljeskale kao dva metalna, crveno užarena
šiljka, i - Dobro veče, kapetane Karrde. - reče lik, jasnim i ugodnim glasom,
vrlo civiliziranim. - Ja sam Veliki Admiral Thrawn.
- Dobro veče, Admirale. - kimne Karrde pozdravljajući ga. - Ovo je
neočekivana čast. Smijem li pitati koji je razlog ovom pozivu?
- Mislim da dijelom možete naslutiti, čak sam siguran u to. - reče mu
Thrawn. - Potrebni su nam dodatni ysalamirijl, i rado bi da nam dopustite
spustiti se i pokupiti ih.
 - Naravno. - reče Karrde, a u jednom zakutku njegove svijesti počne se
razvijati neki čudan osjećaj. Bilo je nečeg čudnog u Thrawnovom stavu… a
Imperij jedva da je trebao dopuštenje za skidanje ysalamirija s drveća. - Ako
smijem primjetiti, čini se da ih brzo trošite. Imate li poteškoća u održavanju
životinja na životu?
Thrawn izdigne jednu obrvu u gesti uljudnog iznenađenja. - Nijedna
životinja do sada nije uginula, kapetane. Jednostavno ih trebamo više.
- Ah, - reče Karrde - razumijem.
- Sumnjam da razumijete. Ali to i nije važno. Palo mi je na pamet,
kapetane, s obzirom da već dolazimo k vama bila bi nam to dobra prilika za
jedan mali razgovor.
- Kakav razgovor?
- Siguran sam da možemo naći teme od zajedničkog interesa. - reče
Thrawn. - Na primjer, voljan sam kupiti nove ratne brodove.
Samo je dugo profesionalno iskustvo spriječilo da se krivnja Ili sličan
osjećaj pojave na Karrdeovom licu ili u glasu.-Ali bio je vrlo blizu da se oda.
- Ratni brodovi? - upita oprezno.
-Da. - Thrawn mu pokloni mlak osmjeh. - Ne brinite, ne očekujrm da
imate na skladištu velikih ratnih brodova upravo u ovome trenutku. Ali
čovjek s vašim vezama mogao bi znati kako ih nabaviti.
- Sumnjam da su moje veze toliko jake, Admirale. - odgovori mu Karrde,
s naporom pokušavajući pročitati izraz tog neljudskog lica. Je li znao? Ili je to
pitanje bila samo bezopasna koincidencija? - Ne vjerujem da ćemo vam moći
u tome pomoći.
Thrawnov se izraz lica ne promjeni… ali se u njegovom osmjehu pojavi
naznaka zlobe. - Ali ćete bez obzira na to pokušati. A zatim, pitanje je i zašto
ste odbili pomoći nam u potrazi za Lukeom Skywalkerom.
Nešto od napetosti u Karrdeovim grudima popusti. Evo je bio siguran
teritorij. - Žao mi je što vam ni u tome nismo mogli pomoći, Admirale. Kao
što sam vam objasnio i ranije, imali smo nekoliko tijesnih rokova kojih smo
se morali pridržavati u to vrijeme. Jednostavno nismo mogli izdvojiti brodove
za potragu.
Thrawnove se obrve lagano izviju. - Rekli ste u to vrijeme? Ali, potraga je
još uvijek u tijeku, kapetane.
U sebi, sam sebi opsuje zbog te izrečene gluposti. - Još uvijek u tijeku? -
ponovi, namrštivši se. - Ali vaš je predstavnik rekao da Skywalker leti na
Incon X-krilnoj letjelici. Ako ga dosada niste pronašli, njegove su pričuve za
preživljavanje vjerojatno potrošene.
- Ah, - reče Thrawn kimnuvši - sada vidim u čemu je nesporazum. U
normalnim okolnostima, da, bili bi u pravu. Ali Skywalker je Jedi i dobro
poznaje pregršt Jedi trikova, medu kojima je i sposobnost da se prebaci u
neku vrst komatoznog stanja. - Zastane, a slika na ekranu zatreperi.
Uglavnom, imate još vremena priključiti se potrazi.
- Tako. - reče Karrde. - Zanimljivo. Pretpostavljam da je to samo još jedna
stvar o Jedijima za koju običan čovjek ne zna.
- Možda ćemo imati vremena razgovarati o tome kadu se spustim na
Myrkr. - reče Thrawn.
Karrde se sledi, a kroz cijelo mu tijelo prođe užasni spoznaja koja ga
uzdrma kao elekrtični udar. To povremeno kratko treperenje Thrawnova lika
na ekranu…
Pogled na ekran pomoćnog senzora potvrdi mu kako je u pravu: tri
transportera Lambda klase i puna pratnja i TIE lovaca napustila je Chimaeru i
približavala se površini planeta. - Bojim se da vam ne možemo pružiti neku
naročitu zabavu. - promrsi Karrde kroz stisnute usne. - Posebno ne u ovim
okolnostima kad nam dolazite nenajavljeno.
- Nema potrebe za zabavom.- uvjeri ga Thrawn. Kao što sam već rekao,
dolazim samo na razgovor. Kratak razgovor, naravno. Znam koliko ste
uposleni.
- Cijenim vašu brigu. - reče Karrde. - Molio bih da me ispričate,
Admirale, ali morao bih započeti s pripremama za vaš doček.
- Radujem se skorom susretu. - odvrati Thrawn. Njegovog lica nestane, a
na ekran se vrati slika Chimaere u svemirskim prostranstvima.
Nekoliko dugih trenutaka, Karrde je nepomično sjedio, dok su se
mogućnosti i potencijalne katastrofe izmjenjivale brzinom svjetlosti u
njegovoj glavi. - Dozovi China na vezu. - reče Mari. - Reci mu da nam stižu
imperijalni gosti i neka započne s pripremama da ih se primjereno dočeka.
Zatim odi do sletišta osam i reci Avesu neka pomakne Millennium Falcon
dublje u šumu. Odi tamo osobno, Chimaera i transporteri bi nam se mogli
ubaciti u vezu.
- Sto ćemo sa Solom i Calrissianom?
Karrde je pogleda. - Moramo ih maknuti, naravno. Skloniti ih u šumu,
možda blizu njihovom brodu. Sam ću se pobrinuti za to.
- Zašto ih ne bi predali Thrawnu?
 njezinih očiju i to kruto i strogo kontrolirano lice… - Bez da je netko
ponudio nagradu za njih? - upita je. - Računajući samo na velikodušnost
Velikog Admirala ako mu ih predamo?
- Ne mislim da je taj razlog presudan u cijeloj stvari.
- Ne mislim ni ja. - odvrati joj Karrde hladno. - Ono što ja mislim da je
presudno, jest činjenica da su oni naši gosti. Sjedili su za našim stolom i
večerali s nama… i bilo ti pravo ili ne, to znači da su pod našom zaštitom.
Mara stisne usne u tanku crtu. - Odnose li se ti zakoni gostoprimstva i na
Skywalkera? - upita prijezirno.
- Znaš da se ne odnose na njega. - reče Karrde. - Ali sada nije vrijeme, niti
je ovo pravo mjesto da ga predamo Imperiju, iako će konačna odluka na kraju
biti upravo takva. Razumiješ li me?
- Ne. - rekne ona. - Ne razumijem.
Karrde je oštro promatrao, osjetivši snažnu potrebu da joj jasno stavi do
znanja da ga ne mora razumjeti, ali ga mora slušati. - To je pitanje relativne
snage. - reče joj umjesto toga.
- Ovdje na tlu, dok nam nad glavom lebdi Imperijalni Razarač, nismo u
položaju u kojem bi se dalo trgovati. Pod takvim okolnostima ne bih trgovao,
čak ni da je Thrawn mušterija kojoj se može beskrajno vjerovati. A znamo
vrlo dobro da on nije takav. Razumiješ li sada? Mara duboko udahne zrak, pa
ga izdahne. - Ne slažem se s tobom. - promrsi kroz zube. - Ali prihvatit ću
tvoju odluku.
- Hvala ti. Možda bi mogla upitati generala Calrissinna koliko je
pogibeljno trgovanaje dok ti po pdručju kruže jurišnici. - Karrde ponovo
pogleda na ekran. - Dobro. Falcon se miče, Solo i Calrissian se miču,
Skywalker i droid bi trebali biti u redu tamo gdje već jesu. Skladište broj
četiri dovoljno je zaklonjeno zaslonima da ga ništa ne može očitati, osim
možda vrlo sofisticirane sonde.
- A što ako je Thrawn dovoljno sofisticiran?
- Tada smo možda u nevolji. - složi se Karrde smireno.
- S druge strane, ne vjerujem da bi se Thrawn osobno spuštao k nama da
postoji i najmanja mogućnost okršaja vatrenim oružjem. Visoki se vojni
činovi ne stječu bespotrebnim izlaganjem života na bojnom polju. - Pokaže
joj glavom prema vratima. ,- Dosta je bilo priče. Ti imaš svoja zaduženja, ja
imam svoje. Primimo se posla.
Mara kimne i okrene se prema vratima, i čim je to uradila, Karrde se trgne
zbog nečega što mu tog trenutku pade na pamet. - Kamo si stavila
Skywalkerovu sablju? - upita je.
- U mojoj je sobi. - odgovori ona, okrenuvši se nazad prema njemu. -
Zašto?
- Bolje je spremi nekamo drugamo. Svjetlosne sablje ne bi trebalo biti
lako otkriti, ali opet, zašto bi se izlagali rizi-ku. Odnesi je s rezonatorskim
senzorima u zaklon drveća, to bi trebalo biti dovoljna zaštita pred senzorskim
sondama.
- U redu. - odgovori mu Mara zamišljeno. - Sto je to bilo s velikim ratnim
brodovima?
- Čula si sve što je rekao.
- Znam da jesam. Pitam o tvojoj reakciji na to.
- Karrde sa namrgodi. - Nadao sam se da nije bilo toliko očito.
- I nije. - reče ona i dalje čekajući.
Karrde stisne usne nestrpljivo. - Pitaj me kasnije o tome. Sada imamo
posla za obaviti.
Gledala ga je još samo trenutak, a zatim bez riječi kimne glavom i ode.
Duboko udahnuvši, Karrde se ustane. Prva stvar koju je morao uraditi
jeste vratiti se u blagovaonicu i izvjestiti goste o nenadanim promjenama
plana. A zatim se morao pripremiti za sučeljevanje licem u lice s najopasnijim
čovjekom Imperija. S kojim će razgovarati o Skywalkeru i velikim ratnim
brodovima.
Slutio je da će ostatak dana biti izuzetno zanimljiv.

- U redu, Artoo. - pozove Luke droida kada je spojio posljednje vodove. -

Mislim da smo spremni pokušati. Drži nam palčeve.
Iz susjedne prostorije Luke začuje zamršen slijed elektronskog ćeretanja.
Zaključi da ga droid vjerojatno podsjeća na to da nema prstiju kojima bi
mogao držati fige.
Prsti. Na trenutak, Luke se zagleda u svoju desnu ruku, vijajući prste i
osjećajući ono neugodno bockanje i trnce, zajedno s obamrlošću. U
posljednjih pet godina zapravo nije razmišljao o toj ruci kao o napravi koja je
bila samo pričvršćena za njega. A sada, iznenada, nije mogao razmišljati o
njoj ni na koji drugi način.
Artoo nestrpljivo zacrvrkuće. - U pravu si. - složi se Like, silom
odvraćajući pažnju s ruke i primičući kraj žice onome dijelu za koji se nadao
da je prava točka kontakta. Shvatio je da je moglo biti i gore: ruka je mogla
biti načinjena samo s jednim izvorom napajanja, a u tom slučaju ne bi imao ni
ovu priliku koja mu se sada pružala - Idemo. - reče i dotakne žicu.
Bez iskrenja ili bilo kakve druge dramatike, vrata se tiho otvore.
- Uspjeli smo. - sretno prošapće Luke, pa pokušavajući ne odvojiti žice
jednu od druge, nagne se prema naprijed i proviri van.
Sunce je počelo tonuti za drveće, bacajući duge, tamne sjene po cijelom
kampu. Iz položaja u kojem se nalazio, mogao je vidjeti samo dio okruženja,
ali ono što je vidio nije pokazivalo nikakve znake živosti ili aktivnosti.
Podigavši se na noge, odvoji žice i krene van.
Čim se kontakt prekinuo, vrata se čvrsto zatvore i skoro mu prignječe
lijevi članak, ali se Luke baci na zemlju i zgrčen se otkotrlja podalje od vrata.
Sledi se, i ležeći sačeka da vidi hoće li buka vrata ikoga uzbuniti i potaknuti
na akciju. Ali tišina i mir se neometano nastave, i nakon nekoliko trenutaka,
Luke se podigne i otrči prema drugim vratima skladišta.
Artoo je bio u pravu, zaista nije bilo brave na tim vratima. Luke pritisne
prekidač, ogleda se još jednom oko sebe i tiho se uvuče u drugu prostoriju.
Droid ga dočeka sa zanesenim cvrkutavim pozdravom, smiješno se
bacakajući naprijed-nazad, sputan ogrlicom za vezivanje, napravom koja je
nalikovala lisicama, koja je tijesno prijanjala oko njegovih nogu i točkova. -
Tiho, Artoo. - upozori ga Luke spuštajući se na koljena kako bi razgledao
napravu. - I budi malo miran.
Luke se bojao da će naprava biti zaključana ili isprepletena s droidovim
točkovima na takav način da će mu biti potreban poseban alat da bi ga
oslobodio. Ali bila je puno jednostavnija nego što je pretpostavljao. Uzdizala
je droida toliko iznad zemlje da nije mogao uspostaviti pravi doticaj između
svojih kotača i podloge. Luke otpusti nekoliko spona, razdvoji spojene
polovine spojnica i Artoo je bio slobodan.
- Hajde. - reče droidu i uputi se natrag prema vratima.
Koliko je mogao vidjeti, kamp je još uvijek bio prazan.
- Brod je na onoj strani. - prošapta, pokazujući prstom prema središnjoj
zgradi. - Čini mi se da ćemo najlakše stići onamo ako zaokružimo oko kampa
s lijeva, držeći se što bliže ruba šume. Hoćeš li se moći kretati po toj podlozi?
Artoo podigne svoj maleni skener, pa oprezno potvrdi pijukanjem da je
izvedivo. - U redu. Budi na oprezu, u slučaju da netko iziđe iz jedne od
zgrada.
Već su bili u šumi i možda na četvrtini puta, kada Artoo zacvrkuta
upozorenje. - Stani! - prošapće Luke, zaus-tavivši se pored jednog velikog
debla, nadajući se da su dovoljno duboko u sjeni. Njegovo se crno odijelo
trebalo savršeno uklapati s tamnom pozadinom šume, ali Artoovo bijelo i
plavo metalno tijelo je bilo nešto drugo.
Na sreću, trojica muškaraca koji su izišli iz središnje zgrade nisu ni
pogledali prema njima, već se uputiše ravno prema rubu šume na suprotnom
kraju kampa.
Hodali su brzim, odlučnim korakom, i trenutak prije nego što su nestali
medu drvećem, sva trojica izvuku svoje pištolje.
Artoo tiho zakuka. - Ni meni se ne sviđa. - reče mu Luke. - Nadajmo se da
to nema veze s nama. Možemo li dalje?

Droid potvrdno bipne i ponovo krenuše. Luke je krajem oka promatrao

šumu oko i iza njih, prisjećajući se Marinih zakukuljenih napomena o velikim
grabežljivcima. Možda je sve bila laž, naravno, namjerno izrečena kako bi ga
se obeshrabrilo i spriječio pokušaj bijega. Sto se toga tiče, nije nikada otkrio
je li prozor na njegovoj prijašnjoj sobi doista imao ugrađen alarm.
Artoo se ponovo oglasi. Luke se ponovo usredotoči na kamp… i sledi se.
Mara je upravo izašla iz središnje zgrade.
Lukeu se činilo da strašno dugo stoji pred vratima, gledajući rastreseno
prema gore, u nebo. Gledao je u nju, ne usuđujući se skinuti pogleda s nje čak
ni toliko kratko koliko bi mu trebalo da provjeri je li Artoo skriven i
neprimjetan. Ako se okrene u njihovom smjeru… ili ako se uputi prema
skladištu da provjeri što Luke radi…
Nenadano, ona ponovo spusti pogled, odlučnog izraza lica. Okrene se
prema drugoj baraci i uputi se prema njoj žustrim korakom.
Luke s olakšanjem izdahne, i ne shvaćajući da je cijelo vrijeme zadržavao
dah. Još uvijek nisu ni približno izbjegli sve opasnosti, sve što je Mara trebala
učiniti jeste okrenuti se za devedeset stupnjeva na lijevo i ugladala bi ih ravno
pred sobom. Ali nešto u njezinom stavu govorilo je da su joj misli i pažnja
usmjereni na nešto drugo.
Kao da je nenadano donijela važnu odluku…
Ude u baraku, pa i Luke odluči što će. - Hajdemo, Artoo. - promrmlja. -
Ovdje postaje prevelika gužva. Idemo se zavući dublje u šumu i prići
brodovima straga umjesto sa strane.
Na sreću, hangari za održavanje letjelica i grupa letjelica parkiranih kraj
njih nisu bili daleko. Stigli su do hangara za samo nekoliko minuta i otkrili da
je X-krilac nestao.
- Ne, ne znam kamo su ga odvezli. - promrsi Luke, osvrćući se koliko je
mogao jer se istovremeno trudio ostati zaklonjen. - Mogu li ga tvoji senzori
otkriti?
Artoo cvrkne negativno, a nakon toga uslijedi ćeretavo objašnjenje koje
Luke nije ni pokušao pratiti. - Ma, nije važno. - reče droidu. - Ionako bi se
morali spustiti negdje dalje na planetu i pronaći nešto što može dostići brzinu
svjetlosti. Jednostavno ćemo sve topreskočiti i odmah uzeti jednog od ovih.
Pogleda okolo, nadajući se da će ugledati Z-95 ili Y-krilnu letjelicu ili bilo
kakvu drugu letjelicu koju je manje-više poznavao. Ali jedini brod kojeg je
mogao raspoznati u grupi bila je Corellian Corvetta i nešto što je izgledalo
kao umanjeni teretnjak. - Imaš li kakav prijedlog? - upita droida.
Droid brzo zacvrkuće potvrdan odgiovor, usmjerivši svoj maleni senzor
prema paru dugih, vitkih letjelica koje su bile skoro dva puta duže od
Lukeova X-krilca. Bilo je očito da su lovci, ali ništa slično onome što je
Savez obično koristio. - Jedan od tih? - upita zadvojno.
Artoo se ponovo oglasi, ali ovaj put pomalo nestrpljivo. - Da, dobro,
jesmo malo u stisci s vremenom. - složi se Luke.
Upute se poprijeko prema jednom od lovaca bez problema. Ulaz u ovu
letjelicu bio je sa strane, pričvršćen za trup šarkama, nimalo nalik X-krilcu.
Vjerojatno je to bio jedan od razloga Artoova odabira, pomisli Luke dok je
droida podizao na gore. Pilotska kabina nije bila puno prostranija od one u
njegovoj letjelici, ali se iza kabine nelazilo dodatni odjeljak s tri sjedala i
opremom za tehničku kontrolu i naoružanje. Sjedala nisu bila prilagođena za
astromehani-čarske droide, naravno, ali s malo snalažljivosti s Lukeove strane
i malo produžavanja sigurnosnih pojaseva, uspio je uglaviti Artooa između
dva sjedala i čvrsto ga vezati. - Čini se kao da je sve već pripravno za
polijetanje. - primjeti, gledajući u treperava svjetla na komandnoj ploči. - Evo
priključka ovdje, hajde brzo sve provjeri dok se ja smjestim i svežem.
S malo sreće, možda se možemo izgubiti odavde prije nego što shvate da
nas nema.

Uputila je otvorenom vezom poruku Chinu, a zatim i malo tajnovitije

obavijestila Avesa i ostale na Millenium Falconu. I dok se žurno prikradala i
promatrala naokolo po kampu, idući prema skladištu broj tri, bila je svjesna
člnjenice da mrzi cijeli svemir.
 Ona je bila ta koja je pronašla Skywalkera. Tu nije bilo dileme, o tome se
nije moglo raspravljati. Ona je trebala, a ne Karrde, odlučiti o njegovoj
konačnoj sudbini.
Trebala sam ga ostaviti tamo, gorko reče sama sebi, dok je stupala po
tvrdoj nabijenoj zamlji. Trebala sam ga ostaviti da umre u hladnoći svemira. I
o toj je mogućnosti razmišljala u to vrijeme. Ali da je umro tamo, sam, nikada
ne bi bila sigurna da je doista mrtav.
I u tom slučaju nikada ne bi okusila to zadovoljstvo da ga sama ubije.
Pogleda u sablju u svojoj šaci, promatrajući kako se popodnevno sunce
odbija od njezine srebrnaste drške dok joj je odmjeravala težinu u ruci. Mogla
je to učiniti sada, i znala je to. Mogla ga je otići provjeriti i kasnije tvrditi da
ju je napao. Bez Sile koja bi mu pomogla, bio bi laka meta, čak i za nekog
kao što je ona, za nekoga tko nije držao u ruci svjetlosnu sablju više nego
nekoliko puta u životu. Bilo bi lako, čisto i brzo.
A nije dugovala Karrdeu baš ništa, bez obzira na to koliko su dobro
postupali s njom. U ovome se slučaju nikako nije osjećala dužna.
A sada…
Približavala se skladištu broj četiri, još uvijek neodlučna, kad začuje tiho
zujanje zračnog jastuka.
Pogleda u nebo, zakrivajući oči slobodnom rukom dok je pokušavala
ugledati brod u dolasku. Ali ništa se nije vidjelo… i kako se zujanje
pojačavalo, ona iznenada shvati kako je to zvuk jedne od njihovih letjelica.
Okrene se i pogleda prema hangarima za održavanje…
Upravo na vrijeme da ugleda jedan od njihovih Skipray mlaznjaka kao se
uzdiže nad vrhove drveća.
Par sekundi je zurila u brod, pitajući se što je to, za ime Boga, Karrde
radio. Slao pratnju ili brod- vodič pred imperijalne goste, možda?
I tada joj, naglo, sve postane jasno.
Brzo se okrene i potrči prema skladištu broj četiri, u trku vadeći laserski
pištolj iz furtole na podlaktici. Brava na vratima prostorije nije se dala
otvoriti, Mara pokuša dva puta, pa izgubi strpljenje i razbije je hicem iz
pištolja.
Skywalker je nestao.
Mara žestoko opsuje, pa potrči natrag u kamp. Skipray se već kretao
prema naprijed, nestajući za drvećem, uputivši se prema zapadu. Vraćajući
pištolj u futrolu, zgrabi odašiljač za pojasom…
 I ponovo opsuje, još gore nego prvi put. Imperijalci su mogli stići svakog
trenutaka i samo spominjanje Skywalkerova imena putem veze moglo ih je
sve uvaliti u neopisivu gužvu.
Tako da joj je preostala jedna jedina mogućnost.
Ubacila se u drugi Sipray i pokrenula ga, našavši se u zraku za manje od
dvije minute. Skywalker joj neće, nikako neće, pobjeći.
Gurnivši ručicu pogona do krajnje granice, vrisne i baci se u lov.
 GLAVA 23

Pojavili su se gotovo istovremeno na ekranu: drugi Karrdeov lovac koji je

krenuo u potjeru za njim i Imperijalni Zvjezdani Razarač u orbiti visoko iznad
njega. - Mislim - poviče Luke Artoou - da smo u nevolji!
Droidov se odgovor izgubi u urliku pogonskih motora nakon što je Luke
ručicu gurnuo onoliko daleko koliko se usudio u svome nepoznavanju
letjelice. Čudne komande log lovca nisu bile ni približno nalik bilo čemu čime
je Luke ranije upravljao, pomalo su ga podsjećale na motorne sanjke kojima
se Savez služio na Hothu, ali samo po lijenom odgovoru motora na komande.
Bio je siguran, da bi vremenom naučio letjeti na tome.
Ali vrijeme je bilo nešto što mu je istjecalo nevjerojatnom brzinom.
Riskirao je pogled na ekran s prikazom stražnjeg dijela. Drugi mu se lovac
brzo približavao, sada su ih dijelile samo minuta ili dvije. Bilo je očito da je
drugi pilot imao puno više iskustva u upravljanju letjelicom nego Luke. Ili to,
ili je u pitanju bila strašna odlučnost da se Luke zaustavi i ta je odlučnost bila
tolika da je ignorirala svu normalnu opreznost koju bi nalagao zdrav razum.
U jednom i drugom slučaju, znao je da se radi o Mari Jade.
Lovac zaroni malo preduboko, očešavši trbuhom repu o vrhove krošanja i
izvlačeći oštar Artoov vrisak. - Oprosti, - dovikne mu Luke, osjetivši kako mu
na čelu izbija znoj dok je polako smanjivao brzinu i ispravljao lovca. Toliko o
zdravom razumu… Ali ovoga trenutka je držanje tik uz vrhove drveća bila
njegova jedina nada. Šuma ispod njega je, zbog nekog nepoznatog i njemu
nejasnog razloga, imala učinak koji je paralizirao ili ometao skenere i za
navigaciju i za detekciju. Kako je on ostajao nisko, tako je i njegova
progoniteljica morala ostati, da ga ne bi izgubila iz vida pred šarenom
pozadinom šume, koja ge je bar dijelom skrivala i od Razarača u orbiti.
Zvjezdani Razarač. Luke pogleda na njegov prikaz na ekranu neba nad
letjelicom i osjeti kako mu se želudac grči Sada je bar znao tko su bili
posjetitelji koje je Mara spominjala. Činilo mu se da je umakao u posljednjem
trenutku.
S druge strane, možda je činjenica da ga je Karrde premjestio u skladište
značila da se ipak nije odlučio na to da ga preda Imperiju. Bilo bi zanimljivo
upitati Karrdea o tome jednoga dana. Ako je moguće, sa što veće udaljenosti.
Iza njega, Artoo iznanada zapijiće upozoravajući. Luke poskoči u sjedalu,
prelazeći pogledom po ekranima tražeći izvor opasnosti…
Pa ponovo poskoči. Ravno iza njega, gotovo na vrhu njegoav repa na
udaljenosti manjoj nego što je bila dužina letjelice, nalazio se drugi lovac.
- Drži se! - poviče Luke Artoou, čvrsto stišćući zube. Njegova je jedina
šansa sada bila izvesti koiogranski manevar izbjegavanja, usporavajući svoje
kretanje prema naprijed i zaokrećući na jednu stranu u polukrugu prema gore.
Stišćući upravljačku palicu jednom rukom, drugom je naglo gurnuo ručicu
pogona i ubrzao.
Sasvim nenadano, kupola pilotske kabine eksplodira u pucketajućoj
pomutnji izazvanoje grančicama drveća i Luke bi snažno odbačen na
sigurnosne okvire, dok se lovac okretao, prevrtao i kotrljao van svake
kontrole.
Posljednji zvuk koji je čuo prije nego što je utonuo u tamu bio je Artoov
reski elektronski vrisak.
Tri se transportera spuste savršeno usklađenim manevrom, dok je TIE
eskadrila prohujala nad njima u jednako savršenoj formaciji. - Imperijalna
stručnost za besplodne parade nije nimalo nagrizena zubom vremena, čini mi
se. - promrmlja Aves.
- Tiho! - promrmlja Karrde prema njemu, promatrajući kako se silazne
rampe transportera spuštaju prema tlu. U transporteru koji se nalazio u
sredini, Karrde je u to bio siguran, putovao je Admiral Thrawn.
Stupajući s laserskim puškama koje su ceremonijalno držali naslonjene
preko prsa, vod jurišnika se postroji uz svaku rampu. Za njima, ne izlazeći iz
srednjeg, nego iz transportera na desnoj strani, pojavi se nekoliko časnika
nižeg čina. Prateći ih u stopu, za njima je stupalo nisko žilavo stvorenje
nepoznate rase. Koža mu je bila tamno siva, oči izbuljene a vilica izbočena, a
djelovalo je kao tjelohranitelj. Iza njega se pojavi Veliki Admiral Thrawn.
Toliko o tome, pomisli Karrde, da on stvari radi na uobičajen način. Bilo
je to nešto što je trebalo zapamtiti za budućnost.
U pratnji svog malog odbora za doček, Karrde se uputi prema grupi
imperijalnih posjetitelja, istovremeno pokušavajući ne obrašati pažnju na
mrke poglede jurišnika. - Veliki Admirale Thrawn, - kimne pozdravljajući -
dobrodošli U naš kutak Myrkra. Ja sam Talon Karrde.
- Drago mi je upoznati vas, kapetane. - reče Thrawn, lagano podigavši
glavu. Te su sjajne oči, zaključi Karrde, bile čak impresivnije uživo nego na
ekranu. I puno strašnije.
- Ispričavam se zbog ovog pomalo neformalnog dočeka. - nastavi Karrde,
pokazujući zamahom ruke na svoju pratnju. - Ne dočekujemo često ljude
vašeg ranga na Myrkru.
Thrawn izdigne jednu plavo-crnu obrvu. - Doista?
Mislio sam da bi čovjek na položaju kao što je vaš trebao biti naviknut na
druženje s elitom. Posebice s visokim planetarnim dužnosnicima čija vam je
suradnja, ako tako smijem reći, neophodna.
Karrde se opušteno nasmješi. - Imamo kontakte s elitom s vremena na
vrijeme. Ali ne ovdje. Ovo je, ili bih trebao reći bila je - doda, značajno
pogledavajući u jurišnike - naša privatna baza za operacije.
- Naravno. - odvrati Thrawn. - Zamjerili smo interesantnu dramu prije
nekoliko minuta, tamo prema zapadu. Pričajte mi o tome, što se dogodilo?
S naporom, Karrde sa suzdrži od mrštenja. Nadao se da je učinak
ometanja senzora koje šume Myrkra imaju zapravo sakrio utrku Skipraya od
Thrawnova pogleda. Očito, ništa nije ostalo skriveno. - Radi se o manjem
internom problemu. - pokuša uvjeriti Admirala. -Jedan bivši i pomalo
nezadovoljan član organizacije provalio je u jedno od naših skladišta, ukrao
nešto robe i pobjegao jednim od naših brodova. Jedan drugi član se dao u
potjeru za njim.
- Bio je u potjeri, kapetane. - ispravi ga Thrawn lijeno, očiju uprtih u
Karrdea koji je njihov pogled osjetio kao žarenje. - Ne znate li da su se oba
srušili?
Karrde je zurio u njega, a krv mu se sledi u žilama. - Ne, nisam to znao. -
reče. - Naši senzori… visok postotak metala u drveću vrlo loše utječe na njih,
tako da su sva očitavanja gotovo nemoguća.
- Mi smo promatrali s malo veće visine. - reče Thrawn.
- Izgledalo je kao da je prvi brod udario u drveće, a progonitelj je zatim
zahvaćen strujom zraka. - zamišljeno je motrio Karrdea. - Pretpostavljam da
je progonitelj bio netko vama vrlo važan?
Karrdeovo lice malo očvrsne kako se pribrao. - Svi su moji suradnici vrlo
važni. - reče, dohavtivši odašiljač.
- Molim vas, ispričajte me na trenutak. Moram organizirati spasiteljsku
ekipu.
Thrawn načini dug korak prema naprijed, pruživši dva blijedo-plava prsta
i pokrivši njima odašiljač u Karrdeovim rukama. - Dopustite, - reče uljudno -
Zapovjednice desetine?
Jedan od jurišnika iskorakne naprijed. - Da, gospodine?
 - Pođite ispitati pojedinosti pada onih letjelica. - zapovjedi Admiral, još
uvijek gledajući u Karrdea. - Pregledajte olupine i dovedite natrag preživjele
ako ih ima. I sve ono što izgleda kao da ne pripada u Skipray mlažnjak.
- Da, gospodine. - salutira vojnik , a jedna se kolona jurišnika okrene u
mjestu i uputi se uz rampu transportera na krajnjoj lijevoj strani.
- Cijenim vašu pomoć, Admirale. - reče Karrde, osjetivši nenadano kako
su mu se osušila usta. - Ali zaista nema potrebe.
- Naprotiv, kapetane. - reče tiho Admiral. - Pomoć koju ste nam ukazali s
ysalamirijima čini nas vašim dužnicima. Na koji bi vam način mogli bolje
uzvratiti?
- Doista, na koji? - promrmlja Karrde. Rampa se podigne i zaklopi, i uz
šum zračnoga mlaza, transporter se podigne u zrak. Karte su bile podijeljene, i
Karrde nije više mogao ništa učiniti da ih izmjeni. Mogao se jedino nadati da
je Mara nekako imala nadzor nad događanjima.
Da je u pitanju bio netko drugi, ne bi se mogao kladiti u to. Ali s
Marom… Postojala je šansa.
- A sada, - reče Thrawn - …mislim da ste me htjeli provesti okolo ?
- Da. - kimne Karrde. - hoćemo li?
-Čini se da jurišnici odlaze. - tiho se javi Han. primičući dalekozor još
bliže očima. - Ili bar neki od njih. Ulaze u jedan od transportera.
- Daj da vidim. - prošapće Lando, zaklonjen s druge strane drveta.
Pokušavajući se micati polako i oprezno, Han mu pruži dalekozor. Ni na
koji način nisu mogli znati kakovom opremom raspolažu transporteri i TIE
lovci, a Han nije puno vjerovao pričama o tome koliko drveće štiti od
senzorskih pretraživanja.
- Da, čini se da odlazi samo taj jedan transporter, - složi se Lando.
Han se napola okrene, a nazubljene travke na kojima su ležali, zaboše mu
se u košulju. - Imate li često Imperijalne posjetitelje? - upita.
- Ne ovdje. - Ghent nervozno odmahne glavom, zubi su mu gotovo
cvokotali zbog napetosti. - Bili su jedno ili dva puta u šumi kako bi pokupili
vsalamirije, ali nikad nisu dolazili u bazu. Bar ne dok sam ja bio ovdje.
- Ysalamiri? - namršti se Lando. - Što je to?
- Malene zmije s nogama i pokrivene krznom. - reče Ghent. - Ne znam
čemu služe. Čujte, možemo li se sada vratiti do broda? Karrde mi je rekao da
vas trebam zadržati tamo gdje ćete biti sigurni.
 Han se nije obazirao na njega. - Što ti misliš? - upita Landa.
Ovaj slegne ramenima. - Mora da ima neke veze s onim Skiprayom koji je
odjezdio odavdje dok nas je Karrde pratio van.
- Imali smo neku vrst zatočenika. - primjeti Ghent.
- Karrde i Jade su ga sklonili nekamo… možda je umakao. A sad,
možemo li se, molim vas, vratiti…
- Zatočenik? - ponovi Lando, namrštivši se na malca - Kada je Karrde
počeo trgovati zarobljenicima?
- Možda onda kada je počeo trgovati s otmičarima - zareži Han prije no
što je Ghent stigao odgovoriti.
- Mi ne trgujemo s otmičarima. - usprotivi se Ghent.
- Pa, upravo trgujete s jednim. - reče mu Han, pokazavši glavom prema
skupini Imperija. - Onaj maleni sivi stvor? To je jedan od onih koji su
pokušali oteti Leiu i mene.
- Sto? - Lando pogleda kroz dalekozor. -Jesi li siguran?
- To je jedan od njihove vrste, u svakom slučaju. Pri našem susretu nismo
imali dovoljno vremena za formalno upoznavanje. - Han se zagleda u Ghenta.
- Zatočenik… tko je bio?
- Ne znam. - odmahne Ghent glavom. - Doveli su ga Wild Karrdeom prije
nekoliko dana i privremeno ga smjestili u barake. Mislim da su ga premjestili
u jedno od skladišta kada smo čuli da se Imperijalci spuštaju u posjet.
- Kako je izgledao?
- Ne znam! - sikne Ghent, gubeći svu prisebnost. Šuljanje po šumi i
uhođenje naoružanih jurišnika nikako nije bilo nešto s čime bi se trebao baviti
profesionalni razbijač šifri. - Nitko od nas mu se nije smio približiti ili se
raspitivati o njemu.
Lando pogleda u Hana. - Može biti netko za koga ne žele da ga se Imperij
dočepa. Možda prebjeg koji pokušava stići do Neve Republike?
Han stisbne zube. - Više me brine činjenica da su ga premjestili iz baraka.
To može značiti da bi jurišnici mogli useliti u njih na neko vrijeme.
- Karrde nije spomenuo ništa o tome. - usprotivi se Ghent.
- Karrde možda još ni sam ne zna za to. - odvrati Lando suho. - Vjeruj mi,
znam što govorim. - pruži dalekozor Hanu. - Čini se da ulaze unutra.
I doista jesu. Han je promatrao dok se procesija udaljavala: Karrde i
blijedo-plavi časnik Imperija na čelu, za njima njihove pratne, s po jednom
kolonom jurišnika sa svake strane. - Imaš li pojma tko je tip s crvenim očima?
- upita Ghenta.
- Mislim da je Veliki Admiral, ili tako nešto. - odgovori ovaj. - Preuzeo je
operacije Imperija prije nekog vremena. Ne znam mu ime.
Han pogleda u Landa i vidje kako ga ovaj upitno gleda. - Veliki Admiral?
- ponovi Lando oprezno.
- Da. Čujte, odlaze., nemate više što za vidjeti. Možemo li, molim vas…?
-Vratimo se na Falcon. - promrmlja Han, spremajući dalekozor u torbicu
za pojasom i krenuvši puzati unazad na sve četiri iz svoga zaklona. Veliki
Admiral. Nije ni čudo da je Nova Republika gubila nadzor nad nebom u
posljednji vrijeme.
- Mislim da na Falconu nemaš podataka o Velikim Admiralima Imperija. -
promrmlja Lando, povlačeći se usporedo s Hanom.
- Ne. - reče mu Han. - Ali imaju ih na Copruscantu,
- Krasno. - reče Lando, a riječi mu se gotovo izgube u šuštanju oštre trave
dok su se puzajući provlačili kroz nju. - Nadajmo se da ćemo ostati dovoljno
dugo živi kako bi im mogli i prenijeti ovo što smo otkrili.
- Hoćemo. - uvjeri ga Han mračnim glasom. - Ostat ćemo ovdje dovoljno
dugo da otkrijemo kakvu to igru Karrde igra, ali nakon toga odlazimo. Čak i
ako se budemo morali probijati odavde još pokriveni mrežom za kamuflažu.

Najčudnija stvar u vezi s buđenjem ovaj put, pomisli Luke ošamućeno,

jesta da ga ništa zapravo nije boljelo.
A trebalo je. Koliko se sjećao posljednjih nekoliko sekundi, a i prema
onome što je mogao vidjeti kroz udubljenu kupolu pilotske kabine koju je
okruživalo polomljeno drveće, trebao je biti sretan zbog same činjenice da je
ostao živ, Naravno, sigurnosni pojasevi i zračni jastuci bili su potpomognuti
nečim naprednijim, vjerojatno kompenzatoror. ubrzanja za nuždu.
Iza sebe začuje drhtavo pijukanje. - Jesi li u redu, Artoo? - poviče,
izvukavši se iz sjedala i nezgrapno puzajući po nagnutom podu letjelice. -
Drži se, dolazim!
Droidov priključak za pronalaženje podataka otkinuo se u sudaru, ali osim
toga i nekoliko manjih uleknuća, činilo se da nije ozbiljnije oštećen. - Bolje bi
bilo da krenemo. - reče mu Luke odvezujući ga. - Onaj bi se drugi brod svaki
trenutak mogao vratiti s pješačkim pojačanjem.
 S velikim naporom, dovuče Artooa do stražnjeg dijela broda. Preklopna se
vrata otvore bez većih poteškoća. Luke skoči na tlo i ogleda se. Drugi se brod
neće vratiti s pješaštvom. Bio je već tu, u gorem stanju nego njegov, ako je to
bilo moguće.
Artoo zazvižduće kroz otvor, zvučeći pomalo zgroženo i preplašeno. Luke
pogleda prema njemu , a zatim ponovo u letjelicu. S obzirom na sigurnosnu
opremu letjelice, bilo je vjerojatno da Mara nije teže ozlijeđena.
Najvjerojatnije se za njima spremalo i pojačanje i Luke je vjerovao da će ona
izdržati do njihova dolaska.
Ali opet, možda i nije bilo tako.
- Sačekaj tu gdje jesi, Artoo. - reče Luke droidu. - Idem na brzinu
pogledati.
Iako je vanjština letjelice djelovala lošije od Lukeova broda, unutrašnjost
je čini se ipak bila u boljem stanju. Probijajući se kroz krhotine i ostatke
tehničke opreme i naoružanja, Luke stupi pred vrata pilotske kabine.
Preko ruba sjedala vidio se samo vrh pilotove glave, ali sjajna crveno-
zlatna kosa bilo je sve što je Luke trebao vidjeti kako bi znao da je njegova
prijašnja pretpostavka bila točna. Mara Jade je bila ona koja je krenula u
potjeru za njim.
Nekoliko je trenutaka ostao stajati na istome mjestu, razapet između
osjećaja hitnje i osjećaja da mora zadovoljiti svoj unutarnji osjećaj etike. On i
Artoo su se morali maknuti s tog mjesta što je prije mmoguće, i to je bilo vrlo
jasno. Ali ako sada okrene leda Mari, a da ne provjeri u kakvom je stanju…
U mislima se nade na Coruscantu i sjeti se one noći kada se Ben Kenobi
došao oprostiti s njim. Drugim riječima, rekao je tada Threepiou, Jedi se ne
smije toliko zaokupiti problemima od galaktičke važnosti da bi ga to omelo u
brizi za pojedinačnog čovjeka. A potrajat će, zapravo, samo minutu. Stupi u
kabinu i zaviri u sjedalo.
Pogledao je ravno u par širom otvorenih i savršeno svjesnih zelenih očiju.
Zelene oči koje su zurile u njega preko nišana malenog pištolja.
- Mislila sam da ćeš doći. - reče ona, zlobno zadovoljnim glasom. -
Odmakni se. Odmah!
Luke je posluša. - Jesi li povrijeđena? - upita je.
- Ne tiče te se. - odvrati Mara oštro. Izvuče se iz sjedala, slobodnom
rukom izvlačeći maleni, plosnati kovčeg ispod sjedala dok je ustajala. Još
nešto zapne Lukeu za oko, Ponovo je za pojasom nosila njegovu svjetlosnu
sablju. - U pregratku iznad izlaza nalazi se još jedna kutija. - reče mu. - Izvadi
je.
Luke pronađe bravu i otvori pregradak. U njemu se nalazila metalna kutija
s oznakama koje su mu bile nepoznate, ali je djelovala kao kutija s opremom
za preživljavanje. - Nadam se da nećemo morati hodati cijelim putem nazad. -
primjeti Luke, izvlačeći kutiju i otvarajući izlaz.
- Ja neću. - odvrati mu ona. Djelovala je kao da malo oklijeva, prateći ga u
spuštanju na tlo. - Hoćeš li se ti uopće vratiti, sasvim je drugo pitanje.
Luke je čvrsto pogleda u oči. - Završavaš ono što si započela s ovim? -
upita, pokazavši na svoj razbijeni brod.
Ona frkne. - Slušaj, momčino, ti si nas srušio, a ne ja. Moja je jedina
greška bila u tome što sam ti se zalijepila za rep kada si udario u drveće.
Spusti kutiju na zemlju i skini droida s letjelice.
Luke učini kao što mu je rekla. Dok je spuštao Artooa, ona je otvorila
kutiju s opremom i jednom rukom prevrtala po njoj. - Samo ostani gdje jesi. -
obrati se Lukeu. - I drži ruke tako da ih mogu vidjeti.
Zatim zastane, nagnuvši glavu u jednu stranu kao da osluškuje. Trenutak
kasnije, Luke u daljini začuje slab zvuk letjelice koja se približavala. - Zvuči
kao da naš prijevoz za nazad već stiže. - reče Mara. - Ti i droid…
Zastane u pola rečenice i počne se grozničavo ogledati naokolo, dok su joj
mišići lica i vrata bili čudno napeti od siline koncentracije. Luke se namršti,
tražeći očima i osluškujući, pokušavajući otkriti izvorište problema.
Iznenada, Mara s treskom zaklopi poklopac kutije i zaključa je. - Miči se!
- poviče, pokazujući mu neka se udalji od olupina. Rukom u kojoj je držala i
pištolj podigne kutiju koju je ona izvadila iz letjelice i strpa je pod lijevu ruku.
Medu drveće, oba. Rekla sam, miči se!
Bilo je nečega u njezinom glasu, zapovjed ili hitnost, ili oboje, nečega što
nije ostavljalo mugućnost rasprave ili pitanja. Za nekoliko sekundi Luke i
Artoo se nađoše u zaklonu najbližeg drveća. - Dublje! - naredi im ona. -
Hajde, mičite se!
S određenim zakašnjenjem, Lukeu padne na pamet da se moglo raditi i o
smrtonosnoj šali, da je Mara zapravo htjela pucati mu u leđa tako da kasnije
može tvrditi kako je pokušavao pobjeći. Ali Mara mu je bila za petama,
dovoljno blizu da je mogao osjetiti njezin dah i povremeni dodir pištolja
kojim bi ga okrznula po leđima. Ušli su možda deset metara dublje u šumu i
Luke se nagne kako bi pomogao Artoou da prijeđe jedan izbočeni korjen…
- Dovoljno smo daleko. - prosikće mu Mara u uho. Sakrij droida i baci se
na zemlju. - Luke prebaci Artooa preko korjena i sakrije ga za drvo… i dok se
spuštao pored Mare na tlo, odjednom shvati.
Ugleda Imperijalni transporter kako se, viseći u zraku nad olupinama
letjelica, polagano okreće kao lebdeći grabežljivac u potrazi za plijenom.
Mali pokret koji primjeri uglom oka privuče mu pažnju. Okrene se i suoči
se s Marinim pištoljem. - Ne miči se! - prošaputa ona, a Luke osjeti njen vreli
dah na vratu. - Ni zvuka!
Luke kimne glavom kako razumije i okrene glavu natrag kako bi dalje
promatrao transporter. Mara prebaci ruku preko njega, zabije mu vrh svog
pištolja pored uha, pa se i sama zagleda u letjelicu.
Transporter je prestao kružiti naokolo i tada se odvažno spusti na
razrovanu zemlju između dva uništena broda. Čak i prije nego što se potpuno
spustio, otvori se rampa s trupa transportera i iz njega nahrupiše jurišnici.
Luke je promatrao kako se razdvajaju i kako su krenuli pretražiti brodove,
a čudnovatost tog prizora cijeloj je sceni davala ton nestvarnog. Tu, na
dvadeset metara od njih, bila je Marina prilika da ga izruči Imperiju. Ali ipak,
evo ih oboje, leže skrivajući se iza drveta i pokušavaju disati dovoljno tiho da
ih ne primjete. Je li se Mara nenadano predomislila?
Ili jednostavno nije htjela imati svjedoke u blizini kada ga bude ubila?
A u tom slučaju, Luke nenadano shvati, imao bi više izgleda ako pronađe
načina da se preda Imperiju. Kada jednom bude daleko od ove planete, a Sila
bude ponovo uz njega, imao bi bar priliku za borbu. Kada bi samo nekako
odvratio Marinu pažnju i oslobodio se njezinog pištolja…
Ležeći stisnuta uz njega, ruke ovijene oko njegovih ramena, Mara je
vjerojatno osjetila iznenadnu napetost njego« vih mišića. - Sto god da misliš
pokušati, nemoj! - dahne mu u uho, zabijajući pištolj malo jače u njegovu
vilicu. - Uvijek mogu reći da si me držao zarobljenu i da sam ti uspjela oteti
pištolj.
Luke s mukom proguta i odluči se smiriti i čekati.
Nije trajalo dugo. Dvije se grupe jurišnika izgube u letjelicama, dok su
ostali hodali naokolo, po rubu čistine koju su načinile letjelice u padu,
pretražujući očima i senzorima dubinu šume. Nakon nekoliko minuta pojave
se oni iz letjelica i nakratko se dogovoriše o nečemu s ostalima, stojeći pred
ulazom u transporter. Na nečujnu komandu, pridruže im se ostali iz grupe
koja je pretraživala okoliš i cijela se skupina uputi u unutrašnjost letjelice.
Rampa se podigne i zatvori, i transporter se odvoji od tla i nestane u visini, ne
ostavljajući za sobom ništa, samo zvuk mlaznih pogona. Nakon minute,
zavlada potpuna tišina.
 Luke se osovi na ruke i počne se podizati. - Pa…
Ukoči se kada ga Mara ponovo grubo nabije pištoljem. - Tišina! -
promrmlja tiho. - Ostavili su senzore, u slučaju da se netko vrati.
Luke se namršti. - Kako znaš?
Zato što je to uobičajeni postupak u ovakvim slučajevima. - grubo odvrati.
- A sada, budi tiho, ustajemo i još ćemo se malo udaljiti. I neka i droid bude
tiho.
Već su potpuno izgubili iz vida olupine, i vjerojatno su se udaljili nekih
pedesetak metara, kada Mara naredi da se stane. - Sto je sada? - upita Luke.
Sjest ćemo. - odgovori ona.
Luke kimne i spusti se na zemlju. - Hvala ti što me nisi predala
jurišnicima.
- Poštedi me toga. - reče ona kratko, pažljivo sjedajući i odlažući pištolj
pored sebe. Ne brini se, nema ničeg nesebičnog u tome. Mora da su nas
transporteri primjetili dok su se spuštali, pa su nakon toga poslali skupinu da
sve istraži. Karrde će im već zamazati oči nekom slatkom pričicom o tome što
se dogodilo, a ja im ne mogu jednostavno ušetati ravno u ruke sve dok ne
znam o kakvoj je priči riječ. - Postavi mali plosnati kovčeg na krilo i otvori
ga.
- Mogla bi ga pozvati. - podsjeti je Luke.
- Isto bih tako mogla opozvati Imperijalce izravno i uštedjeti si vrijeme. -
odvrati mu ona. - Osim ako ti ne misliš da nemaju opremu kojom će nadzirati
sve transmisije veze. A sad, zaveži, imam posla.
Nekoliko je minuta u tišini radila s kovčežićem, tipkajući po malenoj
tipkovnici i mršteći se na nešto što Luke nije mogao vidjeti s mjesta na kojem
je sjedio. U nepravilnim je razmacima dizala pogled s ekrana, kako bi se
uvjerila da on ne nemjerava nešto izvesti. Luke je čekao. Mara iznenada
zadovoljno promrmlja. - Tri dana. - reče naglas, zatvarajući kovčežić.
- Tri dana do čega? - upita Luke.
- Do ruba šume. - reče mu ona, gledajući ga očima koje ne trepnuše. - Do
civilizacije. Zapravo, Hyllyard Citya, koji je toliko blizu civilizaciji koliko
neko mjesto na ovom planetu uopće i može biti.
- A koliko nas ide tamo? - tiho zapita Luke.
- To je pravo pitanje, zar ne? - složi se ona, ledenim glasom. - Možeš li mi
dati jedan dobar razlog zašto bih se mučila s vama?
- Naravno. - Luke nagne glavu u stranu. - Artoo.
 - Ne budi smiješan. - njezin pogled okrzne droida.
- Sto god se dogodi, droid ostaje ovdje. U komadima.
Luke sa zagleda u nju. - U komadima?
- Sto je, trebam li ti nacrtati? - podsmjehne se Mara.
- Droid zna previše. A ne možemo ga ostaviti ovdje da ga jurišnici
pronađu.
- Zna previše o čemu?
- O tebi, naravno. Tebi, Karrdeu, meni… cijeloj ovoj glupoj zbrci.
Artoo tiho uzdahne. - On im neće ništa reći. - bio je uporan Luke.
- Neće nakon što ga razbijem u komade. - složi se Mara.
S naporom, Luke se natjera na mir. Logika će je,, ne gorljivost, natjerati a
promjeni mišljenje. - Treba nam. - reče joj Luke. - Sama si mi rekla da je
šuma opasna. Artoo ima senzore koji mogu otkriti grabežljivce prije nego što
nam se primaknu dovoljno blizu da napadnu.
- Možda, a možda i ne. - odvrati ona. - ovdašnja vegetacija smanjuje
domet senzora gotovo na nulu.
- Ali to je još uvijek bolje nego što ih možemo osjetiti ti ili ja. - reče Luke.
- A Artoo može držati i stražu dok spavamo.
Mara lagano izvije obrve. - Mi?
- Mi. - reče Luke. - Ne vjerujem da će Artoo biti voljan da te štiti ako
mene nema s tobom.
Mara odmahne glavom. - Ne valja. - reče podižući pištolj. - Mogu se snaći
i bez njega. A tebe sigurno ne trebam.
Luke osjeti kako mu se grlo stislo. - Jesi li sigurna da ne prepuštaš svojim
osjećajima da nadvladaju nad tvojim prosudbama? - upita.
Nije mislio da pogled njezinih očiju može postati oštriji nego što je već
bio. I bio je u krivu. - Dopusti da ti nešto kažem, Skywalkeru. - reče ona
glasom, toliko blagim da ga gotovo nije mogao podnijeti. - Želim te ubiti već
jako dugo. Sanjala sam o tvojoj smrti svake noći, gotovo cijele prve godine.
Sanjala o njoj, planirala je… Mislim da sam prošla kroz tisuće scenarija,
pokušavajući pronaći pravi način da to učinim. Možeš to nazvati maglom koja
priječi moje prosudbe, ako želiš, ali ja sam se na to do sada navikla.
To je ono što me stalno i neodvojivo prati.
Luke pogleda duboko u njezine oči, potresen do srži svoga bića. - Što sam
ti uradio? - prošapće.
- Uništio si mi život. - reče ona ogorčeno - jedina je pravična nadoknada
da ja uništim tvoj.
- Hoće li se tvoj stari život vratiti ako me ubiješ?
- Znaš i sam da neće. - odgovori Mara, glasom koji je lagano podrhtavao.
- Ali je to ipak nešto što moram uraditi. Za sebe i za… - i tu prekine.
- A što je s Karrdeom? - upita Luke.
- Sto s njim?
- Mislio sam da me želi zadržati živim.
Mara podrugljivo frkne. - Svi želimo ponešto što ne možemo imati.
Ali na trenutak, nešto se pojavi u njezinim očima. Nešto drugo što je
zabljesnulo kroz mržnju koja ih je ispunjavala…
Ali što god da je bilo, nije bilo dovoljno. - Gotovo da žalim što to ne
mogu još malo otegnuti. - reče Mara, ponovo ledeno hladna, dok je podizala
oružje. - Ali nemam vremena za gubljenje.
Luke je zurio u nišan pištolja, dok mu je um očajnički tražio neko
rješenje… - Sačekaj trenutak. - nenadano progovori. - Rekla si da moraš
saznati što je Karrde rekao Imperijalcima. Što ako ti mogu priskrbiti sigurnu
frekvenciju kojom možeš komunicirati s njim?
Nišan njezina pištolja zastane. - Kako? - sumnjičavo upita.
Luke kimne glavom prema opremi za preživljavanje. - Je li odašiljač u
opremi dovoljno jak da signal uputi do baze? Mislim, bez priključenja na
satelit ili tako nečeg.
Još uvijek ga je sumnjičavo promatrala. - U paketu je balon sa sondom
koji može dignuti antenu dovoljno visoko kako bi se ometanje uzrokovano
drvećem izbjeglo najvećim dijelom. Ali se ne može usmjeriti, što znači da
Imperijalci i svatko drugi na ovoj hemisferi mogu prisluškivati poruku koju
šaljem.
- To je u redu. - reče Luke. - Mogu poruku tako šifrirati da nitko drugi ne
može iz nje izvuči bilo kakav smisao. Ili, bolje rečeno, Artoo može.
Mara se prezrivo nasmješi. - Prekrasno. Osim što preostaje jedan maleni
detalj. Ako je šifra toliko dobra, kako će je Karrde razbiti?
- Neće ni morati. - odgovori Luke. - Računalo u mojoj letjelici će to
učiniti za njega.
 Osmjeha nestane s Marina lica. - Blefiraš. - prosikće ona. - Ne možeš
izvesti dešifriranje između astromehaničar-skog droida i brodskog računala.
- Zašto ne bih mogao? Artoo je jedini droid koji je radio s tim računalom
u posljednjih pet godina, i to za vrijeme gotovo tri tisuće sati leta. Veza s
računalom postala je dio njegove osobnosti. Zapravo, imam i potvrdu tomu,
jer mehaničari u bazi moraju provoditi dijagnostiku letjelice preko njega da bi
uopće dobili jasnu predodžbu o stroju.
- Mislila sam da je uobičajeni postupak brisanje i ponovno punjenje
memorije droida upravo da bi se izbjegle takve situacije.
- Meni je Artoo drag upravo takav kakav jest. - reče Luke. - A on i
letjelica na taj način bolje rade.
- Koliko bolje?
Luke pretraži svoju memoriju. Služba održavanja provela je to ispitivanje
prije samo nekoliko mjeseci. - Ne sjećam se točnog postotka. Mislim da je bio
trideset posto brži nego astromehaničarski droid u bazi, kojeg su povezali s
mojom letjelicom. Možda čak i trideset i pet posto.
Mara je pozorno promatralka Artooa. - To je brzina koja se može smatrati
razinom prijepisa podataka, u pravu si. - složi se Mara oklijevajući. - Ipak,
Imperijalci bi mogli razbiti šifru.
- Možda. Ali bi im za to trebala posebna oprema. A sama si rekla da ćemo
iz šume izići za tri dana.
Mara je nekoliko minuta samo zurila u njega, napete vilice i stisnutih
zuba, a na licu joj se ogledala bitka različitih osjećaja. Ogorčenosti, mržnje,
želje za preživljavanjem… i još nešto. Nešto za što je Luke mogao
povjerovati da je odanost. - Tvoj je brod skriven u šumi. - konačno zareži na
njega. - Kako misliš dešifriranu poruku poslati Karrdeu?
- Vjerojatno je netko zadužen da nadgleda brod. - napomene on. - Sve što
moramo uraditi jeste ubaciti poruku u memoriju i ostaviti neki svjetleći znak
koji će ukazivati da je poruka tamo. Imate ljude koji znaju kako izvući poruku
iz memorije, zar ne?
- Svaki idiot zna kako nešto izvući iz memorije. - otrese se Mara. - Čudno
je, zar ne, kako ovaj plan slučajno iziskuje da vas obojicu zadržim na životu.
Luke ne odgovori, i izdrži njezin ogorčeni pogled a da ne trepne… i tada,
nenadano, Marina unutarnja bitka se završi. - Sto ćemo s droidom? - upita. -
Trebat će nam vječnost da ga prevedemo preko ovog terena.
- Artoo je i ranije išao kroz šume. Bilo kako bilo…
 - Luke se ogleda oko sebe i ugleda drvo s niskim granama koje su bile
upravo odgovarajuće veličine. - Mislim da mogu sklepati okvir na kojem ću
ga vući, nosila ili tako nešto. - krene se ustati. - Ako mi daš sablju na minutu,
mogu odsjeći par ovih grana.
- Sjedni. - zapovjedi mu Mara ustajući. - Ja ću. No, bar je pokušao. - Ove
dvije. - reče joj, pokazujući na grane. - Budi pažljiva, nezgodno je rukovati
svjetlosnim sabljama. -
- Tvoja briga za moje dobro je dirljiva. - reče Mara, glasom nabijenim
podrugljivošću. Prihvati sablju rukom i korakne prema drvetu koje joj je
pokazao, držeći Lukca cijelo vrijeme na oku. Podigne sablju i aktivira je…
Odsječe grane u nekoliko brzih i sigurnih zamaha, a zatim ih skrati i
odvoji od manjih grančica.
Ugasi je i vrati za pojas jednom jedinom, izvježbanom kretnjom. - Izvoli.
- reče mu, odmičući se.
- Dobro. - odvrati on mehanički, a um mu je bio zaokupljen divljenjem
dok je posrtao prema granama da ih pokupi. Način na koji je to izvela… -1
ranije si koristila sablju.
Ona ga hladno promotri. - Tek da znaš da znam njome rukovati. U slučaju
da osjetiš napast i pokušaš mi oteti pištolj. - Pogleda nagore prema nebu koje
se mračilo. - Hajde, požuri s tim nosilima. Trebamo naći neku čistinu kako bi
postavili balon sa sondom, i želim to uraditi prije no što padne mrak.
 GLAVA 24

- Moram vam se ispričati što sam vas istjerao na takav način. - reče
Karrde dok je s Hanom hodao prema glavnoj zgradi. - Posebice što se to
dogodilo u sred obroka. To baš i nije vrst gostoljubivosti koju inače
prakticiramo.
- U redu je. - odvrati mu Han, gledajući ga onoliko pozorno koliko je to
dopuštao mračak koji se polako spuštao oko njih. Svjetlo koje je dopiralo iz
zgrade pred njima bacalo je na Karrdeovo lice prigušeni sjaj. S malo sreće, bit
će mu teško vidjeti izraz Hanova lica. - O čemu se zapravo radilo?
- Ničem ozbiljnom. - ležerno odgovori Karrde. - Ljudi s kojima poslujem
htjeli su me posjetiti i pogledati bazu.
- Ah. - reče Han. - Znači sada poslujete izravno s Imperijem?
Karrdeova maska malo popusti. Han je očekivao da će Karrde nagonski
zanijekati cijelu stvar, ali on umjesto toga zastane i okrene se prema Landou i
Ghentu koji su hodali za njima.
- Ghent? - tiho upita.
- Žao mi je gospodine. - reče malac, zvučeći očajno. - Zahtjevali su da
iziđu i pogledaju što se događa.
- Razumijem. - reče Karrde, bezizražajnog lica. – Ne vjerujem da iz toga
može proizići veća šteta. Iako, nije vam bilo pametno toliko se izlagati.
- Naviknut sam izlagati se opasnostima. - odvrati mu Han. - Ali vi niste
odgovorili na moje pitanje.
Karrde nastavi hodati. -Ako nisam zainteresiran raditi za Republiku,
svakako nisam zainteresiran niti za rad s Imperijem. Imperijalci su dolazili
ovamo nekoliko proteklh tjedana kako bi pokupili ysalamirije, čudna
stvorenja, kao ona što vise na drvetu u velikom salonu. Ponudio sam im svoju
pomoć u skidanju životinja s drveća.
- Sto ste dobili zauzvrat?
- Mogućnost da ih gledam dok rade. - reče Karrde.
- Time sam dobio dodatni dijelić informacije kako bih mogao otkriti što
namjeravaju sa životinjama.
- I što su učinili s njima?
 Karrde pogleda u Hana. - Ovdje informacije koštaju, Solo. Zapravo, ako
ću biti iskren u potpunosti, ne znamo što namjeravaju s njima. Iako radimo na
tome da otkrijemo.
- Tako. Ali, njihovog zapovjednika znate osobno. Karrde se blijedo
nasmješi. -1 opet se radi o informaciji.
Hanu je polako bivalo dosta svega. - Neka bude po vašem. Koliko bi me
koštalo ime tog velikog Admirala?
- Ime trenutno nije na prodaju. - odgovori Karrde Hanu. - Možda o tome
možemo pregovarati kasnije.
- Hvala, ali mislim da nas kasnije neće biti ovdje. - zaurla Han, stajući. -
Ako nemate ništa protiv, mogli bi se oprostiti od vas ovdje i vratiti na brod.
Karrde se okrenu prema njemu, vidno iznenađen.
- Nećete ostati na večeri do kraja? Gotovo da je niste ni započeli.
Han ga je gledao ravno u oči. - Ne volim sjediti na zemlji kao vježbovna
meta jurišnicima koji se motaju naokolo. - reče neuvijeno.
Karrdeovo lice se smrači. - Ovoga trenutka, pametnije vam je sjediti na
zemlji, nego privlačiti pozornost po zraku.
- reče hladno. - Zvjezdani razarač još nije napustio orbitu. Ako sada
poletite, bit će im to otvoreen poziv da vas sruše.
- Falcon je i ranije uspijevao umaći Zvjezdanim Razaračima. - odvrati
Han. Ali Karrde je na neki način bio u pravu… a i činjenica da ih nije predao
Imperiju vjerojatno je značila da mu se može vjerovati, bar za sada.
Vjerojatno.
Ali s druge strane, ako ostanu… - Mislim da nam ne bi naškodilo da se još
malo zadržimo ovdje. U redu, završit ćemo s večerom.
- Dobro. - zaključi Karrde. - Trebat će nam samo nekoliko minuta da sve
ponovo uredimo.
- Sve ste odnijeli?
- Sve što je moglo ukazati na to da imamo goste. - reče Karrde. - Veliki
Admiral je dobar promatrač, mislim da već točno zna koliko je mojih
suradnika trenutno ovdje.
- Pa, dok vi obavljate pripreme, - reče Han - želim otići do broda i
provjeriti neke stvari.
Karrdeove se oči malo skupe. - Ali vratit ćete se?
 Han mu se nedužno nasmiješi. - Vjerujte mi.
Karrde je gledao u njega nekoliko trenutaka, a zatim slegne ramenima. - U
redu. Ali, pripazite se. Lokalni grabežljivci obično ne prilaze toliko blizu
kampu, ali nikada se ne zna.
- Bit ćemo oprezni. - obeća mu Han. - Hajdemo, Lando.
Upute se nazad putem kojim su i došli. - No, što smo to zaboravili obaviti
na Falconu? - upita ga Lando tiho kada se približiše drveću.
- Ništa. - promrmlja Han. - Samo sam mislio da bi bilo pametno provjeriti
Karrdeova skladišta. Posebno ono u kojem se nalazi zatočenik.
Ušli su nekih pet metara u šumu, a zatim zaokrenu kako bi obišli kamp.
Na četvrt puta, naidoše na skupinu malih zgrada koje su nalikovala onom što
su tražili.
- Potraži vrata s bravom. - predloži Lando kada su izišli iz zaklona šume. -
Trajnom ili privremenom.
- Dobro. - Han je pokušavao vidjeti nešto kroz pomrčinu. - Ono skladište
tamo, ono s dvojim vratima?
- Moguće. - složi se Lando. - Hajdemo pogledati. Vrata na lijevoj strani
zaista su imala bravu. Imala u prošlom vremenu. - Raznesena je. - reče Lando
upirući prstom u nju. - Čudno.
- Možda je zatočenik imao pomagače. - primjeri Han, ogledajući se
naokolo. Nikoga nije bilo na vidiku. - Hajdemo unutra.
Otvore vrata i uđoše, ali ih i zatvore za sobom prije no što su upalili
svjetlo. Prostorija je bila napola puna, a većina je sanduka bila naslagana uz
zid na desnoj strani. S jednom iznimkom…
Han se približi da bi bolje pogledao. - Vidi, vidi. - progunda, gledajući u
skinutu utičnicu i žice koje su provirivale iz otvora. - Ovdje je netko bio
vrijedan.
- Ovdje čak i više. - dometene Lando iza njega. - Dođi pogledati.
Lando je čučao kraj vrata, zavirujući u mehanizam brave. Kao i na
vanjskoj strani, pola pločice koja ga je pokrivala bilo je razneseno. - To mora
da je bio prekrasan hitac.
- Nije bio samo jedan. - odvrati Lando odmahujući glavom. - Okolni
mehanizam je skoro neoštećen. - Odmakne malo pločicu koja je pokrivala
otvor i prstima dotakne elekrićne vodove u bravi. - Čini se da se naš
tajanstveni zatočenik malo poigrao ovime.
 - Pitam se kako li je otvorio. - Han pogleda prema skinutoj utičnici. -
Pogledat ću susjednu prostoriju. - reče Landu, primaknuvši se vratima i
pritisnuvši prekidač za otvaranje vrata.
Vrata se nisu otvarala. - O-ho. - promrmlja, pokušavajući još jednom.
- Sačekaj trenutak, vidim u čemu je problem. - reče Lando, pomičući
nešto unutar brave. - Na vodove je napola spojeno izvorište slabe struje…
Vrata se naglo otvore. - Vraćam se za trenutak. – reče mu Han i provuče
se van.
Druga prostorija u skladištu nije se po mnogo čemu razlikovala od prve.
Osim u jednom detalju. U sredini prostorije, u prostoru koji je očito bio
raspremljen upravo za tu namjenu, ležala je ogrlica za vezivanje droida.
Han se namršti ugledavši je. Ogrlica nije bila spremljena, čak ni zatvorena
kako treba, i Han nije vjerovao da bi se netko u organizaciji kao što je
Karrdeova tako odnosio prema opremi. Otprilike u središtu kružnice koju je
oblikovala otvorena ogrlica, na podu ugleda tri blijeda traga. Tragovi od
trenja točkova, nastali uslijed pokušaja zarobljenog droida da se pomakne ili
oslobodi, zaključi Han.
Iza njega, vrata se tiho otvore. Han se hitro okrene, s pištoljem spremnim
u ruci…
- Čini se da ste zalutali. - reče Karrde mirno. Očima je pretraživao
prostoriju. - A izgleda da ste i genarala Calrissiana izgubili usput.
Han spusti pištolj. - Trebate reći svojim ljudima da pospreme svoje
igračke nakon što završe s igrom. - reče, pokazavši glavom na nemarno
odbačenu ogrlicu. - Imali ste i droida zarobljenika?
Karrde se napeto nasmiješi. - Vidim da je Ghent opet previše pričao.
Zadivljujuće je, zar ne, koliko razbijači znaju o računalima i droidima, a
jednostavno ne znaju kada držati usta zatvorena.
- Jednako je zapanjujuće kako neki profesionalni krijumčari ne znaju kada
se ostaviti prljava posla. - odvrati oštro Han. - Pa, na što vas je naveo vaš
Veliki Admiral? Uobičajena trgovina robovima ili plaćene otmice?
Karrdeove oči bljesnuše. - Ne trgujem robljem, Solo. Niti otimam ljude.
Nikada!
- A što je ovo bilo u tom slučaju? Slučajnost?
- Nisam tražio od njega da mi se umiješa u život. - odvrati Karrde. - Niti
sam ga htio u svome životu, zapravo.
Han frkne. - Izvlačite se, Karrde. Sto je uradio, pao vam na glavu iz vedra
neba?
- Da budem iskren, gotovo da je i bilo tako. - odgovori Karrde ukočeno.
- Pa, to je vrlo dobar razlog da nekog zatvorite. - podsmjehne se Han. -
Tko je bio vaš zatočenik?
- Ta informacija nije na prodaju.
- Možda je i ne trebamo kupiti. - javi se Lando iza Karrdeovih leda.
Karrde se okrene prema njemu. - Ah? - reče dok je Lando prolazio kraj
njega ulazeći u prostoriju. - Tu ste. Njuškali ste po drugoj polovini skladišta?
- Da, mi ne ostajemo izgubljeni predugo, uvijek se na kraju pojavimo. -
dometne Han. - Sto si pronašao?
- Ovo. - Lando pruži maleni crveni cilindar, s parom žica koje su
izvirivale s svake strane, prema Hanu. - Ovo je micrel baterija, od one vrste
što se rabi za aplikacije niskih napona. Naš ju je zatočenik priključio na
kotrolu brave nakon što su naponski dovodi spaljeni, i na taj je način izišao. -
primakne se malo bliže. - Natpis proizvođača je malen, ali se može pročitata.
Prepoznaješ li ga?
Han zaškilji prema natpisu. Bio je stran, ali mu se činio nejasno poznatim.
- Vidio sam ga i ranije, ali se ne sjećam gdje.
- Viđao si ga tijekom rata. - reče mu Lando, uporno promatrajući Karrdea.
- To je natpis Sibhe Habadeeta.
Han je zurio u maleni cilindar, a tijelom mu prođu trnci jeze. Sibha
Habadeet bio je jedan od glavnih dobavljača Saveza za micrel opremu. A
njihova je specijalnost bila…
- To je bioelektronska baterija?
- Točno tako. - mračno odvrati Lando. - Upravo one vrste koja bi bila
implantirana u, recimo, umjetnu ruku.
Polako, nišan Hanova pištolja se ponovo usmjeri prema Karrdeovom
stomaku. - Ovdje je bio droid. - reče Landu. - Tragovi trenja na podu
odgovaraju rasporedu točkova na modelu R2. Podigne obrve. - Slobodno se
priključite razgovoru, Karrde.
Karrde uzdahne, a lice mu je odavalo mješavinu ravnodušnosti i neprilike.
- Što bih vam trebao reći? Da je Luka Skywalker bio zatočen ovdje? U redu,
smatrajte da sam to i rekao.
Han osjeti kako mu se vilica napinje. A on i Lando su bili upravo ovdje.
Potpuno nesvjesni… - Gdje je sada? - oštro upita.
 - Mislio sam da vam je Ghent rekao. - reče Karrde i mračno. - Pobjegao je
u jednom od mojih Skipray mlažnjaka. - usne mu se čvrsto stisnu. - I srušio se
dok je bježao.
- Što?
- Dobro je. - uvjeri ga Karrde. - Ili je bar bio dobro prije nekoliko sati.
jurišnici koji su otišli istražiti mjesto padu rekli su da su opje olupine prazne. -
činilo se da su mu se oči na trenutak skupile. - Nadam se da to znači da
zajednički rade na tome da se izvuku.
- Ne zvučite baš uvjereni u to. - primjeti Han. Karrde spusti pogled. -
Mara Jade se dala u potjeru za njim. Ona ima određenu… pa, ne moram
uljepšavati. Radi se o tome da ga ona žarko želi ubiti.
Han zbunjeno i zapanjeno pogleda u Landa. - Zašto?
Karrde odmahne glavom. - Ne znam.
Sobu na trenutak ispuni tišina. - Kako je dospio ovamo? - upita Lando.
- Kao što sam rekao, sasvim slučajno. - reče Karrde.
- Ne, povlačim ovo što sam rekao. Nije bilo slučajno za Maru… ona nas
je dovela do njegovog oštećenog lovca.
- Kako?
- Ni to ne znam. - Gledao je Hanu ravno u oči. - I prije nego pitate, nismo
imali veze s oštećenjem njegova broda. Spalio je oba motivatora svjetlosne
brzine u natezanju s jednim Zvjezdanim Razaračem Imperija. Da ga nismo
pokupili, do sada bi sigurno bio mrtav.
- Pa se sada zbog vas, umjesto toga, potuca po šumi s nekim tko ga želi
upravo takvim. - podsmjehne se Han.
- Pravi ste junak.
Karredov oštar pogled dodatno otvrdne. – Imperij želi Skywalkera, Solo.
Doista ga žele. Ako pogledate pažljivo oko sebe, primjetit ćete da ga nisam
predao njima.
- Zato što je uspio pobjeći prije toga.
- Pobjegao je zato što je bio u skladištu. - odvrati Karrde. - A ovdje je bio
jer nisam htio da Imperijalci nalete na njega tijekom svog nenajavljenog
posjeta.
Zastane. - Možete isto tako primjetiti, - doda tiho - da ni vas nisam predao
Imperiju. Polako, Han spusti pištolj. Sve ono što bi netko rekao dok je oružje
upereno u njega, sumnjivo je i ne treba se olako prihvatiti, ali činjenica da ih
Karrde doista nije odao Imperiju bio je jak argument u njegovu korist. Ili,
bolje rečeno, nije ih još izdao. To se uvi jek moglo promijeniti. - Želim vidjeti
Lukeovu letjelicu. - reče Karrdeu.
- Naravno. - odvrati ovaj. - Ali bih vam preporučio da ne idete tamo do
sutra ujutro. Pomaknuli smo je dublje u šumu, dalje nego što je vaš brod. I
možete biti sigurni da će tamo, u mraku, biti grabežljivaca. Han je nakratko
oklijevao, ali na kraju ipak kimne. Ako je Karrde imao nešto sumnjivo što je
trebalo sakriti, dosada je već sigurno izbrisao memoriju X-krilca. Nekoliko
dodatnih sati ne znači ništa, u tom slučaju. - U redu. Pa, što ćemo učiniti u
vezi s Lukeom?
Karrde odmahne glavom, a pogled mu odluta. - Noćas ne možemo više
ništa uraditi za njih. Ne dok je šuma puna vornskra i dok je veliki Admiral još
uvijek u orbiti. Sutra… Morat ćemo razgovarati o tome i vidjeti što možemo
uraditi. - Pogled mu se ponovo zaustavi na Hanu, s ironičnim osmjehom na
usnama. - U međuvremenu… Mislim da je večera poslužena. Hoćemo li..?

Slabo osvjetljena galerija holografskih umjetnina ponovo je bila drugačija.

Ovoga je puta izložena bila jedinstvena kolekcija radova u obliku plamena,
koji su pulsirali i micali se dok je Pellaeon pažljivo prolazio pored postolja.
Proučavao ih je u hodu, pitajući se otkuda dolaze. - Jeste li ih pronašli,
kapetane? - upita Thrawn kada se Pellaeon primakao dvostrukom kružnom
prikazu. Kapetan se ispravi. - Bojim se da nismo, gospodine. Nadali smo se
da ćemo, nakon što padne mrak po lokalnom vremenu, imati više sreće s
infracrvenim senzorima. Ali čini se da ne mogu doprijeti do tla kroz krošnje
drveća. Thrawn kimne. - Što znamo o pulsirajućoj transmisiji koju smo
uhvatili malo prije zalaska sunca?
- Možemo samo potvrditi da je odaslana s približne lokacije pada letjelica.
- reče mu Pellaeon. - Ali transmisija je bila prekratka da bi se lokacija
precizno provjerila. I bila je vrlo čudno šifrirana. Odjel za dešifriranje vjeruje
da je u ptanju neprijateljski kod. Još uvijek rade na tome.
- Vjerujem da su pokušali sa svim poznatim šiframa Nove Republike?
- Jesu, gospodine, kao što ste zapovjedili. Thrawn zamišljeno kimne. -
Čini se da smo se našli na mrtvoj točki, kapetane. Bar dok se nalaze u šumi.
Jeste li proračunali njihovo moguće odredište?
- Imaju samo jedan očit izbor, zapravo. - reče Pellaeon, pitajući se čemu
sva ta zbrka oko tog slučaja. - Grad koji se zove Hyllyard City, na rubu šume.
Može se reći da je ravno na njihovom putu. To je jedino naseljeno mjesto u
krugu od nekoliko stotina kilometara. Samo s jednim paketom opreme za
preživljavanje, ne mogu stići dalje od toga.
- Izvrsno. - kimne Thrawn. - Želim da uputite tri voda jurišnika neka
postave osmatračko mjesto u gradu. Neka se odmah okupe i napuste brod.
Pellaeon trepne. - Jurišnici, gospodine?
- Jurišnici. - ponovi Thrawn, usmjerivši pogled na jednu od plamtećih
skulptura. - pridodajte im i pola jedinice na mlaznim skuterima, i tri laka
jurišna vozila.
- Da, gospodine. - oprezno reče kapetan. Imali su ozbiljan manjak
jurišnika u posljednje vrijeme. Raspoređivati na nešto takvo, neke potpuno
nevažne razmirice medu krijumčarima…
- Karrde nam je lagao, znate. - nastavi Admiral kao da mu čita misli. - Što
god da je bila ta mala drama danas popodne, nije to bila uobičajena potjera za
običnim lopovom, Želio bih znati o čemu se zapravo radi.
- Ja… mislim da vas ne razumijem, gospodine.
- Vrlo je jednostavno, kapetane. - reče Thrawn, onim tonom koji je
koristio uvijek kada je objašnjavao nešto očito onima koji to nisu razumjeli. -
Pilot letjelice koja je bila u potjeri nije se nijednom javio za vrijeme leta. Niti
je netko iz Karrdeove baze komunicirao s njim. To znamo sa sigurnošću, jer
bismo čuli da su bili u vezi. Nije bilo izvještaja 1 akciji, nije bilo traženja
pojačanja, ništa osim totalne tišine na vezi. - pogleda u Pellaeona. - Što
zaključujete iz toga, kapetane?
- Što god da je bilo, - polako odgovori Pellaeon - nisu htjeli da mi
saznamo za to. A osim toga.. - odmahne glavom. - ne znam, gospodine.
Bezbroj je stvari za koje Karrde ne bi htio da ih se sazna van grupe. Oni su
ipak krijumčari.
- Slažem se. - Thrawnove su oči bljeskale. - Ali sada razmotrite i činjenicu
da je Karrde odbio naš poziv da se priključi potrazi za Skywalkerom.. i
činjenicu da je danas popodne spomenuo da je potraga završila. - Admiral
izvije obrve. - Na kakv vas zaključak navodi to?
Pellaeon osjeti kako mu se usta nekontrolirano otvoriše. - Mislite… da je
Skywalker bio u tom Skiprayu?
- Zanimljiva špekulacija, zar ne? - složi se Thrawn.
- Nevjerojatno je, priznajem. Ali dovoljno vjerojatno da bi pozorno pratili
što se događa.
- Da, gospodine. - Pellaeon pogleda na kronometar i na brzinu izračuna. -
Ali ako budemo ostajali ovdje duže od dan ili dva, morat ćemo odgoditi
napad na Sluis Van.
- Nećemo odgađati napad na Sluis Van. - reče Thrawn jasno i naglašeno. -
Cijela naša pobjednička kampanja počinje tim napadom i nikako ne želim
pomicati raspored koji je toliko složen i dugoročan. Niti zbog Skywalkera,
niti zbog nekog drugog. - Kimne glavom prema plamenim statuama koje su ih
okruživale. - Slussi umjetnost ukazuje na bienalan ciklički uzor, i ja ih želim
udariti u najslabiju točku. Krećemo se sastati s Inexorableom i na provjeru
štita za prikrivanje čim jurišnici i vozila napuste brod. Tri voda jurišnika
trebala bi biti dovoljna za Skywalkera ako je doista tamo.
Admiral se zagleda u Pellaeona. -I da se pobrinu za Karrdea, - doda tiho -
ako se ispostavi da je izdajnik.
Posljednji tragovi tamnoplavog nestali su iz proreza medu krošnjama nad
njima, ne ostavljajući za sobom ništa osim neprozirnog, tamnog crnila.
Ugodivši svjetlo na opremi za preživljavanje na najslabiji intenzitet, Mara ga
odloži i spusti s olakšanjem na zemlju, naslonivši se na veliko deblo drveta.
Njezin desni članak, koji je uganula u padu Skipraya, počinjao je ponovo
boljeti, i bilo joj je malo lakše kada se nije svom težinom oslanjala na njega.
Skywlaker se već ispružio na nekoliko metara od nje, na drugoj strani.
Tuniku je smotao i podmetnuo pod glavu, a vjerni je droid kraj njega čuvao
stražu. Mara se pitala je li primjetio stanje njezinog članka, ali odmah zatim
prestane razmišljeti o tome kao o nečemu potpuno nebitnom. Bivala je i teže
ozlijeđena, ali je povrede nikada nisu usporavale.
- Podsjeća me na Endor. - tiho reče Skywalker dok je Mara smještala
svjetleću palicu i pištolj u krilo, kako bi joj bili nadohvat. - Šuma uvijek zvuči
kao da je puna života po noći.
- Oh, i jeste puna života. - zagunda Mara. - Veliki broj ovdašnjih životinja
su noćni lovci. Uključujući i vorns-kre.
- Čudno. - promrmlja on. - Karrdeovi ljubimci činili su mi se vrlo budni u
ono kasno popodne.
Mara pogleda prema njemu, pomalo začuđena što je to upoće primjetio. -
Zapravo, čak i u divljini danju spavaju samo povremeno. - reče. - Zovemo ih
noćnnim grabežljivcima jer love uglavnom noću.
Skywalker je očito razmišlajo o tome nekoliko trenutaka. - Možda bi u
tom slučaju trebali putovati noću - predloži. - Svakako će nas loviti, ali u tom
ćemo slučaju biti budni i spremni na to dok vrebaju na nas.
Mara odmahne glavom. - Imali bi više muka nego koristi. Moramo vidjeti
što više terena pred sobom, ako ne želimo završiti u zabitima bez izlaza. Osim
toga, cijela je šuma prošarana malim proplancima.
- S kojih bi se zraka svjetleće palice vrlo jasno vidjela sve do broda u
orbiti. - zaključi on. - U pravu si. Čini se da znaš puno o ovome mjestu.
- Dovoljan je jedan izviđački let nad šumom kako bi se to vidjelo. -
zagunda ona. Ali Luke je bio u pravu, i ona je to znala. Spusti se malo niže i
nasloni na hrapavu koru stabla iza sebe. Upoznaj svoj teritorij, bilo je prvo
pravilo kojem su je naučili… i prva stvar koju je uradila kada se priključila
Karrdeovoj organizaciji. Proučavala je karte šuma i terena oko njih, odlazila u
duge hodnje po danu i noći, kako bi se upoznala s vidicima i zvucima. Dala se
u potragu i ubila nekoliko vornskra i drugih grabežljivaca koko bi naučila koji
je najbrži način da ih se ukloni. Čak je nagovorila jednog od Karrdeovih ljudi
da izvrši opite na nekoliko biljnih vrsta kako bi otkrila koje su jestive a koje
ne. Van šume, znala je ponešto o stanovnicima naselja, razumjela je lokalnu
politiku, a usput je skrila i malen, ali dostatan dio svoje zarade na mjesto do
kojeg je mogla neometano doći ako zatreba.
Bolje nego itko drugi u Karrdeovoj organizaciji, Mara je bila sposobna
preživjeti van sigurnosti i udobnosti kampa. Pa zašto se onda toliko trudila
vratiti se u kamp?
Nikako zbog Karrdea, u to je bila sigurna. Sve što je Karrde učinio za nju,
njezin posao, njezin položaj, njezino promaknuće, otplatila mu je dobrom
službom i napornim radom. Nije mu dugovala ništa, zapravo je on dugovao
njoj. Kakvu god priču da je složio i ispričao tog popodneva Thraw-nu o
potjeri za Skipravom, Mara je znala da ju je smislio kako bi sačuvao svoju
glavu, a ne njezinu. Čak štoviše, ako je primjetio da mu Admiral ne vjeruje,
mogao je bez poteškoća okupiti svoju grupu još te noći i nestati s Myrkra.
Sakriti se u jednu od svojih drugih rupa kojih je bilo po cijeloj galaksiji.
Ali Mara je znala da on to neće uraditi. Sjedit će tamo, šaljući van skupine
za spašavanje jednu za drugom, i čekati da Mara iziđe iz šume. Čak i da se
ona nikada više ne pojavi. Iako bi time mogao potrošiti Thrawnovo strpljenje.
Mara zaškripi zubima, na neugodnu sliku u svojoj glavi. Sliku Karrdea,
zavezanog za zid zatvorske ćelije, a pred njim poigrava droid za ispitivanje.
Mara je znala Velikog Admirala, znala je njegovu upornostt i granice
njegovog strpljenja. Znala je da će on čekati i promatrati, ili postaviti nekoga
da to radi umjesto njega, i provjeravati svaki detalj Karrdeove priče.
A ako se ona ili Skywalker ne izvuku iz šume, bila je sigurna da će doći
do pogrešnog zaključka. I zbog toga bi Karrdea podvrgao profesionalnom
Imperijalnom ispitivanju, a vremenom vjerojatno i doznao tko je bio odbjegli
zatočenik.
 Zatim bi ubio Karrdea.
Na drugoj strani od mjesta gdje je Mara ležala, droido-va se kupola
okrene za nekoliko stupnjeva i on se javi s nekoliko tihih, grgotavih zvukova.
- Mislim da je Artoo nešto primjetio. - reče Skywalker, podižući se na
laktove.
- Ma nemoj? - reče Mara. Podigne svjetleću palicu i uperi je prema sjeni
koju je zamijetila kako im se kradomice primiče. Naglo pojača svjetlo.
Vornskr zastane uokviren svjetlosnim krugom, prednjih pandži čvrsto
zarinutih u zemlju, a tanak mu je rep stajao ukočeno ravan, mičući se tek
neznatno gore-dolje. Životinja se nije obazirala ne svjetlo, nego se nastavila
polako približavati Skywalkeru.
Mara ga je pustila da napravi još dvakoraka, a zatim ga precizno pogodi u
glavu.
Zvijer se sruši na tlo, a rep mu još jednom silnom snagom presječe zrak
prije nego što se i on umiri. Mara brzo pretraži ostatak okoline svjetlom
palice, a zatim je ugasi. - Strašno je dobro što imamo sa sobom tvog droida i
njegove senzore. - reče zajedljivo, neodređeno u tamu.
- Pa, ja bez njega ne bih znao da smo u opasnosti. - suho odgovori
Skywalker. - Hvala ti.
- Zaboravi. - progunda ona.
Kratko je vladala tišina. - Jesu li Karrdeovi ljubimci druge rase? - upita
Skywalker. - Ili su im repovi odrezani?
Mara preko slabog odsjaja svjetleće palice pogleda prema njemu, pomalo
zadivljena. Većina ljudi koji su zurili u čeljust vornskra ne bi primjetila takvu
sitnicu. - Odsječeni. - reže mu. - Repovi im služe i kao bičevi. Udarac je
prilično bolan, a ispuštaju kroz njih i neku vrst blagog otrova. Isprva Karrde
nije želio da mu ljudi hodaju naokolo s masnicama prouzročenim njihovim
repovima. Kasnije smo otkrili da im odsijecanje repova ubija i poprilično
želje za lovom i ubijanjem.
- Djelovali su mi vrlo udomaćeni. - složi se Luke.
- Cak i prijateljski raspoloženi.
Samo što nisu bili prijateljski raspoloženi prema njemu, prisjeti se Mara.
A i ovdje, vornskr se nije obazirao na nju, nego je išao ravno na njega.
Slučajnost? - jesu. - reče ona na glas. - Karrde je čak pomišljao da ih počne
prodavati kao čuvare, ali nikada nije ispitao potencijalno tržište.
- Pa, možeš mu reći da ću rado dati preporuku o njihovoj učinkovitosti. -
suho odvrati Luke. - S obzirom da sam pogledao vornskru ravno u ždrijelo,
mogu ti reći da to nijedan nezvan gost ne bi uradio dva puta.
Njezine se usne stisnu. - Navikni se na to. - posav-jetova ga. - još je dug
put do ruba šume.
- Znam. - Skywalker se opet ispruži. - Na sreću, izgleda si izvrstan
strijelac.
I zašuti. Spremao se spavati… i vjerojatno je pretpostavljao da će i Mara
to uraditi. Samo se nadaj, pomisli ona podrugljivo. Posegne u džep i izvadi iz
njega kutijicu s tabletama za stimulaciju iz opreme za preživljavanje.
Nekontrolirana konzumacija tih stvari mogla je vrlo brzo uništiti čovjekovo
zdravlje, ali spavanje na manje od pet metara kraj neprijatelja.
Moglo ga je uništiti još brže.
Zastane, držeći kutijicu u ruci i namršti se prema Skywalkeru. Pogleda
njegove mirne i sklopljene oči, na lice koje nije davalo ni znaka zabrinutosti. I
to joj še učini čudnim, jer ako je netko imao razloga biti zarinut, to je
zasigurno bio on. Ostavši u potpunosti bez svojih dičnih Jedi moći na planetu
punom ysalamirija, zatočen u šumi na svijetu čije ime i lokaciju nije znao, s
njom, Imperijalcima i vornskrima koji su se međusobno natjecali za privilegij
da ga ubiju, Imao je sve razloge ovoga svijeta da leži širom otvorenih očiju a
tijelom su mu trebale kolati neizmjerne količine adrenalina.
Možda se samo pretvarao da spava, nadajući se da će ona postati
neoprezna. To je sigurno nešto što bi ona pokušala izvesti da se nalazila u
njegovoj koži. Ali s druge strane, možda je u njemu bilo nešto više od onoga
što se moglo vidjeti. Više od prezimena, političkog položaja i pregršti Jedi
trikova.
Njezine se usne stisnu a prstima prijeđe po rubu sablje koja je visila s
njenog pojasa. Da, naravno da je postojalo nešto više. Što god da se dogodilo
na kraju, na kraju koji je bio strašno zbunjujući i koji joj je uništio život, nisu
bili Jedi trikovi oni koji su ga spasili. Bilo je to nešto drugo. I to nešto što će
morati izvući iz njega prije nego što mu dođe kraj.
Izvadi jednu tabletu iz kutijice i proguta je, i u tom trenutku njome
prostruji nova odlučnost. Ne, vornskri neće dobiti Lukea Skywalkera. Niti će
ga dobiti Imperij. Kada dođe vrijeme za to, sama će ga ubiti. Bilo je to
njezino pravo, njezin privilegij i dužnost.
Namještajući se udobnije, naslonjena na drvo, smiri se čekajući dolazak
jutra.
 Noćni zvuči šume prigušeno su dopirali iz daljine, pomiješani s tihim
zvucima civilizacije iz zgrade iza njega. Karrde otpije gutljaj iz svoje šalice,
pogleda uprtog u tamu i osjećajući iscrpljujući napor kakav je rijetko prije
osjetio. U jednom jedinom danu život mu se izokrenuo naglavce. Ležeći
pored njega, Drang podigne glavu i okrene je na desno. - Društvo? - upita ga
Karrde, gledajući i sam u to« me smjeru. Primicao mu se sjenoviti lik koji se
jedva nazirao pod svjetlom zvijezda. - Karrde? - zazove tiho Avesov glas.
- Ovdje sam. - javi se Karrde. - Uzmi si stolicu i pridruži mi se.
- U redu je. - odgovori Aves, primaknuvši mu se i sjedajući prekriženih
nogu kraj njega na zemlju. - Ionako se moram uskoro vratiti u Centralu.
- Ona tajnovita poruka?
- A-ha. Što li je Mara ovaj puta smislila?
- Ne znam. - prizna Karrde. - Vjerojatno nešto pametno. - Vjerojatno. -
prihvati Aves. - Samo se nadam da ćemo mi biti dovoljno mudri da razbijemo
šifru.
Karrde kimne. - Jesu li Solo i Cerlissian već legli?
- Vratili su se na svoj brod. - reće Aves, mračnim glasom. - Mislim da nam
ne vjeruju.
- U ovim okolnostima, ne možeš im to zamjeriti.
- Karrde se nagne da pomiluje drangovu glavu. - Možda ih uspijemo
uvjeriti da smo na njihovoj strani kada sutra očitamo memoriju Skywalkerova
putnog računala.
- Baš. Jesmo li?
Karrde stisne usne. - Više zapravo nemamo izbora, Aves. Oni su naši
gosti.
Aves uzdahne. - Veliki Admiral neće biti sretan ako dozna.
Karrde samo slegne ramenima. - Oni su naši gosti. - ponovi.
Osjetio je kako se Aves stresao u tami kraj njega. Razumio je. Aves je
znao kakve su dužnosti domaćina. Nije bio kao Mara koja ga je nagovarala da
odbije gostoprimstvo Millenium Falconu.
Sada mu je bilo žao što je nije poslušao. Bilo bi mu puno lakše da jeste.
- Želim da organiziraš spasilačku skupinu za sutra ujutro. - reče Avesu. -
Ne vjerujem da ćemo imati sreće s tim, s obzirom na okolnosti, ali moramo
pokušati.
 - U redu. Trebamo li obavijestiti Imperij o tome? Karrde se namršti. - Ne
vjerujem da će oni nastavljati potragu. Onaj brod koji se išuljao s Razarača mi
je sumnjiv. Djelovao je kao jurišni transporter. Moja je pretpostavka da će se
smjestiti u Hyllyard Cityu i sačekati Maru i Skywalkera da se pojave.
- Zvuči logično. - dometne Ave. - Sto ćemo ako ih mi ne pronađemo prije
Imperija?
- Mislim da ćemo ih u tom slučaju morati oteti jurišnicima. Misliš li da
možeš sastaviti ekipu za tu namjenu?
Aves tiho frkne. - Lakše učiniti nego reći. Bio sam prisutan nekolicini
razgovora otkada si objavio što se događa i mogu ti reći da ljudi u kampu
imaju onaj poseban osjećaj… Junak Pobune i sve to na stranu, ali povelik broj
naših ljudi smatra da Skywalkeru puno duguje jer im je skinuo s vrata Jabu
Hutta jednom za svagda.
- Znam. - mrgodno reče Karrde. -I sav bi taj entuzijazam mogao biti
problem. Jer ako ne uspijemo osloboditi Skywalkera iz ruku Imperija… pa, ne
možemo dopustiti da ga se dočepaju živog.
U sjeni kraj njega zavlada tišina. - Razumijem. - reče Aves konačno, vrlo
tiho. - Ali, znaš, to vjerojatno neće promijeniti Thrawnove sumnje.
- Sumnja je uvijek bolja od nepobitnog dokaza. - podsjeti ga Karrde. -I
ako ih ne možemo presresti još dok su u šumi, to nam je jedina prilika da se
izvučemo.
Aves odmahne glavom. - Ne sviđa mi se to.
- Ni meni, ali moramo biti spremni na sve.
- Razumijem. -Aves ostane sjediti još nekoliko trenutaka u tišini. Tada, s
uzdahom koji je nalikovao gunđanju, ustane. - Trebao bih se vratiti i vidjeti je
li Ghent uspio razbiti Marinu poruku.
-I nakon toga hodi spavati. - reče mu Karrde. – Sutra ćemo imati naporan
dan.
- U pravu si. Laku noć.
Aves ode, a zrak ponovo ispuni tiha mješavina zvukova šume. Zvukova
koji su puno značili stvorenjima koja su ih proizvodila, ali njemu nisu govorili
ništa.
Zvuči bez značenja…
Umorno odmahne glavom. Sto je Mara pokušavala poručiti tom čudnom
porukom koju je poslala? ]e li to bilo nešto jednostavno, nešto što bi on ili
netko drugi u kampu trebao dešifrirati bez prolema? Ili je dama koja je uvijek
igrala sabacc skrivajući karte, konačno nadmudrila samu sebe?
U daljini se začuje prepoznatljivgo glasanje vornskra. Pored njegove
stolice, Drang podiže glavu. - Prijatelj? - nježno upita Karrde, slušajući kako
se glas druge životinje odaziva prvom zovu. I Sturm i Drang su nekada bili
divlji poput njih, prije nego što ih je pripitomio. Kao što je i Mara bila divlja,
kada ju je primio u organizaciju. Pitao se da li bi nju bilo moguće pripitomiti.
Pitao se je li riješila cijeli problem ubivši Skywalkera.
Zov vornskra se začuje ponovo, ovaj put bliže. - Hajde, Drang. - reče
životinji, listajući se. - Vrijeme je da uđemo.
Zastao je na vratima da bi još jednom pogledao u šumu, i potrese ga drhtaj
potištenosti i nečega što je opasno sličilo strahu. Ne, veliki Admiral neće biti
sretan zbog ovoga. Uopće neće biti sretan.
Na jedan način ili drugi, Karrde je znao da je njegov život na ovome
mjestu završen.
 GLAVA 25

Soba je bila obavijena tišinom i tamom, a prigušeni su zvuci noći

Rwookrrooa dopirali u sobu nošeni hladnim noćnim povjetarcem kroz
mrežasti prozor. Zureći u zavjese, Leia znojnom rukom dohvati pištolj,
pitajući se što ju je probudilo.
Ležala je na krevetu nekoliko minuta a srce joj je glasno lupalo u
grudima. Nije bilo ničega. Nije bilo zvuka, pokreta, nikakve opasnosti koju bi
mogla osjetiti njezina ograničena i neizvježbana Jedi čula. Ničeg osim
jezovitog osjećaja u njezinoj podsvjesti, osjećaja da više nije sigurna tu gdje
jeste.
Duboko udahne i tiho ga ispusti dok je i dalje osluškivala. Nije to bila
greška njezinih domaćina, ili bar ne nešto za što bi njih mogla okriviti.
Upravitelji grada su prvih nekoliko dana bili osobito oprezni, dodijelili su joj
tuce Wookie tjelohranitelja a ostali su dragovoljci pročešljavali grad kao
dlakavi Imperijalni Gardisti, tražeći strance koje je primjetila prvog dana svog
boravka. Cijela je stvar izvedena tolikom brzinom, učinkovitošću i
temeljnošću kakvu je Leia rijetko imala prilike vidjeti, čak i u vrhovnim
strukturama Pobunjeničkog Saveza.
Ali kako su dani prolazili, a nitko nije naišao ni na najslabiji trag stranaca,
oprez je polako popustio. Do tog su vremena počela pristizati i negativna
izvješća iz ostalih Kashyyyk gradova, broj tragača se sveo na nekolicinu a od
tuceta tjelohranitelja ostala su joj samo tri.
A sad čak ni te trojice nije bilo, jer su se vratili svojim uobičajenim
poslovima i životima. Ostala je samo s Chew-baccom, Ralrrom i Salporinom
koji su je čuvali.
Bila je to klasična strategija. Ležeći sama u mraku, vodena samo darom
intuicije, znala je da se radi o tome. Osjećajna bića kao što su ljudi ili
Wookiji, nisu mogli biti u stalnom stanju opreza, ako oko njih nije bilo
vidljivog neprijatelja od kojeg se trebalo čuvati. Bila je to tendencija protiv
koje su se uporno borili i u Savezu.
Baš kao Sto su se morali boriti i sa prečesto smrtonosnom inercijom koja
je navodila nekoga da se predugo zadržava na jednome mjestu.
Leia trepne, prisjećajući se kako su jedva izbjegli propast u ledenom
svijetu Hotha, uspomena koje su je progonile. Ona i Chcwbacca su trebali
napustiti Rwoo-krrorro davno prije, znala je to. Mjesto je postalo preudobno,
previše poznato, njezin um više nije mogao vidjeti ono što se događalo oko
nje, nego je samo dijelom zapažala prava događanja, a ostatak joj je dolazio iz
sjećanja i popunjavao praznine kojih nije bila svjesna. Bila je to ona vrsta
psihološke slabosti koju je pametan neprijatelj lako mogao iskoristiti,
jednostavno pronalazeći način kako da se uklopi u njezino okruženje.
Bilo je vrijeme da se ta ustaljenost prekine.
Baci pogled na sat kraj kreveta i na brzinu izračuna. Bilo je još sat
vremena do zore. Pred kućom su bile parkirane mlazne sanjke. Ako ona i
Chcwbacca krenu odmah, Lady Luck bi mogla poletjeti odmah nakon izlaska
sunca. Napola sjedeći, prevali se preko kreveta, odloži pištolj i dohvati
odašiljač.
Iz mraka, prema njoj posegne žilava ruka i stegne joj ručni zglob.
Nije imala vremena razmišljati, ali u prvoj polovini sekunde nije bilo ni
potrebe za tim. Iako joj se um ukočio, osupnut iznenadnim i neočekivanim
napadom, stari refleksi samoobrane već su bili u akciji. Odbacujući se na
suprotnu stranu od napadača, koristeći ruku koja ju je potezala kao osnov za
ravnotežu, okrene se na boku, zamahne nogom unazad i udari svom snagom.
Rub njezinog stopala pogodi nešto tvrdo, neku” vrst oklopa. Posegnuvši
slobodnom rukom preko ramena, zgrabi ugao jastuka i zamahne njime prema
sjenovitom obrisu napadačeve glave.
Pod jastukom je držala svjetlosnu sablju.
Nije bila sigurna da je napadač uspio vidjeti bljesak i udarac. Još je uvijek
odgurivao jastuk sa svog lica kada je aktivirana sablja osvijetlila sobu. Leia
ugleda samo odbljesak ogromnih crnih očiju i iskeženu vilicu prije nego što
ga je presjekla napola.
Stisak na njezinoj ruci iznenada popusti. Isključivši sablju, iskoči iz
kreveta i osovi se na noge, pa ponovo aktivira oružje, ogledajući se po sobi…
Nenadanim udarcem koji joj je umrtvio ruku, netko joj izbije sablju iz
ruke. Isključi se u letu, i soba opet utone u mrak.
Leia se nagonski postavi u položaj za borbu, ali još dok se pokretala, znala
je da je to bio beskoristan pokret. Prvi je napadač vjerojatno bio uljuljkan
osjećajem da je žrtva bespomoćna, ali drugi je očitio naučio lekciju. Nije se
uspjela čak ni okrenuti prema napadaču kada joj netko ponovo dohvati ruku i
izvrne je iza njenih leda. Druga se ruka spusti na njezina usta i pokrije ih,
pribivši joj glavu uz napadačevu njušku. Jedna se noga nekako omota oko
njezinih koljena, spriječavajući svaki pokušaj da ga šutne nogom. Ipak je
pokušala, trudeći se da oslobodi bar jednu nogu, dok je istovremeno
pokušavala slobodnom rukom dosegnuti napadačeve oči. Osjećala je njegov
vreli dah na vratu i mogla je osjetiti oblik njegovih igličastih zuba kroz kožu
na vilici koja se pritiskala uz nju. Nenadano, tijelo stranca se ukoči…
Iznenada, bez ikakvog upozorenja, bila je slobodna.
Okrene se da pogleda napadača, boreći se da održi ravnotežu izazvanu
iznenadnim gubitkom čvrstog oslonca i pitajući se kakvu to igru sada igra.
Oči su joj grozničavo pretraživale oskudno osvijetljeni prostor, pokušavajući
otkriti oružje koje je vjerojatno podizao na nju…
Ali nije ga bilo. Stranac je samo stajao tamo nasuprot njoj, leđima okrenut
vratima, a prazne su mu ruke bile podignute u stranu, kao da se pokušava
zadržati od pada na leda. - Mal’ary’ush - siktao je, a glas mu je bio tih i
škriputav. Leia zakorakne unazad, pitajući se može li stići do prozora prije
nego on krene u novi napad.
Nikada nije krenuo. Iza njega se freskom otvore vrata i Chewbacca uleti u
sobu s urlikom.
Napadač se nije ni okrenuo. Uopće se nije pomaknuo, zapravo, kada je
Wookie skočio na njega, masivnih ruku ispruženih prema njegovom vratu…
- Nemoj ga ubiti! - poviče Leia.
Te su riječi vjerojatno iznenadile Chewbaccu koliko i nju samu. Ali
Wookijevi refleksi bili su na visini zadatka. Zaobišavši strančevo grlo,
Wookie zamahne rukom i grubo ga udari postrance po glavi.
Udarac odbaci stranca preko pola sobe, da bi mu tijelo na kraju udarilo u
zid. Sklizne na pod i ostane tamo ne mičući se.
- Hajde! - reče Leia, prebacujući se preko kreveta kako bi dohvatila
sablju. - Možda ih ima još.
- Nema ih više. - zagrmi Wookie u glas i Leia, podigavši pogled, ugleda
Ralrru naslonjenog na dovratak. - Pobrinuli smo se za ostalu trojicu.
-Jeste li sigurni? - upita ona, koraknuvši prema njemu. Još uvijek se
rukom oslanjao na kvaku.
Oslanjao se s mukom, shvati Leia iznenada. - Povrijeđen si. - reče, paleći
svjetlo u sobi i pogledavši ga malo bolje. Nije vidjela tragova ranama. -
Laser?
- Oružje za omamljivanje. - ispravi je on. - tiše je, ali blio je namješteno
preslabo za Wookije. Ja sam samo malo omamljen, ali je Chewbacca ranjen.
Osupnuta, Leia pogleda prema Chewbacci.. i tek tada ugleda malenu
brazdu uljepljene dlake kako se proteže duž njegovih prsa. - Chewie! - dahne,
zureći u njega.
On odmahne rukom prema njoj, nestrpljivom kretnjom popraćenom
urlikom. - U pravu je. - složi se Ralrra.
- Moramo se maknuti odavde prije nego što krene drugi napad.
Negdje vani, začuje se Wookie urlik koji je uzbunjivao.
- Neće biti drugog napada. - reče ona Ralrri. - Primjećeni su, masa će
krenuti prema ovoj kući za nekoliko trenutaka.
- Ne prema ovoj kući. - zagrmi Ralrra, a u glasu mu se začuje čudan bijes.
- Četiri kuće odavde gori vatra.
Leia je zurila u njega, a kralješnicom joj prodoše trnci.
- Diverzija. - promrmlja. - Zapalili su kuću kako bi prikrili uzbunu koju bi
mi mogli dići.
Chewbacca rikne potvrdno. - Moramo otići odavde. - ponovi Ralrra,
polako se ispravljajući.
Leia pogleda pored njega kroz vrata, u tamni hodnik iza njegovih leda, i
želudac joj se zgrči od neugodne slutnje koja je spopadne. S njom su u kući
bila tri Wookija. - Gdje je Salporin? - upita.
Ralrra je oklijevao, taman toliko dugo koliko je njoj trebalo da potvrdi
svoje sumnje. - Nije preživio napad. -reče joj Wookie, gotovo pretiho da bi ga
uopće čula.
Leia proguta knedlu. - Žao mi je. - reče, a te riječi u njezinim ušima
zazvučaše bolno tričave i beznačajne.
- I nama je. Ali sada nije vrijeme za žalost.
Leia kimne, pokušavajući treptanjem suzbiti nenadane suze dok se
okretala prema prozoru. Izguila je mnogo prijatelja i ratnih drugova u bitkama
tijekom svih ovih godina, i znala je da je Rallrra u pravu. Ali sva logika ovoga
svijeta nije joj olaklšavala bol koju je osjećala.
Vani nisu vidjeli nijednog stranca. Ali bili su tu negdje, u to su bili sigurni.
Obje skupine s kojima su se borili ona i Han, bile su sastavljene od više nego
samo petorice napadača, i nije bilo razloga očekivati da će ovaj put bilo što
biti drugačije. Bilo je izgledno da će svaki njihov pokušaj bijega po površini
grada brzo završiti u zasjedi.
Još i gore, čim vika i zbrka oko goreće kuće dosegnu vrhunac, napadači bi
mogli napasti sasvim neometano i bez ograničenja, računajući na to da će
zbrka na drugoj strani ulice prigušiti i prikriti sve zvukove koji bi se
eventualno čuli.
Leia pogleda u goreću kuću, osjetivši oštar ubod krivnje zbog Wookie
obitelji čija je bila. Odlučno, potisne sve emocije iz svojih misli. Ni tu više
nije mogla ništa učiniti. - Mislim da me stranci žele uhvatiti živu. - reče,
spuštajući kraj zavjese i okrenuvši se prema Chewbacci i Ralrri. - Ako
uspijemo poletjeti saonicama, vjerojatno neće pokušavati srušiti nas.
- Imate li povjerenja u saonice? - upita Ralrra, značajno naglasivši pitanje.
Leia zastane i razmisli, stisnutih usana koje su govorile koliko je i sama
iznenađena vlastitom glupošću. Naravno da nisu mogli imati povjerenja u
saonice, prva stvar koju su stranci uradili jeste vjerojatno onesposobljavanje
svakog vozila koje im je moglo poslužiti za bijeg. Onesposobili, ili možda čak
i gore, prepravili ga tako da ih automatski doveze upravo tamo gdje bi to
napadači htjeli.
Nisu mogli ostati gdje jesu, nisu mogli krenuti na stranu, niti prema gore.
I to im je ostavilo samo jednu mogućnost.
- Trebam uže. - reče Leia, kupeći na brzinu nešto odjeće i odijevajući se. -
Dovoljno jako da izdrži moju težinu. Sve što možete pronaći.
I doista su bili brzi. Na brzinu međusobno izmjeniše poglede… - Ne
mislite ozbiljno. - reče joj Ralrra. - Opasnost je prevelika čak i za Wookija. Za
čovjeka to je samoubojstvo.
- Ne vjerujem. - odmahne Leia glavom, navlačeći čizme. - Vidjela sam
kako grane urastaju jedna u drugu kada smo razgledali podnožje grada.
Mislim da se mogu relativno lako kretati medu njima.
- Nikada nećete uspjeti sami doći do platforma za slijetanje. - usprotivi se
Ralrra. - Mi ćemo poći s vama.
- Niste u stanju proći ni ulicom, a posebno ne ispod nje. - usprotivi mu se
Leia grubo i odsječno. Dohvati svoj pištolj, umetne ga u futrolu i krene prema
vratima. - A ni Chewbacca. Maknite mi se s puta, molim vas.
Ralrra se i ne pomakne. - Ne možete nas prevariti, Leiaorganasolo.
Vjerujete da će neprijatelj pratiti vas ako mi ostanemo ovdje, a nas će pustiti
na miru.
Leia se namršti. Toliko o tihoj, otmjenoj samopožrtvovnosti. - Postoji
šansa da će uraditi upravo to. - bila je uporna. - Žele mene. I to živu.
- Nemamo vremena za svađu. - reče Ralrra. - Ostajemo na okupu. Ovdje
ili ispod grada.
 Leia duboko udahne. Nije joj se to dopadalo, ali je bilo jasno da ih neće
uspjeti odgovoriti. - U redu, pobijedili ste. - uzdahne. Stranac kojeg je
Chewbacca udario je još uvijek bio bez svijesti, i na trenutak je ramišljala o
tome imaju li dovoljno vremena da ga vežu. Potreba za žurbom nadvlada. -
Pronađimo uže i krenimo.
Dok je to govorila, kroz svijest joj dopre glas podsvijesti koji je govorio
da bi stranci napali kuću čak i da ode sama. I vjerojatno ne bi ostavili
svjedoke za sobom.

Plosnat, pomalo spužvast materijal koji je tvorio tlo Rwookrrorrooa bio je

debeo manje od metra. Leina sablja glatko prosiječe kroz njega i pod kuće,
napravivši grubi pravokutni otvor iz kojeg ispadne isječeni dio, koji uz čudan
zvuk udari o najbliže grane i nestane u tami pod njima.
- Ja idem prvi. - reče Ralrra, spuštajući se kroz otvor prije nego što se
netko i mogao usprotiviti. Još uvijek se kretao polako i oprezno, ali se činilo
da su ga prošle vrtoglavice izazvane omamljujućim udarom.
Leia pogleda Chewbaccu kada joj se primakao sasvim blizu i omotao oko
njezinih ramena Ralrrinu lentu. - Ovo ti je posljednja prilika da promijeniš
mišljenje i odustaneš od ovog pothvata. - upozori ga ona.
Njegov je odgovor bio kratak i jezgrovit. Rallra im tiho dovikne - Sve je
čisto! - bili su spremni krenuti.
S Leiom čvrsto zavezanom za njegove grudi, Chewbacca se spusti kroz
otvor.
Leia je očekivala da će to iskustvo biti krajnje neugodno. Ali nije mislila
da će biti i zastrašujuće. Wookiji nisu puzali po površini grana, kako je ona
očekivala. Umjesto toga su se, koristeći se pandžama za penjanje koje je
vidjela prvoga dana, vješali na grane i puzali viseći nadolje pod granama.
A tada su se i pokrenuli.
Obraz njezinog lica bio je pritisnut o Chewbaccina dlakava prsa. Leia ja
čvrsto stisla zube, dijelom zato da ne bi cvokotali zbog Wookijevih
nezgrapnih pokreta, a dijelom da bi zadržala jecaje straha. Bilo je to vrlo nalik
akrofobiji koju je osjetila u liftu, ali uvećano za tisuću puta. Ovdje i sada nije
bilo ni relativno tanke lijane između nje i ništavila pod njom. Samo
Wookijeve pandže i tanko uže koje ih je povezivalo s drugim parom Wookie
pandži. Htjela je nešto reći, moliti ih da stanu i privežu jedan kraj užeta za bar
nešto čvrsto i sigurno, ali bojala se ispustiti i najmanji zvuk koji bi mogao
omesti Chewbaccinu koncentraciju. Zvuk njegova disanja odzvanjao je u
njezinim ušima kao grmljavina vodopada. Mogla je osjetiti toplinu njegove
krvi koja je nadira-la i natapala tanku tuniku na njemu. Koliko je ozbiljno bio
povrijeđen? Pripijena uz njega, slušajući mukle udarce njegova srca, bojala se
i upiitati.
Nenadano, on stane.
Leia otvori oči, dotada i nesvjesna da ih je uopće zatvorila. - Sto je? -
upita, drhtavim glasom.
- Neprijatelj nas je pronašao. - tiho zareži Ralrra kraj nje.
Istegnuvši se, Leia okrene glavu što je više mogla, pretražujući pogledom
tamno sivilo zore iza njih. Bili su tamo, malena mrlja tamnijeg crnog koja se
nepomično isticala u okolišu. Neka vrsta otvorene mlazne letjelice, na
dovoljnoj udaljenosti da im samostrijel ne može nauditi.
- Nije u pitanju spasilački Wookie brod, pretpostavljam. - primjeri Leia s
tračkom nade u glasu.
Chewbacca zagrmi logičan odgovor. Letjelica nije bila označena ni
pozicionim svjetlima. - Još uvijek nam ne prilazi. - napomene Ralrra.
- Žele me živu. - reče Leia, više da bi uvjerila samu sebe u to, nego da bi
njih podsjetila. - Ne žele nas preplašiti. - pogleda oko sebe, pretražujući
pogledom prazninu koja ih je okruživala i isprepletene grane nad njihovim
glavama, pokušavajući se dosjetiti nekog rješenja.
1 tada se sjeti. - Treba mi ostatak užeta. - reče Ralrri, ponovo
pogledavajući prema letjelici koja je lebdjela na mjestu. - Sve što je ostalo.
Istegnuvši se, napola se okrene u svojim improviziranim sigurnosnim
pojasevima, posegnuvši za krajem užeta koje joj je pružao i čvrsto ga zaveže
za jednu od manjih grana. Chewbacca zamumlja protiveći se. - Ne, ne
zadržavam nas. - uvjeri ga ona. - Samo nemoj pasti. Imam nešto drugo na
umu. U redu je, idemo.
Ponovo krenuše, možda samo malo brže nego što su išli ranije… I dok se
sudarala s Chewbaccinim prsima, Leia pomalo iznenađena shvati da je još
uvijek bila uplašena, ali ne i prestravljena. Možda zato, pomisli, jer više nije
bila pijun ili višak prtljage, niti joj je sudbina bila samo u rukama Wookija,
sivokožih neljudi ili sile teže. Sama je bar dijelom kontrolirala ono žto joj se
događa.
Nastavili su se kretati, a Leia je odmotavala uže dok su napredovali.
Tamna ih je letjelica pratila, još uvijek držeći solidno odstojanje. Leia ju je
pozorno pratila dok su napredovali, znajući da će udaljenost i pravo vrijeme
biti presudni u onome što je htjela izvesti. Još samo malo dalje…
 U rukama joj je ostao smotak od oko tri metra užeta. Leia brzo zaveže
čvrst čvor i pogleda prema progoniteljima.
- Budi spreman. - reče Chewbacci. - Sada… Stani!
Chewbacca se zaustavi. Pomolivši se da uspije, Leia aktivira svjetlosnu
sablju iza Wookijevih leda, pričvrsti je za uže i ispusti.
Zasljeplujuće bljesakajući, kao nekontrolirani udar munje, sablja potone u
mrak, vrteći se na kraju užeta oko svoje osi, kao čudno svjetleće klatno.
Dosegne najnižu točku, pa se zatim počne podizati na drugu stranu…
1 udari u donji dio letjelice koja ih je pratila.
Leia ugleda zasljepljujući bljesak izazvan udarom sablje u mlazne
generatore letjelice. Samo trenutak kasnije, letjelica počne padati nadolje
poput kamena, obasjana jezičcima plamena. Potone u maglu podnožja, i jedan
dugi trenutak plamen se vidio kao dvije svijetleća točka, a zatim se stopio u
jednu zamagljenu mrlju, da bi na kraju potpuno nestao. Vidjela se još samo
sablja koja se blago njihala u tami.
Leia s olakšanjem odahne. - Vratimo se po sablju. - reče Chewbacci. -
Mislim da se nakon toga možemo popeti na površinu. Sumnjam da ih ima još.
- A zatim idemo do vašeg broda? - upita Ralrra dok su se primicali grani
za koju je bila zavezana sablja.
Leia je oklijevala, razmišljajući o strancu koji ju je napao u sobi.
Prisjećala se kako je stajao tamo i gledao je, i kako mu lice i pokreti tijela nisu
odavali ono što osjeća, ali je bilo jasno da je toliko preneražen i zanesen, ili
možda prestrašen, da nije niti primjetio Chewbaccin ulazak.. - Idemo na brod.
- odgovori Ralrri. - Ali ne odmah.

Stranac je sjedio mirno i bez pokreta na niskoj stolici u malenoj

policijskoj sobi za ispitivanje. Maleni povez na jednoj strani njegove glave
bio je jedini vanjski podsjetnik na Chewbaccin udarac. Ruke je držao
položene u krilo, isprepletenih prstiju. Njegova odjeća i oprema su mu bili
oduzeti, i bio je omotan samo prevelikom Wookie tunikom. Na nekom
drugom bi ta prevelika odora djelovala smiješno, ali ne i na njemu. Niti
odjeća niti njegova mirnoća nisu oduzeli ništa njegovoj smrtonosnoj auri koju
je nosio kao drugu kožu. Bio je, i vjerojatno će uvijek biti, član opasne i
uporne grupe istreniranih strojeva za ubijanje.
I tražio je da vidi jedino Leiu. Osobno.
Zakriljujući je svojom visinom, Chewbacca još jednom zaurla kako bi
izrazio svoje protivljenje svemu tome. - Ni meni se ne sviđa. - prizna mu
Leia, promatrajući sliku na monitoru i pokušavajući skupiti hrabrost. - Ali u
jednom me je trenutku pustio, tamo u kući. Želim saznati, ne, moram saznati
zašto je to uradio.
Na trenutak se prisjeti svog razgovora s Lukeom uoči Bitke za Endor.
Njegova tiha čvrstina, nasuprot svim njezinim strahovima, i njegovo uvjerenje
da je suočavanje s Darth Vaderom nešto što mora uraditi. Ta ga je odluka
zamalo stajala glave… i na kraju im je donijela pobjedu.
Luke je mogao osjetiti slabašne tragove dobra, zakopane negdje duboko u
Darth Vaderu. Je li i ona osjećala nešto slično u ovome stvoru? Ili ju je
pokretala samo morbidna radoznalost?
Ili možda suosjećanje?
- Možeš odavde promatrati i slušati sve što se unutra događa. - reče ona
Chewbacci, pružajući mu svoj pištolj i krenuvši prema vratima. Sablju je
ostavila za pojasom, iako nije znala kako bi joj mogla biti od koristi u tako
skučenom prostoru. - Ne ulazi, osim ako bude problema… - Duboko
udahnuvši, otključa vrata i pritisne kvaku.
Vanzemaljac podigne pogled kada se vrata otvoriše, i Lei se učini da se
malo uspravio kada je ugledao kako ulazi. Vrata se zatvore za njom, i
nekoliko su se trenutaka samo gledali. - Ja sam Leia Organa Solo. - najzad
progovori ona. - Htio si razgovarati sa mnom?
On ju je promatrao još nekoliko trenutaka. Tada polako ustane i ispruži
ruku. - Vaša ruka. - progovori dubokim glasom, čudno naglašavajući riječi. -
Mogu li dobiti vašu ruku?
Leia iskorakne naprijed i pruži mu svoju ruku, svjesna da mu je upravo
ukazala suludo povjerenje. S mjesta na kojem je stajala, mogao je zgrabiti
njezinu ruku, privući je k sebi i slomiti joj vrat prije nego što se bilo tko iz
druge sobe uspije umiješati.
Nije ju povukao prema sebi. Nagnut naprijed, držeći joj ruku nevjerojatno
nježnim stiskom, podigne je do svoje njuške i pritisne je o dvije nosnice,
napola skrivene pod čupercima dlake.
Pomiriše joj ruku.
Pomiriše ponovo, pa opet, duboko udišući miris njezine kože. Leia je
zurila u njegove nosnice, primjećujući njihovu veličinu i meku pokretljivost
kože koja ih je uokvirivala. Kao nosnice životinje koja prati trag, pomisli.
Prisjeti se nečega… Dok ju je u kući držao bespomoćnu u svojim rukama,
nosnice su mu bile priljubljene uz njezin vrat.
I nakon toga ju je oslobodio svog stiska…
 Polako, gotovo obzirno, on se uspravi. - Znači, istina je. - reče, ispuštajući
njezinu ruku i pustivši svoju da beživotno padne na bok. Njegove su ogromne
oči zurile u Leiu, ispunjene osjećajem koji je ona svojm Jedi čulima mogla
osjetiti, ali ne i prepoznati. - Nisam pogriješio prvi put.
Nenadano, on padne na koljena pred njom. - Tražim vaše oproštenje, Leia
Organa Solo, za ono što sam počinio. - reče, sagibajući glavu prema podu,
ruku zabačenih unatrag kao i tada u kući. - Naše zapovjedi nisu govorile o
tome tko ste, samo su nam rekli vaše ime.
- Razumijem. - kimne Leia, priželjkujući da doista razumije. - Ali sada
znate tko sam?
Lice mu se pribljubi bliže podu. - Vi ste Mal’ary’ush. - reče on. - Kći i
nasljednica Gospodara Dartha Vadera. On je bio naš gospodar.
Leia je gledala nadolje prema njemu, osjećajući kako joj se usta otvaraju
dok se borila da održi duhovnu ravnotežu.
Iznenađenja su dolazila prebrzo jedno za drugim. - Vaš gospodar? -
ponovi ona oprezno.
- Onaj koji je došao k nama kada smo ga očajnički trebali. - odvrati
stranac bogobojaznim glasom. - Onaj koji nas je izdigao iz našeg očaja i dao
nam nadu.,
- Razumijem. - uspije Leia progovoriti. Cijela je ova stvar počinjala
djelovati nestvarno… ali jedna se činjenica jasno razabirala. Nepoznati pred
njezinim nogama bio je spreman odnositi se prema njoj kao prema kraljevskoj
osobi.
A ona se znala ponašati kao kraljevna.
- Možeš ustati. - reče mu, osjetivši kako joj se glas i pokreti počinju
prilagodavati gotovo zaboravljenom kraljevskom ponašanju koje je naučila na
alderaanskom dvoru.
- Kako ti je ime?
- Naš gospodar me je zvao Khabarakh. - odgovori on, podižući se na
noge. - Na jeziku Noghrija… - i ispusti dug, zakučast zvuk, koji Leia nije
mogla ni ponoviti ni zapamtiti ni u kom slučaju.
- Zvat ću te Khabarakh. - reče na kraju. - Tvoj se narod zove Noghri?
- Da. - prvi tračak nesigurnosti pojavi se u njegovim tamnim očima. - Ali
vi ste Mal’ary’ush. - doda, s jasno čujnim pitanjem u toj tvrdnji.
- Moj je otac imao mnoge tajne. - reče mu ona mrko.
 - Vi ste, očito, bili jedna od njih. Rekao si da vam je donio nadu. Reci mi
kako.
- Došao je k nama. - reče Noghri. - Nakon velike bitke, nakon uništenja.
- Koje bitke?
Khabarakhove se oči zamute uspomenama. - Dva su se velika svemirska
broda sukobila na nebu iznad našeg svijeta. - reče on, dubokim tihim glasom.
- Možda ih je bilo više od dva, nismo nikada saznali. Borili su se cijeli dan i
dobar dio noći… a kada se bitka završila, naša je zemlja bila opustošena.
Leia trepne, osjetivši bolan ubod sažaljenja. Osjećala je bol i krivicu. -
Nismo nikada namjerno povrijedili svjetove koji ne pripadaju Imperiju. - reče
ona tiho. - Što god da se dogodilo, bio je to nesretan splet okolnosti.
Tamne se oči ponovo zagledaju u nju. - Gospodar Vader nije mislio tako.
Vjerovao je da je to učinjeno s namjerom, kako bi se utjerali strah i užas u
duše Carevih neprijatelja. - Gospodar Vader je bio u krivu. - reče mu Leia,
čvrsto ga gledajući u oči. - Naša je bitka vodena protiv Cara, ne protiv
njegovih podjarmljenih podanika.
Khabarakh se ukočeno ispravio. - Mi nismo bili Carevi podanici. -
usprotivi se. - Bili smo običan narod koji je želio živjeti svoj život bez brige
za tuđe poslove.
- Ali sada služite Caru. - naglasi Leia.
- Zauzvrat za Carevu pomoć. - reče Noghri, a kroz njegovu se obranu
nazirao i nejasan ponos. - Samo nam je on pritekao u pomoć kada smo je
očajnički trebali. Njemu u čast, služimo njegovom službenom nasljedniku,
čovjeku kome nas je davno povjerio Darth Vader.
- Teško mi je povjerovati da je Car ikada mario za vas. - reče mu Leia
neuvijeno. - On nije bio takav čovjek. Sve do čega mu je bilo stalo, bilo je
osigurati si vašu službu protiv nas.
- Samo nam je on pritekao u pomoć. - ponovi Khabarakh.
- Zato što mi nismo znali za vaš beznadan položaj. - odvrati mu Leia.
- Tako vi kažete.
Leia izvije obrve. - Daj mi priliku da ti dokažem. Reci mi gdje se nalazi
vaš svijet.
Khabarakh odstupi trgnuvši se. - Nemoguće. Pronaći ćete nas i dovršiti
uništenje našeg svijeta…
- Khabarakh. - prekine ga Leia. - Tko sam ja? Noghrijeve se nosnice
skupe. - Vi ste Gospa Vader.
Mal’ary’ush.
- Je li vam Gospodar Vader ikada lagao?
- Vi ste rekli da jeste.
- Ja sam rekla da je bio u krivu. - podsjeti ga Leia, a niz vrat joj poteče
znoj jer je shvatila da hoda po rubu ponora i da mora biti izuzetno oprezna.
Njezin novootkriveni ugled u Khabarakhovim očima počivao je na
zahvalnosti Noghrija Darthu Vaderu. Na neki je način morala napasti
Vaderove riječi, a da istovremeno ne uništi njegovu reputaciju. - Čak je i
Gospodar Vader mogao biti zaveden… a Car je bio majstor u tome.
- Gospodar Vader je služio Caru. - bio je uporan Noghri. - Car ga nikada
ne bi lagao.
Leia zaškrguće zubima. Bila je u slijepoj ulici. - Je li i vaš novi gospodar
jednako iskren prema vama? Khabarakh je oklijevao. - Ne znam.
- O, da, znaš. Sam si priznao da vam nije rekao koga trebate zarobiti.
Čudan se i tihi jecaj probije iz Khabarakhova grla. - Ja sam samo vojnik,
Gospo. Te su stvari iznad mojih mogućnosti i sposobnosti shvaćanja. Moja je
dužnost izvršiti ono što mi zapovjede. Sve što mi zapovjede.
Leia se namršti. Bilo je nečega u načinu na koji je to rekao… iznenada
shvati što je to. Za zarobljenog komandosa kojeg je čekalo ispitivanje,
preostajala je samo još jedna zapovjed koju je mogao izvršiti. - Sada znaš
nešto što nitko u tvome narodu ne zna. - reče Leia brzo. - Moraš živjeti kako
bi im prenio to znanje.
Khabarakh je podigao ruke, dlanovima okrenutih jedan prema drugome,
kao da će pljeskati. - Gospodar Vader je mogao vidjeti u duše Noghrija. - reče
tiho. - Vi ste zaista Mal’arv’ush.
- Tvoj te narod treba, Khabarakh. - odvarti Leia. -1 ja te trebam. Tvoja bi
smrt sada samo povrijedila one kojima je potrebna pomoć.
Polako i oklijevakjući, Noghri spusti ruke. - Zašto me vi trebate?
- Zato što mi je potrebna tvoja pomoć da pomognem tvome narodu. - reče
mu ona. - Moraš mi reći gdje se nalazi tvoj svijet.
- Ne mogu vam reći. - odlučno odgovori. - Ako to uradim, mogao bi to
biti put ka potpunom uništenju mog svijeta. I mom uništenju, ako se sazna da
sam vam odao tu informaciju.
Leia stisne usne. - Povedi me tamo.
 - Ne mogu! Zašto ne?
- Ja… ne mogu.
Leia se zagleda u njega s najviše oštrog kraljevstvog dostojanstva koje je
mogla prikupiti. -]a sam kći, Mal’ary’ush, Gospodara Dartha Vadera. - reče
čvrstim glasom. - Prema tvom vlastitom priznanju, on je bio nada za vaš
svijet. Je li se išta poboljšalo otkad vas je predao novom gospodaru?
Noghri je oklijevao. - Ne. Rekao je da ni on niti bilo tko drugi može
učiniti išta više za nas.
- Ja bih se rado sama uvjerila u to. - reče mu Leia oholo.-Ili tvoj narod
misli da je jedna žena prevelika prijetnja za njih?
Khabarakh trepne. - Došli bi sami? Ljudima koji vas žele zarobiti?
Leia proguta knedlu, osjetivši trnce kako joj mile niz leda. Ne, nije mislila
tako. Ali s druge strane, nije bila sigurna zašto je uopće htjela razgivarati s
Khabarakhom. Mogla se samo nadati de je Sila vodila njenu intuiciju u svemu
ovome. - Vjerujem da je tvoj narod častan. - tiho prozbori. - Vjerujem da će
me saslušati.
Okrene se i krene prema vratima. - Razmisli o mojoj ponudi. - reče mu
odmičući se. - Razgovaraj o tome s onima koji te mogu ispravno
posavjetovati. A zatim ćemo se, ako se odlučiš na to, sastati u orbiti nad
Endorom za mjesec dana.
- Doći ćete sami? - upita Noghri, očigledno joj još uvijek ne vjerujući.
Leia se okrene i oštro ga pogleda ravno u stravično lice. - Doći ću sama.
Hoćeš li i ti?
Suočio se s njezinim pogledom ne trepnuvši. - Ako dođem, - reče - doći
ću sam.
Ona ga je gledala u oči još nekoliko sekundi, a zatim kimne. - Nadam se
da ćemo se vidjeti. Sretan ti put.
- Zbogom… Gospo Vader.
Još je uvijek gledao za njom kada je izišla iz sobe i vrata se zatvoriše za
njom.

Maleni se brod probije ravno prema gore kroz pokrov oblaka, brzo
nestavši s vizualnog monitora Rwookrroorrove zračne kontrole. Chewbacca
gnjevno zagunda stojeći kraj Leie. - Ni ja ne mogu reći da sam naročito sretna
zbog toga. - prizna mu ona. - Ali ne možemo im zauvjek izmicati. Ako imamo
i najmanju šansu oteti ih nadzoru Imperija… - odmahne glavom. Chewbacca
ponovo rikne. - Znam. - reče Leia tiho, osjećajući i sama dio bola koji ga je
razdirao. - Nisam bila toliko bliska sa Salporinom kao ti, ali ipak je bio i moj
prijatelj.
Wookie okrene leda monitorima i uputi se na drugi kraj iz prostorije. Leia
je gledala za njim, žaleći što ne može učiniiti ništa da mu pomogne. Baš ništa.
Uhvaćen u rascjep suprotnih zahtjeva časti, morat će to riješiti sam sa sobom.
Neko se pomakne iza njenih leda. - Vrijeme je - reče Ralrra s vrata. -
Počinje vrijeme žalosti. Moramo se pridružiti ostalima.
Chewbacca potvrdno zareži i pode prema njemu. Leia pogleda u Ralrru. -
Ovo je vrijeme samo za Wookije. - reče joj. - Kasnije ćemo dopustiti i vama
da nam se pridružite.
- Razumijem. - odgovori Leia. - Ako me budete trebali, bit ću na platformi
za slijetanje. Moram pripremiti Lady Luck za put.
- Doista mislite da možete sigurno otići? - upita Ralrra sumnjičavo.
- Sigurno je. - odgovori mu Leia. Čak i da nije bilo sigurno, pomisli u
sebi, ne bi imala nikavog izbora. Sada je znala ime vrste, Noghri, i morala se
vratiti na Coruscant i pronaći nešto više o njima u arhivima.
- U redu. Vrijeme žalosti počinje za dva sata.
Leia kimne, trepćući da bi zadržala suze. - Doći ću. - obeća.
Tog se trenutka upita hoće li taj rat ikada zaista završiti.
 GLAVA 26

Gusta je loza visila isprepletena okolo između nekoliko stabala, nalik

mreži ogromnog pomahnitalog pauka. Čvrsto držeći Skywalkerovu sablju u
ruci, Mara je promatrala tu zapetljanu zbrku pred sobom, pokušavajući otkriti
najbrži način na koji je mogla probiti prolaz kroz nju.
Krajem oka vidje Skywalkera kako postaje nestrpljiv.
- Strpi se. - reče mu. - Bit će gotovo za minutu.
- Stvarno ne moraš paziti na preciznost. - posavjetuje je. - Sablja neće
izgubiti snagu.
- Da, ali mi smo sve pliće u šumi. - odvrati mu Mara.
- Imaš li ti pojma koliko se daleko čuje zvuk kada zamahneš sabljom u
šumi?
- Ne znam.
- Ne znam ni ja. I ne želim saznati sada. - Prebaci pištolj u desnu ruku i
aktivira sablju desnom. S tri kratka udarca zasiječe lozu pred sobom,
odsječene vitke padoše na zemlju, a Mara isključi sablju. - Nije bilo toliko
teško, zar ne? - upita okrećući se kako bi pogledala Skywalkera dok je
istovremeno pričvršćivala sablju za pojas. Bila je u pola okreta…
Droidov upozoravajući vrisak dopre do nje dijelić sekunde prije nego što
je čula iznenadno šuštanje lišća. Naglo se okrene nazad, potežući pištolj
desnom rukom upravo u trenutku kada je vornskr skočio na Skywalkera s
grane jednog udaljenog drveta.
Čak i nakon dva duga dana putovanja, Skywalkerovi su refleksi bili
savršeni. Ispustio je ručice nosila i bacio se na zemlju, pokušavajući izbjeći
grabežljivca. Dva para oštrih pandži i snažan rep proletješe mu malo iznad
glave. Mara sačeka dok životinja nije dotakla zemlju, i dok se vornskr okretao
i spremao se ponovo skočiti na svoj plijen, ona opali.
Skywalker se oprezno podigne na noge i zabrinuto ogleda oko sebe. -
Volio bih kada bi promjenila mišljenje i vratila mi moju sablju. - primjeri dok
se saginjao da podigne ručice nosila. - Vjerojatno si se umorila od ubijanja
vornskra da bi me obranila.
- Što je, bojiš se da bih mogla promašiti? - odvrati ona, koraknuvši kako
bi nogom preokrenula životinju. Bila je mrtva.
- Izvrstan si strijelac. - prizna Luke, vukući nosila prema prolazu koji je
prosjekla kroz hrpu loze. - Ali već dvije noći nisi spavala. Prije ili kasnije, to
će se odraziti na tebi.
- Brini se sam za sebe. - prasne on. - Hajde, miči se. Moramo naći čistinu
s koje možemo podići balon sa sondom.
Skywalker krene naprijed, a droid privezan na nosila iza njega je tiho
cvrkutao sam sebi. Mara ih je slijedila, provjeravajući ostavljaju li nosila
predubok trag na tlu i mrko gledajući Skywalkerov potiljak.
Ono što joj je išlo na živce bilo je to da je on, zapravo, bio u pravu. Ono
prebacivanje pištolja iz lijeve u desnu ruku, stvar koju je uradila tisuću puta
do tada., gotovo je ispustila pištolj. Srce joj je ubrzano i glasno tuklo cijelo
vrijeme, nije usporavalo niti dok se odmarala. Primjetila je nekoliko puta za
vrijeme hodanja kako joj misli jednostavno odlutaju i sve se teže
koncentrirala na svoj zadatak.
Jednom je, davno prije, izdržala šest dana bez sna. Sada se, nakon samo
dva dana, osjećala kao da se raspada.
Stisne zube i ljuto se zagleda u Skywalkerova leda. Ako se nadao da će
ona posustati, bit će grdno razočaran. Ovo će izvesti do kraja, ako ni zbog
čega drugog, a ono zbog profesionalnog ponosa.
Skywalker se pred njom spotakne pokušavajući priječi jedan neravni dio
terena. Desna ručica nosila mu isklizne iz ruke i on gotovo prevrne droida s
njih, koji zacvrkuće prigovarajući zbog toga. - No, tko je to umoran? -
posprdne se Mara kada je zastao da podigne ručicu. - Ovo ti je već- treći put u
posljednjih pola sata.
- Moja ruka. - mirno joj odgovori Luke. - Čini se kao da je potpuno
umrtvljena.
- Sigurno. - odvrati ona. Pred njima proviri plavi komacličak neba medu
krošnjama. - Evo našeg otvora za balon. - kimne ona glavom prema čistini. -
Postavi droida u sredinu.
Skywalker učini kako mu je rekla, a zatim ode i posjedne se kraj jednog
drveta na rubu malenog proplanka. Mara napuše balon sa sondom i pusti ga u
visinu pomoću žice antene čiji je drugi kraj ulazio u prijemnik kroz otvor u
kome se nalazio droidov priključak za očitavanje, prije nego što se odlomio u
padu. - Sve je namješteno. - reče Mara, pogledavajući prema Skywalkeru.
Leđima naslonjen na drvo, Luke je spavao i glasno hrkao.
Mara frkne s gnušanjem. - Jedi? - podrugljivo primjeti okrećući se nazad
prema droidu. - Hajdemo to odraditi. - reče Artoou, oprezno sjedajući na
zemlju. Njezin je uganuti članak bio manje-više zaliječen, ali ga nije htjela
previše naprezati.
Droid zacvrkuće upitno i neznatno zaokrene kupolu kako bi pogledao
Skywalkera. - Hajdemo to odraditi, rekla sam! - ponovi mu oštro.
Droid se ponovo oglasi, ovaj put pomiren sa situacijom. Indikatorsko
svjetlo komunikatora kratko bljesne kada je droid uspostavio vezu s
računalom X-krilca i počeo očitavati memoriranu poruku s njega. Bljesne još
jednom kada je završio sa spremanjem poruke u svoju memoriju.
Iznenada, droid zavriska od nenadanog uzbuđenja.
- Sto je? - upita Mara, zgrabivši pištolj i prelazeći pogledom po okolišu.
Ne ugleda ništa sumnjivo. - Što je, jesu li konačno ostavili poruku?
Droid potvrdno pijukne, a kupola mu se ponovo okrene prema
Skywalkeru. - Pa, hajde, daj da vidim o čemu se radi. - zaurla Mara. - Hajde,
ako imaš nešto za njega, to mu možeš pokazati i kasnije.
Osim ako, ali to ne reče na glas, u poruci nema nešto što ukazuje na to da
treba sama izići iz šume. Ako je bilo tako nešto…
Droid se nagne malo naprijed i na podlozi od ugaženog lišća se pojavi
holografska slika.
Ali nije to bila slika Karrdea kao što je očekivala. Bio je to prikaz zlatno
obojenog droida za protokol. - Dobar vam dan, Gospodaru Luke. - progovori
droid vrlo moduliranim glasom. - Prenosim vam pozdrave kapetana
Karrdea… naravno, i vama, gospodo Mara. - doda, kao nešto što mu je
naknadno palo na pamet. - Njemu i kapetanu Solo je vrlo drago znati da ste
oboje dobro nakon one nezgode.
Kapetan Solo? Mara je zurila u hologram, potpuno zbunjena. Sto je to
Karrde, za ime Boga, imao na pameti? Rekao je Solou i Carlissianu za
Skywalkera?
- Vjerujem da možeš dešifrirati poruku, Artoo. - uljudno je nastavio droid
za protokol. - Kapetan Karrde je predložio da ja dodatno zbunim
neprijateljske dešifrere. Prema onome što on zna, jurišnici Imperija čekaju na
vas u Hyllyard Cityu.
Mara zaškrguće zubima, pogledavši u svog usnulog zarobljenika. Znači,
nisu uspjeli prevariti Thrawna. Znao je da je Skywalker ovdje i čekao je da ih
oboje zarobi.
S izuzetnim naporom, potisne zasljepljujući osjećaj panike koji je
obuzme. Ne. Thrawn nije znao, bar nije bio siguran. Samo je sumnjao. Da je
znao sa sigurnošću, do sada više ne bi bilo nikoga u kampu da im pošalje
poruku.
- Priča koju je kapetan Karrde ispričao Imperiljalcima jeste da je jedan od
bivših uposlenika ukrao vrijedan teret i pokušao pobjeći, i da je za njim u
potjeru krenuo sadašnji suradnik koji se zove Jade. Karrde predlaže da, s
obzirom na to da nije izričito napomenuo kako je Jade žena, vi i gospođa
Mara možda zamjenite uloge kada budete izlazili iz šume.
- Baš. - promrmlja Mara sama za sebe. Ako je Karrde mislio kako će ona s
veseljem predati svoj pištolj Skywalkeru i pustiti da joj ga uperi u leda, bilo bi
mu bolje da još jednom razmisli o svemu.
- U svakom slučaju, - nastavio je droid - poručuje vam da on i kapetan
Solo pokušavaju smisliti način na koji bi vas presreli prije jurišnika. Ako im
to ne uspije, uradit će sve što mogu da vas oslobode iz njihovih ruku. Mislim
da nemam ništa više dodati rečenom… kapetan Karrde je odredio ograničenje
od jedne minute za poruku, kako nitko ne bi mogao odrediti mjesto
odašiljanja. Želi vam puno sreće. Pazi na Gospodara Lukea, Artoo… i na
sebe, naravno.
Slike nestane, a droidov se projektor isključi. Mara ugasi komunikator i
počne namotavati žicu antene kako bi spustila balon sa sondom.
- Zamisao je dobra. - promrmlja Luke.
Mara ga oštro pogleda. Oči su mu još uvijek bile zatvorene. - I mislila
sam da se samo pretvaraš. - ljutito prozbori, ne baš iskreno.
- Ne pretvaram se. - ispravi je on pospano. - Niti spavam, niti sam budan.
Ali ipak mislim da je zamisao dobra.
Mara frkne. - Zaboravi. Umjesto toga ćemo pokušati otići nekoliko
kilometara sjevernije, obići Hyllyard i prići mu s ravnice. - pogleda na sat, a
zatim u vis kroz drveće. Na nebo su se navukli tamni oblaci u posljednjih
nekoliko minuta, potpuno pokrivajući plavetnilo koje je još malo prije bilo tu.
Nisu to bili kišni oblaci, zaključi Mara, ali su ipak prigušili veliki dio danjega
svjetla koje im je preostalo. - Ionako s tim možemo sačekati do sutra. - reče
ona, pazeći na članak dok se ustajala. - Želiš li… ma, nema veze. - prekine
sama sebe. Sudeći po njegovom disanju, opet je utonuo u san.
Sto je značilo da je podizanje taborišta prepušteno njoj. Prekrasno. -
Ostani gdje jesi. - poviče na droida. Okrene se prema mjestu gdje je odložila
opremu za preživljavanje…
Droidov elektronski vrisak natjera je da se okrene, rukom grabeći pištolj,
očima tražeći prijetnju..
 I tog se trenutka nešto baci na njezina ramena i leda svom težinom,
uzrokujući žarku bol i bacivši je licem na zemlju. Njezina posljednja misao,
prije nego što je utonula u mrak, bila je očajnička žalost što nije ubila
Skywalkera kada je imala priliku za to.

Artoova ćeretava uzbuna probudi Lukea iz drijemeža. Oči mu se širom

otvore upravo onog trenutka kada je hrpa krzna i pandži skočila kroz zrak i
bacila se Mari na leda.
Skoči na noge, potpuno razbuđen. Vornskr je stajao nad Marom, prednjih
pandži zarivenih u Marina ramena, glave lagano ukošene na stranu dok se
pripremao zariti zube u njezin vrat. Mara je pod njim ležala nepomično i Luke
je mogao vidjeti samo njezin potiljak. Nije mogao vidjeti je li mrtva ili samo
omamljena. Artoo je bio predaleko da bi došao do nje na vrijeme, ali se bez
obzira na to pomicao prema njoj onoliko brzo koliko su mu dopuštali njegovi
kotači, a svoj je maleni luk za zavarivanje ispružio pred sebe, spreman na
borbu.
Luke duboko udahne i vrisne svom snagom.
Nije to bio običan vrisak, bio je to zastrašujući, zaglu-šujući neljudski
urlik čija je snaga ispunila cijeli proplanak i jekom se odbila od brda u daljini.
Bio je to zov krayt zmaja koji ledi krv u žilama, isti onaj zov koji je Ben
Kenobi upotrijebio kako bi zaplašio i otjerao ljude s Tatooina prije mnogo
godina.
Vornskra taj zov nije otjerao. Ali bilo je jasno da ga je prenerazio i da je
privremeno zaboravio na svoj plijen. Dijelom oslobađajući Marina leda svoje
težine, okrene se, prignutog tijela, i zabulji u izvor jezovitog zvuka.
Luke je jedan dugi trenutak gledao životinji ravno u oči, strahujući da će
kontakt biti prekinut ako se pomakne. Kad bi mu mogao dovoljno dugo
odvraćati pozornost i dati Artoou dovoljno vremena da mu se približi s
lukom…
Tada se Mara, još uvijek prikovana za zemlju, izvije. Luke savije dlanove
pred ustima i ponovo zaurla. Vornkr se na to opet pomjeri, malo po malo
oslobađajući Marina leda.
Urlikom koji je bio napola jecanje a napola borbeni zov, Mara se pod
grabežljivcem izvrne na leda i provukavši ruke između njegovih prednjih
nogu, usmjeri ih’ na njegovo grlo.
Bila je to jedina prilika koju je Luke mogao očekivati. Borba između
vornskra i ozlijeđenog čovjeka nije mogla dugo trajati i znao je da mora biti
brz. Odgurnuvši se od debla iza svojih leda, Luke se baci prema naprijed,
usmjeren prema stražnjem dijelu životinjina tijela.
Nije uspio. Još dok se napinjao u očekivanju skorog udara u grabežljivca,
niotkuda se pojavi vronskrov rep i snažno ga osine preko ramena i lica, te ga
sklupčanog odbaci u stranu na tlo.
Luke se istoga trenutka opet osovi na noge, maglovito svjestan žareće
masnice na obrazu i čelu. Vornkr zasikće dok mu se poribližavao, mašući
prema njemu pandžamna oštrim kao brijač u nastojanju da ga zadrži dalje od
sebe. Artoo se je dokoturao do poprišta borbe i pogodio lijevu prednju šapu
životinje električnom iskrom. Gotovo nemarno, životinja posegne prema
Lukeu i pogodi ga šapom, otkidajući ga i razbacavši komade naokolo jednim
udarcem. U isto vrijeme zamahne repom, a udar podigne i zaljulja Artooa.
Udarao je opet i opet, svakim udarcem sve više naginjući droida i prijeteći da
će ga izvrnuti.
Luke stisne zube očajnički pokušavajući smisliti nešto. Udarati životinju
nasumce u glavu bilo je samo odgoda neizbježnog, ništa više. Onoga trenutka
kada mu se pažnja više ne bude mogla odvratiti od plijena, Mara će umrijeti.
Vornskr će joj smrskati ruke udarom svojih pandži, ili će jednostavno svladati
njezin stisak sirovom snagom svojih mišića. Artoo nije imao ništa više što bi
se moglo upotrijebiti za borbu, a ako životinja nastavi lupati po njemu
repom…
Rep. - Artoo! - poviče Luke. - Kada te sljedeći put udari repom, pokušaj
ga zgrabiti.
Artoo drhtavo zacijuće kako je shvatio i ispruži svoju čvrstu hvataljku.
Luke ga je promatrao kutkom oka, još uvijek pokušavajući zabaviti
vornskrove prednje šape i čeljusti. Rep ponovo zamahne, a Artoo ga uz
trijumfalno ćeretanje, čvrsto zgrabi.
Ali ćeretanje brzo prijeđe u vrisak. Gotovo nevjerojatnom snagom,
životinja istrgne svoj rep i otrgne trzajem i veći dio Artoove hvataljke.
Životinji je sva pažnja na nekoliko trenutaka bila usmjerena na rep, i Luke
je čekao samo na to. Saginjući se pored Artooa i ispod repa, pruži ruku prema
Mari i dograbi svoju sablju.
Rep zamahne prema njemu dok se podizao na noge, ali dok je rep stigao
do mjesta gdje se Luke nalazio, ovaj je već bio van dometa, na drugoj
Artoovoj strani. Aktivirajući sablju, Luke ispruži svjetleću oštricu pored
pandži koje su mlatile prema njemu i okrzne vornskrov nos.
Životinja zaurla, od straha ili bola, povlačeći se pred tim čudnim stvorom
koji ga je ugrizao. Luke zamahne sabljom nekoliko puta prema njemu kako bi
ga odvukao od Marina tijela i došao do čistine na kojoj bi mogao slobodno
zamahnuti i zadati životinji smrtonosni udarac.
Iznenada, u jednom jedinom pokretu, životinja se zabaci unazad, odskoči
od tla i baci na Lukea. Jednim udarcem, Luke ga presječe na pola.
- Bilo je krajnje vrijeme. - Začuje se pod njim drhtav, napukao glas.
Pogleda nadolje i ugleda Maru kako gura sa sebe jednu mrtvu polovinu
vronskra i pridiže se na lakat. - Kakva je to glupost koju si izvodio?
- Mislio sam kako ti ne bi bilo drago da ti odsječem ruke u slučaju da
promašim. - reče joj Luke, teško dišući. Zakorakne unatrag kada je sjela i
ponudi joj ruku kako bi ustala.
Mara odgurne ponuđenu ruku. Polako se okrene i osovi se na ruke i
koljena, pa se skrhana podigne na noge i okrene se da ga pogleda. S pištoljem
u ruci.
- Baci sablju i odmakni se. - prodahće, zamahujući oružjem kako bi
naglasila riječi.
Luke uzdahne, odmahujući glavom. - Ne mogu vjerovati. - reče,
isključivši sablju i bacajući je na tlo. Razina adrenalina u njegovoj krvi naglo
je opadala, a bol koju je osjećao na ramenu i leđima postajala je zbog toga
skoro nepodnošljiva. - Ili možda nisi primjetila da smo ti Artoo i ja upravo
spasili život?
- Primjetila sam. Hvala. - držeći pištolj i dalje uperen u njega, korakne
prema sablji kako bi je podigla. - Mislim da mi je to nagrada za to što te
nisam ubila prije dva dana. Idi tamo i sjedi!
Luke pogleda u Artooa koji je sam za sebe tiho uzdisao.
- Imaš li što protiv da prvo pregledam Artooa?
Mara pogleda u droida, usana stisnutih u tanku liniju.
- Naravno. Izvoli. - Udaljivši se od obojice, pokupi opremu za
preživljavanje i povuče se do jednog drveta na rubu čistine.
Artoo nije bio u toliko lošem stanju koliko se Luke pribojavao. I luk i
hvataljka su bili odlomljeni u zglobu, nijedna žica ili neki drugi dio nisu
izvirivali, pa nije bilo opasnosti od daljnjih oštećenja. Tiho ohrabrujući
droida, Luke dobro zatvori oba otvora koja su ostala na mjestima gdje su se
nalazili udovi.
- No? - upita Mara, sjedeći naslonjena na drvo i pažljivo pokrivajući
ljekovitom mašću ogrebotine koje su na njenim rukama ostavile vronskrove
pandže.
 - Zasada je u redu. - odgovori joj Luke, odlazeći prema svom drvetu i
sjedajući pod njega. - Znao je biti i gore oštećen.
- Tako mi je drago čuti. - reče ona podrugljivo. Onda pogleda u Lukea, pa
još jednom, pozornije. - Dobro te je oši-nuo, zar ne?
Luke pažljivo dotakne brazgotinu koja mu se protezala duž čela i obraza. -
Bit će u redu.
Mara frkne. - Naravno da hoće. - reče, glasom ispunjenim sarkazmom i
vrati se njegovanju svojih rana. - Zaboravila sam, ti si junak.
Luke ju je promatrao nekoliko dugih minuta, pokušavajući još jednom
razumjeti složenost i suprotnosti te žene. Sjedeći na tri metra od nje, mogao je
vidjeti kako joj ruka podrhtava dok je mazala mast po ranama. Možda je u
pitanju bila zakašnjela reakcija, ili jednostavno neprirodna slabost mišića. Ali
sigurno je to bila i posljedica straha, jer je izbjegla krvavoj smrti za dlaku, i
morala je biti potpuno luda ako joj to nije bilo jasno.
I usprkos tomu, što god da je osjećala u sebi, bila je odlučna u svojim
nastojanjima da ništa od toga ne izbije na njezinu isklesanu i nečitljivu
površinu koju je tako pažljivo izgradila za sebe. Kao da ju je bilo strah
pokazati bilo kakvu slabost…
Iznenada, kao da je osjetila njegov pogled na sebi, Mara podigne glavu. -
Već sam rekla hvala. - zareži prema njemu. - Što bi još htio, odličje?
Luke odmahne glavom. - Samo bih želio znati što ti se dogodilo.
Njezine oči na trenutak bljesnuše starom mržnjom. Ali samo na trenutak.
Napad vronskra, kojim su se završila dva naporna i iscrpljujuća dana
putovanja i nespavanja, bitno je utjecao na oštrinu njezinih osjećaja. Bijes iz
njezinih očiju izblijedi, a oči joj zasjaje umornom hladnoćom. - Ti si mi se
dogodio. - reče mu, glasom koji je bio više iscrpljen nego ogorčen. - Pojavio
si se sa neke zaostale, petorazredne farme na planetu koji nije ni za što, i
uništio mi život.
- Kako?
Njezino lice nakratko obasja prezir. - Ti nemaš pojma tko sam ja, zar ne?
Luke odmahne glavom. - Siguran sam da bih te se sjećao da smo se ranije
sreli.
- Da, svakako. - reče ona podrugljivo. - Veliki, nepogrešivi Jedi. Sve vidi,
sve čuje, sve zna, sve razumije. Ne, zapravo se nismo sreli, ali ja sam bila
tamo, ako si se udostojio primjetiti. Bila sam plesačica u palači Jabbe Hutta
onoga dana kada si došao spasiti Soloa.
 Znači to je bilo to. Radila je za Jabbu, i kada je Luke ubio Jabbu, uništio
joj je život…
Luke se namršti na nju. Ne. Njezina vitka figura, njezina okretnost i
ljupkost, to je možda i moglo posvjedočiti da je bila plesačica. Ali njezino
umijeće upravljanja letjelicama, njezina vještina u gađanju, njezina
neočekivana obučenost za rukovanje svjetlosnom sabljom., sigurno nisu bili
talenti plesačice.
Mara je još uvijek čekala, izazivajući ga izrazom lica da sam zaključi. -
Nisi bila samo plesačica, zar ne? - upita je. - To je bila samo maska.
Njezine se usne stisnu. -Jako dobro. To iz tebe progovara dični Jedi, nema
sumnje. Nastavi, dobro ti ide. Sto sam zapravo radila tamo?
Luke je oklijevao. Bilo je bezbroj mogućnosti, primjera koje je mogao
navesti: lovac na ucjenjene glave, krijumčar, prikriveni Jabbin čuvar, uhoda
nejke druge, neprijateljske krijumčarske organizacije…
Ne. Njezino poznavanje borbe sa sabljom… i iznenada, svi se dijelovi
hitro slože na svoje mjesto, dajući mu cjelovito rješenje. - Čekala si mene. -
reče. - Vader je znao da ću otići tamo i pokušati spasiti Hana, i on te je poslao
da me uhvatiš.
- Vader? - ispljune ime kao da je otrovno. - Ne nasmijavaj me. Vader je
bio budala, i zbog toga se ljuljao na samom rubu izdaje. Moj me je gospodar
poslao Jabbi da te ubijem, ne da te pridobijem za nas.
Luke je zurio u nju, a ledeni mu srsi prodoše tijelom. Nije moglo biti
istina… Ali dok je promatrao to lice u mukama, s iznenadnom sigurnošću je
shvatio da je bilo upravo tako. - A tvoj je gospodar, - reče tiho - bio sam Car.
- Da. - potvrdi ona, glasom kaji je nalikovao siktanju zmije. - A ti si ga
uništio.
Luke osjeti kako mu se grlo stislo, a jedini zvuk koji je čuo bilo je glasno
udaranje njegovog srca. Nije on ubio Cara, Darth Vader ga je ubio, ali činilo
se da Mari nije stalo do takvih tančina. - Znaš, nisi u pravu. - reče joj. - Car
me je pokušao pridobiti na svoju stranu.
- Samo zato što ja nisam izvršila zadatak. - poviče ona, a vratne joj se čile
napnu od jačine bijesa. -1 tek onda kada te je Vader doveo pred njega. Što je,
zar misliš da Car nije znao kako ti je Vader ponudio pomoć u njegovom
svrgavanju?
Nesvjesno, Luke savije prste svoje obamrle umjetne ruke. Da, Vader mu
je doista ponudio takav savez za vrijeme njihova dvoboja u Cloud Cityu. -
Mislim da njegova ponuda nije bila ozbiljna. - promrmlja.
 - Car je mislio da jeste. - reče Mara ravnodušnim glasom. - On je znao. A
ono što je Car znao, znala sam i ja.
Oči joj ispune bol i tuga. - Bila sam njegova ruka, Skywalkeru. - prozbori,
glasom nabijenim uspomenama. - Po tome su me znali u njegovim
najbliskijim krugovima, kao Carevu Ruku. Služila sam mu po cijeloj
Galaksiji, obavljajući poslove koje ni Imperijalna Flota ni jurišnici nisu mogli
obaviti. Bio je to jedan od mojih posebnih darova: mogla sam čuti njegov
poziv iz bilo kojeg dijela Imperija i javiti mu se na isti način. Za njega sam
otkrivala izdajnike, ubijala njegove neprijatelje, pomagala mu držati pod
nadzorom bezumnu birokraciju onako kako mu je odgovaralo. Bila sam
ugledna, moćna i poštovana.
Njezin se pogled polako vrati u stvarnost. - A ti si mi sve to oduzeo. Samo
zbog toga zaslužuješ umrijeti.
- Sto je pošlo po krivu? - prisili se Luke upitati je. Mara ponovo stisne
usne. - Jabba me nije pustio poći sa skupinom za smaknuće. To je bilo to,
kratko i jasno. Pokušala sam ga moliti, umiljavati se, pogađati, ali nisam ga
mogla nagovoriti.
- Da. - dometne Luke trezveno. - Jabba je bio otporan na djelovanje Sile
na sposobnost rasuđivanja.
Ali da je bila na Jabbinom jedrenjaku… Luke zadrhti, vidjeći u mislima
onu zastrašujuću viziju iz tamne pećine ne Dagobahu. Tajanstvena ženska
silueta koja je stajala na gornjoj palubi jedrenjaka, koja mu se podrugljivo
smijala držeći u ruci njegovu svjetlosnu sablju…
Prije mnogo godina, u pećini je prvi put ugledao sliku moguće budućnosti.
Ovaj je puta, sada je to znao, vidio sliku moguće prošlosti. - Uspjela bi. - tiho
reče.
Mara ga oštro pogleda - Ne tražim tvoje razumijevanje ili sažaljenje. -
prasne. - Htio si znati. E, pa, sada znaš.
Luke je na trenutak pusti da se u tišini pobrine za svoje rane. - Zašto si
sada ovdje? - upita. - Zašto nisi s Imperijem?
- Kojim Imperijem? - uzvrati ona. - Imperij umire, znaš to jednako dobro
kao i ja.
- Ali dok ga još uvijek ima…
Mara ga prekine zastrašujućim pogledom. - Kamo bih mogla poći? - upita
oštro. - Nisu znali za mene, nitko od njih. Nisu me osobno poznavali kao
Carevu Ruku. Bila sam sjena koja je radila odvojeno od uobičajenih
zapovjednih struktura i protokola. Nitko nije čuvao zabilješke o mojim
aktivnostima. Nekolicina onih kojima sam bila službeno predstavljena, mislili
su da sam samo pijun koji se mota po dvoru, beznačajna ali pokretna
dekoracija, koju su držali na dvoru kako bi zabavljala Cara.
I pogled joj ponovo odluta u prošlost. - Nisam imala kamo otići nakon
Endora. - reče ogorčeno. - Nisam imala veza, niti sredstava. Nisam imala čak
ni pravi identitet. Bila sam prepuštena sama sebi.
- I zato si se povezala s Karrdeom.
- Nakon nekog vremena. Prve četiri i pol godine provela sam povlačeći se
po rubnim, zaboravljenim dijelovima Galaksije, radeći sve što sam mogla. -
oči su joj počivale na njemu. - Naporno sam radila kako bih postigla ovo što
sad jesam, Skywalkeru. Nećeš mi to upropastiti. Ne ovoj put.
- Ne želim ti ništa upropastiti. - reče joj Luke ravnodušno. - Sve što želim
jeste vratiti se u Novu Republiku.
- A ja želim da se stari Imperij ponovo podigne. - odvrati ona. - Ne
dobijemo baš uvijek ono što želimo, zar ne?
Luke odmahne glavom. - Ne. Ne dobijemo.
Gledala je još trenutak u njegovo lice. Zatim, iznenada, zaklopi kutijicu s
mašću i baci je prema njemu. - Evo, sredi tu modricu. I naspavaj se. Sutra nas
čeka naporan dan.
 GLAVA 27

Otrcani teretnjak A-razreda odvoji se od Chimaerine staze za polijetanje.

Bila je to ogromna kutija za svemirske letove kojoj je naknadno dodan pogon
za brzine svjetlosti. Izblijedjela obloga teretnjaka mutno je svjetlucala,
obasjana jarkim svjetlima Zvjezdanog razarača. Sjedeći za zapovjednim
mostom, Thrawn je proučavao ispis podataka sa senzora i s odobravanjem
kimao glavom. - Djeluje dobro, kapetane. - reče Pellaeonu. - Upravo onako
kako bi trebalo. Možete nastaviti s testom čim budete spremni.
- Potrajat će još nekoliko minuta, gospodine. - odgovori mu Pellaeon,
provjeravajući ispise na svojoj konzoli. - Tehničari još uvijek imaju problema
s aktiviranjem štita za prikrivanje.
Kapetan zadrži dah, unaprijed uplašen zbog verbalne eksplozije koja će,
znao je, uslijediti. Neispitani štit za prikrivanje i posebno prerađeni teretnjak
koštali su, kako se pričalo, zapanjujuće količine novca. Novca kojeg Imperij
zapravo nije imao na bacanje. Ako cijela ta tehnologija sada zakaže, a
kompletna Sluis Van operacija je u potpunosti ovisila o njoj…
Ali Veliki Admiral samo ležerno kimne. - Imamo vremena na pretek. -
mirno reče. - Imamo li vijesti s Myrkra?
- Posljednje redovito izvješće stiglo je prije dva sata. - odgovori Pellaeon.
- Još uvijek negativno.
Thrawn ponovo kimne. - A posljednja procjena s Sluis Vana?
- Uh.. - Pellaeon provjeri traženi podatak. - Ukupno stotinu i dvadeset
ratnih brodova u tranzitu. Šezdeset i pet je u službi kao teretni brodovi, a
ostali su zaduženi za pratnje.
- Šezdeset i pet. - ponovi Thrawn s jasnim zadovoljstvom. - Izvrsno. To
znači da možemo birati.
Pellaeon se uskomeša od neugode. - Da, gospodine.
Thrawn se okrene od prikaza teretnjaka kako bi pogledao u Pellaeona. -
Nešto vas muči, kapetane?
Pellaeon pokaže glavom na teretnjak. - Ne sviđa mi se to što ćemo ih
poslati na neprijateljski teritorij bez mogućnosti održavanja veze s njima.
- Po tom pitanju nemamo previše izbora. - podsjeti ga suho Thrawn. -
Tako radi štit za prikrivanje. Ništa se ne pokazuje prema van, ništa ne prodire
unutra. - Izvije obrve.
- Naravno, pod pretpostavkom da uopće radi. - doda naglašavajući svaku
riječ.
- Da, gospodine, ali…
- Ali što, kapetane?
Pellaeon se ispravi i odluči riskirati. -Čini mi se, Admirale, da je ovo ona
vrsta operacije gdje bi trebali iskoristiti C’baotha.
Thrawnov pogled malo otvrdne. - C’baotha?
- Da, gospodine. Uz njegovu bi pomoć mogli održavati vezu s…
- Ne trebamo biti u vezi s njima, kapetane. - prekine ga Thrawn. - Samo
pažljivo planiranje vremena bit će dostatno za uspjeh akcije.
- Ne slažem se s tim, Admirale. U normalnim okolnostima, da, pažljivo bi
ih planiranje vremena bez poteškoća dovelo na položaj. Ali ne postoji način
na koji bi mogli predvidjeti koliko će im trebati da Sluis Van kontrola leta
dopusti letjelici prolaz.
- Naprotiv. - usprotivi se hladno Thrawn. – Proučavao sam Sluis kontrolu
leta vrlo pažljivo. Mogu pretpostaviti točno koliko će im trebati da propuste
teretnjak.
Pellaeon zaškrguće zubima. - Da su svi kontrolori leta Sluisijanci, to bi
možda i bilo moguće. Ali kako pobunjenici previše svojeg materijala
usmjeravaju kroz Sluis Van, logično je i da imaju neke svoje ljude u kontroli
leta.
- To nema nikakve veze. - reče mu Thrawn. - Sluisijanci će biti zaduženi
za kontrolu. I njihovo će određivanje vremena odrediti i tijek događaja.
Pellaeon izdahne i odustane. - Da, gospodine. - zabrunda.
Thrawn ga pogleda u oči. - Ovo nije hvalisavo razmetanje, kapetane. Ili
pokušaj dokazivanja da Imperijalna Flota može djelovati i bez njega.
Jednostavno se radi o tome da ne možemo C’baothove usluge koristiti previše
i prečesto.
- Jer ćemo početi ovisiti o njemu. - zagunda Pellaeon. - Kao da smo živo
tkivo implantirano u središnje računalo za borbu.
Thrawn se nasmiješi. - To vas još uvijek smeta, zar ne? Nije važno. To
jeste djelomice točno, ali tek malim dijelom. Što se mene tiče, jednostavno ne
želim prečesto dopuštati Gospodaru C’baothu da okusi tu vrst moći.
 Pellaeon se namršti. - Rekao je da ne žudi za moći.
- U tom slučaju laže. - hladno odvrati Admiral. - Svatko žudi za moći. I
što je više imaju, to je više priželjkuju.
Pellaeon razmisli o tome. - Ali ako nam je C’baoth prijetnja.. - zaustavi
se, odjednom shvativši da su okruženi drugim časnicima i posadom.
Veliki Admiral se nije suzdržavao. - Zašto ga se ne riješimo? - završi
pitanje namjesto kapetana. - Vrlo je jednostavno. Zato što ćemo ubrzo biti u
mogućnosti da potpuno zadovoljimo njegove apetite. I kada to učinimo,
C’baoth nam više neće biti prijetnja.
- Leia Organa Solo i njezini blizanci?
- Upravo tako. - kimne Thrawn, sjajnih očiju. - Kada ih C’baoth bude
imao u rukama, ovi mali izleti s Flotom neće mu značiti ništa više od
ometajućih tričarija koje ga odvlače od njegovog pravog posla.
Pellaeon skrene pogled od intenziteta Admiralovih očiju. Teorija se činila
prihvatljivom, ali sama stvarnost..
- Sve to, naravno, pod pretpostavkom da će Noghrijima ikada uspjeti da je
uhvate.
- Uspjet će. - tiho i samouvjereno odvrati Thrawn.
- Ona i njezini čuvari na kraju će iscrpiti sve trikove. I to će se sigurno
dogoditi prije nego što mi ostanemo bez Noghrija.
Jedan od zaslona pred Pellaeonom počne očitavati podatke. - Spremni su,
gospodine. - reče.
Thrawn se ponovo okrene prema slici teretnjaka.
- Kad god vama odgovara, kapetane.
Pellaeon dubohno udahne i uključi sustav veze. - Štit za prikrivanje,
aktiviraj!
I vani, pred osmatračnicom, teretnjak…
Ostane tamo gdje je i bio.
Thrawn mrko pogleda u brod. Pogleda ponovo na svoj zapovjedni zaslon,
pa natrag na brod., a zatim se okrene prema Pellaeonu sa zadovoljnim
osmjehom na licu. - Izvrsno, kapetane. Upravo ono što sam htio. Čestitam
vam, a i vašim tehničarima.
- Hvala gospodine. - odvrati Pellaeon, opuštajući mišiće koj su se
nesvjesno napeli. - Pretpostavljam da imamo zeleno svjetlo?
 Osmjeh Velikog Admirala se ne promjeni ni malo, ali ostatak lica otvrdne.
- Imate zeleno svjetlo. - reče mračno.
- Uzbunite operativne snage. Pripremite se za polazak na mjesto sastanka.
Sluis Van pristaništa su naša.
Wedge Antiles podigne pogled s informatičke pločice ne vjerujući u ono
što je vidio. - Sigurno se šalite. - reče otpravniku. - Pratnja?
Sugovornik ga nedužno pogleda. - U čemu je problem? - upita ga. - Vi ste
piloti X-krilaca. Stalno ste u nekim pratnjama.
- U pratnji ljudi. - odvrati Wedge. - Ne pratimo teretne brodove.
Nedužan pogled otpravnika prijeđe u jedva prikriveno gađenje, i Wedge
shvati da je vjerojatno iste ovakve rasprave vodio nebrojeno puta u posljednje
vrijeme. -Čujte, zapovjednice, ne otresajte se na meni. - poviče na Wedgea. -
To je uobičajena pratnja Fregate. Ima li ikakve razlike ako Fregata umjesto
ljudi prevozi pokidani reaktor?
Wedge još jednom pogleda na pločicu. Bilo je to pitanje profesionalnog
ponosa, u tome je bila sva razlika. - Sluis Van je prilično dalek put za X-krilne
letjelice. - reče umjesto toga.
-Jeste, da, ali tu vam jasno stoji da ćete biti na palubi fregate sve dok ne
uđete u sustav. - reče otpremnik, pruživši se preko stola kako bi Wedgeu
izlistao podatke na pločici i pokazao mu. - Tamo napuštate fregatu i pratite je
u sustav.
Wedge pregleda ostatak podataka. Nakon što udu u sustav, morat će
sačekati dok se okupi ostatak konvoja i tek onda mogu konačno krenuti dalje
prema Bpfasshu. - Prema ovome, dugo nas neće biti na Coruscantu. - reče.
- Ja bih se tome radovao da sam na vašem mjestu, zapovjedniče. -
otpremnik spusti glas. - Ovdje se nešto kuha. Mislim da su Vijećnik Fey’lya i
njegovi ljudi spremni povući odlučujući potez.
Wedge osjeti kako ga prodoše trnci. - Ne mislite… prevrat?
Otpremnik poskoči kao podboden. - Ne, naravno da ne. Što mislite, da bi
Fey’lya…
Zastane, zabrinuto pogledavši Wedgea. - O, shvatio sam. Vi ste jedan od
Ackbarovih tvrdoglavih i nepopusdjivih. Shvatite, zapovjedniče, Ackbar je
izgubio svaku vezu koju je dosada imao s običnim borcem Saveza. Fey’lya je
jedini unutar Vijeća kojem je zapravo stalo do nas. - Pokaza rukom na
pločicu. - Evo vam dokaza. Sve je to sranje stiglo iz Ackbarova u reda.
- Pa, znate, vani je još uvijek neki Imperij. - promrmlja Wedge, s
nelagodom shvaćajući da ga je otpremnikov verbalni napad na Ackbara naveo
da gotovo zaboravi o čemu su to ispočetka raspravljali. Pitao se je li to
otpremnik namjerno uradio… ili je stvarno bio jedan od sve većeg broja
pobornika Fey’lyae u vojnim redovima.
I dok je razmišljao o tome, učini mu se da kratki odmor daleko od
Coruscanta i nije tako loša zamisao. To će ga bar skloniti od svih tih političkih
ludosti. - Kada krećemo?
- Čim okupite ljude i ukrcate se. - odgovori otpremnik. - Vaše letjelice već
utovaraju.
- Dobro. - Wedge se okrene od stola i uputi niz hodnik prema sobi za
dežurstva. Da, jedan mirni i neopterećeni put natrag na Sluis Van i Bpfassh
mu je upravo odgovarao. Dat će mu to malo slobodnog prostora da pokuša
otkriti što se to događa u Novoj Republici koju je pomogao izgraditi uz tolike
opasnosti i odricanja.
A ako im se Imperijalci zamjere na putu tamo… pa, bar je to bila prijetnja
na koju je mogao uzvratiti silom.
 GLAVA 28

Bilo je blizu podneva kada su počeli primjećivati prigušene zvuke koji su

povremeno dopirali do njih kroz gustu šumu. Trebalo im je još sat vremena
kako bi se primakli dovoljno blizu da Luke otkrije o čemu se radi. Mlazni
skuteri.
- Jesi li siguran da je to vojni model? - tiho promrmlja Mara kada se jeka
motora utišala nakon što su se skuteri konačno odmakli dalje u šumu.
- Siguran sam. - reče joj on mrko. - Skoro sam se zabio u drvo s jednim od
njih na Endoru.
Nije odgovorila, i Luke se na trenuatk zapita je li spominjanje Endora bilo
kriva stvar u krivi vrijeme. Ali pogledavši u Marino lice, razuvjeri se. U njoj
nije ključao bijes, nego je osluškivala. - Čini se da su se zaputili na jug. - reže
nakon minutu ili dvije. - Sjever… ništa ne čujem iz pravca sjevera.
Luke osluhne. - Ni ja. - reče - Pitam se… Artoo, možeš li nam napraviti
audio mapu?
Droid s odobravanjem zacvrkuće. Nakoliko minuta kasnije ispruži svoj
holografski projektor i lebdeći nad tlom pokrivenim lišćem, pojavi se prikaz
dvobojne mape.
- Bila sam u pravu. - reče Mara pokazujući prstom.
- Nekoliko je jedinica ravno pred nama, ostatak je na jugu. Na sjeveru
nema ničega.
- Što znači da smo nenamjerno zalutali prema sjeveru. - reče Luke. Mara
se namršti prema njemu. - Kako znaš?
- Pa, oni vjerojatno znaju da smo se uputili prema Hyllyard Cityu. -
odvrati on. - Svoju su potragu usredotočili na pravac kojim bi izravno došli do
grada.
Mara se slabašno nasmješi. - Tvoja je Jedi naivnost preslatka. - reče mu. -
Mislim da nisi uzeo u obzir činjenicu da samo zato što ih ne čujemo, ne znači
i da ih nema.
Luke se namrgodi gledajući u prikaz mape. - Naravno, moguće je da
imaju jednu jedinicu u zasjedi na sjeveru. - složi se. - Ali od kakve bi im
koristi to moglo biti?
 - Ma, daj, Skywalkeru… to je najstariji poznati taktički trik. Ako je
nemoguće probiti prednji kraj kružne obrane, onaj koji se probija će se prikriti
i sačekati povoljniju priliku. Ako ne želiš da to uradi, daš mu ono što izgleda
kao moguć prolaz. - Mara čučne i pokaže prstom na tihu zonu na mapi.
- U ovom slučaju, bit će na dvostrukom dobitku. Ako skrenemo na sjever
kako bi izbjegli skutere koje vidimo, to će im biti automatski i dokaz da nešto
krijemo.

Luke se naceri. - Mislim da im dokaz i nije potreban.

Mara slegne ramenima i ispravi se. - Neki se časnici više obaziru na
pravne aspekte od drugih. Pitanje je, što ćemo mi sada uraditi?
Luke ponovo pogleda mapu. Prema Marinom proračunu, bili su na četiri
ili pet kilometara od ruba šume. Dva sata hoda, manje ili više. Ako su se
Imperijalci već toliko organizirali pred njima… - Vjerojatno će nas pokušati
opkoliti. - reče on polako. - Pomaknut će jedinice na sjever i na jug, i
eventualno iza naših leda.
- Ako to već nisu uradili. - reče Mara. - Nismo ih morali čuti pri tome. Ne
znaju koliko se brzo krećemo, pa su nas morali okružiti u širokom krugu.
Vjerojatno koriste laka jurišna vozila raspoređena u velikom krugu ili
zemaljske izvidničke letjelice, s grupama vojnika na mlaznim skuterima
raspoređenim na ključnim položajima. To je uobičajena jurišna formacija za
opsadu.
Luke stisne usne. Ono što Imperijalci nisu znali bilo je to da je jedno od
njih koje se pokušavalo probiti kroz obruč, zapravo jako dobro znalo sve što
jurišnici smjeraju. - I, kako ćemo se probiti? - upita je.
Mara šišteći izdahne kroz zube. - Nećemo se probijati. - reče mirno. - Ne
možemo se probiti bez više opreme i sredstava, a to nemamo.
Prigušeni zvuk motora se ponovo začuje negdje iznad njihovih glava,
pojača se, a zatim i potpuno izgubi kad su se letjelice udaljile.
- U tom slučaju, - reče Luke - možemo se uputiti ravno u središte. Pozvati
ih prije nego što nas sami primjete.
Mara frkne. - Kao da smo jednostavno turisti koji nemaju što sakrivati?
- Imaš li neku bolju ideju?
Mara ga pogleda. Bio je to refleksni pogled, bez nekog posebnog razloga.
- Zapravo nemam. - konačno prizna.
- Pretpostavljam da ćeš sada spomenuti i onu zamjenu uloga koju je
Karrde predložio.
Luke slegne ramenima. - Ne možemo se probiti silom kroz okruženje. -
podsjeti je. - A ako si u pravu kada kažeš da su nas počeli okruživati s
bokova, nećemo se moći ni neprimjećeno provući kraj njih. Sve što nam u
tom slučaju prostaje jeste blef, i što je blef bolji, veće su nam šanse da se
izvučemo.
Mara stisne usne. - Mislim da si u pravu. - Tek neznatno oklijevajući,
izvuče iz pištolja naponsko punjenje i preda Lukeu pištolj, zajedno s futrolom.
Luke ga prihvati i odvagne mu težinu u ruci. - Možda će provjeravati je li
napunjen. - primjeri on polako. - Ja bih to svakako uradio.
- Slušaj, Skywalkeru, ako misliš da ću ti dati napunjeno oružje..
- A ako naletimo na još kojeg vronskra prije nego što naidemo na
Imperijalce, - prekine je on tihim glasom - Nikada ga nećeš uspjeti napuniti
dovoljno brzo.
- Možda mi to nije ni važno. - dometne ona oštro. Luke kimne - Možda
nije.
Ona ga opet pogleda, ali ni sada nije bila previše uvjerena da je u
pravu.Škrgutajući zubima, bijesno pljusne punjenjem o njegov otvoreni dlan.
- Hvala. - reče joj Luke, smještajući punjenje u pištolj i namještajući sve
zajedno u futrolu na podlaktici. - A sada… Artoo?
Droid je razumio. Jedna od trapezoidnih obloga pri vrhu njegove kuple,
koja se ni po čemu nije razlikovala od ostalih, otvori se i otkrije dug i dubok
pretinac. Okrenuvši se opet prema Mari, Luke ispruži ruku.
Ona pogleda u njegovu otvorenu šaku, a zatim u otvoreni pretinac. -
Znači, tako si to izveo. - kiselo primjeri, otkapčajući sablju od pojasa i
pružajući mu je. - Uvijek sam se pitala kako si je prokrijumčario u Jabbinu
palaču.
Luke spusti sablju u pretinac, a Artoo zatvori poklopac na njemu. - Tražit
ću je ako mi bude trebala. - reže droidu.
- Ne računaj, na to da ćeš bez muke rukovati njome. - upozori ga Mara. -
Učinak vsalamirija se proteže nekoliko kilometara od ruba šume. Ako kreneš
u napad, nijedan od tvojih malih trikova neće djelovati u blizini Hyllyard
Citya.
- Razumijem. - kimne Luke. - Pa, mislim da smo spremni.
- Ne baš. - reče Mara, gledajući u njega. - Još uvijek je tu to tvoje lice.
Luke izvije jednu obrvu. - Ne mislim da Artoo ima bilo što čime bi ga
mogao sakriti.
- Jako smiješno. Ali, imam ja nešto drugo na umu.
- Mara se ogleda oko sebe, pa se potom uputi prema skupini čudnih
grmova udaljenih nekoliko metara od njih. Stigavši do biljki, potegne rukav
svoje tunike i njime pokrije šaku i pažljivo otkine nekoliko listova. - Podigni
rukav i pruži mi ruku. - naredi Lukeu kada se vratila do njega.
On je posluša, i ona vrhom lista neznatno očeše njegovu podlakticu.
Dobro. Još samo da vidimo djeluje li.
- A što bi točno trebalo… joj! - ostatak Lukeova govora izgubi se u jauku
kada mu se rukom poče širiti parajuća bol.
- Savršeno. - reče Mara sa zlobnim zadovoljstvom.
- Kao i svi drugi, alergičan si na ovo. Daj, opusti se, bol će prestati za koju
sekundu.
- Baš ti hvala. - zagunda Luke. Bol se doista stišavala.
- Dobro, a što sad s ovim., arh.. prokletim svrbežom?
- To će potrajati malo duže. - reče ona, pokazujući na njegovu ruku. - Ali
to i nije važno. Što misliš?
Luke zaškripi zubima. Svrbež nije bio lako zanemariv.. ali Mara je bila u
pravu. Na onim mjestima gdje ga je očešala listom, koža je potamnila i otekla,
prošarana sitnim plikovima. - Izgleda odvratno. - reče.
- Sigurno. - složi se ona. - Želiš li to sam uraditi, ili že-liš da ti
pomognem?
Luke stisne zube. Ovo neće biti ugodno. - Mogu sam.
I zaista je bilo vrlo neugodno, ali dok je trljao bradu lišćem, osjetio je
kako bol na ranije protrljanom čelu polako prestaje. - Nadam se da nisam
trljao preblizu očima.- prozbori kroz stisnute zube, bacajući snopić lišća i
suzdržavajući se da ne izruje lice svim noktima koje je imao, ne bi li smirio
nesnosan svrab. - Bilo bi mi jako zgodno kad bih mogao vidjeti bez problema
do kraja dana.
- Mislim da ćeš biti dobro. - uvjeri ga Mara, proučavajući učinak biljke na
njegovom licu. - Ali ti je ostatak lica, pak, prilično jeziv. Sigurno je da nisi ni
nalik liku sa tvojih slika koje možda imaju.
- To mi je drago čuti. - Luke duboko udahne i brzo prođe Jedi tehniku
suzbijanja boli. Bez dara Sile, te tehnike nisu bile toliko učinkovite kao inače,
ali mu se učini da ipak malo pomažu. - Koliko ću dugo izgledati ovako?
 - Otok bi trebao početi splašnjavati za nekoliko sati. Crvenilo neće nestati
sve do sutra.
- Dovoljno dobro. Pa, jesmo li sada spremni?
- Spremniji ne možemo biti. - Mara okrene leda Artoou, podigne ručice
nosila i krene. - Idemo.

Brzo su napredovali, usprkos činjenici da ih je usporavala osjetljivost

Marina članka i Lukeova rastresenost uzrokovana nesnosnim svrabom. Ipak,
na njegovo veliko olakšanje, svrbež je oslabio nakon pola sata, i nakon toga
mu je lice bilo samo otečeno i potpuno utrnulo. Marin članak je bio druga
priča, i dok je Luke hodao iza nje i Artooa, mogao je vidjeti koliko joj taj
napor zadaje muke. Težina Artoovih nosila dodatno joj je odmagala, i Luke ja
dva puta bio blizu prijedlogu da odustanu od zamjene uloga. Ali othrvao se
toj napasti. Bila je to njihova jedina šansa, i oboje su to znali. A osim toga,
Mara je bila preponosna da bi pristala na to.
Prešli su možda još jedan kilometar, praćeni zvukom mlaznih skutera koji
je povremeno bio bliži, povremeno dalji, i tada nenadano naidoše na njih.
Bilo ih je dvojica. Jurišnici na skuterima, u sjajnim bijelim oklopima.
Obrušili su se prema njima i naglo se zaustavili, čak i prije nego što je Luke
po zvuku zapravo i mogao shvatiti da im prilaze. Sto je značilo da je
udaljenost koju su prešli bila kratka i da su točno znali kamo se spustiti.
Sto je opet značilo da je cijela potjera znala gdje su i kojim se pravcem
kreću, bar u posljednjih nekoliko minuta. Luke pomisli kako je ipak bilo
ispravno što nije zamjenio Maru i pomogao joj s nosilima.
- Stoj! - nepotrebno poviče jedan od izvidnika kad su zaustavili svoja
vozila pred njima, a obojica su u rukama držali spremne laserske puške
uperene u Maru i Lukea. - Identificirajte se, u ime Imperija.
I dođe vrijeme za početak predstave. - Opa, al’ sam sretan što ste se
pojavili. - dovikne im Luke, pokušavajući flašom izraziti veliko olakšanje, bar
onoliko koliko je to mogao od natečenih obraza. - Imate 1’ možda kaki
zgodan prijevoz, a? Otpale mi noge od ‘odanja.
Oklijevali su samo jedan kratak trenutak. ‘ Identificirajte se! - ponovi
izvidnik.
- Ime mi je Jade. - reče mu Luke. Pokaže rukom na Maru. - Imam
poklončić za Talon Karrdea. AF, ne vjerujem da je on posl’o neko voz’lo, a?
Nastupi kratka stanka. Izvidnici su se međusobno dogovarali, zaključi
Luke, ili su se javljali sjedištu i tražili daljnje upute. Činjenica da je zatočenik
bila žena poprilično ih je uzdrmala. Hoće li biti dovoljno uzdrmani, bilo je,
dakako, već drugo pitanje.
- Poći ćete s nama. - zapovjedi jedan. - Naš zapovjednik želi razgovarati s
vama. Ti, ženo, spusti droida i makni se od njega.
-Ja se slažem. - progovori Luke dok se je drugi izvidnik dovezao bliže
skuterom i postavio pred Artoova nosila. - AF ‘oću da mi oba posvjedočite,
nek’ se zna, da sam bio fer i pošten prema njoj, sve dok se niste pojav’li.
Karrde se prečesto izmigolji iz plaćanja nagrade baš zbog tih gluposti, aF ovaj
se put neće izvuć’.
- Ti si lovac na ucjenjene? - upita izvidnik, uz čujno gađenje i
negodovanje u glasu.
- Baš tako. - reče Luke, dajući svom glasu profesionalnog dostojanstva,
kao odgovor na izvidnikovo gnušanje. Nije im zamjerao što su osjećali
gađenje. Zapravo je i računao na to. Sto je čvršća bila zabluda Imperijalaca o
njihovom identitetu, toliko će im više trebati da prozru cijelu lakrdiju.
Ipak, negdje u njegovoj podsvjesti, odzvanjalo je pitanje je li jednom
Jediju dopušteno koristiti se ovako podlim trikovima.
Drugi je izvidnik već razdvojio i pričvrstio ručice Artoovih nosila za
stražnji kraj svoje letjelice. Ponovo je po-krenuvši, krene polagano naprijed
brzinom hoda. - Vas dvoje krenite za njim. - naredi im prvi izvidnik, obišavši
ih kako bi se postavio na zalede male kolone. - Ali prvo baci pištolj na
zemlju, Jade.
Luke ga posluša i potom krenuše. Prvi se izvidnik zadržao samo toliko da
pokupi odbačeni pištolj i zatim ih sustigne.
Trebao im je još jedan sat da dođu do ruba šume. Dva su ih skutera pratila
cijelo vrijeme, ali kako su putovali, skupina se polako povećavala. Još
nekoliko skutera im se priključilo s obiju strana. Zbijali su se u gustu
formaciju na lijevo i desno od Lukea i Mare, ili bi se priključivali izvidnicima
sprijeda ili na kraju, potpuno ih okruživši. Čim su se približili rubu šume,
pojaviše se i do zuba naoružani jurišnici. Primaknuše im se s puškama
spremno položenim preko grudi i razmjeste se oko zarobljenika. Čim su ih
opkolili, izvidnici se odmakoše i razmjestiše na većoj udaljenosti i pre-strojiše
se u vanjsku obrambenu liniju, simultano se pomičući sa skupinom u sredini.
Onog trenutka kada su konačno izišli iz šume, pratilo ih je ni manje ni
više deset skutera i dvadeset jurišnika. Bio je to impresivan prikaz vojne
snage… Čak i više nego sama činjenica da su tragali za njima, Lukea upravo
to uvjeri s kolikom je ozbiljnošću tom izgredu pristupio tajanstveni
zapovjednik Imperijalnih snaga. Ni u ono vrijeme kada su bili na vrhuncu
moći, Imperijalci se nisu razbacivali jurišnicima.
Još troje ljudi čekalo je na njih na otvorenom prostoru koji se protezao
pedesetak metara pred njima, između šume i prvih kuća Hyllyard Citya. Dva
jurišnika i čovjek grubog lica, odjeven u prašnjavo smeđu odoru Imperija s
oznakama bojnika. - Bilo je i vrijeme. - progunđa on kada Lukea i Maru
gurnuše prema njemu. - Tko su?
- Muškarac tvrdi da mu je ime Jade. - jedan od jurišnika u prednjem redu
izvjesti časnika, glasom koji je bio prigušen i zamućen kacigom kakve su svi
imali na glavama. - Lovac na ucjene, radi za Karrdea. Tvrdi da je žena njegov
zarobljenik.
- Bila zarobljenik. - ispravi ga bojnik, pogedavši u Maru. - Kako se zoveš,
kradljivice?
- Senni Kiffu. - reče Mara osorno. - I nisam kradljivica. Talon Karrde mi
je dužan, dužan mi je jako puno. Nisam uzela više od onoga što mi pripada.
Bojnik pogleda u Lukea, a ovaj slegne ramenima.
- Karrdeovi ostali poslovi nisu moja briga. Rek’o je da je dovedem nazad.
Evo je nazad.
- A i ono što je ukrala, kako vidim. - bojnik pogleda u Artooa koji je još
uvijek bio pričvršćen na nosila i zakačen za skuter. - Skini tog droida sa
skutera. - zapovjedi izvidniku na vozilu. - Tlo je ovdje dovoljno ravno, a ti mi
trebaš na položaju. Neka droid ostane sa zarobljenicima. I svezi ih, ovdje se
više ne mogu spotaknuti o korjenje.
- Ček’ malo! - usprotivi se Luke kada mu pristupi jedan od jurišnika. - I
mene?
Bojnik neznatno izvije ohrve. - Imaš li nešto protiv, lovce na ucjene? -
upita, glasom u kojem se osjetilo izazivanje.
- Da, imam nešto protiv! - poviče Luke. - Ona je zarobljenik, a ne ja.
- Trenutno ste oboje zarobljenici. - odvrati mu časnik.
- I zato zaveži! - namrgodi se gledajući Lukeovo lice. - Sto ti se, za ime
Boga, dogodilo s licem?
Znači, otečenost Lukeova lica nije mogla proći kao nešto prirodno i
prirođeno. - Uletio sam u neko prokleto grmlje dok sam je ganj’o. - zagunda
dok mu je jurišnik vezao ruke lisicama. - Svrbilo je k’o sam vrag.
Bojnik se blijedo nasmješi. - Baš nezgodno. - reče bez imalo suosjećanja.
- Sva sreća pa imamo izučenog medicinskog tehničara u zapovjedništvu.
Vjerojatno će znati kako da ti brzo skine te otekline. - Zurio je u Lukea još
trenutak, a zatim se obrati vodi jurišnika. - Naravno, razoružao si ih?
Jurišnik zamahne rukom, a prvi izvidnik na skuteru se doveze bliže i
preda bojniku Marin pištolj. - Zanimljivo oružje. - promrmlja časnik,
preokrećući ga u ruci i dobro ga pogledavši prije nego što ga je zataknuo za
pojas. Iznad njihovih glava se začuje tiho zujanje i Luke pogleda nagore.
Ugleda letjelicu na mlazni pogon kako se zaustavlja nad njima i lebdi u
zraku. Lako jurišno vozilo, baš kao što je to Mara i predvidjela. - Ah. - reče
bojnik pogledavši nagore u letjelicu. - U redu, zapovjedniče. Idemo!
Hyllyard City je Lukea po mnogočemu podsjećao na Mos Eisley. Malene
kuće i javna zdanja natiskani blizu jedni drugima i relativno ravne ulice koje
su se protezale medu njima. Skupina se uputi zaobići predgrađe, očito se
zaputivši prema jednoj od glavnih avenija koja je izbijala, ravno poput
strijele, iz središta grada. Gledajući između zgrada dok su obilazili vanjski rub
grada, Luke bi na trenutke ugledao dijelove nečega što je izgledalo kao
otvoreni prostor, nekoliko ulica niže prema centru. Vjerojatno središnji
gradski trg, ili možda sletište.
Čelo kolone je upravo došlo do početka avenije prema kojoj su išli kada
jurišnici iznenada, savršeno usklađeni, izmjene formaciju. Krug jurišnika oko
Mare i Lukea priđe im još bliže, dok se vanjski krug rasprši, ubrza hod i udalji
se, da bi se na kraju zaustavili i pokazali zatočenicima neka učine isto. Samo
trenutak kasnije, iza ugla se pojavi razlog tog iznenadnog manevra. Četvorica
odrpanih muškaraca hitro su koračali prema njima, dok je peti koračao u
sredini skupine, ruku vezanih na leđima.
Tek što su se pojavili na ulici, presretne ih skupina od četiri jurišnika.
Povedu kratak razgovor, ali Luke nije mogao čuti ni riječi koju su izgovorili,
a završi se tako da su nepoznati predali svoje pištolje jurišnicima s očitim
oklijevanjem. Praćeni Imperijalcima, nastave hodati prema glavnoj skupini.
Dok su hodali, Luke konačno jasno ugleda lice zatočenika.
Bio je to Han Solo.
Jurišnici oko Lukea se malo razmaknu kako bi propustili novopridošlice. -
Sto želite? - upita ih bojnik kada stupiše pred njega.
- Ime mi je Chin. - reče jedan od njih. - Uhvatili smo ovog tipa kako
njuška naokolo po šumi… Možda je tražio vaše zarobljenike. Pomislio sam
da bi vi možda htjeli popričati s njim, ha?
- Nevjerojatno ste velikodušni. - podrugljivo mu odgovori bojnik, brzim
pogledom odmjeravajući Hana. - I sve ste to zaključili sami samcati?
Chin se ispravi. - To što ne živim u velikom, sjajnom gradu ne znači da
sam glup. - reče ukočeno. - Sto je, mislite da mi ne znamo što znači kada se
Imperijalni jurišnici počnu motati okolo i postavljati privremeno taborište?
Bojnik ga pogleda dugim hladnim pogledom. - Samo se nadajte da je
taborište samo privremano. - pogleda u jurišnika pored sebe i pruži ruku
pokazavši na Hana. - Provjeri je li naoružan.
- Mi smo već… - započne Chin. Bojnik ga oštro pogleda i ovaj umukne.
Pretražiše Hana u nekoliko trenutaka, ali ne nađoše ništa. - Stavi ga u
sredinu, s ostalima. - zapovjedi bojnik. - U redu, Chin, ti i tvoji prijatelji
možete ići. Ako se pokaže da momak išta vrijedi, pobrinut ću se da te se
propisno nagradi.
- Nevjerojatno ste velikodušni. - reče Chin s izrazom lica koji je bio
nepatvorena poruga. - Možemo li sada dobiti nazad naše oružje?
Bojnikovo se lice smrkne. - Možete ga pokupiti kasnije u našem
zapovjedništvu. - odgovori. - Hyllyard hotel, točno nasuprot trga… ali
vjerujem da intelektualno usavršen građanin kao što ste vi, dobro zna gdje je
to.
Na trenutak se činilo da će se Chin upustiti u raspravu o tome, ali ga od
toga odvrati pogled na jurišnike stisnute oko njega. Okrene se bez riječi i
krene sa svoja tri pratitelja natrag prema gradu.
- Kreni! - zapovjedi bojnik, i oni krenuše.
- Pa, - promrmlja Han, prateći Lukea u stopu, - ponovo smo zajedno, ha?
- Ne bih to propustio ni za što na svijetu. - prošaputa Luke. - Izgleda kao
da se tvojim prijateljima jako žuri.
- Vjerojatno ne žele propustiti zabavu. - reče mu Han.
- Nešto što su organizirali kako bi proslavili moje uhićenje.
Luke ga pogleda postrance. - Sramota je što i nas nisu pozvali.
- Baš. - složi se Han s njim, ozbiljnog lica. - Ali, opet, nikad se ne zna.
Tog su trenutka skrenuli u aveniju i krenuli prema središtu grada. Luke je
nad glavama jurišnika koji su ga nadvisivali mogao vidjeti nešto sivo i
zaobljeno, ravno pred njima. Iskrivivši glavu kako bi bolje vidio, ugleda
građevinu koja je zapravo bila slobodnostojeći nadsvodeni prolaz. Uzdizala se
sa tla blizu najudaljenijeg kraja otvorenog gradskog trga kojeg je dijelom
vidio ranije u prolazu.
Bio je to vrlo impresivan prolaz pod svodovima, posebno za gradić koji se
nalazio tako daleko od glavnih puteva Galaksije. Gornji je dio bio sastavljen
od različitih vrsta klesanog kamena. Vrh kupole širio se kao kišobran, ili
klobuk gljive, a niži se dio skupljajući uvijao prema unutra, i spuštao nadolje,
da bi završio u dva masivna potporna stupa, svaki bar metar u promjeru, s
obiju strana kupole. Cijeli se svod dizao desetak metara u visinu, dok je
razmak između stupova iznosio polovinu toga. Pružen ravno pred svodom,
ležao je gradski trg, ravna, prazna površina koja se protezala na petnaestak
metara.
Savršeno mjesto za zasjedu.
Luke osjeti kako mu se želudac napeo. Savršeno mjesto za zasjedu…
osim što, ako je to bilo savršeno jasno njemu, moralo je biti jasno i
Imperijalcima.
I bilo je. Čim je čelo kolone došlo do trga i kako su izlazili iz zaklona koji
im je pružala avenija, svaki je jurišnik podigao svoju pušku malo više i
povećao razmak između sebe i ostalih vojnika. Da, očekivali su zasjedu. I to
upravo na tome mjestu.
Škripeći zubima, Luke se ponovo usredotoči na svod pred sobom. -Je li
Threepio tamo? - upita Hana. Osjetio je kako se Han namrštio, ali nije
pomislio gubiti vrijeme na nepotrebna pitanja. - Da, s Landom je.
Luke kimne i pogleda nadesno. Pored njega, Artoo se koturao po neravnoj
cesti, trudeći se da ne zaostaje. Ispravivši se, Luke zakorakne prema njemu.
Uz očajan vrisak, Artoo se spotakne preko Lukeove ispružene noge i uz
tresak pade koliko je dug.
Luke odmah čučne kraj njega, nagine se nad droida i pokuša ga podići
svezanim rukama kako bi ga uspravio. Osjetio je kako mu se jedan od
jurišnika primiče da bi pomogao, ali taj jedan kratak trenutak pored njega nije
bilo nikoga dovoljno blizu da ga čutje. - Artoo, pozovi Threepioa. - dahne u
droidov audio prijemnik. - Reci mu neka sačekaju s napadom dok ne budemo
pod svodom.
Droid mu istog trenutka odgovori, a glasno elektronsko zvrjanje gotovo
ogluši Lukea koji je klečao pored njega. U ušima mu je još uvijek zvonilo
kada su ga dograbile, nimalo nježno, dvije ruke i podigle ga na noge. Pokušao
je održati ravnotežu…
I ugleda bojnika kako stoji kraj njega, sumnjičavo se mršteći. - Što je to
bilo? - upita oštro.
- Pao je. - reče mu Luke. - Mislim da se spotaknuo.
- Mislio sam na ono što je rekao. - prekine ga nestrpljivo bojnik. - Što je
rekao?
 - Vjerojatno mi je psov’o jer je zbog mene pao. - prasne Luke. - Otkud bi’
ja mog’o znat’ što je rek’o?
Bojnik je pozorno zurio u njega jedan dugi trenutak.
- Krenite, zapovjednice. - najzad zapovjedi jurišniku kraj sebe. - I budite
oprezni.
Okrene se od Lukea i ponovo krenuše. - Nadam se, - promrmlja Han kraj
njega - da znaš što radiš.
Luke duboko udahne i zagleda se u svod pred sobom. -I ja se nadam da
znam. - promrmlja tiho.
Znao je da će za nekoliko trenutaka obojica to otkriti.
 GLAVA 29

- Oh, joj! - jekne Threepio. - Generale Calrissian, imam…

- Tišina Threepio. - naredi mu Lando, oprezno izvirujući preko ruba
prozora i pokušavajući otkriti što je izazvalo komešanje na drugoj strani trga.
- Jesi li vidio što se dogodilo, Aves?
Sagnut ispod prozorske daske, Aves odmahne glavom.
- Izgleda kao da su Skywalker i njegov droid pali. - reče. - Ne bih mogao
točno reći, previše ih jurišnika zaklanja da bi se moglo vidjeti.
- Generale Calrissian..
- Tišina, Threepio! - Lando je napeto gledao kako dva vojnika podižu
Lukea na noge, a zatim ispravljaju Artooa.
- Izgleda su obojica dobro.
- A-ha. - Aves pruži ruku i dohvati maleni odašiljač s poda kraj sebe. -
Idemo! Nadajmo se da su svi spremni.
- I da Chin i ostali nemaju pištolje sa sobom. - doda Lando u pol glasa.
Aves frkne. - Nemaju ih. Ne brini, jurišnici civilima oko sebe uvijek
zaplijene oružje.
Lando kimne, čvršće prihvatajući pištolj u ruci, želeći da je sve već
gotovo. Nasuprot njima, činilo se da su se jurišnici ponovo organizirali i
pokrenuli. Čim svi budu na trgu, dovoljno daleko da ne mogu potražiti
zaklon…
- Generale Calrissian, moram razgovarati s vama. - bio je uporan
Threepio. - Imam za vas poruku od Gospodara Lukea.
Lando trepne prema njemu. - Od Lukea?
…i još dok je izgovarao te riječi, sjeti se Artoovog elektronskog ćeretanja
kada je pao. Je li to mogla biti… - Sto kaže?
- Gospodar Luke želi da zadržite napad. - reče Threepio, osjećajući veliko
olakšanje jer ga je netko konačno htio saslušati. - Rekao je da zadržite vatru
dok jurišnici ne budu ispod svoda.
Aves se naglo okrene. - Sto? To je ludost! Ima ih tri puta više nego nas i
ako im damo i najmanju priliku da se dokopaju nekog zaklona, razbit će nas.
 Lando pogleda kroz prozor, škripeći zubima. Aves je bio u pravu, znao je
dovoljno o terenskoj taktici da bi i sam bio svjestan te opasnosti. Ali s druge
strane… - Jako su raspršeni tamo vani. - reče. - Sa zaklonom ili bez njega, bit
će ih teško izbaciti iz stroja. Posebno dok ih sa svih strana štite izvidnici na
skuterima.
Aves odmahne glavom. - To je ludost. - ponovi. - Neću na takav način
stavljati glave svojih ljudi na kocku.
- Luke zna što radi. - bio je uporan Lando. - On je Jedi.
- Sada nije Jedi. - frkne Aves. - Nije li ti Karrde objasnio sve o
ysalamirijima?
- Imao on Jedi moći ili ne, ipak je Jedi. - tvrdio je Lando. Iznenada shvati
kako mu je pištolj uperen u Avesa. Ali to je bilo u redu, jer je i Avesov pištolj
bio uperen u njega. - U svakom slučaju, njegova je glava tamo vani više
izložena nego bilo čija ovdje unutra. Uvijek možeš prekinuti akciju i povući
se.
- O, da, naravno. - Zareži Aaves, pogledavajući kroz prozor. Imperijalci su
se približavali polovini trga, vidje Lando, i jurišnici su djelovali oprezni i
zabrinuti. - Osim što će oni, ako ostavimo i jednog od njih živog, zatvoriti
cijeli grad. I što ćemo s jurišnom letjelicom iznad nas?
- A što bi s njom? - odvrati Lando. -Ja još uvijek nisam čuo kako je se ti
uopće misliš riješiti.
- Jedno je sigurno, ne želimo je na tlu. - otpovrne Aves. - A upravo to će
se dogoditi ako pustimo jurišnike da udu pod svod. Letjelica će se spustiti
točno ispred njih, između nas i njih. To će im, dodatno uz svodove, pružiti
zaklon kakav trebaju i onda se lijepo mogu opustiti, zavaliti i skinuti nas
jednog po jednog bez ikakve žurbe. - Odmahne glavom i ponovo dohvati
odašiljač. - Osim toga, prekasno je da ostale upućujemo u bilo kakve
promjene plana.
- Ne trebaš ih upućivati. - reče Lando, osjetivši kako se počinje znojiti.
Luke je računao na njega. - Nitko ne treba ništa uraditi sve dok ti ne aktiviraš
eksplozivne naprave u pištoljima.
Aves ponovo odmahne glavom. - Preopasno je. - Okrene se prema prozoru
i podigne odašiljač.
Upravo tu, shvati Lando, baš tu se svodi račun do kraja. Tu se odlučuje
kome ili čemu više vjeruješ. Taktici i apstraktnoj logici… ili ljudima.
Spustivši pištolj, nježno pritisne cijev uz Avesov vrat. - Čekat ćemo. - tiho
prozbori.
 Aves se ne pomakne, ali nešto u načinu na koji se sagnuo podsjeti Landa
na grabežljivca u lovu. - Ovo neću zaboraviti, Calrissian. - reče, mekim i
ledenim glasom.
- I ne želim da zaboraviš. - odvrati mu Lando. Pogleda van prema
jurišnicima… i ponada se da je Luke doista znao što radi.

Vojnici u prednjim redovima već su prošli svod, a bojnik je bio udaljen

samo nekoliko koraka od njega, i u tom trenutku četvorica jurišnika
jednostavno eksplodiraše.
Djelovalo je vrlo spektakularno. Usklađen bljesak bije-ložutog plamena
osvjetlio je okoliš svjetlom koje je zasljepljivalo i bilo bolno za oči, a tresak
skupne eksplozije gotovo obori Lukea s nogu.
Zvuk mu je još uvijek zvonio u ušima, kada se iza njega prolomi pucnjava
oružja. Jurišnici su zaista bili dobri. Nije bilo panike među njima, nisu se
iznenada sledili od za-panjenosti, niti su se zbunjeno raspršili. Postavili su se
u borbene položaje skoro i prije nego što je otvorena vatra na njih. Oni koji su
bili bliže svodu, primaknuše se stupovima kako bi iz zaklona pružili vatrenu
podršku ostalima koji su tek hitali prema zaklonu. Uz pucnjeve oružja, Luke
je mogao čuti i parajući zvuk skutera kako ubrzavaju do pune brzine, a iznad
sebe ugleda samo tračak lake jurišne letjelice kako nadlijeće poprište u potrazi
za lokacijom nevidljivih napadača.
Tada ga ispod pazuha zahvate dvije ruke u oklopu i iznenada ga
jednostavno odvuku prema svodu pod kupolom. Nekoliko trenutaka kasnije bi
bezobzirno bačen u usku udubinu između stupova koji su podupirali sjevernu
stranu nad-svodenog prolaza. Mara je već ležala tamo, sklupčana, a sekundu
nakon toga, dva jurišnika ubace, sasvim neceremo-nijalno, i Hana pored njih.
Četvorica se Imperijalaca postave iznad njih, koristeći se stupovima kao
zaklonom, i otvore vatru. Oslonivši se na koljena, Luke se protegne koliko je
mogao i pogleda što se događa.
Vani, u zoni vatre, djelujući malen i bespomoćan, okružen smrtonosnom
mrežom vodoravnih laserskih hitaca, Artoo se kotrljao prema njima onoliko
brzo koliko je to mogao na svojim malenim kotačićima.
- Mislim da smo u nevolji. - promrmlja Han u Lukeovo uho. - Da ne
spominjemo Landa i ostale.
- Još nije gotovo. - reče mu Luke napeto. - Samo ostani u blizini. Kakav si
u izazivanju pometnje?
- Izvrstan. - odgovori Han, i na Lukeovo iznenađenje izvuče ruke iza leda,
dok su mu lanac i narukvice lisica opušteno visili s lijevog zglavka. - Lažnjak.
- naceri se, izvlačeći skriveni komad metala iz unutrašnjosti otvorene
narukvice, pa pokuša njima otvoriti Lukeove uze. - Nadam se da ta stvar., ah!
- pritiska na Lukeovim zglobovima nestane, lisice se otvore i padnu na
zemlju. - Jesi li spreman za pometnju? - upita Han, uzimajući u ruku slobodan
kraj lanca.
- Sačekaj još trenutak. - reče mu Luke, pogledavajući prema gore. Većina
se skutera sklonila pod kupolu. Lebdeći nisko ispod kamenog svoda, izgledali
su kao čudna vrsta ptica koja se skriva od oluje. Puške su im bljuvale vatru
prema kućama oko trga. Pred njima, tek malo ispod crte njihove vatre, jurišna
se letjelica polako spuštala usporedo sa stupovima svoda. Čim bude
prizemljena na tlu…
Jedna šaka zgrabi Lukeovu ruku, i njezini se nokti zabiju duboko u
njegovu kožu. - Sto god misliš uraditi, uradi to odmah. - sikne Mara zlobno. -
Ako se jurišno vozilo spusti, nikada ih nećeš istjerati iz zaklona.
- Znam. - kimne joj Luke. - Na to i računam.

Jurišno se vozilo bez poteškoća spusti na zemlju točno ispred svoda,

zaklanjajući napadačima svaku daljnju mogućnost pogađanja. Sagnut ispod
prozora, Aves opako opsuje.
- Pa, eto ti tvoj Jedi. - zaurla. - Imaš li još koju briljantnu zamisao,
Calrissiane?
Lando proguta knedlu. - Moramo mu dati…
Nije uspio završiti rečenicu. Ispaljena iz pravca kupole, jedna se laserska
zraka odbi o prozorski okvir i Lando osjeti strahoviti udar boli. Od šoka
posrne unazad, upravo u trenutku kada je drugi hitac potpuno razorio taj dio
okvira, i zasuo mu ruku i grudi kišom krhotina drveta i žbuke.
Pao je na pod tolikom jačinom da mu pred očima zaplesaše zvijezde.
Trepćući i stišćući zube od bola, osloni se na lakat i pogleda prema gore…
I ugleda Avesa kako se naginje nad njim.
Lando mu se zagleda u lice. Neću ovo zaboraviti, rekao mu je Aves, prije
manje od tri minute. I prema izrazu njegovog lica, Lando je zaključio da Aves
nije imao namjeru više čekati.
- Probit će ste. - prošaputa Lando bolno. - Hoće! Ali mogao je vidjeti da
ga Aves ne sluša… i, duboko u sebi, nije mu mogao zamjeriti. Lando
Calrissian, profesionalni kockar, odigrao je svoju posljednju igru, i izgubio je.
 A dug te igre, posljednji u nizu velikog broja takvih dugova, trebao je sada
biti naplaćen.

Jurišna se letjelica lagano spustila na tlo ravno pred svod i Luke se osovi
na noge. To je bilo to. - U redu, Han. - promrmlja. - Kreni!
Han kimne i skoči, ispravi se i postavi među četvoricu jurišnika koji su
stajali nad njima. Zamahnuvši od dolje, svojim okovima svom snagom udari
najbližeg čuvara preko prednjeg štitnika na šljemu, a zatim zabaci lanac oko
vrata drugome, snažno ga povuče unazad i odmakne ga od stupa. Druga
dvojica se pokrenu istog trenutka, bacivši se na njega, stvorivši cijelu gužvu
od isprepletenih tijela.
I u sljedećem trenutku, Luke je bio slobodan.
Ustane se i nagne se prema van da pogleda iza stupova. Artoo je još
uvijek bio usred ničije zemlje, žureći da se dokopa zaklona prije nego što ga
pogodi jedan od hitaca koji su sijevali na sve strane. Zalobno zaćereta kada je
ugledao Lukea…
- Artoo, sada! - poviče Luke ispruživši ruku i gledajući prema južnoj
strani nadsvodenog prolaza. Jurišnici su se solidno utvrdili između kamenih
stupova i prizemljene letjelice. Ako ovo ne uspije, bit će da je Han imao
pravo. Landu i ostalima nema spasa. Stisnutih zuba, žarko se nadajući da
njegov protunapad nije uslijedio prekasno, okrene se nazad prema Artoou…
I upravo tada, s elegantim bljeskom srebrne kovine i savršeno precizno,
njegova mu sablja lijepo sleti u ispruženu šaku.
Pored njega, čuvari su se obranili od Hanova suluda napada i bili ponovo
na nogama, okruživši Hana koji je bio na koljenima. Luke ih sve pokosi
jednim zamahom, a blješteće zelena sablja prosiječe svjetlucave oklope
jurišnika bez ikakvog otpora, bez zadrške. - Iza mene! - poviče Hanu i Mari,
stupivši u prazninu između dva sjeverna stupa i usredotočivši se na gomilu
Imperijalaca koji su stajali ili čučali između njega i stupova na južnoj strani.
Naglo su postali svjesni iznenadne prijetnje iza svojih leda, i nekolicina se već
okrenula prema njemu, upirući svoje oružje.
Sa snagom Sile koja bi mu vodila ruku, mogao bi im se, bez sumnje,
suprotstaviti i odbiti njihove lasere oštricom sablje. Ali Mara je bila u pravu.
Učinak ysalamirija protezao se doista čak ovamo, tako daleko izvan šume, i
Sila je još uvijek bila tiha.
Ali s druge strane, nije ni imao namjeru boriti se s jurišnicima. Okrenuvši
leda pištoljima koji su bili upereni u njega, zamahne sabljom ukoso nadolje i
opet gore…
I vješto prosiječe jedan od kamenih stupova napola.
Začuje se glasan prasak kada iznenada oslobođena napetost zatrese cijelu
strukturu svoda. Još jedan zamah, i drugi je stup bio presječen…
Buku bitke iznenada zagluši zastrašujući zvuk trenja kamena o kamen uz
koji su se dva oštećena stupa razdvjala i raspadala.
Luke se naglo okrene, tek krajem oka primjetivši kako se Han i Mara
izvlače ispod kupole koja se urušavala, bacajući se njemu za leda gdje su bili
sigurniji. Izrazi lica jurišnika bili su skriveni maskama na kacigama koje su
nosili, ali iznenadan osjećaj strave koji se ukazao na bojnikovu licu govorio je
dovoljno. Nad njima, kamena masa kupole zaškripa upozoravajući. Stisnuvši
zube, Luke hitne sablju preko cijelog nad-svodenog prolaza, prema stupovima
na drugoj strani. Sablja presječe jedan stup i načme drugi…
Uz zaglušujuću buku, cijela se konstrukcija sruči nadolje.
Čak i Luke koji je stajao na samom rubu, jedva na vrijeme izbjegne masu
kamena koja se urušila. Jurišnici, koji su bili u središtu građevine, nisu
izbjegli.
 GLAVA 30

Karrde je hodao oko hrpe kamenja prema mjestu gdje je provirivao

zgnječeni nos lake jurišne letjelice. Osjećao se osupnut i nije mogao
povjerovati u ono što je vidio.
- Jedan čovjek? - promrmlja.
- Pa, i mi smo malo pomogli. - podsjeti ga Aves. Ali zajedljivost njegovih
riječi blijedila je pred poštovanjem koje se jasno čulo u njima.
- I to bez snage Sile? - reče Karrde.
Osjetio je kako se Aves stresao od nelagode. - Isto to je i Mara rekla. Iako,
naravno, Skywlaker joj je mogao i lagati o tome.
- Ne vjerujem da jeste. - pogled mu privuče pokret na vanjskom rubu trga
i Karrde se okrene da pogleda. Vidje Skywalkera i Soloa kako pomažu
Landou, koji je izgledao nejasno slab, da dođe do jednog od otvorenih
mlažnjaka parkiranih naokolo trga. - Dobio je, je li?
Aves zagunda. - Bio je vrlo blizu da dobije i od mene. - reče. - Mislio sam
da nas je izdao, pa sam zaključio kako se trebam pobrinuti da ne umakne
nekažnjeno.
- Gledajući unatrag na ovo što se dogodilo, dobro je da se nisi pobrinuo. -
Karrde pogleda nagore, pogledom pretražujući nebo. Pitao se koliko će dugo
trebati Imperijalcima da shvate što se danas ovdje odigralo.
I Aves pogleda prema nebu. - Još uvijek možemo srušiti dvije preostale
jurišne letjelice, prije nego što pošalju izvješća. - predloži. - Mislim da nisu
uspjeli poslati nijednu poruku svome zapovjedništvu, prije nego što smo ih
likvidirali.
Karrde odmahne glavom, osjetivši dubok ubod tuge pomješane s
osjećajem da mora požuriti. Do sada zapravo nije nikada shvatio koliko je
zavolio ovo mjesto, njegovu bazu, šumu, cijeli planet Myrkr. Sada, kada nije
bilo druge nego napustiti sve to. - Ne. - reče Avesu. - Nemamo nikakve
mogućnosti prikriti našu ulogu u svemu ovome. Ne pred čovjekom kao što je
Thrawn.
- Vjerojatno si u pravu. - reče Aves, a i njegov je glas odavao osjećaj da
moraju biti brzi. Da, razumio je dublji smisao ovoga. - Želiš li da se vratim u
bazu i započnem s pripremama za evakuaciju?
 - Da. I povedi Maru sa sobom. Pobrini se da bude stalno zauzeta i što
dalje od Skywalkerova X-krilca i Millennium Falcona.
Osjetio je Avesov pogled na sebi. Ali ako je i bio začuđen, nije postavljao
pitanja i zadržao je to za sebe. - U redu. Vidimo se kasnije.
I žurno ode. Letjelica s Calrissianom je upravo poli-jetala, vraćajući se na
ono mjesto gdje su Falcona pripremali za put. Solo i Skywalker išli su prema
drugoj letjelici, a Karrde, oklijevajući samo trenutak, krene za njima da ih
sustigne. Došli su do letjelice u isto vrijeme, i za trenutak su im se pogledi
sreli. - Karrde, - konačno progovori Solo. - Dužnik sam ti.
Karrde kimne. - Hoćeš li mi ipak izvući Etherway?
- Rekao sam ti da hoću. - reče mu Solo. - Kamo želiš da ti je dovezem?
- Samo je ostavi na Abregadou. Netko će je već pokupiti. - okrene se
prema Skywalkeru. - Zanimljiv mali trik. - primjeri, kimnuvši glavom prema
hrpi kamenja. - Neortodoksno, moglo bi se reći.
Skywalker slegne ramenima. - Uspjelo je. - jednostavno reče.
- To sigurno. - složi se Karrde. -I čini se da je spasilo život nekolicini
mojih ljudi u nevolji.
Skywalker ga pogleda ravno u oči. - Znači li to da si se odlučio?
Karrde mu pokloni slabašan smješak. - Ne vidim da imam nekog izbora. -
ponovo pogleda u Hana. - Pretpostavljam da ćete odmah otići?
-Čim prikačimo Lukeovog X-krilca tako da ga možemo vući. - kimne
Solo. - Lando je manje-više dobro, ali će mu trebati profesionalnija
medicinska pomoć od one koju mu možemo pružiti na Falconu.
- Moglo je biti i gore. - reče Karrde.
Solo ga pogleda na način koji je jasno stavljao do znanja da sve zna. -
Puno gore. - složi se mrko.
- Kao što je baš sve moglo završiti gore nego što jeste. - podsjeti ga
Karrde, dajući svome glasu oštru notu. Na kraju krajeva, mogao ih je svu
trojicu bez razmišljanja predati Imprijalcima odmah na početku.
I Solo je to znao. - Aha. - prizna. - Pa… zbogom. Karrde ja gledao za
njima dok su ulazili u letjelicu.
- Još nešto. - reče dok su pričvršćivali sigurnosne pojaseve.
- Očito je da ćemo se morati izvući odavde prije nego što Imperij shvati
što se dogodilo. To znači da nam treba poprilično brodova velike zapremine,
ako to želimo izvesti na brzinu. Nemate li možda nekoliko teretnih brodova
viška, ili koji otpisani vojni brod koje bih mogao dobiti?
Solo ga čudno pogleda. - Nemamo dovoljno brodova ni za uobičajene
poslove Nove Republike. - reče. - Mislim da sam ti to i ranije spomenuo.
- Pa, možda posudba, u tom slučaju? - bio je uporan Karrde. - I otpisana
Mon Calamari Zvjezdana krstarica bi poslužila.
- Siguran sam da bi. - odvrati mu Solo s puno sarkazma. - Vidjet ću što se
da uraditi. - Kupola se polako spusti preko njih i čvrsto se zatvori. Karrde
korakne unazad, i uz zvuk mlaznih motora, letjelica se podigne prema nebu.
Ispravivši se, zaputi se prema šumi.
Karrde je gledao za njima dok su odlazili, pitajući se je li onaj posljednji
prijedlog iznio prekasno. Ali možda i nije. Solo je bio od onih tipova kojima
je dug časti bio svet. Vjerojatno je to pokupio od svog Wookie prijatelja
tijekom ovih dugih godina. Ako uspije pronaći Zvjezdanu krstaricu viška,
poslat će je.
A kada bude ovdje, bit će jednostavno ukrasti je od posade koju Solo
pošalje na brodu. Možda takav jedan poklon pomogne u smirivanju
neizbježnog bijesa Velikog Admirala Thrawna, koji će sigurno uslijediti
nakon što otkrije što se ovdje dogodilo.
Ali, možda i neće.
Karrde još jednom pogleda ruševine srušenog svoda i prođe ga jeza. Ne,
ratni brod tu neće pomoći. Ne u ovoj situaciji. Thrawn je ovdje imao
prevelike gubitke da bi ih jednostavno pripisao ratnoj sreći ili nesreći. On će
se vratiti… i tražit će krv.
I možda po prvi pu u vome životu, Karrde osjeti neprijatno gibanje
iskonskog straha u svojoj utrobi.
Letjelica nestane nad krošnjama drveća u daljini. Karrde se okrene i
posljednji put, oklijevajući, pogleda Hyllyard City. Ovako ili onako, znao je
da ga više nikada neće vidjeti.

Luke je smjestio Landa u jednu od kabina Falcona, dok su Han i nekoliko

Karrdeovih ljudi bili vani, zauzeti pričvršćivanjem konopa za vuču koji je bio
već zakačen za X-krilca. Paket medicinske pomoći na Falconu bio je prilično
primitivan, ali je bio dovoljan za očistiti ranu i osnovno previjanje rane od
lasera. Cjelokupni tretman liječenja morat će pričekati dok ga ne otpreme u
cilindar za intenzivnu njegu, ali Lando je zasada djelovao dobro s obzirom na
okolnosti. Ostavljajući Artooa i Threepioa da paze na njega, usprkos
Landovim protivljenjima da ne treba nikog tko će ga paziti i da mu je, povrh
svega, Threepija na vrh glave, Luke se varti u pilotsku kabinu upravo u
trenutku kada je brod polijetao.
- Je li bilo problema s kablom za vuču? - upita, spuštajući se u sjedalo
kopilota.
- Zasada ne. - reče Han, naginjući se naprijed i gledajući naokolo kako se
Falcon diže nad krošnje drveća. - Dodatna nas težina nimalo ne ometa, u
svakom slučaju. Sve bi trebalo biti u redu.
- Dobro. Očekuješ li društvo?
- Nikad se ne zna. - odvrati Han, pogledavši još jenom pažljivo nebo prije
nego što se zavalio nazad u sjedalo i uključio mlazne pogone. Karrde je rekao
da je ovdje ostalo par lakih jurišnih letjelica i nekoliko skutera. Bar jedan od
njih bi mogao zaključiti da je isplativije upustiti se u samouboj-stvenu akciju
u posljednjem trenutku, nego se vratiti Velikom Admiralu i podnijeti izvješće.
Luke se zagleda u njega. - Veliki Admiral? - oprezno upita.
Hanove se usne stisnu. - Aha. Izgleda da taj sada režira predstave za
Imperij.
Lukeovim se leđima rasprše hladni trnci. - Mislio sam da smo se
obračunali sa svim Velikim Admiralima.
- I ja. Ali jedan nam je očito promakao. Nenadano, usred Hanove
posljednje riječi, Luke osjeti kako ga ispunjava nova svijest i snaga. Kao da se
budi iz dubokog sna, ili kao da je stupio iz mračne prostorije na svjetlo, ili kao
da je odjednom ponovo razumio svemir.
Sila mu se vratila.
Luke duboko udahne i preleti pogledom po ploči upravljača, tražeći
visinomjer. Upravo su prešli dvanaest kilometara. Karrde je bio u pravu, ti
yasalamiriji su se doista nadopunjavali u svojim obrambenim moćima. - Ne
vjerujem da mu znaš ime? - promrmlja.
- Karrde mi nije htio reći. - odgovori Han, radoznalo pogledavši u Lukea.
- Možda možemo trgovati s njim, ponuditi mu u zamjenu za ime krstaricu
koju je tražio. Jesi li dobro?
- Dobro sam. - uvjeri ga Luke. - Samo… osjećam se kao da ponovo vidim
nakon dugih dana sljepila.
Han frkne ispod glasa. - Aha, znam kakav je to osjećaj. - reče
podsmješljivo.
- Vjerujem da znaš. - pogleda ga Luke. - Nisam imao prilike reći ti ovo
ranije… ali hvala ti što si pošao za mnom.
 Han odmahne rukom. - Nema problema. Ni ja nisam imao priliku reći tebi
ranije, - ponovo pogleda u Lukea - ali ti izgledaš kao da su te provukli kroz
užareni ugljen.
- Moja prekrasna krinka, - reče mu Luke, oprezno dotičući lice. - Mara mi
je zajamčila da će nestati za nekoliko sati.
- Da… Mara… - odvrati Han. - Izgledalo mi je kao da ste se dobro
uklopili tamo dolje.
Luke se namršti. - Ne budi uvjeren u to. - odgovori-Luke. - Bilo je to
pitanje zajedničkog neprijatelja pred nama, ništa više. Prvo šuma, zatim
Imperijalci.
Mogao je osjetiti kako se Han vrpolji prije “nego što će postaviti sljedeće
pitanje, ali ne zna kako ga postaviti. Odluči mu poštedjeti muku. - Ona me
želi ubiti. - reče mu.
- Znaš li zašto?
Luke otvori usta da mu odgovori… i, na svoje iznenađenje, ponovo ih
zatvori ne rekavši ni riječ. Nije imao posebnog razloga ne reći Hanu ono što
je znao o Marinoj prošlosti. Bar se nije mogao dosjetiti nijednog dobrog
razloga. Ali je ipak osjećao neobičan otpor koji ga je priječio pričati o tome. -
U pitanju su osobni razlozi. - konačno reče.
Han ga pogleda čudnim pogledom. - Osobni razlozi? Koliko osobna može
biti ucjena na mrtvu glavu?
- Nije to ucjena na moju glavu. - bio je uporan Luke.
- To je nešto, pa… osobno.
Han ga pogleda još jednom, ovaj put duže, a zatim se sav posveti
upavljanju brodom. - Oh. - samo doda.
Falcon je već napustio atmosferu planeta i ulazio U duboki svemir. S ove
visine, zaključi Luke, šuma je djelovala prijatno. - Znaš, nikada nisam otkrio
kako se zove taj planet. - primjeti.
- Zove se Myrkr. - odgovori mu Han. - Ja sam saznao jutros. Mislim da se
Karrde već bio odlučio napustiti ga, čak i prije bitke. Imao je strašno
osiguranje na sve strane kada smo ja i Lando došli k njemu.
Nakon nekoliko trenutaka bljesne svjetlo na upravljačkoj konzoli. Falcon
je bio dovoljno daleko od Myrkrove sile teže i mogao je ubrzati do brzine
svjetlosti. - Dobro. - kimne Han. - Kurs je već unesen u memoriju. Hajdemo
odavde! -Čvrsto dohvati središnju polugu i povuče je prema sebi, i uz kišu
zvjezdanih linija koja ih okruži, dostignu punu brzinu.
 - Kamo idemo? - upita Luke kada su linije izblijedjele i oko njih ostane
samo uobičajeno pjegasto nebo. - Coruscant?
- Malo ćemo skrenuti prije toga. - odgovori Han.
- Želim navratiti do Sluis Van pristaništa, vidjeti možemo li tamo srediti
Landa i tvoju letjelicu.
Luke ga pogleda postrance. - A možda tamo pronađemo i zvjezdanu
krstaricu koju bi mogli posuditi Karrdeu?
- Možda. - odvrati Han pomalo se braneći. - Mislim, Ackbar ima gomilu
otpisanih ratnih brodova koji već razvoze teret po Sluis sektoru. Ne vidim
zašto ne bi mogli posuditi jedan od njih na nekoliko dana, ili?
- Vjerojatno si u pravu. - složi se Luke uz uzdah. Odjednom se osjećao
dobro sjedeći zavaljen u sjedalo i ne radeći ništa. - Pretpostavljam da će se na
Coruscantu snaći i bez nas još nekoliko dana.
- Nadam se da hoće. - odvrati Han, nenadano mračnim glasom. - Ali tamo
se nešto sprema. Ako se do sada nije već i dogodilo.
Osjećaj koji ga je prožimao bio je jednako mračan kao i njegov glas. -
Možda u tom slučaju ne bi trebali gubiti vrijeme na Sluis Vanu. - predloži
Luke, osjetivši slične trnce kao i Han. - Lando jeste povrijeđen, ali nije u
stvarnoj opasnosti.
Han odmahne glavom. - Ne. Želim da se dobro pobrinu za njega što prije.
A i ti, momčino, trebaš malo odmora. - doda, gledajući u Lukea. - Samo sam
ti htio dati do znanja da, kada se spustimo na Coruscant, možemo očekivati da
ćemo uletjeti u ludnicu. Zato uživaj u Sluis Vanu dok možeš. Bit će to
vjerojatno posljednje mirno i tiho mjesto za sada, i tko zna kada ćemo se
ponovo moći opustiti.

U crnilu dubokog svemira, tri tisuće svjetlosnih godina od Sluis Van

pristaništa, operativna se skupina pripremala za bitku. - Judicator je upravo
obavio prijavak, kapetane. - reče časnik za održavanje veze Pellaeonu. -
Potvrđuju stanje pripravnosti za borbu, i traže daljnje zapovjedi.
- Obavijesti kapetana Brandeia da nema promjena u prvotnom planu. -
reče mu Pellaeon, stojeći za prednjom osmatračnicom i gledajući u sjenovite
likove koji su se okupljali oko Chimaere. Jedino po čemu ih je mogao
prepoznati bili su nejasni oblici njihovih pozicijskih svjetala. Bila je to
zadivljujuća operativna sila. Baš kao u starim danima, pet Imperijalnih
razarača, dvanaest krstarica klase Strike, dvadeset i dvije lake krstarice
starijeg tipa Carrack klase i trideset kompletnih eskadrila TIE lovaca koji su
čekali pripravni na svojim uzletištima u hangarima.
I ploveći usred sve te zastrašujuće moći, kao nečija uvrnuta šala, nalazio
se stari isluženi teretnjak A-klase. Ključ cijele ove operacije.
- Kakav nam je status, kapetane? - oglasi se tihi Thrawnov glas iza njega.
Pellaeon se okrene kako bi pogledao Velikog Admirala. - Svi su brodovi
na svojim položajima, gospodine. – izvjesti ga. - Tertanjakov štit za
prikrivanje je provjeren i spreman, svi TIE lovci su spremni i opremljeni.
Mislim da smo spremni.
Thrawn kimne, prelazeći žarkim očima po polju bljes-kajućih svjetala oko
njih. - Izvrsno. - promrsi. - Kakvo je izvješće s Myrkra?
Pitanje malo izbaci Pellaeona iz ravnoteže. Nije razmišljao o Myrkru već
danima. - Ne znam, Admirale. - prizna, gledajući preko Thrawnova ramena
prema časniku za održavanje veze. - Poručnice, dajte nam posljednje izvješće
zemaljskih postrojbi s Myrkra.
Časnik je već pretraživao memoriju računala u potrazi za podacima. -
Rutinsko izvješće, gospodine. - reče. - Stiglo je… prije četrnaest sati i deset
minuta.
Thrawn se okrene da ga pogleda. - Četrnaest sati? - ponovi, glasom vrlo
tihim i ubojitiim. - Izričito sam im naredio neka se javljaju svakih dvanaest
sati.
- Da, Admirale. - reče časnik za vezom, polako počinjući biti živčan. - Ja
sam naredbu proslijedio, evo, vidi se i po spisu. Mora da su… - zamukne,
gledajući bespomoćno u Pellaeona.
Sigurno su zaboravili poslati izvješće, bilo je prvo što je Pellaeonu,
punom nade, palo na pamet. Ali ta pomisao se ne održi. Jurišnici nisu
zaboravljali takve stvari. Nikada.
- Možda imaju poteškoća s odašiljačem. - primjeri sa zadrškom.
Thrawn je nekoliko trenutaka samo stajao, bez riječi.
- Ne. - konačno reče. - Ubijeni su. Skywalker je doista bio tamo.
Pellaeon je oklijevao, ali ipak odmahne glavom. - Ne mogu povjerovati u
to, gospodine. - reče. - Skywalker ih nije mogao sve ubiti. Ne dok onoliki
ysalamiriji po šumi guše njegove Jedi moći.
Thrawn usmjeri pogled svojih užarenih očiju na Pellaeona. - Slažem se. -
reče hladno. - Očito, netko mu je pri tome pomogao.
Pellaeon se natjera izdržati Admiralov pogled. - Karrde?
 - Tko je osim njega bio tamo? - odvrati Thrawn pitanjem. - Toliko o
njegovom zagovaranju neopredijeljenosti.
Pellaeon pogleda na ekran s ispisom statusa. - Možda bi trebali poslati
nekoga da sve istraži. Mogli bi se odreći jedne borbene krstrarice, možda čak
Stormhawka.
Thrawn duboko udahne, pa polako ispusti zrak.
- Ne. - reče mirnim i odmjerenim glasom. - Operacija Sluis Van je naša
prvenstvena briga u ovome trenutku. I ranije je bilo izgubljenih bitaka zbog
prisustva ili odsustva jednog jedinog broda. Karrde i njegova izdaja će morati
sačekati. Okrene se ponovo prema časniku za održavanje veze. - Obavijestite
terernjak. - zapovjedi mu. - Neka aktivira štit za prikrivanje.
- Na zapovjed, gospodine.
Pellaeon se okrene nazad prema osmatračnici. Teret-njak, obasjan
svjetlima Chimaere, ležao je tamo i djelovao potpuno nedužno. - Štit
aktiviran, Admirale. - izvjesti časnik.
Thrawn kimne. - Zapovjedite neka krenu.
- Da, gospodine. - Pomičući se pomalo lijeno, teretnjak zaokrene i prođe
pored Chimaere, usmjeri se prema udalje-nom suncu Sluis Van sustava i uz
bljesak izazvan ubrzanjem, postigne brzinu svjetlosti.
- Odredi vrijeme. - zapovjedi Admiral.
- Vrijeme određeno. - potvrdi jedan od časnika sa zapovjednog mosta.
Thrawn pogleda u Pellaeona. - Je li admiralski brod spreman, kapetane?
- Chimaera je pod vašim zapovjedanjem, Admirale. - dade mu Pellaeon
formalni odgovor.
- Dobro. Krećemo za teretnjakom za točno šest sati i dvadeset minuta.
Želim da se svi brodovi završno provjere… i želim da ih još jednom
podsjetite kako je naš zadatak samo privući pažnju obrambenih snaga sustava
i priklještiti ih. Ne želim heroje i upuštanje u nepotrebni rizik. Neka to svima
bude jasno, kapetane. Ovdje smo došli nabaviti brodove, ne gubiti ih.
- Da, gospodine. - Pellaeon krene prema zapovjednom mjestu…
- 1 još nešto, kapetane…
 - Da, Admirale?
Na Thrawnovu se licu pojavi opak osmjeh. - Isto tako ih podsjetite, - doda
blago - da naša konačna pobjeda nad pobunjenicima počinje upravo ovdje.
 GLAVA 31

Kapetan Afyon, zapovjednik eskortne fregate Larkhess odmahne glavom

pun prezira i gnušanja, gledajući u Wedgea duboko zavaljenog u svoje
pilotsko sjedalo. Vi njuške sa X-krilcima, - zaviče - baš znate kako zabrljati,
zar ne?
Wedge slegne ramenima, pokušavajući se ne suprotstavljati. Nije bilo
lako, ali, puno je toga naučio posljednjih nekoliko dana. Otkako su napustili
Coruscant, Afyon je bivao sve svadljiviji i toga se držao po cijeli dan.
A gledajući kroz osmatračnicu na zbrku i gužvu brodova koji su zakrčili
pristanišnu zonu Sluis Vana, nije bilo teško zaključiti zašto je bio takav. -
Da… pa, i mi smo zaglavili ovdje. - podsjeti kapetana.
Ovaj samo ljutito frkne. - Aha, strašna žrtva s vaše strane. Nekoliko se
dana vučete po mome brodu kao umišljene propalice, pa onda odletite na dva
sata dok ja pokušavam nadmudriti teretnjake i uploviti s ovim čudima u
stanicu za pristajanje koja bi više odgovarala smetlarskom brodu. I onda se
opet otmjeno uvučete unutra i vratite se ljenčarenju. Meni se čini da to nije
ono što bi neki nazvali krvavim radom za plaću.
Wedge čvrsto zagrize svoj jezik da ne bi pobjegao i lanuo, i malo žešće
promješa čaj. Svadljivo odgovaranje višim časnicima nije nailazilo ua
blagonaklono razumjevanje u vojnim strukturama. Čak i časnicima koji šu
prešli sve granice ponašanja i dobrog ukusa. Po prvi puta otkako mu je
predano zapovjedanje eskadrilom Rogue, Wedge zažali što je odbio sva
promaknuća koja su mu bila ponuđena nakon toga. Viši čin bi mu dao pravo
da se malo izviče.
Podigavši šalicu i pažljivo otpivši gutljaj čaja, pogleda kroz osmatračnicu
na prizor koji ih je okruživao. Ne, ispravi se, nije mu bilo nimalo žao što je
ostao samo na X-krilcu. Da nije, bio bi vjerojatno u istoj situaciji kao i Afyon
sada. Pokušavao bi upravljati brodom kojem treba posada od devetstotinjak
članova, a trenutno njime upravlja samo petnaest ljudi, tegleći teret u onome
što je zapravo ratni brod.
I, ako ćemo biti iskreni, pokušavati se nositi s umišljenim pilotima X -
krilaca koji su po cijeli dan sjedili oko zapovjednog mosta, pijuckali čaj i
tvrdili sa krajnjim zadovoljstvom, da zapravo rade upravo ono što im je i
zapovjeđeno.
 Wedge sakrije osmjeh iza šalice. Da, da je bio na Afyonovom mjestu, i on
bi vjerojatno bio spreman bljuvati vatru od bijesa i ogorčenja. Možda je
trebao uzvratiti i pustiti kapetana da ga uvuče u raspravu, zapravo. Pustiti ga
da ispuca malo višak svoje nervozne energije. Vrlo skoro, u roku sat vremena,
ako se moglo vjerovati kontroli leta Sluis Vana koja je za to vrijeme najavila
vrijeme odlaska, konačno će doći na red i Larkhess da napusti pristanište i
krene prema Bpfasshu. Bilo bi lijepo kada bi Afyon, kada dođe vrijeme za to,
bude dovoljno smiren kako bi mogao upravljati brodom.
Otpivši još jedan gutljaj čaja, Wedge pogleda kroz osmatračnicu. Ugleda
par prerađenih putničkih brodova kako kreće u proboj prema slobodnom
nebu, u pratnji četiri Corellianske korvete. Iza njih, slabo vidljivo pod
blijedim svjetlom svjetlosnih bova za označavanje linija, primicalo se nešto
što je nalikovalo pomalo neuobičajenim transporterima kakve je pratio u jeku
rata, a za njim su klizile dvije B-krilne letjelice.
Skroz po strani od toga, krećući se usporedo s njihovim pravcem odlaska,
u pristanište je ulazio teretnjak A-klase.
Bez ikakve pratnje.
Wedge ga je promatrao dok im se polako približavao, a osmjeh mu
izblijedi kad mu u podsvjesti zazvoniše zvona na uzbunu. Okrećući se na
svome sjedalu, posegne prema konzoli kraj sebe i aktivira senzorsko očitanje.
Brod je djelovao vrlo nedužno. Bio je to stariji teretnjak, vjerojatno
odbačena verzija originalnog Corellian Actiona IV, s onom vrstom obloge
koja se mogla zaraditi poštenim radom cijelog jednog života ili kratkom i ne
baš uspješnom karijerom gusarstva. Prema nalazu senzora, njegova su
skladišta bila potpuno prazna, i brod nije imao nikakovog naoružanja, bar ga
Larkhessovi senzori nisu mogli otkriti.
Potpuno prazan teretnjak. Koliko je vremena prošlo, upita se Wedge
pomalo nelagodno, od njegovog posljednjeg nailaska na potpuno prazan
teretnjak.
- Problemi?
Wedge pogleda kapetana, pomalo iznenađen. Njegova frustracija i bijes
od maloprije potpuno su nestali, a zamjenilo ih je nešto smireno, oprezno i
spremno na borbu. Možda, proleti Wedgeu kroz glavu, Afyon ipak nije
potpuno zahrdao u vodama civilnog prometa. - Teretnjak koji pristaje. - reče
Wedge, odlažući šalicu na rub konzole i uključivši se u sustav veze. - Nešto
mi je sumnjivo u vezi s njim.
Kapetan pogleda kroz osmatračnicu, a zatim na očitanje nalaza senzora
koje je Wedge ispisivao po ekranu. - Ne vidim ništa. - reče kapetan.
 - Ni ja. - prizna Wedge. - Ali nečega u tom ima… Do bijesa!
-Što?
- Kontrola leta me ne pušta unutra. - reče mu Wedge dok je isključivao
vezu. - Kažu, gužva na prometnicama je već prevelika.
- Dopusti meni. - Afyon se okrene prema svojoj konzoli. Teretnjak je sada
mijenjao kurs, onim polaganim i opreznim manevrom koji bi ukazivao na
maksimalnu opterećenost teretom. Ali prema njhovim senzorima, skladišta
broda su bila potpuno prazna…
- Idemo. - reče Afyon, gledajući u Wedgea s podrugljivim zadovoljstvom.
- Ubacio sam se u njihovo računalo s podacima. Mali trik koji čovjek nikada
ne nauči ako samo zuji naokolo u X-krilcu. Da vidimo… Teretnjak Nartissteu,
dolazi s Nelac Krama. Napali su ih gusari, glavni im je pogon oštećen za
vrijeme bitke i morali su odbaciti sav svoj teret. Nadaju se da će ovdje moći
popraviti brod. Sluis kontrola leta samo im je rekla neka se priključe u red.
- Mislio sam da se za pomoć napadnutim brodovima sve manje obraćaju
ovom pristaništu. - namršti se Wedge.
Afyon slegne ramenima. - U teoriji, da… Ali u praksi… Pa, nije teško
nagovoriti Sluisance na kršenje nekih pravila. Samo moraš znati kako
formulirati zahtjev na pravi način.
Wedge kimne, pomalo oklijevajući. Sve se činilo opravdanim i razumnim,
mislio je. Oštećen i prazan brod vjerojatno je morao jednako oprezno
manevrirati kao i natovaren brod. A ovaj je teretnjak bio prazan, i Larhessovi
su senzori to potvrđivali.
Ali Wedgeu su u glavi i dalje zvonila zvona na uzbunu.
Iznenada, zgrabi odašiljač za pojasom. - Eskadrila Rogue, ovdje Rogue
zapovjednik. - pozove. - Svi na brodove!
Piloti mu se redom, jedan po jedan, jave. Wedge pogleda u kapetana i
uhvati ga kako zuri u njega. -Još uvijek misliš da nešto nije u redu? - upita ga
ovaj tiho.
Wedge se namršti, pogledavši još jednom kroz os-matračnicu prema
teretnjaku. - Vjerojatno nije ništa ozbiljno. U svakom slučaju, ne mogu
dopustiti da mi piloti po cijeli dan sjede i pijuckaju čaj. - okrene se i žustrim
korakom napusti zapovjedni most.
Kada je došao do uzletišta na Larkhessu, ostalih jedanaest pilota Rogue
eskadrile spremno ga je čekalo u svojim letjelicamma. Tri minute kasnije, svi
su bili u zraku.
 Teretnjak nije odmakao daleko, vidje Wedge nakon što su nadletjeli trup
Larkhessa i grupirali se u izvidničku formaciju. Ipak, začudi se Wedge,
teretnjak je prešao zavidnu udaljenost za to vrijeme, polako se udaljivši od
Larkhessa, dalje naprijed prema paru Calamari zvjezdanih krstarica koje su
plovile jedna kraj druge, nekoliko kilometara dalje.
- Razvući formaciju. - zapovjedi Wedge pilotima, zaokrenuvši u širokom
luku.
- Hajdemo ih nadletjeti i lijepo pogledati što se događa.
Ostali potvrde primitak zapovjedi. Wedge pogleda na svoj navigacijski
ekran, neznatno prilagodi brzinu i ponovo pogleda van…
U jednom jedinom trenu, cijela se stvar pretvori u pravi pakao.
Teretnjak eksplodira. Odjednom, iznenada, bez ikakvog prethodnog
upozorenja u očitavanju Wedgeovih senzora. Nije mogao naslutiti da će se to
dogoditi dok ga je gledao. Jednostavno se raspao.
Nagonski, Wedge se javi kontroli veze. - Uzbuna! - poviče u odašiljač.’
Eksplozija broda kraj orbitnog doka V-475. Pošaljite ekipu za spašavanje!
U tom trenutku, dok su krhotine broda zujale na sve strane oko njega,
Wedge je mogao vidjeti prazninu… ali iako su njegove oči i mozak registrirali
neobičnu činjenicu da je mogao vidjeti unutrašnjost broda koja se raspada u
ništa, ali ništa iza svega toga…
I iznenada, praznina više nije bila prazna.
Preko veze začuje jednog od svojih pilota kako dahne od čuđenja. Pred
sobom su vidjeli čvrsto zbijenu masu nečega, potpuno ispunjavajući isti onaj
prostor za koji su Larkhessovi senzori tvrdili da su prazni. Masu koja je u
zastrašujućem gibanju rasla, poput osinjeg gnijezda među krhotinama
teretnjaka.
Masa koja se sljedećeg trenutka razlučila u vrveći val TIE lovaca.
- Diži se! - poviče Wedge svojoj eskadrili, naginjući svoju letjelicu udesno
kako bi izbjegao putanju smrtonosne gomile. - Obidi i sastavi formaciju! S-
okove u poziciju za napad.
I dok su letjelice, odgovarajući na zapovjed, zaokretale u širokom luku,
Wedge je s osjećajem slabosti, shvatio da kapetan Afyon nije bio u pravu.
Eskadrila Rogue danas će krvavo zaraditi svoju plaću.
Bitka za Sluis Van je počela.
 Samo što su prošli vanjsku crtu obrane sustava i birokratsku gnjavažu koja
je postala uobičajena za kontrolu Sluis Vana u posljednje vrijeme, a Han se
upravo spremao uputiti prema doku koji im je određen, kad začuše poziv za
uzbunu. - Luke! - poviče Han prema vratima pilotske kabine koja su vodila
dalje u unutrašnjost broda. - Imamo eksploziju broda u pristaništu. Idem
provjeriti o čemu je riječ! - Pogleda na zemljovid orbitnog pristaništa i potraži
lokaciju V-475, pa blago zaokrene brod kako bi ih doveo na pravac…
I poskoči u sjedištu kada laserska zraka snažno pogodi Falcon sa stražnje
strane.
Morao je letjelicu naglo ubrzati, manevrirajući kako bi izbjegao sljedeću
zraku koja sekundu kasnije zašišti prolazeći pored pilotske kabine. Kroz
zaglušujuću buku motora mogao je čuti Lukeov preneražen povik. Kada ih je
i treći hitac promašio, Han je mogao odvojiti trenutak vremena i provjeriti
razmjer štete na brodu koji im je nanio prvi hitac.
Gotovo je poželio da to nije uradio. Na prikazu stražnjeg dijela, ravno iza
njihove letjelice, nalazio se Zvjezdani Razarač Imperija, a njegovi su topovi
osipali snažnu paljbu po jednoj od vanjskih obrambenih postaja Sluis Vana.
Han opsuje sebi u bradu i potjera pogone malo jače. Luke se probije
naprijed kroz hodnik, pokušavajući zadržati ravnotežu u ljuljanju broda koje
je izazvalo naglo ubrzanje, i spusti se u kopilotsko sjedište pored Hana. - Sto
se odgađa? - upita.
- Upravo smo uletjeli u Imperijalni napad. - zaurla Han, pogleda
prikovanog za ispise na ekranima. - Iza nas je Zvjezdani Razarač, a još je
jedan na prilazu dokovima. Čini se da ima još brodova s njima.
- Opkolili su cijeli sustav. - reče Luke savršeno mirnim glasom. Han
pomisli koliko se promjenio, uspoređujući ga s uspaničenim klincem kojeg je
izvukao s Tatooina pod vatrom Zvezdanog Razarača prije nekoliko godina. -
Mislim da imaju pet razarača i malo više od dvadeset manjih brodova.
Han progunda. - Sad bar znamo zašto su napali Bpfassh i druge. Htjeli su
ovamo dovući dovoljno brodova da bi im se pothvat isplatio.
Samo što je to izgovorio, kada frekvencija za uzbunu ponovo proradi. -
Uzbuna! Imperijalni TIE lovci u orbitnoj pristanišnoj zoni. Svi brodovi na
borbene postaje!
Luke se zapanji. - Ovo je zvučalo kao Wedgeov glas. - reče, uključujući
odašiljač. - Wedge? Jesi li to ti?
- Luke? -javi se drugi glas. - Imamo problema, četrdesetak TIE lovaca i
pedeset letjelica čunjasta oblika… Takvo što nisam vidio nikada ranije.
 Veza se prekine, a kroz zvučnike dopre do njih prigušena škripa zračnog
kormila X-krilca. - Nadam se da ste sa sobom poveli i nekoliko eskadrila
borbrnih letjelica. - javi se ponovo Wedge. - Mislim da će biti malo pritisnuti.
Luke pogleda u Hana. - Bojim se da smo ovdje samo Han i ja, na Falconu.
Ali stižemo k vama.
- Požurite.
Luke isključi odašiljač. - Mogu li ikako u svoju letjelicu?- upita Hana.
- Ne dovoljno brzo. - odmahne Han glavom. - Morat ćemo je otkačiti
ovdje i uključiti se u bitku bez nje.
Luke kimne, ustajući iz sjedala. - Idem provjeriti jesu li Lando i droidi
vezani, pa idem gore za top.
- Pripremi gornji top. - poviče Han za njim. Gornji su obrambeni štitovi
bili trenutno jači i Luke će biti bolje zaštićen za gornjim topom.
Ako ga je bilo što uopće moglo zaštititi od četrdeset lovaca i pedeset
zatupljenjih čunjeva koji su letjeli.
Na trenutak se namršti na čudnu pomisao koja ga je obuzela. - Ali ne.
Nisu to mogli biti Landovi ukradeni strojevi za iskopavanje. Čak ni Veliki
Admiral nije toliko lud da pokuša iskoristiti tako nešto u borbi. Prebacujući
maksimum snage na prednja zaštitna polja, Han duboko udahne i uputi se
naprijed.

- Svim brodovima… Krenite u napad! - zapovjedi Pellaeon. - Punom

snagom! Zadržite položaj i status!
Nakon što je dobio potvrde primitka zapovjedi, okrene se prema
Thravvnu. - Svi su brodovi u akciji, gospodine. - reče. Veliki Admiral je
djelovao kao da ga nije čuo. Stajao je pred osmatračnicom, gledao prema
brodovima Nove Republike koji su se uskomešali u pokušaju organizi-ranja
obrane, ruku čvrsto zgrčenih iza leda. - Admirale? - upita Pellaeon oprezno.
- To su bili oni, kapetane. - reče Thrawn, nerazumljivim glasom. - Onaj
brod ravno pred nama. Bio je to Millennium Falcon. A za sobom je vukao X-
krilnog lovca.
Pellaeon se namršti. Bljesak pogonskih motora letjelice jadva se vidio
medu blještećim zrakama laserskih topova uključenih u bitku, a letjelica je
već bila daleko izvan dosega topništva. Činilo se da se trudi umaći što prije i
što brže. Ali odrediti na toj daljini oblik letjelice, a posebno identitet, bilo
je… - Da, gospodine. - reče Pellaeon neutralnim glasom.
 - Zapovjednik Štita javlja da je proboj bio uspješan i da operativna
jedinica teretnjaka napreduje prema krajnjem rubu. Naišli su na otpor
nekolicine brodova za pratnju i jedne eskadrile X-krilaca, ali je, općenito,
odgovor na napad bio slab i raspršen.
Thrawn duboko i čujno udahne, pa se okrene od osmatračnice. - To će se
promijeniti. - reče Pellaeonu, kontrolirajući svoje osjećaje. - Podsjetite
zapovjednika neka ne pretjeruje s jačinom štita, niti da ne gubi previše
vremena na odabir mete. Jednako tako, neka se superkomandosi s minera
usredotoče na Calamarijske Zvjezdane Krstarice, na njima najvjerojatije ima
najviše branitelja. - Njegove crvene oči zabljesnu. - I recite im da Millennium
Falcon stiže.
- Da, gospodine. - odgovori Pellaeon. Ponovo pogleda kroz osmatračnicu ,
prema brodu koji se udaljavao. Vukao je X-krilca…? - Ne mislite valjda…
Skywalker?
Thrawnovo se lice skameni. - Uskoro ćemo znati. - reče tiho. - I ako je
tako, Talon Karrde će nam morati odgovoriti na mnogo pitanja. Zaista mnogo.
- Pazi se, Rogue pet. - upozori Wedge kada je laserska zraka, ispaljena tko
zna od kuda, prošla kraj njegovog broda i okrznula vrh krila jednog X-krilca
pred njim. - Imamo jednog na repu.
- Primjetio sam. - odvrati drugi pilot. - Pincerov manevar?
- Na moj znak. - potvrdi Wedge, dok je pored njega zujala već druga
zraka. Ravno pred njima, Calamarijska Zvjezdana krstarica se tromo
povlačila, pokušavajući se maknuti iz zone bitke. Savršen zaklon za ovu vrst
manevra. Kao jedan, Wedge i Rogue pet porinu ispod krstarice…
- Sada! - snažno nagibajući zračno kormilo, ispravi se okomito na desno.
Rogue pet uradi isto to, ali na lijevo. TIE lovac koji ih je proganjao za
trenutak je zastao, neodlučan za kojom od meta se uputiti. Oklijevao je
trenutak predugo. Kada je zaokrenuo da se uputi za Wedgeom, Rogue pet ga
raznese.
- Lijep pogodak. - reče Wedge, brzo pretraživši okolinu skenerima. Činilo
se da su Tie lovci posvuda, ali tog trenutka, nijedan nije bio dovoljno blizu da
bi im mogao stvarati poteškoće.
I Rogue pet je primjetio istu stvar. - Čini se da smo zasada vani,
zapovjedniče. - primjeti.
- To se da lako ispraviti. - reče mu Wedge. Zaroni dublje nego što je to
učinio dok se zaklanjao krstaricom. Napravi polukrug pa se zaputi nazad
prema središtu bitke. Upravo se izdizao kada je izišao ispod krstarice, kada
zamjeti nešto maleno i čunjasto kako se ugnjezdilo na trup većega broda.
Dok je prelijetao, istegne vrat kako bi bolje vidio što se zapravo događa.
Bila je to jedna od letjelica koja je izmigoljila iz teretnjaka, zajedno s TIE
lovcima. Smjestila se na kupolu mosta krstarice, kao da je čvrsto zavarena.
U blizini se vodila ozbiljna bitka, bitka u kojoj su sudjelovali njegovi
ljudi, i vjerojatno pogibali. Ali nešto je Wedgeu govorilo da je ta stvar važna.
- Sačekaj trenutak. - reče Rogueu pet. - Želim ovo provjeriti.
Ubrzanje ga je već dovelo do pramca krstarice. Za-okrene ispred broda i
nastavi spiralno zaokretati kako bi se vratio na stranu kojom je i došao…
Nenadano, njegova pilotska kabina bi osvjetljena vatrom lasera, a X-krilac
podskoči pod njim kao podbodena životinja. Zvjezdana krstarica ga je
pogodila.
Čuo je kako mu Rogue pet nešto dovikuje. - Drži se straga. - dovikne mu
Wedge, boreći se s nenadanim padom snage i na brzinu pregledajući ekrane. -
Pogođen sam, ali nije strašno.
- Pucali su na vas.
- Da, znam. - odvrati mu Wedge, pokušavajući izvesti manevar uklanjanja
pred vatrom, onoliko koliko mu je to dopuštalo ono malo nadzora koji je još
imao nad brodom. Na sreću, sustavi su počeli ponovo oživljavati čim je
njegova R2 jedinica izvela neka brza prespajanja. I bio je puno sretniji kada je
zaključio da krstarica nema namjere ponovo otvarati vatru na njega. Ali zašto
su uopće pucali na njega?
Osim…
Njegova R2 jedinica je bila preokupirana prespajanji-ma da bi se mogla
tog trenutka pozabaviti bilo čim drugim.
- Rogue pet, trebam brzu senzorsku pretragu. - pozove.
- Gdje je ostatak tih čunjastih letjelica?
- Sačekajte, provjerit ću. - odgovori mu pilot - Prema senzorima… ne
mogu pronaći više od petnaestak letjelica. Najbliža je udaljena deset
kilometara od nas, na položaju jedan-jedan-osam-točka-četiri.
Wedge osjeti neobično grčenje želuca. Petnaest od pedeset, koliko ih je
bilo u teretnjaku s TIE lovcima. Gdje su bile ostale? - Hajdemo provjeriti. -
reče konačno, skrenuvši na presretački vektor.
Cunjasta se je letjelica približavala prema jednoj od pratećih fregata, nalik
Larkhessu i Wedge ugleda četiri TIE lovca kako lete pred njom kao
interventna skupina. Nije vjerovao da će intervencija biti potrebna, posebice
ako je fregata bila s onoliko malo posade kao što je to bila Larkhess. Nije bilo
vjerojatno da će biti u mogućnosti opirati se napadu. - Hajdemo vidjeti
možemo li ih izbaciti iz stroja prije nego što nas primjete. - reče Wedge petici
kad su se približili lovcima.
Nenadano, sva se četiri lovca uzdignu gore i okrenu za pola kruga. Toliko
o planovima za iznenadni napad.
- Uzmi dvojicu s desne strane, Rogue pet, ja uzimam ostale.
- Primljeno.
Wedge je čekao do posljednjeg trenutka prije nego što je zapucao na prvu
metu, istog trenutka oštro zaokrenuvši kako bi izbjegao sudar s drugom
letjelicom. Ona je prohujala kraj njega, a njegov se X-krilac zatrese primivši
još jedan laserski udar. Wedge se opasno nagne u oštrom zaokretu i krajem
oka primjeri kako TIE lovac ponire i daje se u potjeru za njim…
Iznenada, nešto velikom brzinomm proleti pored njega, bljujući lasersku
vatru i ljuljajući se s jedne strane na drugu, u nekoj ludoj izvedenici pijanog
manevra izbjegavanja vatre. TIE lovac primi izravni pogodak i rasprši se u
spektakularan oblak gorećeg plina. Wedge je upravo završio okret i našao se u
položaju koji je i namjeravao zauzeti, upravo u onom trenutku kada je druga
meta Roguea pet završila na isti način.
- Sve je čisto, Wedge. - zazvoni poznati glas u njegovim ušima. - Imaš li
oštećenja?
- Dobro sam, Luke. - uvjeri ga Wedge. - Hvala.
- Vidi, evo ga… stiže. - ubaci se Hanov glas. - Tamo kod fregate. Jeste, to
je jedan od Landovih strojeva.
- Vidim ga. - javi se Luke. - Što radi tamo gore?
- Vidio sam jednog zaljepljenog za Zvjezdanu krstaricu iza. - reče mu
Wedge, podešavajući kurs kako bi se zaputio prema fregati. - Izgleda kao da i
ovaj pokušava izvesti istu stvar. Ne znam zašto.
- Što god da radi, hajdemo ga zaustaviti! - javi se Han.
- U redu!
Wedge je shvatio da će to biti teška utrka, ali mu je trenutak kasnije bilo
jasno i da će mala letjelica stići do fregate prije njih. Već je zaokrenula i
usmjerila svoje dno prema oblozi fregate pripremajući se ugnijezditi na trupu
velike letjelice.
Prije nego što se potpuno priljubila uz fregatu, Wedge ugleda bljesak
zasljepljujućeg svjetla na dnu letjelice.
 - Što je to bilo? - upita Luke.
- Ne znam. - odgovori Wedge, trepćući zbog zasljep-Ijenosti. - Presjajno
je za lasersku vatru.
- Bio je to plazmonski mlaz. - zagunda Han kada mu se Falcon
primaknuo. - Upravo na vrhu izlaza za nuždu. Zato su htjeli rudarske strojeve.
Koriste ih kako bi progorili oblogu trupa…
Glas mu se prekine, a zatim nenadano, žestoko opsuje. - Luke, sve smo
pogrešno shvatili. Nisu došli da unište flotu! Došli su je ukrasti!

Jedan dugi trenutak, Luke je samo zurio u fregatu… a zatim, kao kada se
komadići mozaika uklope svaki na svoje mjesto, slika je bila jasna. Rudarski
strojevi, brodovi Nove Republike, bez dovoljno posade i dostatne obrane,
brodovi koje su morali slati na takve transportne zadatke, flota Imperija koja
nije činila većih napora da se probije kroz obranu sustava…
I zatim, zvjezdana krstarica Nove Republike, sa čvrsto priljubljenim
kopačima na bokovima, koja je pucala na Wed-geov X-krilac… Luke na
trenutak promotri nebo oko sebe. Krećući se vrlo polako kroz svemirsku bitku
koja se nastavljala nesmiljenom žestinom, određeni broj ratnih brodova
počinjao se povlačiti s poprišta. - Moramo ih zaustaviti. - reče ostalima.
- Jako dobra ideja. - reče mu Han. - Ali kako?
- Postoji li način na koji bi se i mi mogli ukrcati s njima? - upita. - Lando
je rekao da su ti strojevi zamišljeni za dvočlane posade. Imperij nije mogao
nagurati više od po četiri jurišnika u svaku.
- S obzirom na to kako su naši brodovi branjeni, četiri jurišnika su i
previše. - naglasi Wedge.
- Da, ali ja ih mogu srediti - reče Luke.
- Na svih pedeset brodova? - usprotivi mu se Han.
- Osim toga, ako probiješ ulaz u uvjetima zrakopraznog prostora i
nepropusne pregrade će se pozatvarati na cijelom brodu. Trebat će ti vječnost
da stigneš do zapovjednog mosta.
Luke stisne zube, ali morao je priznati da je Han u pravu. - U tom slučaju,
moramo ih onesposobiti. - reče.
- Razbiti im pogone ili kontrolne sustave ili tako nešto. Ako nam umaknu
predaleko, a preblizu razaračima, nećemo ih više nikada vidjeti.
- O, vidjet ćemo ih. - Zaurla Han. - Sa svim naoružanjem uperenim ravno
na nas. U pravu si. Onesposobiti što veći broj letjelica je najbolje što trenutno
možemo uraditi. Ali nikako nećemo uspjeti zaustaviti svih pedeset.
- Ne moramo zaustaviti pedeset letjelica, bar ne za sada. - ubaci se Wedge.
- Još uvijek imamo dvanaest letjelica koje se nisu uspjele prikačiti.
- Dobro, hajdemo se prvo njih riješiti. - reče Han.
Imaš li njihove položaje?
- Upravo usmjeravam podatke u tvoje računalo.
- Dobro… U redu, idemo! - Falcon zaokrene i zaputi se prema novom
odredištu. - Luke, stupi u vezu s odjelom za komunikacije i objasni Sluis
kontroli leta što se događa. - doda. - Reci im neka ne puste van nijedan brod
iz orbitnog pristaništa.
- U redu. - Luke potraži frekvencije na odašiljaču, i dok je to radio,
postane svjestan čudne napetosti u pilotskoj kabini Falcona. - Han? Dobro si?
- Ha? Jesam. Zašto?
- Ne znam. Učinilo mi se da se nešto događa s tobom.
- Nešto mi je palo na pamet. - reče Han. - Ali se i izgubilo. Hajde, zovi ih.
Trebat ćeš mi za topovima kad stignemo do letjelica.
Lukeov poziv kontroli leta završio je puno prije nego što su došlli do prve
čunjaste letjelice. - Zahvaljuju nam na obavijesti. - izvjesti Luke ostale. - Ali
kažu da trenutno nemaju raspoloživih snaga koje bi nam mogli poslati u
pomoć.
- Vjerojatno nemaju. - složi se Han. - U redu, vidim dva TIE lovca u
pratnji letjelice. Wedge, ti i Rogue pet skinite njih, a Luke i ja ćemo se
pobrinuti za rudarski stroj.
- U redu. - potvrdi Wedge. Dva X-krilca prohuje pored Lukeove kupole,
razdvajajući se za presretanje čim su TIE lovci promijenili formaciju i
zaokrenuli kako bi presreli napadače.
- Luke, pokušaj ga razbiti umjesto da ga potpuno razneseš. - predloži Han.
- Tek da provjerimo koliko su ljudi Imperijalci ugurali u letjelice.
- Dobro. - reče luke. Letjelica mu je bila u dometu. Prilagodivši jačinu
vatre, opali. Čunjasta letjelica zabljesne kada se metal pod izravnim
pogotkom pretvori u oblačić svjetlećeg plina. Činilo se da je ostatak letjelice
ostao neoštećen, i Luke se upravo pripremao po drugi put zapucati, kada se
zaklopac na vrhu letjelice iznenada otvori.
A kroz otvor iziđe monstruozna figura nalik robotu.
 - Sto…?
- To je svemirski superkomando. - brzo odvrati Han na neizgovoreno
pitanje. - Jurišnik u oklopljenoj opremi za bestežinske uvjete. Drži se!
Han zaokrene Falcona i odmakne se od komandosa, ali ne dovoljno brzo
da bi izbjegao laserski bljesak, ispaljen s izbočine na naprtnjači komandosa.
Lukeova kupola odjekne od silovitog udara. Han zakrivuda Falconom, i time
zakloni pogled Lukeu, ali već sljedećeg trenutka trup letjelice primi još jedan
snažan udarac.
Zatim se počeše povlačiti, pokušavajući izbjeći, ali strahovito sporo. Luke
proguta knedlu, pitajući se kakvu su štetu pretrpjeli.
- Han, Luke… jeste li dobro? - prestrašeno zazove Wedgeov glas.
-Jesmo, zasada. - odgovotri mu Han. -Jeste li sredili TIE lovce?
- Jesmo, ali mi se čini da minerska letjelica i dalje napreduje.
- Pa, u tom slučaju je raznesi! - reče Han. - Ništa posebno, samo je
raznesi. Ali pazi se superkomandosa, naoružan je minijaturnim protonskim
torpedima ili nečim sličnim. Ja ću ga pokušati odvući, ali ne znam hoće li
nasjesti.
- Neće. - odgovori mu Wedge mrko. -Još uvijek stoji na vrhu letjelice.
Uputili su se prema putničkom brodu i mislim da će stići do njega.
Han opsuje sebi u bradu. - Vjerojatno ima nekoliko dodatnih običnih
jurišnika u letjelici. U redu, mislim da ćemo ovo morati obaviti na teži način.
Luke, drži se… idemo ga zgurati.
- Idemo što?
Lukeove se posljednje riječi izgube u urliku Falconovih pogona. Han je
letjelicu prvo pravocrtno ubrzao, a zatim oštro zaokrenuo. Rudarski se stroj
ponovo ukaže pred Lukeovim očima…
Wedge nije bio u pravu. Komandos nije stajao na vrhu oštećene letjelice,
nego je zapravo, vrlo brzo odmicao od nje. Dvostruka ispupčenja na njegovoj
naprtnjači počeše rigati vatru, a nekoliko sekundi kasnije, unutrašnjost
Falcona počne odzvanjati zbog udara protonskih torpeda. - Spremi se! -
dovikne Han.
Luke se napne, pokušavajući ne misliti o tome što bi se dogodilo da
torpedo izravno pogodi njegovu kupolu, i isto tako pokušavajući otresti se
razmišljanja o tome kako bi Han mogao zgurati komandosa, a da se pri tom
na zabije u putnički brod iza njega. Ne obazirući se na protonsku paljbu,
Falcon je jurio ravno naprijed…
 Bez ikakovog upozorenjna, Han naglo spusti brod ispod razine
komandove vatre. - Wedge, kreni!
Iza Lukeova vidnog polja, jedan se X-krilac malo uzdigne nad liniju vatre
i oplali laserskim topom.
I raznese čunjastu letjelicu u oblak blješteće prašine.
- Dobar pogodak. - reče mu Han, s primjetnom dozom zadovoljstva u
glasu dok je podlijetao ispod putničkog broda, gotovo otkinuvši tanjur
Falconova glavnog senzora pri tom manevru. - Evo ti, momčino… uživaj u
okusu bitke.
S malim zakašnjenjem, sve mu postane jasno. - Prisluškivao je naš kanal!
- reče Luke. - Htio si ga samo namamiti i maknuti ga od letjelice!
- Shvatio si. - reče Han. - Mislio sam da je prisluškivao… Imperijalci to
rade kad god mogu.
Glasa mu nestane. - Sto je? - upia Luke.
- Ne znam. - reče Han polako. - Nešto me kopka u svemu ovome, ali ne
mogu otkriti što je to. Nema veze. Naš veliki i neponovljivi komando će biti
na miru neko vrijeme, a mi idemo skinuti još nekoliko letjelica!
Bili su ovdje samo zato, pomisli Pellaeon, da nečim zabave neprijatelja
dok se prave aktivnosti odvijaju negdje dalje. Sluissijanci i njihovi saveznici,
snage Nove Republike, upuštali su se u zastrašujuću bitku.
Prema ispisima na njegovoj kontrolnoj konzoli, jedan je dio Chimaerina
zaštitnog zaslona bio na crvenom oštećenju. - Podignite pomoćni zaslon! -
naredi, ne brzinu pregledajući dio neba u okolini oštećenja. Ugleda pet-šest
ratnih brodova na toj strani i svi su pucali prema njima kao poludjeli, a iza
letjelica se nalazila borbena postaja koja im je pružala vatrenu podršku. Ako
im njihovi senzori pokažu da je Chimaerin zaslon na desnom boku oslabio…
- Turbo laseri desnog boka, usredotočite svu vatru na jurišnu fregatu na
poziciji trideset-dva-točka-četrdesest. - mirno progovori Thrawn. - Paljbu
usmjerite samo na bok broda.
Topnička posada Chimaere odgovori na zapovjed uz zaglušujući zvuk
laserske paljbe. Jurišna se fregata pokušala izmaknuti napadu, ali još dok se
okretala, cijeli joj je desni bok zakrilio oblak dima i pare u koju se otapala
njezina obloga pod laserskom vatrom. Oružje s tog dijela broda koje je
stalnom vatrom tuklo po snagama Imperija, naglo umu-kne.
- Izvrsno. - reče Thrawn. - Posada desnog boka na uređaju za privlačenje,
usmjerite zraku na brod i privucite ga bliže. Pokušajte ga zadržati između
oštećenja na našem zaslonu i neprijateljskih snaga. I potrudite se da nam bude
okrenut desnim bokom, na lijevom boku možda još imaju aktivnog
naoružanja i posadu koja bi se njime mogla poslužiti.
Nekoliko trenutaka kasnije, fregata se počne pomicati prema njima, ali
očito protiv svoje volje. Pellaeon je promatrao brod neko vrijeme, ali zatim
pažnju preusmjeri na bitku. Nije sumnjao da će posada na uređaju za
privlačenje obaviti svoj posao kako treba. Pokazali su izuzetan napredak što
se tiče učinkovitosti i sposobnosti u posljednje vrijeme.
- TIE Eskadrila Četiri, držite se uz skupinu B-krilnih letjelica. - zapovjedi.
- Ionski top lijevog boka, nastavite s napadom na zapovjedni centar. - Pogleda
u Thravvna. - Imate li nekih dodatnih zapovjedi, Admirale?
Thrawn odmahne glavom. - Ne, mislim da bitka napreduje onako kako
smo planirali. - Uperi pogled svojih zažarenih očiju u Thrawna. - Imamo li
vijesti od zapovjednika Štita?
Pellaeon provjeri odgovarajući ekran. - TIE lovci još uvijek zadržavaju
letjelice zadužene za pratnju i osiguranje. - izvjesti Admirala. -Četrdeset i tri
rudarska stroja uspješno su se pripojili na mete. Trideset i devet od njih su
sigurni i već se izvlače s poprišta. Četiri posade još uvijek nisu nadvladale
otpor, ali predviđaju da će za kratko vrijeme svladati matične posade.
- Sto je s ostalih osam?
- Uništene su. - reče mu Pellaeoon. - Uključivši i ona dva koja su medu
posadom imali superkomandose. Jedan od komandosa ne odgovara na pozive
komunikacijskog centra, vjerojatno je ubijen pri uništenju letjelice. Drugi je
još u funkciji. Zapovjednik Štita zapovjedio mu je neka se priključi napadu na
letjelice za pratnju.
- Poništite tu zapovjed. - reče Thrawn. - Svjestan sam činjenice da
superkomandosi imaju pretjerano visoko mišljenje o sebi samima, ali njihova
oprema nije napravljena za takvu vrst borbe u svemiru. Prenesite
zapovjedniku Štita neka zapovjedi jednom od lovaca da poveze komandosa
do nas. I recite mu neka se njegova eskadrila počne povlačiti s oboda bojnog
polja.
- Mislite… odmah? - namršti se Pellaeon.
- Naravno, odmah. - Thrawn kimne prema osmatrač-nici. - Prvi od naših
novostečenih brodova stići će do nas u sljedećih petnaestak minuta. Cim svi
budu na okupu, operativne snage će se početi povlačiti.
- Ali…
- Pobunjeničke snage koje su unutar bojnog polja ne trebaju nas više
zabrinjavati. - reče Thrawn s tihim zadovoljstvom. - Zarobljeni su brodovi na
putu ovamo. Uz potporu TIE lovaca ili bez nje, Pobunjenici neće moći uraditi
ništa za njih.
Han je prišao Falconom onoliko blizu pogonu fregate koliko je mogao, a
da ga ne oprže plinovi mlaznog pogona, osjećajući kako snaga njegovog
brodskog pogona na trenutke opada, kad god je Luke otvarao vatru na
neprijateljske letjelice. - Ima li što? - upita ga kada su obišli brod sa strane.
- Ne čini mi se. - odgovori Luke. - Cijevi hladnjaka su jednostavno
previše dobro zaštićene.
Han pogledom prijeđe po trupu fregate, i jedva se suzdrži od psovanja.
Već su bili previše i preopasno primaknuti rubu bojnog polja, i sve su se više
približavali. - Ovo nas neće nikamo dovesti. Mora postojati način na koji bi se
mogao onesposobiti ratni brod.
- Ratni brodovi imaju upravo tu ulogu. - dometne Wedge. - Ali, u pravu si,
ovo ne pali.
Han ljutito stisne usne. - Artoo? Jesi li još uvijek na vezi? - zaviče.
Droidovo pijukanje prigušeno dopre do njega iz stražnjeg dijela broda. -
Provjeri još jednom shematske prikaze. - naredi mu Han. - Pokušaj pronaći
bar još jednu slabu točku na tom brodu.
Artoo još jednom pijukne da je shvatio. Ali nije to bio previše
optimističan pisak. - Neće pronaći ništa pogodnije, Hane. - reče Luke, samo
glasno izgovarajući ono što je Han u sebi već zaključio. - Mislim da nemamo
drugog izbora. Morat ću otići gore i upotrijebiti svoju sablju.
- To je ludo i ti to znaš. - zaurla Han. - Bez pravog odijela za te uvjete, i s
rashladnim plinovima koji će te potpuno obaviti ako uspiješ presjeći cijevi…
- A da upotrijebimo jednog od droida? - predloži Wedge.
- Nijedan od njih to ne bi mogao uraditi. - odvrati mu Luke. - Artoo nema
tolike mogućnosti manipulacije, a Threepiou ne bih povjerio oružje. Posebice
ne sad dok izvodimo sve ove manevre s naglim izmjenama brzine.
- Treba nam manipulacijski krak na daljinsko upravljanje. - reče Han. -
Nešto što bi Luke mogao iskoristiti iznutra…
Naglo zastane. Zabljesne ga bljesak inspiracije, eto, to je… upravo ono
što ga je kopkalo od prvog trenutka kada su uletjeli u ovu ludu bitku. - Lando!
- poviče u odašiljač.
- Lando! Dolazi ovamo!
- Zavezao sam ga. - podsjeti ga Luke.
 - Pa, idi ga odveži i dovedi ga gore k nama. - poviče Han. - Odmah!
Luke nije gubio vrijeme postavljajući pitanja. - U redu. - reče samo.
- Sto je? - upita napeto Wedge.
Han zaškrguće zubima. - Bili smo na Nkllonu kada su Imperijalci ukrali
ove rudarske strojeve od Landoa. - odgovori mu Han. - Morali smo
preusmjeriti naše komunikacije kroz njihovo ometanje.
-U redu. I?
- Pa, zašto su nam blokirali komunikacije? - upita Han. - Da bi nas
spriječili da zovemo u pomoć? Ako si primjetio, ovdje nam ne ometaju vezu.
- Predajem se. - reče Wedge, zvučeći pomalo razdraženo. - Zašto?
- Zato jer su morali. Zato jer…
- Zato što je većina rudarskih strojeva na Nkllonu radila na daljinsko
upravljanje radio valovima. - začuje se umoran glas za Hanovim leđima.
Han se okrene i ugleda Landa kako se polako probija prema pilotskoj
kabini, na pola snage, ali odlučan da uspije. Luke je bio točno iza njega. - Sve
si čuo? - upita ga Han.
- Sve ono što je važno. - reče Lando, spuštajući se u sjedalo kopilota. -
Mogao bih sam sebe izudarati što se toga nisam i sam sjetio puno ranije.
-1 ja. Sjećaš li se ijednog zapovjednog koda.
- Većine. - odgovori Lando. - Što trebaš?
- Nemamo vremena za bilo što spetljano i profinjeno. - kimne Han glavom
ptrema fregati, koja je sada plutala pod njima. - Rudarski su strojevi još uvijek
pričvršćeni za brod.
Samo ih sve uključi.
Lando ga iznenađeno pogleda. - Da ih uključim? - upita.
- Shvatio si. - potvrdi mu Han. - Svi su oni blizu zapovjednog mosta ili
jedinice za nadzor. Ako mogu, u slučaju da ih uključimo, spaliti većinu
vodova i elektronike, trebali bi time izbaciti iz stroja cijeli brod.
Lando zvučno izdahne zrak, mrdajući glavom tamo-vamo, s izrazom
neodlučnog prihvaćanja te sulude zamisli.
- Ti si šef. - reče, prstiju već zabavljenih tipkovnicom i unošenjem
zapovjedi. - Samo se nadam da znaš što radiš. Spremni?
Han se ispravi. - Napravi to.
 Lando utipka završni dio koda… i fregata pod njima se tržne i poskoči.
Nije to bio snažan trzaj, bar ne ispočetka. Ali kako je vrijeme prolazilo,
postajalo je sve jasnije da nešto s brodom nije u redu. Glavni su pogonski
strojevi zaiskrili nekoliko puta, pa stali, ispuštajući još samo kratke mlazove
pare. Let fregate prema rubu bojnog polja se uspori, a zračna se kormila
počnu pokretati na sve strane u pokušaju da brod skrenu u nekoliko različitih
smjerova. Veliki se brod zatim potpuno zaustavi.
Iznenada, na drugom boku broda, točno nasuprot mjestu gdje se nalazio
rudarski stroj, izbije zasljepljujući mlaz vatre.
- Spalilo je sve, sve do druge strane! - dahne Lando. Nije se moglo točno
odrediti je li zadovoljan ili zgrožen djelom svojih ruku. Jedan TIE lovac,
možda kao odgovor na poziv u pomoć sa zarobljene fregate, zaleti se ravno u
stup vrele plazme, prije nego što je mogai i pokušati da ga izbjegne. Pojavi se
na drugoj strani, prošavši kroz njega, a solarne su mu ploče već bile
obuhvaćene plamenom. Nakon par sekundi nestane u eksploziji.
- Radi! - poviče Wedge, zvučeći zapanjeno. - Pogledajte, radi!
Han odvoji pogled od fregate. Svuda oko njih, na cijelom prostoru
orbitnih pristaništa, brodovi koji su se uputili van bitke, sada su zujali naokolo
kao metalne životinjice pred raljama smrti.
I svaka od njih bila je ukrašena platnenim jezičcima na bokovima.
Jedan dugi, dugi trenutak, Thrawn je tiho sjedio, zureći nadolje na svoje
ekrane, očito neosjetljiv ria bitku koja se još uvijek vodila oko njega. Pellaeon
je zadržavao dah, čekajući na neizbježnu eksploziju povrijeđenog ponosa,
povrijeđenog neočekivanim obratom. I pitao se čime će ta eksplozija završiti.
Nenadano, Veliki Admiral podigne pogled prema osmatračnici. - Jesu li se
svi preostali TIE lovci Štita vratili na brodove, kapetane? - upita mirnim
glasom.
-Jesu, gospodine. - odgovori mu Pellaeon, još uvijek u iščekivanju.
Thrawn kimne. - Tada zapovjedite operativnim snagama neka počnu s
povlačenjem.
- Ah… s povlačenjem? - oprezno ponovo Pellaeon. To nije bila zapovjed
koju je očekivao.
Thrawn ga pogleda, s blijedim osmjehom na licu.
- Jeste li možda očekivali, da ću zapovjediti napad svim raspoloživim
snagama? - upita. - Da ću pokušati pokriti naš poraz razmetljivim ili lažnim,
ali besplodnim junaštvom?
 - Naravno da nisam. - usprotivi se Pellaeon.
Ali duboko u sebi znao je da Admiral zna istinu. Thrawnov osmjeh ne
nestane, ali postane vrlo, vrlo hladan.
- Nismo poraženi, kapetane. - tiho reče. - Tek malo usporeni. Imamo
Whyland i blaga Careva skladišta. Sluis Van je bio tek predigra cijelom
pothvatu, a ne sami pothvat. Sve dok imamo pod nadzorom planinu Tantiss,
naša je potpuna pobjeda osigurana.
Pogleda ponovo ktoz osmatračnicu, zamišljenog izraza lica. - Izgubili smo
jednu određenu nagradu. Ali to je sve što smo izgubili. Neću tratiti letjelice i
ljude pokušavajući promjeniti ono što se promjeniti ne da. Bit će još mnogo
prilika da dođemo do brodova koji nam trebaju. Prenesite zapovjedi
jedinicama.
- Da, Admirale. - reče Pellaeon, okrećući se natrag prema zapovjednoj
konzoli, a cijelo mu se tijelo opusti od olakšanja. Znači, na kraju ipak neće
biti eksplozije… i sa žalcem krivnje koji ga ubode, shvati kako je trebao sve
bolje razumjeti, od samog početka. Thrawn nije bio samo vojnik, kao mnogi
kojima je Pellaeon služio. Umjesto toga, Admiral je bio ratnik, pogleda
uperena u krajnji cilj a ne na svoju osobnu slavu.
Pogledavši još jednom kroz osmatračnicu, Pellaeon prenese zapovjed o
povlačenju. I začudi se još jednom, pitajući kako bi završila bitka za Endor da
je Thrawn njome zapovjedao.
 GLAVA 32

Bitka je službeno proglašena gotovom tek dosta vremena nakon što se

flota Imperije povukla s bojišta. Ali kako je Zvjezdani razarač otišao, nije više
zapravo bilo sumnje u konačni ishod.
Najlakše je bilo s običnim jurišnicima. Većina ih je ionako već bila mrtva,
od onog trenutka kada je Lando uključio rudarske strojeve koji su propalih
trupove ukradenih letjelica i time ih prepustio na milost i nemilost
zrakopraznog prostora. Ostatak je bio onesposobljen u kratkom roku. Osam
preostalih superkomandosa’u opremi za bestežinsko stanje koja im je
omogućila boriti se i nakon što su im brodovi uništeni, bili su potpuno
drugačija priča. Ne obazirući se na sve pozive za predaju, motali su se kroz
dokove, s očitom namjerom da nanesu što je više štete moguće, prije nego što
budu onesposobljeni. Šestorica su uhvaćena i uništena, ostala su se dvojica
nakon nekog vremena sama uništila, a jedan je pri tome uspio onesposobiti i
jednu korvetu.
Ostavio je za sobom prostor doka i orbitnog pristaništa u očajnom
stanju… i popriličan broj ozbiljno oštećenih velikih brodova.
- Ovo baš ne bi mogli nazvati sjajnom pobjedom. - zagunda kapetan
Afyon, pregledajući ono što je ostalo od zapovjednog mosta Larkhessa nakon
što je tlak zraka razbio osmatračnicu. Oprezno je popravio povez oko glave. -
Trebat će nam nekoliko mjeseci samo da pospajamo sve žice na kontrolnim
konzolama.
- Bi li vam bilo draže da su se Imperijalci dočepali cijelog broda? - oštro
upita Han iza njegovih leda, pokušavajući i sam ne obazirati se na čudnu
mješavinu osjećaja koju je u njemu izazvala cijela bitka. Da, upalilo je… ali
po kojoj cijeni?
- Nikako! - smireno odgovori Afyon. - Učinili ste ono što ste morali, i
rekao bih to čak i da je moja glava bila u pitanju. Samo vam velim ono što će
i drugi reći, da je uništenje svih ovih brodova samo kako bi ih se spasilo,
daleko od optimalnog rješenja.
Han pogleda u Lukea. - Zvučite kao Vijećnik Fey’lya. - prigovori Afyonu.
Kapetan kimne. - Upravo tako.
- Ali, na sreću, Fey’lyua je samo jedan glas. - primjeri Luke.
 - Da, ali glasan. - kiselo primjeri Han.
-I jedan glas koji mnogo ljudi počinje zapravo slušati. - dometne Wedge. -
Uključujući i važne osobe iz vojnih struktura.
- On će pronaći načina kako iskoristiti ovaj izgred za svoj osobni politički
probitak. - promrmlja Afyon. - Samo ga promatrajte.
Hanov je pokušaj primjedbe prekinut zvrčanjem odašiljača na zidu. Afyon
mu pristupi i pritisne prekidač.
- Afyon ovdje.
- Sluis kontrola komunikacija - odgovori glas. - Imamo poziv za kapetana
Hana s Coruscanta. Je li kapetan s vama?
- Ovdje sam. - javi se Han, primaknuvši se mikrofonu.
- Nastavite.
Zavlada kratka pauza, a zatim se javi poznat glas koji mu je strahovito
nedostajao. - Han? Leia je.
- Leia! - reče Han, osjetivši oduševljenje i misleći kako mu je lice
vjerojatno prekriveno priglupim osmjehom. Ali nakon toga, sljedeće što
pomisli… - Samo malo, što radiš na Coruscantu?
- Mislim da sam se pobrinula za naš problem. - reče ona. Han tek tada
primjeti kako joj glas zvuči napeto i vrlo uznemireno. - Bar za sada.
Han pogleda prema Lukeu, namrštivši se. - Misliš?
-Čuj, to sada uopće nije važno. - bila je uporna Leia. - Ono što je važno
jeste da se hitno moraš vratili na Coruscant.
Nešto hladno i tvrdo počne se meškoljiti U Hanovom želucu. Ako je Leia
bila toliko uznemirena… - Sto ne valja?
Čuo je kako je duboko udahnula. - Admiral Ackbar je uhićen i uklonjen sa
zapovjedne dužnosti. Pod optužbom izdaje.
Soba se istog trenutka ispuni opipljivom, teškom tišinom. - Han redom
pogledau Lukea, zatim Afyona, pa Wedgea. Ali činilo se da nitko nema ništa
za reći. - Dolazim što brže mogu. - reče Lei. -I Luke je ovdje, želiš li da
povedem i njega?
- Da, ako može doći. - reče ona. - Ackbar će trebati sve prijatelje koje ima.
- U redu. - reče Han. - Zovi me na Falcon ako bude nekih vijesti.
Napuštamo Sluis ovoga trenutka.
- Vidimo se uskoro. Volim te, Han.
 - Volim i ja tebe.
Han prekine vezu i okrene se prema ostalima. - Dočekali smo udarac. Ideš
li samnom, Luke?
Luke pogleda u Wedgea. - Jesu li tvoji ljudi uspjeli popraviti moju
letjelicu?
- Još ne. - reče mu Wedge odmahujući glavom. - Ali upravo su ga
službeno postavili na vrh liste prioriteta. Bit će spremna za dva sata, čak ako
budem morao motivatore izvaditi iz svog X-krilca i dati ih tebi.
Luke kimne, pa ponovo pogleda u Hana. - U tom slučaju, sam ću letjeti do
Coruscanta. - reče. - Sada ću s tobom do Falcona kako bih pokupio Artooa.
- U redu. Idemo.
- Puno sreće. - tiho im poruči Afyon dok su odlazili. I Han pomisli, dok su
se udaljavali prema hangaru u kojem se nalazio Falcon: da, dočekali su
udarac. Ako su Fey’lya i njegove pristaše previše pogurali, ili prerano, a
znajući Fey’lyau, mogao je pretpostaviti da je upravo to i učinio…
- Mogli bi biti na rubu građanskog rata, znaš. - promrmlja Luke upravo
ono što je Han mislio.
- Aha, ali nećemo dopustiti da se tako nešto dogodi. - odvrati mu Han sa
samouvjerenošću koju nije osjećao.
- Nismo prošli kroz cijeli rat i sve ovo da bi na kraju promatrali jednog
preambicioznog Bothanca kako sve uništava.
- Kako ćemo ga zaustaviti?
Han se namršti. - Smislit ćemo nešto.

Svršetak prvoga dijela