Timothy Zahn

STAR WARS
POSLJEDNJA ZAPOVIJED
Naslov izvornika:
THE LAST COMMAND
 GLAVA 01

Klizeći kroz crnilo svemira, Imperijalni je ratni razarač Chimaera

usmjerio svoj moćni šiljasti trup prema prigušenom svjetlu zvijezde koja je
osvjetljavala sustav prema kojem su napredovali, udaljenom nekih tri tisuće
svjetlosnih godina. Razarač se spremao u rat.
- Svi su sustavi spremni za bitku, Admirale, -javi se časnik veze iz lijevog
potpalublja. - Borbena skupina upravo započinje prijavak.
- Vrlo dobro, poručniče. - kimne Veliki Admiral Thrawn. -Izvjestite me
kad završe s prijavkom. Kapetane Pellaeon ?
- Da, gospodine ? -javi se Pellaeon, usredotočivši pogledom na lice svog
pretpostavljenog, u potrazi za znakovima stresa koji je ovaj morao osjećati.
Stresa pod kojim je sam kapetan sa sigurnošću bio. Naposlijetku, ovo nije bio
samo još jedan iz niza taktičkih napada na Pobunjenike, niti beznačajni
prepad - čak ni jednostavno kompleksna operacija “udari-i-nestani” na neku
od beznačajnih planetarnih baza. Nakon gotovo mjesec dana mahnitih
priprema, Thrawnova majstorska bitka koja je trebala dovesti do konačne
imperijalne pobjede, samo što nije započela.
No, ako je Veliki Admiral Thrawn i osjećao neku napetost, zadržavao ju je
samo za sebe. - Započnite s odbrojavanjem.- reče Pellaeonu, gasom mirnim i
pribranim, kao da naručuje večeru, ništa više.
- Na zapovijed, gospodine! - odvrati Pellaeon, ponovo se okrećući prema
grupi umanjenih holografskih likova koji stajahu pred njim na hologramskom
projektoru Chimaerina krmenog mosta. Gospodo, vrijeme do napada:
Bellicose, tri minute.
- Primljeno, Chimaera. - kimne kapetan Aban, ne uspjevajući svojim
vojničkim držanjem potpuno prikriti želju da se konačno osveti
Pobunjenicima. - Uspješan vam lov!
Holografski lik zatreperi i nestane čim je Bellicose podigla svoje
obrambene štitove, prekidajući time i svu dalekometnu komunikaciju.
Pellaeon sada usmjeri svu svoju pozornost prema sljedećem liku u redu.
Relentless, četiri i pol minute.
- Na zapovijed, Chimaera. - odgovori kapetan Dorja, obuhvativši svoju
desnu ruku, stisnuitu u pesnicu, otvorenim dlanom lijeve - pozdravi prastarom
Mirshafskom gestom pobjede, pa polom i njegova lika nestane s
hologramskog projektora.
Pellaeon baci pogled na svoju informatičku pločicu. - Judicator, šest
minuta.
Spremni smo, Chimaera. -odvrati kapetan Brandei tiho. Tiho, tek
neznatno Intonirano nečim pogrešnim…
Pellaeon se namršti i pogleda ga. Umanjeni holografi nisu previše detaljni,
no usprkos tome, nije bilo teško protumačiti izraz Brandeieva lica. Bio je to
izraz lica čovjeka žednog krvi.
- Ovo je rat, kapetane Brandei. - progovori Thrawh tiho se prmaknuvši
Pellaeonu. - A ne prigoda za osobne osvete.
- Razumijem svoje dužnosti, Admirale. - ukočeno prozbori Brandei.
Thrawnove se plavo-crne obrve lagano izdignu. - Doista, kapetane?
Razumijete li ih doista?
Polako i protivno njegovoj volji, nešto od žara izblijedi s kapetanova lica.
- Da gospodine. - promuca. - Moje su dužnosti obaveza prema Imperiju i
prema Vama, te prema brodovima i posadama koje su pod mojim
zapovjedništvom.
- Vrlo dobro. - odvrati Thrawn. - Drugim riječima, obaveze prema živima.
Ne prema mrtvima.
Brandeievo se je lice još uvijek zarilo, ali ipak poslušno kimne glavom. -
Da, gospodine.
- Nemojte to nikada zaboraviti, kapetane.- upozori ga Thrawn.
- Ratne se sreća brzo okreće, i možete biti sigurni da će Pobunjeniciskupo
platiti to što su uništili Peremptory u okršaju oko Katana flote. Ali ta će
naplata uslijediti kao dio naše sveobuhvatne strategije. Ne kao čin osobne
odmazde. - Admiralove se zažarene oči tek malo stisnu. - Posebice ne kao čin
osobne odmazde jednog od kapetana koji je pod mojim zapovjedništvom.
Nadam se da sam bio jasan?
Jedan se mišić na Brandeievu licu trzne. Pellaeon ga nikada nije držao
briljantnim čovjekom, ali je morao priznati kako je dovoljno pametan da
prepozna prijetnju onog trenutka kad je čuje.
- Vrlo jasni, Admirale.
- Dobro. - Thrawn ga je promatrao još trenutak-dva, a potom kimne. -
Vjerujem da su vas obvjestili o vremenu napada.
- Da, gospodine. Judicator završava komunikaciju.
 Thrawn pogleda na Pellaeona. - Nastavite, kapetane. - reče i okrene se od
njega.
- Da, gospodine. - Pellaeon ponovo provjeri svoju informatičku pločicu. -
Nemesis …
Završi prozivku bez daljnjih neugodnosti. Do onog trenutka kada je i
posljednji hologramski lik nestao S projektora, završio je i prijavak njihove
borbene skupine.
- Čini se da se sve odvija prema predviđenom rasporedu, prozbori Thrawn
kada se Pellaeon vratio do zapovjednog mjesta. -Stormhawk je javio da su
teretnjaci-vodiči poletjeli na vrijeme i da teglenice funkcioniraju kako treba.
Uz to, upravo smo presreli opći poziv u pomoć iz Ando sustava.
Bellicose i njihova borbena skupina, točna na vrijeme. - Je li uslijedio i
odgovor na poziv, gospodine? - upita Pellaeon.
- Pobunjenička baza s Ord Pardona potvrdila je prijem poruke.-reče
Thrawn. -Bit će zanimljivo vidjeti koliku će im pomoć poslati.
Pellaeon kimne. Pobunjenici su do sada vidjeli dovoljno od Thrawnove
taktike kako bi mogli pretpostaviti da se radi o varci, te da se odazovu pozivu
sukladno tome. Ali, s druge strane, napadačka skupina koja se sastoji od
imperijalnog zvjezdanog razarača i osam Dreadnaughta iz Katana flote nije
nešto što mogu samo tako zanemariti.
Zapravo mu sve to i nije bilo važno. Poslat će nekoliko brodova do Ando
sustava koako bi se uhvatili u koštac s Bellicose, te još nekoliko koji će se
sukoviti s Judicatorom na Filveu, pa nekolicinu na Crondre da se odupre
Nemesisu, i tako dalje, i tako dalje … u trenutku kada Death’s Head udari na
samu bazu, Ord Padron će se braniti posljednjim snagama svoje razbijene
obrane i vrištati za Svakim pojačanjem koje Pobunjenici budu mogli sakupiti i
poslati.
I pojačanje će otići upravo tamo. ostavljajući Imperiju njezin pravi cilj na
milost i nemilost.
Pellaeon pogleda naprijed kroz pramčanu osmatračnicu, prema zvijezdi
Uku sustava koja je ležala ravno pred njima. Grlo mu se stiski dok je nanovo
promišljao o nemjerljivoj sujetnosti cijele te zamisli. Uz planetarne štitove
koji su mogli zadržati gotovo sve osim najjačih turbo-laserskih bombardiranja
i udara protonskih torpeda, konvencionalna mudrost držala je kako se modemi
svjetovi mogu pokoriti samo na taj način da se na njih spuste brze i
pokterljive površinske postrojbe koje će pročešljati napadnuti teritorij i
uništiti generatore štitova. U unakrsnoj vatri postrojbi na terenu i stalnih,
opsežnih napada snaga iz orbite, napadnuti bi svijet obično pretrpio veliku
ratnu štetu prije nego što bi konačno pao pod nadzor napadača.Alternativa toj
taktici bila je prizemljiti stotine tisuća postrojbi i započeti opsežnu ofenzivu
na terenu koja je mogla potrajati mjesecima, ili čak godinama. Stoga ni ona
nije bila puno bolja. Zaposjednuti planet, relativno neoštećen i s generatorima
koji i dalje neometano funkcioniraju držalo se nemogućim.
Ta predrasuda vojničke mudrosti će danas pasti, zajedno s Ukio sustavom.
- Presreli smo signal za opću opasnost s Filvea, Admirale. - javi časnik sa
sustava veze. - Ord Padron ponovo šalje odgovor.
- Dobro. -Thrawn provjeri svoj sat.- Još sedam minuta, mislim, i potom
možemo krenuti. - stisne usne vidljivo oneraspoložen. - Pretpostavljam da bi
morali provjeriti je li naš uzvišeni Jedi Učitelj spreman odraditi svoj dio
posla.
Pellaeon se suzdrži od grimase. Joruus C’baoth, poludjeli klon davno
umrlog Jedi Gospodara Jorusa C’baotha, koji se prije mjesec dana
samoproglasio jedinim istinskim nasljednikom Imperije. Pellaeon nije volio
razgovarati s njim ništa više od samoga Thrawna, ali bi se ipak mogao
dragovoljno javiti da to učini. Jer, ukoliko to ne učini, bit će mu naređeno. - Ja
ću to uraditi. Gospodine. - reče Pellaeon ustajući.
- Hvala Vam, kapetane. - reče Thrawn. Kao da je Pellaeon imao ikakovog
izbora.
Osjetio je mentalne pritiske istog trenutka kada je stupio van dometa
kruga zaštite od Sile, kruga koji su projicirali ysalamiriji porazmještani po
zapovjedom mostu, na svojim postoljima. Gospodar C’baoth je, jasno,
nestrpljivo iščekivao početak operacije. Pripremivši se najbolje što je mogao,
odupirući se C’baothovom neodređenom mentalnom pritisku koji mu je
nalagao da požuri, Pellaeon se zaputi prema Thrawnovoj zapovjednoj sobi.
Prostorija je bila jarko osvjetljena, u jasnom kontrastu s prigušenim
osvjetljenjem kojem je sam Admiral obično davao prednost. - Kapetane
Pellaeon. - zazva ga C’baoth, domahnuvši mu iza dvostrukog kružnog
displeja smještenog u središtu prostorije. - Uđite. Čekao sam vas.
- Ostatak operacije zahtjevao je moju punu pozornost, odvrati mu
Pellaeon ukočeno, pokušavajući prikriti nesklonost koju jc osjećao prema tom
čovjeku. Ipak, znao je koliko su beskorisna ta njegova nastojanja.
- Naravno. - nasmješi se C’baoth, pokazujući tim smješkom puno jasnije
nego što bi to mogle iskazati riječi, koliko ga zapravo zabavlja Pellaeonova
naugoda. -Nije važno. Pretpostavljam da je Veliki Admiral Thrawn konačno
spreman?
 - Gotovo spreman. - reče Pellaeon.-Želimo raščistiti Ord Padron što je
više moguće prije nogo što krenemo dalje.
C’baoth nezadovoljno frkne. -I dalje pretpostavljate da će Nova Republika
zaplesati onako kako Veliki Admiral Thrawn svira?
- Hoće. - reče Pellaeon. - Veliki je Admiral pozorno proučio neprijatelja.
- Proučio je njihovu umjetnost. - odvrati C’baoth ponovo frknuvši. - To će
se proučavanje pokazati korisnim tak onda kada Novoj Republici ne
preostane ništa drugo doli umjetnici kojima će se nabacivati na nas.
Signal s kružnog displeja poštedio je Pellaeona odgovora na tu primjedbu.
- Krećemo. - reče C’baothu, započevši u sebi odbrojavati sedamdeset i šest
sekundi, koliko će trajati njihov put do Ukio sustava sa sadašnje pozicije,
istovremeno se pokušavajući oduprijeti učinku posljednjih C’baothovih riječi.
Ni sam nije uspijevao razumjeti na koji je način Thrawn mogao s tolikom
točnošću prodrijeti u najskrivenije tajne jedne vrste samo kroz promatranje
njihovih umjetnina. Ipak, dosada su se te spoznaje dovoljno često dokazale
ispravnima, pa je vjerovao Admiralovim instiktima u takovim situacijama.
C’baoth nije.
S druge strane, C’baotha zapravo nije ni zanimala opsežna rasprava na tu
temu. Proteklih mjeseci, sve od kada se samoproglasio jedinim pravim
nasljednikom Imperije, C’baoth je vodio tu tihu profinjenu bitku, napadajući
Thrawnov kredibilitet, neizravno nagovještavajući da stvarno razumjevanje
nečega proističe samo iz Sile. Samim time, znači, moguće je samo kroz njega.
Samog Pellaeona nije bilo moguće uvjeriti u to. 1 sam je Car bio duboko u
Sili, a nije bio sposoban prdvidjeti čak ni svoju smrt na Endoru. Ali, sjeme
nesigurnosti koje je C’baoth pokušavao posijati, nedvojbeno je puštalo
korijenje, posebice među Thrawnovim časnicima koji su još uvijek bili
neiskusni.
Za Pellaeona je to bio još jedan dodatni razlog zbog kojeg je ova operacija
morala uspjeti. Njezin je uspjeh ovisio jednako o Thrawnovom
razumjevanjuUkianske umjetničke karakterističnosti koliko i o čistoj vojno
taktici. Ovisio je o Thrawnovoj uvjerenosti da su Ukianci, na temeljnoj
psihološkoj razini, prestravljeni mogućnošću da će se dogoditi ono što je
nemoguće.
- Admiral neće biti dovjeka u pravu. - progovori C’baoth na Pellaeonova
razmišljanja.
Pellaeon snažno zagrize usnicu, i kosa mu se digne na glavi zbog takve
nasilne invazije na njegove misli. - Vi nemate ni najmanju predodžbu o
privatnosti, zar ne? - zareži.
 - Ja sam imperij, kapetane Pellaeon.- reče C’baoth dok mu je pogled gorio
tamnim, fanatičnim plamenom. - Vaše su misli samo dio Vašeg služenja meni.
- Ja služim Velikom Admiralu Thrawnu. - odvrati Pellaeon kruto.
C’baoth se nasmješi. - Možete u to vjerovati, ako želite. Vratimo se poslu
- istinskom imperijalnom poslu. Nakon što završimo s ovom bitkom, želim da
pošaljete poruku na Wayland.
- Najavu Vašeg neminovog povratka onamo, bez sumnje. -oporo primjeti
Pellaeon. C’baoth je već gotovo mjesec dana zahtjevao da se uskoro vrati
svome nekadašnjem domu na Waylandu gdje bi preuzeo nadzor nad
postrojenjem za kloniranje, smještenom u starom Ceravom skladištu u
središtu planine Mount Tantiss. Dosada je bio prezauzet pokušajima
podrivanja Thrawnovog položaja, a da bi imao priliku s riječi prijeći na djela.
- Ne brinite, kapetane Pellaeon. reče C’baoth, ponovo vidno zabavljen. -
Kada dođe trenutak za to, ja ću se doista vratiti na Wayland. Zato ćete i stupiti
u vezu s njima nakon završetka bitke i zapovjediti im da izrade jedan klon za
mene. Jedan vrlo poseban klon.
Veliki će Admiral Thrawn to morati odobriti, bile su riječi koje su mu
prošle kroz glavu. - Kakvu vrst klona želite? - bile su pak riječi koje jena neki
neobjašnjiv način izgovorio na glas. Pellaeon trepne, preispitujući samoga
sebe. Da, doista je to rekao.
C’baoth se ponovo nasmješi Pellaeonovoj tohoj konfuziji. -Želim tek
slugu. - reče. - Nekoga tko će tamo već čekati na mene kada se vratim.
Načinjenog od jednog od Carevih najvrijednijih suvenira - mislim da se radi o
uzorku B-2332-54. Vi ćete, naravno, uvjeriti tamošnjeg garnizonskog
zapovjednika da to mora biti urađeno u najstrožoj tajnosti.
Neću uraditi ništa takvo. - Da. - začuje Pellaeon samog sebe kako govori
umjesto toga. Zvuk riječi ga je šokirao, ali je bio siguran kako to nije mislio.
Naprotiv, čim bitka svrši, diskretno će izvjestiti Thrawna o ovom incidentu,
- Ovaj ćete razgovor zadržati za sebe, kao nešto što se tiče samo nas
dvojice, lijeno dometne C’baoth. - Kada izvršite moju zapovjed, zaboravit
ćete da se to uopće i dogodilo,
- Naravno, - kimne Pellaeon, tek da bi ga ušutkao. Da, prijavit će ovo
Thrawn, naravno, Veliki će Admiral znati što treba učiniti.
Odbrojavanje upravo završi, ana središnjem se zidnom displeju pojavi
prikaz Ukio sustava. - Trebali bi uključiti taktički displej, Gospodaru C’baoth.
- reče.
C’baoth odmahne rukom. - Kako god želite.
 Pellaeon posegne preko dvostrukog kružnog displej a i pritisne
odgovarajuću tipku i odmah se potom u središtu sobe ukaže taktički displej.
Chimaera se primicala gornjim sferama orbite nad ekvatorom sunčane strane
planete. Deset Dreadnauhgta iz katana flote njihove napadačke skupine
razdvajalo se i raspoređivalo po unutarnjim i vanjskim obrambenim
pozicijama, a Stormhawk se primicao tamnoj strani planete, spreman da
ostane u pozadini. Moglo se vidjeti kako se ostali brodovi, uglavnom teretnog
ili trgovačkog tipa, spretno provlače kroz uske prolaze koje je kontrola leta
Ukio sustava ovarala za njih u enrgetskom štitu, magličasto plavom oklopu
koji je oruživao planet, udaljen približno pedeset kilometara, od njgove
površine. Dvije točkice na displeju zasvjetlucaše crvenom bojom: teretnjaci-
vodiči sa Stormhawka. Izgledali su jednako nedužno kao i svi ostali brodovi
koji su užurbano pokušavali pronaći zaklon. Teretnjaci i četiri njihova
nevidljiva suputnika koje su vukli za sobom.
- Nevidljivi samo onima koji nemaju oči kojima bi ih vidjeli. -promrmja
C’baoth.
- Znači, sad možet vidjeti čak i same brodove? — podrugne mu se
Pellaeon. - Kako se Jedi sposobnosti samo razvijaju!
Nadao se da će barem malo razdražiti C’baotha.- ne previše, samo malo.
Ali napor mu je bio besplodan. - Mogu vidjeti vojnike skrivene pod vašim
dragocjenim štitovima za prikrivanje.- mirno odvrati Jedi Gospodar. - Vidim
njihove misli i vodim njihovu volju. Kakvu važnost uopće ima sama kovina?
Pellaeon stisne usne - Pretpostavljam da postoji puno toga što ne
predstavlja apsolutno nikakovu važnost, po Vama. - reče.
Krajem oka vidje da se C’baoth smješka. - Ono što ne predstavlja
nikakovu važnost Jedi Gospodaru, ne predstavlja važnost ni svemiru.
Teretnjaci i prikrivene krstarice koje su vukli za sobom primaknuše se
obrambenom štitu. - Otpojit će teglenice čim se uvuku pod štit. - podsjeti
Pellaeon C’baotha. - Jeste li spremni?
Jedi se Gospodar uspravi na svome sjedalu i zatvori oči u uske proreze. -
Čekam na zapovjed Velikog Admirala Thrawna. - reče podrugljivo.
Pellaeon zastane trenutak proučavajući jedijev pribrani, staloženi izraz, i
osjeti kako mu tijelom prolazi drhtaj neugode. Živo se sjećao prvog
C’baothovog pokušaja te izravne dalekometne kontrole. Mogao se sjetiti
izraza boli koja se odražavala na C’baothovu licu, utisnutog grča
koncentracije i agonije uzrokovane naporom da zadrži mentalnu vezu.
Još prije dva mjeseca Thrawn je rekao kao C’baoth nikada ne bi mogao
predstavljati ozbiljniju prijetnju Imperiji, jer, nedostajala mu je sposobnost da
dugoročno fokusira i usredotoči svoje Jedi sposobnosti. Na neki način, u
vremenu koje je proteklo između tog vremena i sadašnjosti, C’baoth je očito
uspio naučiti se potrebnoj kontroli.
1 to ga je preobrazilo u prijetnju Imperiju. Vrlo ozbiljnu prijetnju.
Oglasi se sustav interne veze. - Kapetane Pellaeon?
Pellaeon posegne preko kružnog displeja i pritisne prekidač.
Odagna svoja strahovanja u vezi s C’baothom koliko god je bilo moguće.
Flota je trebala C’baotha, baremu ovome trenutku. Možda je sretna okolnost
bilo i to da je jednako tako i C’baoth trebao Flotu. - Spremni smo, Admirale,
reče.
- Budite u pripravnosti, - javi se Thrawnov glas. - Teglenice su upravo
otpajaju.
- Slobodni su. prozbori C’baoth. - Pogoni su uključeni … kreću se prema
dodjeljenim položajima.
- Potvrdite mi da su ispod planetarnog štita. - zapovjedi mu Thrown.
Tek tada C`baothovim licem preleti tračak naprezanja. Nimalo čudno sve
dok je štit za prikrivanje onemogućavao Chimaerai da vidi gdje se nalaze
krstarice i u isto vrijeme paralizirao senzore samih krstarica, jedini način na
koji bi mogli saznati gdje se brodovi točno nalaze bila je precizna C’baothova
provjera misli posade tih brodova. Sva četiri broda su ispod štita. - reče.
- Morate biti apsolutno sigurni, Jedi Gospodaru. Ako ste u krivu…
- Nisam u krivu, Veliki Admirale Thrawn. - oštro ga prekine C’baoth. - Ja
ću odraditi svoj dio posla u ovoj bitci. Vi se brinite za svoj dio.
Na trenutak internom vezom zavlada muk. Pellaeon trepne, predočivši si
vjerojatni izraz Admiralova lica u tom trenutku. - U redu, Jedi Gospodaru. -
javi se Thrawn mirnim glasom. - Budite pripravni uraditi ono što se očekuje
od Vas.
Potom se začuje dvostruko “klik” koje najavi uspostavljanje vanjske veze.
- Ovdje imperijalni Zvjezdani razarač Chimaera, zovemo Vrhovno Lenstvo
Ukio sustava. - reče Thrawn. - U ime Imperije, objavljujem da je Ukio sustav
ponovo podložan mandatu zakona Imperije i pod zaštitom imperijalnih snaga.
Isključite obrambene štitove, opozovite sve vojne postrojbe natrag u baze i
pripremite sve za neometanu primopredaju vlasti.
Nije bilo odgovora. - Znam da ste čuli ovu poruku. - nastavi Thrawn. -
Ukoliko ne odgovorite, držat ću da ste odlučili pružiti otpor ovoj ponudi
Imperije. U tom slučaju neću imati drugog izbora nego započeti s borbenim
djelovanjem.
I ponovo zavlada tišina. - Odašilju drugu poruku. - začuje Pellaeon glas
časnika na sustavu veze. - Zvuči uznemirenije nego prva koju su poslali.
- Vjerujem da će sljedeća biti još i gora. - odvrati mu Thrawn.
- Pripremite se za prvu paljbu. Gospodaru C’baoth?
- Krstarice su spremne, Veliki Admirale Thrawn. - odvrati C’baoth. - Baš
kao i ja.
- Pobrinite se da doista jeste. - reče mu Thrawn, tiho prijeteći.
- Ukoliko sve ne bude savršeno tempirano, cijela će ova predstava biti
beskorisna i ništa više. Treća turbolaserska bitnica: pripremite se otvoriti
vatru na moj znak! Tri …dva …jedan ..pali!
Na taktičkom hologramu bijesnu dvostruke munje zelene vatre, ispaljene
iz Chimaerainih turbolaserskih bitnica prema planeti pod razaračem. Snop
munja udari u plavičasti planetarni štit, letimično ga dotakne, ali se već
sljedećeg trenutka njihova energija defokusirala i munje se odbiju o štit natrag
prema crnilu svemira…
I upravo u pravome trenutku dvije prikrivene krstarice koje su lebdjele
nošene potisnim mlazom ispod planetarnog štita, otvore vatru upravo s mjesta
gdje topovski udar nija napravio prodor. Njihovi turbolaserski udari bijesnu
kroz atmosferu i udare po dvjema najvećim Ukianskim protuzračnim
obrambenim bazama.
To je ono što Skywalker ukazalo Pellaeonu. Ukianci, koji nikako nisu
mogli znati za štitove za prikrivanja, vidjeli su samo kako je Chimaera ispalila
dva uništavajuća hitca ravno kroz njihov neprobojni obrambeni planetarni štit.
- Slanje treće poruke je upravo naglo prekinuto, gospodine. -javi se časnik
na sustavu za vezu, s pritruhom podsmjeha. - Mislim da smo ih iznenadili.
- Hajdemo ih uvjeriti da se ne radi o slučajnom pogotku. - reče Thrawn. -
Pripremite drugu paljbu. Gospodaru C’baoth?
- Krstarice su spremne.
- Druga turbolaserska bitnica: pripremite se otvoriti vatru na moj znak! Tri
…dva … jedan …pali!
I ponovo bljesne zelena vatra, i prikrivene krstarice ponovo, u savršenoj
sinhronizaciji izvedoše svoju obmanu.. - Odlično! -reče Thrawn .- Gospodaru
C’baoth, usmjerite krstarice prema paljbenim pozicijama tri i četiri.
- Na zapovjed, Admirala.
 Nesvjesno, Pellaeon se isprsi. Četvrta paljba je za cilj imala uništenje dva
od trideset Ukianskih generatora preklapajućih štitova. Zapovjedanje
izvršenja te akcije značilo bi da Thrawn odustaje od svoje prvotne namjere da
zauzme Ukio s neoštećenim obrambenim sustavima.
- Imperijalni Zvjezdani razaraču Chimaera, govori Vam Tol dosLla iz
Ukianskog Vrhovnog Lenstva. - oglasi se pomalo drhtav glas iz zvučnika
sustava veze. - Molimo Vas da obustavite paljbu po Ukiou dok pregovaramo o
uvjetima predaje.
- Moji su uvjeti vrlo jednostavni.- odvrati Thrawn. - Počnite s
isključivanjem planetarnog štita i omogućite mojim postrojbama neometano
slijetanje. Prepustite im nadzor nad generatorima i svog naoružanja tipa
zemlja-zrak. Sva borbena vozila veća od zapovjednog skutera uputite u
unaprijed određene vojne baze i stavite pod imperijalni nadzor. Iako ćete,
naravno, biti odgovorni izričito Imperiji, Vaš će politički i socijalni sustav
ostati pod Vašim nadzrom. Naravno, pod uvjetom da se Vaš narod dolično
ponaša.
- A nakon što se provedu te promjene?
- Postajete dio Imperije, sa svim pravima i obavezama koje ta pripadnost
podrazumjeva.
- Nećete povisiti stope poreza na ratne vrijednosti? - sumnjičavu upita. -
Niti nasilno mobilizirati naše mlade? - Pellaeon si je mogao zamisliti
Thrawnov sablastan osmjeh.
Ne, Imperij se nikada više neće morati zamarati nasilnim vojačanjem.
Nikako, otkad u rukama imaju Carevu kolekciju Spaarti cilindara za
kloniranje.
- Ne, kao odgovor na Vaše drugo pitanje , te - uvjetno - ne i na Vaše drugo
pitanje. - odgovori Thrawn dosLlai. - Kao što vjerojatno i sami znate, većina
imperijalnih svjetova trenutno plaća poreze prema retnim stopama. Naravno,
postoje iznimke, i vjerojatno je da će Vaš doprinos ovom ratu prvenstveno
proisticati izravno od intenzivna proizvodnje hrane i prerađivačkih
postrojenja.
Na drugoj strani uslijedi duga tišina. DosLla nije bio budala, shvati
Pellaeon iznenada. Ukianac je točno znao što Thrawn namjeravao s njegovim
svijetom. Prvi korak će biti izravni imperijalni nadzor nad svim sustavima
obrane sa zemlje i iz zraka, potom će preuzeti izravni nadzor nad raspodjelom
hrane, prerađivačkih pogona i, na kraju, sam područja koja su obilovala
prirodnim dobrima i potencijalima. U vrlo kratkom vremenu, cijeli će se
planet pretvoriti samo u opskrbljivački servis imperijalne ratne mašinerije, i
ništa više.
Druga mogućnost koju je imao bila je da bespomoćno promatra kako
Imperija, njemu naočigled, potpuno i nepovratno uništava njegov svijet.
Ukianac je i to točno znao.
- Isključit ćemo planetarne štitove, Chimaera . u znak dobre volje. - reče
dosLla naposljetku, prkosnim glasom U kojem se ipak čula natruha poraza. -
Ali, prije nego što generatori i naoružanje tipa zemlja-zrak prepustimo
nadzoru Imperije, tražimo određena jamstva o sigurnosti Ukianskog naroda i
teritorija.
- Naravno. - odgovori Thrawn, ne pokazujući nimalo zlobe kojoj bi se
većina imperijalnih zapovjednika pepustila u takovom trenutku. Maleni znak
pristojnosti koji je bio, Pellaeon je bio svjestan toga, precizno proračunat - baš
kao i ostatak napada. Dopuštajući Ukianskom vodstvu predaju pri kojoj mogu
zadržati dostojanstvo svakako je mjera koja će usporiti nizbježnu pojavu
otpora prema vladvini Imperije, sve do onog trenutka kada za taj otpor bude
prekasno. - Ubrzo ću Vam uputiti izaslanstvo koje će s Vašom vladom
raspraviti detalje. - nastavi Thrawn. - Do tada, nadam se da se ne protivite
tomu da naše postrojbe zauzmu početne obrambene položaje?
Uzdah s druge strane mogao se više naslutiti nego čuti. -Nemamo ništa
protiv, Chimaera. Reče dosl.la oklijevajući. - Ovoga trenutka isključujemo
obrambene štitove.
S prikaza na taktičkom displeju nestane plavičastog oklopa oko planete,
gospodaru C`baoth, neka krstarice zauzmu polarne pozicije, zapovjedi
Thrawn. Ne želimo da se ijedan od brodova u pristajanju spotakne o njih, zar
ne? Generale Covell, možete započeti s transportom i razmještanjem svojih
trupa po površini. Zauzmite uobičajene obrambene položaje oko svih
strateških meta.
Na zapovjed, Admirale, -javi se Covellov glas, pomalo oporo, a Pellaeon
li dopusti maleni osmjeh zbog toga. Prošlo je tek dva tjedna kako su vrhovni
zapovjednici Flote i oružanih snaga upoznati s tajnim klonskim projektom
Mont Tantiss. Covell je bio jedan od onih koji se nisu u potpunosti saživjeli s
tom idejom.
Iako, njegova je sumnjičavost mogla imati veze i s činjenicom da su tri
postrojbe koje je trebao povesti i razmjestiti po planetu, zapravo sastavljene
isključivo od klonova.
Na taktičkom se hologramu ukazaše prve transportne letjelice i prateći
TIE lovci koji su upravo napuštali Chimaerau i Stormhawk, uputivši se prema
svojim odredištima u širokim formacijama. Klonovi u transportnim
letjelicama, klonovi koji će izvršavati imperijalne zapovjedi. Upravo kao što
je klonirana posada krstarica malo ranije uspješno izvršila svoje zapovjedi.
Pellaeon se namršti, jer mu kroz glavar prođe čudna i neugodna misao. Je
li C’baoth uspio voditi krstarice tako dobro, samo zato jer je svih tisuću
članova njihovih posada, sastavljeni od svega dvadesetak umova? Ili - a to ga
uznemiri još više - se Jedijeva nepokolebljiva kontrola nad njima može
pripisati činjenici da je i sam C’baoth klon?
Bilo kako bilo, je li to značilo da projekt Mount Tantiss ide Jediju na ruku
u njegovim nastojanjima da preuzme vlast? Možda. Bilo je to još jedno
pitanje na koje će morati ukazati Admiralu Thrawnu.
Pellaeon pogleda prema C’baothu, kasno se sjetivši kako u njegovoj
nazočnosti takove misli nisu nešto što može zadržati samo za sebe. Ali,
C’baoth nije gledao prema njemu. Možda namjerno, a možda i ne… Zurio je
ravno pred sebe, neusredotočena pogleda, napetog lica, na njegovim usnama
tek začetak osmjeha. - Gospodaru C’baoth?
- Tamo su. - prošapće C’baoth, dubokim i promuklim glasom. - Tamo su. -
ponovi, ovaj put malo glasnije.
Pellaeon namršteno svrne pogled na taktički hologram. - Tko je gdje? -
upita.
- Na Filveu su. - reče C’baoth. Iznenada, okrene se prema Pellaeonu,
sjajnog, luđačkog pogleda. - Moji Jediji su na Filveu.
- Gospodaru C’baoth, potvrdite mi da su se krstarice uputile ka polarnim
pozicijama. - oštro se oglasi Thrawnov glas. - A potom me izvjestite o razvoju
prividnih napada …
- Moji Jediji su na Filveu. - prekine ga C’baoth. - Zar bih se sada trebao
brinuti o Vašim bitkama?
- C’baoth …
Kratkim pokretom ruke C’baoth isključi sustav veze. - A sada ćes, Leia
Organa Solo, - tiho promrmlja - biti moja!
Millennium Falcon se oštro iskrene na desni bok, izbjegavajući hitac TIE
lovca koji promaši i prošišta iznad letjelice, istovremeno mahnito bljujući
laserske zrake, dok je bezuspješno pokušavao pratiti manevar teretnjaka.
Čvrsto stisnuvši zube fok je izvodila poniranje na bok, Leia Organa Solo
promatrala je kako jedan od X-krilaca iz njezine pratnje pretvara imperijalnog
zvjezdanog lovca u oblak bukteće prašine. Nebo nad kupolom Millennium
Falcona zavrti se u kretnji koja je letjelicu vraćala u prvobitni položaj.
- Pazite! - jaukne Threepio iz sjedala iza Leiae, primjetivši još Jednog TIE
lovca koji se obrušio na njih s boka. Upozorenje je bilo nepotrebno. Naoko
nezgrapno, letjelica se već izvijala nosom prema gore i natrag, kako bi pružila
priliku laserskim strojnicama smještnim pod trupom. Iako su ga vrata pilotske
kabine znatno prigušila, Leia ipak začuje zvuk borbeni Wookiee poklič, a TIE
lovac skonča jednako kao i njegov prethodnik,
- Izvrstan pogodak, Chewie. dovikne mu Han Solo preko veze dok je
ispravljao Millennium Falcon. -Wedge?
- Još uvijek sam tu. Falcon. odmah odvrati glas Wedge Antillesa. -
Situaciji je zasada čista, ali nam se primiče još jedan nalet TIE lovaca
- Aha. - Han pogleda prema Leiai. - Odluka je na tebi, srce.
Ostaješ pri tome da želiš sletjeti tamo?
Threepio se zagrcne, zapanjen. - Kapetane Solo, valjda ne predlažete …
- Začepi, Zlatasti! - prekine ga Han. - Leia?
Leia pogleda kroz kupolu prema imperijalnom Zvjezdanom razaraču i
osam raspoređenih Dreadnauhgt brodova koji su držali pod opsadom planet
pred njima. Rojili su se oko njega poput mynoksa oko neobloženog strujnog
generatora. Trebala je to biti njezina posljednja diplomatska misija prije nego
što se povuče u miru čekati rođenje svojih blizanaca. Brzi, kratak put kako bi
primirila nervozne Filvansku vladu, te zorno demonstrirala odlučnost Nove
Republike da zaštiti sustave ovoga sektora.
Strašna demonstracija!
- Nikako se ne bi uspjeli probiti kroz sve ovo. - odgovori Hanu
oklijevajući. - Čak i kada bi uspjeli, sumnjam da bi Filvijanci riskirali i
rastvorili nam obrambeni štit. Najbolje je da se maknemo odavdje.
- Zvuči razumno. - promrsi Han. - Wedge? Odlazimo. Ostani uz nas.
- Razumijem, Falcon. - odvrati Wedge. - Dajte nam samonekoliko
trenutaka da iskalkuliramo povratak u brzinu svjetlosti.
- Ne zamaraj se time. - reče Han okrećući sjedalo kako bi se primaknio
navigacijskom računalu. - Poslat ćemo vam kalkulaciju odavdje.
- Razumijem, Falcon. Eskadrila Rouge, zaštitna formacija!
- Znaš, ovo me već polako umara. - reče Han Leiai, okrrećuči sjedalo
natrag prema pramčanoj osmatračnici. - Mislio sam da si rekla kako će te
tvoji Noghri pajdaši ostaviti na miru.
- Ovo nema veze s Noghrijima. - odmahne Leia glavom, istovremeno
osjetivši neki čudan pritisak pod čelom. Je li u pitanju bila samo njezina
mašta, ili su imperijalni brodovi doista izlazili iz formacije? - Veliki Admiral
Thrawn se igra sa svojim novim Dreadnauhgt brodovima iz Tamne Sile.
- Aha. - tiho se složi Han, a Leia se trgne zbog nenadane gorčine u
njegovom glasu. Usprkos svim naporima da ga se uvjeri suprotno, Han je još
uvijek smatrao da je isključivo on kriv tomu što je Thrawn stigao do
napuštene Katana flote - zvane i Tamnom Silom - prije snaga Nove
Republike. - Nisam mislio da će bi ih mogao tako brzo osposobiti. - reče Han
dok je pramac Falkona navodio udesno i počeo se udaljavati od Filvea, natrag
prema dubokim prostranstvima svemira.
Leia s mukom proguta slinu. Još ju je uvijek priliskala ona čudna napetost
… nešto poput udaljene zlonamjernosti koja joj je pritiskala rub svijesti. -
Možda ima dovoljno Spaarti cilindara da klonira i tehničare i inžinjere, ne
samo vojnike.
- To bi bilo nešto što će nam popraviti izglede! - rikne Han. Usprkos
napetosti koja ju je opsjedala, Leia osjeti promjenu u njegovom raspoloženju
kada je posegnuo za prekidačem sustava veze. - Wedge, pogledaj nazad
prema Filveu i reci mi da nemam priviđenja!
Leia preko zvučnika začu kako je Wedge zbunjeno dahnuo. -Misliš, da li
cijela flota možda izlazi iz formacije i kreće za nama?
- Da, to.
- Mislim da ti se ne privida, djeluju prilično stvarno. - odvrati Wedge. -
Ovo bi moglo biti pravo vrijeme za izgubiti se odavdje.
- Da. - polako odgovori Han. - Možda.
Leia se namršti i pogleda u muža. Nešto u njegovom glasu … -Han?
- Filvianci bi poslali pozivu pomoć prije podizanja obrambenog stila, zar
ne? upita je Han, čela nabrana zbog onoga što mu se motalo glavom
- Da. - oprezno se složi Leia,
- A najbliža baza Nove Republike je ona na Ord Padronu, zar ne?
- Točno.
- U redu. Eskadrila Rogue, mijenjamo kurs prema desnom boku. Ostanite
uz mene.
Han se dohvati prekidača i Millennium Falcon započne oštar okret na
desno. - Oprezno, Falcon… manevar nas vraća prema skupini TIE lovaca. -
upozori ga Wedge.
- Ne idemo tako daleko. - uvjeri ga Han. - Ovdje nam je vektor.
 Izravna brod na novome kursu kojim su se uputili, pa baci pogled na
situaciju iza njih. - Dobro… još uvijek jure za nama.
Iza njega se oglasi navigacijsko računalo, zvočno najavivši kako su
koordinate za ulazak u brzinu svjetlosti spremne. - Wedge, pripremili smo
vam koordinate. - reče Leia posegnuvši prema prekidaču za prijenos
podataka.
- Čekaj! - prekine je Wedge. - Imamo društvo s desna!
Leia pogleda u tom pravcu i pretrne kada ugleda ono na što im je Wedge
ukazao. Nadolazeći TIE lovci približavali su im se velikom brzinom, i bili su
već dovoljno blizu da presretnu svaku poruku koju je Falcon mogao poslati
svojoj pratećoj eskadrili. Poslati koordinate u ovome trenutku, bilo bi kao
otvoreni poziv Iniperijalcima da im organiziraju odbor za doček koji bi ih
dočekao na dragoj strani.
- Možda Vam ja mogu pomoći, Vaša Visosti. - ponudi se Threepio pun
nade. - Kao što znate, tečno govorim preko šest milijuna komunikacijskih
oblika. Mogao bih poslato koordinate Zapovjedniku Antillesu na
Boordistskom, ili Vaathkreeskom trgovačkom dijalektu, na primjer…
- A zatim bi mu poslao i prijevod? - dometne Han oporo.
- Naravno .. - droid naglo ušuti. - O, Bože. - reče naposlijetku, postiđno.
- No, znaš, ne brini se. - utješi ga Han. - Wedge, bio si na Xyquinu prije
dvije godine, zar ne?
- Da. Ah! Crackenov okret?
- Točno. Na dva: jedan, dva!
S druge strane kupole, Leia na trenutak ugleda X-krilce kako se premeću i
zauzimaju pozicije u nekoj novoj, složenijoj pratećoj formaciji oko
Millennium Falcona. - Što ovime možemo postići? - upita Hana.
- Otvaramo si izlaz. - odgovori Han, ponovo provjerivši kakva im je
situacija za leđima. Izvuci koordinate iz memorije, dodaj dvojku svakoj
drugoj brojci, a zatim cijelu kombinaciju prenesi Wedgeu i X-krilcima.
- Sad razumijem. - kimne Leia odobravajući dok je izvršavala zadaću.
Preinaka svake druge brojke neće promjeniti izgled njihova izlaznog vektora
toliko da potpuno zavara imperijalce, ali će biti i više nego dovoljno da svaku
moguću potjeru pošalje nekoliko svjetlosnih godina dalje od njihova cilja. -
Lukavo. A onaj mali letački manevar koji su upravo izveli bio je samo
mazanje očiju, zar ne?
- Točno, Ako ga je netko i promatrao, mislit će da je cijeli štos upravo u
tome. Tek sitnica koju je Pash Cracken smislio tijekom poraza kod Xyquinea.
- Han ponovo baci pogled na krmeni prikaz.
Mislim da imamo dovoljnu prednnost da im umaknemo. - reče.
- Pokušajmo!
- Nećemo valjda u brzinu svjetlosti? -upita Leia, mršteći se. U njezinoj
podsvjesti bljesne jedno davno i bolno sjećanje: sumanuto, očajniko
povlačenje sa Hutha, s cijelom Darth Vaderovom flotom za petama, i jednim
motivatorom pogona za brzinu svjetlosti koji se odjednom našao van
funkcije…
Han baci postraničan pogled na nju.-Ne brini, srce. Motivatori nam danas
rade kako treba…
- Nadajmo se. - promrsi Leia.
- Čuj. dok god proganjaju nas. ne mogu se obrušiti na Filve. -nastavi Han.
I što ih dalje odvučemo odavdje , to više vremena dajemo ispomoći sa Ord
Padrona da stigne.
Blještavo zelena munja koja ih je za dlaku promašila natjera Leiu da
odgovori drugačije nego što je prvotno namjeravala. -Mislim da smo dali
onoliko vremena koliko smo mogli. - reče Hanu. U svojoj je nutrini mogla
osjetiti nemir blizanaca koje je nosila. - Možemo li, molim te, otići odavde?
Još se jedna svjetlosna strijela odbije o gornji obrambeni štit Falcona. -
Da, mislim da si u pravu. - složi se Han. - Wedge? Jesi li spreman napustiti
zabavu?
- Kad god st i vi spremni, Millennium Falcon. - odvrati Wedge. - Krernite
naprijed, mi ćemo za vama čim budete van opasnosti.
- U redu. - nagnuvši se naprijed, Han rukom obuhvati poluge pogona za
ubrzanje i nježno ih povuče prema sebi. Zvijezde oko kupole pilotske kabine
protegnu se u blještave linije i Millennium Falcon se nađe na sigurnom.
Leia duboko udahne, papolako izdahne. Još je uvijek u sebi osjećala strah
blizanaca i ona na trenutak usredotoči svoj duh na njih kako bi ih umirila.
Često je pomišljala koliko je to zapravo neobičan osjećaj: doticati umove koji
raspoznaju samo dojmove i emocije, umjesto slika i riječi. Tako različiti od
umova kakve imaju Han, Luke i njezini ostali prijetelji.
I tako različiti od onog dalekog uma koji je orkestrirao impeijalnu
napadačku silu.
Vrata iza Leiae se otvore i Chewbacca uđe u pilotsku kabinu. - Izvrsni
pogotci, Chewie. -reče Han Wookieu dokje ovaj smještao svoju tjelesinu u
bočno putničko sjedalo, tik do Threepioa. - Jesi li imao problema s
vodoravnim ciljnikom?
Chewbacca odriječno zareži. Tamne su mu oči bile prikovane za Leino
lice, upitno urliken prema njoj. - Dobro sam. - uvjeri ga Leia, pokušavajući
treptanjem odagnati neočekivane suze koje joj navriješe na oči. - Doista sam
dobro.
Ona pogleda prema Hanu, i ugleda ga kako je i on namršteno promatra.
- Nisi valjda bila zabrinuta? - upita je. - Ta bila je to samo imperijalna
borbena skupina, ništa zbog čega bi se trebali zabrinjavati.
Ona odmahne glavom. - Ne radi se o tome, Han. Bilo je tamo još nečega.
Neka vrst… - ponovo odmahne glavom. - Ne znam.
- Možda nešto slično nelagodi koju ste osjetili na Endoru? -pripomene
Thrccpio u želji da pomogne. - Sjećate se, ono kada ste se onesvijestili dok
smo Chewbacca i ja popravljali.
Chewbacca rikne upozoravajući ga, i droid naglo umukne. Ali, već je
rekao previše. - Ne, pusti ga neka dovrši. reče Han, sumnjičavo pogledavajući
Leiau. - O kakovoj nelaogodi on to priča?
- Nije u pitanju ništa doista važno, Han. - Leia posegne za njegovom
rukom. - Kad smo prvi puta letjeli duž orbite Endora, prošli smo kroz točku
na kojoj je Zvijezda Smrti raznesena. Na nekoliko sam trenutaka osjetila
nešto poput Careva prisustva u mojoj neposrednoj blizini. Samo to, ništa više.
- O, samo to! - podrugne se Han, na tren ošinuvši Chewbaccu ljutitim
pogledom. - Spopada the mrtvi Car, a ti misliš da to nije vrijedno spomena?
- Ne budi blesav! - prekori ga Leia. - Nije to bilo ništo zbog čega bi se
trebalo zabrinjavati: brzo je prošlo i nije ostavilo posljedice. Kako god, ono
što sam osjetila na Filveu bilo je potpuno drugačije.
- To mi je baš drago čuti! - odvrati joj Han, ne želeći odustati od rasprave.
- Je si li nakon toga možda tražila od medicinskih tehničara da te pregledaju
nakon toga, ili tako nešto?
- Pa, zapravo nisam imala vremena…
- Krasno! No, napravit ćeš to čim se vratimo!
Leil potvrdno kimne, tiho uzdahnuvši. Poznavala je tu intonaciju. Osim
toga, tome se ionako ne bi trebala usprotiviti. -U redu, budem li imala
vremena …
- Stvorit ćeš ga kako znaš i umiješ! prekine je Han. -Ili ću ja natjerati
Lukea da te zatvori u medicinski centar čim se vrati. Ne šalim se, srce!
 Leia lagano stisne njegovu ruku, osjetivši kako joj se i srce malo stisnulo.
Luke, sam samcat na neprijateljskom teritoriju… ali, bio je dobro. Morao je
biti. - U redu. - reče. - Obavit ću pregled. Obećajem.
- Dobro. - odvrati Han, zagledan unjezine oči. - Pa, što je bilo to što si
osjetila na Filveu?
- Ne znam. - oklijevala je. - Možda je to bilo isto ono što je Luke osjetion
na Katani. Znaš, onomad kad su imperijalni kolonovi prodrli na letjelicu.
- Da. - odvrati Han zamišljeno. - Možda. Mada, ti su Dreadnauhgti bili
poprilično daleko od nas.
- Možda je pak na njima bilo puno više klonova.
- Da, možda … - reče Han. - Pa … pretpostavljam da bismo se
Chewbacca i ja trebali prihvatiti posla na inskom strujnom stabilizatoru prije
nego što sasvim ispusti dušu. Hoćeš li moći preuzeti upravljanje, srce?
- Dobro mi je. - uvjeri ga Leia, sretna što je konačno odlučio prekinuti
raspravu. - Idite bez brige.
Jer, postojalo je nešto o čemu se nije usuđivala razmišljati tog trenutka.
Dugo se šaputalo o tome kako Car ima sposobnost kontrolirati svoje vojne
snage putem Sile. I ako je Jedi Učitelj s kojim se Luke suočio na Jomarku
imao iste takove sposobnosti …
Posegne rukom prema svom nabreklom stomaku i nježno ga pomiluju,
usredotočivši se na dva malena uma koja su rasla u njoj. Da, bilo je to nešto o
čemu nije htjela razmišljati u ovome trenutku…
- Pretpostavljam, - reče Thrawn svojim smrtno mirnim glasom - da imate
neko opravdanje?
Namjerno polako C’baoth podigne svoj pogled s dvostrukog kružnog
displeja u zapovjednoj sobi i pogleda u Velikog Admirala. U Velikog
Admirala Thrawna i, s neprikrivenim prezirom, u ysalamirija omotanog oko
Thrawnovih ramena skupa s postoljem.
- Imate li i Vi opravdanje za sebe, Veliki Admirale Thrawn? - upita.
- Prekinuli ste lažni napad na Filve. - reče Thrawn ne obazirući se na
C’baothovo pitanje. I što je još gore, nastavili ste tako da ste cijelu borbenu
skupinu poslali u nepotrebnu i neuspješnu potjeru.
- A Vi ste, Veliki Admirale, propustili priliku da mi dobavile moje Jedije!
- odvrati mu C’baoth. Pellaeon s nelogodom primjeli kako mu glas jača i
postaje sve glasniji. Vi, Vaši upokoreni Noghriji, cijela Vaš Imperij - niste to
uspjeli odraditi! - Pogled Thrawnovih blještećih očiju se opasno suzi. -
Doista? Je li naš neuspjeh i to što niste uspjeli zadržati Lukea Skywalkera
nakon što smo Vam ga doveli na Jomark?
- Niste mi ga Vi doveli na Jomark, Veliki Admirale Thrawn. -opovrgne
C’baoth. - Sam sam ga namamio kroz Silu …
- Imperijalna obavještajna služba je pustila glas da se Joorus C’baoth
vratio i kako je viđen na Jomarku. - prekine ga Thrawn hladno. - Imperijalna
transportna služba Vas je odvezla onamo, imperijalna logistika Vam je
osigurala i uredila kuću, a imperijalna je inžinjerija sagradila kamuflirano
otočno uzletiste za Vas! Imperija je odradila svoj dio posla u Vašoj namjeri da
se dočepate Lukea Skywalkera. Vi ste taj kojem nije uspjelo i zadržati ga
tamo!
- Ne! - drekne C`baoth. - Luke Skywalker je otišao s Jomarka jer je Mara
Jade pobjegla iz Vašeg zarobljeništva i jer ga je ona okrenula protiv mene! I
ona će platiti za to! Čujete li me? Ona mora platiti za to!
Thrawn za trenutak ne progovori ni riječi. -Vi ste poslali cijelu
imperijalnu borbenu skupinu sa Filvea za Millennium Falconom. reče
naposlijetku ponovo kontrolirajući svoj glas.-Jeste li uspjeli ugrabiti Leia
Organu Solo?
- Nisam! - urlikne C’baoth. Ali ne zato što ona nije htjela doći k meni.
Željela je! jednako kao što je i Skywalker to želio!
Thrawn pogleda prema Pellaeonu. - Ona želi doći Karrde Vama? - upita.
C’baoth se nasmješi. - Žarko želi. - reče, a glas mu nenadano izgubi svaki
prizvuk bijesa. Zvučao je gotovo sanjarski… - Želi da obučim njezinu djecu. -
nastavio je, bludeći pogledom po zapovjednoj sobi. - Da ih uputim na put
Jedija. Da ih oblikujem kako bi nalikovali meni. Jer, ja sam Gospodar. Jedini
koji postoji!
Ponovo pogleda u Thrawna. - Morate mi je dovesti, Veliki Admirale
Thrawn! -reče svečano, glasom koji je napola preklinjao. - Moramo je
osloboditi njezinog zatočeništva među onima koji se boje njezinih
sposobnosti. Oni će je uništiti ako je ne oslobodimo.
- Naravno da moramo. - reče Thrawn umirujuće. - Ali tu zadaću morate
prepustiti meni. sve što tražim je još malo vremena.
C’baoth se namršti na tu pomisao, a prsti mu posegnu pod dugu bradu
kako bi obuhvatili medaljon na ogrlici koja mu je visila oko vrata. Pellaeona
prođe jeza. Bez obzira na to koliko je puta to već vidio, nikada se neće
naviknuti na te iznenadna uranjanja u klizavu zone sumraka klonskog ludila.
Znao je da je to bio univerzalni problem koji je iskrsnuo u ranim fazama
eksperimenata s kloniranjem. Stalna mentalna i emocionalna nestabilnost,
obrnuto razmjerna dužini razvoja pojedinog primjerka. Tek je nekolicina
službenih znanstvenih spisa o tom problemu preživjelo eru Klonskih ratova, a
Pellaeon je naišao na jedan koji je tvrdio kako nijedan klon čiji je razvojni
proces trajao manje od godinu dana neće biti dovoljno uravnotežen da preživi
izvan okoliša koji nije potpuno kontroliran.
Razmišljajući o uništenju kojem bi dali maha nad galaksijom, Pellaeon je
vjerovao kako su tvorci klonova naposlijetku iznašli makar djelomično
rješenje za taj problem. Jesu li prepoznali prikriveni uzrok tom ludilu, bilo
jeposve drugo pitanje.
Bilo je moguće da je Thrawn bio prvi koji je to u potpunosti razumio.
- U redu, Veliki Admirale Thrawn. - iznenada reče C’baoth. -Imate još
jednu priliku. Nakon toga, je ću preuzeti stvar u svoje ruke. - njegove oči,
nadsvođene čupavim obrvama, bljesnuše. -Upozoravam Vas: ne uspjete li
izvršiti čak ni tu jednostavnu zadaću, možda prosudim kako niste dostojni
vođenje vojnih postrojbi moje Imperije!
Thrawnove oči bljesnuše i on tek neznatno trzne glavom. -Prihvatam Vaš
izazov, Gospodaru C’baoth.
- Dobro. - C’baoth se promišljeno zavali natrag u sjedalo i zatvori oči. -
Sad me možete ostaviti, Veliki Admirale Thrawn. Želim se posvetiti
razmišljanju i planiranju budućnosti mojih Jedija.
Thrawn je jedan dugi trenutak ostao stajati bez riječi, žerkih očiju
netremice uprtih u C’baotha. Naposlijetku pogleda Pellaeona. - Poći ćete sa
mnom na most, kapetane. - reče. - Želim da nadgledate raspoređivanje
obrambenih snaga za Ukoi sustav.
- Na zapovjed, gospodine. - odgovori Pellaeon, sretan što mu se pružila
prilika da umakne od C’baotha.
Na trenutak zastane, namršteno zagledajući Jedi Gospodara. Zar nije htio
Thrawnu ukazati na nešto važno? Gotovo je bio siguran da jest… Na nešto što
se ticalo C’baotha i klonova i projekta Mount Tantiss…
Ali ništa konkretno mu nije padalo na pamet i Pellaeon rezignirano odluči
potisnuti to pitanje. Sigurno će se sjetiti o čemu se radi.
Obišavši kružni displej, krene za svojim zapovjednikom i napusti
zapovjednu sobu.
 GLAVA 02

Zvali su ga Calius saj Leeloo, Grad Blještavog Berchestkog Kristala, i bio

je jedno od najspektakularnijih čuda galaksije, još od prapočetka Stare
Republike. Cijeli grad nije bio ni manje ni više nego divovski kristal koji se
gradio tijekom eona iz slanih vodenih maglica koje su dolazile s tamnih,
crveno-narančastih voda Leefari mora koje se valjalo niskih strmina nad
kojima se grad ugnijezdio. Izvorni su grad od kristala desetinama godina
brižljivo klesali lokalni Berchestinski obrtnici, čiji su se potomci nastavili
brinuti o njemu i upravljati njegovim polaganim razvojem.
U najboljim danima Nove Republike, Calius je bio jedna od najvećih
turističkih znamenitosti, a njegovo je stanovništvo udobno živjelo samo od
milijuna bića koja su se rojila oko veličanstvenih ljepota grada i njegove
okoline. Ali, kaos Klonskih ratova i uspon Imperije koji je potom uslijedio
uzeli su svoj danak i besposličarskih posjeta više nije bilo, pa se stanovnici
Caliusa okrenuše drugim načinima zarade.
Na sreću, turizam im je u naslijede ostavio dobro razvijene i utvrđene
trgovinske pravce između BErchEsta i svih važnijih sustava u galaksiji.
Berchestiancima je logično rješenje bilo pretvoriti Calius u trgovinsko
središte. Iako grad nije dostigao razinu jednog Svivrena ili Ketarisa, na
primjer, ipak su se mogli podičiti skromnim uspjehom.
Jedini problem je bilo to što se taj trgovinski centar nalazio onakraj
imperijalne strane crte razdvajanja.
Vod zvjezdanih jurišnika odmaršira niz prepunu ulicu. Po njihovim
bijelim oklopima igraše odbljesci crveno-narančaste boje uglastih zgrada oko
njih. Maknuvši im se s puta, Luke Skywalker povuče kapuljaču svog ogrtača
malo niže, zaklanjajući lice. Nije osjetio nikakvu posebnu opasnost koja bi
mu prijetila od njih, ali kad je već bio ovako duboko u imperijalnom teritoriju,
nije bilo pametno riskirati. Jurišnici prođoše pored njega i ne pogledavši u
njegovom prevcu i Luke, tiho uzdahnuvši od olakšanja, nastavi s
razgledavanjem grada. Napučen jurišnicima, članovima posada imperijalnih
brodova koji su bili na dopustu između dva leta i krijumčarima koji su
njuškali okolo u potrazi za poslom, mračni poslovni utisak koji je grad
ostavljao bio je čudan i oprečan kontrast njegovoj vedroj ljepoti.
A negdje u njegovoj vedroj ljepoti skrivalo se nešto puno opasnije od
imperijalnih zvjezdanih jurišnika.
 Skupina klonova.
Ili je bar obavještajna služba Nove Republike bila uvjerena u to. Brižljivo
pretraživši tisuće presretnutih imperijalnih poruka, obavještajci ukazaše na
Calius i Berchest sustav kao moguće zborno mjesto bujice sastavljene od
tisuća ljudskih duplikata koji su odnedavno počeli popunjavati brodove i
transportere Thrawnove ratne mašinerije.
Tu se bujicu moralo zaustaviti, i to brzo. Što je značilo da mora otkriti
lokaciju tankova za kloniranje i uništiti ih. No, najprije je morao istražiti
otkuda klonovi dolaze do ovog zbornog mjesta. A prije toga je morao istražiti
i potvrditi da prolaze kroz Calius i da je grad doista zborno mjesto.
Skupina muškaraca odjevenih u ogrtače i nošnje Svivrenskih trgovaca
pojavi se iza ugla, dvije ulice ispred Lukea. I kao što je to uradio mnogo puta
u protekla dva dana, Luke snagom Sile posegne prema njima. Provjera potraja
tek trenutak. Trgovci nisu bili okruženi onom čudnom aurom koju je osjetio
oko jurišnika koji su se iskrcali i napali ih na Katani.
I dok je pribirao svoja osjetila, Lukeovu pozornost zaokupi nešto drugo.
Nešto što mu je gotovo promaklo u vrevi ljudskih i stranačkih misli i osjećaja
koji su se kovitlali oko njega poput komadićaka stakla u pješčanoj oluji.
Hladan, proračunati um. Luke je bio siguran da se već ranije susreo s njim, ali
ga nije mogao identificirati zbog mentalne vreve koja se širila u prostoru
između njih.
S druge strane, onaj komu je taj um pripadao bio je vrlo svjestan
Lukeovog prisustva na Caliusu. I pažljivo ga je promatrao.
Luke se namršti. Sam na neprijateljskom teritoriju, dok mu je letjelica bila
na Caliuskom pristaništu udaljena, dva kilometra od mjesta na kojem se
tranutno nalazio… Jedino mu je oružje bila njegova sablja, oružje koje bi ga
razotkrilo istog trenutka kada bi ga izvukao ispod tunike… nije se nalazio u
zavidnoj poziciji.
Ali, imao je Silu na svojoj strani… i znao je da je njegov progonitelj tu
negdje. Sve u svemu, izgledi su im bili podjednaki.
Nekoliko metara njemu slijeva nalazio se ulaz u dugački nadsvođeni tunel
koji je vodio prema pješačkom mostu. Krenuvši prema njemu, Luke pruži
korak istovremeno si pokušavajući predočiti plan grada koji je temeljito
proučio i tako se prisjetiti kamo je vodio taj most. Vodi preko gradske ledene
rijeke, zaključi Luke, pa dalje prema višim, otmjenijim predgrađima sa kojih
je pucao neometani pogled na samo more. Iza svojih leđa osjeti kako je osoba
koja ga prati krenula za njim prema prolazu. Kako je Luke odmicao i
ostavljao za sobom zaglušujuću mentalnu tutnjavu napučenog trgovišta,
konačno je uspio prepoznati svog pratitelja.
Ono što je otkrio i nije bilo onako loše kao što se pribojavao, iako se
potencionalno moglo razviti u nešto loše. Luke uzdahne, stane i pričeka. Most
koji je svojom blagom zakrivljcnošću zaklanjao pogled na oba svoja kraja,
bio jc jednako dobro mjesto za suočavanje kao i bilo koje drugo.
Njegov progonitelj se primicao posljednjem dijelu krivine. I tada, kao da
je predosjećao da će ga njegova lovina čekati upravo tamo, zastane točno prije
nego što bi mogao biti viđen. Luke se prepusti svojim osjetilima i načuje zvuk
izvlačenja laserskog pištolja… - U redu je. - dovikne mu tiho. - Sami smo.
Izađi.
Progonitelj je trenutak oklijevao, a Luke osjeti trenuntno iznenađenje koje
ga je proželo, no odmah potom Talon Karrde stupi pred njega.
- Čini mi se da svemir još uvijek nije izgubio sposobnost da me iznenadi. -
primjeti krijumčar, lagano podigavši lice prema Lukeu dok se pomalo
prenaglašeno naklonio pred njim, vraćajući pritom svoj pištolj u pripadajuću
futrolu. - Po načinu na koji si se ponašao pomislio sam da si najvjerojatnije
uhoda Nove Republike. Iako, moram priznati, ti si upravo posljednja osoba za
koju bih očekivao da pošalju ovamo.
Luke ga je netremice promatrao, pokušavajući proniknuti u njegove
nanijele. Pri njegovom posljednjem susretu s Karrdeom, neposredno nakon
bitke za Katanu, krijumčar mu je jasno naglasio kako on i njegova skupina
namjeravaju ostati neutralni u tome ratu.
- I što si namjeravao uraditi nakon što se uvjeriš da sam to ja?
- Nisam te namjeravao izdati, ako je to ono što misliš. - odgovori Karrde,
bacivši pogled na dio mosta iza sebe. - Ako nemaš ništa protiv, volio bih se
maknuti odavdje. Berchestianci se obično ne upuštaju u duge rasprave na
pješačkim mostovima. A tunel može prenijeti zvuk glasa do nevjerojatnih
daljina.
A ako je na drugom kraju mosta postavljena zasjeda koja ček. na njih? Pa,
ako i jesu tamo, Luke će ih osjetiti prije nego što stignu do njih. - Nemam
ništa protiv. - reče koraknuvši u stranu pokazujući Karrdeu neka krene prvi.
Karrde ga počasti podrugljivim osmjehom. - Ne vjeruješ mi, zar ne? -
reče, prošavši tik do Lukea i zaputivši se naprijed niz most.
- Vjerojatno je to Hanov utjecaj na mene. - odvrati Luke ispričavajući se,
hvatajući korak s njim. -Njegov, ili pak tvoj. Ili možda Marin.
Osjetio je kako se Karrdeovi osjećaji uzburkaše; zabrinutost koja je
isplivala na trenutak, ali je jednako brzo i potisnuta. - Kad si je već
spomenuo… kako je Mara?
- Gotovo se potpuno oporavila. - uvjeravaše ga Luke. - Liječnici su mi
rekli kako liječenje takvog blagog oblika neuralnih oštećenja nije složeno,
samo dugotrajno.
Karrde kimne, pogleda uperenog u tunel pred njima. - Zahvalan sam ti što
si se pobrinuo za nju. - reče gotovo nevoljko. – Naše medicinske mogućnosti
se ne bi pokazale dorasle zadatku.
- To je najmanje što smo mogli učiniti nakon pomoći koju ste nam pružili
na Katani. - otkloni Luke njgove zahvale.
- Možda.
Stigoše do kraja mosta i stupiše na ulicu koja je bila manje napučena nego
ona koju su maločas napustili. Pred njima, nadvisujući ih, protežući se visoko
iznad okolnih zgrade čija su pročelja gledala prema moru, uzdizala su se tri
zakučasto izrezbarena tornja sjedišta gradske uprave. Prepustivši se Sili, Luke
brzo provjeri ljude koji su prolazili mimo njih. Ništa. - Jesi li krenuo na
nekamo određeno? - upita Karrdea.
Krijumčar odmahne glavom. - Samo sam lutao gradom. -odgovori
nemarno. - A ti?
- Isto. - odgovori Luke pokušavajući otkriti koliko je iskren.
- Nadajući se da ćeš ugledati neko poznato lice? Možda dva, ili tri, ili
četiri?
Znači, Karrde je znao, ili pretpostavio zašto je Luke bio ovdje. Zapravo,
to ga na neki način i nije previše iznenadilo. - Ako ih se ovdje može vidjeti,
pronaći ću ih. - reče. - Pretpostavljam da ti nisi u posjedu neke informacije
koja bi mi mogla biti od koristi?
- Možda i jesam, -odvrati Karrde. Imaš li dovoljno novca da platiš za nju?
- Poznavajući tvoje cijene, mislim da nemam, -odgovori Luke. - Ali
mogao bih se pobrinuti za isplatu kada se vratim doma.
- Ako se vratiš. - odvrati mu Karrde. -uzimajući u obzir koliko je
imperijalnih postrojbi između ovoga mjesta i teritorija koji je siguran za tebe,
ovog se trenutka ne bih to usudio nazvati dobrom i sigurnom investicijom.
Luke upitno izvije obrvu. - To kažeš ti, krijumčar koji se nalazi na vrhu
imoperijalne liste “pronađi i zarobi”? - upita ga zajedljivo.
Karrde se nasmješi. - Kako stvari trenutno stoje, čini se da je Calius jedan
od rijetkih imperijalnih gradova gdje sam potpuno siguran. Berchestianski
guverner i ja se znamo već dugo vremena. Da budem precizniji, postoji neka
određena roba koja mu je izuzetno važna, i ne može je pribaviti nitko osim
mene.
- Vojna roba?
- Ja ne sudjelujem u tvom ratu, Skywalker. - hladno ga podsjeti Karrde. -
Neutralan sam i ne namjeravam ništa mijenjati po tom pitanju. Čini mi se da
sam to jasno rekao i tebi i tvojoj sestri prigodom našeg posljednjeg druženja.
- Da, bio si vrlo jasan. - složi se Luke. - Samo sam pomislio da su te
događanja u proteklih nekoliko mjeseci možda navela da promijeniš
mišljenje.
Karrdeov izraz lica se na promijeni ni za dlaku, ali Luke ipak osjeti
gotovo nevoljku promjenu raspoloženja u njemu. - Ne mogu reći da mi se
sviđa pomisao kako Veliki Admiral Thrawn koristi postrojenja za kloniranje. -
prizna. - Dugoročno gledano, ta činjenica će mu potencionalno pomoći da
odnos snaga preokrene u svoju korist, a to je nešto što nijedan od nas ne želi
doživjeti. Ipak mislim kako tvoja strana pomalo pretjeruje i precijenjuje
ozbiljnost situacije.
- Ne znam kako to možeš zvati pretjerivanjem. - reče Luke. -Od dvije
stotine Dreadnauhgta iz Katana flote, Imperija se dočepala najvećeg dijela; a
sad uz to još imaju i neograničen broj klonova od kojih će složiti posade za te
brodove.
-“Neograničen broj” je definicija s kojom se nikako ne bih složio. -
odvrati Karrde. - Brzinu kojom ćeš uzgajati klonove određuje tvoja želja da
budu dovoljno mentalno stabilni kako bi im mogao povjeriti svoje ratne
brodove. Znači, najmanje godinu dana za svaki pojedini klon, otprilike toliko,
ako se dobro sjećam starih propisa.
Petorica Vaathkreea prođe u skupini ispred njih, hodajući niz ulicu koja
im poprečno sjekla put. Dosada je Imperija klonirala samo ljudsku vrstu, ali
Luke provjeri i njih, za svaki slučaj. I ponovo, ništa! - Godinu dana za svaki
primjerak, kažeš?
- To je apsolutni minimum. - odgovori Karrde. - U spisima koje sam čitao,
a koji su nastali prije Klonskih ratova, pretpostavljalo se da bi vrijeme od tri
do pet godina bilo najoptimalnije. To bi vrijeme, naravno, i dalje bilo kraće od
standardnog ljudskog životnog ciklusa, ali ni u kom slučaju razlog da se
uspaničite.
Luke pogleda prema gore na izrezbarene tornjeve. Njihova je crveno -
narančasta boja, dodatno zažarena sunčevim sjajem, tvorila oštar kontrast
prema bijelim oblacima koji se valjahu nebom, nošeni vjetrom s mora što se
protezalo iza njih. - A što bi mislio kad bih ti rekao da su klonovi koji su nas
napali na Katani bili uzgajani manje od godinu dana?
Karrde se slegne ramenima. - Ovisi o tome što “manje od godinu dana”
točno znači.
- Cijeli je ciklus trajao petnaest, možda dvadeset dana.
Karrde stane kao ukopan u mjestu. - Što? - upita i zabulji se u Lukea.
- Petnaest do dvadeset dana. - ponovi Luke i zaustavi se pored njega.
Jedan dugi trenutak Karrde je gledao ravno u Lukeove oči, a zatim se
polako okrene i nastavi hodati. To je nemoguće. - reče naposlijetku. - Mora da
je u pitanju greška.
- Mogu ti dati kopije nalaza analize.
Karrde zamišljeno kimne glavom, pogleda uprta u prazno.
- Naposlijetku, to bi moglo objasniti Ukio.
- Ukio? - namršti se Luke.
Karrde ga pogleda. - Pa da, ti vjerojatno ni ne znaš. Prije dva dana
Imperijalci su pokrenuli višestruki napad na ciljeve u sektorima Abrion i
Dufilvan. Nanjeli su veliku štetu vojnoj baz na Ord Padronu i zauzeli Ukio
sustav.
Luke osjeti bolnu grč u želucu. Ukio je bio među pet najvećih proizvođača
hrane u cijeloj Novoj Republici. Samo posljedice koje će to imati na Abrion
sektor… - Koliko je štetu Ukio pri tom pretrpio?
- Čini se nikakvu. - odgovori Karrde. - Moji mi doušnici kažu kako je
Imperija zauzela Ukio s potpuno neoštećenim generatorima pbrembenih
štitova i kompletnim naoružanjem tipa zemlja-zrak.
Grč u Lukeovom želucu se pojača. - Mislio sam kako je to nemoguće
izvesti.
- Sposobnost da izvedu nemoguće je nešto zbog čega se Veliki Admirali
smatraju posebnima. - reče Karrde oporo. - Pojedinosti napada su još uvijek
nepotpune. Bit će zanimljivo saznati kako su to zapravo izveli.
Znači Thrawn je u lukama imao Dreadnauhgte, imao je dovoljno ljudi da
ih opremi posadama, a odnedavno je imao i dovoljno hrane kojom će hraniti
sve te klonove. - To nije samo raspoređivanje snaga za novi niz pljačkaških
pohoda. - polako zaključi Luke. - Imperija se priprema pokrenuti opsežnu
ofenzivu.
- Čini se da je tako. - složi se Karrde. - Bez uvrede, ali rekao bih da ćete
imati pune ruke posla.
 Luke ga pozorno osmotri. Karrdeovo lice i glas i dalje su bili smireni kao i
uvijek, ali je iza te maske Luke mogao osjetiti kako se krijumčareva sigurnost
pomalo topi. -I nijedna od tih promjena te ne smeta?
- Neću se pridružiti Novoj Republici, Skywalkeru. - reče mu Karrde
odmahujući glavom. - Iz puno različitih razloga. A činjenica da ne vjerujem
previše nekim elementima u vašoj vladi nije najmanje važan, među svim
ostalima.
- Mislim da je Fey’lya poprilično diskreditiran …
- Nisam mislio samo na njega. - prekine ga Karrde. - I sam znaš koliko su
Mon Calamari naklonjeni krijumčarima, sada jednako kao i ranije. Sada, kad
je Admiral Ackbar vraćen u Vijeće i na položaj Vrhovnog Zapovjednika, svi
ćemo morati ponovo dobro paziti na svoja leđa.
- Ma, hajde, molim te! - frkne Luke. - Ne misliš valjda da će Ackbar, uz
sve ovo, imati toliko vremena da se brine i oko krijumčara!
Karrde se oporo naceri. - Zapravo, ne mislim. Ali, s druge strane, nisam
spreman kladiti se na to i staviti glavu na kocku.
Pat-pozicija. - No, dobro! - reče Luke. - Usredotočimo se onda samo na
posao i ništa drugo. Voljeli bi znati što je moguće više o Kretanjima Imperije i
njihovim namjerama, a to je vjerojatno nešto što i sam pratiš, zbog osobnih
interesa. Možemo li tu vrstu informacija kupiti od tebe?
Karrde razmisli na trenutak o tome. - To bi možda bilo moguće.
- reče oprezno. - Ali samo ako ja budem taj koji će odlučivati koje ću vam
informacije proslijediti. Ne želim da moju skupinu pretvorite u neki
neslužbeni ogranak obavještajne službe Nove Republike.
- Slažem se. - reče Luke. Bilo je to manje od onoga čemu se nadao, ali i to
je bilo bolje od ničega. - Pobrinut ću se da budeš isplaćen čim se vratim.
- Možda bi mogli odmah započeti s trgovinom informacijama.
- reče Karrde, pogledavajući naokolo po pročeljima kristalnih zgrada. -
Reci mi što je navelo vaše ljude da se ogledaju po Caliusu?
- Mogu uraditi još nešto bolje. - odvrati mu Luke. Ono što je osjetio
krajičkom svoje svijesti bilo je slabašno, ali van svake sumnje. - Što velišna to
dati dokažem kako su klonovi zaista ovdje?
- Gdje? - brzo upita Karrde.
- Tamo negdje. - odgovori Luke pokazujući pred sebe, tek malo udesno. -
Udaljeni pola kilometra, tako nekako… teško je odredili.
 - U jednom od tornjeva. - zaključi Karrde. Lijepo, sigurno i dobro
skriveno od radoznalih pogleda. Pitam se postoji li mogućnost da se uvučemo
unutra i provjerimo.
- Sačekaj trenutak… kreću se. - reče Luke mršteći se dok se trudio
zadržati kontakt. - Idu… ne baš točno prema nama, ali blizu.
- Vjerojatno ih vode do pristaništa. - primjeri Karrde. Ogleda se oko sebe
pa pokaže nadesno. -Vjerojatno će poći ulicom Mavrill, to je samo dva bloka
niže.
Prilagodivši brzinu svojoj potrebi da ne privuku nepotrebnu pozornost na
sebe, uspješe prijeći te udaljenost za tri minute. -Vjerojatno koriste teretno
vozilo ili laki transporter. - reče Karrde kad su pronašli mjesto s kojeg su
mogli neometano promatrati ulicu a da ih ne pregaze pješaci koji su se kretali
rubovima kolnika. -Neko očito vojno vozilo samo bi privuklo pozornost.
Luke kimne. Prisjećao se da je Mavrille, bar po planu grada, bila jedna od
nekoliko ulica u Caliusu koja je bila dovoljno široka da bi po njoj
prometovala vozila, i zbog toga je bila vrlo prometna u oba smjera. - Da bar
imam makro-dalekozor sa sobom !-primjeti.
- Vjeruj mi, dovoljno si sumnjiv i bez njega. - opomene ga Karrde kriveći
vrat kako bi vidio nešto iznad gomile glava prolaznika koji su promicali pred
njima. - Jesu li se pojavili?
- Definitivno dolaze prema ovamo. - odgovori Luke. Silom posegne
prema naprijed, pokušavajući razlučiti osjete klonova od mećave misli i
umova koji ga okružavahu. - Mislim da ih je dvadesetak, najviše trideset.
- Onda su u teretnom vozilu. - procjeni Karrde. - Eno jednog, dolazi…
tamo iza Trast skuter-kamiona.
- Vidim ga. - Luke duboko udahne, sabirači u sebi svaki trun svojih Jedi
sposobnosti. - Oni su. - promrmlja, osjetivši kako mu žmarci klize niz leđa.
- U redu, -reče Karrde oštrim glasom. -Pažljivo gledaj, možda su koji od
otvora za ventilaciju ostavili otvorenima.
Teretnjak je polako vozio prema njima, nošen snagom mlaznog pogona, a
zatim se naglo zaustavi malo dalje od njih jer je vozač skuter-kamiona ispred
teretnjaka odjednom shvatio da bi upravo tu trebao skrenuti. Skuter-kamion
oprezno poče skretati za ugao, zaustavljajući pri tom sav promet iza sebe.
- Sačekaj ovdje. - reče Karrde pa se prepusti bujici pješaka koja ga ponese
prema teretnjaku. Luke nastavi pogledom pretraživati oko sebe, spreman
reagirati i na najmanji znak da su on ili Karrde primjećeni ili prepoznati. Ako
je sve ovo bila tek priprema za neku vrst promišljene zamke za uhode, sad je
bio pravi trenutak da se zamka i zatvori.
Skuter-kamion konačno završi sa skretanjem i teretnjak polako nastavi
napredovati. Prođe pored Lukea i nastavi voziti niz ulicu, i trenutak kasnije
nestane s vidika zaokrenuvši za jednu od crveno-narančastih zgrada.
Povukavši se unatrag u pokrajnju ulicu za svojim leđima, Luke je čekao.
Trenutak kasnije, Karrde se vrati do njega. - Dva su otvora bila otvorena, ali
nisam vidio dovoljno da se uvjerim. - reče Karrde dišući ubrzano i
isprekidano. - A ti?
Luke niječno odmahne glavom. - Ni ja nisam ništa uspio vidjeti. Ali, to su
bili oni. Siguran sam.
Karrde ga je trenutak netremice promatrao, potom kratko kimne. - U redu.
Što ćemo sad?
- Idem provjeriti mogu li poletjeti s pristaništa prije njih. -odgovori Luke.
- Ukoliko otkrijem njihov vektor svjetlosne brzine, možda nam uspije
odgonetnuti kamo su se uputili. - izvije obrve. - Naravno, dvije letjelice u
timu imaju više izgleda za uspjeh u toj igri otkrivanja.
Karde se slabašno nasmješi. - Nadam se da ćeš mi oprostiti, ali nažalost
moram odbiti tvoju ponudu.- odvrati. - letjeti u timu s uhodom Nove
Republike zapravo nije ono što ja smatram zadržavanjem neutralnosti. baci
pogled na ulicu iza Lukeovih leđa. - U svakom slučaju, milije bi mi bilo
pokušati unatrag ispitali trag koji vodi dovdje. Provjeriti mogu li otkriti
odakle zapravo potječu.
- Zvuči razumno. - kimne Luke. — Najbolje će biti da krenem prema
pristaništu i pripremim letjelicu.
- Ostat ćemo u vezi. - obeća mu Karrde. - I, pobrini se da isplata bude
velika.
Stojeći pred najvišim prozorom Tornja Broj Jedan zgrade gradske uprave,
Guverner Staffa spusti svoj dalekozor zadovoljno frknuvši. - Da, Fingal, to je
bio on. - reče malenom čovječuljku koji je lebdio kraj njega. - nema
niakakove sumnje. Luke Skywalker, glavom i bradom!
- Mislite li da je vidio specijalni transport? - upita Fingal, nervozno
premećući po rukama svoj dalekozor.
- Pa naravno da ga je vidio! - urlikne Staffa. - Misliš da se motao po
Mavrill ulici iz zdravstvenih razloga?
- Samo sam mislio…
- Nemoj misliti, Fingal! - prekine ga Staffa. - Nisi potpuno opremljen za
tu radnju!
 Odtumara do svog pisaćeg stola i ubaci dalekozor u ladicu, pa pretraži
svoju informatičku pločicu u potrazi za naputcima koje mu je dao Veliki
Admiral Thrawn. Bili su to pomalo smiješni naputci; prema njegovom
osobnom i vrlo tajnom mišljenju čak i čudnovatiji od tih misterioznih
prijevoza trupa koje je imperijalno Vrhovno zapovjedništvo u posljednje
vrijeme obavljalo preko Caliusa. Ipak, u danim okolnostima nije mu
preostajalo ništa drugo nego ptetpostaviti da Veliki Admiral Thrawn zna što
radi.
Htio kako bilo, bio će to njegov problem - a ne Staffin - ako pak ne zna
što radi, i to je bilo najvažnije. - Želim da pošalješ poruku imperijalnom
Zvjezdanom razaraču Chimaera. - reče Fingalu, oprezno spustivši svoju
tjelesinu u stolac i gurnnuvši informatičku pločicu preko stola. - Kodiranu
onako kako piše ovdje. Izvjesti Velikog Admirala Thrawna da je Skywalker
bio na Caliusu i da sam ga ja osobno nadzirao dok se nalazio u neposrednoj
blizini posebnog transporta. U skladu s Admiralovim zapovjedima, dopustili
smo mu da napusti Berchest bez poteškoća.
- Da, Guverneru. - reče Filve, hvatajući bilješke na svojoj informatičkoj
pločici. Ako je čovječuljak i mislio kako je neuobičajeno pustiti
pobunjeničkog uhodu da slobodno šeta po imperijalnom teritoriju, nije to
spomenuo. - Što ćemo s onim drugim tipom, Guverneru? Onim koji je bio
dolje sa Skywalkerom?
Staffa bijesno stisne usne. Cijena za glavu Talon Karrdea popela se gotovo
na pedeset tisuća. Velika suma novaca, čak i za čovjeka s plaćom i položajem
Planetarnog Guvernera. Oduvjekje znao kako će doći dan kada će, nažalost,
prekid nenametljivog poslovnog odnosa koji je imao s Karrde biti u njegovom
najboljem interesu.
Možda je to vrijeme upravo nastupilo.
Ne. Ne dok rat još uvijek bijesni kroz cijelu galaksiju. Možda kasnije,
kada pobjeda bude nadomak i kada privatne dobavljačke veze postanu
pouzdanije. Ali sada još ne. - Drugi tip uopće nije bitan. - reče Fingalu. - To je
specijalni agent kojeg sam poslao da izvuče uhodu iz njegova zaklona.
Zaboravi ga. Hajde, kreni - kodiraj poruku i pošalji je!
- Da, gospodine. - kimne Fingal, krenuvšiprema vratima.
Krilo vrata klizne u stranu… jedan kratak trenutak, dok je Fingal izlazio
kroz njih, Staffi se učini kako je u čovječuljkovom oku ugledao neku čudnu
iskru. Pomisli da je vjerojatno u pitanju neobična igra svjetlosti koja je
obasjavala vanjski ured. Uz nepokolebljivu i nepromjenjiva odanost svome
Guverneru, Fingalova najistaknutija, najljupkija i najvažnija odlika je bila
njegov, jednako nepromjenjiv, nedostatak i najmanje iskrice mašte.
 Duboko udahnuvši, istisnuvši i Fingala i Pobunjenika, čak i Velikog
Admirala Thrawna iz svojih misli, Staffa se duboko zavali u svoj stolac i poče
razmišljati kako će iskoristiti tovar kojeg su Karrdeovi ljudi upravo istovarali
u pristaništu.
 GLAVA 03

Polako, kao da se uspinje nekim mračnim stubištem, Mara Jade je

izranjala iz. duboka sna. Otvori oči, pogleda naokolo po prigušeno
osvjetljenoj prostoriji i zapita se u kojem se prokletom kutku galaksije uopće
nalazi.
Nalazila se u bolničkom odjelu; toliko je mogla zaključiti po
biomonitorima, složenim pregradnim zastorima i ostalim pokretnim
ležajevima raspoređenima po prostoriji, naokolo njezine postelje. Ali nije se
radilo o jednom od Kandeovih prostora, nijednom od onih koje je sama
poznavala.
Ipak, sam raspored joj je bio itekeko poznat. Nalazila se u standardnom
imperijalnom odjelu za oporavak.
Činilo se da, osim nje, u prostoriji nema nikog drugog, ali je znala da to
neće potrajati u nedogled. Bešumno se spusti s ležaja i priljubi se uz pod,
pritom na brzinu provjeravajući u kakovoj je kondiciji njezino tijelo. Ne osjeti
bol ili nemoć, niti vrtoglavicu; nije bilo znakova povreda. Navuče na sebe
odjeću i cipele koje je pronašla složene pored kreveta, pa bešumno korakne
prema vratima, pripremivši se na to da će eventualno morati ušutkati ili
onesposobiti ono na što naiđe s druge strane. Posegne rukom prema
mehanizmu za otvaranje i čim je krilo vrata kliznulo u stranu, Mara se
provuče kroz otvor u predvorje odjela za oporavak…
Potpuno zbunjena, stane kao ukopana.
- Hej, zdravo Mara! - reče joj Ghent rastreseno, podigavši na časak pogled
s računalnog terminala nad koji se nadvijao, da bi se već sljedećeg trenutka
ponovo potpuno usredotočio na njega. - Kako se osjećaš?
- Nije loše. - odgovori Mara buljeći u malca i izbezumljeno premečući po
gomili nejasnih sjećanja. Ghent; jedan od Karrdeovih momaka i vjerojatno
najbolji razbijač šifri u cijeloj galaksiji. Činjenica da je neometano sjedio za
terminalom vjerojatno je značila da nisu zatočenici… ili je onaj tko ih je
zarobio dokazao svoju beznadnu glupost ostavljajući jednog računalnog
genija i jedan terminal bez ikakvog nadzora.
Ali, nije li vidjela Ghenta u Glavnom zapovjedništvu Nove Republike, na
Coruscantu? Naravno da jeste. Karrde im je dijelio posljednje upute, nedugo
prije no što je sakupio cijelu skupinu i poveo ih u sumanutu bitku za Katana
flotu.
A ona se zaletjela svojim Z-95 u imperijalani Zvjezdani razarač… i
morala se katapultirati iz letjelice… i zbog svog je brilijantnog proračuna
naletjela komorom za preživljavanje točno na putanju laserske topovske
zrake, koja je spržila svu njezinu opremu za spašavanje… ostala je
bespomoćno lebdjeti, zauvijek izgubljeno, po tamnim prostranstvima
međuzvjezdanog svemira…
Pogledavši oko sebe, Mara zaključi da to “zauvijek” nije potrajalo onoliko
dugo koliko se pribojavala. - Gdje smo? - upita, iako je i sama mogla s
popriličnom sigurnošću zaključiti gdje se nalazi.
Bila je u pravu. - U staroj Carskoj Palači na Coruscantu.- odgovori Ghent,
malo se namrštivši. - U bolničkom krilu Morali su ti pokrpati neke neuronske
veze. Zar se ne sjećeš?
- Poprilično maglovito. - prizna Mara. Ipak, kako su joj se misli počele
bistriti, polako je povezivala događaje jedne s drugima. Uništena oprema za
preživljavanje u komori za spašavanje, zatim čudna, prazna ošamućenost dok
je tonula u san u beskrajnoj tami. Vjerojatno je prtrpjela ozbiljna oštećenja
uzrokovana nedostatkom kisika prije no što su je uspjeli pronaći i dopremiti
na brod.
Ne, ne oni. On. Postojala je samo jedna osoba koja je mogla pronaći jednu
onesposobljenu komoru za spašavanje u svom beskraju svemira, među
olupinama preostalim nakon bitke. Luke Skywalker, posljednji od roda Jedi
vitezova.
Čovjek kojeg je ona namjeravala ubiti.
UBIT ĆEŠ LUKEA SKYWALKERA.
Mara korakne unatrag kako bi se leđima naslonila na zid. Koljena joj
onemoćaše, u sebi osjeti beskrajnu slabost od odjeka Carevih riječi koje su
grmile u njezinoj glavi. Bila je ovdje, na ovom svijetu i u ovoj zgradi, onog
trenutka kada je Car izgubio život na Endoru. U svome je umu vidjela kako
ga je Luke Skvwalker sasjekao i razbio cijeli njezin život u krhotine.
- Vidim da si se probudila. - začuje se nenadano nečiji glas.
Mara otvori oči. Pridošliea, žena srednjih godina odjevena u odoru
medicinskog osoblja, odmakne se od ulaza na suprotnoj strani prostorije i
žustro krene prema njoj, dok se za njom kotrljao Emdee droid. - Kako se
osjećaš?
- Dobro sam. odvrati Mara, osjetivši neodoljivu potrebu da se iskali na toj
ženi. Ti ljudi - neprijatelji Imperije - nisu imali nikakovog prava biti ovdje u
Carskoj Palači.
Oprezno udahne, potisnuvši navalu osjećaja. Liječnica zastane, stručno je
odmjerivši. Ghent, koji je na trenutak zaboravio na svoje ljubljeno računalo,
zbunjeno se zabulji u Maru. - Žao mi je. -promuca ona zbunjeno. - Vjerojatno
sam još uvijek malo dezorijentirana.
- To je razumljivo. - kimne žena. - Naposlijetku, provela si mjesec dana u
tom krevetu.
Mara se zabulji u nju. - Mjesec dana?
- Pa, većinu tog vremena. - ispravi se liječnica. - Provela si neko vrijeme u
bacta komori. Ne brini se - problemi s sjećanjem su poprilično uobičajeni
nakon neuronskih rehabilitacija, ali gotovo uvijek nestanu nakon liječenja.
- Razumijem. - odvrati Mara mehanički. Mjesec dana! Ovdje je protratila
cijeli mjesec! A u međuvremenu…
- Uredili smo vam gostinjsku sobu na katu. Možete preseliti onamo čim se
budete spremni. - nastavi liječnica. - Želite li da provjerim je li sve
pripremljeno?
Mara se usredotoči na ono što joj je žena govorila, -Da, molim vas. - reče.
Liječnica dohvati minijaturni odašiljač i uključi ga, pa poče razgovarati s
nekim. Mara prođe pored nje i primakne se Ghentu.
- Kako se odvijao rat u tih mjesec dana?
- O, Imperija se trudila dodatno nam zagorčati život, kao i obično. -
odgovori Ghent, odmahujući rukom. - Ipak, poprilično su uzdrmali ove ovdje.
Ackbar i Madine i svi ostali trče naokolo kao da su poludjeli. Pokušavaju ih
potisnuti natrag, ili im odsjeći odstupnicu… tako nešto.
Mara je bila svjesna da je to sve što će uspjeti izvući iz njega, bar kada je
riječ o najnovijim ratnim djelovanjima. Ako se izuzme njegova fasciniranost
krijumčarskom živopisnošću, jedina druga stvar koja je Ghentu bila važna
bilo je razbijanje računalnih šifri.
Namršti se, sjetivši se zašto ga je Karrde uopće i poslao ovamo.
- Samo malo! - reče. - Ackbar je ponovo preuzeo zapovjedništvo?Hoćeš
reći da si razotkrio urotu protiv njega?
- Naravno. - odgovori Ghent. Ona optužujuća uplata na njegov račun oko
koje je Fey’lya digao onoliku viku bila je totalni lažnjak. Oni tipovi koji su
provalili u bankovni sustav, unijeli su istom prigodom i te podatke o stanju
računa. Vjerojatno imperijalna protuobavještajna služba. Ostavili su toliko
tragova… bili bi manje očiti da su se potpisali! Naravno, ja sam ih razotkrio
već dva dana nakon što sam došao ovamo.
- Vjerujem da su bili zadovoljni tobom. Ali, zašto si onda još uvijek
ovdje?
- Pa… - na trenutak se i sam Ghent zamisli. - Nitko nije došao po mene da
se vratim, kao prvo. - zatim mu se lice ozari. - A osim toga, tu je i taj
fantastični kod za dešifriranje koji koristi netko odavdje kako bi slao
povjerljive podatke Imperiji. General Bel Iblis veli da tog nekog Imperijalci
zovu Izvor Delta i da im on šalje informacije ravno iz Palače.
- I on general te je zamolio da ga razotkriješ. - kimne Mara, osjetivši kako
je prožima nezadovoljstvo. - Naravno, pretpostavljam da ti nisu ponudili i
plaću za to, ili?
- Pa… - Ghent slegne ramenima. -Vjerojatno jesu. Zapravo se i ne sjećam,
znaš…
Liječnica je upravo spremala odašiljač natrag za pojas. - vaš će vodič stići
svakog trenutka. - reče Mari.
- Hvala vam. - odvrati joj Mara, poželjevši joj reći kako bi se i spavajući
vjerojatno bolje snašla u Carskoj Palači, nego što bi to mogao ijedan vodič u
pol bijela dana, ali to ipak prešuti. Spremnost na suradnju i uljudnost; samo će
ih s tim uspjeti privoljeti da joj daju letjelici kojom će se ona i Ghent maknuti
s tog mjesta i iz njihovog rata.
Otvore se vrata za ženinim leđima i u prostoriju stupi visoka vitka žena
sniježno bijele kose. - Dobar dan, Mara. - pozdravi je s dostojanstvenim
osmjehom. - Moje je ime Winter, ja sam osobna pomoćnica Kraljevne Leiae
Organe Solo. Drago mi je vidjeti da ste se oporavili.
- Drago mi je što sam ovdje. - odvrati Mara, trudeći se ostati pristojna. Još
jedan Skywalkerov saveznik. Toj muci nikad kraja! - Pretpostavljam da ste vi
moj vodič?
- Vaš vodič i vaš pomoćnik… zapravo, sve što god da vam zatreba u
sljedećih nekoliko dana. - odgovori Winter. - Kraljevna Leia me je zamolila
da Vam budem pri ruci dok se ona i kapetan Solo ne vrate s Filvea.
- Ne trebam pomoćnika, niti trebam nekoga da me pazi. - odvrati Mara. -
Sve što mi treba jest letjelica.
- Već sam poduzela određene korake u vezi s tim. - reče joj Winter. -
Nadam se da ćemo Vam brzo uspjeti pronaći nešto odgovarajuće. U
međuvremenu, mogu li vas otpratiti do Vaših odaja?
Mara se suzdrži od mrgođenja. Uzurpatori iz redova Nove Republike, koji
joj svesrdno nude gostoprimstvo na mjestu koje je nekada zvala svojim
domom! - Vrlo ste ljubazni. - reče, trudeći se da joj riječi ne zvuče
podrugljivo. - Ideš li, Ghent?
- Samo ti pođi. - odgovori Ghent odsutno, buljeći u računalni displej. - Ja
ću se još malo pozabaviti ovim …
- Neka ostane. - reče Winter. - Pođite za mnom, molim Vas.
Iziđoše iz predvorja i Winter je povede prema stražnjem krilu Palače. -
Ghent se smjestio u odaje tik do Vaših. - obavjesti je Winter dok su hodale. -
Ali mislim da je u njima bio svega par puta u proteklih mjesec dana. Uredio si
je privremeni ured tamo u predvorju bolničkog odjela koko bi mogao biti
blizu i pripaziti na Vas.
Mara se morala nasmiješiti na te riječi. Ghent, koji je devedeset posto
vremena svog budnog stanja provodio potpuno nesvjestan svijeta oko sebe,
nije bio osoba koju bi Mara odabrala za svog njegovatelja, ili čuvara. Ipak,
morala je odati priznanje bar njegovim najboljim namjerama. - Zahvaljujem
Vam što ste se pobrinuli za mene. - reče naposlijetku.
- To je najmanje što smo mogli učiniti kako bi Vam iskazali svoju
zahvalnost što ste nam došli u pomoć u bitci za Katana flotu.
- Bila je to Karrdeova zamisao. - kratko odgovori Mara. -Zahvalite njemu
za to, ne meni.
- Zahvalili smo mu. - odvrati Winter. Ali i Vi ste zbog nas stavili svoj
život na kocku. To nećemo zaboraviti.
Mara postrance pogleda prema bjelokosoj ženi. Nekada davno je pročitala
sve Careve zapise o pobunjeničkim vođama, uključivši i ono što su pisali o
Leiai Organi Solo, ali se nije mogla sjetiti da je ikada naišla na spomen
Winterina imena u njima. - Koliko dugo ste u službi Kraljevne Leiae? - upita.
- Odrasla sam uz nju na kraljevskom dvoru na Alderaanu. -odgovori
Winter, s tračkom sjetnog osmjeha na usnama. - Bile smo prijateljice u
djetinjstvu, a kada se počela baviti međugalaktičkom politikom, njezin me je
otac postavio da joj budem pomoćnica i od tada smo zajedno.
- Ne sjećam se da sam čula za Vas u vrijeme uspona Pobune. -nastavi
Mara s propitivanjem.
- U to doba sam većinu vremena provodila putujući od jedne planete do
druge, radeći za Službu opskrbe i nabavke. - odgovori Winter. - Nakon što bi
me moji suradnici poslali, pod bilo kakovim izgovorom, u neko od skladišta
ili spremišta, mogla sam im sa stopostotnom sigurnošću skicirati raspored
skladištenja robe koja im je bila potrebna. Zbog toga su kasnije mogli puno
brže i sigurnije organizirati prepade na određena mjesta.
 Mara kimne glavom, shvativši. - Znači, Vi ste ona koju su zvali Navodač.
Osoba sa besprijekornim pamćenjem.
Winterino se čelo lagano namršti. Da, to je bilo jedan od mojih nadimaka.
- reče. -Dobila sam i neke druge tijekom svih tih godini
- Razumijem. reče Mara. Sjetila se koliko su često obavještajna izvješća iz
vremena prije Yavina spominjala tajanstvenog Pobunjenika zvanog Navodač,
koliko često su se vodile žučne rasprave oko njegovog ili njezinog stvarnog
identiteta. Pitala se jesu li protuobavještajne službe ikada bar naslutile o kome
se radi.
Dvije žene upravo priđoše dvostrukom turbo-dizalu u stražnjem krilu
Palače. Dizala, koja su izgrađena tako da djeluju puno starije - gotovo antikno
- bila su dio opsežnih preinaka koje je Car naredio nakon što je preuzeo
Palaču. Carevi su namještenici, koristeći ih, štedjeli vrijeme koje bi inače
gubili uspinjući se i spuštajući po zavojitim stubištima koja su se protezala
kroz napučenije dijelove Palače… a dizala su istovremeno uspijevala
maskirati neke druge novotarije izgrađene po Carevim zapovjedima. - A zašto
Vam je problem nabaviti mi letjelicu? - upita Mara dok je Winter pritiskom na
tipku pozivala dizalo.
- Problem je Imperija. - odgovori Winter. - Krenuli su u opsežan napad na
naša područja i gotovo sve naše letjelice, od lakih teretnjaka pa nadalje, su
uključene u obranu.
Mara se namršti. Opsežni napadi na premoćnije snage…takav potez nije
bio nimalo svojstven Velikom Admiralu Thrawnu. - Je li toliko loše?
- Dovoljno loše. - odvrati Winter. -Ne znamjeste li toga svjesni, ali potukli
su nas u bitci za Katana flotu. Dočepali su se gotovo stotinu i osamdeset
Dreadnauhgta prije nego što su naše snage uopće stigle na poprište. Uzevši u
obzir i da odnedavno raspolažu mogućnostima da ih opskrbe bezbrojnim
ljudstvom, odnos snaga je ozbiljno poljuljan.
Mara kimne, osjetivši gorčinu. Slijedom svega što je čula, morala bi se
ispraviti i reći da je potez ipak svojstven jednom Velikom Admiralu. - Znači
da sam zamalo poginula nizašto.
Winter se oporo nasmješi. - Ako će vam to pružiti neku utjehu, mogu reći
da niste jedini.
Dizalo se napokon pojavi pred njima. Obje uđoše u njega, a Winter
pritisne odgovarajuću komandu kako bi se odvezle do stambenog krila Palače.
- Ghent mi je spomenuo da vam Imperija zadaje nevolje. - primjeti Mara čim
se dizalo počelo uspinjati. -Trebala sam pretpostaviti da sve što uspije
prodrijeti do njega i njegovog svijeta koji nije u vezi sa stvarnošću, mora biti
vrlo ozbiljno.
-“Ozbiljno” bi bila umjerena ocjena stvarog stanja.- reče Winter turobno. -
U posljednjih pet dana izgubili sma nadzor nad četiri sustava, a razvoj
situacije u trinaest drugih je krajnje neizvjestan. Najveću štetu smo pretrpjeli
izgubivši pogone za proizvodnju hrane u Ukio sustavu. Ne znamo kako, ali
uspjeli su ga osvojiti s potpuno neoštećenim sustavom obrane.
Mara se na trenutak zamisli. - Ubačeni diverzanti na kontroli sustava?
- Prva nepotpuna izvješća pobijaju tu mogućnost. - Winter zastane
trenutak, oklijevajući. - Šire se glasine kako su Imperijalci koristili novo
super-oružje koje im je omogućilo pogotke kroz Ukianski obrambeni
planetarni štit. Još uvijek ispitujemo te navode.
Dok je kroz sjećanje premetala predviđanja iz arhive Death Stara, Mari se
stisne grlo. Oružje takve snage, u rukama bića poput Velikog Admirala
Thrawna…
Odmahne glavom i rastjera neugodne misli. Ovo nije bio njezin rat.
Karrde je obećao da će ostati neutralni u cijeloj toj stvari. - U tom slučaju,
mislim da bih morala stupiti u vezu s Karrdeom. -reče. - Provjeriti može li
poslati nekoga po nas.
- To bi moglo biti brže rješenje nego čekati da neka od naših letjelica bude
dostupna. - složi se Winter. - Ostavio Vam je informatičku karticu s imenom
osobe za vezu preko koje možete poslati poruku. Rekao je da ćete znati koju
šifru trebate upotrijebiti.
Dizalo se zaustavi na gostinjskom katu stambenog krila Carske Palače,
jednom od rijetkih krila koje Car nije preuredio tijekom svoje duge vladavine.
Zbog staromodnih vrata na šarkama i ručno izrađenog pokućstva od
ogzotičnih vrsta drveta, šetnja kroz te odaje nalikovala je putovanju u
vremena koja su prošla prije nekoliko tisuća godina. Car ih je ostavio
nepromijenjenima i na posebnom raspolaganju onim emisarima koji su se sa
nostalgijom prisjećali tih davno prošlih vremena, ili onima na koje se mogao
ostaviti poseban utisak njegovom, lažnom i pažljivo isplaniranom, namjerom
da ne prekida kontinuitet toga doba. - Kapetan Karrde je ostavio i nešto Vaše
odjeće i osobnih sitnica nakon što se vratio iz bitke za Katanu. - spomene
Winter dok je otključavala i otvarala jedna bogato izrezbarena drvena vrata. -
Ako Vam nešto bude nedostajalo, javite meni i ja ću Vam to pribaviti. Evo,
ovo je kartica koju sam Vam spomenula. - dometne, izvlačeći karticu iz
nabora svoje tunike.
- Hvala Vam. - zahvali joj Mara, duboko udahnuvši dok je uzimala
karticu. Zidovi odaje koju su joj dodijelili bili su opločeni Fijisi drvetom s
Cardooina i dok se njegov profinjeni miris širio posvuda oko nje, navriješe
sjećanja na blještave dane veličanstvene moći i dostojanstva Imperije…
- Mogu li Vam još nekako pomoći?
Sjećanje izblijedi.Winter je stajala pred njom…a slike veličanstvenih dana
Imperije nestane. - Ne, hvala. - reče.
Winter kimne glavom. - Ako Vam što zatreba, pozovite dežurnog časnika.
- reče pokazavši prema pisaćem stolu i odašiljaču. - Ja ću Vam kasnije opet
biti na raspolaganju. Upravo počinje sjednica Vijeća kojoj moram
prisustvocati.
- Samo pođite. - reče joj Mara. - I hvala Vam na svemu.
Winter joj se nasmješi i ode. Mara ponovo duboko udahne miris Fijisi
drveta, i s naporom potjera i posljednju iskru sjećanja iz svoga uma. Bila je
ovdje, ali u sadašnjosti. I baš kao što su joj Carevi instruktori uporno
ponavljali, prvo i najvažnije bilo je prilagoditi se i uklopiti u okoliš, što je
značilo da treba promjeniti nešto u činjenici da izgleda kao bjegunac iz
bolničkog krila.
Karrde joj je ostavio povelik izbor odjeće: polusvečanu opravu, dvije
odore koje su bile krajnje neupadljive i upravo ih je zbog toga mogla nositi na
ulicama stotina svijetova a da se pri tome ni izdvaka iz gomile, te četiri
poluodore, kombinaciju tunike i jednodijelnog kombinezona, koje je najčešće
nosila na putovanjima. Odabravši upravo jedno od tih odora, odjene se i
počne razgledati ostale stvari koje joj je Karrde ostavio. Uz malo sreće, i
možda Karrdeove dalekovidnosti …
Tu je! Futrola njezinog malenog laserskog pištolj, koja se nosi na
podlaktici. Pištolja, naravno, nije bilo, jer joj ga je oduzeo kapetan na
Adamantu i Mara se nije ni najmanje nadala da će ga Imperijalci vratiti u
skorije vrijeme… Potražiti takav model u skladištima oružja Nove Republike
bio bi vjerojatno gubitak vremena, iako je bila u iskušenju upitati Winter da
joj ga nabavi, ako ni zbog čega drugoga, a ono da joj vidi izraz lica …
Na svu sreću, uvijek je postojao i drugi način.
Svaki je stambenni kat Carske Palače raspolagao i bogatom bibliotekom, i
u svakoj od njih se moglo pronaći izdanje Potpune povijesti Corvis Minora u
nekoliko tomova. Imajući na umu koliko je povijest Corvis Minora
beziznimna i nezanimljiva, šanse da je netko posegnuo za ukrasnim kutijama
koje su čuvale te knjižurine i skinuo ih s police, bile su ravne nuli. A s
obzirom na to da se u kutiijama uopće nisu nalazile knjige, Mara je mogla
osjećati samo zahvalnost za nedostatak interesa za povijest Corvis Minora.
 Pištolj je bio malo drugačijeg tipa nego onaj kojeg su joj Imperijalci
oduzeli. Ipak, njegov je energetski naboj bio pun i besprijekorno je pristajao u
njezinu futrolu, a to je bilo i najvažnije. I što god da joj se ubuduće dogodi,
bilo da se sukobi s Novom Republikom ili se našla u sred rata, bar će imati
priliku uzvratiti vatru.
Zastane, držeći u rukama lažnu kutiju, dok joj je glavom prolazila jedna
zakašnjela dilema. Na što je Winter zapravo mislila spomenuvši kako
Imperijalci imaju mogućnost opskrbiti brodove nebrojenim ljudstvom? Je li
neki od sustava Nove Republike, ili možda čak i nekoliko njih, prešlo na
stranu Imperije? Ili je Thrawn možda uspio otkriti dosad nepoznate kolonije,
prenapučene ljudstvom koje je mogao mobilizirati za ostvarenje svojih
ciljeva?
Morat će potražiti odgovore na ta pitanja. Ali najprije se morala
pozabaviti šifriranjem poruke koju će poslati Karrdeu preko njegovog čovjeka
za vezu. Što prije ode odavde, to bolje.
Vrativši praznu kutiju natrag na policu, osjećajući ugodni teret laserskog
pištolja čvrsto pričvršćenaog na svojoj podlaktici, Mara se uputi natrag u
svoje odaje.
Thrawn podigne pogled svojih užarenih očiju s odvratnih, ljigavih
stranačkih umjetnina prikazanih na kružnom displeju oko njegovog
zapovjednog mjesta. - Ne! - reče. - Ne dolazi u obzir!
Izazivački polako C’baoth se okrene od Woodstriodskog kipa koji jer
pozorno promatrao i pogleda Thrawna. - Ne? - ponovi, glasom koji zagrmi
poput udaljenog groma. - Kako to mislite - ne?
- Ta riječ bi trebala biti jasna sama po sebi. - odgovori Thrawn ledeno. -
Jednako kao i vojnička logika. Nemamo dovoljno ljudstva za izravni napad na
Coruscant, niti imamo osigurane opskrbne linije i vojne baze u neposrednoj
blizini, koje su nam neophodne za uspješnu, tradicionalnu opsadu. Pod tim
okolnostima, svaki je napad beskoristan i puko rasipanje snaga. Upravo zbog
toga Imperija ga neće ni poduzeti.
C’baothovo se lice smrači od bijesa. - Pripazite se, Veliki Admirale
Thrawn. - upozori ga. - Ja vladam Imperijom, a ne Vi.
- Doista? - uzvrati mu Thrawn, podigavši ruku kako bi pomilovao
ysalamir životinju svijenu oko svojih ramena.
C’baoth se uspravi u svojoj punoj visini, pogleda zažarenog luđačkom
vatrom. - Ja vladam Imperijaom! - vikne i glas mu snažno odjekne
zapovjednom sobom. - Ili ćete se pokoravati mojim zapovjedima, ili ćete
umrijeti!
 Pellaeon se pažljivo povuče dublje u prostor zaštićen od Sile koji je
tvorila životinja smještena na Thrawnovim ramenima. U onim trenutcima
kada se uspijevao savladavati, C’baoth je djelovao samouvjerenije i pod
kontrolom više nego ikada dotada, ali usporedo s tim, ovakovi nasilni ispadi
klonskog ludila bivali su sve češći i sve opakiji. Poput sistema u ciklusu
pozitivne povratne sprege koji se svakim titrajem sve više udaljava od svoje
središnjice, dok se naposlijetku ne raspadne.
C’baoth do sada nije nikoga ubio, niti je što uništio. Pellaeonovo je
mišljenje bilo da je samo pitanje trenutka kada će započeti s tim.
Moždaje ista misao pala i Thrawnu na pamet. - Ako me ubijete, izgubit
ćete rat. -podsjeti on Jedi Gospodara. - A ako izgubite rat, Leia Organa Solo i
njezini blizanci nikada neće biti vaši.
C’baoth korakne prema Thrawnovom zapovjednom mjestu, s takovom
vatrom u očima kao da ga želi na mjesti spržiti, a zatim sasvim nenadano
poprimi svoju normalnu veličinu i stav. Nikada se na bi usudili na takav način
razgovarati s Carem. - reče gotovo obijesno.
- Naprotiv. - odvrati Thrawn. - U nekoliko sam prigoda rekao Caru
kakone želim protratiti njegove postrojbe i brodove napadajući neprijatelja
kojeg u tom trenutku nisam bio spreman poraziti.
C’baoth frkne pun prezira. -Samo su se budale usuđivale tako razgovarati
s Carem. - podrugne se. - Budale, ili oni kojima je život dosadio.
- I Car je mislio tako. - složi se Thrawn. - Kad sam prvi puta odbio izvršiti
njegovu zapovjed, nazvao me je izdajicom i prepusti je zapovjedništvo nad
mojim postrojbama nekom drugome. - Veliki Admiral ponovo pomiluje
životinju na svojim ramenima. - Nakon što je postrojba uništena, naučio je da
se ne treba oglušavati na moje savjete.
C’baoth je nekoliko trenutaka pažljivo promatrao Thrawna. Starčeve crte
lica zorno predočavale borbu koja se vodila u njemu dok se teškom mukom
trudio ovladati mislima i emocijama koje su divljale u njegovoj glavi. - Mogli
biste jednostavno ponoviti ono što smo uradili na Ukiou. - konačno predloži. -
Trik s prikrivenim krstaricama i tempiranom turbolaserskom paljbom. Ja bih
vam pomogao pri tom.
- Vaša je ponuda vrlo velikodušna. - reče Thrawn. -Nažalost, i to bi bilo
traćenje snaga. Pobunjeničko vodstvo s Coruscanta se ne bi predalo tako brzo
kao oni seljaci s Ukioa. I bez obzira na to koliko bi naša paljba bila dobro
sinkronizirana, prije ili kasnije bi shvatili da turbolaserski udari koji pogađaju
ciljva na zemlji zapravo nisu ispaljeni sa Chimaerae. Zbrojili bi dav i dva i
shvatili o čemu se radi.
 Zamahne rukom, pokazujući na holografske kipove raspoređene po
zapovjednoj sobi.
- Narodi i vođe Woostrija su, s druge strane, sušta suprotnost. Baš kao i
Ukianci, strašno se boje onoga što ne poznaju i onoga što smatraju
nemogućim ili neizvedivim. A ne manje važno u svemu tomu je činjenica da
gaje pretjeranu skionost preuveličavanju priča o katastrofama koje ih snađu.
Vjerujem kako će se strategija prikrivenih krstarica tamo pokazati izuzetno
uspješnom.
C’baothovo lice ponovo poprimi tamnu grimiznu boju. - Veliki Admirale
Thrawn …
- A što se tiče Leiae Organe Solo i njezinih blizanaca, - glatko ga prekine
Thrawn - možete ih dobiti kad god poželite.
Starčeve srdžbe nestane u samom začetku. - Budite određeniji. - oprezno
potakne Thrawna.
- Želim reći da bi napad na Coruscant i zarobljavanje Leiae Organe Solo
uz pomoć sile bilo krajnje nepraktično. - reče Thrawn.
- S druge strane, bilo bi izvedivljivije poslati onamo manju skupinu koja
će je oteti. Već sam zapovjedio Obavještajnoj službi neka pripremi specijalnu
jedinicu za tu zadaću. Trebali bi biti spremni za dan ili dva.
- Specijalna jedinica! - C’baothove nezadovoljno stisne usne.
- Moram li vas podsjećati kako su Vas Vaši Noghriji dosada već nekoliko
puta razočarali jer su bili potpuno neuspješni u izvršavanju te zadaće?
- Slažem se. - odvrati Thrawn glasom u kome se začuo pomalo čudan,
okrutan prizvuk. - I upravo zato Noghriji ovaj put neće sudjelovati u akciji.
Pellaeon iznenađeno pogleda Velikog Admirala, a zatim nevoljko pogleda
prema ulazu u zapovjednnu sobu i predvorju u kojem je stajao Thrawnov
osobni čuvar Rukh. Još od vremena kada je Gospodar Darth Vader nasamario
narod Noghrija i pridobio ih za vječnu službu Imperiji, lakovjerni su sivokoži
stvorovi ustrajali na tome da svoju osobnu čast dokažu u najtežim misijama i
zadaćama. Opozvati ih sa zadatka, posebice jednog koji je bio ovako važan,
bilo je jednako uvredljivo kao opaliti im pljusku. Čak i gore.
- Admirale? - naposlijetku promrsi. - Nisam siguran …
- To ćemo raspraviti kasnije, kapetane. - prekine ga Thrawn. - Trenutno
me zanima je li Gospodar C’baoth doista spreman dočekati svoje mlade
Jedije. - izvije jednu plavo-crnu obrvu. - Ili jednostavno samo voli razgovarati
o toj mogućnosti?
 C’baoth se blago osmjehne. - Trebam li to shvatiti kao izazov, Veliki
Admirale Thrawn?
- Shvatite to kako god želite. - odgovori mu Thrawn. - Samo Vam želim
ukazati na to da mudar taktičar pažljivo odvagne odnos dobiti i gubitaka
operacije prije nego što se upusti u nju. Rođenje blizanaca Leiae Organa Solo
očekuje se vrlo skoro, što znači da ćete na brizi imati dva novorođenčeta i
samu Kraljevnu. Ako niste sigurni da će Vam poći za rukom briga o svima
njima, možda bi bilo pametno odgoditi akciju.
Pellaeon se pripremi na još jednu provalu bijesa poludjelog klona, ali na
njegovo iznenađenje, ne bi je. - Jedino pitanje koje se ovdje postavlja, Veliki
Admirale Thrawn, - reče C’baoth blago - jeste hoće li dva novorođenčeta biti
nešto s čime će se Vaša specijalna jedinica moći nositi.
- Dobro. - kinine Thrawn. - Sastajemo se s ostatkom flote za trideset
minuta. Vi ćete nakon toga prijeći na Death’s Head i pomoći im pri napadu na
Woostri. Prije nego što se ne vratite na Chimaerau, - ponovo izvije obrvu -
imat ćemo Vaše Jedije.
- U redu, Veliki Admirale Thrawn. -reče C’baoth. Opet je bio sasvim
pribran. Dlanovima zagladi bradu koja mu padaše po prsima.
- Ali, upozoravam Vas: izneverite li me i ovaj put, morat ćete se suočili sa
posljedicama koje Vam neće biti ugodne. - Okrene se, otkorača niz
zapovjednu sobu i nestane kroz vrata.
- Izuzetno zadovoljstvo, kao i uvijek … promrsi Thrawn u pol glasa dok
su se izlazna vrata zatvarala za starcem.
Pellaeon pročisti grlo. -Admirale, uz sve dužno poštovanje…
- Brine vas to što sam mu obećao da ću oteti Leiau Organu Solo iz
najvjerojatnije najbolje čuvane utvrde na cijelom pobunjeničkom teritoriju? -
upita Thrawn.
- Upravo to. - prizna Pellaeon. - Carska se palača smatra neosvojivom
utvrdom.
- Točno. - složi se Thrawn. - A zaslugu za to možemo pripisati Caru …
koji je, što mu je bilo svojstveno, poneku tajnu o palači zadržao samo za sebe
nekolicinu odabranih osoba od povjerenja.
Pellaeon se zbunjeno namršti. - Nešto poput tajnog ulaza? -pokuša
nagađati.
Thrawn mu se nasmiješi. - Upravo to. I sada, kad smo sigurni da će Leia
Organa Solo bar neko vrijeme morati provesti u Palači, moglo bi nam se
isplatiti poslati specijalnu jedinicu da je se dočepa.
 - Ali ne jedinicu sastavljenu od Noghrija.
Thrawn pređe pogledom po skupini holografskih kipova oko sebe. -Nešto
nije u redu s Noghrijima, kapetane. - tiho reče. - Još uvijek ne znam o čemu se
radi, al znam da nečega tu ima. Mogu to osjetiti u svakoj poruci koju
izmjenima s Honoghrom.
Pellaeon se prisjeti mučnog prizora od prije mjesec dana, kada se na
palubi Chimaerae pojavio izaslanik Noghri dinasta pokajnički se ispričavajući
jer je za izdaju osumnjičeni Khabarakh uspio pobjeći iz njihova zatočeništva.
I sve do sada, usprkos svim naporima koje su uložili u to, nisu ga uspjeli
ponovo uhvatiti. —Možda su još uvijek uznemireni zbog onoga što se
dogodilo s Khabarakhom. - spomene Pellaeon.
- I trebali bi biti uznemireni! - hladno odvrati Thrawn. - Ali nije u pitanj
samo to, ima tu još nečeg. I dok ne otkrijem o čemu se točno radi, narod
Noghrija ostaje pod sjenkom sumnje.
Thrawn se nagne prema naprijed i pritisne dva prekidača na kontrolnoj
ploči. Holografskih kipova nestane i pojavi se taktički zemljovid s prikazom
trenutnih planova za nastavak ofenzive. -No, ovog trenutka se moramo
pozabaviti dvjema stvarima koje su nam hitnije. - nastavi, ponovo se zavalivši
u svoje sjedalo. - Kao prvo, moramo razbiti uvjerenje našeg dragog Jedi
Gospodara kako je on taj koji ima pravo vladati lmperijom. Lea Organa Solo i
njezini blizanci bit će sastavni dio tog razuvjeravanja.
Pellaeon se prisjeti svih ranijih pokušaja zarobljavanja Leiae Organe Solo.
-A ako specijalna jedinica ne uspije izvršiti zadatak?
- Razmotrio sam i tu mogućnost. - odvrati mu Thrawn. Usprkos svim
njegovim moćima i njegovoj nepivdvidivosti, uvijek možemo manipulirati
C’baothom.
Pokaže rukom na taktički zemljovid. - Ono što nam je trenutno najvažnije
jeste osigurati neometani tijek ofenzive. Dosada je sve teklo manje-više onako
kako smo predvidjeli. Pobunjenici su pružili jači otpor od očekivanog u
Farrfin i Dolomar sustavima, ali svi ostali napadnuti sustavi pali su pod
imperijalni nadzor.
- Još se ne bih usudio te uspjehe smatrati konačnima. - naglasi Pellaeon,
- Točno. - kimne Thrawn. - Svaki pojedinačno ovisi o našoj sposobnosti
da održimo stalno i vidljivo prisutstvo imperijalnih postrojbi na terenu. I
upravo zato je od vitalne važnosti zadržeti proizvodnju klonova na visokoj
razini.
Zastane. Pellaeon je zurio u taktički prikaza u očajničkoj potrazi za
odgovorom koji je Thrawn očito očekivao od njega. Spaarti cilindri za
kloniranje koji su desetljećima bili skriveni u Carevom osobnom skladištu na
Wylandu, bili su najbolje čuvani predmeti u cijeloj galaksiji. Skladiše koje je
bilo duboko ukopano u planinu čuvao je cijeli imperijalni garnizon, dodatno
potpomognut nebrojenim neprijateljski raspoloženim lokalnim pukom. Samo
njegovo postojanje bila je dobro čuvana tajna u koju su upućeni bili samo
najviši zapovjednici Snaga Imperije.
Shvativši problem, Pellaeona prođe jeza. Najviši zapovjednici Imperije i
možda … -Mara Jade. - reče. - Oporavlja se na Coruscantu. Može li ona znati
za skladišta na Wylandu?
- Dobro pitanje, složi se Thrawn. - Iako, moguće je i da ne zna. Ja sam bio
upućen u mnoge Careve tajne, pa mi je ipak trebalo dugo vremena da
otkrijem gdje se nalazi Wyland. Ipak, radi se o riziku koji ne smijemo
zanemariti.
Pellaeon kimne, potrudivši se da ne zadrhti. Pitao se zašto je Veliki
Admiral Thrawn odabrao protuobavještajni vod za izvršenje akcije otmice. Za
razliku od uobičajenih specijalnih jedinica, jedinice protuobavještajne službe
bile su specijalizirane za ne-vojničke namjene, poput atentata … -Hoće li
zadatak izvršiti jedan vod, gospodine, ili ćete poslati dvije jedinice?
- Jedan vod bi morao biti dovoljan. - reče Thrawn. - S obzirom na to da su
oba cilja na neki način povezana, mislim da je to razumno. Onemogućiti
Maru Jade ne znači bezuvjetno ubiti je.
Pellaeon se namršti, na shvaćajući. Ali prije nego što je uspio upitati
Thrawn što je time mislio reći, Veliki Admiral ponovo posegne prema
kontrolnoj ploči i taktički holograf zamjeni zemljovid sektora Orus. - U
međuvremenu, mislim da bi našim neprijateljima trebali dodatno naglasiti
važnost Calius sajLeelooa. Imamo li izvješće našeg Guvernera Staffe?
- Da, gospodine. - odgovori Pellaeon, pronašavši traženi dokument na
informatičkoj pločici. - Skywalker je otišao u isto vrijeme kad i naš mamac, a
pretpostavlje se da se zaputio za njim. Ako su predviđanja točna, trebao bi
stići u Poderis sustav za tridesetak sati.
- Izvrsno! - reče Thrawn. - Bez sumnje, javit će se Coruscantu prije nego
što stigne do Pderisa Tine će njegov kasniji nestanak biti opravdan činjenicom
da je otkrio rutu kojom prevozimo klonove.
- Tako je, gospodine. - odvrati Pellaeon, zadržavši za sebe dvojbe o tome
koliko izgleda za uspjeh ima njihova namjera da Skywalker doista nestane.
No, Thrawn je vjerojatno znao u što se upušta. -Još nešto, gospodine. Primili
smo još jedno izvješće, nakon Staffina, jedno koje je bilo kodirano
Obavještajnim šiframa.
- Od njegovog pomoćnika, Fingala. - kimne Thrawn. - Kada netko
odanost shvata ležerno kao što to Staffa čini, najsigurnije mu je dodijeliti
nekoga tko će paziti na svaki njegov korak i mig. Je li bilo nepodudarnosti
između tog izvješća i onoga koje nam je poslao Guverner?
- Samo u jednom detalju, gospodine. U drugom je izvješću i detaljan opis
muškarca koji je Skywalkeru poslužio kao veza, čovjeka kojeg je Staffa naveo
kao svog uhodu. Fingalov opis ukazuje na to da je ta osoba, zapravo, Tallon
Karrde.
Thrawn zamišljeno uzdahne. - Doista? Je li Fingal možda ukazao na
razloge Karrdeova boravka na Caliusu?
- Fingalov je stav da Guverner Staffa već nekoliko godina održava
poslovne i trgovinske veze s Karrdeom. odgovori Pellaeon. -Fingal piše kako
ga je htio privesti i ispitati, ali nije to uspio izvesti tako da pritom ne uzbuni i
Skywalkera.
- Da … -promrmlja Thrawn.-No, što je učinjeno, učinjeno je! Ako se radi
samo o krijumčarenju, nema problema. Ipak, ne smijemo dopustiti da nam se
osrednji krijumčari smucaju naokolo dok mi pokušavamo izvesti naše male
trikove, mogli bi pukim slučajem nabasati na nešto … A Karrde nam je već
dokazao koliko nevolja može izazvati.
Thrawn se na trenutak u potpunoj tišini udubi u prikaz zemljovida Orus
sektora, a zatim pogleda u Pellaeona. - No, zasada imamo drugih problema
kojima se treba pozabaviti. Priredite nam kurs za Poderis sustav, kapetane.
Želim da Chimaera bude ondje u roku od četrdeset sati. slabašno se nasmješi.
-I javite zapovjedniku kako očekujem da bude spreman prirediti dostojanstven
doček kada se pojavimo tamo. Možda ćemo za dva ili tri dana imati tu čast da
našeg Jedi gospodara iznenadimo neočekivanim poklonom.
- Na zapovjed, gospodine. -Pellaeon je okllijevao.-Admirale, što će se
dogoditi ako uspijemo zarobiti Leiau Organu Solo i njezine blizance. a
C`baoth ih pretvori u ono što je zamislio? Imat ćemo četiri problema, a ne
samo jedan kao dosada. zapravo pet, uspijemo li uhvatiti Skywalkera na
Poderisu.
- Nema razloga za brigu. odgovori Thrawn odmahujući glavom. -
C`baothu će trebati puno vremena da probrati Leiau ili Skywalker u ono što
želi. A puno će više vremena proći prije nego što djeca dovoljno odrastu da bi
nam mogla stvarati probleme, bez obzira na to što bi im on mogao uraditi. I
puno prije nego što se ijedno od toga dogodi, - Thrawnove oči bljesnuše - s
našim ćemo dragim Jedi Gospodarom uredit podjelu vlasti nad Imperijom na
zadovoljavajući način.
Pellaeon proguta knedlu. - Razumijem, gospodine. - istisne iz sebe.
- Dobro! Slobodni ste, kapetane. Vratite se na zapovjedni most.
- Razumijem, gospodine. - Pellaeon se okrene i uputi se prema izlazu iz
Admiralove zapovjedne sobe, osjetivši kako mu se želudac grči. Da, doista je
razumio. Thrawn će to urediti sa C’baothom … ili će ga morati smaknuti.
Bude li se to dalo izvesti. U svakom slučaju, zaključi Pellaeon, bit će to
okršaj na čiji se ishod ne bi želio kladiti.
Zapravo, ne bi htio biti ni blizu kad okršaj krene.
 GLAVA 04

Poderis je bio jedan od onih svijetova koje su galaktički spisi nazivali

marginalnima; planete koje su ostajale kolonije ne zbog svojih bogatstava ili
povoljnih položaja, nego samo zbog tvrdoglavosti svojih kolonizatora.
Rotacija planete trajala je zbunjujućih deset sati. Površinu su joj pokrivale
močvarne nizine koje su kolonizatore natjerale da se drže pustog arhipelaga
strmih, visokih litica, a gotovo okomit osovinski nagib planete uzrokovao je
vjetrove orkanske jačine svakog proljeća i jeseni. Poderis zasigurno nije bio
jedno od onih mjesta na koje bi se besposleni putnik uopće uputio. Narodi
toga svijeta bijahu surovi i neovisni, dobrostivi prema posjetiteljima, ali
poznati po tome da nimalo ne mara za politiku koje se vodila van granica
njihova svijeta.
Sve te odlike činile su ga savršenom postajom na ruti dužkojc su
Imperijalci prevozili svoje klonove. Jednako lako, Imperijalci ga smatrahu
idealnim mjestom za postavljanje stupice.
Čovjek koji je u stopu pratio Lukea Skywalkera bio nizak i sasvim običan,
tip osobe koja bi se stopila sa okolišem bez obzira na to gdje se našao. Vrlo je
dobro odrađivao svoj zadatak, umješnošću koju je stekao dugogodišnjim
iskustvom s iperijalnom obavještajnom službom. Naravno, nije imao previše
iskustva u praćenju Jedi Vitezova. Luka ga je osjetio gotovo istog trenutka
kad ga je počeo pratiti, a samo minutu kasnije ga je uspio i raspoznati u gužvi
oko sebe.
Sad mu je preostalo samo odlučiti što da uradi s njim.
- Artoo? - tiho prozbori Luke u minijaturni odašiljač, neprimjetno
pričvršćen u ovratnik plašta s kapuljačom koji je imao na sebi. - imamo
društvo. Vjerojatno Imperijalci.
Iz odašiljača se začuje tiho zabrinuto ćeretanje, popraćeno nečim što je
zvučalo kao pitanje. - Ne možeš ništa učiniti. - odgovori mu Luke, nagađajući
što je droid upitao, poželjevši da je Threepio ovdje kako bi mu prevodio.
Najčešće je mogao raspoznati smisao onoga što je Artoo govorio, ali u
situacijama kao što je bila ova, samo smisao mu ni u kom slučaju nije mogao
biti dovoljan. -Mota li se netko oko teretnjaka? Ili možda pristaništa?
Artoo zacvrkućc lako prepoznatljivu negaciju. - Pa, vjerujem da će se
pojavili prije ili kasnije. - upozori ga Luke, zastavši ispred izloga neke
trgovine. Primjeti da je njegov pratitelj produžio par koraka dalje, a potom i
sam zastao zbog nekog naoko bezazlenog razloga. Doista, bio je vičan svom
poslu. - Artoo, započni sa pripremama za polijetanje, ali tako da ne izazoveš
nepotrebnu pozornost. Polijećemo čim se vratim do pristaništa.
Droid mu uzvrati cvrkutanjem, potvrđujući da ga je razumio. Luke
isključi odašiljač i ogleda se oko sebe. Tog mu je trenutka bilo najbitnijr
otresti se svoje pratnje, prije nego što se Imperijalci krenu u neke otvorenije
akcije. No, da bi to izveo, morao je pronaći nešto što će im odvratiti pozornost
…
Pedesetak metara pred sobom, ugleda u gužvi ono što mu se učinilo
najpogodnijim i najsvrsishodnijim tog trenutka: muškarca koji je hodao niz
ulicu odjeven u odjeću koja je krojem i bojom približno odgovarala onoj koju
je Luke ima na sebi. oprezno uhvativši korak s njim, trudeći se ne odati dojam
nekoga tko je u žurbi, Luke mu se počne približavati.
Nepoznati muškarac nastavi hodati prema raskrižju koje se nalazilo malo
dalje, stigavši do njega, skrene na desno i nestane iza ugla. Luke se
neupadljivo požuri, osjetivši pri tom da je njegov pratitelj posumnjao kako je
otkriven. Opirući se prirodnoj potrebi da mu konačno umakne i potrči, Luke
ležerno skrene za ugao.
Ulica je izgledala poput većine drugih koje je već vidio u tom gradu:
široka, popločana kamanom, puna pješaka. Niz ulicu su se, na obje njezine
strane, dizale zgrade sagrađene od škriljevca. Luke se nagonski prepusti Sili,
osjetilima provjeravajući prostor oko sebe, trudeći se doprijeti što je dalje
moguće …
Zaustavi dah. Ravno pred njim - podaleko, ali dovoljno blizu da ih osjeti -
osjeti malene prostore praznine u koje Sila nije dopirala. Praznine u kojima je
Sila, vodič putem kojeg je primao poruke, jednostavno prestajala postojati …
ili ju je nešto kočilo.
To je moglo značiti samo jedno: nije u pitanju bila obična klopka, za
običnu uhodu Nove Republike. Imperijalci su znali da je on ovdje i došli su
na Poderis oboružani ysalamirijima.
Ne bude li odmah smislio što će, neće se izvući.
Ponovo pogleda po zgradama oko sebe. Dvokatnice četvrtastog oblika, s
reljefno izrađenim fasadama i ukrasnim krovnim grudobranima. Zgrade koje
se dizahu njemu s desna bile su izgrađene u jednom, neprekinutom nizu.
Točno prekoputa njih, s Lukeove lijeve strane, tik do ugla raskrižja, stajala je
zgrada koso nagnutih zidova; njihova je kosina ostavljala uzak prolaz između
dviju građevina. Nije to bio neki naročiti zaklon, a i sama udaljenost koju je
trebao prijeći do nje predstavljala je problem. Ipak, to mu je bila jedina prilika
i morao ju je iskoristiti. Pojurivši preko ulice, svjestan toga da bi mogli
nasrnuti na njega i prije nego što se dokopa zaklona, Luke klizne u prolaz.
Odskoči od tla, prepusti se snazi Sile i izvije u skok.
Zamalo ne uspije. Grudobran koji se protezao nad njim bio je uglast i
gladak, i Luke se na trenutak nade bez ikukovog oslonca, dok su mu prsti
grčevito tražili nešto za što bi se mogao prihvatiti Konačno se uspije čvrsto
uhvatiti. Svelikim se naporom uspije popeti i prebaciti preko grudobrana, pa
ostane na trenutak ležati na krovu.
U posljednji trenutak. Oprezno proviri preko grudobrana i ugleda svog
pratitelja koji dojuri iza ugla, ne trudeći se više ostati neprimjetan. Odgurujući
prolaznike koji mu se nađoše na putu, dohvati odašiljač i poče govoriti u
njega, no ne dovoljno glasno da ga i Luke čuje …
Iz pokrajnje ulice koja se protezala malo dalje, nahrupi skupina Jurišnika
u svojim prepoznatljivim bijelim oklopima. Držeći laserske puške spremne za
paljbu, ramena polupokrivenih tamnim vitkim tijelima ysalamir životinjama
na prijenosnim postoljima, presjekoše izlaz niz ulicu , zaustavivši promet.
Bila je to dobro organizirana i dobro izvedena akcija. Luke zaključi kako
ima najviše tri minute vremena da prijeđe na drugu stranu krova i spusti se sa
njega, prije nego što njegovi progonitelji shvate da im je lovina umakla.
Odmakne se od grudobrana i pogleda prema suprotnom kraju krova.
No, suprotnog kraja nije bilo. Otprilike šezdesetak centimetara dalje od
mjesta na kojem je Luke ležao, rub se strmo obrušavao nekoliko stotina
metara prema dolje, tvoreći beskrajnu, glatki bedem koji se protezao na lijevo
i na desno dokle mu je pogled sezao. Dno bedema nestajao je u negdje
duboko u dalekoj izmaglici koja se izdizala iz nizinskih močvara, skrivajući
litice arhipelaga.
Pogrešna procjena, koja će ga vjerojatno koštati glave. Usredotočivši se
na razmišljanje kako da se otrese čovjeka koji ga je pratio, potpuno je
smetnuo s uma da ga put vodi prema samom vanjskom rubu litica. Bedem
koji se obrušavao iza njegovih leđa izgrađen je da bi preusmjerio olujne
planetarne vjetrove i zaštitio grad od njihovog pogubnog djelovanja.
Luke je izmakao imperijalnoj klopci … i otkrio kako nema kamo pobjeći.
- Krasno! - promrsi sebi u bradu, ponovo se primaknuvši grudobranu kako
bi baci još jedan pogled na ulicu pod sobom. U međuvremenu se prvoj
skupini jurišnika pridružila još jedna. Probijali su se kroz zbunjeno mnoštvo
koje se našlo ulovljeno u stupicu. Dva voda jurišnika pojavi se s druge strane
raskrižja, presjekavši izlaz prema drugoj strani. Luke ugleda i svog pratitelja.
S laserskim pištoljem u ruci, gurao se kroz gomilu žureći za muškarcem čija
je odjeća nalikovala Lukeovoj.
Taj muškarac …
Luke zastane, u nedoumici. Bilo bi pokvareno izvesti takav trik s nekim
tko je samo slučajni, nedužni prolaznik … no, s druge strane, Imperijalci su
očito točno znali koga traže i bilo je očito da ga žele uhvatiti živog. Znao je -
dovesti tog čovjeka u smrtnu opasnost bilo bi neoprostiv čin za jednog Jedija.
Lukeu je preostalo samo nadati se da će, završi li se sve samo na neprilici za
tog čovjeka, možda uspjeti naći neko opravdanje pred samim sobom.
Stisne zube, prepusti se snazi Sile i izbije pištolj iz pratiteljeve ruke. Moć
Sile odbaci pištolj nisko iznad glava prolaznika i smjesti ga ravno u ruku
Lukeova dvojnika.
Pratitelj vikne dozivajući jurišnike, ali uzvik koji započe kao krik
trijumfa, vrlo se brzo premetne u upozoravajući vrisak. Navodeći snagu Sile
cijelim svojim bićem, Luke uperi pištolj prema njegovom vlasniku i opali.
Laserski udar opali u zrak, na sigurnoj udaljenosti od prolaznika. I da je
htio, Luke ne bi mogao biti toliko precizan da doista pogodi pratitelja. Ipak, i
taj očiti promašaj bio je dovoljan da uskomeša jurišnike. Imperijalci koji su
provjeravali lica i identifikacijske isprave prolaznika naglo prekinu
izvršavanje svojih zadataka i proguraju se kroz gomilu prema muškarcu u
ogrtaču, dok su se oni koji držahu stražu na krajevima ulice požurili naprijed
kako bi prvima zaklonili leđa.
Nimalo iznenađujuće, bilo je to ipak previše za sirotog muškarca u
pgrtaču. Pokušavajući se otresti laserskog pištolja koji mu se neobjašnjivo
našao u ruci, projuri pored sleđenih promatrača na ulici i umakne kroz uski
prolaz između zgrada.
Luke nije gubio vrijeme promatrajući što će se dalje dogoditi.
Onog trenutka kada svjedoci budu dobru vidjeli lice čovjeka u bijegu,
varka će izgubiti smisao. Morao se maknuti s tog krova i krenuti ka uzletištu
prije nego što se to dogodi. Oprezno se primakne rubu strmine i pogleda
nadolje.
Poglednije ohrabrivao. Bedem je bio izgrađen kako bi zaustavio razornu
moć vjetrova koji su puhali brzinom od dvije stotine kilometara na sat, bio je
savršeno gladak, bez ijednog izbočenja koje bi moglo izazvati vrtložne struje.
Ne bijaše tamo ni prozora, ni servisnih izlaza … nikakovih vidljivih otvora.
Naposlijetku, to i nije predstavljalo ozbiljnu poteškoću - mogao je sabljom
izrezati prolaz za nuždu ne bude li bilo drugog izlaza. Pravi je problem bio
kako umaknuti dometu Imperijalaca prije nego što se ozbiljno upuste u
potjeru.
Luke baci pogled unatrag. Morao je reagirati brzo. Iz pravca službenog
sletišta, na daigom kraju grada, pojave se obrisi udaljenih mlaznih zrakoplova
u preletu nad zbijenim građevinama grada.
Nnije se mogao spustiti natrag na ulicu a da pri tome ne izazove
nepotrebnu pozornost. Nije mogao niti puzati duž uskog ruba zaštitnog
bedema, bar ne dovoljno brzo da umakne pogledu mlažnjaka koji su svakim
trenutkom bili sve bliže. Znači, ostao mu je samo jedan pravac povlačenja -
prema dolje …
Ali, to nije značilo da mora poći ravno prema dolje …
Luke zaškilji prema nebu. Sunce Ponderisa bilo je gotovo na horizontu,
gotovo se moglo vidjeti kako prelazi svojom deset-satnom orbitom. Upravo
tog Irenutka njegovo je svjetlo tuklo ravno u oči piloti mlaznih letjelica, ali za
pet minuta će potpuno zaći za horizont. Potjera će nanovo izoštriti vidike, a na
planet će se spustiti sumrak koji će biti savršena pozadina za otkrivanje
bljeska svjerlosne sablje …
Sada ili nikada!
Izvukavši svoju sablju ispod ogratača, Luke je aktivira trudeći se
zaklonitinjezin zeleni bljesak od očiju posade mlaznih letjelica koje mu se
primicahu. Koristeći samo vrh sablje, oprezno zareže plitak zarez udesno,
malo niže od ruba strmog zaštitnog bedema. Ogrtač mu bijaše sašiven od
rijetke, slabe tkanine i trebao mu je samo trenutak da odere lijevi rukav i
omota ga oko prstiju lijeve ruke. Tako zaštićeni, njegovi prsti bez poteškoća
kliznu u udubinu koju je trenutak ranije izdubio u stijeni, udubinu koja je bila
dovoljno široka da mu šaka nesmetano klizi niz zarez. Čvrsto se uhvativši,
Luke zarine vrh sablje u donji kraj zareza i potom klizne preko ruba bedema.
Pridržavajući se vršcima prtiju s lijeve strane, glatko je u pokretu sjekao
stijenu sabljom koju držaše desnom rukom, klizeći na taj način niz strminu
bedema ukoso prema dolje.
Cijeli je čin u isto vrijeme bio zastrašujuć i uzbudljiv. Preplave ga
sjećanja: vjetar je fijukao oko njega dok je propadao kroz samo srce Coul
Citya na bespinu; tek koji trenutak kasnije grčevito se držao, doslovno
vršcima prstiju, negdje u samom podnožju grada; potom je ležao na palubi
druge Zvijezde Smrti , osjećajući kroz valove svog bola svu bespomoćnost
Cara kojeg je Vader gonio u smrt. Pod prsima i butinama osjeti glatku
površinu bedema koja je promicala pored njega, nagovještajući svakim
pređenim centimetrom kako se strahovitom brzinom približava njegovu dnu i
praznom prostor koji se protezao pod njim.
 Podigavši glavu, Luke zatrepće pod udarima vjetra koji mu je šibao lice i
baci pogled preko ramena. Ugleda taj smrtonosni rub, jurišao je prema n jemu
vratolomnom brzinom. Bivao mu je sve bliže i bliže … i tada, u posljednjem
trenutku, Luke promijeni kut reza. Kosi rez niz koji je klizio držeći se samo
prstima protegne se vodoravno i trenutak kasnije Lukeovo se kretanje uspori,
te naposlijetku i zaustavi.
Luke ostane neko vrijeme u tom položaju, oprezno se njišući i viseći samo
na jednoj ruci, pokušavajući povratiti dah i smiriti srce koje je divlje tuklo u
grudima. Iznad svoje glave, osvjetljen posljednjim odbljescima zalazećeg
sunca, ugleda žlijeb koji je upravo usjekao u stijeni, rez koji se ukoso pružao
prema vrhu bedema. Početak žlijeba ležao jc više od stotinu merata u lijevo u
visini, procijeni Luke. Nadao se kako će ta udaljenost biti dovoljna za
zavaravanje Imperijalne potjere.
Uostalom, ubrzo će saznati je li bila dovoljna.
Iza njegovih leđa sunce potone za horizont i izbriše svaki trag njegove
odstupnice. Mičući se krajnje oprezno, kako mu iscrpljeni prsti ne bi kliznuli
iz usjeka, Luke započe s presijecanjem izlaza kroz zaštitni bedem.
- Izvješće zapovjednika zvjezdanih jurišnika, Admirale, -javi se Pellaeon,
mršteći se dok je čitao izvješće koje se ispisivalo na njegovu zaslonu. - Čini
se da Skywalker nije bio unutar granica kordonu.
- Ne čudi me. — mračno primjeti Thrawn, zureći u zaslon pred sobom. -
Nekoliko sam puta upozoravao Obavještajnu službu na domet Skywalkerovih
osjetilnih sposobnosti. Moja upozorenja očito nisu shvatili dovoljno ozbiljno.
Pellaeon se teškom mukom proguta slinu. - Da, gospodine. Ali znamo da
je on bio tamo, i vjerujema kako nije mogao daleko umaći. Jurišnici su
postavili drugi kordon i započeli s pretragom od vrata do vrata.
Thrawn duboko udahne zrak, a potom ga polako ispusti uz uzdah. - Ne, -
ponovo se oglasi, povrativši kontrolu nad svojim glasom - Nije se on sakrio u
nekoj od tih zgrada. Skywalker to ne bi učinio. Ona njegova diiverzija s
dvojnikom i pištoljem … -pogleda u Pellacona. - Gore, kapelane! Pobjegao je
preko krovova.
- Tragači već nadlijeću to područje. - reče Pellaeon. - Ako je na
krovovima, pronaći će ga.
- Dobro. - Thrawn dotakne prekidač na svojoj zapovjednoj konzoli i pred
njima se ukaže hologram područja kamenih litica. -Što je s zaštitnim
bedemom zapadno od kordona. Je li moguće spust u i se niz njega?
- Naši doušnici vele da nije moguće. - odmahne Pellaeon glavom. -
Isuviše je gladak i previše strm, a na njegovom dnu nema ispusta niti bilo
kakve druge izbočine. Ako je Skywalker utekao na tu stranu, još uvijek je
ondje ili, pak, leži na dnu litice.
- Možda …- odvrati Thrawn. - bilo kako bilo, zapovjedite jednom od
tragača neka pretraži i bedem. Što je sa Skywalkerovom letjelicom?
- Obavještajna služba još uvijek pokušava otkriti kojom je letjelicom
došao. - prizna Pellaeon. - Javili su se neki problemi s registarskim podacima.
Očekujem da ćemo tu informaciju dobiti u sljedećih nekoliko minuta.
- Tih nekoliko minuta smo nepovratno izgubili, zahvaljujući neobzirnosti
Skywalkerova pratitelja. - prasne Thrawn. - Želim da ga se degradiraj za
jedan stupanj!
- Na zapovijed, gospodine! - odgovori Pellaeon istovremeno unoseći
zapovjed u terminal. Bila je to prilično teška kazna, ali je agent moga proći i
puno gore. Pokojni bi ga gospodar Vader bez okolišanja doslovno udavio. -
Naravno, uzletište je u okruženju naših snaga.
Thrawn zamišljeno protrlja bradu. - To je vjerojatno čisti gubitak
vremena. - polako odvrati. - No ipak, s druge strane …
Okrene glavu kako bi pogledao kroz osmatračnicu prema planeti koja je
polako rotirala pod njima. - Povucite ih, kapetane. -zapovjedi. - Sve postrojbe
osim kloniranih jurišnika. Njih ostavite na položaju uz brod koji identificirate
kao Skywalkerov.
Pellaeon zbunjeno trepne - Gospodine?
Thrawn se okrene kako bi ga pogledao, očiju zapaljenih novim
oduševljenim bljeskom. - Kordon na uzletištu nema ni približno onoliko
ysalamimrija koliko je potrebno za zaustaviti jednog Jedija, kapetane. Zato se
nećemo trošiti snagu pokušavajući to uraditi. Pustit ćemmo ga da se otisne
svojim brodom, a zatim ga pokupiti s Chimaeraom.
- Da, gospodine. - reče Pellaeon, mršteći se. - Ali …
- Zašto ostavljamo klonove uz uzletište? - dovrši Thrawn kapetanovu
misao. - Jer, za razliku od Skywalkera koji nam je vrlo važan, to se ne odnosi
i na njegovog astromehaničarskog droida - Thrawn se blijedo osmjehne. Osim
ako ga, naravno, Skywalkerovi nadčovječni napori da nam umakne s
Ponderisa ne uvjere kako je upravo to naša središnja baza za transport
klonova
- Ah! -odvrati Pellaeon, napokon razumjevši. A u tom čemo slučaju
pronaći načina na koji ćemo omogućiti droidu da nam pobjegne i vrati se
Pobunjenicima.
 - Upravo tako. - Thrawn pokaže prema Pellaeonovoj zapovjednoj konzoli.
- Zapovjedi, kapetane!
- Da, gospodine. - Pellaeon se okrene natrag prema konzoli, osjećajući
kako ga obuzima oprezno uzbuđenje dok je unosio zapovjedi Velikog
Admirala. Možda će im Skywalker ovaj puta konačno dopasti šaka.
Artoo je nervozno ćeretao kada se Luke konačno provukao kroz vrata
njihova mala teretnjaka i zatvorio za sobom sigurnosni zapor. - Je li sve
spremno za pokret? - upita droida u prolazu, žureći prema upravljačkoj
kabini.
Arto potvrdno zacvrkuće. Luke se baci u pilotsko sjedalo i preleti
pogledom po instrumentima opasujući se sigurnosnim pojascvima. - U redu. -
reče - Krećemo!
Dodajući potisnu snagu mlaznicama, Luke odlijepi masu teretnjaka od tla
i pojuri prema zračnim prostranstvima. Usporedo s njim, poleti i par Skipray
mlažnjaka, zauzevši položaj potjerne formacije dok se Luke primicao rubu
klisure. - Pripazi na ove Skipraye, Artoo. vikne Luke, pokušavajući se
istovremeno usredotočiti i na rub litice kojemu se primicahu vrtoglavom
brzinom, i zračnom prostoru iznad sebe. Borbs s kloniranim zvjezdanim
jurišnicima koji su čuvali uzletište bila je intenzivna, ali prekratka da bi bila
realistična. Ili je Imperija prepustila zapovjedništvo nekome tko je potpuno
nesposoban, ili su ga pustili da se dokopa broda s nekom određenom
nakanom, oprezno ga navodeći prema stvarnooj zamci …
Rub litice pojavi se na trenutak i nestane pod njima. Luke baci brz pogled
na zaslon stražnjeg prikaza kako bi se uvjerio da su dovoljno odmakli od
grada, pa aktivira glavni pogon brzine svjetlosti.
Teretnjak jurne prema nebu poput ofurenog Mynocka, odlučno
ostavljajući Skipraye u potjeri daleko iza sebe. Službena zapovjed da se
zaustavi koja je odjekivala prek zvučnika preraste u iznenađeni povik, a Luke
nakon tog posegne prema prekidaču i jednostavno isključi sustav veze. -
Artoo? Je li straga sve u redu?
Droid potvrdno zapijuče, a potom se na zaslonu pred Lukeom ispiše
pitanje. - U pravu si, to su klonovi. - potvrdi Luke turobno, osjetivši kako ga
podilazi neugodan drhtaj. Čudna aura koja se isijavala iz imperijinih novih
ljudskih duplikata bila je još jezovitija iz neposredne blizine. Ali, moram ti
reći još nešto. - nastavi Luke. -Imperijalci su znali da progone upravo mene.
Jurišnici su imali Ysalamirije sa sobom.
Arto zamišljeno zazvižduće, a zatim upitno zagrglja. - Točno - upravo taj
zagonetni Delta Source. - složi se Luke, čitajući s zaslona droidov komentar. -
Leia mi je rekla da će, ako uskoro ne razotkrijemo tog dojavljivača, morati
predložiti preseljenje svih naših operacija iz Carske palače, možda čak i
preseljenje s Coruscanta.
Iako, ukoliko bi se pokazalo da je Delta Source špijun u liku čovjeka ili
stranca, a ne nevjerojatan prislušni sustav unutar palače koji se ne može
otkriti uobičajenim metodama, svi napori preseljenje bi se pokazali
uzaludnima, jer bi ih špijun pratio kamo god da odu. Sudeći prema znakovitoj
tišini kojom se Artoo okružio, Luke zaključi kako i droid razmišlja o istom
problemu.
Daleko pred njima, horizont se jedva nazirao kao tamna linija nasuprot
jednako tamnom, zvijezdama osvjetljenom nebu, ali je njegova zakrivljenost
ipak bila jasno vidljiva. - Započni s preračunavanjem ubrzanja u brzinu
svjetlosti, Artoo. - dovikne Luke droidu iza sebe. - Vjerojatno ćemo morati
brzo otići odavdje.
Droid pijuknc javljajući kako je razumio zapovjed, a Luke ponovo svu
svoju pažnju usredotoči na .horizont pred sobom. Moguće je da cijela jedna
flola Zvjezdanih razarača čuči u zasjedi iza crte horizonta, van dometa
niegovih instrumenata i da smo čekaju da on dovoljno odmakne od bilo
kakova zaslona kako bi započeli s napadom.
Ako su tamo, bili su van dometa njegovih instrumenata, ali mo’da nei van
dometa njegovih jedi sposobnosti Napola zatvorivši oči, Luke ispuni svoj duh
mirnoćom i prepusti se Sili …
Osjetio ih je trenutak prije nego što je Artoov upozoravajući vrisak
prekinuo tišinu. Imperijalni Zvjezdani razarač. Ali, suprotno Lukeovim
očekivanjima, nije sjekao njihovu putanju čekajući u zasjedi. Umjesto toga,
primicao im se sa stražnje strane, krećući se orbitom koja se protezala kroz
gornje slojeve atmosfere, dohijajući tim na brzini, a ne gubeći pri tom
prednosti planetarnog zaklona.
Drži se! -vikne Luke, izvlačeći iz pogona svu pričuvnu snagu.
Ali, bio je to uzaludan pokušaj, a toga su bili svjesnii on i Imperijalci.
Zvjezdani im se razarač brzo približavao, a njegove zrake za tegljenje već
bijahu aktivirane i upravo su tražile svoju metu. Naći će ga za trenutak ili dva
i dočepati ga se.
Ili će se dočepati samo teretnjaka …
Luke se munjevito oslobodi sigurnosnih pojaseva, istovremeno otvorivši
Skriveni pretinac uključujući tri prekidača koja su se nalazila u njemu. Prvi je
prekidač uključio ograničenu funkciju autu - pilota. a drugi je aktivirao
stražnji protonski torpedo koji naslijepo otvori vatru prema razaraču.
 Treći je prekidaj uključio program za samouništenje.
Lukeov X krilac bio je smješten u teretnom prostoru ispod pilotske
kabine, nosom provirujući kroz tovarni otvor teretnjaka, djelujući kao metalna
zvijer koja proviruje iz brloga. Luke uskoči pod otvorenu kupolu letjelice,
udarivši pri tom glavom o niski strop teretnog prostora. Artoo, koji je već bio
na svom mjestu na droidskom postolju X-krilca, tiho je mrmljao nešto sam za
sebe dok je prevodio sustave zvjezdanog lovca iz statusa pripreme u aktivno
stanje. Luke pričvrsti sugurnosne pojaseve oko sebe i natakne letačku kacigu,
a droid prijavi kako su svi sustavi spremni za polijetanje.
- U redu! - odvrati mu Luke, oslonivši lijevu ruku na specijalni prekidač
koji su mu naknadno ugradili na upravljačku konzolu. -Ako ovo radi kako
treba, moramo pažljivo odmjeriti pravi trenutak. Budi spreman!
Luke ponovo zatvori oči, prepustivši svoja osjetila snazi Sile. Jednom
ranijom prigodom, kad je pokušavao pronaći Jedi Gospodara C’baotha, isto se
ovako nadmudrivao s Imperijalcima X-krilac protiv imperijalnog zvjezdanog
razarača. I tada se radilo o planiranoj zasjedi, ali to nije znao sve dok nije
ogolio C’baothov sramni savez, s Imperijalcima. U toj ranijoj borbi, spasiše
ga njegova sposobnost, sreća i Sila.
Ovaj put, pod pretpostavkom da su tehničari na Coruscantu odradili svoj
dio posla kako treba, sreća bijaše ugrađeni element.
Uma duboko utonula u Silu, osjetio je zahvat zrake za tegljenje trenutak
prije nego što je zapravo zahvatila teretnjak. Ruka mu pritisne prekidač, i dok
je teretnjak potresao čvrst zahvat zrake za tegljenje, prednji se dio letjelice
razleti u oblaku bezbrojnih metalnih krhotina. Gotovo istog trenutka, potisnut
ubrzivačima montiranima na palubi, X-krilac izleti iz tovarnog prostora
projurivši kroz svjetlucavi oblak metalnih fragmenata. Jedan dugi, užasni
trenutak činilo se kako je zraka za tegljenje uspjela zahvatiti i zadržati i manju
letjelicu, usprkos oblaku krhotina koji ju je u tom trebao omesti. Ali tada,
iznenada, zahvat oslabi i izgubi se.
- Slobodni smo! - dovikne Luke Artoou, preokrenuvši letjelicu na bok i
ubrzavši prema dubokom svemiru. - Počinje izbjegavanje … drži se!
Ponovo izvrne letjelicu na bok, a istovremeno pored kupole pilotske
kabine projure dvije blještavo zelene zrake. Zaključivši kako je letjelica van
dometa njihovih zraka za tegljenje, Imperijalci su očito zaključili kako ga
treba vatrom skinuti s neba. Još jedna salva zelene vatre protutnji pored
Lukea, a Artoo krikne kad jedna od zraka probi njihov obrembeni štit i pogodi
nešto u podnožju letjelice. Ponovo se prepustivši, Luke dopusti Sili da
upravlja njime…
 A zatim, gotovo iznenada, znao je da je došao odlučujući trenutak. Luke
posegne rukom prema poluzi za ubrzavanje u brzinu svjetlosti i povuče je
prema sebi.
Popraćen kratkim bljeskom koji je označio prijelaz u drugu brzinu, X-
krilac nestane s vidika i porine u sigurnost hiper-svemira. Chimaeraini
turbolaserski topovi nakratko nastaviše beskorisno tući po položaju na kojem
se letjelica nalazila još prije nekoliko trenutaka. Nakon toga, topničke baterije
umuknuše, a Pellaeon ispusti dugo zadržavani dah, previše prestravljen da bi
svrnuo pogled na Thrawna koji je sjedio pored njega na zapovjednom mjestu.
Već dragi put je Skywalker uspio umaknuti iz jedne te iste klopke … a
posljednji put kada se to dogodilo, jedan je čovjek životom platio svoju
pogrešku.
Ni ostatak posade na zapovjednom mostu to nije zaboravio. U gotovo
opipljivoj tišini mogao se čutitihi šum trenja tkanine o presvlaku stolca dok se
Thrawn ustajao. - No… - reče Veliki Admiral Thrawn iznenađujuće mirnim
glasom. - Pobunjenicima ovaj put treba odati priznanja na njihovoj
domišljatosti. I ranije sam viđao kako taj trik uspijeva, ali nikada do sada
ovako efektno.
- Da, gospodine, odgovori Pellaeon bezuspješno pokušavajući prikriti
napetost u svome glasu.
Krajičkom oka mogao je vidjeti Thrawna kako ga promatra. -Opustile se,
kapetane. - prozbori Thrawn umirujuće. - Skywalker bi, doduše bio
interesantan poklon našem Gospodaru C’baothu, ali njegov bijeg nikako nije
nešto što bi nas moralo zabrinjavati. Osnovna namjera ove akcije bila je
uvjerili Pobunjnike kako su otkrili rutu transporta naših klonova. A taj smo
cilj postigli.
Grč u Pellaeonovim grudima naposlijetku popusti. Ako Veliki Admiral
nije bio bijesan …
- To, naravno, na znači - nastavo Thrawn - da ovu akciju Chimaerine
posade treba zanemariti. Pođite sa mnom, kapetane.
Pellaeon se osovi na noge, a zebnja ga nanovo prožme svom snagom. -
Da, gospodine.
Thrawn ga povede prema stražnjem stepeništu i spusti se u ložu posade
zapovjednog mosta, prođe pored članova posade posjednutih za svojim
konzolama, pored časnika koji su ukočeno stajali pored njih i zaustavi se pred
kontrolnom postajom pramčanih zraka za tegljenje. - Vaše ime? - tiho upita
mladića koji stajaše tamo, ukočenog u stavu pune pozornosti.
- Potporučnik Mithel. - odvrati ovaj blijedog, ali smirenog lica. Lice
čovjeka koji se suočio sa svojom smrću.
- Recite mi što se dogodilo, potporučničc!
Mithel s mukom proguta slinu. - Gospodine, upravo kad sam zrakom
stabilno zahvatio teretnjak, on se razletio u gomilu krhotina koje su zraku
odbile i reflektirale unatrag. Sustav traženja pokušao ih je locirati sve
odjednom i došlo je do zastoja sustava uzrokovanog reflektiranjm.
- I što ste vi uradili nakon toga?
- Ja … Gospodine … znao sam da će, budem li čekao da se krhotine
raziđu same od sebe, letjelica predaleko umaknuti i naposljetku biti van
dometa zrake. Zato sam pokušao sam raspršiti oblak krhotina
preprogramirajući zraku u koncentrirani plošni snop.
- Ali, taj manevar nije uspio.
Iz Mithelovih se grudi ote tih uzdah. - Nije, Gospodine. Sustav za
otkrivanje lokacije nije mogao izići na kraj s tim manevrom. Jednostavno se
potpuno blokirao.
- Da … - Thrawn lagano nakrivi glavu. - U međuvremenu sate imali malo
vremena razmotriti svoj postupak, potporučniče. Je li vam za to vrijeme palo
na pamet nešto drugo, možda drugačije rješenje kojem ste mogli pribjeći?
Mladićeve se usne stisnu u tvrdu crtu. - Ne, Gospodine. Žao mi je, ali nije
bilo druge. Ne sjećam se da su naši priručnici uopće obrađivali ovakovu vrst
situacije.
Thrawn kimne. - U pravu ste. - složi se. - Ne postoji nešto takovoga.
Tijekom proteklih nekoliko dekada bilo je raznih prijedloga o tome kako
odgovorili na taj potez s zaštitnom zavjesom od krhotina, ali nijedan od
prijedloga nikada nije i primjenjen u praksi. Vaš je pokušaj bio jedan od
domišljatijih s kojima sam se sreo, posebice uzevši u obzir kako ste na
raspolaganju imali tek vrlo kratko vrijeme u kojem ste morali reagirati.
Činjenica da potez nije uspio, ni u kom slučaju ne umanjuje njegovu
viijednost.
Izraz oprezne nevjerice malo pomakne crte Mithelova lica. -Gospodine?
- Imperija treba brze i domišljate umove. - reče Thrawn. - Od ovoga ste
trenutka promaknuti u čin poručnika … a prvi vam je zadatak iznaći rješenje
za zaštitnu zavjesu od krhotina. Nakon ovog današnjeg uspjeha, Pobunjenici
bi ga uskoro mogli ponovo iskoristiti u akciji.
- Da, gospodine. - dahne Mithel, dok mu je lice iznova poprimalo
prirodnu boju. - Ja … hvala Vam, gospodine!
 - Čestitam, poručniče Mithel! - kimne mu Thrawn, a potom se okrene
Pellaeonu. - Zapovjedni je most pod vašim zapovjedništvom, kapetane.
Nastavljamo naše prvobitno putovanje. Bit ću u svojoj zapovjednoj sobi,
budete li me trebali.
- Da, gospodine. - propenta Pellaeon.
Stajaše tamo, pored tek promaknutog poručnika, osjetivši sveopće
zabezeknuto strahopoštovanje koje se uzdizalo među posadom zapovjednog
mosta koja je promatrala Thrawna kako odlazi .Jučer je posada Chimaerae
vjerovala Velikom Admiralu i poštivala ga. Nakon današnjeg dana, bit će
spremni otići u smrt za njega.
I po prvi puta nakon pet godina, Pellaeon konačno spozna, u svojoj
najdubljoj nutrini, da je stara Imperija napovratno nestala. Novi Imperij, na
čelu s Velikim Admiralom Thrawnom, upravo je rođen.
X-krilac je osamljen lebdio u dubokom prostranstvu crnog svemira,
udaljen svjetlosne godine od bilo kakve solidne mase koja bi bila veća od
truna prašine. Bilo je to, pomisli Luke, gotovo ponavljanje onog ranijeg
okršaja s zvjezdanim razaračem, one bitke nakon koje je ostao bespomoćno
zarobljen u dubokom svemiru i koja ga je naposlijetku dovela do Talon
Karrdea, Mare i njihove planete, Myrkra.
Na svu sreću, dvije su situacije bile samo nalik jedna drugoj. Uglavnom
…
Sa droidskog postolja iza njega začuje se nervozno ćeretanje. -Ma hajde,
Artoo, opusti se. - umiri ga Luke. - Nije baš toliko loše. Ionako se ne bi mogli
dovesti do Coruscanta bez naknadnog uzimanja pogonskog goriva.
Jednostavno ćemo to morati uraditi malo ranije to je sve.
Droid mu idgovori nekom vrstom uvrijeđenog gunđanja. -Artoo, naravno
da te shvatam ozbiljno. - odvrati Luke. Luke strpljivo, istovremeno otvorivši
navigacijski prikaz na svom zaslonu i ukazujući droidu na podatke koji se
prikazaše na njemu. - Pogledaj … sve ovo su lokacije do kojih možemo stići i
s ovom polovinom energetskih ćelija koje nam nisu uništene. Vidiš li?
Droid je par trenutaka proučavao popis, i Luke iskoristi priliku kako bi ga
i sam podrobnije razmotrio. Doista, imali su popriličan broj mogućnosti.
Problem je bio u tome da većina tih mjesta nije bila najzdravije okruženje za
usamljenog X-krilca Nove Republike. Polovina ih je bila pod izravnom
imperijalnom kontrolom, a velika većina drugih ili je naginjala na stranu
Imperije, ili je svoje političke opcije ostavljala otvorenima.
Ipak, čak i na svjetovima pod nadzorom i upravom Imperije postojale su
pukotine u sustavima nadzora, pukotime kroz koje bi se jedan mali lovac
trebao moći provući bez poteškoća. Mogao bi sletjeti na nekom izoliranom
mjestu, otići pješice do uzletišta i kupiti rezervne energetske ćelije za
imperijalnu monetu koju je još uvijek imao uz sebe. No, dopremiti ćelije do
X-krilca mogao bi biti problem, ali sigurno ne toliki da ga on i Artoo ne bi
mogli riješiti.
Artoo procvrkućc prijedlog. - Kessel je jedan od mogućnosti. - složi se
Luke. - Iako, ne znam … kako sam nedavno čuo, tamo je još uvijek glavni
Morulh Doole, a han mu nikadu nije u potpunosti vjerovao. Mislim da bi nam
bolje bilo otići tu Fwilliving, ili čak…
Prekine rečenicu u pola kada mu pogled pade na ime jedne od planeta na
popisu. Planetu koju je Leia uprogramirala u njegov navigacijski sustav,
gotovo proročki, prije nego ste je krenuo na ovaj put.
Honoghr.
- Imam bolju zamisao, Artoo. - polako reče Luke. - Hajdemo posjetiti
Noghrije.
Luke za svojim leđima začuje zapanjeni vrisak pun nevjerice.
Ma, daj, molim te! - ukori ga Luke. - Leia i Chevvbacca su otišli onamo i
vratili se zdravi i čitavi, zar ne? i Threepio, skupa s njima, dometne. - Ne bi
valjda htio da Threepio kaže kako te je bilo strah poći nekamo gdje je on već
bio, zar ne?
Artoo ponovo zagunđa. - Uopće nije bitno je li Threepio imao izbora ili
ne. - odlučno reče Luke. - Stvar je u tome da je on ipak bio ondje.
Droid odgovori žalobnim i sumnjičavim cvrkutom. - To maleni, to se
traži! - ohrabri ga Luke unoseći u računalo zapovjed o početku proračuna
kursa za Honoghr. - Leia je ionako htjela di ih posjetim. Ovim ćemo ubiti
dvije muhe jednim udarcem.
Arloo još jednom sumnjičavi zacvrči i umukne … pa čaki Luke, koji je
imao puno povjerenje u Leine prosudbe o Noghrijima, pomisli u sebi kako ta
jezična figura možda i nije bila najprimjenjenija cijeloj situaclji.
 GLAVA 05

Skup podataka o bitci kod Woostri sustava polako se izlistavao po zaslonu

informatičke pločice prema njezinom dnu i naposlijetku se zaustavio. - Još
uvijek ne vjerujem. - reče Leia, odmahujući glavom u nevjerici dok je
odlagala pločicu. - Ako je Imperija u posjedu super-oružja koje može probiti
obrambene planetarne zaslone, koristili bi ga pri svim dosadašnjim napadima
na planetarne sustave. Mmora daje u pitanju trik, ili neka vrst iluzije.
- Slažem se. - tiho odvrati Mon Mothma. - Ali pitanje je kako ćemo u to
uvjeriti ostatak Vijeća i Zbor? Da ne spominjemo vanjske planetarne sustave
…
- Moramo razriješiti tu zagonetku i otkriti što se zapravo dogodilo na
Ukiou i Woosrtiu.- progovori Admiral Ackbar glasom koji je zvučao još
sumornije nego inače. Imoramo to riješili što prije.
Leia ponovo podigne svoju informatičku pločicu, bacivši pri tom brz
pogled preko stola prema Admiralu Ackbaru. Ogromne oči tog Mon
Calamarija činile su se vrlo umornima, a njegova uobičajeno tamno ružičasta
put bila je djelovala je blijedo. Bio je umoran, očajnički umoran … i sve dok
im se velika imperijalna ofenziva nezaustavljivo primicala gazeći njihovu
galaksiju, nije bilo izgledno da će se Admiral Ackbar skoro moći odmoriti.
Niti on, niti bilo tko od njih. - Poznato nam je da Veliki Admiral Thrawn
posjeduje talent za razumjevanje uma svojih protivnika. -podsjeti Leia ostale
za stolom. - Je li mogao predvidjeti koliko će se brzo predati narodi Ukia i
Woostria?
- Za razliku od, na primjer, naroda Filvea? - Mon Mothma polako kinine
glavom. - Zanimljiva postavka. To može značiti da je njegova iluzija
neodrživa na duge staze.
- Ili da je za njezino izvođenje potrebna pretjerano velika snaga. -
nadoveže se Ackbar. - Ako je Imperija otkrila metodu pomoću koje može
fokusirati nevidljivu energiju kroz obrambeni štit, ta energija može oslabiti
određenu točku na njemu dovoljno dugo da omogući prodor udara
turbolaserskih topova kroz nju. Ali tako nešto bi zahijevalo nezamisliv izvor
energije.
- I moralo bi se prikazati kao energetski prodor na obrambenom štitu,
naglasi Mon Mothma. - Nijedna informacija o napadima ne navodi na
zaključak da se radi o tome.
- informacije koje imamo mogu bili i pogrešne. - odvrati Ackbar. Baci brz
pogled na Vijećnika Borsk Fey’lyau. - Ili su ih Imperijalci doradili onako
kako njima odgovara. - dometne, posebno naglašavajući svoje riječi. -To nam
se i ranije događalo.
I Leia pogledali Fey’lyau, pitajući se hoće li ta jedva prikrivene uvreda na
račun njegova naroda konačno natjerati Bothanca da prekine svoju
samonametnutu šutnju. Ali Fey’lya je samo sjedio ondje, očiju uprtih u stol,
potpuno nepomičan. Nije govorio, nije reagirao … možda čak nije ni
razmišljao.
Ipak, pretpostavljala je Leia, povratit će on prije ili kasnije svoju verbalnu
hrabrost i dio svoje nekadašnje političke snage. Ali zasada, dok se svi još
dobro sjećaju njegove lažne optužbe protiv Ackbara, bio je u stanju koje bi
njegova vrsta nazvala pokorom.
Leia osjeti kako joj se stomak grči od ogorčenja. Ponovo je Bothanski
nefleksibilan “sve-ili-ništa” pristup politici bio na štetu interesima Nove
Republike. Samo nekoliko mjeseci ranije Fey’lyaine su optužbe na račun
Admirala Ackbara uzrokovale gubitak dragocjenog vremena i snage. Sada,
kad je Vijeće očajnički trebalo svaki umni doprinos u sagledavanju situacije i
svaki trun domišljatosti koji je bio na raspolaganju - uključujući i Fey’lyaine
on je glumio nijemog patnika.
Bilo je dana i isto tako dugih, tamnih noći - u kojima je Leia dvojila o
mogućnostima održavanja Nove Republike na okupu.
- Naravno, u pravu ste, Admirale. - reče Mon Mothma, uzdahnuvši. -
Treba nam više informacija. I to brzo!
- Organizacija Talon Karrdea nam je još uvijek najveća nada. -reče Leia. -
Imaju veze, i ovdje i na imperijalnoj strani. A prema obavjestima iz posljednje
Lukeove poruke, čini se kako je Karrde zainteresiran za suradnju.
- Ne možemo si priuštiti da ovisimo o dobroj volji skupine krijumčara! -
poviče Ackbar, usnih ticala ukočenih od osjećaja gađenja. - Što je s
generalom Bel Iblisom? Sam se borio protiv Imperije nekoliko dugih godina.
- General nam je već prepustio svoje obavještajne izvore. -odgovori Mon
Mothma, odajući se tek trzajem jednog mišića na svome licu. - Ali jo uvijek
su u fazi integracije u naš obavjesi sustav.
- Nisam mislio na njegove izvore. - odvrati Ackbar. - Mislio sam na
samog generala. Zašto ga nema ovdje među nama?
Leia pogleda u Mon Mothmu, a želudac joj se ponovo zgrči. Garm Bel
Iblis bio je jedan od vođa koji je sudjelovao u okupljanju pojedinačnih
postrojbi pokreta otpora u sveobuhvatni Pobunjenički Savez, i godinama je
predstavljao člana vladajuće trijade u sjeni, zajedno s Mon Mothmom i
Leiainim posvojiteljem, Bail Organom. Ali kada je Organa pogimuo zajedno
sa svojim narodom pri napadu zvijezde Smrti na Alderaan nakon čega je Mon
Mothma počela preuzimati sve više ovlasti za sebe - Bel Iblis je napustio
Savez i nastavio se boriti sam. Sve od tada vosio je svoj privatni rat protiv
Imperije … sve dok, gotovo slučajno, na njega nije nabasao njegovc zemljak
s Corelliana, Han Solo.
Hanovo hitno traženje dovelo je Bel Iblisa i njegovu flotu od šest
Dreadnaughta u pomoć Novoj Republici u bitci za Katanu. Mon Mothma,
rekavši kako traba zakopati i zaboraviti nesporazume iz prošlosti, poželjela
mu je dobrodošlicu pri njegovom povratku.
Nakon toga se osvrnula oko sebe i naposlijetku ga poslala kao pojačanje
obrambenim snagama vanjskih sektora Nove Republike. Što dalje od
Coruscanta …što je dalje moguće!
Leai još uvijek nije bila spremna povjerovati da iza Mon Mothmine
odluke stoji čista osvetoljubivost. Ali bilo je u drugih u Novoj Republici, onih
koji su se sjećali Bel Iblisa i njegove taktičke genijalnosti… i neki od njih
nisu bili voljni povjerovati Mon Mothminim razlozima.
- Generalova stručnost potrebna nam je na bojnom polju. -odgovori Mon
Mothma ravnodušnim glasom.
- Njegova nam je stručnost potrebna i ovdje! - odvrati joj Ackbar, ali Leia
začu u njegovom glasu i natruhu predavanja. Sam se Ackbar nedavno vratio
sa obilaska obrambenih linija kod Farrfina i Do Ionima, a u jutru kreće obići
Dantooine. Dok je imperijalna ratna mašinerija bila u pokretu, Nova si
Republika nije mogla dopustiti da svoje najbolje linijske zapovjednike utabori
u nekom od ureda.
- Razumijem Vašu zabrinutost, - odgovori mu Mon Mothma, malo blažim
glasom, - Kada situaciju na vanjskim linijama stabiliziramo, namjeravam
vratiti generala Bel Iblisa ovamo na Coruscant i postaviti ga za zapovjednika
taktičkih planiranja.
Ako uspijemo stabilizirati situaciju, ispravi je Leia u sebi, osjetivši
ponovo gč u želucu. Do sada, ofenziva se odvijala upravo onako kako je
Imperija diktirala …
Istog trenutka glavom joj sinu nešto drugo i nenadano je preplavi spoznaja
… ne, nije joj se grčio želudac …
Ackbar je ponovo govorio. - Ispričajte me. - prekine ga Leia, oprezno se
osovivši na noge. - Žao mi je što Vas prekidam, ali moram otići do
Medicinskog krila.
Mon Mothmine se oči razrogačiše. - Blizanci?
Leia kimne potvrdno. - Mislim da stižu.
Zidovi i strop sobe za porode bijahu obojani toplom ružičasto-
narančastom bojom, osvjctljeni serijom prigušeih svjetala koja su se micala u
skladu s pulsiranjem Leiainih moždanih valova. U teoriji, ona su joj trebala
pomoći da se opusti i usredotoči. U praksi, Leia je zaključila kako nakon
deset sati buljenja u njih, dramatično gube na učinkovitosti.
Tijelo joj potrese još jedna kontrakcija, najbolnija do sada. nagonski, Leia
se prepusti Sili koristeći se metodama kojima ju je podučio Luke kako bi
odagnala bol koja je kidala njezine izmučene mišiće. Ako ništa drugo, cijeli
joj je tok poroda pružio priliku da uvježbava svoje Jedi sposobnosti.
Naravno, ne samo one koje su kontrolirale bolove njezina tijela. U redu je,
bezglasno se obraćala malim umovima unutar njezina tijela. U redu je, mama
je s vama.
Zapravo, i nije pomagalo. Zahvaćeni silama koje nisu mogli pojmiti i
shvatiti, dok su im malena tijela bivala stiskana i gurana, dok ih je nešto
polako navodilo prema nečem nepoznatom, njihovi su nerazvijeni umovi
drhtali od strave.
Iako, bilo bi pošteno reći kako ni njihov otac nije bio u puno boljem
stanju.
- Jesi li dobro? - upita je Han po milijunti put otkako joj se pridružio u
sobi za porode. Stisne joj ruku još malo čvršće, isto tako po milijunti put,
pokušavajući joj time olakšati napad boli koji se jasno prepoznao po njezinim
napetim ramenima.
- Još uvijek sam dobro. - uvjeri ga Leia. Njezina se ramena opustile čim je
kontrakcija prošla, i ona mu uzvrati stisak ruke. -Ali ti, pak, ne izgledaš baš
dobro.
On joj se šaljivo namršti. Odavno sam trebao biti u krevetu, zbog toga
loše izgledam. - reče gotovo ozbiljno.
- Sigurno. - složi se Leia. Han je bio nervozan poput slona na balu još
otkada je porod počeo, ali se - poput pravog muškarca trudio da to ne pokaže.
Leia je pretpostavljala da se suzdržava više zbog nje, nego zbog moguće štete
koju bi mogao nanijeti svom ugledu prikazivanjem svojih slabosti. - Žao mi
je.
- Ne brini se zbog toga. - Han pogleda u stranu, prema medicinskoj sestri i
dva Emdee droida koji su se užurbaali oko drugog kraja porođajnog kreveta. -
Izgleda se primičemo završetku, srce.
Možeš biti siguran u to. - složi se Leia, doslovno dahnuvši posljednje
riječi jer ju je ponovo zahvatla bolna kontrakcija. -Oh…
Hanova se zabrinutost i strah pojačaju. - Jesi li dobro?
Leia kimne, prezauzeta borbom za dah da bi mu odgovorila. -Drži me,
Han! - prozbori kad joj se vratila moć govora. - Samo me drži!
- Tu sam, dušo. - reče joj on tiho, podvukavši svoju drugu ruku ispod
njezinih ramena i privuče je u zagrljaj.
Leia ga je jedva čula. Duboko u njoj, dva mala života koja su začeli ona i
Han, pomaknuše se prema naprijed … i iznenada, njihov potrseni strah
prijeđe u stravični užas koji oduzima dah.
Ne bojte se, obraćala im se Leia, Ne bojte se. sve će biti u redu. Tu sam.
Uskoro, bit ćete sa mnom …
Zapravo nije ni očekivala reakciju - umovi njezinih blizanaca bili su
previše nerazvijeni da bi mogli razumjeti nešto toliko apstraktno kao što
bijahu riječi, ili koncept budućih događaja. Ali ona je svejedno nastavljala sa
svojim rješenjem, pokušavajući ih smiriti i odagnati njihove strahove najbolje
što je mogla, pomoću ljubavi, mira i utjehe. Uslijedi još jedna kontrakcija i
neumoljivo kretanje prema vanjskom svijetu se nastavi …
A tada, na Leaino neopisivo zadovoljstvo, jedan od malih umova joj
odgovori, dodirnuvši joj um na način na koji dosada nijedno od blizanaca nije
odgovorilo na njezine neizgovorene nježnosti. Strah i užas koji su
nazaustavljivo rasli u intenzitetu, poče nestajati, i Leau preplavi netjelesni
osjećaj malene dječije šačice koja je čvrsto obuhvatila pret njezine ruke. - Da,
reče ona novorođenčetu. Ja sam tvoja mama i ovdje sam, s tobom.
Činilo se da maleni um razmišlja o tome što mu je rekla. Leia nastavi sa
svojim uvjeravanjem, a mali se um malo udalji od nje, jer mu je pažnju
privuklo nešto drugo. Bio je to dobar znak, zaključi Leia, ako je maleni uspio
svrnuti misli s onoga što mu se događalo na nešto drugo …
A tada, na njezino iznenađenje, osjeti kako se strah drugog malenog uma
rasplinjava i nestaje. Onaj drugi um, za koji je vjerovala da nije dosada ni
primjetio njezino postojanje, niti ga je bio svjestan …
Kasnije, razmišljajući o onome što se dogodilo, rješenja te zagonetka će
joj postati očitim, ako ne i razumljivo predvidivim. Ali tog trenutka, to joj se
otkriće činilo toliko zapanjujućim da je uzburkalo svu dubinu njezine duše.
Blizanci, koji su zajedno rasli pod okriljem Sile,dok su rasli jedno pored
drugoga u njezinoj utrobi, na neki su način povezani dubokim, isprepletenim
vezama - usklađeni međusobno na način koji ona nikada neće biti u
mogućnosti podijeliti s njima.
Bio je to istovremeno najponosniji, ali i najbolniji trenutak Leaina života.
Dobiti uvid u takav jedan dio njihove budućnosti -vidjeti svoju djecu kako
rastu i jačaju u Sili …i znati da će u njihovim životima uvijek postojati jedan
kojega ona sama neće moći biti dio.
Kontrakcija popusti, a veličanstvena, slatko-gorka vizija budućnosti
pretoči se u iskricu boli, negdje u zakutcima Leaine svijesti. Boli, koja je
postajala to nepodnošljvija pod pritiskom dubokog stida koji je preplavi, jer
pod navalom sebičnih amocija, Leai uopće ne pade na pamet kako će Han
imati čak i manje udjela u tom dijelu života blizanaca, nego sama Leia.
Nenadano, mentalnu izmaglicu u koju je utonula rastjera eksplozija jarke
svjetlosti u njezinoj glavi. Vođen nagonom, Leia čvršće stisne Hanovu ruku. -
Što …?
- Stiže! - povika Han stišćući joj ruku. Prvo je već gotovo vani!
Leia trepne, a ona napola imaginarna svjetlost netsade dok se njezin
mentalni kontakt s djecom gubio. Njezina djeca, čije oči nisu nikad bile
suočene sa svjetlošću jačom od prigušenog, difuznog polumraka. - Isključite
svjetla! - dahne Leia. - Prejaka su. njihove oči…
- U redu je. - odvrati joj sestra. - Oči će im se priviknuti na svjetlo. U redu
je, napnite se još jedanput!
I tada, gotovo nenadano, prvi dio bijaše gotov. - Imamo jednog! - reče joj
Han, bez daha. - Imamo … - iskrivi vrat kako bi bolje vidio - Imamo kćer! -
Pogleda u Leiau, napetog lica, pokušavajući prikriti svoje uzbuđenje
osmjehujući se samo jednim kutem usana, osmjehom koji je Leia tako dobro
poznavala. - Jaina.
Leia kinine. Jaina. - ponovi. Nekako, imena koja su odabrali nikada nisu
zvučala tako stvarno kao tog trenutka. - Što je s Jarenom?
- Promatrano iz mog ugla, mislim kako jedva čeka da se pridruži svojoj
sestri oglasi se medicinska sestra. - Spremite se za posljednji napor - mislim
da pokušava izići i bez vaše pomoći. U redu….. tiskajte!
Leia duboko udahne. Konačno! Nakon deset sati porođajnih muka, devet
mjeseci trudnoće, kraj je konačno bio nadomak.
Ne. Ne kraj. Početak.
Položiše blizance u Leaino naručje nekoliko minuta kasnije … Leia
pogleda prvo u njih, a potom u Hana i pritom osjeti sveobuhvatno smirenje.
Tamo daleko medu zvijezdama možda i plamti rat, ali odavdje, upravo ovog
trenutka, svemir je djelovao savršeno.
- Pazi, vođo Rogue! - glas Rogua deset prasne u Wedgovom uhu. -
nakačili su ti se na rep!
- Vidim! - odgovori Wedge, naglo zaokrečući svojim X-krilcem. TIE
presretač projuri pored njega, bljujući lasersku vatru u prolazu i istovremeno
pokušavajući ponoviti Wedgeov manevar. Prohujavši tek djelić sekunde
nakon imperijalne letjelice, drugi X-krilac koji ga je naganjao otvori vatru i
od neprijatelja ostade samo oblak užarene prašine.
- Hvala. Rogue osam! -javi se Wedge, otpuhnuvši kap znoja koja mu je
kliznula niz nos i provjeravajući očitanja na kontrolnim zaslonima. Nakratko,
tako se bar činilo, njihov je kutak ludnice bio čist. Usporivši svog X-krilca i
zaokrečući, Wedge baci brz pogled na ostatak bojnog polja.
Bilo je čak i gore od njegovih najcrnjih strahovanja. Puno gore, zapravo,
nego što je bilo prije nekoliko minuta. Iz prostranstava hiper-svemira pojavila
su se još dve zvjezdana razarača klase Victory i zauzela napadačke položaje
van dometa triju preostalih kalamarijskih zvjezdanih krstarica. A nastave li
razarači tući nesmanjenom žestinom po tim krstaricama … - Eskadrila Rouge,
promjena kursa na dvadeset i dva, osam! - zapovjedi, zaokrenuvši letjelicu
kako bi krenuo u presretanje i pitajući se za to vrijeme, kako je Imperijalcima
to, do vraga, uspjelo? Tako precizno izračunavanje izlaska iz brzine svjetlosti
bilo je izuzetno teško čak i pri idealnim uvjetima, a odraditi isto to za vrijeme
trajanja bitke, uz svo ovo ludilo i komešanje, trebalo bi biti nemoguće i
neizvedivo! Bio je to još jedan primjer koji je dokazivao novostečeni
imperijalni talenat za koordiniranje snaga.
Začuje se upozoravajuće cvrkutanje astro-mehaničarskog droida koji se
nalazio na svom poslotlju Wedgeu iza leđa. upozoravao ga je da je preblizu
statičnoj masi da bi mogao ubrzati u brzinu svjetlosti. Wedge se mršteći
ogleda oko sebe, pa naposlijetku ugleda presretačku krstaricu koja je lebdjela
u daljini, držeći se podalje od središta bitke. Očito, Imperijalcima nije bilo ni
na kraj pameti propustiti neki od brodova Nove Republike da se izdvoji iz
gungule prije vremena.
Ravno naprijed, TIE lovci s Victory zvjc/danili la/aiača pohrliše u okršaj,
premanjemu i njegovoj eskadrili. Porkinsovn formacija! - zapovjedi Wedge
svojim ljudima. Pripazile na bokove. Zvjezdana krstarice Orthavan, ovdje
eskadrila Rouge, priključujemo se!
- Ostanite gdje jeste, eskadrilo Rouge! -javi se ozbiljni glas jednog od
Mon Calamara. - Nadjačani smo, ne možete nam pomoći!
 Wedge zaškrguće zubima. Mon Calamar je vjerojatno bio u pravu. -
Svejedno, pokušat ćemo! - odvrati mu. Napredujući TIE lovci bili su im
gotovo u dometu. - Držite se!
- Eskadrilo Rogue, govori vam Bel Iblis. -javi se novi glas. -Zaustavite
napad! Na moj znak, zaokrenita za trideset stupnjeva ulijevo!
S velikim naporom Wedge se suzrži od komentara koji bi ga vjerojatno
doveo pred vojni sud. Prema njegovim mjerilima, dok god je brod bio u
jednom komadu, bilo je nade za njegov spas. No, veliki general Bel Iblis očito
nije mislio poput njega. -Razumijem, generale!- odvrati nevoljko. - Eskadrila
Rogue, budite spremni!
- Eskadrilo Rogue … sad!
Poslušavši, iako protiv svoje volje. Wedge iskrene X-krilca u stranu. TIE
lovci promjene kurs kako bi krenuli za njima, na trenutak djelući zbunjeno
tom promjenom …
Uz glasan urlik je bio čujan čak i u uvjetima rijetkih plinova
međuplanetarnog svemira, pojavi se skupina A-krilaca u napadačkoj formaciji
i protutnji kroz prostor koji su Wedge i njegovi ljudi napustili trenutak ranije.
TIE lovci, već na kursu kojim su planirali pratiti manevai eskadrile Wedge,
nađoše se pred A-krilcima, potpuno bespomoćni. Prije nego što su se uspjeli
vratiti u obrambenu formaciju, A-krilci projuriše pored njih, uputivši se
punim gasom prema opkoljenoj zvjezdanoj krstarici. -U redu, eskadrilo
Rogue, - javi se Bel Iblisov glas. - Vi ste na redu. Skinite nam ih s vrata!
Wedge se veselo naceri. Trebao je imati više povjerenja u generala. -
Razumijem, generale! Eskadrilo Rouge, na njih!
- A zatim … -javi se ponovo Bel Iblis nepopustljivim glasom. - … se
spremite za povlačenje.
Wedge iznenađeno trepne, a osmjeha mu nestane s lica. Povlačenje?
Okrenuvši svoj X-krilac prema TIE lovcima, pogleda unazad prema žarištu
bitke.
Nekoliko minuta ranije zaključio je da je situacija vrlo loša. Ali sada su se
već nalazili na rubu katastrofe. Bel Iblisove snage spale su na dvije trećine od
izvornih petnaest velikih letjelica s kojima je ušao u bitku, a većina preostalih
se nalazila na krajnjim obrambenim položajima. Okružujući ih i sustavno
razbijajući njihovu obranu, na njih je nasrtalo više od dvadeset zvjezdanih
razarača i Dreadnaughta.
Wedge se ponovo usredotoči na nadolazeće TIE lovce i na presretačku
krstaricu koja je polako nadirala za njima. Presretačka krstarica, čiji su
gravitacijski projektori predstavljali zapreku njihovim letjelicama da prijeđu u
brzinu svjetlosti …
I u tom trenutku se upustiše u boj s TIE lovcima, i veše nije bilo vremena
za razmišljanje o bilo čemu drugom. Bitka je bila žestoka, ali kratka -
nenadani dolazak A-krilaca koji se stvoriše doslovno niotkuda, izronivši iza
leđa eskadrile Rouge, očito je Imperijalce pomalo izbacila iz ravnoteže. Tri
minutenakon toga, možda četiri … i eskadrila Rouge je obavila zadatak.
- Što ćemo sada, vođo Rogue? - upita Rogue dva nakon što je eskadrila
ponovo zauzela formaciju odmaknuvši se iz oblaka krhotina koje su ostavili
za sobom.
Držeći sam sebi fige, Wedge pogleda unatrag prema Orthavanu. Ako Bel
Iblisova taktika nije upalila …
Ali ipak jeste. Nalet A-krilaca omela je napad Victory zvjezdanog
razarača taman toliko koliko je trebalo zvjezdanoj krstarici da povrati dah i
vrati se u ofenzivnu poziciju. I dalekometni turbolaserski topovi i ionskc
topničke bitnice Orthavana nemilice su tukle, spaljujući operativne sustave
imperijalnog broda i bušeći im oplate. Upravo dok je Wedge promatrao
napad, šikne mlaz ključajućih plinova negdje na polovini trupa razarača koji
mu je bio bliže, a letjelica se od potiska eksplozije zarotira i bi odgurnuta u
stranu. Podvukavši se ispod trupa olupine, zvjezdana krstarica se udalji od
poprišta i krene prema neprijateljskoj presretačkoj krstarici.
- Promjena kursa prema Orthavanu! zapovjedi Wedge. -Možda će im
trebati podrška.
Tek što je to izgovorio, iz hiper-svemira izrone dva Dreadnaughta i zazmu
položaje uz bokove presretačke krstarice, Wedge zadrži dah, ali je zvjezdana
krstarica već napredovala prevelikom brzinom da bi joj Dreadnaught mogli
joj mogli ozbiljno nauduti, osim što opališe nekoliko hitaca nasumce prema
njoj. Krstarica prođe pored njih ne zastavši, a nakon što su se Dreadnaught
okrenuli kako bi pošli za njom, na njih nahrupi eskadrila A-krilaca kako bi
ponovila svoj neočekivani udarni manevar. I cijela se scena ponovi - snaga
manevra krila se zapravo u faktoru iznenađenja i ometanja, a ne u šteti koju je
mogao pruzročiti. Onog trenutka kada su se zvjezdani lovci povukli iz
napada, Orthavan se nalazio već toliko daleko da Dreadnaughti nisu imali
nikakovog izgleda da ga stignu.
I Imperijalci su bili svjesni te činjenice. Wedgeu iza leđa oglasi se astro-
mehaničarski droid. pseudogravitacijsko polje slabilo je jer je, sad već
udaljena, presretačka krstarica isključila svoje gravitacijske projektore
pripremajući se i sama za ubrzanje do brzine svjetlosti.
 Presretačka krstarica …
S određenim zakašnjenjem, Wedge shvati o čemu se radi. Bio je u krivu -
oni Victory zvjezdani razarači nisu se trbali oslanjati na neke mistične
koordinacijske tehnike kako bi se iz hiper-svemira pojavili tik uz zvjezdanu
krstaricu. Trebali su samo uletjeti niz hiper-svemirski vektor koji im je
dostavila presretačka krstarica i sačekati da ih sudar s rubom umjetnog
gravitacijskog vrati iz brzine svjetlosti u normalnu brzinu.
Wedge ogorčeno stisne usne. Precjenjivanje neprijateljevih sposobnosti, a
tome su ga naučili prije mnogo godina, jednako je opasno kao i potcijeniti ih.
Bila je to lekcija koje bi se trebao češće prisjetiti.
- Gravitacijsko polje presretača je isključeno. - začuje Bel Iblisov glas. -
Svim jedinicama: obavite prijavak i spremite se za povlačenje na moj znak!
- Eskadrila Rouge, razumjeli smo! - odgovori Wedge i počne s unosom
ranije dogovorenog vektora povlačenja u svoje računalo, pogledavši pri tom
unatrag kako bi provjerio što je preostalo od njihovih snaga. Nije bilo
nikakove dvojbe: potučeni su, teško polučeni, i sve što je Bel Iblis uspio
napraviti uz pomoć svog legendarnog taktičkog dara, bilo je sačuvati tek dio
snaga od potpunog uništenja.
Cijena tog poraza najvjerojatnije će biti gubitak još jednog sustava koji će
pasti u ruke Imperijalaca.
- Eskadrilo Rouge, kreni!
- Razumijem! - dahne Wedge i povuče ručicu pogona za brzinu svjetlosti
prema sebi… i dok su se zvijezde pretapale u svjetlosne linije, glavom mu
prođe jedna otrežnjavajuća pomisao.
U doglednoj budućnosti, potcjenjivanje sposobnosti Imperije neće biti
najveći problem s kojim će se morati suočiti.
 GLAVA 06

Zvjezdane se linije ponovo pretvore u zvijezde i Wild Karrde ponovo

zaplovi normalnim svemirom. Ravno pred njima presijavlao sr maleno bijelo
patuljasto sunce Chazwa sustava, jedva se razlikujući na pozadini sjajnih
zvijezda koje ga okružavahu. Nedaleko od sunca, malo po strani, ocrtavala se
tamna silueta okruženi tankom kružnicom svjetla - planeta Chazwa. Razasuti
naokolo, ostavljajući vidljiv trag užarenih ispušnih plinova na tamnoj
pozadini svemira, miljelo je pedesetak svemirskih brodova, dolazeći ka
planeti ili odlazeći od nje. Većina brodova bili su teretnjaci i nezgrapne
krstarice i nalazili su se ovdje samo zbog činjenice da Chazwa leži na
raskrižju važnih trgovinskih ruta. Ipak, neki od brodova nedvojbeno bijahu
imperijalne ratne letjelice.
- Pa, evo nas. Stigli smo. - primjeti Aves ležerno s kopilotskog mjesta. -
Usput, Karrde, molim te da primiš na znanje kako mislim da je ovo suluda
zamisao.
- Možda i jest. - prizna Karrde, prilagođavajući kurs prema planeti i
očitavajući ispise na upravljačkoj konzoli. Sve je bilo u redu, i ostatak
skupine je bio nadomak planete. - Ali, ako transport klonova doista ide preko
Orus sektora, garnizon na Chazwau bi morao posjedovati zapiseo tome.
Možda čak i podatak o tome odakle dolaze, ako je netko bio dovoljno
nemaran i sačuvao ih.
- Nisam govorio o planiranom prepadu. - reče Aves. - Htio sam reći kako
je suludo to što smo se uopće upetljali u sve to. U pitanju je rat Nove
Republike, ne naš rat - pusti ih neka sami pribavljaju ono što im treba!
- Kad bih vjerovao da to mogu sami uraditi, pustio bi ih. -odvrati Karrde,
zureći kroz pramčanu promatračnicu. Ugleda još jedan teretnjak koji je
polako klizio u istom pravcu kao i Wild Karrde. - Ali zapravo nisam siguran
da su dorasli zadatku.
Aves progunđa nešto nerazumljivo. - Još uvijek sumnjam u Skywalkerove
podatke. Čini mi se da, ako je doista moguće uzgojiti stabilne klonove tom
brzinom, su i stari stvaratelji klonova mogli iskoristiti tu tehnologiju.
- Možda i jesu. - napomene Karrde. - Mada ne vjerujem da je sačuvan
ijedan stari zapis o prijašnjim tehnikama kloniranja. Svi oni zapisi koje sam ja
vidio datirali su od ranije, iz. vremena ranih predratnih opita.
 - Da, ali … - Aves odmahne glavom. - Ja bih ipak radije sve to nekeno
izbjegao.
- Možda otkrijemo kako zapravo uopće nemamo izbora. -Karrde mahne
pokazujući rukom prema teretnjaku koji ih je još uvijek pratio. - Čini mi se da
nam se ovaj zalijepio za rep. Možeš li ga identificirati?
- Naravno. - aves baci brz pogled na teretnjak , a potom se posveti svom
računalu. - Prema podacima o registraciji, nisam nikada čuo za njega.samo
trenutak … da. Da, izmjenili su identifikacijski kod, čini se samo
transpondcrskom maskom. Provjerit ću može li Ghentov magični program za
dekodiranje razbiti zaštitu.
Karrde kimne glavom. Spomen Ghentova imena podsjeti ga na Coruscant
na drugom kraju galaksije, i dvoje njegovih suradnika koje je tamo ostavio
ostavio, pod zaštitom Nove Republike,ako su predviđanja medicinskog
osoblja s Coruscanta bila točna, Mara se do sada već trebala oporaviti.
Vjerojatno će uskoro pokušati stupiti u vezu s njim i Karrde odluči provjeriti
informacijski kanal koji joj je odredio za vezu čim završi s problemima koji
su upravo iskrsli ovdje.
- Imam ih! -reče Aves slavodobitno. -No, no … mislim da je to tvoj stari
prijetelj, Karrde. Kern’s Pride, posjednik: cijenjeni, ali ne baš poštovani
Samuel Thomas Gillespee.
- A, je li? - reče Karrde, pozorno motreći brod koji ih je pratio na
udaljenosti od stotinjak metara. - Vjerojatno bi bilo najpametnije provjeriti što
zapravo hoće od nas.
Pritisne prekidač za kratkovalnu vezu. - Talon Karrde zaove Kern’s Pride.
- reče - Ne budi neodgojen, Gillespee, pozdravi kad si već tu!
- Dobar dan, Karrde. - oglasi se poznati glas. - Nemoj mi reći da ti smeta
to što prvo želim provjeriti s kim razgovaram prije no što pozdravim.
- Nimalo mi ne smela. - uvjeri ga Karrde. - Usput, dojmila me se ta maska
za prikrivanje identifikacijskog koda.
- No, izgleda da je mogla biti i bolja. - suho odvrati Gillespee. - Mi nismo
bili ni blizu razbijanju tvoje. Što radiš ovdje?
- Upravo sam isto to htio upitati tebe. - reče Karrde. -Još prije nekog
vremena sam imao utisak da se povlačiš iz posla.
- I povukao sam se. - turobno odgovori Gillespee. - Povukao sam se za
sva vremena, zahvalan na svemu što sam dotada prošao. Kupio sam si veliki
grumen zemlje na svijetu koji je poprilično van uobičajenih ruta, gdje sam
mogao promatrati drveće kako raste i kloniti se svega što je mirisalo na
nevolju. Na mjestu koje se zove Ukio - jesi li ikada čuo za njega?
Sjedeći pored Karrdea. Aves odmahne glavom i promrsi nešto
nerazumljivo. - Da, čini mi se da sam nedavno čuo nešto o Ukiou. - odgovori
Karrde. - Jesi li bio tamo tijekom imperijalnog napada?
- Bio sam tamo tijekom napada, tijekom predaje i onoliko dugo pod
okupacijom koliko sam to mogao podnijeti. - bijesno drekne Gillespee. -
Zapravo, moglo bi se reći da sam sjedio u prvom redu za vrijeme
bombardiranje. Iskreno govoreći, bilo je vrlo spektakularno.
- Moglo bi biti i vrlo isplativo. - odvrati Karrde razmišljajući. Koliko je
znao. Nova Republika još uvijek nije imala pojma kakav je trik Imperija
zapravo izvela na Ukiou. Novi podaci o tome mogli bi biti od neprocjenjive
vrijednosti taktičarima Nove Republike. A on bi mogao zaračunati visoku
nagradu i za svjedoka i za onoga koji je svjedoka s informacijom otkrio. -
Pretpostavljam da nisi skinuo nikakove informacijske zapise tijekom napada?
- Imam neke podatke o tijeku bombardiranja. - odgovori Gillespee. -
Informatičku karticu iz svog elektronskog teleskopa. Zašto?
- Postoji mogućnost da ti pronađem kupca za to. - odvrati mu Karrde. -
Mogao bih ti nadoknaditi dio štete koju si pretrpio.
- Ne vjerujem da tvoj kupac ima toliko sredstava za potrošiti. -prezirno
otpuhne Gillespee. - Ti to, Karrde, ne bi povjerovao … jednostavno ne možeš
vjerovati! Dobro, ovdje se ne radio Svivrenu, ali čak i Ukianci su trebali
pružiti malo više otpora.
- Imperija ima poprilično iskustva u osvajanju i pokoravanju svjetova. -
podsjeti ga Karrde. - Sretan si što si se uopće uspio izvući.
- U pravu si. - složi se Gillespee. - Faughn i Rappador izvukli su me samo
trenutak prije nego što su se pojavili zvjezdani jurišnici, i pola trenutka prije
nego što su se pojavili radnici koji će moju zemlju pretvoriti u poljoprivredno
dobro. Kažem ti, taj novi klonski sustav koji imaju je jezovit.
Karrde baci brz pogled na Avesa. -Zašto?
- Kako to misliš - zašto? - odvrati Gillespee. Ne slažem se s idejom da se
ljudi proizvode na pokretnoj traci, hvala lijepa A čak i kad bi ih se proizvodilo
na taj način, nnikako ne bih Imperijalcima dao da se time bave. Trebao si
vidjeti one tipove koji su nadzirali cestovne blokade - jednostavno se smrzneš
kada ih vidiš!
- U to ne sumnjam. - reče Karrde. - Što planiraš dalje, nakon što napustiš
Chazwau?
- Ne planiram ništa čak ni prije nego što stignem tamo. - kiselo mu
odgovori Gillespee. - Namjeravao sam povezati se s Brasckovim priješnjim
čovjekom za vezu koji je ovdje, vidjeti jesu li zaintcresirani uzeti nas pod
svojeokrilje. Zašto pitaš, imaš li neki bolji prijedlog?
- Možda imam. Počnimo s time što ćemo poslati informatičku karticu
mom kupcu i naplatiti tvoj honorar za to preko isplatne linije koju sam ranije
dogovorio s njima. A nakon toga, imam na pameti jedan drugi posao koji bi
mogao zanimati i tebe i drugu stranu …
- Imamo društvo! - prekine ga Aves. - Dvije impeijalne letjelice, na putu
ovamo prema nama. Čini mi se da su u pitanju fregate klase Lancer.
- O-o! dahne Gillespee. - Možda nismo utekli s Ukioa neprimjerni, kao što
sam bio uvjeren.
- Čini mi se vjerojatnije da smo im mi meta. - reče mu Karrde stišćući
usne dok je unosio podatke za zaokretanje kormila kako bi izbjegli pratnji. _
Bilo mi je ugodno razgovarati s tobom, Gillespee.
Ako želiš nastaviti razgovor, možemo se naći za osam dana na Trogan
sustavu, znaš već gdje.
- Izvučemo li se, bit ću tamo. - odvrati mu Gillespee. - Ne uspiješ li se
izvući, neka te dobro zapamte!
Kurde prekine vezu. - Teško… - promrmlja sam za sebe. - U redu,
krećemo! Oprezno i polako…
Izokrene Wild Karrde, ploiko ga polegnuvši na bok, pretvarajući se kao da
upravo obilaze planet pred sobom s namjerom da zauzmu vektor za brzinu
svjetlosti prema nekom drugom odredištu. -Trebam li uzbuniti i ostale? - upita
Aves.
- Još ne. - odgovori Karrde na brzinu pogledavši izlistanja na zaslonima i
unoseći zapovjed o izračunavanju ulaska u brzinu svjetlosti u središnje
navigacijsko računalo. - Radije ću otkazati cijelu operaciju i pokušati se
vratiti kasnije, nego se sukobiti s dva Lancera koja imaju ozbiljnu namjeru
upustiti se u okršaj.
- Da… - odvrati Aves polako.-Karrde… oni ne mijenjaju kurs!
Karrde pogleda unatrag prema imperijalnim brodovima. Wild Karrde nije
bio brod koji bi se pokazao nedoraslim borbi, a njegova je posada bila
sastavljena od najboljih ljudi. Ali s naoružanjem koje je osmišljeno za
uništavanje neprijateljskih zvjezdanih lovaca, ona dva Lancera bi bila
prevelik zalogaj za cijelu grupu koja je pratila Karrde na Chazwau.
I dok je promatrao što se događa iza njega, Kern’s Pride se iznenada
pokrene. Prevrnuvši se u neku vrst mutiranog Koioganskog manevra
poniranja, iznenada se ponovo izvine punom brzinom pod vrlo oštrim kutem
u odnosu na svoj prijašnji kurs. Lanceri, nimalo zbunjeni ni zavarani
izvedenom varkom, pratili su ga u stopu.
Time se manevrom Wild Karrde nađe van svake opasnosti. Mogli su
nastaviti svj put prema Chazwai, upasti u garnizonsku arhivu i umaći prije
nago što se Lanceri vrate sa zadatka. Bila bi to brza, ispravna i vjerojatno
preporučljiva oluka, prema mjerilima Nove Republike.
Ali Gillespee je bio stari poznanik … a na Karrdeovom popisu prioriteta
kolaga krijumčar će uvijek zauzimati viši položaj nego neka međuzvjezdana
vlada kojoj uopće nije pripadao. - Očito, Gillespee nije utekao s Ukioa
neprimjećen, iako je vjerovao da jest. - primjeti, zaokrečuci trup Wild Karrdea
i uključivši internu vezu. - Lachton, Chin, Corvis - uključite turbolasere.
Priključujemo se!
- Što ćemo s ostalim brodovima? upita Aves dok je uključivao zaštitni štit
i taktički zaslon na svom računalu.
- Hajdemo prvo privući pozornost ovih Lancera. - odgovori Karrde.
Tročlana posada turbolaserske bitnice javi da su spremni Duboko udahnuvši,
Karrde povuče maksimalnu snagu iz pogona.
Zapovjednik Lancera ni u kom slučaju nije bio budala. Još dok im je Wild
Karrde prilazio, jedan od imperijalnih brodova odustane od potjere za Kern’s
Prideom i okrene se kako bi se suočio s novom prijetnjom. - Mislim da smo i
Mal’ary’ush privukli pozornost na sebe. - napeto progovori Aves. - Mogu li
sada pozvati i ostale da se pridruže zabavi?
- Samo izvoli. - odgovori mu Karrde ponovo uključivši kratkovalnu vezu
prema Kern’s Prideu. - Gillespee, ovdje Karrde.
- Da, vidim te. - odvrati mu Gillespee. - Što to, do vraga, radiš?
- Pomažem ti. - odgovori Karrde. Pred sobom ugleda Lancer koji je
upravo otvorio svih svojih dvadeset topničkih zakrilaca i zasuo Wild Karrde
kišom zelene laserske vatre. Karrdeovi turbolaserski topovi uzvatc vatru, ali
je njihov trostruki mlaz djelovao gotovo smiješno u usporedbi s vatrenom
moći neprijatelja. - U redu, ovoga smo odvratili. Bilo bi ti bolje da se izgubiš
prije nego što se nađeš u dometu onom drugom!
- Odvratili ste ga? - usprotivi se Gillespee. - Slušaj, Karrde …
- Rakao sam ti da se izgubiš! - oštro ga prekine Karrde. - ne možemo ga
zadržavati u nedogled. Ne brini se za mene. Nisam sam u svemu ovome.
- Evo ih, stižu. - javi se Aves, a Karrde odvoji trenutak vremena kako bi
pogledao u zaslon stražnjeg prikaza. Doista, upravo su stigli petnaest
teretnjaka koji su hitali na Lancer, dramatično mijenjajući odnos snaga u
okršaju.
Iz zvučnika se začu zadivljeni zvižduk. -Nisi se šalio! -primjeti Gillespce.
- Ne, nisam. - odvrati Karrde. - A sada se, molim te, gubi odavdje, hoćeš
li?
Gillespee se glasno nasmije. - Odat ću ti malu tajnu, Karrde. Ni ja nisam
sam u svemu ovome.
Odmah potom, jedva vidljivi kroz kišu zelene laserske vatre koja je
zaklanjala pogled kroz pramčanu osmatračnicu Wild Karrdea, an tamnoj
pozadini neba oocrtaše se ispušni plinovi dvadesetak brodova koji su
iznenada počeli pristizati s različitih strana. Rojeći se poput gladnih
Barabelaca, okružiše drugi Lancer.
- Eto, Karrde - nastavi Gillespee ležernim tonom - čini mi se da nijedan od
nas dvojice danas neće obaviti na Chazwau ono što smo došli obaviti. Što
kažeš, da nastavimo ovaj razgovor negdje drugdje, recimo za osam dana?
Karrde se veselo nasmješi. - Jedva čekam!
Ponovo pogleda prema Lancem i osmjeha mu istog trenutka nestane s
lica. Uobičajena posada lancera brojilaje osamsto pedeset ljudi, a prema
uspješnosti kojom je ovaj brod odbijao latjelice koje su se rojile oko njega,
dalo se zaključiti da je brod opremljen ljudstvom u skladu sa standardima.
Pitao se koliko ih je nedavno stvoreno u tvornici klonova Velikog Admirala
Thrawna. - usput, Gillespee - progovori Karrde - naiđeš li na kojeg on naših
pajdaša usput, slobodno ih pozovi da nam se pridruže. Mislim da će ih
zanimati ono što imam za reći.
- Možeš računati na to, Karrde. - promrsi Gillespee. - Vidimo se za osam
dana!
Karrde isključi sustav veze. To je, znači, bilo to. Gillespee će proširiti
vijest svim ostalim većim krijumčarskim skupinama. Poznavajući Gillespeeja,
otvoreni poziv će za kratko vrijeme poprimiti formu manje-više zapovijedi.
Svi će oni doći na Trogan - svi, ili gotovo svi.
Sad mu je još samo preostalo smisliti što će im zapravo reći.
Veliki Admiral Thrawn zavali se malo dublje u svoj zapovjedni stolac. - U
redu, gospodo. - reče, prelazeći sjajnim pogledom po licima četrnaestorice
muškaraca koji stajahu pred njim u polukrugu, okruživši njegovu zapovjednu
konzolu. - Imate li pitanja?
Jedan od njih, pomalo razbarušeni muškarac na kraju polukruga, pogleda
u ostale u grupi. - Nemamo pitanja, Admirale. - reče odsječenim vojničkim
glasom koji je djelova kontrastno njegovoj civilnoj nemarnoj pojavi. - Kakav
nam je vremenski raspored?
- Vaš teretnjak već pripremaju. - reče mu Thrawn. Odlazite čim bude
spreman. Za koliko ćete vremena uspjeti prodrijeti u Carsku palaču?
- Za šest dana od danas, ne ranije, gospodine. - odgovori zgužvani
muškarac. - Rado bih se zadržao neko vrijeme u jednoj ili dvijema lukama
prije nego što pristanemo na Coruscantu. Bit će lakše proći njihov sustav
osiguranja budemo li imali plan puta koji se može vjerodostojno potvrditi
prijašnjim pristajanjima. Osim, naravno, ako ne želite da to odradimo brže.
Pogled Thrawnovih blještećih očiju malo se suzi i Pellaeon je mogao
jasno vidjeti kako Veliki Admiral upravo razmišlja. O Mari Jade koja sjedi
tamo, u srcu pobunjeničkog zapovjedništva. I možda im upravo ovog trenutka
odaje tajnu lokaciju Carevog skladišta na Wylandu … - Cijela ova operacija
ovisi o dobro odabranom trenutku. - odgovori Thrawn zapovjedniku komando
skupine. -Ali brzina je beskorisna ako morati pristati na kompromis i prije
nego što uspijete ući u palaču. Vi ćete biti taj koji će tamo odraditi zadatak,
bojniče Himron. Prepuštam sve vašoj osobnoj procjeni.
Zapovjednik komando skupine kinine glavom, -da, gospodine. Hvali Vam,
Admirale, Nećemo Vas iznevjeriti!
Thrawn se napola nasmješi. - Znam da nećete, bojniče. Možete poći!
Bez ikakovog šuma, četrnaestorica muškaraca se okrene i napusti
zapovjednu sobu. - Djelujete iznenađeno, kapetane. Iznenađeni nekim od
mojih instrukcija. - primjeti Thrawn nakon što su se vrata zatvorila za
komando skupinom.
- Da, gospodine, bio sam iznenađen. - prizna Pellaeon. - Sve to ima
smisla, naravno. - požuri dodati. - Jednostavno, nisam uopće razmatrao ishod
operacije u tom smjeru.
- Sve se smjerovi ishoda moraju uzeti u obzir. - reče mu Thrawn,
pritiščući neke prekidače na svojoj zapovjednoj konzoli. Svjetla se priguše, a
na zidovima zapovjedne sobe pojavi se zbirka holografskih prikaza slika i
tapiserija. - Mriss umjetnička djela. -razjasni njihovo porijeklo Pellaeonu. -
Jedan od najzanimljivijih primjera propusta koji se može pronaći igdje u
civiliziranom dijelu galaksije. Sve dok deseta Alderaanska ekspedicija nije
naišla na njih, nijedna od nekoliko desetaka Mriss kultura nije razvila nijedan
oblik trodimenzionalnog stvaralaštva.
- Zanimljivo. - reče Pellaeon jer je osjećao da bi to trebao reći. Je li u
pitanju nedostatak u njihovim sposobnostima percepcije?
 Neki od stručnjaka vjeruju upravo to. - odvrati Thrawn. -lako, meni se čini
razumljivim da je taj propust uzrokovan zanimljivom kombinacijom
nedostatka kulture s gotovo neprimjetnom, ali jednoako važnom socijalnom
harmonizacijom. Kombinacija nedostataka i mana koju ćemo mi uspješno
iskoristiti.
Pellaeon promotri umjetnine, osjetivši kako mu se želudac napinje. -
Napast ćemo Mriss?
- Svakako je pravi trenutak da ih preuzmemo. - napomene Thrawn. - A
uspostavimo li tamo bazu, ona će nam omogućiti da s te točke započnemo s
napadima na samo srce Pobunjenika.
- Jedini je problem što su i Pobunjenici svjesni toga. - oprezno primjeti
Pellaeon. -ako su C’baothovi stalni zahtjevi za napadom na Coruscant
konačno doprijeli do Admirala … - Krenut će s jakom protuofenzivom ako
samo krenemo prema Mrissu.
- Točno. - odgovori Thrawn, smješkajući se s podmuklim zadovoljstvom.
- A to znaći da Mriss biti savršeni mamac kojim ćemo dovabiti cjelokupnu
flotu s Coruscanta u zamku, kada za to konačno budemo spremni. Dođe li
flota tamo da nam se suprotstavi, potući ćemo ih tamo jednom zauvjek. Budu
li, pak, nekako nanjušili klopku koju imspremamo i ne dođu, ostat će nam
isturena baza na Mrissu. Ovaki ili onako, Imperija će biti na dobitku i
trijumfirati.
Ponovo posegne prema svojoj zapovjednoj konzoli, a holografske izložba
neslana da hi je zamjenio taktički zvjezdani zemljovid. - Ali ta je bitka još
daleko u budućnosti, reče. Za sada, prioritetni nam je zadatak okupili
dovoljno snaga koje će nam osigurati bezuvjetnu pobjedu. I kojima ćemo
oslabljivati Pobunjničke snage na našem putu prema pobjedi.
Pellaeon kimne. - Napad na Ord Manlell sigurno će dali velik doprinos
tom oslabljianju.
- Svakako će unijeti poprilično straha među ostale sustave u njegovoj
neposrednoj blizini. - složi se Thrawn. - i sigurno će odvući jedan dio
pobunjeničkih snaga od naših transportnih pravaca.
- To bi nam bilo od velike pomoći. - reče Pellaeon mršteći se. - Posljednja
izvješća s Bilbringija pokazuju da su tamošnja pristaništa suočena s kritičnim
nedostatkom Tibanna goriva, Jednako kao i s manjkom hfrediuma i
kammrisa.
- Već sam zapovjedio garnizonu na Bespinu da povea proizvodnju
Tibanna goriva. - reče Thrawn dotičući jedan od prekidača na konzoli. - Što
se tiče metala, Obavještajna služba je nedavno prijavila pronalazak znatnih
uskladištenih količina.
Izvješće se počne izlistavati po Admiralovu zaslonu i Pellaeon se nagne
naprijed kako bi ga pročitao. Pročitavši ime lokacije skladišta na izvješću,
uzvikne: - Obavještajna služba to smatra primjerenim skladištem?
- Vi sr, čini mi se, ne slažete s tom procjenom?- blago ga upita Thrawn.
Pellaeon ponovo pogleda u izvješće, osjetivši kako mu se lice rasteže u
grimasu. Imperija je već jednom udarila na hodajuće rudarske kopače Landa
Carlissiana,, na izuzetno vrućoj planeti Nklon, onomad kad su trebali
rudarsku opremu za Thrawnov napad n.a Sluis Van pristaništa. Taj je prepad
koštao imperiju preko milijun radnih sati - prvo za pripremanje zvjezdanog
razarača Judicator za ekstremno visoke temperature kojima će biti izložen
tijekom prepada na donje slojeve Nklonove atmosfere, a približno jednako
vremena su utrošili kasnija popravljajući oštećenja nastala na razaraču.
- Pretpostavljam da to ovisi o tome, gospodine - odvrati Pellaeon - na
koliko dugo ćemo se morati odreći usluga zvjezdanog razarača klojeg
odredite za izvršenje tog zadatka.
- Dobro pitanje. - složi se Thrawn. - Na svu sreću, ovaj put neće biti
potrebno odreći se jednog zvvjezdanog razarača u tu svrhu. Tri broda iz naše
nove kolekcije Dreadnaughta bi trebala biti dostatna za stavljanje Nnklonske
obrane van snage.
- Ali Dreadnaughti neće moći… ah! - Pellaeon naglo prekine rečenicu,
konačno razumijevajući o čemu je riječ. - Ne mora biti dovoljno velik da
izdrži ekstremnu temperaturu, dovoljno je da preuzmu jedan od zaštitnih
brodova kojim se inače služe za dovoz i odvoz teretnjaka.. Dreadnaught je
dovoljno malen da stane pod njihov zaštitni suncobran.
- Upravo tako. - kimne Thrawn. - A zarobiti jedan od tih brodova ne bi
smio biti problem. Bez obzira na impresivnu veličinu njihovih suncobrana,
zaštitni brodovi nisu ništa više do li zaštitna oplata navođena malenom
teretnom letjelicom koja ima uobičajenu opremu i posadu kao i ostali brodovi
te klase. Šest napadačkih lovaca s kompletnom posadom morali bi to odraditi
bez ikakovih problema.
Pellaeon kimne, i dalje proučavajući izvješće. - Što ćemo poduzeti ako
Carlissian proda uskladištenu robu prije nego što naše snage krenu u napad?
- Neće je prodati. - uvjeri ga Thrawn. - tržišna cijena metala tek je počela
rasti. Ljudi poput Carlissiana uvijek će sačekati još malo, puštajući cijenu da
se diže.
Osim ako carlissian ne bude ponesen iznenadnim patriotskim gorljivošću
prema svojim starim prijateljima iz Nove Republike , pa im odluči prodati
robu po nižoj cijeni. - Bez obzira na to, prepopručio bih da se napad izvede
što je prije moguće, gospodine.
- Primio sam Vašu preporuku na znanje, kapetane. - odgovori Thrawn,
osmjehom otkrivajući kako ga to zapravo zabavlja. - I otkrit ću Vam koliko
sam je ozbiljno shvatio. Napad je započeo prije deset minuta.
Pellaeon se napeto osmjehne. Jednoga dana, obeća sam sebi, naučit će da
ne dvoji o Admiralovim odlukama i procjenama - Da, gospodine.
Thrawn se ponova zavali dublje u svoj stolac. - Vratile se na zapovjedni
most, kapetane i pripremile kalkulaciju za ubrzavanje u brzinu svjetlosti. Ord
Mantell čeka na nas.
 GLAVA 07

Zaglušujuće pijukanje koje je dopiralo iz njegove komandne ploče

probudi Lukea iz drijemeža. Trepćući kako bi razbistrio pogled, Luke na
brzinu preleti očima po ispisima na zaslonima. -artoo? - zazove, protežući se
koliko je mogao u skučenom prostoru pilotske kabine. - Sližemo na cilj,
pripremi se.
Droid potvrdi da je razumio poruku nervoznim cvrkutanjem. - ma hajde
Artoo, opusti se. - zamoli Luke droida,, obuhvativši prstima ručicu pogona
brzine svjetlosti svog X-krilca i prepuštajući se Sili da ga navodi na njegovom
putu. Još samo trenutak … sada! Gurne ručicu prema naprijed. Okruže ga
zvjezdane linije koje se pretope u točkaste zvijezde.
Ugleda ravno pred sobom dom Noghrija, svijet Honoghr.
Artoo tiho zapijuče. - Znam. - složi se Luke, osjećajući se i sam pomalo
zabrinut. Leia mu je rekla što može očekivati, ali usprkos tom upozorenju,
pogled na svijet koji je ležao pod njegovim X-krilcem, bio je u najmanju ruku
šokantan, Pod rijetkim oblacima koji su lebdjeli nad planetom, cijelu je
površinu planete pokrivala jednolična ravnica obojena istim tonom
pepeljasto-smeđe boje. Kholm trava, tako ju je Leia nazivala. Endemična
vrsta trave s Honoghra koju je Imperija genetski modificirala kako bi uz
pomoć nje sustavno uništila ekologiju cijeloga svijeta. Ta prijevara,
upotpnjena proračunato odvagnutom pomoći koju su dobijali prvo od Vadera,
a potom od Velikog Admirala Thrawna, priskrbila je imperiji dekade vjerne
službe Noghri naroda. Još i sada su po cijeloj galaksiji bili razasuti vodovi
Noghri komandosa smrti, vodovi koji su se borili i ginuli za one čije ih je
hladnokrvno izdajstvo i lažno suosjećanje pretvorili u robove.
Artoo zaćereta nešto i Luke odvoji pogled od planete pod sobom, tog
nijemog spomenika imperijalne bezobzirnosti. - Ne znam. -prizna
odgovarajući na droidov upit koje se ispisalo preko zaslona računala. - Morat
ćemo ovamo dovesti ekipu stručnjaka za okoliši ekologiju prije nego što
budemo sa sigurnošću znali. Ali ne izgleda obečavajuće, zar ne?
Droid zacrvkuće, ali cvrkutanje naglo preraste u prestravljeni elektronički
vrisak. Luke naglo podigne glavu, upravo u trenutku kad iznad njih projuri
mala izvidnička letjelica za brze napade. -Mislim da su nas primjetili. - reče
Luke ššto je opuštenije mogao. ‘- Ostaje nam sam onadati se da je to Noghri
brod, a ne imper …
 - Zvjezdani lovče, identificirajte se! - začuje se dubok, mjaukajući glas
preko sustava vanjske veze.
Luke pritisne prekidač sustava za komunikaciju, pokušavajući doprijeti do
posade izvidničkog broda putem Sile. Brod je upravo zaokreto i vraćao se
Pellaeon rema njemu. Čak i na tolikoj udaljennosti morao je moći razabrati
radi li se o pilotu ljudskog porijekla, a kako to nije osjetio, vjerovao je kako
letjelicom ipak upravlja Noghri. Ili se bar nadao da je U pravu. - Ovdje Luke
Skywalker. - predstavi se. - Sin Gospodina Darth Vadera, brat Leiae Organe
Solo.
Na vezi za trenutak zavlada tišina, - Zbog čega ste došli?
Luke pomisli kako bi čin uobičajenog opreza bio ne spomenuli energetske
ćelije na samom početku, prije nego što se upozna s trenutačnim političkim
prilikama i raspoloženjem Noghri vođa. Ali Leia mu je nekoliko puta
ponovila koliko je bila zadivljeni poimanjem časti među Noghri i činjenicom
koliko su cijenili izravnu otvorenost. - Glavne energetske ćelije moje letjelice
pretrpjele su ozbiljno oštećenje. - odgovori svom sugovorniku. - Ponadao sam
se da ćete mi moći pomoći.
S druge strane začuje tiho piskutanje. - Dovodite nas u veliku opasnost,
sine Vaderov. - reče Noghri. - Brodovi Imperije redovito posjećuju Honoghr.
Ako Vas pronađu ovdje, platit ćemo visoku cijenu u žrtvama.
- Razumijem. - odgovori Luke osjećajući kako mu je pao kamen sa srca.
Ako su Noghriji bili zabrinuti zbog činjenice da bi ga Imperijalci mogli
pronaći na Honoghru, vjerojatno nisu potpuno odbacili Leain poziv da se
pobune protiv Imperije. - Ako će vam to olakšati situaciju, otići ću.
Zadržao je dah, a Artoo iza njegovih leđa poče tiho kukati. Ako Noghri
prihvate njegovu ponudu, bilo je pitanje hoće li uopće biti stanju otići nekamo
drugamo, uzevši u obzir koliko im je pogonske snage preostalo.
Bilo je očigledno da i Noghri pilot razmišlja u istom pravcu. -Gospa Vader
je dosada stavila puno toga na kocku kako bi pomogla Noghrjima. reče, Ne
možemo Vam dopustiti da naše živote dovedete u opasnost. Pođite za mnom,
sine Vaderov. Odvest ću Vas na najsigurnije mjesto koje Vam Noghriji mogu
ponuditi.
Prema oneome što mmu je Leia ispripovjedila, na Honoghr je postojalo
samo jedno usko ograničeno područje na kojem je raslo i nešto drugo, a ne
samo imperijalna bio-genetski modificirana kholm trava. Khabarakh i
Maitrakh klana Khim’bar su smjestili Leiu, Chewbaccu i Threepioa upravo u
jednom selu na tom području, uspjevajući ih sakriti od svevidećih očiju
Imperijalaca uz pomoć svoje beskrajne dovitljivosti i puno sreće. Leia je,
usporedo s podacima o Honoghr koje je unijela u njegovo navigacijsko
računalo, unijla i koordinate tog plodnog područja. Dok je pratio izvidničku
letjelicu leteći nadolje prema površini planete, Lukeu brzo postane jasno kako
seoni nisu zaputili tamo.
- Kamo nas vodite? - upita Noghrija kad su zaronili ispod sloja oblaka.
- U budućnost našeg svijeta. - odgovori mu stranac.
- Ah! promrsi Lukeu pola daha. Ugleda pred sobom dvostruki bedem od
nazubljenih litica, izgledajući iz te perspektive kao par hrptenih kresti na
leđima Tantooinskih krayt zmajeva. - Je li vaša budućnost u ovim planinama?
-upita.
Kroz sustav veze ponovo doprije tiho poskutanje. - Kao i Gospa Vader, i
Gospodar Vader prije nje - reče Noghri - i Vi čitate dušu Noghri naroda.
Luke slegne ramenima. Zapravo je tek slučajno pogodio. -Kamo idemo?
- Drugi će Vam pokazati. Odgovori pilot. - Ja Vas ovdje moram napustiti.
Zbogom, sine Vaderov. Moja će obitelj dugo poštivati čast koju ste mi ukazali
ovoga dana. - Izvidnička letjelica se naglo izvije nosom prema gore, uputivši
se natrag prema svemiru …
Istog trenutka, u savršenom skladu dolete dvije borbene letjelice koje su
se trenutak ranije uzdigle s povrišine, naoko niotkuda, u savršenoj krilnoj
formaciji. - Pozdravljamo vas, sine Vaderov. -javi se novi, nepoznat glas
preko veze. - Čast nam je voditi Vas. Pođite za nama.
Jedna od letjelica krene prema naprijed kako bi zauzela vodeću poziciju,
dok druga zauzme položaj iza Lukeova X-krilca kako bi mu čuvala leđa. Luke
se držao rasporeda u formaciji, pokušavajući otkriti kamo su se to zapravo
zaputili. Koliko god mu je pogled dosezao, nije vidio ništa, i litice su bile
jednako ogoljele kao i ostatak planete.
Artoo zacvrkuta, a priijevod njegovih riječi ispiše se na zaslonu. - Rijeka?
- upiata Luke, pogledavajući prema van kroz kupolu pilotske kabine. - Gdje?
A, eno je! Prolijeva se između litica, zar ne?
Droid potvrdno pijukne. Činilo se da rijeka teče vrlo brzo, primjeti Luke
dok su se spuštali niže. Ugleda bezbrojne tragove bijele pjene niz maticu
rijeke i zaključi kako pod vodom krije poprilično stjenovitih gromada. Siloviti
tok rijeke mu otkri zašto su litice kanjona tako visoke i strme.
Nekoliko minuta kasnije stigoše do kraja kanjona. Letjelica ispred Lukea
izvrne se na lijevi bok, glatko se uzdigne iznad skupine brežuljaka i nestane
iza jednog visokog grebena. Luek se uputi za njom, osmjehujući se jer se tog
trenutka prisjetio jedne stra uspomene. Moraš se probiti ravno niz ovaj rov…
Navodeći svog X-krilca kroz udolinice među brežuljcima, doleti u sjenovitih
predjela između litica kanjona.
Tog trenutak uđe u jedan potpuno drugačiji svijet. Duž uskih obala rijeke
protezao se pojas blještećeg zelenila.
Artoo zazviždi u osupnutom iznenađenju. - To su biljke! - reče Luke,
shvativši koliko te riječi glupo zvuče tak nakon što ih je izgovorio. Naravno
da su to bile biljke, ali ugledati takve biljke na Honoghru …
- Ovo je budućnost našega svijeta. ~ javi se jedan od njegovih pratitelja,
glasom u kojem se jasno razabiao ponos. -Budućnost koju nam je podarila
Gospa Vader. Nastavite letjeti za nama, sine Vaderov. Sletište je dalje odavdje.
Ispostavilo se da je slet ište velika, zaravnjena stjenovita gromada koja
uzdizala dijelom iz, korita zapjenušane rijeke, otprilike dva kilometra od
ulaza u kanjon. Oprezno motrći divlju vodu koja je jurila pod njim, Luke
spusti X-krilac na stijenu. Srćom, gromada je bila puno veće nego što se činila
iz visine od pedeset metara. Letjelice koje su ga vodile pričekaju da se Luke
sigurno prizemlji, a potom se okrenuše i odu. Luke isključi pogonske sustave
X-krilca i ogleda se oko sebe.
Zelenilo koje se protezalo oko njega nije bilo onoliko jednolična kao što
mu se učinilo kad ga je prvi puta ugledao. Činilo ga je najmanje četiri različita
tona zelena boje, izmješana u zamršeni uzorak koji je ipak bio previše
pravilan da bi bio slučajan. Malo dalje uz rijeku ugleda cijev koja je jednim
krajem uranjala u zapjenušane vode, a drugi joj je kraj nestajao negdje u
bujnom zelenilu. Luke zaključi kako sustav vjerojatno koristi snagu vode
kako bi potjerao vodu do tla i navodnjavao ga. Par metara niže od sletišta,
sakrivena od pogleda stjenovitim podestom koji se nadvio nad njom, ležala je
malena građevina nalik na kolibu. Dva Noghri stvorenja stajahu pred ulazom
u nju. Jednom se koža presijavala čelično-sivo, dok je put drugog stranca bila
puno tamnija. Dok ih je promatrao, oba krenuše prema njemu.
- Izgledaju kao odbor za doček. - primjeti Luke obraćajući se Artoou,
pritisnuvši prekidač kako bi digao kupolu kabine. - Ostani gdje jesi, Artoo. Ne
miči se s podesta ni u kom slučaju. Upadneš li u vodu kao na našem prvom
putovanju na Dagobah, bit ćemo sretni ako ti pronađemo sve sastavne
dijelove.
Nije bilo potrebe da mu dva put ponavlja zapovjed. Artoo nervozno
zapijuće kako ga je shvatio, a zatim se oglasi jednako nervoznim pitanjem. -
da, siguran sam da su prijateljski raspoloženi. - uvjeri ga Luke, skidajući s
glave kacigu i uspravljajući se. - Ne brini, neću otići daleko. - Prebacivši se
preko stranice pilotska kabine, krene u susret svojim domaćinima.
 Dvojica Noghri već stajahu na rubu sletišta, stojeći tamo bez riječi i
promatrajući ga. Luke se malo namršti, posegnuvši prema njima snagom Sile
i žaleći što nije dovoljno izvježban da osjeti nešto - bilo što - o ovim bićima. -
U ime Nove Republike, donosim vam pozdrave. - progovori kad im se
primakao dovoljno blizu da ga mogu čuti usprkos zaglušujećem tutnjanju
vode. - Ja sam Luke Skywalker. Sin Gospodara Dart Vadera, brat Gospe Leie
Organe Solo. - ispruži pred sebe lijevu ruku, dlanom okrenutim prema gore
kako ga je podučila Leia.
Stariji Noghri istupi naprijed i prisloni njušku uz Lukeov dlan. Nosnice
mu se priljubiše uz Lukeovu kožu i Luke se morao suzdražati da ne odmakne
ruku, jer ga je cijela stvar strašno škakljala. - Pozdravljam te, sine Vaderov! -
reče stranac, oslobodivši Lukeovu ruku. Precizno usklađenih pokreta, oba
Noghrija padoše na koljena, široko odmaknuvši ruke od tijela u gesti koja je
značila da nisu napadčki raspoloženi, kako mu je Leia pojasnila značenje tog
rituala. Ja sam Ovkhevam iz klana Bakh’tor. Služim Noghri narodu ovdje u
budućnosti našeg svijeta. Ukazali ste nam veliku čast svojim dolaskom.
- Meni je ukazana čast vašim gostoprimstvom, - odvrati Luke nakon što su
se oba stranca ponovo uspravila. - A vaš prijatelj je…?
- Khabarakh iz klana Khim’bar. - odgovori mlađi Noghri. -Klan Vader mi
je ovim ukazao dvostruku čast.
- Khabarakh iz klana Khim’bar. - ponovi Luke, promatrajući mladog
stranca s udivljenjem. Znači, to je bio onaj mladi Noghri komandos koji je
stavio na kocku sve, prvo time što je doveo Leiu svome narodu, a zatim time
što ju je zaštitio od Velikog Admirala Thrawna. - Najiskrenije vam
zahvaljujem za odanu službu mojoj sestri. Moja obitelj i ja smo vam vječiti
dužnici.
- Dug nije vaš, sine Vaderov. -reče Ovkhevam. - Noghri narod duguje
zahvalnost vama. Sve ono što je Khabarakh iz klana Khim’bar uradio jest
samo neznatan pokušaj uzvraćanja toga duga.
Luke kinine, ne znajući što bi zapravo trebao reći na to. - Ovo ste mjesto
nazvali budućnošću svoga svijeta? - upita, nadajući se kako će time
promijeniti temu razgovora.
- To je budućnost koju je Gospa Vader podarila Noghri narodu. - reče
Ovkhevam zaokruživši pokretom ruke oko sebe, pokazujući ne cijelu dolinu -
Ovdje smo, pomoću njezina dara, očistili tlo od zatrovanih imperijalnih
biljaka. Ovdje će jednoga dana rasti dovoljno hrane da nahranimo sav naš
narod.
- Dojmljivo je. reče Luke, iskreno misleći Threepio tako. Na otvorenom,
to bi zelenilo bolo oči na pozadini od kholm trave poput Banthe na
Jawanskom obiteljskom ručku. Ali ovdje, gdje su ga litice kanjona skrivale od
pogleda sa svih strana, osim iz visine, bilo jen a sigurnom i bilojemalo
vjerojatno da će ga imperijalni brodovi ikada otkriti. Rijeka ih je opskrbljivala
obiljem vode, položaj polja ukazivao je na duže razdoblje vegetacije nego ono
koje je bilo uobičajeno na Čistim prostorima, a ako se najgore i dogodi, bilo
bi dovoljno ispravno postaviti eksploziv na nekoliko strateških točaka, pa da
se litice obruše i zatrpaju ovaj dokaz tihe pobune Noghri naroda protib
imperijalnog terora.
A Noghri su imali tek nešto više od mjesec dana da sve isplaniraju,
postave i izgrade sve ovo što ih je sada okružavalo. Iz te perspektive, Lukea
više nije čudila činjenica kako su Thrawn, i Vader prije njega, ocijenili da će
imati velike koristi od sposobnosti Noghri naroda.
- gospa vader je ona koja nem je sve ovo omogućila. - reče Ovkhevam.
Nemamo puno za ponuditi u sklopu našeg gostoprimstva, sine Vaderov. Ali
ono što je naše, i vaše je.
- hvala vam. Kimne mu Luke. - Ali kao što je već napomenuo pilat vašeg
izvidničkog broda, moja prisutnost na Honoghru predstavlja opasnost za vas.
Ako mi možetepribaviti energetske ćelije za moj brod, otići ću čim ih
postavim. I platim, naravno.
- Ne bi mogli prihvatiti da sin vaderov plati bilo što. - odvrati Ovkhevam,
djelujući šokiran samim time što je to Lukeu moglo pasti na pamet. - Bit će to
uzvraćanje tek malenog dijela duga koji Noghri narod osjeća prema vama.
- Razumijem. - odgovori Luke, potiskujući uzdah. Naravno, imali su
najpoštenije namjere, ali sva ta krivnja koju su osjećali zbog svog služenja
Imperiji morat će nestati. Rase i bića koja su bila delako razvijenija nego oni,
također su padali žrtvama imperijalne podlosti i prijetvornosti. -
Pretpostavljam kako prvo moramo otkriti imate li rezervne dijelove koji mi
trebaju i koji će mi odgovarati. Kako ćemo to uraditi?
- Već je urađeno. - odgovori Khabarakh. - Vaša će pratnja prenijeti glas o
tome što van treba u pristaništu u Nystaou. Rezervne ćelije i tehničari koji će
ih ugraditi stići će ovamo prije mraka.
- U međuvremenu, mi vam nudimo svoje gostoprimstvo. -dometne
Ovkhevam pogledavši postrance u Khabarakha. Možda je mislio kako mladi
Noghri treba prepustiti pričanje svom starijem suplemeniku.
- Bit će mi čast. - odgovori Luke. -Povedite me.
Koliba ispod kamenog podesta bila je doista onoliko malena kao što se i
činila na prvi pogled sa sletišta. Većinu raspoloživog prostora zauzimala su
dva uska ležaja, niski stolić i nešto što je nalikovalo instalaciji za čuvanje i
pripremanje hrane, koja kao da je bila prenesena iz nekog manjeg svemirskog
broda. Ipak, u kolibi je bilo puno tiše nego vani.
- Ovo će biti vaš dom dok budete boravili na Honoghru. - reče Ovkhevam
Lukeu. - Khabarakh i ja bit ćemo na straži pred ulazom. Štitit ćemo vas našim
životima.
- To ipak neće biti potrebno. - uvjeri ih Luke, ogledajući se po
unutrašnjosti kolibe. Očito, bila je namještena i opremljena za dugotrajni
boravak. - Što vas dvojica radite ovdje, ako smijem pitati?
- Ja vodim brigu o ovome mjestu. - odgovori Ovkhevam. -Nadgledam
polja, pratim napreduju li biljke kako treba. Khabarakh iz klana Khim’bar… -
pogleda u mlađeg stranca, i Luke stekne utisak kako ga starac pomalo
zadirkuje svojim pogledom - Khabarakh iz klana Khim’barje bjegunac od
Noghri naroda. Još i sada bezbroj naših brodova traga za njim.
- Naravno. - složi se Luke. Nakon što je Veliki Admiral Thrawn zaprijetio
da će mladog komandosa podvrgnuti kopletnoj imperijalnoj torturi ispitivanja,
bilo neizbježno da mladi uhićenik pobjegne i nestane Imperiji iz vida.
Jednako važno bilo je pustiti i glas o Imperijalnoj izdaji među ostale Noghri
komando skupine koje bijahu razasute po cijeloj galaksiji. Te dvije zadaće
idealno su se nadopunile.
- Jeste li gladni’.’ - upita Ovkhevam. - Ili umorni?
- Dobro mi je, hvala vam. - odgovori Luke. - Mislim da je najbolje da se
vratim do broda i počnem s otpajanjem starih energetskih ćelija.
- Mogu li vam pomoći pri tome. - upita Khabarakh.
- Bio bih vam zahvalan. - odgovori Luke. Zapravo mu nije trebala pomoć,
ali što prije Noghriji odrade svoj zamišljeni dug, to bolje. - Hajdemo, sav alat
imam na brodu.
- Dobili smmo vijesti s Nystaoa. - reče Khabarakh, primaknuvši se
bešumno kroz tamu do mjesta gdje je Luke sjedio na tlu naslonjen na brodski
kočioni potporanj. - Kapetan imperijalnog broda odlučio je u pristaništu
obaviti neke manje opravke na svojoj letjelici. Očekuju kako će popravke
potrajati bar dva dana. - zastane ne trenutak. - Vama, sine Vaderov, dinasti
šalju najdublje isprike.
- Nema potrebe za isprikama. - uvjeri ga Luke, gledajući preko tamnog
obrisa krila svog broda u nebo koje je osvjetljavala tek tanka pruga zvijezda,
dok mu je ostatak prekrivalo mrko crnilo. Znači, to je bilo to. Ostat će
zarobljen ovdje cijela dva dana. – Već kada sam stigao ovamo pretpostavio
sam kako se nešto takovoga može dogoditi. Jednostavno mi je žao što vas i
dalje opterećujem.
- Vaš boravak nije nikakovo opterećenje za nas.
- Cijenim vašu gostoljubivost. - kimne Luke i dalje promatrajući zvijezde
nad svojom glavom. - Pretpostavljam kako nema naznaka da su primjetili moj
brod?
- Zar ne bi sin Vaderov znao kada se to dogodi? - uzvrati Khabarakh
pitanjem.
Luke se nasmješi u tamu. - Čak i Jedi ima neka ograničenja, Khabarakh.
vrlo je teško otkriti udaljenu prijetnju.
Ali ipak, Sila je i dalje bila uz njega, podsjeti sam sebe. Ta se imperijalna
krstarica mogla pojaviti i u nezgodniji trenutak, naprimjer upravo dok bi
Noghri tehničari bili na putu u ili iz kanjona, ili čak upravo u trenutku kada bi
Luke napuštao planetu. Iskusan kapetan na oprezu primjetio bi takva kretanja
i odmah se upustio u provjeru.
Zbog tutnjanja vode. Luke više osjeti nego što je čuo pokret blizu sebe.
Khabarakh sjede pored njega. - To nije dovoljno, zar ne?-upita Noghri tiho. -
Ovo mjesto. Dinasti ga zovu budućnošću. Ali to nije budućnost.
Luke odmahne glavom. - Ne. - prizna. - Ovo što ste uspjeli uraditi s ovim
mjestom izvanredno je, i svakako će vam pomoći da prehranite svoj narod.
Ali sama budućnost Honoghra … Khabarakh, ja nisam stručnjak. Ali sudeći
po onome što sam dosada vidio, mislim da Honoghru nema spasa.
Noghri oštro ispusti zrak kroz svoje igličaste zube, jedva čujno pod
potmulom grmljavinom vode oko njih. - Govorite istinu mnogih pripadnika
Noghri naroda. - reče. - Možda čak nitko od njih ne vjeruje u suprotno.
- Možemo vam pomoći u pronalaženju novog doma. - obeća Luke. -
Postoji mnogo svjetova u ovoj galaksiji. Pranaći ćemo vam mjesto na kojem
možete početi sve iz početka.
Khabarakh ponovo hukne kroz zube. - Ali to mjesto neće biti Honoghr.
Luke s mukom proguta knedlu. -Neće.
Jedan dugi trenutak nijedan od njih ne progovori ni riječ. Luke je
osluškivao zvukove rijeke, dok mu je srce kidala bol suosjećanja s patnjama
Noghrija. Ali ono što se dogodilo Honoghru on nije mogao promijeniti. Da,
čak i Jcdiji su podložni ograničenjima.
Začu se komešanje zraka kada se Khabarakh osovio na noge. -jeste li
glasni’.’ upita Lukea. - Ako jeste, mogu vam donijeti hranu.
 - Da, hvala li. - odgovori Luke.
Noghri ode, a Luke se uzdahnuvši namjesti malo udobnije. Bilo mu je
dovoljno teško to što je bio svjestan postojanja problema koji nije mogao
riješiti, ali sjediti ovdje dva dana izložen stalnom podsjećanju na to, bilo je još
i gore.
Ponovo podigne pogled prema uskoj stazi zvijezda na nebu, pitajući se što
li je Leia mislila o cijeloj toj situaciji. Je li i ona shvatila da je propast
Honoghra odmakla predaleko da bi se planeta mogla spasiti? Ili je smislila
nešto čime bi ovaj svijet mogla vratiti iz mrtvih?
Ili je pak bila prezauzeta svojim preživljavanjem dok je bila ovdje,
prezauzeta da bi uopće stigla razmišljati o mogućim rješenjima koja bi spasila
planetu?
Namršti se jer osjeti sitan ubod krivnja. Negdje na drugom kraju galaksije,
na Coruscant, njegova se sestra svaki trenutak trebala porositi. Ili je već
rodila. Naravno, Han je bio uznju, ali i on je želio biti tamo, kraj njih.
Ipak, ako tijelom i nije mogao biti tamo …
Duboko udahne i natjera svoje tijelo na opuštanje. Jednom davno, dok je
boravio na Dagobahu, uspio je vidjeti budućnnost. Vidio je svoje prijatelje i
stazu kojom su kročili. Doduše, tada je pored sebe imao Yodu da ga vodi na
tom putovanju … ali ako sam uspije pronaći metodu koju će slijediti, možda
uspije vidjeti tračak budućnosti svojih nećaka. Pažljivo, zadržavajući
koncentraciju svojih misli i volje, prepusti se snazi Sile …
Leia je čučala u tami, držeći laserski pištolj u jednoj, a svjetlosnu sablju u
drugoj ruci dok joj je srce divlje tuklo od straha i odlučnosti. Iza nje je stajala
Winter, čvrsto privijajući na grudi dva mala stvorennja, krhka i bespomoćna.
Glas - Hanov - ispunjen bijesom i jednakom odlučnošću. I Chewbacca je bio
negdje u blizini - negdje iznad svih njih, pomisli Luke - a i Lando je bio s
njim. Pred njima su bile sjenovite prilike, umova ispunjenih zlobom, s
hladnokrvnom i smrtonosnom nakanom, jedan pištolj opali - potom drugi -
vrata se naglo otvore …
- Leia! - vrisne Luke, dok mu se tijelo divlje grčilo jer se trans rasplinuo
poput mjehura od sapunice. U glavi mu bljesne još samo jedna mutna slika, a
potom nestane u tami noći na Honoghru. Osoba bez lica, koja je napredala
prema njegovoj sestri i njezinoj djeci iza onog sjenovitog zla. Osoba kojaje
bila obasjana snagom Sile…
- Što je? - trgne ga Noghri glas tik do njega.
Luke otvori oči i ugleda Khabarakha i Ovkhevama kako čuče pred njim,
lica jezovito obasjanih prigušenom svjetlošću malene prenosive svjetiljke. -
Vidio sam Leiau. - odgovori im, čuvši kako mu glas podrhtava od strave. -
Ona i njezina dijeca bijahu u opasnosti. - Isprekidano udahne zrak,
pokušavajući sniziti adrenalin u svome tijelu. -Moram se vratiti na Coruscant.
Ovkhevam i Khabarakh se pogledaše, Ali ako su u opasnosti ovoga
trenutka …? - reče Ovkhevam.
- Nije to bila sadašnjost. - Luke polako odmahne glavom. Bila je to
budućnost, ali ne znam koliko daleka budućnost.
Khabarakh dotakne Ovkhevamovo rame i Noghri jedno vrijeme
razgovarahu na svom jeziku. U redu je, uvjeravao je Luke sama sebe dok se
pokušavao smiriti opuštajućim Jedi tehnikama. U redu je! Lando je bio ondje,
u viziji - maglovito se prisjećao kako je vidio Landa tamo. Ali Lando je,
koliko je Luke znao, još uvijek bio na Nkllonu, u svojim rudarskim
postrojenjima. To je značilo da je Luke imao dovoljno vremena vratiti se na
Coruscant prije nego što se napad doista dogodi.
Ili? Je li vizija bila stvarni prikaz budućnosti? Može li promjena izmijeniti
tijek događaja i ono što je vidio? Teško je vidjeti, rekao je Učitelj Yoda za
viziju koju je Luke doživio na Dagobahu. Budućnost je uvijek u kretanju. I
ako se netko poput Yode, obdaren dubokim znanjem o Sili, nije mogao snaći
među dvojbama …
- Ako želite, sine Vaderov, naši će komandosi oteti imperijalni brod. -
progovori Ovkhevam. - Ako posadu broda uklonimo dovoljno brzo, neće biti
dokaza koji bi natovarili krivnju na Noghri narod.
- Ne mogu vam to dopustiti. - odmahne Luke glavom. -Preopasno je.
Nema načina da se osiguramo kako informacija o napadu ipak neće stići
onamo kamo ne bi trebala.
Ovklu’vam se uspravi do svoje pune visine. - Ako je Gospa Vadei u
opasnosti, Noghri narod je spreman preuzeti taj rizik!
Luke podigne glavu i pogleda u njih, osjetivši kako ga preplavljuje neki
čudan osjećaj. Ta se jezovita Noghri lica nisu izmijenila ni za dlaku, ali u
jednom jedinom djeliću sekunde, Lukeovi osjećaji prema njima stubokom se
promjeniše. Za njega njihova lica više nisu bila tek skup čudnih stranih crta,
još jedna u beskrajnom nizu. Iznenada, ta lica za njega predstavljahu lica
prijatelja.
- Posljednji put kada sam imao viziju poput ove, bezglavo sam pojurio
kako bih pomogao. - reče im tiho. - Ne samo da im nisam uspio pomoći, nego
sam im zamalo zatvorio posljednji izlaz i mogućnost za bijeg. - pogleda u
svoju umjetnu ruku. Ponovo osjeti jezu prisjećajući se Vaderove sablje koja
mu je presjekla članak jednim zamahom. - I izgubio sam ponešto pri tome.
Pogleda u Noghrije. - Ne želim ponoviti tu grešku. Ne ako su u pitanju
životi Noghrija. Sačekat ću dok Imperijin brod ne ode.
Khabarakh pruži ruku i n ježno mu dotakne rame. - Ne brinite se za
njihovu sigurnost, sine Vaderov. - reče. - Nije lako poraziti Gospu Vader. Ne
dok je Wookie Chewbacca uz nju.
Luke usmjeri pogled ka zvjezdama iznad sebe. Ne, dok god su uz nju
Chewbacca, Han i cjelokupno osiguranje Carske palače, Leia bi morala izići
na kraj sa svakim prepadom.
Ali mučila ga je ona posljednja scena. Osoba koja je bila obavijena Silom
…
Dok je boravio na Jomarku, Jedi Gospodar C’baoth jasno mu je stavio do
znanja da želi Leiau i njezinu djecu. Je li ih doista želio toliko jako da bi sam
otišao na Coruscant po njih?
- Oduprijet će se. - ponovi Khabarakh.
Uz silni napor, Luke potvrdno kimne glavom. - Znam. - reče,
pokušavajući zvučati kao da to iskreno vjeruje. Znao je da im ne mogu
pomoći brinući se.
Ugasiše posljednje vatre, posljednje pukotine bijahu pokrpane i zadnji su
se ranjenici dovozili u medicinski odjel… s čudnom mješavinom rezignacije i
hladnokrvnog gnjeva, Lando Calrissian je zurio kroz prozor svoje zapovjedna
sobe znajući da je sve svršeno. Prvo Cloud City na Bespinu, a sada i Nomad
City na Nkllonu. Po drugi mu je put Imperija oduzela nešto što je teškom
mukom stvorio - nešto što je stvarao radeći, znojeći se i čineći ustupke - sve
su to pretvorili u pepeo.
S njegove stolne konzle začuje se pištanje. Primaknuvši se stolu, Lando se
nagne i pritisne prekidač interne veze. - Calrissian. -javi se otirući čelo
drugom rukom.
- Gospodine, ovdje Bagitt iz centralnog pogona. oglasi se umoran glas. - I
posljednji nam je pogonski motivator upravo prestao raditi.
Lando opsuje ispod glasa, ali nakon sve one štete koju su TIE lovci
prouzročili na njegovoj hodajućoj rudarskoj opremi, nije trebao biti iznenađen
ovom posljednjom informacijom. - Imamo li šanse popraviti dovoljno
motivatora kako bi ponovo krenuli? - upita.
- Ne bez kompletne pošiljke rezervnih dijelova. - odgovori Bagitt. - Žao
mi je, gospodine, ali jednostavno imamo previše toga što je oštećeno ili
spaljeno.
 - Razumijem. U tom slučaju, pokušajte se usredotočiti zajedno sa svojim
ljudima na to da nam sustavi za održavanje životnih uvjeta nastave raditi bez
problema.
- Da, gospodine. Ali, gospodine… okolo šire glasine da su nam uništili
sve dalekometne odašiljače za vezu.
- U pitanju je samo privremeni prekid na sustavima. - pokuša ga uvjeriti
Lando. - Naši stručnjaci upravo rade na uklanjanju tog problema. Imaju
dovoljno rezervne opreme da izgrade dva nova odašiljača.
- Da, gospodine, odvrati Bagitt, djelujući malo više ohrabren nego
trenutak ranije. U torn slučaju… mislim da bih se trebao uputiti do suslava za
održavanje životnih uvjeta.
- Nastavile me redovito informirati o situaciji. - reče mu Lando.
Prekine vezu i vrati se natrag pred prozor. Imali su samo dvadeset dana
vremena. Dvadeset dana prije nego što se Nkllonova sporu rotacija iz srca
tame dovede pod puno sunčevo svjetlo. Tog trenutka im više neće biti važno
rade li motivatori pogona, komunikacijska oprema ili sustav za održavanje
životnih uvjeta. Kada na onoj strani sunce započne sa svojim polaganim
usponom nad horizont, svi oni koji dotada ostanu u Nomad Cityu počet će
svoje brzo i vrelo putovanje u smrt.
Dvadeset dana.
Lando pogleda kroz prozor prema noćnome nebu, bludeći pogledom po
konstelacijskim uzorcima pod kojima je sanjario u nekim boljim danima.
Uspiju li osposobiti dalekometne odašiljače za dan ili dva, mmoći će pozvati
Coruscant i zatražiti pomoć. Bez obzira na to kakve je posljedice imperijalni
napad ima po zaštitne brodove u vanjskom pristaništu, svemirski tehničari
Nove Republike morali bi moći osposobiti bar jednog od njih. Osposobiti bar
u tolikoj mjeri da se mogu uputiti na jedno, posljednje putovanje prema
vanjskim dijelovima sustava. Vremena neće biti na pretek, ali uz malo sreće…
Nenadano, nešto prekine tijek njegovih razmišljanja. Tamo, ravno pred
njim, ukaže se blještavo svjetlo jednog od njegovih zaštitnih brodova.
Nagonski, Lando požuri natrag do stola kako bi uzbunio obranu grada.
Ako su to ponovo Imperijalci i ako dolaze da dovreše ono što su započeli…
Ali odmah potom i stane. Ne! ako su to doista Imperijalci, to je onda to.
Nije više imao boraca koje bi mogao poslati na njih, a ni Nomad City više
nije imao svoje obrane. Nije bilo smisla u tome da uzbuni ostatak svojih ljudi
ni za što.
Tog trenutka iz zvučnika dopre krčanje i statičke smetnje veze koja se
neovlašteno koristila frkvencijom. - Nomad City, ovdje general Bel Iblis. -
začuje se dobro poznati glas. - Čujete li me?
Lando se doslovno baci za stol. - Ovdje Lando Calrissian, generale. - reče,
trudeći se zvučati nehajno koliko je to bilo moguće u ovim okolnostima. -
Jeste li to vi u dolasku?
- Mi smo. - potvrdi Bel Iblis. - Bili smo na Quat Chrystacu kad smo
pokupili vaš poziv u pomoć. Žao mi je što nismo stigli na vrijeme.
- I meni je žao. - odvrati Lando. - kakvo je stanje na pristaništu zaštitnih
brodova?
- Bojim se da je poprilično neuredno. - odgovori Bel Iblis. -Ipak, ti su vaši
zaštitni brodovi preveliki da Bel Iblis ih se moglo lako uništiti, ali su se
Imperijalci poprilično potrudili da ih srede. Kako mi se čini, trenutno je ovaj
jedini koji je sposoban za let.
- Pa, sve je zasada prilično beskorisno. - reče Lando. Hujim se da je
Nomad City gotov.
- Ne može li se ponovo pokrenuti?
- Ne u roku dvadeset dana, koliko nam je preostalo prije nego što svane
zora na ovoj strani planete. - odgovori mu Lando. - Možda bi ga mogli
ukopati dovoljno duboko da preživimo putovanje sunčanom stranom, ali za to
nam je potrebna teška oprema koju nemamo.
- Možda ga možemo izvući s Nkllona i prevesti do vanjskih sustava na
popravak? - predloži Bel Iblis. Jedna napadačka fregata i nekoliko teških
tegljača bi to mogli izvesti, pod uvjetom da uspijemo osposobiti još jedan
zaštitni brod.
- I pod uvjetom da uspijemo uvjeriti Admirala Ackbara izvuzme jednu
napadačku fregatu iz vojnih operacija. - podsjeti ga Lando.
- U pravu si. - prizna Bel Iblis. - Pretpostavljam da ćeš mi sada prenijeti i
ostatak loših vijesti. Što je Imperija uspjela oteti?
Lando duboko uzdahne. - Sve. - odvrati. - svu našu uskladištenu robu.
Hfredium, kammris, dolovit - što god vam padne na pamet, odnijeli su. pod
uvjetom da se radi o rudi koju smo mogli iskopali.
- Koliko rude sve ukupno?
Otprilike četveromjesečnu proizvodnju. Nešto preko tri milijuna, prema
važećim tržišnim cijenama.
Bel Iblis je šutio jedan dugi trenutak. - Nisam ni znao da je ovaj pogon
tako produktivan. Upravo zbog toga je još važnije uvjeriti Coruscant da vam
pomogne srediti se i ponovo pokrenuti proizvodnju. Koliko ljudi imate tamo
dolje?
- Nešto manje od pet tisuća. - odgovori Lando. - Ali neki od njih su u
prilično lošem stanju.
- Imam poprilično iskustva u transportiranju ranjenika. - gorko reče Bel
Iblis. - Ne brinite se, njih ćemo pokupiti. Vi u međuvremenu odredite grupu
koja će ostati u vanjskom pristaništu i osposobiti zaštitne brodove ako je
moguće. Mi ćemo sve ostale prevesti na Qat Chrystak. I odandje možete na
Coruscant poslati službeni zahtjev za pomoć.
- Nisam mislio da je ijedno mjesto pogodna za odašiljanje službenog
zahtjeva. - zareži Lando.
- I oni imaj poprilično briga za vratom. - složi se Bel Iblis. -Ipak, vjerujem
da se na vaš zahtjev neće jednostavno oglušiti i zametnuti ga negdje.
Lando se ugrze za usnu. - Upravo zato mislim kako bih sve to trebao
jednostavno preskočiti. Povedite me na Coruscant pa ću osobno razgovarati s
njima.
- To će vas koštati pet dodatnih dana koje ćete izgubiti na putu.
- napomene Bel Iblis. - Možete li si to priuštiti?
- Radije ću izgubiti pet dana na putovanje, nego sjediti besposlen na Qat
Chrystaku pitajući se je li moja poruka uopće otišla dalje od komunikacijskog
centra za proslijeđivanje.- odvrati mu Lando.
- Računam da će mi trebati pet dana da stignem do Coruscant, dva dana da
nagovorim Leiau da mi dodijeli brod i tegljače, te deset dana da se sa svim
tim vratim na Nkllon.
- Sveukupno, sedamnaest dana. Vrlo tijesno.
- Ovog trennutka nemam nijednu bolju zamisao. Što vi mislite?
Bel Iblis tiho frkne. - Pa, ionako sam se planirao uskoro vratiti na
Coruscant. Čini mi se da bih čak mogao odmah krenuti.
- Hvala vam, generale.
- Nema na čemu. Počnite pripremati svoje ljude - poslat ćemo naše
transportne letjelice čim se nađemo u sjenci.
- U redu. Vidimo se!
Lando isključi odašiljač. Bio je to pokušaj očajnika, i toga je bio svjestan.
Usprkos tome, realno gledajući, nije imao drugog izbora. Čak i ako ga odbiju,
put do Coruscant mu neće biti na odmet. Naći će se s Leiaom i Hanom i vidjet
će blizance, a možda čak naleti i na Lukea ili Wedgea.
Baci još jedan pogled kroz prozor, ogorčeno stisnuvši usne. Na Coruscant
bar neće brinuti zbog Imperijalnih napada.
Nanovo uključi internu vezu i započe s davanjem uputa za evakuaciju.
 GLAVA 08

Jacen je zaspao u pola večere, ali je Jaina nastavila uživati u jelu. Ležeći
na boku, Leia se pomjeri na krevetu koliko je mogla a da ne omelo kćer pri
jelu i ponovo posegne za svojom informatičkom pločicom Koliko se mogla
prisjetiti, već je četvrti put pokušavala pročitati jednu te istu stranicu. Peti put
je uvijek najslađi. -turobno ptimjeti obraćajući se Jainai, milujući joj pritom
glavicu slobodnom rukom.
Jaina, kojoj su na pameti bileneke sasvim drugačije, važnije stvari ne
odgovori. Jedan dugi trenutak je gledala u svoju kćer i prožme je navala
divljenja koja rastjera Leiain umor i zabrinutost. Gledala je u te sićušne ručice
koje su mlatarale naokolo, čuperak kratke crne kose koja joj je pokrivala
tjeme, to maleno lišce s njegovim zadivljujuće ozbiljnim crtama
novoređenčeta koje se usredotočilo na jelo. Jedan potpuno nov život, tako
krhak a ipak tako čudesno gibak.
Ona i Han su ga stvorili. Stvorili su oba ta djeteta.
Na drugoj strani sobe otvore se vrata koja su vodila u dnevni boravak
njihovih odaja. - Bog, srce! - tiho je pozdravi Han. - Sve u redu?
- U najboljem redu. - promrmlja ona. - Ponovo večeramo.
- Jedu kao izgladnjeli Wookiji. - reče Han nagnuvši se preko kreveta kako
Bel Iblis bolje osmotrio što se događa. -Jacen je već završio?
- Mislim da je htio samo predjelo. - odgovori Leia iskrećući vrat kako Bel
Iblis pogledala u bebu koja je spavala iza njezinih leda.- Vjerojatno će glavno
jelo tražiti za sat ili dva.
- Kad Bel Iblis bar uskladili svoje rasporede! -reče Han polako sjedajući
na drugu stranu kreveta i gurnuvši svoj kažiprst u malenu Jacenovu šačicu.
Maleni prstići nagonski obuhvate Hanov prst i Leia pogleda u muževo lice
taman na vrijeme da ugleda njegov poznati osmjeh krajem usana. - Bit će jak.
- Trebao Bel Iblis osjetiti stisak s ove strane. - odgovori Luke Leia,
pogledavši u Jainau. - Je li Lando još uvijek dolje?
- Da, on i Bel Iblis još uvijek raspravljaju s Admiralom Draysonom. -
odvrati han pruživši slobodnu ruku da pomiluje Leiaino rame. Ona osjeti
ugodnu toplinu njegovog dodira kroz tanku tkaninu spavaćice. Gotovo
jednaku toplinu koju je osjetila u njegovim mislima. - Još uvijek ga
pokušavaju uvjeriti kako Bel Iblis im trebao prepustiti nekoliko brodova za
Nnkllon.
- Ide li im?
Han nježno savine prst u jacenovoj šaci, zadirkujući usnulog sina. - Ne
baš. -prizna. - Ne možemo podići Nomad City s površine s nečim manjim od
napadačke fregate. Drayson nije oduševljen idejom da nešto tako veliko
izvuče sa položaja i prepusti nekom drugom.
- Je si li mu pojasnio koliko nam je potreban taj metal koji Lando
iskapana Nkllonu?
- Spomenuo sam, ali to nije ostavilo utisak na njega.
- Moraš naučiti kako treba razgovarati s Draysonom. - Leia ponovo
pogleda u Jainau. Još je uvijek bila zabavljena jelom, ali su joj se oči polako
sklapale od umora. - Možda bih mogla poći dolje pomoći Landou kad jaina
zaspi.
- Baš! - primjeti Han kiselo. - Ne ljuti se srce, ali budeš li zaspala za
stolom, nećeš ostaviti neki jak utisak na bilo koga.
Leia mu isplazi jezik. - Nisam baš toliko umorna! Spavam jednako dugo
kao i ti.
- Ni približno! - odvrati Han. Maknuvši ruku s njezinog ramena kako Bel
Iblis pomilovao kćerin obraz. - Ja malo odrijemama za vrijeme tih ponoćnih
večera.
- Ti se uopće ne Bel Iblis trebao buditi zbog njih. - reče Leia. -Winter ili ja
možemo donijeti bebe iz kolijevki jednako dobro kao i ti.
- Baš. - odvrati on, glumeći uvrijeđenost. - Znaš, prije nego što smo ih
dobili, mislila si kako je baš zgodno imati me pri ruci. A sad me više ne
trebaš, ha? Hajde, samo naprijed, potpuno me isključi iz svega!
- Naravno da te trebam. - utješi ga Leia. - Sve dok nam je većina droida
vani na borbenim položajima,a mi imamo dvije bebe kojima treba mijenjati
pelene, ovdje će uvijek biti jedno mjesto za tebe.
- Krasno! drekne Han. Mislim da bih u tom slučaju radijebio isključen iz
svega!
- Pa, malo je kasno za to. - odvrati mu Leia, milujući mu ruku. Ponovo sde
uozbiljivši, reče: - Znam da želiš pomoći, han, i zahvalna sam ti na tome.
Samo se osjećam krivom.
- Pa, nemoj se osjećati krivom. - reče joj Han obuhvativši joj ruku lagano
je stisnuvši. - Mi nekadašnji krijumčari navikli smo raditi u čudne sate. -
pogleda prema vratima koja su vodila u Winterinu sobu. - Je li Winter već
otišla spavati?
- Ne, nije se još vratila. - odgovori Leia, provjeravajući svojim jedi
osjetilima ima li koga u sobi. Koliko je ona mogla osjetiti, prostorija je bila
prazna. - Ima nekog svog posla tamo dolje, ne znam očemu se radi.
- Ja znam. - dometne Han zamišljeno. - Otišla je do knjižnice i pretražuje
stare spise Saveza.
Leia se okrene kako bi ga pogledala u oči. - Nevolje?
- Ne znam. - odgovori han oprezno. - Winter ne priča naglas o onome o
čemu razmišlja. Bar ne sa mnom. Ali imam dojam da je zabrinuta zbog
nečega.
Kroz zatvorena vrata Leia osjeti neko kretanje u drugoj sobi. -Vratila se. -
reče Hanu. - Vidjet ću mogu li je nagovoriti da mi kaže što je tišti.
- Sretno ti bilo! -promrsi Han, stisne još jednom Leiainu ruku pa ustane s
kreveta. - Idem nazad, dolje. Vidjet ću mogu li Landou pomoći svojom
slatkorječivošću da konačno uvjeri Draysona.
- Trebali bi ga nagovoriti da zaigra partiju sabacca s vama dvojicom. -
predloži mu Leia. - Igrajte u brodove, kao što ste ti i Lando igrali za Falcon.
Možda uspijete odnijeti jednu napadačku fregatu.
- Što, igrati protiv Draysona? - frkne Han. - Hvala ti na savjetu, dušo, ali
Lando i ja ne bi znali što bi radili sa svojom vlastitom flotom. Vidimo se!
- Dobro! Volim te, Han.
Opet joj podari jedan od svojjih čuvenih osmjeha. - Znam. -odgovori i
ode. Leia uzdahne i udobnije se zavali na jastuke, pa se napola okrene prema
vratima Winterine sobe. Winter? - tiho je zazove.
Kretanje u drugoj prostoriji na tren prestana, a potom se vrata tiho otvore.
- Da, Vaša Visosti? - upita Winter ulazeći u Leiainu sobu.
- Htjela bi porazgovarati s tobom, ako imaš vremena.- reče joj Leia.
- Naravno.-odgovori Winter prilazeći krevetu na onaj graciozan način na
kojem joj je Leia uvije zavidjela. Mislim da je Jacen zaspao. Hoću li ga
položiti u kolijevku?
- Da, molim te.-Kmne Leia.-Han mi je rakao kako pretražuješ stare
Alderaanske arhive.
Winterino lice ne promjeni izraz, ali Leia osjeti promjenu u njezinoj
nutrini i kretnjama tijela. - Da.
 - Mogu li pitati što tražiš?
Winter oprezno podigne Jacena s kreveta i ponese ga prema kolijevci. -
Mislim da sam otkrila imperijalnu uhodu u palači. -odgovori. - Htjela sam to
potkrijepiti i dokumentima.
Leia osjeti kako je kralježnicom prolaze tenci. -Tko je uhoda?
- Radije ne bih izlazila s optužbama prije nego što budem imala više
dokaza. - odgovori Winter. - Nije isključeno da sam pogriješila.
- Cijenim tvoju obzirnost. - reče Leia. - Ali, ako imaš bilo kakav podatak
o Delta Source uhodi, moraš nas izvjestioti o tome bez daljnjih odlaganja.
- Ovo nema nikakove veze s Delta Source. - odvrti Winter odmahujući
glavom. Bar ne izravne veze. Ona nije ovdje dovoljno duga da bi se mogla
povezali s tim.
Leia se mnaršti gledajući je, pokušavajući pročitati ono što je skrivala. U
Winterinom biću osjeti veliku zabrinutost pomiješanu s željom da se na
prenagli u svojim optužbama koje se mogu pokazati neutemeljenima. - je li u
pitanju Mara Jade? - upita.
Winter oklijevaše trenutak. - Da. Ali, ponavljam, nemam nikakovih
dokaza za to.
- Što zapravo imaš?
- Ne mnogo. - odgovori Winter dok je pažljivo pokrivala Jacena
pokrvačem. - Tek sam nakratko razgovarala s njom dok sam je pratila iz
bolničkog krila do njezine sobe. Pitala me je što sam radila za vrijeme
najintezivnijeg razdoblja Pobune, i ja sam joj rekla za moj posao vezan uz
nabavke i logistiku. Nakon toga ona me je prepoznala kao Navođača.
Leia razmisli malo o tome što je čula. Winter je imala toliko tajnih imena
u to vrijem … - Je li pogriješila?
- Nije. Pod tim su me nadimkom znali jedno kratko vrijeme. -odgovori
Winter. - O tome se zapravo i radi. Zvali su me Navođačem samo nekoliko
tjedana na Averamu. Prije nego što je imperijalna Obavještajna služba upala i
razbila tamošnju strukturu Pobunjenika u ilegali.
- Razumijem. - odvrati Leia polako. - A Mara nije bila s Averamcima?
- Ne znam. - odmahne Winter glavom. - Srela sam samo nekolicinu ljudi
iz te skupine. Zato sam i pretraživala stare spise. Mislila sam kako bi negdje
morao postojati cjelovit popis svih suradnika.
- Sumnjam da taj popis postoji. - odvrati Leia. -Ilegalne skupine gotovo
nikada nisu vodile arhivu o članovima. Bila bi to smrtna presuda za cijelu
skupinu u slučaju da dokumenti padnu u ruke Imperiji.
- Znam. - Winter pogleda u kolijevku pored sebe. - Upravo zato će trag
završiti u slijepoj ulici.
- Možda. - dometne Leia, usredotočivši se na sve ono što je znala o Mari
Jade. Nije znala puno o njoj. Mara joj nikada nije dala do znanja da je imala
bilo kakve veze sa Savezom, a samo to je moglo dijelom potvrditi Winterine
sumnje. S druge pak strane, prije nešto više od dva mjeseca Mara je pridobila
Lukea koji joj je pomogao osloboditi Karrdea iz imperijalnog istražnog
zatvora na zapovjednom brodu Velikog Admirala Thrawna osobno. Ako je
doista bila imperijalni agent, cijela ta akcija nije imala nikakovog smisla. -
Mislim - reče ona naposlijetku Winter - …bez obzira na kojoj je strani Mara
Jade bila nekada, više im ne pripada. Jedina lojalnost koju trenutno osjećaj e
najvjerojatnije ona prema Karrdeu i njegovoj skupini.
Winter se blijedo nasmješi.- Leže li korjeni vašeg uvjerenja u vašim Jedi
sposobnostima, Visosti? Ili se nuli o dobro naučenom diplomatskom pristupu?
- Pomalo od oba. -odgovori Leia. -Ipak, mislim nas Mara Jade ne treba
brinuti.
- Nadam se da ste u pravu. - Winter zamahne rukom. - Hoću li i Jainau
staviti u kolijevku?
Leia pogleda u svoju kćer. Djetetove su uči bile čvrsto stisnuta, a malena
su usta nesvjesno posezala za nečim. - Da, hvala ti. -odgovori, pomilovavši
kćerin obraz još jedanput. - Je li prijam za delegaciju sa Sarkana završio? -
upita dok se odmicala od Jainae i protezala ukočene mišiće.
- Ne, još uvijek je trajao dok sam bila dolje. - odgovori Winter podižući
jainau i polažući je u kolijevku pored brata. - Mon Mothma me je zamolila da
vam predložim da im se pridružite na par minuta ako uhvatite koji slobodan
trenutak.
- Mogla sam i pretpostaviti da će to tražiti. - reče Leia ustajući s kreveta i
uputivši se prema garderobi. Jedna od prednosti majčinstva je bila ta da se
uvijek mogla neoborivo pozvati na zauzetost s blizancima kada je htjela
izbjeći te sporedne dužnosti člana vlade, posebice kad su u pitanju bili prijemi
na kojima se vrijeme trošilo uzalud. Ali avo, Mon Mothma ju je ponovo
pokušavala uvući U to ludnicu! - Žao mi je što ću je razočarati ovaj put. -
dometne Leia. Ali bojim sa da imam jedan hitniji zadatak na rasporedu.
Hoćeš li pripaziti na blizance dok me nema?
- Naravno, - odgovori Winter. - Mogu li znati gdje ćete biti?
Leia iz garderobe odabere odjeću koja je bila primjerenija za izlazak nego
spavaćici i počne se prodjevati. - Idem vidjeti što još mogu otkrili o prošlosti
Mare Jade. - odgovori.
Mogla je osjetiti kako se Winter s neodobravanjem namrštila. - Mogu li
znati kako ćete to napraviti?
Leia se osmjehne. - Pitat ću Maru Jade o tome.
Stajao je pred njom, lica polupokrivena kukuljicom njegova ogrtača,
upirući u nju pogled svojih sjajnih jantamih očiju preko neodređene
udaljenosti koja ih je razdvajala. Usne su mu se pomicale, ali njegove riječi
zagluši urlik sirena koji je parao uši. Izbezumljena tim zvukom, Mara osjeti
kako je prožima osjećaj neodgodivosti koji je ubrzano prerastao u paniku.
Između nje i Cara ukazaše se dva druga lika: impresivni stas Dartha Vadera i
malo sitniji lik Lukea Skywalkera ogrnutog crnim plaštem. Stajahu pred
Carem, okrenuti jedan prema drugom, aktivirajući svoje svjetlosne sablje.
Sječiva se ukrstiše - blještavi trak crvenog svjetla, u sukobu s zelenim.
Spremiše se za dvoboj …
A zatim, bez ikakova upozorenja, sječiva se razdvoje … uz urlik mržnje iz
dva grla koji je nadjačao čak i zavijanje sirena, oba se muškarca istovremeno
okrenu prema Caru i krenu na njega.
Mara začuje samu sebe kako vrišti dok se batrgala pokušavajući pohrliti u
pomoć svom gospodara. Ali razdaljina je bila prevelika, a njezino tijelo
isuviše nemoćno. Ponovo vrisne pokušavajući ih izazvati, pokušavajući ih
makar malo omesti u njihovom naumu. Ali činilo se da je nečuju ni Vader ni
Skywalker… primaknuše se još bliže Caru, opkoljavajući ga… i dok su
visoko podizali svoje sablje na njega, Mara oćuti Carev pogled koji je bio
uperen u nju.
Mara pogleda u njega, želeći se očajnički okrenuti kako ne bi bila
svjedokom tragedije koja se spremala, ali ne uspije se pomaknuti, taj je
pogled odražavao tisuće misli o osjećaja, bio je to blještavi kaleidoskop boli i
straha i bijesa koji su se prebrzo izmjenjivali da bi ih Mara uopće mogla
prepoznati. Carlissian podigne rake i nabaci se snopom blijedo-plavih
nazabljenih munja na neprijatelje pred sobom. Oba muškarca ustuknu pred
tim protunapadom. Mara ih pogleda, prožeta agonijem nade kako će se bitka
ovaj put drugačije završiti. Ali, ne. vader i Skywalker se ispraviše i popraćeni
još jednim urlikom bijesa, ponovo visoko podignu svoje sablje.
Upravo kad su se vrhovi sablji našli na najvišoj točci, začu se zvuk
udaljene grmljavina…
Mara duboko udahne, još uvijek drhteći od osjećaja koje je san pobudio u
njoj. Pokuša tim udisajem odagnati bol, zbunjenost i usamljenost. Nažalost,
ovaj si put neće moći priuštili osamu kojom bi odagnla zbrku svojih osjećaja.
Postane maglovitost jesna nečijeg prisustva u drugoj sobi. Još dok je
napuštala toplo okrilje fotelje u kojoj je zaspala i zauzimala obrambeni stav,
ponovi se ona grmljavina iz posljednjih trenutaka njezina sna. Netko je kucao
na vrata…
Za trenutak pomisli kako je najbolje da ostane tiho i pusti nezvanog
posjetitelja da zaključi kako u sobi nema nikoga i ode bez odgovora. Ali istog
trenutka spozna kako se trak svjetla iz njezine sobe vjerojatno vidi u dnu
starinskih vrata. A ako je osoba pred vratima bila ona na koju je Mara
sumnjala, bilo je sigurno da je tišina iz Marine sobe neće zavarati. - Uđite. -
konačno progovori.
Ruka s druge strane pritisne kvaku i vrata se otvoriše… ali iza vrata ne
stajaše Luke Skywalker, kao što je Mara mislila. -Zdravo, Mara! - kimne joj
Leia Organa Solo. - Prekidam li te u nečemu?
- Ne, nikako. - ljubazno odgovori Mara, trudeći se da se ne namršti.
Posljednja stvar koju je žaljela u ovome trenutku bilo je društvo, posebice
društvo koje je bilo u ma kakovoj vezi s Lukeom Skywalkerom. Ali, dok god
su ona i Ghent nasukani ovdje, nije bilo pametno namjerno se otiđivati od
nekoga tko je bio toliko utjecajan kao što je to bila Leia Organa Solo. - Čitala
sam neka novija izvješća iz ratnih područja. Izvolite, uđite!
- Hvala. reče Organa Solo, prošavši pored Mare dublje u sobu. - I sama
sam ih maloprije čitala. Veliki Admiral Thrawn ovim svakako opravdava
povjerenje koje je pokojni Carlissian imao u njegove sposobnosti.
Mara je oštro pogleda, pitajući se što je Skywalker pričao sestri o njoj.Ali
oči Organa solo bile su uprte u prozor i scjetla Carskoga grada koja su ležala
pod njima. Ono malo osjećaja koje je Mara uspjela naslutiti u drugoj ženi nisu
se činili prijetećima. - Da, Thrown je bio jedan os najboljih, -reče. -Brilijantan
i inovativan, s golovo neutaživom žeđu za pobjedom.
- Možda je osjećao kako mora dokazati da je jednako dobar kao ostali
Veliki Admirali. - primjeti Organa Solo. - Posebice zbog mješavine svog
nasljeđi i porijekla, te Carevih predrasuda prema pripadnicima neljudskih
vrsta.
- Sigurna sam da je dijelom i to bio razlog. - složi se Mara.
Leia korakne bliže prozoru, još uvijek okrenuta Mari leđima. - Jeste li
dobro poznavali Velikog Admirala? - upita.
- Zapravo ne. - oprezno odgovori Mara. - Stupio je u vezu s Karrdeom
nekoliko puta dok sam i ja bila tamo, i jednom je posjetio naše sjedište na
Myrkru. Jedno se vrijeme ozbiljno bavio ysalamirijima s Myrkra. Karrde je
jednom prilikom preračunao kako su odveli pet, možda šest tisuća životinja…
- Mislila sam, jeste li ga pozbnavali tijekom rata? - upita Leia Organa
Solo, konačno se okrenuvši kako bi je pogledala.
Mara joj netremice uzvrati pogled. Ako joj je Skywalker rekao … ali, ako
joj je doista rekao, zašto Mara nije već ležala u pritvoru? Ne, Leia Organa
Solo je došla kako bi pokušala izvući nešto iz nje pomoću trikova. - Zašto
sam ga trebala poznavati tijekom rata?
Organa Solo slegne ramenima. - Postoje određene pretpostavke kako ste
nekada davno služili Imperiju.
-1 vi ste se htjeli uvjeriti u to prije nego što me date zatvoriti?
- Htjela sam provjeriti imate li neka saznanja o Velikom Admiralu koja bi
mi mogli iskoristiti protiv njega. - ispravi je Organa Solo.
Mara frkne. - Ne postoji nešto takovo. - reče. - Ne kada je u pitanju
Thrawn. On se jednostavno ne sastoji od prpoznatljivih uzoraka. Nema
strategija kojima je manje ili više naklonjen. Nema vidljivih slabosti.
Proučava svoje neprijatelje i kroji svoje strategije osnovom njihovih
psiholoških slabosti. Ne precjenjuje svoje snage i nije preponosan da se
povuče kada mu je jasno da gubi. A to se ne događa često, kao što ste se i
sami imali prilike uvjeriti. - Mara izvije jednu obrvu. Može li vam išta od toga
pomoći? - dometne podrugljivo.
- Zapravo, da.-odgovori Organa Solo. Uspijemo li prepoznati slabosti koje
on namjerava iskoristiti, možda bi mogli pretpostaviti gdje će točno udariti.
- To neće biti jednostavno, upozori je Mara.
Organa Solo se blijedo nasmiješi. - Ne, ali nam makar da je nešto od čega
možemo krenuti. Hvala vam na pomoći.
- Nema na čemu.-odgovori Mara gotovo automatski. - Jeste li htjeli
razgovarati o još nečemu?
- Ne, mislim da nisam. - odgovori Leia Organa Solo odmaknuvši se od
prozora i krenuvši prema vratima. - Trebala bih se vratiti u svoje odaje i
pokušati malo odspavati prije nego što se blizanci ponovo probude. A i vi ste
vjerojatno namjeravali na spavanje.
- I još uvijek se mogu slobodno kretati po palači?
Organa Solo se ponovo nasmješi. - Naravno. Bez obzira na to što ste radili
u prošlosti, sada je jasno da više ne služit Imperiju. Laka vam noć! - okrene se
prema vretima i posegne rukom prema kvači…
- Ubit ću vašeg brata. - reče joj Mara. - Je li vam to rekao?
 Leia Organa Solo se primjetno ukoči i Mara osjeti kako je šok potresao tu
Jedi tehnikom izučenu mirnoću. Ruka, koja je već dohvatila kvaku, nemoćno
padne uz tijelo. -Ne, nije mi rekao. -odgovori, još uvijek okrenuta leđima
prema Mari. - Smijem li pitati zašto ćete ga ubiti?
- Jer im je uništio život, odgovori joj Mara, ponovo osjetivši staru bol u
srcu i pitajući se zašto, dovraga, uopće razgovara o tome s Organom Solo. - U
krivu ste. Ja nisam samo služila Imperiji. Bila sam osobni agent samoga Cara.
On me je doveo ovamo na Coruseant i naučio me biti produženom rukom
njegove volje po cijeloj galaksiji. Njegov je glas dopirao do mene iz svakog
kutka Imperije, i znala sam kako prenijeti njegove zapovjedi po svim
strukturama od zapovjednika brigade zvjezdanih jurišnika pa sve do Velikog
Moffa. Imala sam autoritet i moć, i razlog u življenju. Poznavali su me kao
Carevu Ruku, i poštivali su ma na isti način na koji su poštivali i njega, vaš
mi je brat sve to oduzeo.
Organa Solo se okrene kako bi je pogledala. - Žao mi je. -reče. - Ali nije
bilo drugog izbora. Životi i sloboda milijardi stvorenja…
- Ne želim raspravljati to pitanje s vama. - prekine je Mara. -Ne bi mogli
razumjeti ono što sam ja prošla.
Leiaino lice zamrači sjenka davne boli. - Griješite. - tiho odvrati. - Vrlo
dobro razumijem.
Mara nastavi zuriti u nju, ali u tom pogledu se nije krila snaga prave
mržnje. Leia Organa Solo od Alderaana, ona koja je bila prisiljena promatrati
s prve Zvijezde Smrti kako uništavaju cijeli njezin svijet… - Vi ste bar imali
život kojem ste se mogli okrenuti nakon toga. - konačno poviče. - Imali ste
cijelu Pobunu, više saveznika i prijetelja nego što ste ikada mogli zamišljati.
Ja nisam imala nikoga!
- Vjerojatno vam je bilo užasno.
- Preživjela sam. - kratko odvrati Mara. - I, hoćete li me sada, nakon
ovoga, strpati u pritvor?
Lijepo izvijene Alderaanske obrve na Leianom licu upitno se izvinuše. -
Uporno mi predlažete da vas uhitimo. Je li to ono što želite?
- Već sam vam rekla što želim. Ubiti vašeg brata.
- Doista? - upita je Organa Solo. - Doista to želite?
Mara se slabašno osmjehna. - Dovedite ga i dokazat ću vam.
Organa Solo pažljivo proučavaše njzino lice, a prema onome što je
osjećala u sebi, Mara zaključi da Leia proučava i njezinu nutrinu us pomoć
svojih Jedi osjetila.
 - Prema onome što mi je Luke pričao, čini mi se kako ste dosada imali
nekoliko prilika da ga ubijete. - naglasi Organa Solo. - Ali ih niste iskoristili.
- Ne zbog nedostatka namjere. - odvrati Mara. Ali, bila je to činjenica
koju je i nju mučila. - Jednostavno se neprestano nalazim u situacijama u
kojima mi je potreban živ. Ali, i to će se promijeniti.
- Možda. - reče Organa Solo, pogledom i dalje prelazeći po Marinom licu.
- Ili možda niste vi ona koja ga zapravo želi mrtvim?
Mara se namršti. - Što bi to trebalo značiti?
Leiain pogled odluta s Marinog lica prema prozoru, i Mara osjeti
određenu napetost osjeta u njoj. - bila sam pored Endora prije nekoliko
mjeseci. - reče.
Mara osjeti neugodne ledene trnce niz kralješnicu. I ona je bila na Endoru.
Odveli su je onamo kako bi se suočila s Velikim Admiralom Thrawnom… i
još se sjećala toga kakve je osjećaje izazivao svemir oko mjesta na kojem je
umro Car. -1? - upita, ali i njoj samoj se učini da joj glas odaje napetost.
I Organa Solo je to primjetila. - Znate o čemu govorim, zar ne? - upita,
pogleda još uvijek uperenog u svjetla Carskoga Grada.
- Tamo je još uvijek sjenka Careve prisutnosti. Neki posljednji trag mržnje
i bijesa koje je osjećao. Nešto poput… ne znam čega.
- Nešto kao emotivna mrlja od krvi. - tiho reče Mara, spontano i živu
ugledavši sliku toga o čemu je govorila negdje u svojim mislima. - Mrljakoja
obilježava mjesto na kojem je izdahnuo.
Pogledu prema Organi Solo i vidje da i ona zuri u nju. - Da. -reče Leia
naposlijetku. - Bilo je upravo tako.
Mara duboko udahne, pokušavajući odagnati jezive slike iz glave. - I
kakve veze to uopće ima samnom?
Organa Solo ju je pažljivo promatrala. - Mislim da to i sami znate.
UBIT ĆEŠ LUKEA SKYWALKERA!
- Ne. -odvrati Mara, osjetivši kako su joj usta suha. - Griješite.
- Doista?- nježno upita Organa Solo. - Rekli ste da ste mogli čuti Carev
glas iz bilo kojeg kutka galaksije.
- Mogla sam čuti njegov glas. - prasne Mara. - I ništa više!
Organa Solo blago slegne ramenima. - Vi znate najbolje, naravno. Ipak,
možda se isplati razmisliti o tome.
 - Učinit ću to. - kruto odvrati Mara. - Ako bi to bilo sve, mislim da je
bolje da pođete.
Organa Solo kimne, ali ničim ne pokaže da ju je zasmetalo to što ju je
Mara otpremila kao sluškinju. - Hvala vam na pomoći. -reče. - Nastavit ćemo
ovaj razgovor kasnije.
Nasmješivši se još jednom, otvori vrata i ode iz sobe. -Ne računaj na to! -
promrsi Mara nakon što je Leia otišla, vračajući se do stola i sjedajući u
fotelju. Ovo je otišlo predaleko. Ako je Karrde bio prezauzet poslovima da bi
kontaktirao svog čovjeka za vezu, onda će joj upravo taj čovjek za vezu
morati pomoći da se zajedno s Ghentom izvuče odavdje. Ubacivši karticu za
kodiranje u računalo, Mara pritisne prekidač za dalekometnu vezu.
Odgovor se istog trenutka ispiše preko zaslona. PRISTUP
ONEMOGUĆEN. I odmah potom: SUSTAV DALEKOMETNE VEZE
PRIVREMENO VAN FUNKCIJE.
- Prekrasno! -frkne Mara bijesno. - Na koliko dugo?
NEODREDIVO. PONAVLJAM, SUSTAV DALEKOMETNE VEZE
PRIVREMENO VAN FUNKCIJE.
Psujući, Mara isključi računalo. Učini se kako je noćas cijeli svemir protiv
nje. Podigne informatičku karticu koju je čitala prije nego što je zaspala, ali je
odmah ponovo odloži, pa ponovo ustane. Bilo je kasno, večeras je već
jedanput zaspala za stolom i ako ima imalo pameti jednostavno će odustati od
svega i poći u krevet.
Odšeta do prozora, nasloni se na drveni izrezbareni okvir i zagleda se u
gradska svjetla koja su se protezala u beskraj noći. Pokuša razmisliti o svemu.
Ne. bilo je to nemoguće. Nemoguće, apsurdno i nezamislivo. Leia Organa
Solo ju je, pomoću svojih pametnih špekulacija, proračunato navodila da
misli ono što bi nj ima odgovaralo! Nakon pet godina življenja s tim
osjećajima, Mara je trbala najbolje znati što misli i osjeća. Morala je znali
razlikovati stavrnost od onoga što stvarnost nije.
Ali, ipak …
Pred očima joj se ukaže prizor njezina sna. Carlissian, koji gorkom
odlučnošću zuri u nju, dok ga Vader i Skywalker opkoljavaju. Neizgovorena,
ali prpoznatljiva optužba u tim jantarnim očima. Optužba da je propustila
pobrinuti se za Skywalkera u Jabba Huttovom skloništu i da je njezin propust
doveo do svega ovoga. Poplava nemoćnog bijesa koja provaljuje dok se dvije
svjetlosne sablje dižu nad njegovu glavu. I posljednji uzvik, onaj koji će
zauvjek odzvanjati njezinim mislima:
 UBIT ĆEŠ LUKEA SKYWALKERA!
- Prestani! - dahne Mara, udarajući glavom o bočni okvir prozora. Slika i
riječi eksplodiraše u navali boli i bljesku iskrica, pa nestadoše.
Dugo je ostala stajati tu pored prozora, osluškujući potmulo lupanje svoga
srca i zaglušujućeg pulsiranja u svojim ušima, te misli koje su joj se kovitlale
po glavi bez početka i kraja. Sigurno je Car htio Sky walkera mrtvog … ali
Organa Solo nije bila u pravu. Morala je biti u krivu! Mara je bila ta koja je
željela ubiti Lukea Skywalkera, a ne neki duh iz njezine prošlosti.
Daleko, na drugoj strani grada, ugleda raznobojno svjetlo koje je toplim
sjajem obasjavalo okolne zgrade i oblake koji su se protezali nad njima.
Prizor prekine njezina tegobna razmišljanja. Bio je to sat na prastaroj
Središnjoj okupljališnoj dvorani, označavajući puni sat upravo onako kako ga
je označavao svaki sat svakoga dana kroz protekla tri tisućljeća. Svjetlo
promijeni teksturu, ponovo se pokrene i naposlijetku nestane.
Pola sata nakon ponoći. Izgubljena u svojim mislima, Mara nije ni
primjelila koliko je kasno. Ionako time neće ništa postići. Bolje bi joj bilo
poći u krevet i odagnati sve to iz svoje glave dovoljno dugo da uspije zaspati i
malo se odmoriti. Uzdahnuvši, odmakne se od prozora…
I zastane u pola pokreta, sleđena. Negdje u dubinama njezine podivjesti
upravo je zaurlalo zvono za usbunu.
Tu negdje, u blizini prijetila je opasnost!
Brzo izvuče svoj maleni pištolj iz futrole na podlaktici i osluhne. Ništa se
nije čulo. Pogledavši j oš jednom kroz prozor i pitajući se je li je natko mogao
vidjeti kroz reflektirajuće zastore, pođe tiho prema vratima. Osloni uho na
njih, ponovo osluškujući.
Na trenutak je vladala apsolutna tišina. Ali odmah zatim začuje tihi šum
koraka koji su se primicali, gotovo pretih da bi se čuo kroz debela drvena
vrata. Koraci… tihi, ali odlučni, ujednačeni, uvježbani … koraci kakve je
uvijek povezivala s profesionalnim borcima. Mara se napne, ali koraci
prođoše pored njezinih vrata ne zastajući, a zatim se njihov zvuk izgubi
negdje u udaljenom kraju hodnika.
Sačeka, izbroji do deset kako bi im dala vremena da odmaknu, a zatim
oprezno otvori vrata i pogleda van.
Ugleda četvoricu muškaraca odjevenih u odore službe sigurnosti u Palači
kako hodaju u romboidnoj formaciji. Dođoše do kraja hodnika i cijela grupa
uspori kada se čovjek na čelu skupine na čas zaustavi i ogleda po hodniku
koji je ležao pod pravim kutem u odnosu na onaj kojim su došli. On
naposlijetku kratko zamahne rukom i cijela se grupa izgubi iza ugla. Uputili
su se prema stepeništu koje je prema dolje vodilo u središnji dio palače na
nižim katovima, a prema gor u Kulu sa stalnim rezidencijama.
Mara ostade gledajući za njima, dok joj se glava bistrila a prvotna panika
gubila pod navalom adrenalina. Formacija u kojoj su hodali, očiti oprez ,
kratak pokret rukom i njezin vlastiti osjećaj opasnosti… sve to navodilo juje
na samo jedan mogući zaključak.
Imperijalna Obavještajna služba prodrijela je u Palaču.
Odmakne se od vrata i krene prema stolu, ali zastane na pola puta tiho
psujući. Jedan od prvih zadataka koje je skupina morala obaviti jeste
preuzimanje nadzora nad računalnim sustavima i sustavom veze. Svaki
pokušaj uključivanja alarma bio bi vjerojatno presretnut, a skupina bi odmah
bila obavještena da su primjećeni.
Što je značilo da je jedini način da ih se zaustavi bio taj da se ona sama
pobrine za to. Čvrsto obuhvativši držak pištolja prstima, Mara tiho klizne kroz
vrata svoje sobe u hodnik i zaputi se za uljezima.
Tek što je stigla do ugla i oprezno provirila u drugo krilo hodnika, iza sebe
začuje otpuštanje sigurnosnog otponca na laserskom pištolju. - U redu, Jade. -
promrmlja muški glas lik kraj njenog uha. - Spusti ga lijepo i polako. Gotovo
je!
 GLAVA 09

Admiral Drayson se dublje zavali u svom sjedalu i odmahne glavom. -

Žao mi je Carlissian, generale Bel Iblis.-reče vjerojatno već deseti pul nikako
je razgovor počeo. - Jednostavno ne možemo toliko riskirati.
Lando duboko udahne, pokušavajući prikupiti ono malo strpljivosti što
mu je preostalo. U pitanju je bio njegov znoj, njegov trud i rad, a Drayson je
upravo jednostavno odbijao mogućnost da im pomogne. - Admirale…
- Nije to toliki rizik, Admirale. - Bel Iblis glatko prekine Landa, glasom u
kojem je bilo puno više ljubaznosti nego što je Carlissian mogao unijeti u
svoje obraćanje. - Pokazao sam vam najmanje osam lokacija s kojih možemo
povući jednu napadačku fregatu na bar deset dana.
Drayson frkne. - Brzinom kojom je dosada napredovao, Veliki Admiral
Thrawn bi nam mogao preoteti još tri sustava za tih deset dana. Želiteli mu
pružiti priliku da se dokopa i četvrtog u tom vremenu?
- Admirale, tražimo samo jednu fregatu! -javi se Lando. - Ne treba nam
deset zvjezdanih krstarica ili orbitna bojna postaja. Što bi to Thrawn mogao
skrivati u rukavu pa da se nedostatak jedne fregate pokaže odlučujućim
faktorom u bitci?
- Isto bi mogao učiniti protiv dobro branjenog pristaništa sa samo jednim
teretnjakom? - aludirajući uzvrati Drayson pitanjem. -Budilo realni, gospodo.
Kada se nađete suočeni s nekim poput Thrawna, padaju sve uobičajene
postavke. On bi oko tog manjka mogao isplesti toliko nevidljivu zamku da je
mi ne bi uočili sve dok ne bude prekasno. On nam je to i ranije priredio.
Lando se namršti, ali istinu govoreći, nije mogao kriviti Draysona zbog
njegovog razmišljanja. Samo nekoliko mjeseci ranije, kad je zajedno s hanom
bio odveden u Bel Iblisovu tajnu vojnu bazu, bio je i sam napola uvjeren kako
se radi samo o veličanstvenoj i smiješnoj fami koju je Thrawn ispleo oko sebe
kako bi potpomogao svoje vojne pohode. I tek nakon bitke za Katanu Lando
se uvjerio u suprotno, a pritom naučio lekciju koju će pamtiti do kraja života.
- Admirale, svi se slažemo s ocjenom da je Thrawn izvanredan taktičar. - reče,
pažljivo birajući riječi. - Ali nemojmo pretjerivati uvjeravajući se kako je sve
što se događau galaksiji uključivi dio njegovog sveobuhvatnog plana čije si je
izvršenje zacrtao. Oteo je moje rezerve metala i izbacio Nomad City van
funkcije. Kladim se da je to sve što je htio.
 Drayson odmahne glavom. - Bojim se da se na to ne mogu osloniti,
Carlissian. Predočite mi dokaz da Imperija ne namjerava iskoristiti nedostatak
jedne napadačke fregate na jednoj od ovi lokacija, i bit ću spreman razmotriti
mogućnost da vam prepustim jednu na određeno vrijeme.
- Ma, dajte, Admirale …
- A da sam na vašem mjestu … -nastavi Drayson, kupeći pritom svoje
informatičke kartice sa stola Ne bih toliko potencirao vašu vezu s iskapanjem
ruda na Nkllonu. Većina nas se još uvijek sjeća kako je Thrawn upravo uz
pomoć vaše ruderske opreme izveo napad na Sluis Van pristaništima.
- A pomoću Landovog znanja o tim strojevima mi sma taj napad uspješno
odbili! - podsjeti Bel Iblis Admirala tihim glasom.- Neki od nas se sjećaju i
tog detalja.
- Da, ako pretpostavimo da je Thrawnova namjera bila oteti brodove iz
pristaništa. - odvrati Drayson ustajući od stola. - Osobno, moja je
pretpostavka da ih je samo htio izbaciti iz stroja, što je i uspio. A sada me,
molim vas, ispričajte. Imam obavezu ratovati!
Adiral ode, a Lando tiho uzdahne osjećajući se poraženim. -Toliko o toj
zamisli. - reče i sam skupljajući svoje informatičke kartice.
- Ne dopusti da te to obeshrabri. - posavjetova ga Bel Iblis. -Nisi toliko u
pitanju ti i Nomad Citz, ovdje se radi o meni. Drayson je oduvijek bio onak
koji je bjerovao kako je neslaganje s Mon Mothmom zapravo blaži oblik
izdaje i gotovo opredjeljivanje na stranu Imperija. Očito, i dan danas misli
jednako.
- Mislio sam da ste vi i Mon Mothma sve to razriješili. ~ reče Lando
listajući.
- O, jesmo, slegne Bel Iblis ramenima, obilazeći stol i krenuvši prema
vratima. Manje-više. Pozvala me je da se vratim pod okrilje Nove Republike,
ja sam se pomirio s činjenicom da ona vodi, i službeno gledajući, sada je sve
u redu. Ali stare uspomene teško blijede Stisne usne s malo gorčine u
pogledu. -A ja sam moram priznati da je moj razlaz s Savezom nakon
Alderaanske tragedije mogao bili izveden s više diplomatičnosti. Ti si
smješten u predsjeničkom gostinjskom krilu?
- Da. A vi?
- I ja sam tamo. Hajde, otpratit ću te.
Napustiše sobu za sastanke i krenuše niz nadsvođeni hodnik prema
dizalima. - Mislite li da bi se mogao predomisliti? - upita Lando.
- Drayson? - Bel Iblis odmahne glavom. - Nema šanse. Osim ako ne
uspijemo izvući Mon Monthmu iz ratnog stožera i natjeramo je da te sasluša.
Mislim da ti je jedina preostala šansa sačekati Ackbara i moliti se da se vrati
za dan ili dva. Čak i ako zanemariš važnost Nomad Citya, mislim da ti
Ackbar duguje uslugu zbog drugih stvari.
Lando se prisjeti mučne scene onomad kada je Ackbaru prvi puta rekao
kako se odriče čina i dužnosti generala. - Usluge mu ne moraju ništa značiti
ako i on zaključi kako se radi o namještaljci. -odvrati Lando. - Ne nakon što
su se jedanput opekli na Sluis Vanu.
- Istina. - prizna Bel Iblis. - Pogleda niz poprečni hodnik dok su prolazili
križanjem, a kada je ponovo okrenuo glavu gledajući pred sebe, Landu se
učini da se general namrštio. - Sve to nažalost djeluje još i više komplicirano
nego što doista jest, samo zbog prisustva tog Delta Source uhode kojeg je
Imperij ubacio u Palaču. To što Thrawn zasad nema nikakve planove s
Nkllonom, ne znači da neće smisliti nešto onog trenutka kad sazna kakve su
naše namjere.
- Ako sazna što mi namjeravamo. - ispravi ga Lando. - Znate, Delta
Source nije sveprisutan. Han i Leia su uspjeli izvesti nekoliko bitnih misija a
da uhoda nije saznala za njih.
- I time su dokazali učinkovitost malih skupina nad velikima.
Ipak, što prije otkrijemo taj izvor i stavimo ga van funkcije, to bolje po
nas.
Prođoše pored još jednog poprečnog hodnika i Bel Iblis ga ponovo
pažljivo promotri. I ovaj puta Lando je bio siguran da se general zbog nečega
namrštio. - Nevolje? - upita Lando.
- Nisam siguran. - odgovori Bcl Iblis. - Ne bi li u ovom dijelu Palače
trebalo biti stražara?
Lando se ogleda oko sebe. Koliko je mogao vidjeti, doista su bili posve
sami.-Nisu li ih možda sve povukli kal niže zbog prijema za delegaciju sa
Sarkana?
- Bili su ovdje ranije. - odvrati Bel Iblis. - Vidio sam najmanje dvojicu
kada sam dolazio iz svojih odaja.
Lando se osvrena pogledavajući iza sebe i osjećajući neku neodređenu
nelagodu. - Pa gdje su sada?
- Ne znam. - Bel Iblis duboko udahne. - Pretpostavljani da nemaš oružje
sa sobom?
Lando odmahne glavom. - Ostavio sam pištolj u sobi, nisam misli da će
mi trebati ovdje.
 - Vjerojatno i neće. - odvrati mu Bel Iblis zavukavši šaku pod ogrtač dok
se ogledava oko sebe. - Za ovo vjerojatno postoji jednostavno objašnjenje.
- Sigurno. - dometne Lando dohvativši svoj mali odašiljač. - Nazovimo ih
pa ćemo vjerojatno saznati o čemu se radi. - pritisne prekidač odašiljača …
I odmah Gillespee apotom i ugasi nakon stoje začuo samo tiho zujanje
statičkih smatnji na vezi. —Mislim da je objašnjenje upravo prestalo biti
jednostavno. - reče oporo. Iznenada osjeti kako mu nedostaje pištolj u ruci. -
Što ćemo sad?
- Moramo pronaći načina da uzbunimo Osiguranje Palače. -odvrati Bel
Iblis ogledajući se naokolo. - U redu. Ona dizala nam neće pomoći voze samo
do rezidencijskog krila Palače. Ali tamo na onoj strani je stepenište koje vodi
do središnjeg dijela Plače. Idemo tim puteni!
- Zvuči razumno. kinine Lando. Ali hajdemo prvo do moje sobe da
pokupim pištolj.
- Dobra ideja! - složi se Bel Iblis. - Ali ipak ćemo zaobići dizala.
Stepenište je na ovoj strani. Hajdemo, oprezno i tiho!
Stepenište je bilo jednako pusto kao i hodnik koji su ostavili za sobom.
Ali kada je Bel Iblis provirio kroz vrata koja su se otvarala sa stepeništa
prema hodniku, iznenada podigne ruku upozoravajući Landa. Primaknuvši se
bliže, i Lando proviri u hodnik.
Pred sobom ugleda jedan usamljeni lik koji se oprezno kretao duž
hodnika. Vitka žena, crveno-zlatne kose, u svojoj je ruci čvrsto stezala maleni
pištolj.
Mara Jade.
Začuje se tihi šum trenja metala o tkaninu kad je Bel Iblis izvukao svoj
pištolj. Domahnuvši Landu da ga prati, tiho krene niz hodnik za Marom.
Gotovo su je sustigli kada je stigla do ugla poprečnog hodnika. Ona
zastane na samome uglu i nagne se naprijed, pa proviri …
Bel Iblis podigne svoj pištolj. - U redu, Jade. -tiho progovori. - Spusti ga
lijepo i polako. Gotovo je!
Jedan dugi trenutak Lando je mislio da će se ona oduprijeti. Napola
okrene glavu, gledajući preko ramena u njih dvojicu i streljajući ih pogledom.
- Carlissian! - dahne, s nedvojbenim prizvukom olakšanja u glasu. Ili je to
bilo nešto drugo? - Imperijalci su u palači, prerušeni u Osiguranje. Upravo
sam vidjela četvoricu.
- Zanimljivo. - reče Bel Iblis pozorno je promatrajući. -A kamo si ti
krenula?
- Mislila sam kako bi bilo pametno saznati kamo su se uputili. - sikne ona
sarkastično. - Hoćet li mi pomoći ili ne?
Bel Iblis se malo nagne i proviri za ugao. - Nikoga ne vidim. Vjerojatno
su već otišli dolje. Pretpostavljam da su se zaputili u ratni stožer ili na prijam
za Sarkance.
Ali upravo tog trenutka svi se djelići zagonetke sklope u cjelovitu sliku u
Landovoj glavi. - Ne. - reče. - Nisu otišli dolje. Otišli su prema gore! Došli su
po Leiaine blizance!
Mara opsuje ispod glasa. - U pravu si. Thrawn ih je obećao onom luđaku
C’baothu. O tome se radi!
- Možda si u pravu. - reče Bel Iblis. - Gdje je tvoja soba, Carlissian?
- Dvoja vrata iza nas.-odgovori Lando, pokazavši glavom preko ramena.
- Idi pokupi svoj pištolj! -zapovjedi Bel Iblis ponovo provirujuči za ugao.
-Ti i Jade pođite onim krajem hosdnika i pronađite glavno stepenište.
Provjerite je li se netko već popeo onamo i ako nije, pokušajte upozoriti Hana
i Leiau. Ja idem dolje po pojačanje.
- Budite oprezni, možda su na stepeništu ostavili nekoga da im čuva leđa.
- upozori ga Mara.
- Možda, ali kladio bih se da imaju nekoga gore s istim zadatkom. -
odvrati joj Bel Iblis. - Pazite se! - pogledavši još jednom za ugao prije nego
što je krenuo, zamakne u hodnik.
- Čekaj ovdje. - reče Lando Mari, krenuvši nazad prema svojoj sobi. -
Odmah se vraćam.
- Dobro.
Lando otrči do svoje sobe i dok je otvarao vrata okrene se i pogleda prema
Mari. Još uvijek je stajala tamo gdje ju je ostavio, napola izvirujući u drugo
hodnik, napetog, ali čudno praznog izraza lica, ili bar one polovine lica koju
je on mogao vidjeti.
To lice. Lice koje mu je zbog nečega bilo poznato, uklapalo se u neko
prošlo vrijeme i mjesto, ali je cijela slika još uvijek izmicala njegovom
sjećanju.
Otrese se tih misli. Tko god da je bila, sada definitivno nije bio pravi
trenutak Za pokušaj otkrivanja. Han, Leia i njihova djeca bili su u smrtnoj
opasnosti… a on i Mara su bili jedini koji su ih mogli izvući iz toga.
 Okrenuvši se ponovo prema vratima, uleti u sobu.
Leia Organa Solo! Leia Organa Solo! Probudi se! U opasnosti si! Probudi
se, Leia Organa Solo, probudi se…
Ostavši bez daha, Leiase trgne iz sna, čujući posljednje odjeke tog
upornog glasa koji je odzvanjao njezinom glavom prije nego što se probudila.
Nekoliko snam zamagljenih trenutaka nije se mogla sjetiti gdje se nalazi, a
njezine oči i Jedi osjetila pretraživahu sobu žudeći za prepoznavanjem mjesta.
A zatim se i posljednji tračak omamljenosti izgubi i ona shvati da je u svojim
odajama u Carskoj Palači. Pored sebe začu hana kako tiho mrmlja u snu dok
se preokretao na krevetu. Na drugoj strani sobu spavahu blizanci, ušuškani u
svojoj kolijevci, a u sobi pored njezine je spavala Winter. Vjerojatno je
sanjala kristalno jasne slike koje su navirale iz njezinog savršenog pamćenja.
A izvan njihovih odaja …
Leia se namršti. Netko je bio na vanjskim vratima. Ne, nekoliko osoba.
Pet ili šest osoba… stajali su oko ulaznih vrata.
Leia se tiho izvuče iz kreveta, automatski posegnuvši rukama za pištoljem
i sabljom kojeje držala na podu. Vjerojatno nije bilo razloga za brigu
vjerojatno samo grupica djelatnika Osiguranja koji su iskoristili priliku da
malo pročavrljaju prije nego što nastave s redovitim obilaskom. Ipak, i ako se
radilo samo o tome, kršili su nekoliko strogih pravila o službi. Morat će
smisliti diplomatski, ali odlučan pristup kojim će ih podsjetiti na to.
Nečujno koracajući po debelom sagu, Leia iziđe iz spavaće sobe i prođe
kroz dnevne odaje uputivši se prema vratima, izoštravajući istovremeno svoja
Jedi osjetila. Ako bi uspjela čuti glasove stražara pred vratima, mogla bi ih
upozoriti jednog po jednog odmah ujutro.
Nije uspjela stići do vrata. Stane kao ukopana nasred dnevnih odaja kad je
čula tiho brujanje pred sobom. Naćuli uši, pokušavajući ignorirati otkucaje
vlastitog srca koji su bili glasni poput bubnjeva. Zvuk je bio prigušen, ali vrlo
prepoznatljiv, i Leia je znala da ga je već negdje čula.
I onda se iznenada sjeti: zujanje elektroničkog razbijača brava. Netko je
pokušavao provaliti u njezine odaje.
Nije imala vremena za bijeg, a nije imala ni kamo pobjeći … ali graditelji
Kule nisu bili glupi i predvidjeli su mogućnost ovakovih situacija. Podigavši
svoj pištolj i nadajući se da mehanizam još radi, Leia opali dva brza hica u
vrata.
Drvo od kojeg su vrata bila izrezbarena bilo je od najtvrđe i najizdržljivije
vrste koja je bila poznala galaksiji, i njezini su hici najvjerojatnij izdubili
samo plitke rupe na oplati, ne uspijevajući je probiti. Ali i to je bilo dovoljno.
Senzori ugrađeni u oplatu vrata registriraše napad i još dok je prasak hitaca
odzvanjao u Leiainim ušima, začuje se tresak teških metalnih vrata koja su se
sručila kroz utor negdje unutar drvenih vrata.
- Leia? -javi se Hanov glas iza njezinih leđa.zbog zvonjave koju je još
uvijek čula u ušima, učini se kako njegov glas dolazi iz velike daljine.
- Netko pokušava provaliti. - reče ona okrenuvši se i požurivši prema
mjestu gdje je stajao, na vratima spavaće sobe. - Uspjela sam zatvoriti
sigurnosna vrata na vrijeme, ali biojim se da ih to neće zadržati.
- U svakom slučaju, neće dugo. - složi se Han, pogledavajući prema
vratima. - idi u sobu i zovi Osiguranje - a ja ću se potruditi da ih još malo
zadržim.
- U redu. Budi oprezan - ovi se ne šale!
Samo što je izgovorila posljednje riječi, cijela se soba protrese. Uljezi,
zaključivši kako su obzirnost i neprimjetnost prestali biti važni, posvetiše se
razbijanju vanjeska oplate ulaznih vrata.
- Da, mislim da ovo ne bih nazvao šalom. - složi se Han bijesno.
- Probudi Winter i Threepioa i pokupi djecu. Moramo nešto smislili, i to
brzo!
Prvi prigušeni zvuk koji se razlijegao pod prekrasnim svodom stepeništu
koje je vodilo u Kulu mogao je bili udaljeni hitac pištolja, ali Mara nije bila
sigurna je li dobro ocijenila. Ali drugi, koji je uslijedio nakon trenutak-dva,
nije uopće bilo teško prepoznati.
- O-o! - dahne Carlissian. - Ovo mi se imalo ne dopada!
Zvuk još jednog pucnja odjekne niz stubište. - Zvuči kao veliki pištolj.
reče Mara napeto osluškujući. - Vjerojatno više ne mogu tiho otvoriti vrata.
- Ili žele samo blizance. - dometne Carlissian mračno, odmičući se od ugla
iza kojeg su zastali. - Hajdemo!
- Stani! - jekne Mara, uhvativši ga i zaustavljajući slobodnom rukom dok
je promatrala prostor koji se protezao pred njima. Široki luk prvog dijela
stepeništa završavao se prostranom galerijom ograđenom zanimljivo
isklesanom ogradom. S mjesta na kojem su stajali, Mara ugleda dva prolaza
koja su s galerije vodila na dva uža stepeništa koja su se penjala na gore.
Stubišta su bila izgrađena u Helix stilu - prolazi su ležali jedan nasuprot
drugome. - Ova mi galerija izgleda kao idealan položaj za stražara u zaleđu, a
ja noćas nisam raspoložena za zaustavljanje laserskih hitaca svojim tijelom.
Carlissian nestrpljivo promrsi nešto u pola glasa, ali se ipak ne pomakne.
Samo trenutak kasnije, bilo mu je drago što je poslušao. - U pravu si, ima
nekoga kod lijevog stepeništa.
- Što znači da je netko najvjerojatnije i pored desnoga. - reče Mara
prelazeći pogledom po krivuljama i udubinama uklesanim po kamenoj ogradi
galerije. Začuje se još jedan pucanj. Operativci Obavještajne službe se vole
skrivati po sjenovitim mjestima … - A dvojica stoje pred glavnim
stepeništem, po jedan sa svake strane. - dometne Mara. - Oko dva metra od
prvih stuba.
- Vidim ih. - odgovori Carlissian. - Ovo n eće biti lako. - Baci još jedan
pogled preko ramena, prema mjestu gdje se izdizao drugi dio stepeništa. -
Hajde, Bel Iblis, popni se već jednom!
- Da, bolje bi mu bilo da požuri. - složi se Mara pogledavajući prema
četvorici Imperijalaca i pokušavajući se sjetiti rasporeda prostorija u Kuli. -
Vrata na odajama Leiae Organae Solo neće dugo izdržati.
- Ni približno onoliko dugo koliko će nas zadržati ova četvorica ljigavaca!
- složi se Carlissian bijesno huknuvši kroz zube. - Stani malo! Ostani ovdje -
nešto mi je palo na pamet!
- Kamo ćeš? - upita ga Mara dok se odmicao od ugla.
- U glavni hangar. - odgovori joj Carlissian, krenuvši prema stepeništu iza
njih. - Chewbacca je bio tamo prije nekog vremena, popravljajući Falcon.
Ako je još uvijek tamo, možemo se popeti vanjskim zidom Kule i izvući ili.
- Kako?-bila je uporna Mara. Prozori na tim odajama izrađeni su od
transparentnog čelika! Ne možeš ih razbiti a da pri tom ne ubiješ sve one koji
su u sobi!
- Neću ih morati razbijati. - odvrati Carlissian lukavo se smješkajući. -
Leia ima svjetlosnu sablju. Ti samo zaposli ove momke, hoćeš li?
Pojuri prema stepeništu i nestane. - Baš! - omakne se Mari, ali se potom
ponovo okrene prema Imperijalcima i drugom stepeništu. Jesu li primjetili da
se ona i Carlissian šuljaju naokolo? Vjerojatno jesu. Ali, ako je tako, onda
onaj tip kod lijevog stepeništa vjerojatno stoji predaleko izvan zaklona kako
bi je namamio van.
Pa, bila je voljna udovoljiti mu. Prebacivši pištolj u lijevu ruku, desnom se
osloni o ugao zida i oprezno nacilja …
Hitac iz desnog hodnika promaši njezin pištolj tek za dlaku i zaspe je
kišom krhotina. - Sranje! - prokune Mara, brzo povlačeći ruku i otresajući
prašinu i krhotine sa sebe. Znači, dečki su za grube igre? Nema problema - i
ona je znala igrat po tim pravilima. Obuhvativši čvršće držak pištolja, Mara
izleti iz zaklona …
Spasila ju je iznenadna sirena za opasnost koja se oglasila negdje u
podsvjesti. Mara klekne na jedno koljeno i sagne se nisko nad tlo. Istog
trenutka, u izrezbareni kameni zid udare dva laserska hitca, upravo na ono
mjesto gdje joj se trenutak ranije nalazila glava. Mara se nagonski baci
unazad i dočeka na bok, očiju i oružja uprtili u mjesto odakle su hitci stigli.
Bilo ih je dvojici i tiho su se kretali prema njoj, niz hodnik na drugoj
strani stepeništa Mara dva puta brzo opali dok se prevrtala na stomak, ali oba
njezina hica promaše cilj. Zgrabivši pištolj objema rukama i pokušavajući se
ne obazirati na uzvratnu vatru koja je tukla nepodnošljivo blizu, nacilja onog
koji joj je dolazio s desna i opali dvaput.
Muškarac se trzne i pade na pod dok mu je pištolj još uvijek refleksno
pucao, ali je srećom pogađao samo strop. Jedan hitac prošišti pored Marinog
uha dok je ciljala prema drugom muškarcu, drugi opali još bliže jer je ugrabio
trenutak i preciznije naciljao…
Iznenada, zrak iznad marine glave ispuni zaglušujuća i zasljepljujuće kiša
laserske vatre. Imperijalac pred marom pade kao pokošeni snop bantha trave i
ostane nepomično ležati.
Mara se brzo okrene. Ugleda šestoricu djelatnika Osiguranja koji su hitali
prema njoj uspinjući se uz stepenište, s oružjem u rukama. Za njima je trčao
Bel Iblis. - Jesi li dobro? - poviče.
- Dobro sam. - zagunđa ona, otkotrljavši se dalje od ugla. U pravi
trenutak. Imperijalci na galeriji, nakon što im je propala akcija iznenađenja,
otvoriše vatru iz sveg raspoloživog oružja. Mara se hitro osovi na noge,
sagibajući se kako bi izbjegla kišu kamenih krhotina koja se sasipala sa
zidova. - Carlissian je otišao dolje u hangar dovikne Bel Iblisu, pokušavajući
nadječeti grmljavinu oružja.
- Znam, mimoišao sam se s njim dok smo se uspinjali. - kimne general
dok su stražari jurili pored njega. - Što se ovdje dogodilo u međuvremenu?
- Nekoliko zakašnjelih pridošlica na zabavu. - odgovori mu Mara kriveći
vrat kako bi provirila u hodnik. - Vjerojatno su se vraćali iz komunikacijskog
centra. Njihovi kompanjoni s galerije su mi pokušali odvući pozornost dok su
se ovi došuljali s leđa. zamalo im je uspjelo.
- Drago mi je što nije. - reče Bel Iblis gledajući preko Marinog ramena. -
Naredniče?
- Neće biti lako, gospodine. - dovikne mu zapovjednik straže
nadglasavajući buku. -Stiže na e-web teška strojnica iz skladišta - čim stigne,
možemo ih počistiti s galerije. Ali dok ne stigne, možemo ih samo zadržavati
i nadati se da će napraviti nešto glupo.
Bel Iblis polako kimne glavom, usana stisnutih u tanku liniju, napetog
izraza lica. Bio je to izraz koji Mara nije viđala često i samo na licima
najboljih vojnih zapovjednika. Bio je to izraz lica zapovjednika koji se
spremao poslati svoje ljude u sigurnu smrt. -Ne možemo čekati. - reče.
Napetost je još uvijek bila tu, ali mu je glas bio čvrst i odlučan. Grupa koja je
gore otvoriće vrata na Hanovim odajama puno prije nego što strojnica stigne
dovdje. Moramo ih odmah srediti!
Zapovjednik straže duboko udahne. - Razumijem, gospodine! Dobro,
dečki, čuli ste generala! Nađite si zaklon i krećemo!
Mara korakne bliže Bel Iblisu. - Neće uspjeti, ne na vrijeme, tiho reče
generalu.
- Znam. - odgovori joj on bolno. - Ali, što ih više izbacimo iz stroja sada,
manje ćemo briga imati kada se ostali spuste ovamo.
Njegov pogled ponovo odbludi nekamo iza njezinih leđa. -Onda …- doda
gotovo nečujno -… kad budu imali taoce sa sobom.
Odjekne posljednja salva laserskih pucnjeva, a zatim prigušeno cviljenje
metala koji se lomi i potom zavlada apsolutna tišina. - O, Bože! - jaukne
Threepio iz ugla u kojem se pokušavao pričiniti što nezamjetljivijim. - Bojim
se da su sigurnosna vrata popustila!
- Drago mi je što si s nama, pa ne živimo u neznanju! - reče Han uzrujano,
očima pretražujući Winterinu spavaću sobu. Potpuno beskorisno, pomisli
Leia. Sve što su mogli iskoristiti u svrho obrane, već su postavili na svoje
mjesto. Winterin krvete i teška škrinja naslanjali su se na dvoja vrete koja su
vodila van iz sobe, a ormar su privukli pred prozor i izvrnuli ga na stranu
kako bi ga iskoristila kao zaklon iza kojeg će pucati. Sve dok uljezi ne provale
kroz jedna ili oboja vrata, nije im preostajalo ništa drugo doli čekanje.
Leia duboko udahne zrak, pokušavajući umiriti svoje uznemireno srce. Još
od onog prvog pokušaja otmice na Bimmisaarijti, mogla je o napadačima
razmišljati kao o Imperijalcima koji se žele dočepati samo nje i nikog drugog.
Nije to bila najugodija primisao, ali se nekako privikla na nju tijekom dugih
godina ratovanja.
Ah ovej je put bilo drugačije. Ovaj puta nisu proganjali nju i njezine
nerođene blizance. Ovaj su put došli po njezinu djecu, djecu koju su fizički
mogli oteti iz njezina naručja i odvesti ih nekamo gdje ih nikada više ne bi
uspjela pronaći.
 Čvršće obuhvati držak sablje. Ne! To se neće dogoditi! Ona neće dozvoliti
da se to dogodi!
Izvana se začuje prigušeni zvuk lomljave drva. - Upravo su sredili kauč. -
promrsi Han. -1 stolac. Zapravo, nisam ni vjerovao kako će ih to usporiti.
- Bar smo pokušali. - primjeti Leia.
- Aha. - tiho frkne Han. - Znaš, već ti mjesecima govorim kako nam treba
više namještaja u ovim odajama.
Leia se plaho osmjehne i stisne mu ruku. Uvijek se mogla, pouzdati da će
Han pokušati olakšati situaciju svojim primjedbama. - Nikada mi to nisi
rekao. - odvrati mu. - Zapravo te nikada ni nema ovdje. - Pogleda unazad
prema Winter koja je sjedila na podu ispod prozora od trnsparentnog čelika,
držeću po jedno dijete u svakoj ruci. - Kako su?
- Mislim da se bude. - promrmlja Winter tiho.
- Da, u pravu si. - potvrdi Leia, dotaknuvši svojim umom oba djeteta,
pokušavajući ih umiriti i utješiti koliko je mogla.
- Samo da ostanu tiho! - promrsi Han. - Onom društvu tamo vani ne
trebamo odmah odati gdje smo.
Leia kimne, osjećajući kakoje prožima novi val očajanja. Iz dnevnnih
odaja vodila su dvoja vrata prema spavaćim sobama, i šanse njihovih
napadača bile su pedeset-pedeset da će izabrati prava, ona iz kojih se skrivao
njihov plijen. S oružjem kakvo su očito imali sa sobom, čak i ako krenu
prema pogrešnima, izgubit će tek nekoliko minuta. Ali, nekoliko je minuta
moglo značiti puno - razliku između života i smrti.
Iz pravca njihove spavaće sobe začuje se grmljavina laserskog udara, i
Leia za trenutak ponovo počne disati, osjetivši djelomično olakšanje. Ali
samo na trenutak. Smao trenutak kasnije zvuk ponovo odjekne, ali ovaj put iz
pravca vrata sobe u kojoj su se nalazili. Suočeni s dvojim vratima, Imperijalci
su odlučili razvaliti i jedna i druga.
Leia se okrene prema Hanu i opazi kako je on promatra. - Ipak će ih to
usporiti makar na trenutak. - podsjeti je, više je tješeći nego govoreći istinu. -
Moraju se podijeliti u dvije grupe. Još uvijek imamo malo vremena.
- Još samo kad bi uspjeli nešto napravili s lim vremenom dahne Leia,
bespomoćno se ogledavajući po sobi. Godine koje je Winter provela putujući
po cijeloj galaksiji sa Službom nabavke i logistike, navikle su je da se na
opterećuje bespotrebnim stvarima, i upravo zbog toga Leiain pogled ne uoči
ništa što bi im moglo poslužiti.
 Izvana se začuje još jedna salva hitaca, a potom uslijedi i prigušen zvuk
lomljave. Obična drvena vrata koja su vodila u spavaću sobu uskoro će
popustiti, a nakon toga će između njih i napadača ostati samo unutarnja
zaštitna vrata. Leia se ponovo ogleda po sobi, dok joj je očajavanje
paraliziralo um. Ormar, krevet, škrinja… i to je bilo sve. Ništa, samo još
zaštitna vrata, prozor i goli zidovi.
Zidovi …
Leia odjednom postane potpuno svjesna sablje koju držaše u ruci. - Han,
zašto jednostavno ne iziđemo odavdje? - upita, osjećajući kako je prožima
novi val nade. - Mogu jednostavno prosjeći prolaz kroz zid prema drugoj
sobi. I ne moramo stati na tome, možemo biti ne drugoj strani hodnika prije
nego što uspiju razbiti vrata!
- Da, već sam pomislio na to. - tegobno odgovori Han. -Problem je u tome
da su se i oni vjerojatno dosjetili iste stvari.
Leia s teškom mukom proguta knedlu. Da, imperijalci su vjerojatno bili
spremni i na tu mogućnost. - A da se pokušamo izvući prema dolje? bila je
uporna. Ili prema gore? Misliš li da su se sjetili da bi mogli pobjeći kroz
strop?
- Vidjela si Thrawna u akciji. - odvrati Han. - Što ti misliš?
Leia tužno uzdahne, a kratki bljesak nade nestane. Bio je u pravu. Ako je
Veliki Admiral Thrawn osobno planirao napad, mogli su jednostavno otvoriti
zaštitna vrata i predati se.sve što im je još moglo pasti napamet Admiral je
vjerojatno predvidio do najsitnijeg detalja, osmislivši protupotez na svaku
njihovu moguću akciju.
Odlučno odmahne glavom. - Ne! - reče naglas. - On nije nepobjediv!
Nadmudrili smo ga i ranije, i možemo to ponovo uraditi. - okrene se kako bi
pogledala Winter i svoje blizance, koji još uvijek spavahu na njezinim
rukama, tamo pod prozorom …
Prozor…
U redu! - reče napeto. - A da pokušamo izići kroz prozor?
Han se zabulji u nju. - Kroz prozor.. .kamo?
- Kamo god možemo otići. - odgovori Leia. Laserski su hitci već muklo
udarli po zaštitnim vratima. - Gore, dolje, u stranu… svejedno mi je!
Han je još uvijek nepomičnu zurio u nju zapanjen. - Srce, ako to dosada
nisi sama primjetila, ja ti moram reći da su ovi zidovi glatki kao staklo. Čak
se ni Chewbacca ne bu mogao uspeti uz njih sa svojom penjačkom opremom!
 - Upravo zato oni i ne očekuju da pođemo na tu stranu. - odvrati Leia
pozorno gledajući u prozor. - Možda bih mogla izdubiti oslonce za ruke i
noge svojom sabljom …
Zastane u pola rečenice, zabuljivši se u prozor. Ne, nije to bila odbljesak
svjetla iz sobe. Doista je ugledala par pozicijskih svjetala koja su im se
primicala. - Han…
On se okrene i pogleda. - O-o! - dahne. - Još društva! Krsno!
- Ili možda spasitelji? - upita Leia, oklijevajući.
- Sumnjam. - odmahne Han glavom, proučavajući svjetla koja su se
primicala. - Pucnjava je počela tek prije par trenutaka. Samo malo …
Leia još jednom pogleda prema prozoru. Svjetla koja su se vidjela vani
počeše se paliti i gasiti. Promatrala je njihovo bljeskanje, pokušavajući ga
usporediti sa svim kodovima koje je znala…
- Kapetane Solo! -javi se Threcpio, uzbuđenim glasom. -Kao što znate,
tečno govorim više od šest mimlijima jezika i narječja…
- To je Chewbacca! - prekine ga Han, ispravljajući se na noge, pa počne
mahati obim rukama pred prozorom.
-…a čini se da je ovaj signal u nekakvoj vezi s kodom koji koriste
profesionalni igrači sabacca kada se…
- Moramo se riještiti ovog prozora! - reče Han zirnuvši prema vratima iza
sebe. - Leia?
- U redu. - odgovori ona, odlažući pištolj i ustajući, čvrsto držeći sablju
obim rukama.
-… nađu u situaciji da ih vara treća ili četvrta strana u partiji…
- Začepi! - presne Han obraćajući se Threepiou, pomažući istovremeno
Winter i blizancima da se osmaknu od prozora. Svjetla s druga strane prozora
brzo su im se primicala i Leia ugleda nejasan obris Falcona, obasjan
prigušenim svjetlima grada koji se protezao podnjima. Glavom joj
proletijedna neugodna uspomena … Noghriji su se, prilikom napada na
Bpfasshu poslužili Falconom kao mamcem. Ali, Imperijalci se ne bi sjetili
koristiti šifru igrača sabacca … ili?
Gotovo da joj i nije više bilo važno. Radije bi se suočila s neprijeteljem na
palubi broda nego sjedila ovdje čekajući da jednostavno ušetaju u sobu. Znala
je da će moći osjetiti je li to doista Chewbacca u letjelici prije nego što se
nađu unutar broda. Korakne prema prozoru, uključi svoju sablju i visoko je
digne …
 Upravo tog trenutka se iza njezinih leđe skrše sigurnosna vrata, uz
potmuli trošak.
Leia sr okrene u mjestu, ugledavši kroz dim i prašinu likove dojice
muškaraca koji odgurnušcu stranu masivnu škrinju, aodmeh se potom baciše
na pod u isto vrijeme kada je i Han zgrabio njezinu ruku i povukao je prema
dolje. Kiša laserskih hitaca zaspe zid i prozor iza njih, a Leia pipajući posegne
za pištoljem koji je minutu ranije odložila. Tik uz nju, Han je već uzvraćao
vatru, na obazirući se na to što je izložen njihovoj vatri, vireći iz zaklona koji
im je pružao ormar. Na vrtaima se pojave još četvorica Imperijalaca,
pridruživši se pucnjavi koja je poput tuče zasipala i parala ormar. Leia stisne
zube, uzvraćajući vatrom vođena iskustvom stečenim u svim ovim dugim
godinama i Silom, znajući unaprijed koliko se besplodni njezini pokušaji. Što
je duže trajala ova razmjena vatre, to su veće šanse bile da će neki od hitaca
pogoditi jedno od njezine djece.
Ali tog trenutka, nenadano, osjeti kako joj je noešto dotaklo um. Mentalni
pritisak, napola prijedlog, napola zahtjev … govorilo joj je…
Duboko udahne zrak. - Stanite! - poviče preko barikade koja ih je
zaklanjala. - Prestanite s pucnjavom! Predajemo se!
Pucnjava zastane, u zatip posve prestane. Položivši svoj pištolj na vrh
izbušenog ormara, podigne ruke visoko u zrak, praćena budnim i
sumnjičavim pogledom dvojice Imeprijalaca koji su se pored vrat apodizali na
noge. Pokuša ignorirati Hanov zapanjeni pogled …
Ograda uz desni rub stepeništa raspe se u oblak kamenih krhotima i
prašine kada ju je koncentrirana paljba stražara konačno uspjela probiti.
Uzvratna vatra s odmorišta pogodi jednog od stražara upravo u trenutku kada
je ograda popustila. Muškarac pade na leđa i ostane nepomično ležati. Mara
sumnjičavo proviri iza ugla, pokušavajući vidjeti bar nešto preko gomile
skršenog zida i kroz bljeskove laserske vatre, pitajući se jesu li zapravo u
svom tom neredu koji su napravili, uspjeli izbaciti iz stroja onog Imperijalca
koji je tukao po njima.
Jesu. Kroz dim i prešinu koji su se polako slijegali na tlo, ogleda zgrčeni i
prašinom pokriveni obris tijela. - Sredili su jednog. -izvjesti Bel Iblisa
pogledavši ga preko ramena. - Ostala su nam još trojica.
- I oni koji su gore, koliko god ih bilo. - podsjeti je general, napetog lica. -
Nadajmo se kako će se Solova legendarna sreća osmjehnuti i ovaj put, te da
će uzeti pod svoje okrilje i Leiau i djecu, i sve one koje budu uzeli za taoce.
- Već drugi put spominjete taoce. - reče Mara.
Bel Iblis slegne ramenima. - Jedin će se s taocima uspjeti izvući odavdje. -
reče. - Siguran sam da su i oni toga svjesni. Jedini drugi izlaz bi im bio prema
gore, a ja sam Carlissianu već zapovijedio da okupi grupu lovaca koja će
nadzirati krov palače. Ako im presiječemo taj izlaz, preostaje im samo ovaj
pravac.
Mara se zapanjeno zagleda u njeg, osjetivši kako joj ledeni trnci klize niz
kralježnicu. Previše zaokupljena cijelom ovom gužvom i strkom otkako je sve
započelo, nije imala vremena zastati i razmisliti o svim detaljima situacije u
kojoj su se našli. Ali tog trenutka, Bel Iblisove rijeći i neka njezina nejasna
prisjećanja stopiše se u jasnu i kompletnu sliku, osupnuvši je.
Par trenutaka ostade nepomično stajati, ponovo premećući glavom ono što
je upravo shvatila, pitajući se je li u pravu ili se radi o konstrukciji njezinih
prenapetih živaca. Ali, nije bilo dvojbe. U svemu spozna potpis Velikog
Admirala Thrawna. To je morao biti ispravan odgovor!
Cijeli bi plan uspio …osim u jednom detalju! Thrawn očito nije znao da je
i ona u Palači. Ili nije vjerovao da je ona doista bila Careva Ruka …
- Vratit ću se! - dovikne Bel Iblisu, obišavši ga i jurnuvši natrag prema
hodniku. Zaokrenc za ugao , pogleda uprtog u rezbarije koje su se protezale
usporedo s najvišim rubom zida. Ovdje bi negdje trebala bili neprimjetna
oznaka koju je tražila …
Ugleda je. zaustavi se ispred dijela koji se po ničemu nije razlikovao od
ostatka ukrasa, ogledajući se niz oba kraka hodnika. Skywalker i Organa Solo
možda i mogu prihvatiti njezinu prošlost ne predbacujući joj zbog nje, ali je
sumnjala da bi bilo tko drugi ostao jednako ravnodušan prema tome. Hodnik
je bio potpuno pust. Istegnuvši se kako bi dosegnula rezbariju, umetne dva
prsta ujedan od utora, pustivši da toplina njezine ruke probudi senzore
ugrađene u zid.
Ploča se rastvori uz tihi škljocaj.
Mara klizne u otvor, pa zatvori ploču za sobom i ogleda se. Carevi
privatni prolazi, koji su bili izdubljen paralelno s tunelima dizala, bili su uski i
skučeni. Usprkos tome, bili su dobro osvjetljeni, čisti i zvučno izolirani, i što
je bilo najvažnije, kroz njih je mogla zaobići Imperijalce koji su se utaborili
na odmorištu stepeništa.
Dvije minute kasnij, prošavši tri uska stepeništa, Mara se nađe na katu na
kojem su se nalazile odaje Organe Solo. Duboko udahnuvši nekoliko puta,
pripremajući se za okršaj, Mara se provuče kroz otvor skriven iza ukrasne
ploče i iskorači u hodnik.
Uz svu onu pucnjavu koja je tutnjala tri kata niže, Mara je očekivala
zateći još jednu grupu koja bi osiguravala zaleđe otmičarima i u ovom dijelu
Palače. I bila je u pravu. Ugleda trojicu muškaraca u odorama Osiguranja koji
čučahu pored zida, okrenuti leđima prema njoj. Nadzirali su suprotni kraj
hodnika. Buka teške laserske vatre koja je dopirala s druge strane bila je
dovoljno glasna da priguši tihi zvuk njezinih koraka i vjerojatno nijedan od
njih nije bio svjestan njezinog prisustva sva dok nije otvorila vatru i pobila ih.
Mara ih na brzinu pregleda i nakon što se uvjerila da više ne predstavljaju
nikakovu prijetnju, uputi se prema odajama Organe Solo.
Tek što je dtigla do njih i počela se probijati preko krša koji su Imperijalci
ostavili za sobom razbijajući glavna vrata, trgne se na zvuk eksplozije koji
dopre iz sobe i nakratko zagluši pištoljsku paljbu.
Mara stisne zube začuvši kako opkoljena grupa uzvraća vatrom čije je
tutnjanje bilo izmješano s muklim udarima hitaca napadača. Jurne li unutra
znajući da ne može računati ni na kakav zaklon, bila je sigurna da će je
pokositi. S druge strane, bude li gubila vrijeme oprezno se šuljajući, bilo je
vjerojatno da će netkog iz Leiaine grupe platiti životom prije nego što ona
uspije pronaći prevu poziciju za napad.
Osim ako …
Leia Organa Solo, pozove je bezglasno, prepustivši se Sili jednako kao i
onda kcda je Carlissian otišao po svoj pištolj. Ni tada,ni sada zapravo nije bila
si’gurna da ju je Leia doista i čula. Mara je. Za leđima sam im. Predajte se!
Čujete li me? Predajte se! Predajte se! Predajte se!
Upravo u trenutk kad je stigla do sljedećih vrata, začuje Leiain povik,
jedva čujan kroz grmljavinu pucnjave Stanite! Prestanite s pucnjavom!
Predajemo se!
Nakon toga Mara oprezno proviri kroz vrata. Ugleda četvoricu
Imperijalaca kako stoje i kleče pored nagorjelog dovratka, ciljajući pištoljima
u unutrašnjost prostorije. Ugleda još dvojicu u sobu kako se pridižu s poda
zatrpanog komadima drveta i zida. Nijedan od nnjih nije obraćao pažnju na
ono što im se događalo iza leda.
Mara se opako osmjehne, podigne pištolj i zapuca.
Smakne dvojicu prije nego što ostali postadoše svjesni da ih netko napada
s leđa. treći pade još dok se okretao prema njoj, bez uspjeha pokušavajući
nacilja’i prema njoj. Četvriti je gotovo već bio spreman pucati kada ga hitac
iz sobe sruši na pod.
Pet sekundi kasnije, sve je bilo svršeno.
Jedan je preživio. Ili je bio napola živ.
- Mislimo da je on zapovijedao skupinom. - reče Bel lb lis Hanu dok su
hodali niz hodnik prema bolničkom krilu. - Vjerujemo da se radi o bojniku
Himronu, ali ne možemo biti sigurni u to sve dok se ne probudi iz nesvjesti.
Ako se probudi.
Han kimne glavom, pogledavši u prolazu prema dva stražara koja su sad
avjesno stajala na svojim položajima. Ako ništa drugo, ovaj je upad makar
potresao službu Osiguranja. Bilo je krajnje vrijeme! - Znate li kako su ušli u
Palaču?
- To će bitii prvo pitanje koje ću mu postaviti. - odgovori Bel Iblis. - Leži
na odjelu intenzivne njege. Ovuda…
Lando ih je, zajedno s jednim medicinskim tehničarom, već čekao pred
vratima. - Jesu li svi dobro? - upita Lando, pažljivo pogledavajući prijetelja. -
Poslao sam Chewia gore, ali meni su rekli da mosam ostati pored
zarobljenika.
- Svi su dobro. - odgovori Han dok je Bel Iblis prošao pored njega i
povukao tehničara u strannu. - Chewie je stigao prije nego što sam otišao.
Pomaže Leiai i Winter da se smjeste u drugim sobama. Usput, hvala ti na
pomoći!
- Nema na čemu. - promrsi Lando. - Posebice jer zapravonismo ništa
uspjeli napraviti osim gledati što se događa. Zar ih niste mogli zadržati dvije
minute duže?
- Ne gledaj me tako, prijatelju, nisam ja za to kriv. - odvrati Han. - Mara je
određivala vrijeme, ne ja.
Landovim licem preleti sjenka. - Da. Mara …
Hen ga namršteno pogleda. - Što bi to trebalo značiti?
- Ne znam, zapravo. - odvrati Lando odmahujući glavom. -Nešto me muči
u vezi s njom. Sjećaš li se našeg posjeta Karrdeovoj bazi na Myrkru, malo
prije nego što se pojavio Thrawn, pa smo se morali skrivati u šumi?
- Da, rekao si da misliš kako ti je odnekud poznata. - odgovori Han. I
njega je ta Landova primjedba kopkala posljednjih mjeseci.
- Jesi li se ikada sjetio gdje si je to vidio prije toga?
- Još nisam. - odvrati Lando nezadovoljno. - Ali uskoro hoću.
Predosjećam to.
Han pogleda prema Bel Iblisu i tehničaru, sjetivši se što mu je Luke rekao
nekoliko dana nakon toga, dok su se vraćali s Myrkra prema Coruscantu.
Rakao je kako mu je Mara otvoreno priznala da ga želi ubiti. - Ma gdje god da
si je vidio ranije, čini se da je trenutno na našoj strani.
 - Da. - odvrati Lando mračno. - Možda.
U tom trenutku ih pozove Bel Iblis da mmu se pridruže. -Pokušat ćemo ga
probuditi. - reče. - Hajdemo!
Uđoše u bolničku sobu. Oko ležaja za intenzivnu njegu motalo se
nekoliko medicinskih tehničara i droida, a po strani stajahu tri najbolja
Ackbarova obavještaj na časnika. Na Bel Iblisov znak, jedan od tehničara
uradi nešto s zavojem oko zarobljenikove nadlaktice. Dok su Lando i Han
sjedali na stolce tik uz krevet, zarobljenik zakašlji i odmah polom otvori oči. -
Bojniče Himron? - upita ga jedan od obavještajaca. - Čujete li me, bojniče?
- Da. - dahne Imperijalac, trepćući. pogled mu zabludi po ljudima
okupljanim oko njegova ležaja. Han opazi kako je taj pogled odjednom
poslao prisebniji i oprezniji. - Da. ponovi čovjek, jasnijim i razgovjetnijim
glasom.
- Vaš napad nije uspio. - reče mu obavještajne. - Vaši su ljudi izginuli, svi
osim vas. Još uvijek nismo sigurni hoćete li vi ostali na životu.
Himron uzdahne i zatvori oči, ali mu lice ostade budno i oprezno. - Ratna
sreća. - reče naposlijetku.
Bel Iblis se nagne naprijed, bliže zarobljeniku. - Kako ste ušli u Palaču,
bojniče?
Pretpostavljani da … to više nije važno. - promrmlja Himron. počne se s
mukom boriti za dah. - Stražnja vrata… ugrađeni…davno…tajni prolaz. Vrata
su zaključana iznutra… ona nam je otvorila.
- Netko vas je pustio unutra? - ponovi Bel Iblis. - Tko?
Himron ponovo otvori oči. - Naša veza u Palači. Ime joj je … Jade.
Bel Iblis i Han se pogledaše. - Mara Jade?
- Da. - Himron ponovo sklopi oči. - To je sve što vam zasad mogu
dopustiti, generale Bel lblis. -javi se glavni liječnik. - Potreban nm je odmor i
moramo ga stabilizirati. Možda za dan ilidva bude dovoljno jak da vam
odgovori na još neka pitanja.
- U redu je. odgovori jedan od obavještajaca. - Rekao nam je dovoljno za
početak
- Sačekajte trenutak. -zovne ih Han pošavši za njima. – Kamo ste krenuli?
- A što mislite? - odvrati jedan od obavještajaca pitanjem. -Idemo uhititi
Maru Jade. ,
- Osnovom čega? Zbog izjave jednog imperijalnog časnika?
 - Nema izbora, Solo. - tiho se javi Bel Iblis, položivši ruku na Hanovo
rame. - Nakon ovako ozbiljne optužbe, ne preostaje nam ništa drugo nego je
privremeno zatvoriti, zbog mjera predostrožnosti. Ne brini se, raščistit ćemo
to.
- Raščistite to što prije. - upozori ih Han. - Imperijalni agent, malo sutra!
Skinula ih je bar trojicu pred mojim očima!
Iznenada umukne ugledavši izraz Landova lica. - Lando?
Carlissian polako svrne pogled na Hana i zabulji se unjega. -To je to! -
tiho reče. - Tamo sam je vidio! Ona je bili jedna od plesačica u Jabba
Huttovom skloništu na Tantooinu. Tamo sam je vidio kad srno te krenuli
spasiti!
Han se namršti. - Kod Jabbe?
- Da. i. nisam siguran … ali u svoj onoj strci, prije nego što smo krenuli
prema Velikoj jami Carkoona …mislim da se sjećam kako je tražila od Jabbe
da je povede na Sail Bargeu. Ne, nije tražila …preklinjala ga je moglo bi se
reći.
Han pogleda prema besvjesnom bojniku Himronu. Careva ruka? A Luke
mu je rekao da ga želi ubiti…
Pokuša odbaciti te misli. - Ne zanima me gdje je bila. - reče. -Ipak nam je
skinula one Imperijalc es vrata! Hajde, idemo pomeći Leiai da smjesti
blizance. Nakon toga ćemo se pozabaviti ovim što se događa oko nas.
 GLAVA 10

Prema Karrdeovom mišljenju, točionica Whistler’s Whrilpool na Tiogand

bila je jedan od najdojmljivijih primjera dobre ideje koju je u ništila
nesposobnost njezinih autora da sagledaju sve njezine detalje. Smještena na
obali Troganovog najgušće naseljenog kontinenta, točionica je bila izgrađena
oko prirodne formacije koju su zvali Šalica, oble stjenovite udubine koja se
svojim dnom otvarala prema moru. Šest puta dnevno, obilne Troganove plime
su dizale i spuštale razinu vode u Šalici, pretvarajući je u divlji bijeli vodeni
vrtlog. Stolovi točionice protezali su se u koncentričnim krugovima oko ruba
Šalice, spojeni u uspjelu kombinaciju luksuza i dramatičnog prirodnog
okruženja. Bila je to savršena kombinacija koja je mogla privući milijarde
ljudskih i stranih bića koja su imala sklonost prema takvim spojevima.
Bar su tako mislili oni koji su točionicu osmislili i izgradili. Nažalost,
previdjeli su tri bitna detalja: prvo, takvo je mjesto moralo neizbježno postati
turistička atrakcija podložna hirovima tržišta; drugo, da će morati preurediti
cijeli taj prostor u svrhu drugačijeg oblika zabave istog onog trenutka kada se
spektakularnost potroši i postane nešto što više ne privlači; i treće, čak i kada
bi preuređenje bilo uspješno izvedeno, buka koju je dizala voda u Šalici
učinila bbi je besmislenom i rastjerala bi sve goste.
Narod Calius saj Leelooa na Berchestu znali su prepoznati smanjeni
interst turista, pa su prerasli u trgovinski centar. Narodi Trogana jednostavno
su napustili Whistler’s Whrilpool.
- Još uvi jek se nadam kako će netko otkupiti ovo mjesto i oživiti ga.-
prinijeli Karrde pogledavajući po praznim stolcima i stolovima, dok je
zajedno s Avesom hodao kroz lokal idući prema jednom od separea na samom
rubu Šalice u kojem je već sjedio jedan lik čekajući ih. Jasno su se vidjeli
tragovi nebrige po cijelom lokalu, ali je Karrdea tješila pomisao da je moglo
biti i gore.
- I meni se uvijek sviđalo ovdje. - složi se Aves. - Jeste pomalo bučno, ali
danas je tako i na bilo kojem drugom mjestu.
- U svakom slučaju, buka otežava prisluškivanje onoga što se govori za
drugim stolovima. - dometne Karrde. - Samo zbog toga treba cijeniti ovo
mjesto. Zdravo, Gillespee!
- Karrde. - kimne Gillespee pozdravljajući ih, ustajući od stola i pruživši
im ruku. - Već sam se počeo pitati hoćete li uopće doći.
 - Sastanak je zakazan tek za dva sata. - podsjeti ga Aves.
- Ma, daj, molim te! - reče Gillespee lukavo se smijuljeći. -Otkad to Talon
Karrde dolazi nekamo točno na vrijeme? Iako, mogli ste si prištedjeti trud -
moji su ljudi već provjerili cijelo mjesto.
- Cijenim tvoj trud. - reče mu Karrde. Naravno, to nije značilo da će on
povući svoje ljude s istog tog zadatka. Dok god mu je Imperija dahtala za
vratoma a jedan se imperijalni garnitzon nalazio na manje od dvadeset
kilometara odavdje, malo dodatnog osiguranja nikako ne može škoditi. Imaš
li popis gostiju?
- Ovdje je. -odgovori Gillespee izvukavši informatičku karticu i pružajući
je Karrdeu. - Bojim se da nije onoliko dug kao što sam se nadao.
- Nema veze.-odvrati mu Karrde, pregledavajući popis. Doista, gostiju
neće biti puno, ali radilo se o odabranima uključujući neka od najvećih imena
iz svijeta krijumčara. Brasck, Par’tah, Ellor, Dravis - to je vjerojatno bila
Billeyeva skupina. Sam Billey u posljednje vrijeme nije nikamo odlazio.
Mazzic, Clyngunn ZeHathbra, Ferrier …
Naglo podigne glavu i pogleda Gillespeeja. - Ferrier? Upita. -Niels
Ferrier, ona lopuža?
- Da, to je taj. - kimne Gillespee, namrštivši se. - Bavi se on i
krijumčarenjem.
- I radi za Imperiju! - dometne Karrde.
- Pa i mi radimo za njih. Slegne Gillespee ramenima. - A prema onome što
sam čuo, i ti si u istome kolu.
- Nepričam o krijumčarenju robe u ili iz imperijalnih svijetova. - reče
Karrde. - Govorim o direktnom radu za Velikog Admirala Thrawna. Za njega
on obavlja “nevažne” zadatke, poput otmice čovjeka koji je Admiralu mogao
odati lokaciju Katana flote, naprimjer!
Gillespeejevo lice vidno pobijeli. Vjerojatno se prisjetio svog
vratolomnog bijega s Ukioa, tek korak ispred Imperijalaca koji su ga
progurali i istih onih koji su tom Katana flotom zauzeli njegov svijet. - Ferrier
je to uradio’.’
- I uživao radeći to, čini mi se. odgovori Karrde, izvlačeći svoj odašiljač i
uključivši ga. - Lachtone?
- Tu sam. - odgovori Lachlonov glas istog trenutka.
- Kako stoje stvari oko garnizona?
- Kao da su svi na dopustu. - odgovori Lachton suho. - Već tri sata nitko
nije niti ušao, niti izišao.
Karrde izvije jednu obrvu. - Doista? Vrlo zanimljivo! Kako stojima s
polijetanjima i slijetanjima? I kretanjem unutar kompleksa garnizona?
- Ništa! - odgovori Lachton. - Ne šalim se, Karrde. Ovo mjesto izgleda
kao da je skroz izumrlo. Vjerojatno su dobili neke nove holograme za obuku,
ili takvo što.
Karrde se napeto nasmiješi. - Da, siguran sam da je to u pitanju. Dobro,
pripazite na njih. Počne li bilo kakovo kretanje, odmah me obavjesti!
- Naravno.
Karrde isključi odašiljač i vrati ga za pojas. - Imperijalci se nemiču iz
svog garniz.ona. - obavijesti ostale za stolom. - Izgleda se uopće ne miču bilo
kamo.
- Nije li to ono što smo i htjeli? - upita Gillespee. - Ne mogu nam upasti
na zabavu ako su se začahurili u garnizonu, ili?
- Slažem se. - kimne Karrde. - Ali, s druge strane, nikad dosada nisam čuo
da je kompletan imperijalni garnizon uzeo slobodan dan.
- U pravu si. - složi se Gillespee. - Osim ako ova velika Thrawnova
ofenziva nije mobilizirala sve ljudstvo, a te trećerazredne garnizone ostavila
pod nadzorom minimalnih snaga.
- To bi im bio samo dodatan razlog da češće patroliraju i pokažu kako su
još uvijek tu. - reče Karrde. - Netko poput Velikog Admirala Thrawna računa
na percepciju protivnika kako bi njome prikrio praznine među svojim
snagama.
- Možda bi trebali otkazati sastanak. - predloži Aves, s nelagodom
pogledavajući prema ulazu. - Moguće je da su nam namjestili klopku.
Karrde pogleda iza Gillespeeja, u zapjenjenu vodu koja je oplahivala litice
Šalice. Za manje od dva sata, voda će pasti na najnižu razinu i smiriti se, i
upravo je zbog toga zakazao sastanak u to vrijeme. Ako ga sada iznenada
otkaže, priznat će pred svim tim velikim krijumčrskim njuškama da je
Imperija utjerala Talon K.arrdeu toliki strah u kosti da se počeo bojati i
sjenki…- Ne. -odgovori polako. - Ostajemo! Na kraju krajeva, naši gosti neće
biti baš bespomoćni i nepripiemljeni. A trebali bi i na vrijeme saznati krenu li
ovi iz garniozona prema nama Slabašno se nasmješi. - Zapravo, isplati se
ostali makar da otkrijemo što im je ovaj put na pameti.
Gillespee slegne ramenima. - Možda nište ni ne planiraju. Možda smo
zavarali imperijalne obavještajce toliko dobro da nemaju pojma kako se
uopće sastajemo.
 - Teško bi to oslikalo Imperijalnu Obavještajnu službu koji svi tako dobro
poznajemo i volimo. - razuvjeri ga Karrde ogledajući se naokolo. - Ipak,
ostaje nam još dva sata do početka sastanka. Pogledajmo što još možemo
urediti u međuvremenu.
S|edili su u potpunoj tišini. Svaki pojedinac i svaka grupa za svojim
stolom, pozorno ga slušajući dok je govorio. Kada je konačno završio i
pogledao svakog ponaosob, Karrde je shvatio da ih nije uspio uvjeriti.
Brasck to i potvrdi naglas, u ime svih.-Lijepo govoriš, Karrde.
- progovori Brubbianac, a tanki mu je šiljasti jezik pri tom palacao između
usana, kao da kuša zrak. -Netko bi mogao reći strastveno, ako bi se takva
jedna riječ uopće mogla upotrijebiti kad si ti u pitanju. Ali ne i uvjerljivo.
- Zar doista nisam uvjerljiv, Brasck? - upita Karrde. - Ili mi samo ne
uspjeva razbiti vašu odbojnost prema ideji da se suprotstavite Imperiji?
Izraz Brasckova lica se ne promijeni, ali Ijusjkava čelično siva koža
njegove glave - jedini komad kože na njegovom oklopljenom tijelu, zapravo
posivi malo intenzivnije. - Imperij dobro plaća za krijumčarenu robu. - reče.
- Plaća li dobrho i za rhobove? - upita Par’tah na svom pjevuckavom
Ho’Din jeziku. -Zmijolike izrasline na njetinoj glavi blago se zatalasaše kad
je usta razvukla u Ho’Dinsku grimasu koja izražava gađenje. - Ko i za žrtve
vaših otmica? Niste nimalo bolji nego što je to bio Hutt.
Jedan od Brasckovih tjelohranitelja poče se pridizati iz svog sjedala -
jedan od onih koji se zajedno s Braskom oslobodio nametnutog služenja Jabbi
Huttu nakon što su Luke Skywalker i njegovi saveznici obezglavili tu
zloglasnu zločinačku organizaciju.
- Samo netko tko nije poznavao Hutta može reći tako nešto. -drekne
čovjek, udarivši šakom po stolu naglašavajući svoje riječi.
- Nismo se došli raspravljati. - reče Karrde prije nego što je Par’tah ili
netko od njezinih istomišljenika mogao odgovoriti.
- A zašto smo uopće došli? - progovori Mazzic, zavaljen u svoje sjedalo
između rogatog Gotala i lijepe, ali pomalo praznoglave žene kojoj je kosa bila
složena u visoku kompliciranu građevinu ukrašenu bezbrojnim ukrasnim
iglama optočenim dragim kamanjem.- Oprosti mi, Karrde, ali meni je ovo
zvučalo kao poziv za regrutiranje od strane Nove Republike.
- Da, a Han Solo nam je nedavno servirao isto to. - složi se Dravis,
podigavši noge na stol. - Billez je već rekao kako ga ne zanima prijevoz
tovara Nove Republike.
- Preopasno je. - dometne Clyngunn, odmahujući svojom bogatom crno-
bijelom grivom. - Previše, previše opasno.
- Doista? - upita Karrde potiskujući iznenađenost. - Zašto je propasno?
- Ti kao da nisi odavdje? - zagrmi ZeHethbra, ponovo odmahujući
grivom. - Sve dok Imperija nastavi ovim tempom napadati teretnjake Nove
Republike, stavljaš glavu u torbu svaki put kad se letjelicom odlijepiš od tla!
- I što time želiš reći? - upita ponovo Karrde. - Da jačanje Imperija postaje
ozbiljna zapreka daljnjem normalnom obavljanju naših poslova?
- A ne, Karrde, nećeš! -javi se Brisck, priprjetivši mu dugim prstom. -
Nećeš nas uvjeriti da se uklopimo u tvoju šemu time što ćeš izvrtati naše
riječi!
- Nisam dosada predložio nikakovu šemu, Brasck. - odvrati mu Karrde. -
Sve što sam vam predložio bilo je da Novoj Republici proslijedimo svaku
korisnu informaciju na koju naiđemo o obavljanju naših uobičajenih poslova.
- A ne misliš li kako će Imperija pomislili kako je naše djelovanje
neprihvatljivo i neprimjereno? - upila Brasck.
- Otkad je nas brhiga što lmperhija misli? - uzvrati nm Ptr’tah pitanjem.
- Otkada je Veliki Admiral Thrawn preuzeo zapovjedništvo nad
Imperijom. - bezobzirno odvrati Brasck. - Čuo sam priče o tom knezu rata,
Par’tah. On je taj koji je potukao moj svijet i bacio ga u okove Imperije.
- To bi ti trebao biti dovoljan razlog da ustaneš protiv njega. -naglasi
Gillespee. - Ake te je strah od onnoga što bi ti mogao uraditi sada, samo
pomisli što će ti uraditi onnoga dana kada mu cijela galaksija padne šaka.
- Ništa nam se neće dogoditi ako mu se ne suprotstavimo. - bio je uporan
Brasck. - Previše ovise o našim uslugama da bi nam učinili nažao.
- To je krasna teorija. - javi se glas iz zaleđa skupine. - Ali mogu ti već
sada reći da ne vrijedi ni pišljive pare.
Karrde pogledom potraži govornika. Bio je to velik, zdepast muškarac, s
žbunom tamne kose i bradom. Iz usta mu je provirivala nezapaljena cigara, -
A vi ste…? - upita Karrde, iako je pretpostavljao o kome se radi.
- Niles Ferrier.- predstavi se. I mogu vam reći da vaša odluka da gledate
svoja posla neće nimalo utjecati na Thrawna odluči li da vas želi smlaviti.
- Ali čujemo i da dobro plaća, -javi se Mazzic, tobože usredotočen na
milovanje ruke svoje prijateljice.
- To ste čuli, ha? - zaurla Ferrier. - A jeste li čuli i to da me je oteo na New
Covu i zaplijenio mi brod? A zatim mi zapovjedio da mu obavim jedan prljavi
posao, poslavši me na izvršenje u jednom od svojih brodova koji je, kakve li
slučajnosti, bio miniran? O, pa zamislite kakva je trebala biti kazna ako
odbijem izvršiti njegovu zapovjed.
Karrde se ogleda po sobi, osluškujući tiho žuborenje vode na dnu Šalice
iza svojih leđa, držeći jezik za zubima. Solo mu nije ovako opisao Ferrierovu
ulogu u cijeloj stvari. Ipak, usprkos svemu što je čuo, više je vjerovao onome
što mu je Solo ispričao, nego riječima jednog lopova. Mada, bilo je moguće i
da je Solo pogrešno povezao stvari. A ako je Ferrierova priča mogla pomoći u
uvjeravanju ove grupe kako je nužno da se suprotstave Imperiju…
- Jesi li bio plaćen za ono što si propatio? - upita Mazzic.
- Naravno da sam bio plaćen. - prezirno puhne Ferrier. - Ali nije to bit
priče.
- Meni jeste. - odvrati Mazzic, okrenuvši se kako bi pogledao Karrdea. -
Žao mi je, Karrde, ali još uvijek nisam čuo nijedan razlog zbog kojeg bih
morao stavljati glavu na kocku.
- A što je s Imperijinom proizvodnjom klonova? - podsjeti ga Karrde. - To
te ne zabrinjava?
- Pa, nisam oduševljen time. - prizna Mazzic. - Ali pretpostavljam da je to
problem Nove Republike, ne naš.
- A kada će postati naš prhoblem? - upita ga Par’tah. - Kada Imperhija sve
krhijumčarhe zamjeni klonovima?
- Nitko nas neće zamijeniti klonovima. -javi se Dravis. - Znaš, Karrde,
Brasck je u pravu. Imperija nas previše treba da bi nas gnjavila … pod
uvjetom da se ne opredijelimo za suprotnu stranu.
- Upravo tako! - Složi se Mazzic. - Mi smo poslovni ljudi, kratko i jasno.
Ja želim da tako i ostane. Ako Nova Republika može nadmašiti cijenu koju
Imperija plaća po informaciji, bit će mi drago prodati je Novoj Republici. Ali
ako ne može… - slegne ramenima.
Karrde kimne, priznajući sam sebi poraz. Možda Par’tah bude voljna
nastaviti raspravu i pridružiti se. možda čak i par drugih. Ellor, na primjer. Taj
se Duroanac dosada držao po strani, što je kod njegove vrste najčešće značilo
da prihvata prijedlog. Ali nitko drugi nije povjerovao onome što im je Kanile
pričao, a nastavi li ih i dalje uporno nagovarati, samo će ih razdražiti Možda
kasnije promjene mišljenje i shvate koliko stvarnu prijetnju predstavlja
jačanje Imperije. -U redu. - progovori naposlijetku. Mislim da je ovime jasno
kakav je vaš stav prema ovom problemu. Hvala vam što ste došli. Možda
možemo okvirno odrediti termin još jednog sastanka za …
 Bez ikakovog upozorenja, snažna eksplozija odjekne kroz Whistler’s
Whrilpool.
- Ostanite gdje jeste! - odjekne elektronski pojačan glas negdje iz dimne
zavjese koja se digla. - Licem se okrenite na ovu stranu! Da se nitko nije
pomaknuo! Svi ste uhićeni u ime Imperije!
Karrde virne preko glava svoje sleđene publike prema stražnjem dijelu
točionice. Kroz zavjesu dima i prašine ugleda obrise dvoreda tridesetak
imperijalnih vojnika kako se probijeju kroz ruševinu koja je nekada
predstavljala zid lokala. Uz njih, kao pojačanje na bokovima, stupala su po
dva para zvjezdanih jurišnika. Iza dvoreda, jedva vidljivi kroz prašinu i dim,
nisko su lebdjela dva bijelo oklopljena mlazna transportera. - No, ipak su
odlučili doći na zabavu. - promrsi sam sebi u bradu.
- I to uz veliki tresak. - složi se Gillespee stojeći tik do njega.
- Izgleda da si ipak bio u pravo što se tiče Ferriera.
- Možda. Karrde pogleda prema Ferrieru, napola očekujući da će ugledati
kako se zadovoljno cereka.
Ali Ferrier nije gledao u njegovom smjeru. Sva je njegova pažnja bila
usmjerena nekamo u stranu. Uopće nije gledao u vojnike koji su mu se
primicali,nego u dio zida koji se protezao na desno od rupe koju su
Imperijalci probili. Karrde usmjeri pogled na istu stranu..
Upravo u pravo vrijeme da ugleda jednu tamnu sjenku koja se odlijepi od
zida i tiho se provuče za leđa jedne grupe jurišnika.
- A možda i nisam. - reče Karrde Gillespeeju, gotovo neprimjetno
kimnuvši glavom prema sjenci. - Pogledaj, tamo iza Ellorova ramena!
Gillespee glasno udahne. - Što je, dođavola, ono?
- Ferrierov ljubimac Defel, pretpostavljam. - odgovori Karrde.
- Ponekad ih zovu i utvarama - Solo mi je pričao o ovome. To je to! Jesu li
svi spremni?
- Spremni smo! - odgovori Gillespee, a potom i cijeli zbor tihih glasova
potvrdi isto. Karrde preleti pogledom po licima svojjih kolega krijumčara i
njihovih pomoćnika. Svaki mu par očiju čvrsto uzvrati pogled. Iz tih je
pogledao čitao kako se prvobitni šok, izazavan nenadanim Imperijalnim
upadom, pretapa u hladni bijes… da, bili su spremni. Sjenka Ferrierov Defela
stiže do kraja reda Imperijalaca koji su stupali naprijed. Iznenada, jednog od
jurišnika nešto doslovno odigne od tla i odbaci na ostatak skupine, rušeći ih
na pod. Oni koju mu se nađoše najbliže reagiraše nagonski, istog trenutka
okrećući oružje u smjeru iz kojegjedošao napad, ali na toj strani ne ugledaše
ništa.
- Sad! - zapovjedi Karrde tiho.
Krajičkom oka ugleda kako se negdje na rubu Šalice pojaviše dvije duge
cijevi BlasTech A280 laserskih pušaka i otvaraju vatru.
Prva salva pokosi sredinu prvog reda Imperijalaca. Prva grupa vojnika
pade prije nego što su se ostali uopće uspjeli snaći i zakloniti se iza praznih
stolova i stolaca. Karrde iskorači naprijed, prevrne stol pred sobom pa se
spusti na jedno koljeno, zaklanjajući se.
Gotovo da i nije bilo potrebe za tim. Nešto je odvuklo pažnju Imperijalaca
s njihovih uhićenika za samo jedan fatalan trenutak…prije nego što je Karrde
uspio izvaditi svoje oružje iz futrole, cijeli se lokal ispuni laserskom vatrom.
Brasck i njegovi tjelohranitelji onesposobiše cijeli vod jurišnika u prvom
valu napada koji potraja tek nekoliko sekundi. Tukući po njima dobro
usklađenom vatrom, pokazaše kako Brubbianci nisu zaboravili svoju
plaćeničku prošlost. Par’tah i njezina grupa se usredotočiše na drugi kraj reda
Imperijalaca. Njihovo je oružje bilo manje i ne tako razorno kao Brasckovi
teški pištolji, ali ipak dovoljno opsano da zadrži Imperijalce tijesno
priljubljene uz zaklone. Dravis, Ellor i Chyngunn iskoristile opću gungulu i
posmicaše, jednog po jednog, preostale zvjezdanu jurišnika. S druge strane je
Mazzic, ne obazirući se na vojnike koji su mu se primicali, upravo raznio
jedan od transportera pred zgradom.
Bila je to hvale vrijedna zamisao. - Avcs! Kein! poviče Karrde
nadglasavajući pucnjavu. - Pucajte po transporteru!
Obojica, smješteni iza njega na samom rubu Šalice, doviknuše da su ga
čuli i samo trenutak kasnije iznad Karrdeove glave protutnj i salva laserskih
hitaca ciljajući prema transporteru. Karrde proviri tek centimetar iznad ruba
stola i ugleda Mazzicovu pratilju. Raspuštena joj se kosa prelila po ramenima,
a izraz joj ne bijaše više praznoglav. Upravo je hitnula posljednju od svojih
igala prema jednom od vojnika i s smrtonosnom preciznošću pogodila svoj
cilj. Drugi Imperijalac proviri iz svog zaklona i nacilja prema njoj, ali odmah
potom i padne nakon što ge je Karrdeov hitac dohvatio po grudima. Nekoliko
hitaca potrese Karrdeov zaklon, zaprašivši zrak oko njega iverjem i natjeravši
ga da se spusti malo bliže podu. Izvana se začuje zaglušujući tresak
eksplozije, a trenutak zatim još jedan.
I to je bio kraj.
Karrde se oprezno pridigne i proviri iz zaklona. I ostali su se polako
pomalali i ogledali po kršu oko sebe, još uvijek spremno držeći oružje u
rukama. Clyngunn je držao jednu ruku odmaknutu od trupa, dok je drugome
pretraživao džep u potrazi za zavojem. Braskova tunika je na nakoliko mjesta
bila propaljena, a njegov je oklop pod negorjelim mjestima bio pokriven
plikovima. - Jesu li svi čitavi?- poviče Karrde.
Mazzic se ispravi u svojjoj punoj visini. Čak i sa tolike udaljenosti,
Karrde prinijeli da je oružje držao toliko čvrsto da su mu članci pobjelili. -
Pogodili su Lishmu. - reče, smrtonosno mirnim glasom.- Nije čak ni stigao
pucati!
Karrde spusti pogled na slomljen stol pod Mazzicovim nogama i na
Gotala koji je nepoketno ležao na tlu, napola zatrpan kršem. -Žao mi je. - reče
Karrde doista osjećajući tugu. Gotali su mu uvijek bili nekako dragi.
- I meni je žao. - reče Mazzic spremajući pištolj natrag u futrolu i
promatrajući Karrdea svojim plamtećim pogledom. - Ali Imperij će zažaliti
još i više. U redu, Karrde. Uvjerio si me! Gdje pristupam?
- Što dalje odavdje, mislim. - odgovori Karrde, zureći kroz razrušeni zid u
plamteće transportere pred zgradom. Otkači odašiljač s pojasa i prinese ga
usnama. Vani se ništa nije micalo, ali je sumnjao da će to potrajati. - Druga je
grupa vjerojatno već na putu ovamo. Torve, javi se!
- Ovdje sam. -javi se Torveov glas. - Što se, do bijesa, tamo dogodilo?
- Imperijalci su naposlijetku odlučili pridružiti se zabavi. -kiselo mu
odgovori Karrde.-Prišuljali su nam se s dva transportera. Ima li kakvih
pokreta na vašoj strani?
- Ništa. - odgovori Torve. - Ne znam odkuda su došli, ali s ove piste nije
nitko uzletio.
- Ista stvar i na mojoj strani. - priključi se Lachton. - Garnizon je još
uvijek tih poput groba!
- Nadajmo se da će tako i ostati, bar za neko vrijeme. - reče Karrde. -
Prenesite poruku ostalima: povlačimo se prema brodu.
- Stižemo! Vidimo se kod broda.
Karrde isključi odašiljač i okrene se. Gillespee je upravo pomagao Avesu i
Feinu da se uspnu preko ruba Šalice. Na leđima im je još mlataralo remenje
koje ih je držalo za stijenu cijelo ovo vrijeme. - Dobro obavljeno, gospodo. -
oda im priznanje. - Hvala vam.
- Nema na čemu. odgovori Aves oslobađajući se remenja i prihvaćajući
pušku iz Gillespeejevih ruku. Iako je voda bila na svojoj najnižoj razini,
prinijeli Karrde, uzgon zraka i vodene maglice je ipak potpuno promočio
njegove pomagače. - Je li vrijeme za odlazak?
 - Što prije odemo, to bolje. - odgovori Karrde, okrenuvši se kako bi
ponovo pogledao kolege krijumčare. Pa, gospodo, vidimo se u svemiru.
Nitko ih nije čekao u zasjedi pored Wild Karrdea. Nije bilo zasjede, nisu
ih proganjali, nije bilo zvjezdanog razarača koji bi ih sačekao u orbiti planete.
Prema svim tim pokazateljima, moglo sezaključiti da se napad na Whistler’s
Whrilpoolo zapravo nije ni dogodio, nego je u pitanju bila masovna
halucinacija!
Ali to ne bi moglo objasniti uništenim točionicu, niti olupine dvaju
transportera koji su još uvijek tinjali pred njom, a ni stvarne ozljede koje su
neki od krijumčara zaradili. Naravno, ni mrtvog Gotala.
- I, što ćemo dalje? - upita Dravis. - Želiš da ti pomognemo otkriti
lokaciju postrojenje za proizvodnju klonova, zar ne?
- Da. - odgovori mu Karrde odsutan duhom. - Znamo da ih transportiraju
kroz Poderis, pa se nameće zaključak kako bi bilo logično započeti potragu od
Orus sektora.
- Nekada su ih transportirali kroz Poderis. - primjeti Clyngunn.
- Thrawn je dosada mogao promijeniti rutu.
- Čak i da jeste, morao jeostaviti neki trag koji se može slijediti.
- dometne Karrde, - Tako! Pa, jesmo li se dogovorili?
- Moja je grupa uz tebe. - hitro se ubaci Ferrier. - Zapravo, Karrde, ako
želiš mogu nabaviti tvojim ljudima par pravih bojnih brodova.
- To bih mogao razmotriti, - obeća mu Karrde. - Par’tah?
- Pomoći ćemo ti u potrhazi. reče Par’tah, s toliko bijesa u glasu da je i
Karrde ostao zatečen. Gotalova smrt pogodila ju je jednako kao i Mazzica. -
Imperhija za ovo morha platiti!
- Hvala li. - reče Karrde. - Mazzic?
- Slažem se sa Par’tah. - odgovri Mazzic hladno. - Ali mislim da im treba
ispostaviti vrlo visok račun. Vi pođite u svoj lov na klonnove. Ja i Ellor
imamo nešto drugo na pameti.
Karrde pogleda u Avesa, međutim on samo slegne ramenima.
- Ako ih želi opaliti po njušci, zašto bi ga mi zaustavljali? – promrsi Aves.
Na te riječi i Karrde rezignirano slegne ramenima, pa kimne.
- U redu. - reče Mazzicu. - Sretno vam bilo! Samo pazite da ne zagrizete
više no što možete progutati.
 - Nećemo, ne brini. - odvrati Mazzic. - Odlazimo! Vidjet ćemo se kasnije.
Virnuvši kroz promatračnicu, Karrde ugleda trag dvaju odlazećih brodova
s desne strane njihove labave formacije. Svjetla na trenutak zatrepera, a
potom nestanu kad su brodovi ubrzali do brzine svjetlosti i nestali u dubinama
hiper-svemira. - Ostao si još samo ti, Brasck. - ponovo porgovori Karrde. -
Što kažeš?
Iz zvučnika se začuje dug, piskutav uzdah. Još jedna neprevodiva
Brubbianska jezična gesta. - Ne mogu i ne želim se suprotstaviti Velikom
Admiralu Thrawnu. - konačno odgovori. -Budem li odao informacije Novoj
Republici, bit će to čin koijm ću navuči njegovu mržnju i bijes na sebe. - I
opet uslijedi jedna nerazumljiva verbalna kanonada. - Ali neću se miješati u
vaše poduhvate, niti ću skrenutia Admiralovu pozornost na njih.
- Pošteno. - kimne Karrde. Bilo je to, istinu govoreći, puno više nego što
je mogao očekivati od Brascka. Brrubianski strah od Imperije bio je dobro
poznat. - U redu. Okupimo svoje ljude i nađimo se ponovo na Chazwi za,
recimo, pet dana. Sretno!
Ostale skupine potvrdiše dogovor i oproste se, pa jedni za drugima
ubrzaju u brzinu svjetlosti. - Toliko o našoj neutralnosti. - uzdahne Aves dok
je provjeravao navigacijski sustav. - Mara će poludjeti kad sazna što se
dogodilo. Usput, kada se vraća?
- Čim pronađem načina da je dopremim ovamo. - odgovori Karrde
osjetivši sitan ubod krivnje. Prošlo je već nekoliko dana otkako je primio
njezinu poruku kako su ona i Ghent spremni pridružiti im se. Pretpostavljao je
da je poruci trebalo nekoliko dana da stigne do njega i vjerovao je da je Mara
u međuvremenu zbog tolikog čekanja toliko pobjesnila da bi komotno zubima
mogla rastrgati metalni oklop. Nakon što je Imperija posljednji put povisila
ucjenu na naše glave Coruscantova orbita vjerojatno vrvi od lovaca na glave
koji nestrpljivo čekani da se pojavimo tamo.
Aves se nelagodno promeškolji u sjedalu. - Misliš li da se to dogodilo i
dolje u točionici? Misliš li da je neki lovac na ucjenjene glave saznao za
sastanak i otkucao nas Imperijaleima?
Karrde se zagleda u zvijezde, razmišljajući. - Ne znam što bih mislio o
svemu onome. - prizna. - Lovci na ucjenjene glave u pravilu ne otkucavaju
takve stvari vlastima, osim ako nemaju neku vrst dogovora o podjeli nagrade.
S druge strane, kad Imperijalci krenu u prepad, čovjek bi očekivao da to
odrade puno bolje nogo što su to ovi napravili.
- Osim ako nisu namjeravali uhvatiti samo Gillespeeja i nisu znali da smo
i mi ostali ondje. - primjeti Aves oklijevajući. -Pretpostavljam da bi im tri
voda vojnika i dva transportera bila dovoljna ako su htjeli pokupiti samo
njega.
- I to je moguće. - prizna Karrde. - Ali teško je povjerovati da su njihovi
obavještajnci napravili toliki propust. U svakom slučaju, zamolit ću naše veze
na Troganu da se potiho propitaju o svemu tome. Vidjet ćemo mogu li otkriti
odakle je postrojba došla i tko im je dojavio da ćemo biti tamo. U
međuvremeno, posvetimo se našem lovu. Sledimo to!
Niles Ferrier se podlo smješkao pod tom svojom neurednom bradom,
prinijeli Pellaeon dok su jurišnici dovodili zdepastog krijumčara prema
zapovjdenom brodu. Bio je to zao, samodovoljan smješak koji je pokazivao
kako nema pojma zašto su ga ovaj put doveli na palubu Chimaerae. -Stigao je,
Admirale. promrmlja Pellaeon.
- Znam. smireno odgovori Thrawn, još uvijek okrenut leđima skupini koja
im se približavala. Bio je vrlo miran, ali su mu oči plamtjele ubilačkim
sjajem. Namrštivši se, Pellaeon se uspravi u svojoj punoj veličini. Ono što
slijedi nikako neće biti ugodno.
Skupina stigne do Thrawnovog zapovjednog mjesta i zaustavi se. - Niles
Ferrier, Admirale. - zapovjednik voda obavi prijavak. - Prema Vašoj
zapovjedi.
Veliki Admiral Thrawn ne učini ni pokreta. Dok je Pellaeon promatrao
krijumčarevo lice, s njega nestane samozadovoljstva. -Bili ste na Troganu
prije dva dana. - konačno progovori Thrawn još uvijek se ne okrenuvši prema
njemu. - Sastali ste se s dvojicom muškaraca za kojima je Imperij raspisao
nagradu. Zovu se Talon Karrde i Samuel Tomas Gillespee. Osim toga,
nagovorili ste jednu malu i nepripremljenu postrojbu imperijalnih vojnika,
pod vodstvom poručnika Reynol Koska da izvede brzi prepad na sudionike
toga skupa. Prepad koji nije uspio. Je li to istina?
- Naravno da jeste. - kimne Ferrier. - Vidite, zato sam vam i poslao
poruku. Kako bi znali da…
- Zanima me zašto ste sve to uradili. - prekine ga Thrawn, konačno
okrenuvši svoj stolac kako bi se suočio s Ferrierom. – I zanima me možete li
mi navesti jedan razlog zbog kojeg vas ne bih trebao pogubiti odmah sada.
Ferrierova se usta otvore u šoku. - Što? - upita. - Ali… povezao sam se s
Karrdeom. On.. .on mi nakon ovoga vjeruje… razumijete? U tome je bit!
Mogu se dokopati ostatka njegove skupina i predati vam ih sve… - iznenada
ostane bez glasa, a grlo mu se vidljivo naprezalo dok je pokušavao progutati
slinu.
- Izravno ste odgovorni za smrt četvorice zvjezdanih jurišnika i trideset i
dvojice Imperijalnih vojnika! - nastavi Thrawn. - Ja nisam Darth Vader,
Ferrier! Je ne odbacujem svoje ljude bez razmišljanja i ne volim ih gubiti ni
zbog čega! I ne prelazim olako preko njihove smrti!
S Ferrierova lica doslovno nestane boje. - Gospodine… Admirale…znam
da ste na Karrdeovu glavu raspisali ucjenu od…
- Sve je to nebitno u usporedbi s gubitkom koji ste nam prouzročili. -
ponovo ga prekine Thrawn. - Obavještajna me je služba obavijestila o tom
sastanku šefova krijumčara prije četiri dana. Znao sam gdje će se održati,
kada će se sastati i tko će se pojavitina sastanku… i odmah sam potom izdao
vrlo precizne zapovjedi garnizonu na Troganu. Precizne zapovjedi, Ferrier!
Trebali su ih pustiti na miru!
Pellaeon je misli kako Ferrierovo lice ne može biti bijeđe, ali nije bio u
pravu. - Vi …? Ali …gospodine …ali …ne razumijem…
- Nisam ni očekivao da ćete razumjeti. - reče Thrawn tihim, prijetećim
glasom. Kratko zamahne rukom, a Rukh, njegov tjelohranitelj korakne bliže
primaknuvši se Admiralovom stolcu. - Ali, vidite, objašnjenje je vrlo
jednostavno. Ja razumijem te krijumčare, Ferrier. Proučavao sam njihove
operacije i osobno sam se susreo sa svakim od njih barem jedanput. Nijedan
od njih ne želi biti uvučen u ovaj rat, i da se niste umješali vi sa svojim
traljavim napadom, siguran sam da bi napustili Trogan vjerujući da se i dalje
mogu držati po strani, pozivajući se na svoju legendarnu krijumčarsku
neopredijeljenost.
Ponovo domahne Rukhu i u Noghrijevoj se ruci odnekud stvori nož
dugog, tankog sječiva. - Rezultat vašeg miješanja u cijelu stvar
- nastavi Thrawn tihim glasom, -jest njihovo ujedininjenje protiv Imperije,
upravo ono što sam ja htio izbjeći po svaku cijenu. - pogled Admiralovih
užarenih očiju prikuje se za Ferrierovo lice. - I ne mogu vam oprostiti to što
ste moj trud učinili beskorisnim.
Ferrierove su oči sumanuto su pogledavale Thrawna, pa nož u Rukhovoj
ruci. Lice mu više nije bilo blijedo, nego pepeljasto sivo.
- Žao mi je. Admirale.- eče, s teškom mukom istiskujući riječi iz sebe. -
Nisam mislio… mislim, pružte mi još jednu priliku… Samo još jednu priliku?
Mogu vam izručiti Karrdea - kunem se. Pa, zapravo… nije bitan Karrde.
Isporučit ču vam sve!
Ponestane mu liječi. Naposlijetku samo stajaše tamo izgledajući kao da će
se svakog trenutka srušiti. Thrawn ga ostavi u neizvjesnosti još nekoliko
dugih, bolnih sekundi. - Vi ste praznoglava budala, Ferrier. - naposlijetku
reče. - Ali čak se i budale povremeno mogu pokazati korisnima. Dobit ćete
još jednu priliku. Posljednju prilku. Nadam se da sam bio jasan.
- Da, Admirale, vrlo jasni. - odgovori Ferrier mlateći glavom gore-dolje,
pokretom koji je više nalikovao trzanju nego kimanju.
- Dobro. - Thrawn ponovo mahne rukom i noža iz Rukhove ruke nestane.
- Možete početi time što ćete mi detaljno ponoviti sve što su na sastanku
isplanirali.
- Naravno. - Ferrier drhtavo udahne zrak. - Karrde, Par’tah i Clyngunn će
se sastati za .. .mislim tri dana od danas … na Chazwi. I …da, znaju da svoje
klonove prevozite kroz sektor Orus.
- Zaista? - ravnodušno upita Thrawn. - I namjeravaju prekinuti taj
transport?
- Ne …samo žele otkriti odakle klonovi dolaze, a zatim tu informaciju
prenijeti Novoj Republici. Brasck im se ne želi pridružiti, ali je rekao i da ih
neće ometati u tome. Dravis će provjeriti što Billey misli o tome, pa će im se
javiti. A Mazzic i F.llor imaju neke svoje planove …nisu rekli o čemu se radi.
Ponestane mu liječi, ili daha, pa umukne.-U redu, -progovori Thrawn
nakon par trenutaka razmišljanja. - Evo što ćete napraviti: vi i vaši ljudi sastat
ćete se s Karrdeom i njegovima na Chazwi, onako kako je ranije utanačeno.
Karrdeu ćete ponijeti i dar - borbenu letjelicu koju ćete ukrasti u Hishym
borbenoj postaji.
- Ozvučenu? - vatreno upita Ferrier. - Da, i meni je to palo na pamet!
Opskrbiti ih ozvučenim letjelicama …
- Karrde će naravno pažljivo pregledati tvoj dar. - prekine ga Thrawn očito
gubeći strpljenje. - Upravo zato brod mora biti u savršenom stanju. Njime
ćete samo dokazati da vam se možete vjerovati i da imate određene
sposobnosti. Imate ih, nadam se?
Ferrier uvrijeđeno stisne usne. - Da, gospodine. A zatim?
- Nastavit ćete me izvještavati o svim Karrdeovim aktivnostima. -
odgovori Thrawn. - Ja ću vam s vremena na vrijeme posleti daljnje zapovjedi.
Zapovjedi koje ćete izvršavati odmah, bez odlaganje i bez pitanja. Je li vam to
jasno?
- Naravno. - odgovori Ferrier. - Ne brinite, Admirale, možete se osloniti
na mene.
- Nadam se da mogu. - Thrawn namjerno pogleda u Rukha. -Jer, bilo bi
mi mrasko poslali Rukha da vas posjeti. Vjerujem da ste me razumjeli?
I Ferrier pogleda u Rukha, pa proguta knedlu.- Da. Shvatio sam. .
 - Dobro. - Thrawn ponovo zaokrene stolicu i okrene leđa Ferrieru. -
Zapovjedniče, otpratite našeg gosta nazad do njegovog broda i pobrinite se da
njegove ljude puste iz transportera koji sam priredio za njih.
- Na zapovijed, gospodine! - odgovori zapovjednik jurišnika. Da Ferrieru
znak glavom da ga slijedi, pa se cijela skupina okrene i krene premaizlazu.
- Pođi s njima, Rukh. - zapovjedi Thrawn. - Ferrier je glup, a ja želim da
ode odavdje s spoznajom što će mu se dogoditi pomrsi li mi još jedanput
konce.
- Da, gospodaru. - reče Noghri i bešumno pođe za skupinom koja je
odmicala.
Thrawn se okrene prema Pcllaeonu. - Vaša analiza, kapetane?
- Situacija nije nimalo dobra, gospodine. - odgovori Pellaeon. - Ali nije ni
toliko loša koliko bi mogla biti. Imamo mogućnost da se sočepamo Karrdea i
njegove skupine, ako možemo vjerovati Ferrieru. A u međuvremenu, on i
njegovi saveznici neće poduzeti ništa drugo nego pratiti lažni trag koji smo im
priredili za Pobunjenike.
- I vjerojatno će se nakon nekog vremena umoriti od te igre, pa će se
razići i vratiti svojim uobičajenim aktivnostima. - složi se Thrawn, zamišljeno
škiljeći, pogleda uprta u prazno. - Posebice kad osjete financijski gubitak
zbog prekida poslovnih veza s Imperijom, Ipak, potrajat će dok se ne okanu
tog istraživanja.
- Imamo li drugog izbora? - upita Pellaeon. - Mislite li da trebamo
prihvatiti Ferrierov prijedlog i pustiti ga da ih opskrbi ozvućenim letjelicama?
Thrawn se blijedo nasmješi. - Imam na pameti nešto učinkovitije, nešto
što će me više zadovoljiti. Prije ili kasnije, netko od njih će shvatiti kao je
napad na Troganu bio neuvjerljiv. S malo podmetnutih dokaza, možda ih
uspijemo uvjeriti kako ga je Karrde organizirao.
Pellaeon trepne. - Karrde? - upita.
- Zašto ne? - odgovori Thrawn pitanjem. - Nazovimo ga himbenim i
nasilnim pokušajem kojim je pokušao uvjeriti ostale kako su njegovi strahovi
od Imperije opravdani. Time će Karrde sigurno izgubiti svaku mrvicu utjecaja
koji bi mogao imati nad njima. I poštedjeti nas muka, jer ga nećemo mi
morati ukloniti.
- Isplati se razmisliti o tome. - primjeti Pellaeon diplomatično. Dok su se
nalazili u sred velike ofenzive, pomisli u sebi, ne bi trebali trošiti vrijeme na
planiranje akcije koja bi trebala rezultirati osvetom i međusobnim obračunom
elemenata polusvjeta ove galksije, Imat će vremena napretek zabavljati se
time nakon što bace Pobunjenike na koljena i zauvijek ih unište. - Smijem li
vas podsjetiti, Admirale da operacija koju smo pokrenuli na Ketarisu
zahtijeva vašu punu pozornost?
Thrawn se ponovo nasmiješi. - Vaša je odanost službi zadivljujuća,
kapetane. - okrene glavu kako bi pogledao kroz bočnu promatračnicu. -
Imamo li vijesti s Coruscanta?
- Još ništa, Admirale. - odgovori Pellaeon provjeravajući u međuvremenu
najnoviji ispis pristiglih poruka. - Ali sjećate se što je Himron rekao. Htio je
biti siguran da će ostaviti vjerodostojan trag o putu do Coruscanta. Možda ga
je pri tome nešto zadržalo.
- Možda. - Thrawn se ponovo okrene prema njemu, i Pellaeon uoči kako
je Admiralovo lice napeto. - Možda i ne. bilo kako bilo, čak i ako ne uspijemo
priskrbiti blizance našem voljenom Jedi Gospodaru, Himronova stupica za
Maru Jade trebala bi nam makar nju skinuti sa vrata. Ovog trenutka, samo
nam je to bitno.
Ispravi se u svom stolcu i reče: - Podesite kurs prema planu napada na
Ketaris, kapetane. Krećemo čim Ferrier napusti brod!
 GLAVA 11

Zdepasti je muškarac upravo skrenuo u Veliki hodnik kada ga Han

komično dostigne. Lice mu je odavalo izraz čovjeka u žurbi, kojemu
raspoloženje nije baš najsjajnije. - Pukovniče Bremen! -pozove ga, uhvativši
korak s njim upravo kada je pukovnik stigao do prvog grimizno - zelenog
ch’hala drvca u dugom drvoredo koji je obrubljivao zidove Velikog hodnika.
Bremen ga razdraženo pogleda, ali nastavi hodati. - Radi li se oMari Jade,
Solo, ne želim čuti ono što mi imate reći.
- Još je uvijek u kućnom pritvoru. - reče mu Han ne obazirući se na
pukovnikove želje. - Želim znati zašto!
- O, Bože… možda je taj pritvor u nekakovoj vezi s onim Imperijalnim
napadom od prije dva dana? - podrugljivo odvrati Bremen. - Što vi mislite?
- Može biti. - složi se Han, okrznuvši jednu od predugih ch’hala grenčica
koja je previše stršala. Nježno prelijevanje boja koje se dobro vidjelo pod
prozirnom korom drveta, ekspolodira u bljesak žarkog purpura na mjestu gdje
je grančica izrastala iz debla, pa obavije bojom cijelo stabalce i naposlijetku
ponovo izblijedi. - Ali mislim da ta povezanost izravno ovisi o tome koliku
pažnju posvećujemo imperijalnim naklapanjima posljednjih dana.
Bremen se naglo zaustavi i okrene kako bi se suočio s Hanom. - Slušajte
Solo, što vi zapravo hoćete od mene? - prasne. Drvce koje je Han dotaknuo
ponovo oblije val rumenila, a skupina diplomata na drugom kraju hodnika
podigne pogled čudeći se pukovnikovora istupu. - Razmotrimo činjenice na
trenutak, hoćemo li? Jade je znala za tajni ulaz i za skrivene hodnike. To nam
je odmah priznala! Bila je na mjestu događanja prije nego što je oglašena
uzbuna. I to je priznala!
- Da, ali i Lando i general Bel Iblis su bili tamo. - podsjeti ga Han
osjećajući kako onaj krhki diplomatski premaz kojim je Leia tijekom godina
prevukla njegovu eksplozivnu narav, počinje pucati. A njig niste zatvorili.
- Ali postoje bitne razlike između ta dva slučaja, zar ne? -odvrati Bremen.
- Carlissian i Bel Iblis su dugo uz Novu Republiku, a postoje i ljudi koji su
spremni jamčiti za njih. S druge strane, Mara Jade nema nijednu od tih
kvalifikacija.
- Ja i Leia jamčimo za nju. - odgovori mu Han, pokušavajući Ignorirati
sve ono što je znao o njoj i njezinoj želji da ubije Lukea. - Zar to nije
dovoljno? Ili ste samo bijesni na nju jer je odradila posao koji ste vi trebali
odraditi?
Naravno, to nikako nije smio reći. Bremenovo lice pocrveni gotovo kao
ch’hala drvce trenutak ranije. Pogleda Hana pogledom koji bi mogao ubiti.
Da, možda i jeste pomogla da se ubije nekoliko navodnih Imperijinih agenata.
-progovori ledenim glasom. - Ali in ne dokazuje apsolutno ništa, uzevši u
obzir da ba drugoj strani konce vuče jedan Veliki Admiral, moguće je da je
cijela akcija izvedena samo s namjeron da nas se uvjeri kako je Jade na našoj
strani. E pa žao mi je, ali na to nećemo pusti! Jade će proći cijeli postupak:
pretražit ćemo dokumenta, provjerili njezinu prošlost. Provjeriti njezine veze i
poznanstva, te je podvrći cijeloj seriji ispitivanja.
- Krasno! frkne Han bijesno. - Ako dosada i nije bila na našoj strani. to što
planirate sigurno će je odbiti za sva vremena!
Bremen se ljutite isprsi. - Ono što radimo ne radimo zato da bi nas ljudi
voljeli, Solo. Radimo to kako bi zaštitili Novu Republiku i život ljudi koji su
joj odani. Između ostalih, i vaš i živote vaše djece, ako se sjećate!
Pretpostavljam kako će Vijećnica Organa Solo biti na izvanrednom sastanku s
MonMothmom. Bude li imala kakovih prigovora na iznesene prijedloge,
može ih izložiti na sastanku. Do tada, ne želim čuti više ništa o Jade, od bilo
koga! Jesam li bio jasan, kapetane Solo?
Han uzdahne predajući se. - A-ha. Naravno.
- Dobro! - Bremen se okrene na peti i nastavi svoj put niz hodnik. Han
ostane stajati gledajući za njim, zureći u pukovnikova leđa koja su odmicala.
- Doista znaš kako se treba ophoditi s ljudima, zar ne? - trgne ga poznati
glas za leđima.
Han se okrene, ispunjen nevjericom. -Luke! Kad si se ti vratio?
- Prije deset minuta. - odgovori Luke, kinuvši glavom u prema hodniku. -
Zvao sam u vaše odaje, ali mi je Winter rekla kako ste se oboje uputili ovamo
zbog nekog posebnog sastanka. Nadao sam se kako ću vas uhvatiti prije nego
što sastanak počne.
- Ja zapravo nisam ni pozvan na taj sastanak. - dometne Han, pogledavši
još jedno u Bremenova leda koja su upravo zamicala kroz vrata. - A Leia je
prvo navratila do Marine sobe.
- Ah … Mara.
Han pozorno pogleda svog prijetelja. - bila je uz nas kada nam je trebala
pomoć. - podsjeti ga.
Luke se namršti. - A ja nisam.
 - Nisam to mislio reći. - pobuni se Han.
- Znam. - odvrati Luke. - Ali svejedno mislim kako sam trebao biti ovdje.
- Pa …- Han slegne ramenima, ne znajući što bi zapravo rekao. - Ne
možeš biti stalno ovdje kako bi je štitio od svega. Između ostalog, zato ima
mene.
Luke ga podari naherenim osmjehom. - Točno. Kako sam to mogao
zaboraviti!
Han se osvrne i baci pogled preko ramena. U hodniku se pojaviše i ostali
Vijećnici i diplomati, ali ne ugleda Leiau među njima.- Hajdemo, vjerojatno
se zadržala s nečim tamo gore. Idemo pred nju!
- Iznenađuje me što je puštaš da sama hoda po Palači, - primijeti Luke dok
su hodali niz drvored ch’hala drveća.
- Nije baš sama. - tmurno odvrati Han. - Chewbacca je ne ispušta iz vida
otkako se dogodio onaj napad. Taj je čupavac čak počeo i spavati pred
vratima naše sobe!
- Vjerojatno se osjećate sigurnijima otkada je tako.
- A-ha. A djeca će odrasti s alergijom na Wookie dlaku. – baci letimičan
pogled na Lukea. - A gdje si ti, zapravo, bio? Prema posljednjoj poruci, trebao
si se vratiti još prije tri dana.
- Poslao sam prije nego što sam zaglavio u… - Luke naglo
prekine,eogledajući se po gomili ljudi koja se iznenada počela motati po
hodniku. - Reći ću ti kasnije. - predomisli se. - Winter mi reče da je Mara u
kućnom pritvoru.
- Da, a kako stvari trenutno stoje, i ostat će u pritvoru do daljnjeg. -
progunđa Han. - Bar dok ne uspijemo uvjeriti one tovare iz Osiguranja da je
nedužna.
- Da. - Luke je pomalo oklijevao. - Ali to neće biti onoliko lako koliko ti
se sad čini.
Han se namršti. - Zašto ne?
Lukeovo se tijelo vidljivo ukoči. Zato jer je većinu ratnih godina provela
kao osobni Carev pomagač.
Han se zabulji u’njega. - Nadam se da se šališ.
- Ne šalim se. -odgovori Luke odmahujući glavom. - Car ju je slao po
cijelom Imperiju kako bi obavljala razne poslove za njega, zvali su je Careva
Ruka.
 Upravo ju je tako nazvao imperijalni major u bolničkom krilu! Prekrasno!
- bijesno reče Han, ponovo se zagledavši pred sebe. - Baš krasno! Mogao si
nam to i ranije reći!
- Nisam mislio da je važno. - odvrati Luke. - Mara više nije
spretposlavljam da svi mi imamo neke mrlje u prošlosti za koje ne žlimo da se
otkriju.
- Nažalost, ne mislim da će se Bremen i ostali iz Osiguranja, složiti s tim
tvojim mišljenjem. - tmurno odvrati Han.
- Pa, jednostavno ćemo ih morati uvjeriti…
Naglo zasuli. - Što je? - upita Han.
- Ne znam. - polako odvrati Luke. - Osjetio sam neko pomjeranje u Sili.
Han podiđe jeza. Kakvo pomjeranje? - upita. - Misliš, opasnost?
- Ne. odgovori Luke. Čelo mu se nabbora dok se pokušavao usredotočiti. -
Više poput iznenađenja. Ili šoka. -pogleda u Hana. - Nisam siguran… ali
mislim da je u pitanju Leia.
Hanova se ruka nesvjesno spusti na držak pištolja. Preleti pogledom po
hodniku. Leia je bila na katu s nekadašnjom imperijalnom agenticom… i
nešto ju je iznenadilo u tolikoj mjeri da je i to Luke mogao osjetiti. - Misliš li
da bi trebali potrčati? -tiho upita.
- Ne. - odgovori Luke. Han primjeti da su Lukeovi prsti obuhvatili držak
sablje. - Ali mogli bi malo pružiti korak.
S druge strane zatvorenih vrata začuje se unjkavo glasanje G-2RD droida-
stražara. Mara uzdahne i isključi informatičku karticu, pa je odbaci na stol
pred sobom. Znala je da će službi Osiguranja prije ili kasnije dosaditi ti
pristojni i učtivi razgovori koji nisu ni nalikovali ispitivanjima. Ako se to
dosada i dogodilo, nisu to pokazali.
Prepustivši se Sili, Mara pokuša identificirati svog posjetitelja, nadajući se
da to nije ona spodoba Bremen.
Nije bio Bremen. Mari je ostalo taman toliko vremena da prikri je
iznenađenje prije nego što su se vrata otvorila i prpustila Leiau Organau Solo.
- Zdravo, Mara. - kimne joj Organa Solo pozsravljajući. Droid-čuvar
ponovo zatvori vrata, ali ne dovoljno brzo i Mara na trenutak ugleda nesretan
izraz na licu Wookiea koji je morao ostati vani. - Smao sam navratila vidjeti
kako si.
- Odlično sam. - promrsi Mara. Još uvijek nije bila sigurna je li to što je
posjetitelj Leia Organa Solo, a ne Bremen, nešto čemu se treba radovati ili ne.
- Čemu ona rasprava vani?
Leia odmahne glavom, a Mara na njezinom licu ugleda tračak
nezadovoljstva. - Netko u osiguranju je odlučio kako ne smiješ primiti dva
posjetitelja u isto vrijeme, osim ako se, naravno, ne radi o nekome iz njihove
službe. Zato je Chewbacca morao ostati vani, i mogu ti reći da nije nimalo
sretan zbog toga.
- Pretpostavljam da mi ne vjeruje?
- Nema on ništa protiv tebe osobno, -uvjeri je Leia. - Wookeiji te svoje
životne dugove shvaćaju vrlo ozbiljno. Još je uvijek uznemiren zbog toga što
nas je skoro sve izgubio u onom otmičarskom napadu. Zapravo, ovoga
trenutka tebi vjeruje više nego bilo kome drugom u Palači.
- Drago mi je čuti kako mi makar netko vjeruje. -primjetiMara s
poprilično gorčine u glasu. - Možda bih ga trebala zamoliti da popriča o tome
s pukovnikom Bremenom.
Organa Solo uzdahne. - Žao mi je zbog svega ovog, Mara. Za nekoliko
minuta imat ćemo sastanak i ja ću ponovo pokušeti ishoditi tvoje oslobađanje.
Ali bojim se da Mon Mothma i Ackbar neće pristati na to sve dok Osiguranje
ne izvrši kompletnu provjeru.
A kada otkriju da je doista bila Careva Ruka… - Trebala sam biti upornija
inekako nagovoriti Winter da mi pribavi brod za Odlazak.
- Da si bila upornija, blizanci i ja bi sada bili u rukama Imperije. - tiho joj
reče Organa Solo. - Bili bi specijalni dar za Jedi Gospodara C’baotha.
Mara osjeti kako joj se vilica napinje. Pomisli kako ne može zamisliti gori
usud od toga. - Već ste mi zahvalili. - promrmlja. -Recimo samo da mi
sugujete uslugu i ne spominjimo to više, u redu?
Organa Solo se slabašno nasmješi. - Mislim da ti dugujemo puno više
nego jednu uslugu. - reče.
Mara je pogleda ravno u oči. - Sjetite se toga kad vam ubijem brata.
Organa Solo ni ne trepne. - Još uvijek misliš da ga želiš ubiti?
- Ne želim raspravljati o tome. - odvrati joj Mara, ustajući od stola i
krenuvši preko sobe prema prozoru. - Meni je dobro, vi ćete me pokušali
oslobodili odavdje, svima nam je drago što sam vas spasila od C`baotha… Još
nešto?
Osjeti kako je Organa Solo pozorno promatra. - Ništa više, zapravo, -
odgovori.- Samo sam te htjela upitati zašto si to uradila.
Mara je uporno gledala kroz prozor, osjetivši kako njezine teški oklop
ravnodušnosti i neosjetljivosti, koji je tako dugo gradila oko sebe, piobija
navala osjećaja. - Ne znam. - odgovori, iznenađena što je to priznala naglas. -
Dva sam dana ovdje sama sa sobom i imala sam vremena razmisliti o tome.
Još uvijek ne znam. Možda…
- slegne ramenima. - Mislim da se nisam mogla pomiriti s činjenicom da
Thrawn pokušava oteti vašu djecu.
Organa Solo trenutak-dva ne reče ništa. - Odakle dolaziš, Mara?
- naposlijetku upita. - Gdje si živjela prije nego što te je Car doveo na
Coruscant?
Mara razmisli trenutak. - Ne znam. Sjećam se svog prvog susreta s Carem
i puta na Coruscant, njegovim osobnim brodom. Ali ne sjećam se ničega iz
svog života prije toga.
- Sjećaš li se koliko ti je godina bilo tada?
Mara odmahne glavom. - Zapravo ne. Bila sam dovoljno stara da
razgovaram s njim i da razumijem kako napuštam svoj dom i odlazim s njim.
Ali to je sve čega se mogu sjetiti.
- Što je s tvojim roditeljima? Sjećaš li se njih?
- Maglovito. - odgovori Mara. -Ne sjećam se likova, tek sjena, - zastane. -
tako, imam osjećaj kako oni nisu željeli da pođem s Carem.
- Sumnjam da im je Car uopće pružio mogućnost izbora po tom pitanju. -
reče Organa Solo, iznenađujuće nježnim glasom. - A što je s tobom, Mara?
Imaš li ti izbora?
Mara se gorko nasmješi, nadvladavajući iznenadnu navalu suza. - Znači,
na to ciljate. Mislite kako sam spasila vaše blizance jer su i mene nekada
davno tako odveli od mojih roditelja?
- Jesu li?
- Ne. - odvrati Mara bezizražajno, okrenuvši se kako bi pogledala Leiau. -
Nije to u pitanju. Jednostavno nisam htjela da ih se onaj luđak C’baoth
dočepa. I ostanimo pri tome.
- U redu. -odvrati Organa Solo glasom koji je odava kako samo napola
vjeruje u tu teoriju. - Ali, budeš li ikada željela razgovarati o tome…
- Znam gdje ću vas pronaći. - završi Mara rečenicu umjesto nje. Još uvijek
nije mogla povjerovati da o svemu tome razgovara upravo s Organom Solo…
ali duboko u sebi, morala je priznati kako je dobro konačno razgovarati s
nekim o tome. Možda je postajala premekana…
 - I možeš me potražiti bilo kada. - Organa solo se osmjehne dok je
ustajala. - Moram poći dolje na sastanak. Provjeriti što su nam danas priredili
Thrawnovi borbeni klonovi.
Mara se namršti. - Kakvi borbeni klonovi?
Na to pitanje namršti se Organa Solo. - Zar ne znaš?
- Što ne znam?
- Imperije je negdje pronašla Spaarti cilindre za kloniranje. . Proizvode
gommilu klonova i šalju ih u pohode protiv nas.
Mara je ukočeno zurila u nju, sleđena. Klonovi…- Nitko mi nije rekao. -
dahne.
- Žao mi je. - reče Organa Solo. - Mislila sam da svi znaju za to.
Posljednjih mjesec dana u Palači nitko ne razgovara ni o čemu drugome.
- Ja sam bila u bolničkom odjelu. - mehanički odvrati Mara.
Klonovi. Klonovi koji imaju brodove iz Katana flote s kojih će se boriti i
kojima zapovjeda okrutni genije, Veliki Admiral Thrawn. još će se jednom
ponoviti Klonski ratovi.
- Točno … potpuno sam zaboravila. - prizna Organa Solo. -Ovdje se
toliko toga dogodilo u međuvremenu … - primjeri Marino čudno ponašanje. -
Jesi li dobro?
- Jesam. - odgovori Mara odsutnim glasom, zaokupljena uspomenama
koje su bljeskale njezinom glavom poput munja. Šuma … planina …
skriveno, tajno skladište u kojem su pohranjena osobna Careva blaga … i
jedna velika dvorana, cijela ispunjena bazenima zakloniranje,
- U redu, reče Organa Solo, ne povjerovavši Marinom odgovoru, ali očito
ne želeći ustrajati na tom pitanju. -Pa … vidjet ćemo se kasnije. - posegne
rukom prema kvači.
- Čekajte!
Organa solo se okrene. - Da?
Mara duboko udahne. Samo postojanje toga mjesta bilo je najstrože
čuvana tajna, povjerena tek nekolicini ljudi koji su bili dostojni toga znanja.
Car je to nebrojeno puta ponovio. Ali bude li Thrawn imao vojsku klonova,
koja se može uvijek iznova opskrbljivati ljudima, i bude li njome nasrnuo na
galaksiju… -Mislim da znam gdje su Thrawnovi Spaarti cilindri.
Iako su joj osjetilne sposobnosti bile nerazvijene, Mara osjeti osjećaj šoka
koji je obavio Organu Solo. - Gdje? - upita dobro kontroliranim glasom.
 - Car je imao svoje privatno tajno skladište.-odgovori joj Mara s mukom
istiskujući rijeći. Učini joj se da njegovo smežurano lice lebf+di pred njom, a
da njegove jantarne oči bulje u nju tiho i ogorčeno je optužujući. - Nalazilo se
pod planinom na svijetu zvanom Wayland, čak ne znam je li ikada postojalo
službeno ime tog mjesta. Tamo je čuvao sve svoje osobne uspomene i sitnice,
djliće tehnologije za koje je mislio kako bi se jednog dana mogli pametno
iskoristiti. U jednoj od pećina unutar skladišta držao je manje-više kopletno
postrojenje za kloniranje koje je prisvojio od jednog majstora kloniranja.
- Koliko kopletno?
- Vrlo. - odvrati Mara osjetivši trnce jeze. - S potpunom linijom , za razvoj
i prihranjivanje, plus opremu za brzo učenje i opremu za oblikovanje i
unošenje osobnosti i specijaliziranih znanja klonovima dok su još uvijek u
fazi razvoja.
- Koliko je cilindara bilo u pogonu?
Mara odmahne glavom. - Nisam sigurna. Bili su složeni u koncentrične
kružnice, poput sjedala u areni i cijela je pećina bila popunjena.
- Tisuću cilindara? - bila je uporna Organa Solo. - Dvije tisuće? Deset?
- Rekla bih oko dvadeset tisuća. - odgovori joj Mara. - Možda čak i više.
- Dvadeset tisuća. - ponovi Organa Solo, kamenog lica. - I u svakom od
njih može proizvesti po jedan klon svakih dvadeset dana.
Mara se u nevjerici zabulji u nju. - Dvadeset dana? ponovi. - To je
nemoguće!
- Znam. Ali Thrawn ipak uspijeva. Znaš li koordinate Waylanda?
Mara odmahne glavom. - Bila sam na njemu samo jalnom i to
Mal’ary’ush je prilikom Car upravljao letjelicom. Ali znam da bih ga mogla
pronaći ako mi se dopusti pristup kartama i navigacijskom računalu.
O)rgana Solo polako kimne glave, i Mara osjeti uzbiurkanost u njoj, kao
da vjetar divlja njezinom nutrinom. - Vidjet ću što mogu uraditi po tom
pitanju. U međuvremenu… - iznenada se pogled njezinih očiju prikuje za
Marino lice. -Nikome ne smiješ spomenuti ovo što si mi sada rekla! Thrawn
još uvijek na neki zagonetni način dobive informacije iz Palače… a zbog
ovoga bi mogao pribjeći i najdrastičnijim mjerama.
Mara kimne. - Razumijem. - reče. Iznenada joj se ćelija učini ledeno
hladnom.
- U redu. Pokušat ću dobiti dodatno osiguranje za tvoje odaje. Nadam se
samo da time neću izazvati nepotrebnu pozornost. -zastane, nagnuvši glavu
malu u stranu, kao da osluškuje nešto. -Moram poći. Han i Luke stižu, a ovo
nije mjesto na kojem bi mogli raspravljati daljnja ratna djelovanja.
- Naravno. - odvrati Mara okrenuvši se od Organe Solo i zagledavši se
kroz prozor. - Prešla je granicu i nepovratno se stavila na stranu Nove
Republike.
Na stranu Lukea Skywalkera, čovjeka kojeg će ubiti.
Raspravu u daljnjem ratovanju održali su kasnije te noći u Leiainom
uredu, jedinome mjestu za koje su sa sigurnošću znali da mu zagonetni Delta
Source zasada nema pristupa. Luke se ogleda po sobi dok je ulazio u nju,
razmišljajući o slijdu različitih događaja koji su ove ljude - nnjegove prijatelje
- spojili i doveli u njegov život. Han i Leia, sjedeći zajedno na kauču, dijelili
su kratak trenutak tišine, sve dok ih stvarnost galaksije u ratu ponovo omete u
tome. Chewbacca, sjedeći između njih i vrata, sa samostrelom položenim na
koščata koljena, odlučan ne dopustiti da ga bilo što ikada više omete u
dužnostima koje si je sam nametnuo, kao dio otplate svog osobnog duga.
Lando je na zaslonu Leiainog računala isčitavao nešto što je nalikovalo
izvješćima o trenutačnim tržišnim cijenama. Threepio i Arto tiho su
razgovarali u uglu, vjerojatno razmjenjujući priče o onome što im se odgađalo
u posljednje vrijeme i prepričavajući droidska govorkanja. I Winter, koja je
neprimjetno zauzimala prostor drugog ugla, naginjući se prema zaspalim
blizancima.
Njegovi prijetelji. Njegova obitelj.
- Pa? - upita Han.
- Obišao sam cijeli prostor oko ureda. - odgovori mu Luke.-Nema nikoga.
Nijedno biće, nijedan droid oko uredskih prostora. A ovdje?
- Natjerala sam poručnika Pagea da osobno dođe i obavi protuobavještajni
pregled prostorija. - odvrati Leia. - Nakon što je otišao, nitko drugi nije ulazio
ovamo. Mislim da smo sigurni.
- Odlično! - primjeri Han. - Možemo li sada čuti o čemu se tu zapravo
radi?
- Da. - odgovori Leia, a Luke osjeti kako mu se sestra napela cijelim
tijelom. - Mara misli da zna gdje su skriveni Carevi pogoni za kloniranje.
Han se ispravi i baci letimiča pogled prema Landou. - Gdje?
- Na planeti koju je Car zvao Wayland.- odgovori Leia. -Vjerojatno se radi
o lažnom nazivu . nisam ga uspjela pronaći ni najednom popisu koji imamo.
- O čemu se zapravo radi, nekom starom pogonu nekoga od majstora
kloniranja? - upita Luke.
 - Mara veli kako se radi o Carevom osobnom skladištu - reče Leia. -
Koliko sam razumjela, u pitanju je nešto između muzeja trofeja i spremišta za
nepotrebnu opremu.
- Privatno štakorsko gnijezdo, reče Han. - Takve su mu stvari bile
svojstvene. Gdje se nalazi?
- Mara ne zna koordinate planete, odgovori Leia.- veli kako je samo
jednom bila ondje. Ali, mislikako bi ga uspjela pronaći.
- Zašto to nije ranije spomenula? - upita Lando.
Leia slegne ramenima. - Čini se da uopće nije znala za klonove dok ih ja
nisam slučajno spomenula. Sjeti se, bila je podvrgnuta neuronskoj
regeneraciji u ono vrijeme kada su svi naveliko pričali samoo o tome i ničemu
drugom.
- Ipak, teško je povjerovati kako baš ništa nije čula o tome cijelo ovo
vrijeme. - pobuni se Lando.
- Teško, ali ne i nemoguće. - dijelom se složi Leia. - Nijedno od
uobičajenih izvješća kojima je imala pristupa nije nikada spominjalo klonove.
Uz to, ne može se reći da je Mara u međuvremenu imala bilo kakav društveni
život u Palači.
- Svejedno, odabir pravog trenutka u kojem je progovorila više je nego
zanimljiv! - naglasi Lando. - Moglo bi se reći kako je sumnjivo to što je
progovorila upravo u pravi trenutak. Prvo se nenadano našla ovdje i imala
slobodan pristup svim djelovima Palače. Potom ju je jedan od zarobljenih
Imperijalaca prokazao, pa smo je pritvorili. A zatim nam iznenada počne
mahati Waylandom pred nosom i očekuje da je zbog toga oslobodimo!
- Tko je uopće spominjao njezino oslobađanje? - upita Leia, sagledavajući
u tom trenutku i takav pristup cijeloj stvari.
- Zar nije to ono što je ponudila? - upita Lando. - Da će nas povesti na
Wayland ako je izvučemo iz kućnog pritvora?
- Nije tražila nišla zauzvrat. - pobuni se Leia. - A sve što sam joj ja
ponudila jeste da joj prokrijumčarim navigacijsko računalo u sobu i
omogućim joj da otkrije koordinate Waylanda.
- Bojim se da to neće biti tako jednostavno, srce. -javi se HanOdmahujući
glavom. - Koordinate će biti tek početak. Planeta je prevelika i previše je
mjesta nakojima se može sakriti skladište.
- Posebice skladište koje je Car htio zadržati u tajnosti. - složi se Luke. -
Lando je u pravu. Morat ćemo je povesti s nama.
 Han i Lando se okrenu kako bi ga pogledali, čak se i Leia pomalo
zatečena zagleda u njega. -Nemoj mi reći da si povjerovao u sve to! - reče mu
Lando.
- Mislim da nemamo drugog izbora. - odvrati Luke. - Što duže odlažemo
akciju, Imperij će imati više vremena za proizvodnju klonova koje će poslati
na nas.
- A što je s potragom koju si započeo? - upita Leia. -Is rutama kroz
Poderis i Orus sektore?
- To će potrajati. - odvrati Luke. - Ovo će nas dovesti do izvorišta puno
brže.
- Pod pretpostavkom da Mara govori istinu. - mračno pripomene Lando. -
Ako laže, završit ćemo u slijepoj ulici.
- Ili čak i nešto gore. - dometne Han. -Thrawn je već jednom pokušao
sparitit te s onom kreaturom C’baothom. Ovo bi mogla biti još jedna zamka
iste vrste.
Luke ih pogleda svakog ponaosob, žaleći što ne zna kako bi im objasnio
ono što osjeća. Negdje duboko u sebi osjećao je kako je to ono što moraju
uraditi, da je to bio put kojim je morao poći. Baš kao što je to bilo i njegovo
posljednje suočavanje s Vaderom i Carem. Na neki način su njegova i Marina
sudbina bile isprepletene u ovom odsjeku vremena. - Nije to zamka. -
konačno reče. - Bar ne s Marine strane.
- Slažem se. - tiho dometne Leia. - I mislim kako si u pravu. Moramo je
povesti.
Han se promeškolji u sjedalu, pa se okrene i zabulji u svoju ženu. Zatim
namrgođeno pogleda u Lukea, pa ponovo u Leiau. -Dopustite da pogađam… -
zagunđa. - Ovo je jedna od vaših Jedi ludosti?
- Dijelom. - prizna Leia. - Iako je većim dijelom u pitanju jednostavna
taktička logika. Ne vjerujem da se Thrawn toliko trudio uvjeriti nas kako je
Mara bila umješana u pokušaj otmice, ako mu namjera nije bila izazvati u
nama nepovjerenje prema njoj i bilo čemu što bi nam mogla reći o Waylandu.
- Ako pretpostavljaš da je to to, morala bi uzeli u obzir i to da je Thrawn
računao na to de otmica neće uspjeli. - napomene Lando.
- Pretpostavljam da je Thrawn uvijek spreman na sve mogućnosti. -
odvrati Leia. Na njezinom se licu jedan mišić gotovo neprimjetno trzne. -I
upravo kao što si rekao, Han, ovdje se radi i o Jedi osjećaju. Dva puta sam
imala mentalni kontakt s Marom tijekom napada: prvi puta kada me je
probudila, i zatim kada se komandosima prikrala s leđa.
 Ona pogleda u Lueka, i on osjeti kako Leia zna da ga Mara želu ubiti. -
Mara nas ne voli previše. - glasno reče. - Ali mislim da to, na neki način,
zapravo i nije važno. Ona razumije što bi nova runda klonskih ratova značila
za cijelu galaksiju i zna kako ne želi da se to dogodi.
- Ako je voljna povesti me na Wayland, poći ću s njom. – odlučno
dometne Luke. - Na tražim od ikoga od vas da nam se pridruži. Tražim samo
vašu pomoć u nagovaranju Mon Mothme da je oslobodi. - zastane. -I vaš
blagoslov.
Jedan dugi trenutak u prostoriji je vladala tišina. Han je zurio u pod,
nabrana čela, držeći Leiainu ruku u svojim šakama. Lando je zamišljeno
gladio svoje brke, ne govoreći, a Chewbacca se poigravao svojim
samostrelom, tiho mumljajući nešto sam sebi, dok je Artoo u drugom uglu
sobe nešto tiho cvrkutao. Jedno od blizanaca Jacen, zaključi Luke. tiho
uzdahne u snu, a Winter se nagne kako bi ga umirujuće pogladila po leđima.
- Ne možemo razgovarati s Mon Mothmomo ovome.-konačno progovori
Han. - Ona će se držati uobičajene procedure i dok svi ostale budu voljni
nešto učiniti, pola će Palače znati o čemu se radi. Bude li Thrawn želio
ušutkati Maru za sva vremena, dobit će dovoljno vremena da to i uradi.
- Što nam drugo preostaje? - upita Leia oprezno ga promatrajući.
- Upravo ono što je Lando rekao. - odvrati Han otvoreno. -Moramo je
osloboditi na silu.
Leia zapanjeno pogleda u Lukea. - Han! Ne možemo to uraditi!
- Naravno da možemo. - uvjeri je Han. - Chewbacca i ja smo jednom
morali izvući nekoga iz imperijalnog zatvora, i mogu ti reći da nam je uspjelo.
Chewbacca progunđa nešto. - I ja sam! - pobuni se Han, pogledavši prema
njemu. - Nije naša krivnja to što su ga ponovo uhvatili tjedan dana kasnije!
- To nije ono što sam mislila reći. - odvrati Leia, bolnim glasom. -
Predlažeš nezakonitu akciju koja se može smatrati izdajstvom!
Han je potapše po koljenu. - Cijela je Pobuna bila nezakonita akcija koja
se mogla smatrati izdajstvom, srce. - podsjeti je. - Ako pravila ne djeluju,
prekršiš ih!
Leia duboko udahne a zatim polako ispusti zrak iz pluća. - U pravu si. -
konačno prizna. - U pravu si. Kada ćemo to uraditi?
- Mi - zapravo ti - to nećeš uraditi, -reče joj Han. - Luke i ja ćemo se
pozabaviti time. Ti i Chewie ostajete ovdje na sigurnom.
Chewbacca poče gunđati, ali prekine u pola rečenice. Leia pogleda u
Wookiea, a zatim u Lukea. - Nema potrebe da i ti pođeš s nama. - progovori
Luke čitajući strah svoje sestre koji nije smjela izreći naglas. - Mara i ja to
možemo sami napraviti.
- Što, misliš da bi vas dvoje sami mogli uništiti cijeli pogon za kloniranje?
- frkne han.
- Nemamo drugog izbora. - odgovori Luke. - Sve dok je Delta Source još
uvijek aktivan, ovdje ne postoji previše ljudi kojima možemo vjerovati. Čak i
oni kojima možemo, poput eskadrile Rogue, su vani na borbenim zadacima. -
Zamahne rukoma obuhvativši pri tom cijeli protor sobe. - Na ovo se svodi naš
krug kojem možemo vjerovati.
- Pa što? - reče Han. - Imamo više šanse za uspjeh ako nas je troje, a ne
samo dvoje!
Luke pogleda u Leiau. Oči joj bijahu zamaglene strahom za sigurnost
svoga muža, ali u njoj Luke osjeti samo oklijevajuće slaganje s hanovom
odlukom. Razumjela je koliko je važna cijela ta misija i bila je preiskusan
ratnik da ne bi shvatila koka Hanove riiječi imaju smisla.
Ili možda, baš kao ni Han, nije htjela dopustili da Luke ode sam sa ženom
koja ga želi ubiti.
- U redu, Han. - reče naposlijetku Luke. - Nema problema, idemo u troje!
- Slobodno računajte i na četvrtog, -javi se Lando uzdahnivši. S obzirom
na to kako se razvija situacija oko Nomad Citya, čini mi se da neću imati
nekog drugog posla. Bilo bi krasno naplatiti im malo od onoga što su oni
meni učinili.
- Slažem se, prijatelju! - kimne Han. - Dobrodošao u ekipu!. -okrene se
prema Chewbacci. - U redu, Chewie, što sad tebe muči?
Luke iznenađeno pogleda u Chewbaccu. Nije primjetio da ga bilo što
muči, ali sada kad je obrati pozornost, osjeti koliko su Wookijevi osjećaji
uzburkani. - Što je, Chewie?
Chewbacca je par trenutaka samo gunđao u pola glasa, ali potom očito
oklijevajući, reče o čemu se radi. - Pa, naravno da bi nam bilo drago kad bi i ti
bio s nama. - odgovori mu Han. - Ali netkomora ostati i pobrinuti se za Leiau.
Ili možda misliš da je služba osiguranja dorasla tom zadatku?
Chewbacca urlikne što misli o službi osiguranja. - Točno. -složi se Han.-
Upravo zato ti ostaješ ovdje.
Luke pogleda u Leiau. I ona je gledala u njega, a Luke osjeti kako je i
sama bila svjesna dileme o kojoj su raspravljali. Chewbacca je prvenstveno
osjećao dug prema Hanu i strahovito ga je boljela činjenica da hana mora
pustili da se izloži takovoj opasnosti bez njega, ali i Leia i blizanci su bili pod
Wookijevom zaštitom, i bilo bi mu jednako nezamislivo ostaviti ih u Palači
nezaštićene.
I tada, dok je još razmišljala o najpogodnijem rješenju te dvojbe, Luke
ugleda tračak svjetla u njezinim očima. - Imam ideju! -oprezno reče.
Sve je saslušaše, i na Hanovo beskrajno iznenađenje, Chewbacca se
odmah složi s njezinom zamisli. - Šališ se! - reče Han. - Radi se o šali, zar ne?
Ma da… šala! jer ako misliš da ću ostaviti Leiau i blizance…
- To je jedini način, Han. - tiho mu reče Leia. - Chewbacca će inače biti
očajan.
- Chewie je i ranije znao biti očajan. - odbrusi joj Han. -Preživjet će!
Luke, molim te. Reci joj…
Luke odmahne glavom. - Žao mi je, Han. Mislim da je to dobra zamisao. -
oklijevao je, ali nije mogao odoljeti. - Vjerojatno se radi o jednoj od naših
Jedi ludosti.
- Vrlo smiješno! - drekne Han. Ponovo se ogleda po sobi, tražeći pomoć. -
Lando? Winter? Dajte, recite nešto!
- Ne gledaj mene, Han. - odvrati Lando podigavši ruke kao da se brani. -
Ja ne sudjelujem u ovom dijelu rasprave!
- Što se mene tiče, imam povjerenja u procjenu Kraljevne Leiae. -
dometne Winter. - Ako ona vjeruje da ćemo biti sigurni, spremna sam
prihvatiti to što predlaže.
- Imate nekoliko dana da se priviknete na to. - podsjeti ga Leia prije nego
što je Han imao vremena još nešto reći. - Možda te uspijemo natjerati da se
predomisliš.
Izraz Hanova lica nije bio ohrabrujuć. Svejedno, kimne glavu, priznajući
poraz. - Da, sigurno.
Ponovo zavlada tišina. - Znači, to je to? - naposlijetku upita Lando.
- To je to. - potvrdi Leia. - Preostaje nam isplanirati akciju. Počnimo!
 GLAVA 12

Iz ugla komunikacijske konzole začuje se prodoran pisak. -Karrde? - javi

se Dankinov umoran glas. - Približavamo se Bilbringi sustavu. Stižemo za
približno pet minuta.
- U redu. -. odgovori Karrde. - Pobrini se da su turbolaserski topovi
spremni. Ne možemo znati na što ćemo naletjeti.
- U redu, - odvrati Dankin.
Karrde isključi odašiljač i opremu za dešifriranje. - Zvuči umorno. -
Primjeri Aves s druge strane konzole dok je odlagao svoju informatičku
karticu.
- Skoro onoliko umorno koliko ti djeluješ. - odvrati Karrde pogledavši još
jednom ispis na zaslonu, prije nego što će i njega isključiti. Bilo je to izvješće
njegovih ljudi s Anchorona. Kai i sva prijašnja, bilo je negativno. - Vjerojatno
predugo odrađujemo dvostruke smjene. - dometne Avesu. - Nismo više
naviknuti na to. Morat ću te dugotrajne smjene uključiti u buduće vježbe.
- Siguran sam da će posada biti oduševljena time. - primjeri Aves suho. -
Ne isplati se ostavljati ostale u uvjerenju da smo mekušci, zar ne?
- Da, ne slaže se s predodžbom koju imaju o nama. - složi se Karrde. -
hajdemo, ovo možemo završiti i kasnije.
- Ma što god nam to donijelo na kraju. - promrsi Aves. - Jesi li sto posto
siguran kako je Skywalker doista vidio klonove na Berchettu?
- Skywalker je bio siguran. - odghovori Karrde dok su napuštali ured za
komunikacije, uputivši se prema zapovjednom mostu. - Nadam se kako ne
misliš da bi me plemeniti Jedi vitez lagao?
- Ne, ne mislim da je lagao. - odmahne Aves glavom. - Samo se pitam je li
cijela ta stvar možda namještaljka. Nešto čime nam je Thrawn namjerno
mahao pred nosom kako bi nam skrenuo pozornost sa stvarne rute.
- I meni je na pamet pala ista stvar. - složi se Karrde. - Čak i ako uzmemo
u obzir da nam Guverner Staffa duguje neke usluge, čini mi se da smo
prejednostavno ušli i izišli iz sustava.
- Ali nisi spominjao te sumnje dok si raspodjeljivao zadatke u ovoj
potrazi, tamo na Chazvi.
 - Siguran sam kako je i svima ostalima nešto slično palo na um. - uvjeri ga
Karrde. - Jednako kao i pomisao da, ako je među nama doista imperijalni
uhoda, se trebamo pretvarati kako doista vjerujemo u Thrawn prijevaru. Ako
se radi o prijevari, naravno.
- I ako je među nama doista imperijalni uhoda. - dometne Aves.
Karrde se nasmješi. - Da imamo nešto Brualkia, mogli bi si priuštiti
brualki s Menkooroom…
- …samo kad bi imali Menkooma. - dovrši Aves staru izreku. Još uvijek
misliš da Ferrier radi za Thrawna, zar ne?
Karrde slegne ramenima. - U pitanju je samo njegova riječ protiv Hanove.
Samo time pokušava dokazati kako nije bio Imperijin agent u poslu oko
Katana flote svojom slobodnom voljom.
- I zato si dopustio Thorveu da preuzme onaj borbeni transporier ii Roche
sustavu?
- Točno. - kimne Karrde poželjevši da je Mara pored njega. Aves je bio
dobra duša, ali se je nažalost morao prvo spotaknuti o nešto da bi to i
primjetio, dok je Mara nagonski razumjevala te iste stvari. Poznajem
nekolicinu Verpina koji mi duguju uslugu; Ako je taj transporter na bilo koji
način ozvučen, oni će to i otkriti:
Vrata prema zapovjednom mostu kliznu stranu i oni uđoše. -Status? -
upita Karrde zagledavši se u treperavi crni hiper-svemir kojim se letjelica
kretala.
- Svi su sustavi spremni. - odvrati Dankin, prepuštajući svoje sjedalo
Avesu. - Balig, Lachton i Corvis su za topovima.
- Hvala ti. - dobaci mu Karrde dak je sjedao pored Avesa za kopilotskom
konzolom. - Ostani ovdje, Dankin. Danas ćeš biti kapetan ove barke.
- Počašćen sam.- posprdno reče Dankin, pošavši prema komunikacijskoj
konzoli i sjedajući pred nju.
- Što misliš, o čemu se ovdje zapravo radi?-upita Aves dok je pripremao
letjelicu za izlazaj iz brzine svjetlosti.
- Ne znam. - prizna mu Karrde. - Prema onome što mi je Par’tah rekla, sve
što joj je Mazzic rekao jeste da bi se rado našao sa mnom, nakon što se
sastanem s ostalima na Chazwi.
- Onda se vjerojatno radi o onoj lekciji koju će Imperija zapamtili, a
kojom su on i Ellor prijetili tamo na Troganu. - suho primjeri Aves.- Mislim
da mi se sve to neće nimalo dopasti.
 - Ne zaboravi, što god da se dogodi, mi smo samo nevini promatrači svega
toga. - podsjeti ga Karrde. - Mi smo tek teretnjak koji s službeno ovjerenim
dozvolama dovozi pošiljku Koensayr energetskih transformatora. Sve po
propisima!
- Da, sve dok ih ne pogledaju malo pažljivije. - odvrati Aves. -U redu, evo
nas! - Gurne poluge ubrzanja prema naprijed, a oko letjelice se pojaviše
zvijezdane linije, pa se ponovo pretope u udaljene zvijezde.
Pred njihovim se očima ukaže mutni sjaj zvijezda, poludovršeni brodovi,
servisne i graditeljske letjelice i lebdeće pristanišne platforme. Gotovo ravno
pred Wild Karrdeom ukaza se masivna Golan II borbena postaja, načičkana
naoružanjem.
Stigli su na imperijalna pristaništa Bilbringi.
Dankin tiho zazviždi.- Pogledaj što su sve izgradili! -progovori
zadivljenim glasom. - Ovi se nikako ne šale, zar ne?
- Ne, ne šale se. A ne šale se ni na Ord Trasiju i Yaga Minoru. - I ako je
Thrown samo upola energije koju je ulagao u izgradnju pristaništa, ulagao i u
proizvodnju klonova …
- Teretnjače, ovdje kontrola leta Bilbringija. - prekine ga u razmišljanju
službeni glas koji se začuo kroz zvučnike veze na zapovjednom mostu. -
Identificirajte se, navedite svoju matičnu luku i razlog svojeg dolaska!
- Dankin? - promrsi Karrde.
Dankin kimne. - Teretnjak Hab Camber s Valrara. - hitro odgovori. - Pod
zapovjedništvom kapetana Abela Quillera. Dovozimo pošiljku energetskih
trasformatora za dok četrdeset i sedam.
- Razumijem. - odvrati glas kontrolora. - Ostanite gdje jeste dok vam ne
izdam dozvolu za pristup doku.
Aves kucne Karrdea po ramenu, pa pokaže prema borbenoj postaji prema
njima. - Pogledaj, upravo lasiraju borbeni trasporter. - reče.
Lansirali su ga upravo prema Wild Karrdeu. - Zadrži kurs. -tiho mu
zapovjedi Karrde. - možda samo provjeravaju koliko smo nervozni.
- Ili očekuju neprilike. - odvrati Aves.
- Ili raščišćavaju nakon nevolja. - javi se i Dankin. Ako je mazzic već bio
ovdje…
- Teretnjače Hab Camber, zapovjeđeno vam je da ostanete gdje jeste! -
ponovo se javi glas kontrolora. - Upravo je krenuo inspekcijeki tim koji će
pregledati vaš tovar.
 Dankin pritisne prekidač odašiljača. - Zašto, što nije u redu? -upita s
dobro odmjerenom mješavinom zbunjenosti i razdraženosti. - Čujte, čeka me
posao koji moram obaviti… nemam vremena za birokratske gluposti!
- Ako vam je tako draže, možemo odmah završiti sa svim vašim
problemima ovog trenutka. - odgovori mu kontrolor zlobnim glasom. - Ako
pak ne, pripremite se primiti posjetitelje na brod!
- Razumijem. - zareži Dankin. - Samo se nadam da će biti brzi.
Uz krckavi šum, kontrolor prekine vezu.
Dankin pogleda u Karrdea. -I što ćemo sad?
- Pripremit ćemo se za prijem posjetitelja. - odgovori mu Karrde, prelazeći
pogledom po prostranstvu pristaništa. Bude li se Mazzic držao rasporeda koji
mu je Par’tah prenijela, trebao bi se pojaviti svakog trenutka.
Zamisli se. Aves, očitaj mi stanje onih tamo.-reče pokazujući prema
gomili tamnih, nepravilnih mrlja koje su lebdejele u neposrednoj blizini
središta pristaništa. - Meni ne liče na letjelice.
I nisu potvrdi mu Aves nekoliko sekundi kasnije. - Izgleda se radi o
asteroidima srednje veličine - možda četrdesetak metara u proomjeru
Prebrojavam… dvadeset i dva ih je.
- Čudno. - primjeti Karrde namršteno promatrajući senzorski ispis koji je
Aves izlistavao pred sobom. Oko njih se nalazilo više od trideset manjih
teretnih letjelica, koliko je vidio, i približno se toliko radnih letjelica motalo u
neposrednoj blizini i između asteroida. - Pitam se što će Imperijalcima toliki
asteroidi.
- Možda iskopavaju rudu iz njih. - oklijevajući primjeti Aves. - Iako nikad
nisam čuo da je netko dovukao cijeli asteroid unutar pristaništa.
- Ni ja. - kimne Karrde. - Možda je u pitanju puko nagađanje … ali pitam
se imaju li ti asteroidi neke veze s Thrawnovim zagonetnim super-oružjem.
Onim kojim je udario na Ukio i Woostri.
- To bi moglo objasniti pojačano osiguranje. - reče Aves. - A kad
spominjemo osiguranje, onaj trasporter je još uvijek na putu prema nama.
Hoćemo li im dopustiti da se uspnu na našu palubu?
- Ne vidim neku drugu mogućnost, osim ako se ne namjeravaš okrenuti i
pobjeći. - odgovoti Karrde..- Dankin, koliko je vjerodostojan naš raspored?
- Vrlo. - polako odvrati Dankin. - Naravno, sve ovisi o tome sumnjaju li
oni na nešto ili su tek oprezni. Karrde pogledaj otprilike četrdeset stupnjeva u
lijevo! Onaj napola završeni zvjezdani razarač … vidiš li ga?
 Karrde se okrene u svome sjedalu. Razarač je zapravo, bio više nego
napola završen - nedostajali su samo zapovjedna nadgradnja i dijelovi
prednjeg obrambenog hrpta. - Vidim ga. -reče. - Što je s njim?
- Izgleda da se oko njega nešto događa …
Prije nego što je završio rečenicu, desni se bok razarača rasprsne u
eksploziji.
Aves zazviždi, zapanjen. - Jedan ratni brod manje! -reče kada odmah
potom i dio prednjeg oklopa nestane u vatri. - Što misliš? Mazzic?
- Mislim da nem nikakove sumnje. - odvrati Karrde, uključivši svoj glavni
zaslon kako bi bolje vido što se vani događa. Na trenutak ugleda pred
pozadinom blještećeg ključajućeg plamena obrise nekoliko letjelica veličine
teretnjaka kako brzo odmiču prema krajnjem rubu pristaništa. - I mislim da su
možda čak i malo pretjerali. - dometne, ponovo pozorno promatrajući
zvjezdani razarač u plamenu. Grupa letjelica za spašavanje već je jurnula
prema gorećoj letjelici, a za njima i tri eskadrile TIE lovaca.
Odmah zatim, roj lovaca se otisne dalje od gorečeg razarača i krene za
teretnjacima u bijegu. -Primjetili su ih. mračno prozbori Karrde, na brzinu
procijenjujući situaciju. Mazzicova je grupa bila malobrojnija i puno lošije
naoružana od progonitelja. Taj će se nesrazmjer vjerojatno još i pogoršati
prije nego što uspiju odmaći loliko daleko od pritaništa da bi mogli ubrzati u
brzinu svjetlosti. Wild Karrde sa svojim turbolaserskim topovima nije mogao
puno pridonijeti izjednačavanju progonjenih s progoniteljima, a i sama
udaljenost između njih bila je nažalost prevelika da bi uopće mogli utjecati na
konačni ishod okršaja.
- Hoćemo li im pomoći da se izvuku? - promrmlja Aves.
- Uzimajući sve u obzir, ne bi trebali pomaknuti ni prstom. -reče mu
Karrde uključujući navigacijsko računalo i započevši s izračunavanjem
njihovog ubrzanja u brzinu svjetlosti. Istovremeno, uključi i odašiljač. -
Pomažući im da se izvuku iz nemarno isplaniranog napada samo ćeih
ohrabriti da nastave s njima. Ali, mislim da ne možemo jednostavno sjediti i
gledati što se događa. Corvis?
- Tu sam. - odgovori Corvisov glas.
- Na moj znak, Otvori vatru na transporter koji nam prilazi. -zapovjedi
Karrde.- balig i Lachton, vaš je cilj borbena postaja. Provjerimo koliko nereda
možemo izazvati! Aves, za to ćeš nas vrijeme li dovesti na vektor …
- Sačekaj trenutak, Karrde. prekine ga Dankin. - Pogledaj … trideset
stupnjeva na lijevo …
 Karrde pogleda. Ugleda, na istom pravcu kojim su uzmicali Mazzicovi
teretnjaci, dvije Corelianske topovnjače koje izroniše iz hiper-svemira.
Formacija TIE lovaca koja se našla na njihovom putu, raspe se kako bi
izbjegla sudar i trenutak kasnije završi u oblačićima vatre i dime. - Vidi, vidi!
- reče Karrde. - Izgleda da Mazzicova taktika nije onoliko loša kao što sam
mislio!
- To su vjerojatno Ellorovi ljudi. - primjeti Aves.
Karrde kimne. - Slažem se. Corelianske topovnjače nekako nisu u
Mazzicovom stilu … u svakom slučaju, ne može ih si priuštiti. A ovo je
strategija koja zasigurno ocrtava legendarno Durosko ignoriranje kulture.
- I ja sam mislio kako se Corelianske topovnjače ne uklapaju u Ellorovu
financijsku konstrukciju. — primjeti Dankin. - Misliš li da ih je ukrao Novoj
Republici.
- Ukrao je možda malo preteška riječ. - odvrati Karrde zadirkujući ga. -
vjerujem kako on cijeli čin smatra neformalonom posudbom. Letjelice Nove
Republike često koriste Duroska postrojenje za održavanje brodova koja su
razasuta po cijeloj glavnoj Trgovinskoj ruti, a Ellor iz pozadine upravlja nad
nekoliko takvih mjesta.
Kladim se kako će ovaj put Nova Republika imati prigovor na servis
letjelica. - dometne Aves posprdno. - Usput, planiramo li i dalje udariti po
transporteru?
Karrde je gotovo i zaboravio na to. -Ne, nećemo. Corvis, Balig, Lachton -
isključite topove! Svi ostali: opoziva se uzbuna. Pripremimo se dočekati
Imperijalnu inspekciju.
Posada mu javi kako je razumjela zapovjed, a Karrde se okrene i zatekne
Avesa kako bulji u njega. - Nećemo bježati? - upita ga ovaj oprezno. - Čak ni
nakon ovoga? - upita kimnuvši glavom prema gorećem razaraču.
- Ono što se događa tamo vani nema nikakve veze s nama. -podsjeti ga
Karrde, odajući sliku krajnje nevinosti. - Mi smo neovisni teretnjak s tovarom
energetskih transformatora. Sjećaš se toga?
- Da, ali…
- I naravno, bit će zanimljivo vidjeti što će se dogoditi nakon ovoga
napada. - nastavi Karrde, ponovo pogledavajući prema brodovima. Dok su im
Ellorove topovnjače pokrivale leđa na jednakom kursu i dok su se pristanišni
brodovi nalazili predaleko da bi predstavljali stvarnu prijetnju, Mazzicovi su
brodovi imali velike izgleda da će umaknuti bez problema. Uključi se u
njihove komunikacije, promatraj kako će izvesti čišćenje i prilagoditi
osiguranje nakon prepada, pokušaj otkriti kolika im je štela zapravo nanesena
… takvo što nas zanima.
Aves nije djelovao baš uvjereno, ali je bio svjestan kako nema smisla
raspravljati o tome. - Ako ti misliš da ćemo se uspjeti provući… - reče
sumnjičavo. -Mislim, s onom ucjenom koja nem visi nad glavom i svim tim…
- Ovo je posljednje mjesto u glaksiji na kojem bi nas jedan impevrijalni
zapovjednik očekivao. - uvjeri ga Karrde. - Zbog loga nas nitko neće ni tražiti
ovdje.
- Posebno ne na brodu koji je pod zapovjedništvom kapetana Abela
Quillera. - dometne Dankin dok se oslobađao sigurnosnih pojaseva i ustajao
iz svog sjedala. Nestrpljiv i bombastičan, zar ne?
- Upravo tako. - potvrdi Karrde. - Ali ne pretjeraj s bombastičnošću. Ne
želimo da te zamrze, samo da te se malo uplaše.
- Razumijem. - kimne Dankin.
Napusti zapovjedni most, a Karrde se okrene kako bi pogledao zadimljenu
i garavu olupinu koja je uskoro trebala postati zvjezdani razarač. Doista, bila
je to lekcija koju će Imperija zamjetiti i zapamtili. Jedna od onih kojima bi se
Karrde žestoko usprotivio da su ga Mazzic i Ellor ikada upitali za savjet. Ali
nisu ga upitali, nego su se jednostavno upustili u to i odradili.
A sada je cijela situacije bila čak i više komplicirana nego neposredno
nakon događanja na Troganu. Jer Veliki Admiral Thrawn neće dopustiti da
ovo prođe nekažnjeno, i udarit će svom svojom silom i okrutnošću. A bude li
uspio otkriti kako Mazzic stoji iza ovog napada… a preko Mazzica otkrije i
njega…
- Nećemo se moći zaustaviti na ovom. ~ promrsi sam sebi. -Morat ćemo
se organizirati, svi zajedno.
- Što? - upita Aves.
Karrde pogleda u njega, zagleda se u to otvoreno i zbunjeno lice, pametno
na svoj način, ali ni u kom slučaju briljantno niti intuitivno. - Nema veze. -
odvrati mu, nasmješivši da bi prikrio moguću žaoku podrugivanja u svojm
riječima.
Okrene se kako bi ponovo osmotrio transporter koji im je prilazio. Sam
sebi obeća da će, čim ovo završi, naći načina na koji će Maru vratiti kamo
pripada.
Posljednja se stranica izlista preko zaslona i Thrawn pogleda u čovjeko
koji je ukočeno i nepomično stajao pred njim. - Imate li što dodati ovome
ozvješću, generale Drost? - upita tihim glasom.
 Pretihim glasom, zaključi Pellaeon. Zasigurno puino tišim nego što bi to
bio Pellaeonov da je on bio taj koji je zapovjedao. Gledajući kroz Chimaerinu
promatračnicu u pocrnjelu olupinu koja je ne tako davno bila gotovo završeni
i izuzetno vrijedan imperijalni zvjezdani razarač, nije mogao ništa drugo nego
tiho stajati pored Thrawna i nadati se da će general Drost platiti glavom za
svoj propust. Bilo je to upravo ono što je zaslužio.
I Drost je toga bio svjestan. - Ne, gospodine. - odvrati Thrawnu napetim
glasom.
Thrawn je još trenutak zurio u generalove oči, a potom pogleda kroz
promatračnicu. - Možete li mi navesti jedan razlog zbog kojeg vam ne bih
trebao oduzeti zapovjedništvo?
Jedan vrlo tihi uzdah otme se s Drostovih usana. - Ne, gospodine. - reče
ponovo.
Par trenutaka je jedini zvuk koji je dopirao bio prigušeni mrmor sa
zapovjednog mosta Chimaere. Pellaeon je zurio u Drostovo lice koje je bilo
kao isklesano od kamena, pitajući se kakvu će kaznu Admiral izreći. U
najmanju ruku, fijasko poput ovoga trebao mu je priskrbiti vojni sud i nečasni
otpust iz imperijalnih snaga, pod leškom optužbom neizvršavanja dužnosti. U
slučaju da kazna treba biti oštrija… pa, uvijek je preostojala tradicionalana
kazna koju je Gospodar Vader primjenjivao prema onima koji su dokazali
svoju nesposobnost.
A Rukh je već stajao pri ruci Admiralu Thrawnu, tik iza njegovog
zapovjednog stolca.
- Vratite se u svoje zapovjedništvo, generale. progovori Thrawn. -
Chimaera će napustiti pristanište za približno trideset sati. Dotada morate
osmisliti i primjenitinove mjere osiguranja za pristanište. Nakon što ih
procjenim, odlučit ću o vašoj daljnjoj sudbini.
Drost pogleda prema Pellaeonu, a zatim ponovo u Thrawna. Razumijem,
gospodine. - reče. - Neću vas ponovo iznevjeiti, Admirale.
- Vjerujem da nećete. - odvrati Thrawn s prikrivenim prizvukom prijetnje
i upozorenja u glasu. - Idite!
Drost kimne i okrene se, pa pođe korakom u kojem se ponovo osjetila
odlučnost i uvjerenje.
- Ne slažete se s onim što sam uradio, kapetane.
Pellaeon se natjera di izdrži pogled tih crvenih užarenih očiju. - Mislim
kako bi u ovom slučaju bila potrebna oštrije mjera. -reče.
- Drost je dobar čovjek i časnik, na neki način. - odvrati Thrawn
ravnodušno. - Njegova je najveća slabost to što naginje samozadovoljstvu.
Ovo bi ga trebalo izliječiti od toga, bar za neko vrijeme, i naučiti nečemu.
Pellaeon ponovo pogleda u olupinu pred Chimaerinom promatračnicom.
Moglo bi se reći da je to skupa lekcija. - kiselo odvrati.
- Da. složi se Thrawn. I zorno demonstritra zašto nisam htio da se
Karrdeovi prijatelji krijumčari uznemire na bilo koji način.
Pellaeon se namršti, pogledavši ga. - Ovo su nampravili krijumčari?
Pretpostavljao sam da je u pitanju pobunjenička sabotaža.
- I Drost vjeruje da je tako. - reče Thrawn. - Ali metoda i izvršenje akcije
razlikuju se od onih koje se uobičajene u pobunjeničkim akcijama. Mislim da
je Mazzic glavni osumnjičeni za ovu akciju. Iako, dovoljno je elemenata koji
ukazuju i Darusku umješanost, pa vjerujem kako je i Ellorova skupina bila
uključena u prepad.
- Razumijem. - polako reče Pellaeon. Ovo je bacalo potpuno drugačije
svjetlo na slijed njegovih misli. - Pretpostavljam kako ćemo ih naučiti da je
suludo napadati Imperiju.
- Ništa mi ne bi bilo draže od toga. - složi se Thrawn. -1 da je Imperija na
vrhuncu moći, ne bih oklijevao ni trenutka da to uradim. Nažalost, u ovome bi
trenutku takva reakcija bila kontraproduktivna. Ne samo da bi pojačalo
uvjerenja krijumčara i izazvalo određene posljedice s njihove strane, nego bi
nagnalo i ostale sive elemente u galaksiji da započnu s otvorenim
neprijateljstvom prema nama.
- Siguran sam da nem njihove usluge i pomoć ne trebaju toliko da si to ne
možemo priuštiti. - dometne Pellaeon. - Sada više ne.
- Naše su potrebe za tim polusvjetom svakako manje nego što su bile. -
složi se Thrawn. - Ali to ne znači da smo u poziciji da ih možemo potpuno
odstraniti. Ali, zapravo se i ne radi o tome. Problem je u tome da je taj opasni
polusvijet iskusan u ophođenju s službenim krugovima, iako nemaju službeno
dopuštenje za to. Pokušaji da ih zadržimo podalje od mjesta poput Bilbringija
iziskivali bi više ljudstva nego što možemo trenutno odvojiti za to.
Pellaeon zaškrguće zubima. - to razumijem, gospodine. Ali, ne možemo
se jednostavno ne obazirati na napad ovakve siline!
- I nećemo. - obeća mu Thrawn tiho, sjajnih očiju. - I kada dođe vrijeme
za to, naš će odgovor biti u najboljem interesu Imperije. - okrene svoje sjedalo
kako bi pogledao prema središtu pristaništa. - U međuvremenu…
- Veliki Admirale Thrawn!
Urlik zagrmi po zapovjednom mostu poput grmljavine, ispunivši ga od
krme do pramca, odjeknuvši. Pellaeon se hitro okrene, nagonski posegnuvši
prema pištolju koji, naravno, nije nosio.
Joruus C’baoth koračao je prema njima preko zapovjednog mosta, očiju
koje su se žarile nad njegovom uzbibanom bradom. Činilo se kako zrak oko
njega pali neka vrst srditog zračenja. Iza niegovih leđa, dvojica jurišnika koji
su čuvali ulaz na most, ležahu izvaljeni na podu, onesviješćeni ili mrtvi.
Pellaeon teškom mukom proguta knedlu, posežući rukom za okvirom na
kojem se nalazio ysalamiri pričvršćenim na Thrawnov zapovjedni stolac,
osjetivši djelomično olakšanje kad ga je napipao. Okvir mu klizne iz prstiju
kad je Admiral okrenuo stolac da bi se suočio s Jedi Gospodarom koji im je
prilazio. - Želite razgovarati sa mnom, Gospodaru C’baoth?
- Nnisu uspjeli, Veliki Admirale Thrawn! - prezirno frkne C`baoth. -
Čujete li me? Vaši komandosi nisu uspjeli!
- Čuo sam vas. - smireno kimne Thrawn. - Što ste uradili s mojim
stražarima?
- Mojim ljudima! - prasne C’baoth a glas mu opet moćno ispuni cijeli
zapovjedni most. Čak i bez elementa iznenađenja koji mu je išao na ruku prvi
put, trik je bio vrlo dojmljiv. -Moji! Ja zapovjedam Imperijom, Veliki
Admirale Thrawn! Ne vi!
Thrawn se okrene u stranu i ugleda pogled zapovjednika posade koji je
zurio u njega. - Pozovite bolničko krilo. - zapovijedi mu. -Neka pošalju ekipu
bolničara!
Nekoliko dugih, strašnih trenutaka Pellaeon je mislio kako će se C’baoth
usprotiviti tome, ili će, što je bilo čak i strašnije, jednostavno pokositi i
zapovjednika posade. Ali činilo se da je sva njegova pažnja usmjerena na
Thravvna. - Vaši komandosi nisu uspjeli, Veliki Admirale Thrawn. - ponovi
tihim i smrtonosnim glasom.
- Znam. - jednostavno odgovori Thrawn. - Čini se da su izginuli svi osim
zapovjednika skupine.
C’baoth se isprsi. - Onda je vrijeme da ja preuzmem taj zadatak na sebe.
Odvest ćete me na Coruscant. Odmah!
Thrawn kimne. - U redu, gospodaru C’baoth. Čim završimo s utovaranjem
mog specijalnog tovara, možemo krenuti.
Očito, bio je to odgovor koji C’baoth nije očekivao. -Što? -upita, mršteći
se.
- Rekao sam da ćemo, čim utovarimo specijalni tovar na u skladište
Chimaere i ostalih brodova, poći na Coruscant. - ponovi Thrawn.
 C’baoth prostrijeli pogledom Pellaeona, kao da očima pokušava provjeriti
vjerodostojnost informacije, koju nije mogao provjeriti svojim Jedi osjetilima.
- Kakav je to trik? - poviče, ponovo pogledavši u Thrawna.
- Nije u pitanju nikakav trik. - uvjeri ga Thrawn. - Odlučio sam kako će
udar u samo srce Pobunjenika biti najbolji način da im se uzdrma moral i
kako će ih to biti jasan pokazatelj onoga što ili čeka u budućnosti. To će biti
upravo taj udar!
C’baoth pogleda van kroz promatračnicu, pregledavajući nepregledne
prostore Bilbringi pristaništa. Njegov pokret preleti preko pocrnjele olupine
zvjezdanog razarača… pa prijeđe na skupinu asteroida skupljenih na hrpu u
središtu pristaništa.
- Ovo? - upiat upirući prstom u njih. - Je li to vaš specijalni tovar?
- Vi ste Jedi Gospodar. - odvrati mu Thrawn. - Vi recite meni je li to to.
C’baoth se zapilji u njega, a Pellaeon zadrži dah na trenutak. Veliki
Admiral Thrawn ga je izazivao, Pellaeon je toga bio svjestan. Radilo se o
opasnoj igri, mislio je. jedini ljudi koji su znali što to Thrawn ima točno na
umu s tim asteroidima stajali su pod zaštitom ysalamirija. - U redu, Veliki
Admirale Thrawn. - reče C’baoth. -Reći ću vam!
Duboko udahne i zatvori oči, a crte lica mu otvrdnu dok se pokušavao
usredotočiti. Izražavahu mentalni napor koji Pellaeon već dugo nije vidio na
C’baothovom licu. Promatrao ga je, pitajući se što namjerava… i iznenada,
sve je razumio. Tamo vani, oko asteroida, nalazilo se stotine tehničara i
časnika koji su radili na projektu, svaki sa svojim osobnim nagađenjem čemu
će cijela ta stvar poslužiti. C’baoth je posegnuo prema svim tim umovima,
pokušavajući izvući njihova razmišljali juna površinu i sklopiti ih u jenu
cjelinu …
- Ne! -vrisne odjednom, uperivši izbezumljene oči u Thrawna. - ne smijete
uništiti Coruscant prije nego šio ja izvučem svoje Jedije od tamo!
Thrawn odmahne glavom. - Nemam namjeru uništiti Coruscant…
- Lažete! - presječe ga C’baoth, optužujuće uperivši prst u njega. - Stalno
mi lažete! Ali nećete više! Više ne! Ja zapovijedam Imperijem, i svim
njezinim snagama.
Podigne ruke visoko iznad glave, i između njih u krugovima poleče
jezovita struja plavo-bijelog svjetla. Pellaeon se nesvjesno zgrči, sjetivši se
svjetlećih munja kojima se C’baoth nabacivao na njih u grobnici na
Waylandu. Ali munje se ne pojaviše. C’baoth je samo stajao tako pred njima,
praznim rukama grabeći zrak, pogleda uprta u beskonačnost. Pellaeon ga
namršteno pogleda… upravo se spremao upitati C’baotha o čemu on to, do
vraga, priča, kad mu pogled orzne posadu zapovjednog mosta.
Sjedili su ukočeno u svojim sjedalima, ukočenih i uspravnih leđa, ruku
prekriženih u krilu, prazno i nepomično buljeći u konzole pred sobom. Iz
njihovih leđa stajahu časnici, jednako ukočeni, jenako nepokretni, jednako
nesvjesni onoga što ih okružuje. I posada na pramčanom dijelu bila je u
jednakom stanju kao i oni na krmi. Na zaslonim konzola koje je Pellaeon
mogao obuhvatiti pogledom, umjesto izlislanja dolazećih izvješća, ugleda
samo statičke smetnje i ništa drugo.
Bio je to trenutak koji je Pellaeon očekivao i kojeg se pribojavao još
otkako su prvi putposjetili Wayland. C’baoth je preuzeo zapov|edanje nad
C’himaerom.
- Impresivno. - progovori Thrawn prekidajući mučnu tišinu. -Doisto, vrlo
impresivno! I, što predlažete, što ćemo sad?
- Trebam li ponoviti ono što sam već rekao? - upita C’baoth glasom koji je
pomlo podrhtavao od napora. - Povest ću ovaj brod na Coruscant kako bih
uzeo svoje Jedije, a ne da bi ih uništio.
- odavdje do Coruscanta treba vam najmanje pet dana. - hladno uzvrati
Thrawn. - Pet dana tijekom kojih ćete morati zadržati nadzor nad trideset i
sedam tisuća članova posade na Chimaeri. Čak i duže, ako očekujete da će se
boriti za vas na kraju tog putovanja. A ako namjeravate da tamo stignemo s
nekim pojačanjem, ta se brojka od trideset i sedam tisuća drastično uvećava,
zar ne?
C’baoth se podrugljivo nasmije. - Sumnjate u moć Sile, Veliki Admirale
Thrawn?
- Ne, nimalo. - odgovori Thrawn. - Tak vam iznosim probleme s kojima
ćete se morati suočiti vi i Sila, te ih i riješiti ukoliko namjeravate do
krajaprovesti ono što ste naumili. Na primjer, znate li gdje je smještena flota
Coruscant sektora, ili broj i vrstu letjelica od koje je sastavljena? Jeste li
razmišljali o tome kako ćete neutralizirati Coruscantske orbitnu, borbene
postaje i njihovu zemaljske obrambene sustave? Znate li tko trenutno
zapovjeda planetarnom obranom, i na koji će način ona ili on rasporediti svoje
snage? Znate li kako ćete na najbolji mogući način iskoristiti strategijske i
taktičke sposobnosti jednog imperijalnog zvjezdanog razarača?
- Pokušavate me zbuniti! - optuži ga C’baoth. - Vaš ljudi - moji ljudi -
znaju odgovore na sva ta pitanja.
- Da, na neka od njih. - reče Thrawn. - Ali ne možete naučiti odgovore. Ne
sve. I sigurno je da ih ne možete naučiti dovoljno brzo.
 - Ja nadzirem Silu. - ljutito ponovi C’baoth. Pellaeonu se učini kako je u
tom poviku čuo i natruhu očaja. Poput glasa djeteta koje se pokušava nabaciti
zlovoljom, a zapravo nije svjesno kamo će ga ona dovesti…
- Ne. - progovori Thrawn, gotovo umirujućim glasom. Možda je i on
protumačio C’baothov ton na jednak način. - Galaksija još uvijek nije
spremna za vaše vodstvo, gospodaru C’baoth. kasnije, kada ponovo
uspostavimo red, ja ću vam je prepustiti da je vodite onako kako vama
odgovara, ali taj trenutak još uvijek nije došao.
Jedan dugi trenutak C’baoth se ne pomakne, osim što su mu se usne
bezglasno micale napola skrivene bradom. Zatim, gotovo oklijevajući, spusti
ruke. Čim je to učinio, zapovjednim mostom se razlegnu prigušeni hropci i
uzdasi, te struganje čizama po metalnom podu palube, dok su se članovi
posade oslobađali kontrole Jedi Gospodara. - Nikada mi nećete predati
Imperiju, reče C’baoth Thrawnu. - Ne svojom slobodnom voljom.
- To će ovisiti i o vašoj sposobnosti da ispunite ono što tražim Od vašu
ovom procesu ponovnog uspostavljanja vlsti nad galaksijom, odgovori mu
Thrawn.
- A ako vas ne bude, to se neće ni ostvariti?
Thrawn izvije jednu obrvu. - Vi ste Jedi Gospodar. Dok gledate u
budućnost, možete li vidjeti Imperiju kako se uzdiže do stare moći bez mene?
- Vidim mnoge moguće budućnosti. - odgovori mu C’baoth. -1 ne mogu
reći da u svim verzijama uspijevati preživjeti!
- To je nesigurnost s kojom se moraju pomiriti svi ratnici. -kimne Thrawn.
- Ali to nije odgovor na moje pitanje.
C’baoth se slabašno osmjehne. - Nikad ne povjerujte kako ste
nezamjenjivi, Veliki Admirale Thrawn. To sam samo ja!
Lijeno prijeđe pogledom po zapovjednom mostu, a zatim se isprsi u svojo
punoj visini. - Kako god, za sada sam zadovoljan načinom kojim vodite moje
postrojbe. - ponovo oštro pogleda u Thrawn. - Dopuštam vam da ih vodite, ali
ne smijete uništiti Coruscanl! Ne, sve dok ne dobijem svoje Jedije!
- A ja sam vam već rekao kako nemam namjeru uništiti Coruscant. odvrati
mu Thrawn. - Za sada će strah i uništenje borbenoj; morala medu njima koje
će uzrokovati opsada puno bulje poslužiti onome mojjim namjerama.
Našim namjerama. - ispravi ga C’baoth. - Ne zaboravite to, Veliki
Admirale Thrawn.
- Nikada ništa ne zaboravljam, gospodaru C’baoth. - odvrati mu Thrawn
tiho.
 - Dobro! - uzvrati mu C’baoth jednako tiho. - U tom slučaju, izvolite
nastaviti s izvrašavanjem svojih dužnosti. Ja ću se posvetiti meditaciji. Znate
gdje me možete proneći budete li me trebali. Razmišljat ću o budućnosti svog
Imperija.
Okrene se i zaputi niz zapovjedni most. Pellaeon konačno ispusti zrak iz
pluća, potpuno nesvjestan kako je cijelo vrijeme zadržavao dah. -
Admirale…?
- Pošaljite signal na relentless, kapetane. - zapovjedi mu Thrawn, ponovo
okrenuvši stolac. - Racite kapetanu Dorji kako mi je potrebna medicinska
postrojba od pet stotina ljudi u sljedećih šest sati.
Pellaeon pogleda nadolje, prema galeriji u kojoj je sjedila posada
zapovjednog mosta, tu i tamo ugledanekog od njih koji je normalno sjedio za
svojom konzolom, ili časnika koji je stajao više-manje uspravno. Ali većina je
članova posade jednostavno klonulo utonulo u svoja sjedala, dok su časnici
stajali poduprti i oslonjeni na zidove i konzole, ili su jednostavno ležali na tlu,
trzajući se. -Da, gospodine. - reče, primaknuvši se svom stolcu i posežući
prema odašiljaču. - Hoćete li odgoditi operaciju na Coruscantu?
- Samo onoliko koliko je nužno. - odvrati Thrawn. - Povijest je u pokretu,
kapetane. Oni koji ne mogu držati korak s njezinim napredovanjem, ostaju za
nama i samo gledaju iz daljine što se događa.
Ponovo pogleda prema vratima kroz koja je C’baoth malo ranije izišao. -A
oni koji nam stoje na putu… - dometne meko - …neće vidjeti ništa.
 GLAVA 13

Stigoše na Coruseant u gluho doba noći. Bilo ih je deset, prerušeni bijahu

u Jawance. Bešunino kliznuše kroz tajni ulaz koji je služba sigurnosti pažljivo
zapečatila a koji je Luke jednako tako pažljivo i oprezno rastvorio za njih.
Nije im predstavljalo poteškoću neprimjećeno stići do Kule - dosada nitko iz
Palače nije imao dovoljno vremena pozabaviti se zakučastom mrežom
Carevih tajnih prolaza.
Prateći Lukea u stopu, bešumno kliznuše u sobu.
Han se, po prvi put, nađe licem u lice s skupinom tjelohranitelja koje je
njegova žena odabrala i koji bi trebali zaštititi nju i njihovu djecu od sablasnih
pandži Imperija.
Skupina Noghrija.
- Pozdravljamo te, Gospo Vader. -prozbori prvi među sivokožim strancima
dubokim glasom, bacivši se na koljena ruku široko odmaknutih od trupa.
Ostatak skupine učini isto, a Han pomisli kako im je taj položaj vjerojatno
neudoban, možda imje čak i tijesno u skučenom prostoru hodnika. Ali činilo
se kako im to nepada teško, što je svakako govorilo u prilog njihovoj
okretnosti i spretnosti. - Ja sam Cakhmaim, ratnik klana Eikh’mir. - nastavi
Noghri, ne dižući lice s poda. - Vodim počasnu stražu naše Mal’ary`ush. U
vašu službu i zaštitu polažemo sebe i svoje živote.
- Ustanite! - pozove ih Leia, ozbiljnim glasom punim dostojanstva. Han je
ovlaš pogleda i uoči kako i njezino lice i držanje odavaše jednako
dostojanstvo i gizdavost. Bila je to ona vrsta autoriteta koja bi kod njega
automatski pobudila neposluh, ali je Leiai jako dobro pristajala. - Kao vaša
Mal’ary’ush, prihvaćam vašu službu.
Noghriji se isprave, ne proizvodeći pri tome ni šuma, jednako kao i kad su
se spuštali na tlo. - Moj poručnik, Mobvekhar iz klana Hakh’khar. - progovori
Cakhmaim pokazujući Noghrija koji mu stajaše s desna. - On će voditi drugu
stražu.
- Moj suprug, Han Solo. - odvrati Leia na isti način, kimnuvši prema
Hanu.
Cakhmaim se okrene kako bi ga pogledao, a Han se tek uz mnogo
samosavladavanja suzdrži od posezanja za oružjem. -Pozdravljamo Vas. -
progovori stranac dubokim glasom. - Narod Noghrija iskazuje svoje
poštovanje bračnom drugu Gospe Vader.
Bračni drug? Han zbunjeno pogleda prema Leiai. Lice joj je i dalje bilo
vrlo ozbiljno, ali Han primjeti tračak smješka koji je poigravao u kutu
njezinih usana. - Hvala vam. - zareži Han. - I meni je drago što smo se
upoznali!
- A ti, Khabarakh - obrati se Leia drugom strancu pružajući mu ruku. -
Drago mi je što te ponovo vidim! Nadam se kako je maitrakh tvoje obitelji
dobro?
- Dobro je, moja gospo. - odvrati stranac istupivši iz grupe i prihvaćajući
Leiainu ruku. - Šalje Vam svoje pozdrave, kao i obnovljeni zavjet kako će
Vam služiti.
Vrata iz skupine Noghrija otvore se i u sobu stupi Chewbacca. - Problemi?
-upita ga Han, zadovoljan što nešto konačno prekida sve te beskrajne
nerazumljive ljubaznosti koje su se razmjenjivale tu pred njim.
Chewbacea zareži niječno odmahujući glavom, istovremeno pažljivo
promatrajući skupinu stranaca pred sobom. Ugleda Khabarakha, pa mu se
primakne režeći u znak pozdrava, a Khabarakh mu uzvrati pozdrav. - Tko će
još biti pod našom zaštitom, Gospo Vader? - upita Cakhmaim.
- Winter, moja pomoćnica i moji blizanci. - odgovori Leia. -Hodite,
pokazat ću vam.
Uputi se prema spavaćoj sobi, a Cakhmaim i Mobvekhar krenuše za njom.
Ostatak se skupine raziđe po ostalim odajama, razgledajući. Posebno pozorno
pregledaše zidove i vrata. Chewbacca i Khabarakh zajedno krenuše prema
Winterinim odajama, tiho razgovarajući međusobno.
- Još uvijek ti se ne dopada ova zamisao, zar ne? - prozbori Luke stojeći
pored Hana.
- Zapravo ne. prizna Han prateći pogledom Chewbaccu i Khabarakha, -
Ali mislim da nemam drugog izbora.
Više je osjetio nego vidio kako Luke sliježe ramenima.- Ti iChewbacca bi
mogli ostati ovdje u Palači. - spomene. - Lando,Mara i ja možemo i sami otići
na Wyland.
- Ili bi mogli povesti i Noghrije sa sobom. - suho primjeri Han. - Tamo bar
nećete morati strahovati od toga da će ih netko vidjeti.
- Nitko nas neće vidjeti ni ovdje, -javi se dubok škriputav glas tik do
Hana.
Han se iznenađeno trgne, posežući za pištoljem dok se okretao u stranu.
Pored sebe ugleda jednog od Noghrija. Mogao se zakleti kako mu nijedan od
tih malih stranaca nije bio ni blizu trenutak ranije. - Uvijek se ovako šuljate
ljudima iza leđa? - upita oštro.
Stranac pogne glavu. - Oprostite mi, bračni druže Gospe vader. Nisam vas
htio uvrijediti.
- Oni su izvrsni lovci. - promrmlja Luke s druge strane.
- Da, to sam čuo i ranije. - odvrati Han. Okrenuvši se ponovo prema
Lukeu. Morao je priznati, ovo je bilo dojmljivo, ali on zapravo nikada nije ni
sumnjao u sposobnost ovih stranaca da sačuvaju Leiau i njihove blizance,
nego u nešto drugo. - Čuj, Luke…
- Han, oni su na našoj strani. - tiho ga prekine Luke. - Doista jesu. Leia im
je već jedanput povjerila svoj život.
- Da. - odvrati Han. Pokušavao je otresti se slike Leie i blizanacau
imperijalnom zatočeništvu… - Je li na sletištu sve bilo u redu?
- Bez ikakovih problema. - uvjeri ga Luke. - Wedge i nekoliko njegovih
pilota iz eskadrile Rouge letjeli su nam u pratnji, a Chewie je sakrio letjelicu.
Nitko nas nije mogao vidjeti ni dok smo ulazili u Palaču.
- Nadam se samo da ste zapečatili vrata za sobom. - reče Han.
- Uđe li još jedna grupa Imperijalaca u palaču, Leia će imati pune ruke
posla.
- Zatvorena su, ali nisu zapečečena. - odmahne Luke glavom.
- Povest ćemo Cakhmaima da ih zapečati nakon što mi iziđemo.
Han se namršti, a želudac mu se stisne od neugodnog predosjecaja koji ga
nenadano prožme. - Hoćeš reći da bi odmah trebali krenuti?
- Možeš li mi navesti neko bolje vrijeme za polazak? - odvrati mu Luke. -
Hoću reći… Noghriji su stigli, a Falcon je natovaren i spreman. I nitko neće
primjetiti da je Mara nestala dok ne svane jutro.
Han odvoji pogled od Lukea i ugleda Leiau kako ulazi u prostoriju kroz
vrata spaveće sobe, u stopu praćena dvojcem Noghrija. Morao je priznati da u
Lukeovim riječima ima smmisla i logike. Ali, nekako je računao na to da će
njemu i Leiai ostati malo više vremena.
Naravno, nije mogao zanemariti činjenicu da će Imperija za to vrijeme
nastaviti proizvoditi svoje klonove…
Namršti se i reče. - U redu. - složi se gunđajući. Naravno, zašto ne?
- Znam kako ti je. - odvrati mu Luke saosjcćajući. - Žao mi je zbog toga.
 - Zaboravi na to. Kako ćemo to izvesti?
- Lando i ja idemo izvući Maru. - odgovori Luke, ponovo sav usredotočen
na zadatak. Vjerojatno je mmogao naslutiti da han nije raspoložen za njegovo
sažaljevanje - Ti i Chewie pođite po Falcon i pokupite nas. I ne zaboraviti
povesti i droide!
- U redu. - odvrati Han, nezadovoljno stisnuvši usne. Ne samo da je
morao ostaviti Leiau i blizance kako bi se sukobio s Imperijem i protresao mu
temelje, nego će cijelo-to vrijeme morati trpjeti Threepioa i njegovo ugleđeno
kukumakanje kojim će mu probijati uši! Cijela mu se operacija činila sve
gorom i gorom! - Imaš li remen koji je Chewbacca izradio?
- Ovdje je. - kimne Luke lagano taknuvši džep svog ogrtača. -Znam i kako
ću ga pričvrstiti.
- Budi oprezan i nemoj promašiti! - upozori ga Han. - Ako dopustiš da
Gillespee-2RD droid krene na tebe, morat ćeš ga uništitit kako bi ga
zaustavio.
- Razumio sam! kimne Luke. - Naći ćemo se na uzletištu, tamo gdje smo
sakrili letjelicu naših Noghrija. Chewbacca zna gdje je to. - Nakon toga se
okrene od Hana i pođe prema vratima.
- Sretno! - tiho promrmlja Han. Okrene se na drugu stranu … - A kog
vraga ti buljiš u mene? - upita.
Noghri koji stajaše pred njim pogne glavu. - Nisam vas htio uvrijediti,
bračni druže Gospe Vader. - odgovori Hanu. Okrenuvši se, nastavi pažljivo
pregledavati zid koji se nađe pred njim.
Namrštivši se, Han se ogleda oko sebe pogledom tražeći Leiu. Dobro,
otići će noćas, ali mu ne pada ni na kraj pameti otići prije nego što se oprosti
sa svojom ženom. U privatnom okružju.
Carlissian podigne ruke, zasipajući svoje neprijatelje vodopadom plavo-
bijelih nazubljenih munja. Oba muškarca posrnu pod tim protunapadom.
Mara ih je promatrala prožeta iznenadnom, bolnom nadom kako će bitka ovaj
put završiti drugačije negi inače. Ali… ne! vader i Skywalker se usprave i
praćeni vriskom bijesa koji je imo gotovo metalni prozvuk, visoko podignu
svoje svjetlosne sablje…
Mara se prestravljena probudi, nagonski posegnuvši rukom pod ležaj, u
potrazi za oružjem kojega tamo nije bilo… taj vrisak, koji je zvučao kao
početak uzbune koju bi oglasio G-2RD droid, začuo se izvana. Nešto poput
uzbune koja je naglo prekinuta…
Vrata na drugoj strani sobe otvore se uz tihi šum. Marini prsti u
izbezumljenoj potrazi za oružjem dotaknu informatičku pločicu koju je
iščitavala prije no što je utonula u san… u trenutku kada su se vrata širom
rastvorila, Mara svom snagom hitne pločicu prema tamnom obrisu koji se
ukazao u dovratku.
Ali pločica nije stigla do svog cilja. Prilika jednostavno podigne ruku pred
sobom, a pločica se zaustavi u pokretu i ostane lebdjeti u zraku. - U redu je,
Mara. - prošapće i korakne u sobu. - Ja sam… Luke Skywalker.
Mara se, okružena tamom, namršti. Pokuša svojim osjetilima posegnuti
prema uljezu. Bio je to doista Skywalker. - Što hoćeš? -upita ga neuljudno.
- Došli smo te izvući odavdje. - odvrati joj Luke, došavši do stola i paleći
svjetiljku koja sobu osvjetli prigušenim svjetlom. -Hajde, moraš se obući!
- Moram, ha? - upita Mara podrugljivo, trepčući par trenutaka prije nego
što su joj se oči privikle na svjetlo. - A smijem li pitati kamo idemo?
Skywalkerovo se čelo lagano namršti. - Idemo na Wyland. -reče. - Rekla
si Leiai da ga možeš pronaći.
Mara se zagleda u njega ne trepčući. Doista, to sam joj rekla. Ali kada
sam rekla kako će nekoga i povesti onamo?
- Moraš, Mara. - odvrati Luke, glasom ispunjenim onom svojom
idealističkom iskrenošću koja ju je toliko živcirala. Istim onim idealizmom
koji ga je spriječio u ubijanju onog luđaka Joruusa C`baotha tamo na
Jomarku. -Nalazimo se na početku nove runde Klonskih ratova. Moramo ih
zaustaviti!
- Pa hajde, idi i zaustavi ih! - odvrati mara posprdno. - Ovo nije moj rat,
Skywalkeru!
Njezine su riječi bile više refleks, nego stvarni stav i Mara je toga bila
svjesna. Onog trenutka kada je Leiai Organi Solo otkrila tajnu carevih tajnih
skladišta, opredijelila se pristupiti njihovoj strani u ovome ratu, i to je značilo
da će uraditi što god da zatraže od nje. Čak će ih, ako to zatraže, osobno
odvesti na Wayland.
Svojim dobro izošternim Jedi osjetilima Skywalker je vjerojatno osjećao
kakova se borba vodi unutar nje. Na svu sreću, bio je dovoljno pristojan da joj
se na podsmjehne zbog toga. - U redu! -naposlijetku podvikne Mara
prebacujući noge preko ruba kreveta. - Sačekaj me vani, pridružit ću ti se za
trenutak!
Dok se odijevala, imala je par trenutaka vremena da i sama, svojim daleko
nerazvijenijim osjetilima, pretraži okolne odaje. Kada je trenutak kasnije
izišla iz sobe nije se iznenadila zatekavši pred vratima Carlissiana koji ju je
čekao zajedno sa Skywalkerom. Ali, iznenadilo ju je stanje u kojem je zatekla
G-2RD droida. Prema naglo prekinutom vrisku koji ju je i probidio, očekivala
je kako će ga zateći raskomadanog, dijelova razasutih po cijelom hodniku.
Umjesto loga, droid je nepomično stajao tik uz vrata, u jednom komadu, tiho
se oglašavajući napregnutim cvrčanjem koje se nedvojbeno moglo
protumačiti kao bijesno gunđanje. - Sputali smo ga pojasom. - odgovori
Skywalker na njezino neizrečeno pitanje.
Mara pažljivije pogleda droida i opazi plosnatu napravu pričvršćenu s
obiju strana njegova metalnog tijela. - Nisam znala da se i droidi-čuvari mogu
sputati pojasom.
- Nije lako, ali je izvedivo. Han i Chewie su nam objasnili kako to izvesti.
- odvrati Skywalker dok su žurili niz hodnik prema dizalima. - Mislili su kako
će naša provala u zatvor na taj način pobuditi manje sumnji.
Provala u zatvor. Mara krajem oka pogleda u Skywalkera. Riječi koje je
upravo izgovorio baciše potpuno novo svjetlo na cijelu akciju. Pored nje je
koračao Luke Skywalker, jedi vitez, junak Pobune i onaj koji provodi red i
zakon…i upravo se suprotstavio cijeloj administraciji Nove Republike,
počevši od Mon Mothme pa do nižih razina, samo da bi je izvukao iz zatvora.
Nju, Maru Jade, krijumčarku kojoj nije dugovao baš ništa. Nju, koja mu je
zapravo obećala kako će ga ubiti.
Uradio je to samo zato jer je shvatio što se mora uraditi. I imao je
dovoljno povjerenja u nju vjerujući kako će mu ona pomoći pri tome.
- Izvrstan trik. - promrmlja Mara, pretražujući pogledom hodnik kroz koji
su prolazili, svim osjetilima spremna reagirati i na najmanju naznaku
opasnosti. - Morat ću zamoliti Soloa da me poduči kako se izvodi.
Carlissian prizemlji letjelicu na nešto što je izgledalo kao zapušteno
sletište za privatnu uporabu. Millennium Falcon se već nalazio na njemu, a na
spuštenoj rampi bočnog ulaza u letjelicu dočekao ih je vidljivo nestrpljivi
Chewbacca.
- Konačno! - oglasi se Solo kad ugleda Maru koja je u stopu pratila
Skywalkera penjući se uz rampu. Tek što su ušli, letjelica se već otisnula u
zrak. Mara zaključi kako je i Solo jednako živčan kao i Wookie. - U redu,
Mara! Kamo idemo?
- Unesi kurs za Oboa-skai sustav. - odgovori mu ona. -To nam je bilo
posljednje odmorište prije Waylanda na našem zadnjem putovanju. Vjerujem
kako ću ostatak kursa uspjeti otkriti prije nego što stignemo do Oboe.
- Nadajmo se da hoćeš. - odvrati Solo, užurbano stišćući prekidače
navigacijskog računala pred sobom. - Pričvrsti sigurnosne pojaseve. Ubrzat
ćemo u brzinu svjetlosti čim odmaknemo iz orbite.
Mara klizne u putničko sjedalo iza njegovih leda, a Skywalker se spusti u
sjedalo kraj nje. - S koliko velikom postrojbom raspolažemo? - upita nakon
što je pričvrstila pojaseve.
- Raspolažemo s onim što vidiš pred sobom. - progunda Solo. - Ti,
Chewiw, Luke, Carlissian i ja.
- Ah, tako! - odvrati Mara osjetivši kako joj se želudac grči od nelagode.
Njih pet protiv svega onoga što je Thrawn postavio oko skladišta kako bi
sačuvao svoj najvažniji vojni kapital. Doista, sjajno! - Ne misliš li da smo
malo pretjerali s ljudstvom? - upita ga podrugljivo.
- Ni na Yavinu nisamo imali više ljudi. - napomene Solo. - A ni na
Endoru.
Mara se s mržnjom zagleda u njegov potiljak, poželivši da ga sasječe
pogledom. Ali mržnja i bijes ne bijahu onoliko jaki koliko je očekivala, osjeti
tek tihu i pomalo zamućenu bol pri sjećanju na ta prošla vremena. - Tvoje je
uvjerenje tako umirujuće. - zlobno ga bocne.
Solo samo slegne ramenima. - Uvijek možeš ostvariti određenu prednost
radeći ono što suprotna strana ne očekuje da ćeš učiniti. - odgovori. - Podsjeti
me jednom da ti ispričam kako smo umakli s Hotha.
U tom se trenutku otvore vrata iza njihovih leđa i Chewbacca bučno uđeu
prostor pilotske kabine. - Je li straga sve spremno? - upita ga Solo.
Wookie mu odvrati gunđanjem koje je vjerojatno značilo potvrdan
odgovor. Dobro. Provjeri još i aluvijalne spojnice, maloprije sam vidio kako
iskre frcaju oko njih.
Chewbacca još jednom zagunđa, pa pođe obaviti što mu je rečeno. Luke,
prije nego što zaboravim… - dometne Solo. - …ti si odgovoran za one droide
straga. Ne želim da Threepio čačka oko bilo čega, osim ako Chewie ili Lando
nisu s njim. Jesmo li se razumjeli?
- Razumio sam. - odgovori Skywalker. - Njegove se oči sretnu s
Marinima, i on joj dobaci veseo osmjeh nekoga tjo se dobro zabavlja. -
Threepio ponekad ima previše slobodnog vremena. -Objasni joj. - A ima
posebnu sklonost da se u takvim trenutcima bavi mehaničkim poslovima.
- Nažalost, ti mu poslovi ne idu baš od ruke. - dometne Solo kiselo. - U
redu, Chewie, budi spreman! Idemo!
Povuče poluge za ubrzanje prema sebi. zvijezde koje su se vidjele kroz
kupolu letjelice protegnu se u gusto tkanje linija .. .bio je to početak njihova
puta. Puta na koji je krenulo petero ljudi kako bi uništili jednu jaku
imperijalnu utvrdu.
Mara pogleda prema Skywalkeru. Jedini među njima koji joj je doista
vjerovao bio je muškarac kojeg je obećala ubiti.
- Ovo je tvoja prva zapovjedna dužnost otkada si odstupio s vojnog
poožaja, Han. - primjeti Skywalker prekidajući tišino koja ih je okružila.
- Aha. - odvrati Solo pomalo napeto. - Nadajmo se da neće biti i
posljednja.
- Stigla Bellicose borbena skupina, kapetane. - oglasi se časnik sustava za
vezu na zapovjednom mostu Chimaerae. - Kapetan Aban javlja da su svi
brodovi spremni za bitku i moli da mu proslijedite konačni borbeni raspored
njegovih snaga.
- Proslijedite mu podatke, poručniče. - zapovijedi Pellaeon, zureći kroz
osmatračnicu u skupinu treperećih pozicijski svjetala koja se trenutak ranije
pojavila s desne strane Chimaerae, istovremeno pokušavajući suspregnuti
osjećaj straha koji mu se iz utrobe širio po cijelom tijelu. Slagao se s
Thrawnovom zamisli da okupi elitne imperijalne snage za brzi upozoravajući
napad na Coruscant, ali se nije mogao pomiriti s činjenicom da napad neće
stati samo na upozorenju. C’baoth je bio s njima na brodu, i jedino na što je
starac mislio ovih dana bila je otmica Leiae Organe Solo i njezinih blizanaca.
Nedavno im je dokazao da je sposoban preuzeti nadzor nad Chimaeraom i
svom njezinom posadom arogantnom i gotovo patetičnom predstavom zbog
koje su početak sam operacije morali odgoditi na nekoliko sati. Odluči li se
ponovo izvesti isto, i to u sred bitke na Coruscantu…
Pellaeon se namršti, a u glavi mu se odvrte sablasna sjećanja na Carev
poraz kod Endora. Druga je Zvijezda Smrti nestala ondje, povukavši sa
sobom i Vaderov zvjezdani razarač Executor i nebrojene časnike i članove
posade koji su se ubrajali među najbolje u cijelom Imperiju. Bude li
C’baothovo miješanje uzrokovalo ponavljanje te tragedije, a Imperij time
izgubi i svog jedinog Velikog Admirala i svoje najelitnije snage, nikada se
više neće oporaviti i Uzdići nakon toga.
C’baoth je bio tu!
Pellaeonov zapovjedni stolac i ysalamiri koji mu je pružao zaštitui pred
starcem nalazili su se desetak koraka dalje. Predaleko da bi im se neprimjetno
primakao, ne pobuđujući starčevu sumnju.
Jednako tako, nijedna od životinja koje su bile razmještene po cijelom
zapovjednom mostu nije mu bila dovoljno blizu da bi se mogao skloniti. S
druge strane, morao si je priznati da mu ne bi bilo od koristi trčati naokolo
poput prestravljenog poljskog miša naočigled cijele posada, čak i ako mu
C’baoth dopusti da pohita prema zaklonu.
Odluči li Jedi gospodar paralizirati ga kao što je to uradio s cijelom
posadom Chimaerae na Bilbringiju …
Pellaeon osjeti kako ga podilaze trnci strave. Još uvijek se sjećao onoga
što je pročitao u medicinskoj dokumentaciji članova posade koji su se od te
paralize oporavljali u bolničkom krilu broda. Nije imao ni najmanju želju
iskusili ono što su ti nesretnici prošli. Osim krajnje neugode i emocionalne
zbrkanosti koju je paraliza podra/umjevala, takovo bi javno poniženje imalo
nesgledive posljedice po njegov ugled i autoritet među posadom.
Mogao se jedino nadati da će biti u mogućnosti odgovoriti primjereno na
C’baothove zahtjeve, a da pri tome ne izgleda kao podložni slabić. Okrenuvši
se kako bi se suočio s Jedi gospodarom koji mu je prilazio, Pellaeon se upita
nije li možda i sam Car uz pomoć takove vrste ponižavajanja i straha izgradio
svoju bezgraničnu moć nad Imperijem. - Gospodaru C’baoth. -dostojanstveno
mu kimne glavom. - Što mogu učiniti za Vas?
- Želim da mi odmah priredite jednu letjelicu. - odgovori C’baoth, očiju
usplamtjelih nekom čudnom unutarnjom vatrom. -Letjelicu koja me može
odvesti do Waylanda.
Pellaeon zbunjeno trepne. - Do Waylanda?
- Da. - odvrati C’baoth zureći kroz osmatračnicu u tamnu masu svemira. -
Davno sam vam rekao da ću prije ili kasnije preuzeti nadzor nad onim što se
tamo događa. Taj je trenutak konačno došao!
Pellaeon se isprsi. - Bio sam uvjeren da ćete pomoći nam u napadu na
Coruscant…
Predomislio sam se! - oštro ga prekine C’baoth.
Oštro, ali i pomalo odsutno, kao sa je usredotočen na nešto drugo, mnogo
važnije. - Je li se nešto dogodilo na Waylandu? -upita Pellaeon.
C’baoth ga pogleda, a Pellaeona prožme čudan osjećaj da je Jedi gospodar
tek sada primjetio njegovo prisutstvo na mostu. -Ono što se događa ili ne
događa na Waylandu nije vaša briga, imperijalni kapetane Pellaeon. - reče. -
Sve na što se trenutno morate koncentrirati jeste letjelica koju sam zatražio. -
ponovo se okrene i zagleda kroz osmatračnicu. - Ili bih možda trebao sam
odabrati brod koji mi odgovara?
Pellaeon krajem oka primjeti komešanje na udaljenom dijelu zapovjednog
mosta. Veliki Admiral Thrawn upravo je dolazio iz svoje privatne zapovjedne
sobe kako bi nadgledao posljednje pripreme za napad na Coruscant. Dok je
Pellaeon promatrao njegov dolazak, Thrawn je svojim žarkim crvenim očima
pažljivo pregledao cijeli zapovjedni most, uočio C’baothovo prisustvo, te
naposlijetku zadržao pogled na Pellaeonovom licu primjećujući nelagodu
koju je kapetan odavao svakim mišićem svoga tijela. Neznatno okrene glavu
u stranu i kimne. Bio je to znak jednom od jurišnika koji je na leđima nosio
okvir s ysalamirijem. Jurišnik mu istog trenutka-pristupi, izvršavajući nijemu
zapovjed. Tak kada se jurišnik našao uz njega, Thrawn krene prema naprijed.
C’baoth se nije ni pokušao okrenuti kako bi ga pogledao. -Pripremit ćete
mi letjelicu, Veliki Admirale Thrawn. - vikne. -želim otići na Wayland.
Odmah!
- Doista? - prozbori Thrawn, stajući tik do Pellaeona. Jurišnik s
ysalamirijem stane iza dvojice muškaraca, zaklonivši ih poljem koje je
neutraliziralo Silu i Pellaeon se konačno osjeti siguran i van dohvata Jedi
moći. - Smijem li pitati zašto želite poći onamo?
- Za to postoje razlozi koji se tiču samo mene. - mračno odgovori C’baoth.
- Sumnjate li možda u njihovu opravdanost?
Jedan dugi trenutak Pellaeon se bojao kako će Thrawn prihvatiti izazovu i
upustiti se u sukob. - Ne, nimalo. - naposlijetku odgovoril Veliki Admiral
Thrawn. - Želite li poći na Wayland, neću vam stojati na putu. Poručniče
Tschel?
- Gospodine? -javi se mladi dežurni časnik iz stražnjeg dijela zapovjednog
mosta, ukočen u stavu mirno.
- Signalizirajte Death’s Headu. -zapovjedi Thrawn. - Izvjestite kapetana
Harbida da će zvjezdana galija Draklor biti izuzete iz njegovog
zapovjedništva i dodjeljena meni na raspolaganje. Samo s članovima posade.
Oružana pratnja i putnici ukrcat će se s našeg broda.
- Na zapovjed, gospodine! - odgovori Tschel i uputi se prema konzoli za
nadzor sustava veze.
Nisam tražio oružanu pratnju. Veliki Admirale, -reče C’baoth. Lice mu je
odavalo nejasnu mješavinu sumnjičavosti i mrzovolje. - Niti očekujem druge
putnike na tom brodu.
- Već duže vrijeme planiram poslati generala Covella da preuzme
zapovjedništvo nad garnizonom u Mount Tantissu. -reče Thrown, - Jednako
tako, moram i opskrbiti postrojbe koje su već ondje. Čini mi se da bih to
mogao izvesti sada, kad već vi putujete onamo.
C’baoth pogleda u Pellaeona, potom opet u Thrawna. - U redu.
- složi se naposlijetku. Činilo se da ga je mrzovolja ipak prošla. - Ali
želim da se zna da je letjelica moja, ne Covellova. Ja ću izdavati zapovjedi za
vrijeme putovanja.
- Naravno, gospodaru C’baoth! - odvrati mu Thrawn umirujući.
- Obavijestit ću generala o tome.
- U redu. - C’baothove su se usne, napola skrivene bradom,
nekontrolirano trzale i Pellaeon na trenutak pomisli kako će starac opet
izgubiti nadzor nad samim sobom. Glava mu se poče trzati u stranu, ali
odmah potom se uspije savladati i smiriti. - U redu. -ponovi otresito. - Bit ću
u svojim odajama. Pozovite me kad letjelica bude spremna.
- Kako želite. - kimne mu Thrawn.
C’baoth ih još jednom obojicu prodorno pogleda, pa se okrene i napusti
ih. - Izvjestite generala Covella o ovoj promjeni plana, kapelane! - zapovijedi
Thrawn Pellaeonu, promatrajući C’baothov odlazak s zapovjednog mosta. - U
računalu je pohranjen popis vojnika i članova posade koji će poslužiti kao
predložak za buduća kloniranja. Neka se Covellovi pomoćnici pobrinu za to
da se te osobe ukrcaju na Draklor. U pratnji generalovih najboljih postrojbi,
naravno.
Pellaeon se namršti, netremice zureći u Thrawnov profil. Covellove
postrojbe, a i sam Covell, bili su predodređeni kao smjena specijalnim
jurišničkim postrojbama koje su trenutno odrađivale utvrđivanje plana Quat
Chrystac. - Mislite li da je Mount Tantiss u opasnosti? - upita.
- Ne, u nikakovoj neposrednoj opasnosti. - odvrati Thrawn. -Ali, moguće
je da je naš dalekovidni Jedi gospodar doista nanjušio nešto što bi se moglo
dogoditi. Recimo, namir među domorocima. Ne možemo si dopustiti nikakav
rizik po tom pitanju.
Pellaeon pogleda kroz osmatračnicu u blijedu zvijezdu pred njima, sunce
Coruscanta. - Može li to biti ikako povezano s Pobunjenicima?
- Ne vjerujem. - odgovori Thrawn. - Namamo dojava da su dosada uopće
saznali bilo što o postojanju Waylanda, a još manje da pripremaju neku akciju
u tom smislu. Ako se to ipak dogodi i kada se dogodi, saznat ćemo na
vrijeme. Znat ćemo danima unaprijed što namjeravaju poduzeti.
- Uz pomoć Delta Izvora?
-1 uz pomoć uobičajenih obavještajnih kanala. - Thrawn se blijedo
osmjehne. -Još uvijek vas to muči, zar ne? To što dobijamo Informacije iz
izvora koji ne razumijete?
- Pa… da, pomalo. - prizna Pellaeon.
- Smatrajte to jednostavno korakom kojim se izgrađuje vaše povjerenje. -
reče Thrawn. - Jednog ću vam dana predati Delta lzvor. Ali taj trenutak još
nije došao.
- Da, gospodine. - odvrati Pellaeon. Okrene se i pogleda prema stražnjem
dijelu mosta, prema izlazu kroz koji je C’baoth otišao. Nešto nejasno gaje
cijelo vrijeme neugodno kopkalo u podsvijesti.
Nešto u vezi C’baotha i Waylanda …
- Djelujete mi zabrinuto, kapetane. - reče Thrawn.
Pellaeon odmahne glavom. - Jednostavno mi se ne sviđa to što će C’baoth
biti u Mount Tantissu, Admirale. Ne znam zašto. Jednostavno mi se to nimalo
ne dopada!
1 Thrawn pogleda prema izlazu s zapovjednom mosta. - Ne trebate se
brinuti zbog toga. - reče tiho. - Zapravo, promatrajte to više kao rješenje nego
problem.
Pellaeon se mimršti. - Ne razumijem …
Thrawn se ponovo blago osmjehne. - Sve u svoje vrijeme, kapetane.
Usredotočimo se radije na ono što je neposredno pred nama. Je li moj
admiralski brod spreman?
Pellaeon se otrese svojih misli. U tom trenutku, dok se samo središet
Pobunjenika otvaralo ped njima, svakako nije bilo vrijeme za bezimene
strahove. - Chimaera je u potpunosti pod vašim zapovjedništvom, Admirale. -
odvrati onako kako su nalagala pravila službe.
- Dobro! -Thrawn se opušteno ogleda po zapovjednom mostu, a zatim se
ponovo okrene prema Pellaeonu. - Želim biti siguran da je i ostatak naših
snaga jednako spreman za akciju. Izvjestite ih da ćemo sačekati s pokretanjem
dok se Draklor ne udalji od flote.
Zagleda se kroz osmatračnicu. - A onda ćemo… - dometen tiho - …
podsjetiti pobunjenike kako zapravo izgleda pravi rat!
 GLAVA 14

Stajahu u tišini. Mara i Luke su čekali da prilika zakrabuljena u tamni

ogrtač krene prema njima. Svjetlosna sablja u njegovoj ruci zlokobno je
svjetlucala. Malo dalje, iza njegovih leđa, stajao je starac. U očima mu je
blještalo ludilo, a iz njegovih se prstiju slijevahu plave munje. Tamna se
prilika zaustavi pred njima i visoko podigne svoje oružje. Luke se odmakne
korak - dva od Mare, podigavši visoko svoju svjetlosnu sablju. Um mu ispune
strava i užasavanje…
Glasni urlik sirena iz hodnika razliježe se njezinim odajama i Leia se trgne
iz sna. Noćna se mora razbije u tisuće nepovezanih sličica živih boja.
Prva joj je pomisao bila da su sirene u vezi s nečim što se dogodilo Lukeu
i Mari, a odmah potom pomisli kako je još jedna imperijalna komando
skupina uspjela prodrijeti u Palaču. Čim se dovoljno razbudila da raspozna
ton sirena, shvati da je u pitanju nešto još strašnije.
Coruscant je napadnut.
Na drugoj strani sobe začuje se plač blizanaca. - Winter! -poviče Leia,
grabeći svoju odjeću, pokušavajući istovremeno snagom svojih misli utješiti i
umiriti djecu.
Winter se istog trenutka pojavi na vratima, napola odjevena. -To je
borbena uzbuna! - poviče Leiai, nadglasavajući urlik sirena.
- Znam! - odgovori Leia opasavajući ogrtač. - Moram odmah do ratnog
stožera!
- Razumijem. - odvrati Winter pozorno promatrajući Leiau. -Jeste li
dobro?
- Ružno sam sanjala, to je sve. - odgovori Leia, oblačući visoke cipele.
Samo je Winter mogla primjetiti takvo nešto na njoj u ovom potpunom kaosu.
- Sanjala sam da se Luke iMara bore s nekim. Mislim da nisu bili sigurni kako
će iz bitke izaći kao pobjednici.
- Jeste li sigurni da je u pitanju tek san?
Leia se bolno ugrize za usnu dok je vezala cipele. -Ne znam. - prizna. Ako
to doista nije bio tek san, nego Jedi vizija… - Ne, morao je biti san!
naposlijetku reče odlučnim glasom. - Luke bi mogao osjetiti da je C’baoth ili
neki drugi Jedi tamne strane u blizini. Ne bi se prihvatio obavljanja misije pod
tim uvjtima.
- Nadam se da ne bi. reče Winter. Ali njezin glas nije odavao da je
bezuvjetno uvjerena u svoje riječi.
Ne brini se zbog toga. - umiri je Leia. - Vjerojatno je to bio samo strašan
san potaknut sirenom za uzbunu. Osjetivši ubod grižnje savjesti, pomisli u
sebi kako je san vjerojatno bio potaknut i samim time što je dopustila da je
Han i Luke nagovore na sve to, uvjerivši je kako je put na Wayland
neophodan. - Pobrini se za blizance, hoćeš li?
- Pripazit ćemo na njih. - odgovori Winter.
Pripazit ćemo? Leia se ogleda oko sebe, i tek tada opazi Mobvekhara i još
dvojicu Noghrija koji stajahu u sjeni, rasporedivši se oko zipke. Znala je da
nisu bili tamo kad je odlazila u postelju, što je značilo da su vjerojatno
kliznuli u njezinu spavaću sobu iz dnevnih odaja istog trenutka kada se
oglasila sirena, ili možda trenutak ili dva nakon toga. Bilo kako bilo, ona do
tada nije ni primjetila da su ušli.
- Možete poći bez straha, Gospo Vader. - svečano joj se obrati Mobvekhar.
- Vašim se nasljednicima neće dogoditi nikakovo zlo.
- Znam. - odvrati mu Leia, doista vjerujući u ono što je izgovorila. S
noćnog ormarića pokupi svoj minijaturni odašiljač, razmišljajući o tome da se
javi ratnom stožeru i upita za trenutno stanje, ali se predomisli i spremi
odašiljač u džep. Pomisli kako osoblje ratnog stožera tog trenutka ima važnije
brige od objašnjavanja trenutnog razvoja situacije jednoj civilnoj osobi.
Ionako će ubrzo saznati što se događa. - Vratit ću se čim budem mogla. -
reče, obraćajući se Winter. Naposlijetku pripaše svoju svjetlosnu sablju i
napusti sobu.
Hodnik bijaše ispunjen bićima svih mogućih vrsta. Nekolicina ih je žurila,
nošena hitnošću zadataka koje je trebalo obaviti, dok se većina jednostavno
zbunjeno i besciljno vukla naokolo, pokušavajući doznati šo se događa od
pripadnika službe osiguranja koji su stajali na straži. Leia pohita pored
stražara, proguravši se kroz gužvu, hvatajući tu i tamo djeliće rasprava koje
odavahu strah i zabrinutost. Pridruži se bujici vojnih osoba, otrgnutih od sna,
kaj je žurila prema dizalima. Na jednom od dizala, dupkom punim, upravo se
zatvarahu vrata. Dvoje putnika, očito prepoznavši Vijećnicu Leiu Organu
Solo, iziđe iz dizala i ustupi joj svoja mjesta. Vrata se zatvore gotovo istog
trenutka kada je ušla u dizalo, pritom zamalo prignječivši dvojicu Jawanaca u
dugim smeđim ogrtačima, koji uđoše doslovno u posljednji trenutak.
Naposlijetku se dizalo poče spuštati.
Cijali je doljnji kat Palače ustupljen vojnoj operativi. Duž zidova velike
dvorane smjestiše se uredi logistike i opskrbe. Uredi Admirala Ackbara,
Draysona i ostalih dežurnih časnika nalazili su se u pojasu bliže središtu
dvorane, dok su najhitniji i najuposleniji uredi zauzimali samo središte
prostorije. Leia obavi prijavak i prođe provjeru na improviziranoj prijavnici,
prođe pored dvojice ogromnih Wookie stražara, pa prošavši kroz neprobojna
vrata uđe u ratni stožer.
Tek nekoliko minuta nakon što se oglasio znak za uzbunu, cijeli se stožer
pretvorio u poprište marginalno nadziranog kaosa. Visoki časnici, još bunovni
od sna, i njihovi pomoćnici hitali su na svoje borbene položaje. Tak jedan
pogled na taktički zaslon uvjeri Leiau kako je sva ta strka opravdana, te da
postoje jaki razlozi koji su je uzrokovali. Osam imperijalnih presretačkih
krstarica pojavilo se, u nevezanoj formaciji, duž vektorajedan-jedan-šest u
sektoru četiri. Umjetno gravitacijsko polje koje su letjelice emitirale
onemogućavalo je svako ubrzanje u brzinu svjetlosti i time blokiralo sve
dolaske i odlaske u neposrednoj blizini Coruscanta. U trenutko dok je
proučavala prikaz na zaslonu, u središtu imperijalne formacija pojavi se nova
skupina borbenih letjelica. Leia ugleda još dva Presretača, koje je pretilo
osam Dreadnught letjelica iz Katana flote.
- Što se događa? - oglasi se napoznat glas za njezinim leđima.
Leia se okrene i ugleda mlađeg muškarca - gotovo dječaka - koji je stajao
tik do nje, nesvjesno prolazeći prstima kroz busen raskuštrane kose, ne
skidajući pogleda s taktičkog zaslona. Leia ge isprva nije prepoznala, ali se
ubrzo prisjeti tko je. Ghent, Karrdeov razbijač kodova, kojeg su posudili od
krijumčara kako bi im pomogao razbiti provalničku bankovnu šifru kojom su
se Imperijalci poslužili kako bi ocrnili Admirala Ackbara. Potpuno je
zaboravila da je on još uvijek ovdje. -Imperijalni napad. – odgovori mu.
- O! - reče Ghent. - Zar to smiju?
- U ratu smo. -podsjeti ga Leia strpljivo.-U ratu smiješ uraditi sve ono što
druga strana ne može spriječiti. Uostalom, kako si ti ušao ovamo?
- Ma, izradio sam si ulaznu šifru prije nekog vremena. -odgovori nehajno
odmahnuvši sukom, pogleda još uvijek prikovanog za taktički zaslon. -Nisam
imao drugog posla u posljednje vrijeme. Zar ih ne možete zaustaviti?
- Svakako ćemo ih pokušati zaustaviti. - turobno odgovori Leia,
ogledajući se po prostoriji. Ugleda generala Rieekana na drugoj strani, za
zapovjednom konzolom. - A ti se potrudi da nikome ne smetaš i ništa ne diraj!
Već je napravila dva koraka prema generalu, kada joj jedna činjenica
dopre svijesti. Ghent si je izradio ulaznu šifru u strogo nadzirano područje, jer
nije imao drugog posla …
 Stane u pola koraka i okrene se, vrati se nazad i zgrabi Ghenta za ruku. -
Zapravo, kad bolje razmisli, bolje pođi sa mnom. - reče mu, povukavši ga za
sobom i vodeći ga kroz gužvu prema vratima na drugoj strani ratnog stožera,
vratima na kojima je stajao natpis KRIPTOGRAFSKA SLUŽBA. Leia ukuca
svoj ulazni kod u elektroničku bravu i vrata se rastvore pred njima.
Bila je to povelika soba, gotovo do vrha ispunjena računalima, kripto-
tehničarima droidima. - Tko zapovijeda ovom službom? -upita Leia glasno
nakon što se nekoliko glava okrenulo prema njoj.
- Ja. - javi se muškarac srednjih godina s oznakama čina pukovnika,
odmaknuvši se malo od jedne od konzola i stupivši u jedini prazan prostor
koji se mogao naći u cijelom tom prostoru.
- Ja sam Vijećnica Leia Organa Solo. - predstavi se Leia. -Ovo je Ghent,
stručnjak za razbijanje kodova. Možete li ga iskoristiti?
- Ne znam. - odgovori pukovnik, ispitivački odmjerivši mladića. - Jesi li
se ikada dosada okušao na imperijalnom borbenom kodu, Ghent?
- Ne. - odmahne Ghent glavom. - Nisam ga nikada ni vidio. Ali razbio
sam nekoliko njihovih uobičajenih vojnih kodova.
- Koje?
Pogled Ghentovih očiju malo se zamagli. - Pa, bio je jedan koji se zvao
Lepido program. O, da, bilo je i nešto što su zvali ILKO kod, u ono vrijeme
kad sam bio klinac od dvanaestak godina. Taj je bio zamršen. Trebalo mi je
gotovo dva mjeseca da ga razbijem.
Netko tiho zazviždi, zadivljen. - Je li to dovoljno dobro? -upita Leia.
Pukovnik neodređeno frkne. - Rekao bih da jeste. ILKO je bio jedan od
vrhunskih kodova koje je Imperija koristila za prijenos podataka između
Coruscanta i gradilišta prve Zvijezde Smrti na Horuzu. Nama je trebalo
gotovo mjesec dana da ga razbijemo. -Domahne Ghentu. - Hodi, sinko.
Imamo ovdje jednu slobodnu konzolu za tebe. Ako ti se svidio ILKO, još će ti
se više svidjeti borbeni kodovi.
Ghentovo se lice ozari. Dok se probijao između ostalih konzola, Leia se
okrene i vrati u ratni stožer.
Našavši se ponovo u stožeru, otkrije kako je bitka u punom jeku.
Kroz otvor u umjetnom gravitacijskom polju koji su ostavile imperijalne
presretačke krstarice pojavi se šest zvjezdanih razarača. Podijeliše se u dvije
skupine po tri letjelice i zaputiše se prema dvije masivne Golan III
srednjcorbitne borbene postaje. Pred njima su hitali TIE lovci, uputivši se
prema obrambenim snagama Coruscanta koji su uzlijetali s uzletišta
smještenih nisko u planetarnoj orbiti ili sa same površine planete. Na glavnom
vizualnom zaslonu bljesnušc zrake laserske paljbe čim su i jedna i druga
sirana otvorile vatru.
General rieekan stajao je nekoliko koraka udaljen od glavne zapovjedne
konzole kad mu je Leia prišla. - Kraljevno! -dostojanstveno kimne glavom
pozdravljajući je.
- Generale! zadihano uzvrati Leia pozdrav, pogledavajući po zaslonima na
konzoli. Energetski štit Coruscanta bio je aktiviran, ohrembene snage
stacionirana na površini ubrzano su završavale s pripremema i dostizale punu
borbenu gotovost, a drugi je val Talon Karrdekrilaca i B-krilaca upravo je
polijetao sa orbitnih uzletišta.
Stojeći pred izdignutim zapovjednim mjestom, Admiral Drayson glasno je
izvikivao zapovjedi svima onima koji su se nalazili u njegovoj neposrednoj
blizini.
- Drayson? - izgovori Leia pitanje naglas.
- Ackbar je u nadzornom obilasku Kataris regije. - odgovori joj Rieekar
turobno. - Zbog toga je Drayson preuzeo zapovijedanje.
Leia podigne pogled prema glavnom taktičkom zaslonu, osjetivši ako je
obuzima vrtoglavica od navale nesigurnosti koja ju je preplavila. Drayson je
bio dovoljno stručan… ali u borbi s Velikim Admiralom Thrawnom stručnost
ni u kom slučaju nije bila dovoljna. - Je li oglašena uzbuna i sektorskoj floti?
- Mislim da smo uspjeli poslati poruku prije nego što smo aktivirali
zaštitne štitove. - odgovori Rieekan. - Nažalost, prva stvar koju su Imperijalci
uništili bila je interorbitna odašiljačka postaja, tako da ni na koji način ne
možemo saznati je li poruka i stigla do njih, a da pri tome ne isključimo
zaštitni štit.
Leia osjeti drugi val mučnine. - Znači, ovo nije tek lažni napad kojim
pokušavaju privući sektorsku flotu. - ustvrdi Leia. - U suprotnome, ne bi
uništili odašiljačku stanicu, kako bi nam dali priliku da pozovemo flotu u
pomoć.
- Slažem se s Vama. - odvrati Rieekan. - Što god da Thrawn ima na
pameti, čini mi se da smo mu mi jedini cilj.
Leia kimne glavom, ne progovorivši, netremice zureći u taktički zaslon.
Zvjezdani su razarači već došli nadomak vanjskih obrambenih linija borbenih
postaja, a crnilo svemira zatreperi pod pojačanom laserskom paljbom. Malo
dalje od samog poprišta borbe, Dreadnaughti i ostale letjelice za borbenu
podršku raspoređivale su se po prednjoj liniji kružne obrane kako bi presrele
nadolazeće obrambene snage Nove Republike koje su upravo polijetale prema
njima.
Na taktičkom se zaslonu ocrta zraka blještavo bijelog svjetla, hitac
ionskog topa koji je ispaljen s površine planete prema jednom od zvjezdanih
razarača. - Nepotrebno traćenje snage! - promrsi Rieekan prezirno. - Daleko
su van dometa.
A čak i da nisu bili van dometa, znala je Leia, topovi kojima su ciljnici bili
ometani elektronskim nabojem mogli su jednako tako pogoditi i jednu od
njihovih borbenih postaja, a ne razarač na koji su otvarali vatru. Nažalost,
ionski topovi nisu bili poznati po svojoj točnosti pogoaka. - Moramo dovesti
nekog drugog tko bi preuzeo zapovjedanje. - reče Leia, ogledajući se po
stožeru. Kad bi bar uspjela pronaći Mon Mothmu i uvjeriti je da Rieekana
postavi za zapovjednika obrane…
Pogled njezinih očiju se iznenada zaustavi na nečemu što joj je privuklo
pažnju. Na drugoj strani sobe ugleda Senu Leikvolda Midanyla, oslonjenu
leđima o zid. Glavna Savjetnica generala Garma Bel Iblisa… koji je bio više
nego tek stručan. - Odmah se vraćam!- reče Leia Rieekanu i zaputi se u
gužvu.
- Vijećnice Organa Solo! - pozdravi Sena kad joj je Leia prišla. Njezino
lice i stav odavahu oprez i napetost. -Rečeno mi je da im se maknem s puta i
ne smetam. Možete li mi Vi reći što se događa?
- Događa se to da nam je hitno potreban Garm. - odgovori joj Leia,
ogledajući se naokolo. - Gdje je?
- Na promatračkoj galeriji. - odgovori Sena, kimnuvši glavom prema gore
pokazujući na polukružan balkon koji se protezao nad polovinom stražnjeg
dijela ratnog stožera.
Leia podigne glavu i pogleda prema gore. Na galeriji se okuplala sve veća
gomila bića raznih vrsta. Većinom se radilo o civilnim službenicima raznih
vlada koji su imali pristupa prostoru vojnog zapovjedništva, ali ne i samom
ratnom stožeru. Sjedeći sam, malo po strani od ostalih, Bel Iblis je netremice
pratio što se događa na taktičkom zaslonu. - Dovedite ga ovamo dolje! - reče
Leia Seni. -Trebamo ga!
Sena samo rezignirano uzdahne. - Neće doći dolje. - reče. -Sve dok ga
Mon Mothma na pozove, neće sići. Sam mi je to rekao.
Leia osjeti kako joj se želudac grči. Bel Iblis je imao sva prava da se duri i
bude nepokolebljiv u svojim ponosnim uvjerenjima, ali ovaj trenutak nikako
nije bio pogodan za rješavanje privatnih razmirica. - Ne može to uraditi!
Potrebna nam je njegova pomoć!
 Sena tek bespomoćno odmahne glavom. - Pokušala sam. Nije me htio
poslušati.
Leia duboko udahne. - Možda će mene poslušati.
- Nadam se da hoće. - odvrati Sena pokazujući rukom prema taktičkom
prikazu na kojem se ukaže jedan od Bel Iblisovih Dreadnaughta koji je
upravo poletio s orbitnog uzletišta zajedno s novim obrambenim valom
zvjezdanih lovaca, corellianskih topovnjača i fregata za pratnju koje su jurile
prema napadačima. -Ono je Herrier. - objasni Leiai. - Moji sinovi Peter i
Dayvid su na njemu.
Leia nježno dotakne Senino rame. - Ne brinite. Ja ću ga dovesti dolje!
Središnji je dio galerije bio već poprilično zakrčen kada se Leia uspjela
probiti do njega, ali u prostoru oko Bel Iblisa i dalje nije bilo gotovo nikoga. -
Zdravo, Leia! - progovori Bel Iblis kad mu je pristupila. - Mislio sam da će
biti tamo dolje!
- Trebala bih biti tamo… ali i Vi bi trebali. - odvrati Leia. -Trebamo Vas
ondje…
- Imaš li svoj odašiljač sa sobom? - prekine je Bel Iblis.
Leia se namršti. - Da, naravno.
- Uključi ga! Odmah! Zovi Draysona i upozori ga na ona dva presretača!
Leia pogleda na taktički zaslon. Dvije presretačka krstarice koje su se
malo kasnije uključile u bitku bile su usred preciznog manevra kako bi
umjetnim gravitacijskim valom koji su emitirale okružile jednu od borbenih
postaja. - Thrawn je izveo isti ovaj trik i na Qat Chrystacu. - nastavi Bel Iblis.
- Iskoristio je presretaču krstaricu kako bi definirao granicu hiper-svemira i
tako omogućio nekoj od letjelica da se pojavi iz njega na precizno odabranoj
točci duž vektora koji se proteže duž te granice. Drayson bi morao poslati
neke od naših letjelica na bokove granice kako bi bio spreman za iznenađenje
koje nam Thrawn priprema!
Leia je već pretraživala džep svojeg ogratača, u potrazi za odašiljačem. -
Ali tamo nemamo na raspolaganju ništa što bi se moglo suprotstaviti
zvjezdanom razaraču!
- Nij u pitanju snaga s kojom ćemo im se suprotstaviti, pojasni joj Bel
Iblis. - Što god da izroni iz hiper-svemira, bit će za neko vrijeme potpuno
zaslijepljeno, neaktiviranih zaštitnih štitova i bez preciziranih koordinata za
paljbu. Budu li naši brodovi na pravom mjestu i pripravni, dobit ćemo priliku
da ispalima bar jedan solidan hitac na njih. A to bi moglo značiti bitnu razliku
za kasniji razvoj Kvari,
 - Razumijem. - odvrati Leia, uključivši odašiljač u koji je odmah polom
unijela šifru za vezu s središnjim sustavom veze. - Ovdje Vijećnica Leia
Organa Solo. Imam hitnu poruku za Admirala Draysona.
- Admiral Drayson je zauzet i ne smijemo ga ometati. - odvrati joj
elektronički glas.
- Radi se o izravnoj intervenciji Vijeća! - odvrati Leia zapovjednim
glasom. - Odmah me spojite s njim!
- Analiza glasa provedena i potvrđena. - ponovo progovori operater. -
Institucija izravne intervencije Vijeća ukinuta je onog trenutka kada je na
snagu stupilo izvanredno vojno stanje. Možete ostaviti poruku za Admirala
Draysona.
Leia ljutito zaškripi zubima, pogledavajući prema taktičkom prikazu. u to
slučaju, spojite me s Admiralovim glavnim pomoćnikom.
- Poručnik DuPre je zauzet i ne može…
- Zaboravite! - prekine ga Leia. - Spojite me s generalom Rieekanom!
- General Rieekan je zauzet…
- Prekasno je. - Progovori Bel Iblis tiho.
Leia pogleda u zaslon. Dva zvjezdana razarača klase Victory iznenada se
pojaviše iz hiper-svemira, pojavivši se točno na onoj udaljenosti od borbene
postaje s koje su je imali na dometu, upravo onako kao što je to Bel Iblis i
predvidio. Okrenuše se bokom prema postaji, a zatim se malo odmaknuše pod
oštrim kutem, kako ih topovske bitnice i topovi na samoj postaji ne bi mogli
ugroziti uzvratnom vatrom. Na taktičkom prikazu se ukaže magloviti
plavičasti obris zaštitnih štitova postaje koji nekoliko puta zatreperi, a zatim
se umiri.
- Drayson se ne može nositi s njim! - uzdahne Bel Iblis. -Jednostavno ne
može!
Leia duboko udahne zrak. - Morate poći dolje, Garm.
On odmahne glavom. - Ne mogu. Ne mogu dok me Mon Mothma ne
pozove da to uradim!
- Ponašate se poput djeteta! - prasne Leia, izgubivši svu svoju dobru volju
da problemu pristupi diplomatski. -Ne možete dopustiti aa Ijusi tamo ginu
samo zbog svojih osobnih uvrijeđenosti!
Bel Iblis pogleda u nju, i ona izdrži njegov pogled, iako ju je bol u
njegovim očima natjerala da se lecne. - Ne razumiješ ti to, Leia. -reče. -Nema
to veze sa mnom. Nakon svih ovih godina, ja potpuno razumijem zašto se ona
ponaša ovako kako se ponaša. Sve sam ovo vrijeme vjerovao kako si je
grabila sve više i više vlasti zato što jednostavno voli taj osjećaj moći koji
vlast daje. Ali, bio sam u krivu!
- Pa, zašto to onda radi? - zatraži Leia odgovor, iako tog trenutka zapravo
nije uopće željela razgovarati o Mon Mothmi.
- Zato jer o svakom njezinom potezu ovise nečiji životi. - tiho joj
odgovori Bel Iblis. - I ona je jednostavno prestravljena mogućnošću da bi
nekom drugom prepustila odluku o tim životima.
Leia je zbunjeno zurila u njega… ali čim je pokrenula usne kako bi mu se
usprotivila, svi djelići njezina života u ovih proteklih nekoliko godina zauzmu
svoje mjesto i stope se u jednu cjelovitu sliku. Sve one diplomatske misije na
koje je odlazila jer je Mon Mothma zahtjevala da ih ona preuzme na sebe, bez
obzira na to koliki joj su gubitak mogle nanijeti i koliko usporiti njezino
izučavanje Jedi tehnika, te koliko štete nanijeti njezinm obiteljskom životu.
Sve ono povjerenje koje je poklonila Admiralu Acskbaru i nekolicini drugih,
sva ona odgovornost koja je ležala na sve manje i manje osoba…
Odgovornost koja je ležala na nekolicini onih kojima je vjerovala da će
posao obaviti kako treba …
- Upravo zato ne mogu jednostavno poći dolje i preuzeti zapovjedništvo. -
prekine Bel Iblis tišinu. - Sve dok ona ne bude spremna prihvatiti me - doista
me prihvatiti - kao nekoga kome može vjerovati, neće mi moći povjeriti
nikakvu stvarnu vlast unutar Nove Republike. Uvijek će osjećati potrebu da
se nalazi negdje tik za mojim leđima, gledajući preko mog ramena kako bi se
uvjerila da neću pogriješiti u nečemu. Ona nema vremena za to, a ja nemam
strpljenja, i taj bi razdor bio poguban za bilo koga tko bi se našao izmađu nas
dvoje.
Ki men glavom prema ratnom stožera pod njima. - Kada ona bude
spremna vjerovati mi, ja ću biti spreman služiti. Do tada, bit će najbolje za sve
kojih se to tiče da ja ostan izvan svega.
- Osim za one koji vani ginu. - podsjeti ga Leia napetim glasom.-
Dopustite mi da je pozovem, Garm. Možda je mogu uvjeriti da Vam prepusti
zapovjedanje.
Bel Iblis odmahne glavom. - Ako je moraš uvjeravati i nagovarati, ne
isplati se. Ona to mora odlučiti svojom slobodnom voljom.
- Možda je već odlučila. - začuje se Mon Mothmin glas za njihovim
leđima.
Leia se okrene, iznenađena. Zato što je svu svoju usredotočenost usmjerila
na Bel lblisa, uopće nije primjetila da im se starija žena približila. Mon
Mothma…- započne Leia, osjećajući se čudno i pomalo krivom jer je
uhvaćena kako raspravlja o nekome iza njegovih leđa. - Ja …
- U redu je, Leia. - reče Mon Mothma. - Generale Bel Iblis …
Bel Iblis se u međuvremenu ustao sa sjedala i stao pred nju. -Da?
Mon Mothma se malo isprsi. - Tijekom proteklih godina među nama se
bilo ispriječilo nešto ozbiljnije od običnog nesporazuma, generale, ali smo to
prevladali Nekoć smo bili dobar dvojac. Nema razloga da to ponovo ne
budemo.
Zastane na trenutak, oklijevajući. Nenadano stekavši uvid u njezine
uzburkane osjećaje, leia shvati koliko joj je teško ono što upravo radi. Koliko
je samo ponižavajuće bilo suočiti se s čovjekom koji joj je nekada davno
okrenuo leđa, te naglas priznati kako joj je potrebna njegova pomoć! Ako Bel
Iblis ne bude bio spreman popustiti sve dok ona ne izgovori presudne riječi,
one koje je žalio čuti od nje…
Ali tada, na Leiaino iznenađenje, Bel Iblis se isprsi, zauzaevši stav
vojnika. - Mon Mothma … - reče glasom koji je zvučao vrlo službeno -
Uzevši u obzir hitnost trenutne situacije, tražim od Vas dopuštenje da
preuzmem zapovjedništvo nad obranom Coruscanta.
Bore koje su se isplele oko Mon Mothminih očiju zaglade se i cijelo joj se
lice opusti, a Leia osjeti kako joj tijelo preplavljuje osjećaj olakšanja. - Bila
bih Vam zahvalna ako biste to učinili, Garm.
Bel Iblis se osmjehne. - U to slučaju, krenimo!
Svi zajedno krenuše prema stepeništu koje je vodilo nadolje prema ratnom
stožeru. Leia postane potpuno svjesna ponižavajuće činjenice kako su i
njezina osjetila u određenoj mjeri ograničena i shvati kako se vjerojatno pola
od onoga čemu je svjedočila jednostavno odigralo oko nje, a da to nije ni
primjetila. Duga i zamršena prošlost koju su Mon Mothma i Bel Iblis dijelili,
stvorila je među njima poseban odnos, vezu i razumjevanje koji su bili toliko
duboki da Leiaini Jedi instikti nisu mogli prodrijeti čak niti u njihov
površinski sloj. Možda je, pomisli Leia, upravo taj odnos stvorio onu stvarnu,
golim okom nevidljivu, snagu Nove Republike. Snagu koja će stvoriti
budućnost ove galaksije.
Pod uvjetom da se uspije obraniti u ovih nekoliko tegonih sati koji bijahu
pred njima. Stisnuvši zube, Leia pohita za Mon Mothmom i Bel Iblisom.
Dvije Corellianske topovnjače projuriše pored Chimaerae, u prolazu
otvorivši salvu laserske vatre koja se raspe po zaštitnom štitu koji je pokrivao
prostor zapovjednog mosta. Eskadrila TIE lovaca projuri odmah za njima,
klizeći u letu u Rellisovu bočnu formaciju, pokušavajući stvoriti brisani
prostor pred sobom kako bi otvorili vatru. Iza njih, Pellaeon ugleda jednu
prateću fregatu kako zauzima zaštitni položaj kako bi topovnjačama
omogućila sigurno povlačenje. - Eskadrila A-4, premjestite se u sektor
dvadeset i dva! - zapovjedi Pellaeon. Dosada je, prema onome što je mogao
vidjeti, bitka tekla prema planu.
- Evo ih! - oglasi se Thrawn za njegovim leđima.
Pellaeon pogledom preleti po području pred sobom. - Gdje? -upita.
- Pripremaju se na povlačenje. - reče mu Thrawn, pokazujući na jedan od
dva pobunjenička Dreadnaughta koji su se uključili u bitku. - Promatrajte
kako onaj Dreadnaught zauzima pokriveni položaj za odstupanje. Evo - i
drugi ponavlja isti manevar.
Pellaeon namršteno pogleda u letjelice koje su manevrirale. Još uvijek nije
vidio ništa, ali s druge strane, nikada nije vidio da je Thrawn pogriješio u
takvoj vrsti procjene. - Napustit će borbene postaje?
Thrawn tiho frkne. - Kao prvo, uopće nisu smjeli upotrijebiti te brodove
za obranu postaja. Golanske obrambene platforme mogu se bez problema
ozdržati i pod težim napadom, ali očito je da to njihov dosadašnji glavni
zapovjednik nije znao.
- Dosadašnji glavni zapovjednik?
- Da, odgovori Thrawn. -Nagađam, ali čini mi se kako je naš stari
Corellianski prijatelj upravo postavljen na mjesto zapovjednika obrane
Coruscanta. Pitam se zašto im je trebalo tako dugo da donesu tu odluku.
Pellaeon slegne ramenima, ne skidajući pogleda s bojnog polja. Veliki
Admiral je bio u pravu. Branitelji su se povlačili. - Možda ga nisu mogli
probuditi.
- Možda. - Thrawn pređe lijeno pogledom po prostora koji se protezao
pred njima. - Vidite li kako nam Corellianac nudi izbor? Možemo ostato ovdje
i nastaviti bitku s borbenim postajama, ili se zaputiti za braniteljima i ući u
domet topništva razmještenog po površini planete. - Na svu sreću… -
dometne s čudnim bljeskom u očima - na raspolaganju nam je i treća
mogućnost.
Pellaeon kimne. Već se počeo pitati kada će ih Thrawn iznenaditi
razotkrivanjem svog novog, savršenog opsadnog oružja. - Da, gospodine! -
reče. - Želite li da zapovijedim lansiranje tegljača?
- Sačekat ćemo dok Corellianac na povuče svoje brodove malo dalje. -
odvrati Thrawn. - Ne želim da propusti ono što mu spremamo.
- Razumijem! - reče Pellaeon. Uputi se do svog zapovjednog mjesta i
provjeri jesu li asteroidi i hangarske zrake za tegljenje spremne.
Nakon toga se opusti i pričeka zapovijed Velikog Admirala Thrawna.
- U redu! - reče Bel Iblis. - Harrier, započnite s povlačenjem! Pokrivajte
fregate koje su vam na repu, s desne strane. Crveni Vođo, pripazite na one
TIE presretače!
Leia je pozorno pratila sve što se događalo na taktičkom prikazu,
zadržavajući dah. Da, uspjet će! Zato što nisu bili spremni izložiti se vatri
topništva s površine, Imperijalci su dopustili povlačenje hranitelja natrag
prema Coruscantu. Tim su potezom tek one dvije borbene postaje ostale
izložene napadu, a one su se pokazale otpornije na udare nego što je to Leia
mogla očekivati. Ali čak će i to uskoro završiti. Veliki Admiral je vjerojatno
bio dovoljno pametan da ne ostane čekati sektorsku flotu koja bi se mogla
pojaviti svaki trenutak. Napad je gotovo završio, i oni su se izvukli i održali!
- Generale Bel Iblis? - progovori jedan od časnika za promatračkom
konzolom. - Primili smo čudno očitavanje iz hangarskog prostora Chimaere.
- O čemu se radi? - upita Bel Iblis primaknuvši se konzoli.
- Čini se da su aktivirali lansirne zrake za tegljenje. - odgovori časnik,
pokazavši na jednu višebojnu točku koja se ukazala na tamnom trupu
zvjezdanog razarača koji je bio prikazan na zaslonu pred njima. - Ali krenuli
su prevelikom snagom.
- Je li moguće da iz hangara lansiraju cijelu eskadrilu TIE lovaca
odjednom? - upita Leia.
- Ne vjerujem. - odvrati časnik. - U tome i leži drugi dio problema. Koliko
mi možemo vidjeti, ništa nije lansirano iz tog hangara.
Stojeći pored Leiae, Bel Iblis se ukoči. - Izračunajte mi izlazni vektor! -
zapovjedi. - Svim brodovima: fokusirajte senzore duž traga ispušnih plinova.
Mislim da je Chimaera upravo lansirala letjelicu s poljem za prikrivanje!
Netko u blizini sočno opsuje. Leia podigne pogled prema glavnom
zaslonu i osjeti kako joj se grlo steže, prisjetivši se kratkog razgovora koji se
vodio između nje, Hana i Admirala Ackbara. Ackbar je bio čvrsto uvjeren , a i
nju je uspio uvjeriti u to, kako činjenica da polje za prikrivanje onesposobi i
letjelicu koja ga koristi, tu tehniku čini nciskoristivom i neučinkovitom u
praktičnoj primjeni. A ako je Thrawn uspio iznaći načina da taj problem
prevlada…
- Ponovo ih aktiviraju! -javi se časnik za senzorima. - I još jednom!
 - Išlo je i na Death’s Hcadu! - dometne drugi časnik. - I opet!
- Javile borbenim postajama da otkriju izlazne koordinate i Otvore vatru
duž tih vektora! - zapovijedi Bel Iblis. - Što bliže zvjezdanom razaraču!
Moramo otkriti što Thrawn smjera!
Samo što je izgovorio te riječi, na taktičkom zaslonu bljesne trak paljbe.
Jednu od pratećih fregata na prvom projektiranom vektoru iznenada obasja
zasljepljujuća svjetlost, a s stražnjeg dijela njezina trupa prokulja
nekontrolirana vatrena bujica ispušnih plinova, dok se cijeli brod poče divlje
rotirati oko svoje osi. - Sudar! - poviče netko. - Prateća fregata Evanrue se
sudarila s neidentificiranim objektom!
- Sudar? - ponovi Bel Iblis. - Nije u pitanju udar turbo-lasera?
- Telemetrijska očitavanja ukazuju na fizički sudar! - odmahne časnik
glavom.
Leia ponovo pogleda u zaslon i ugleda Evanrue koja se iskretala na bok
potisnuta gorućim plinovima, pokušavajući se oduprijeti nekontroliranoj
vrtnji koja ju je zahvatila. - Pretpostavlja se kako polja za prikrivanje ima
jednak učinak na korisnikove instrumente kao i na neprijateljske koje treba
zavarati. - progovori Leia. - Na koji način manevriraju?
- Možda uopće ne manevriraju. - odvrati Bel Iblis, glasom prožetim
sumnjom. - Odjel Taktike: odredite mi novi lansirni trag s početkom na točci
sudara s Evanrueom. Pod pretpostavkom da se radi o inertnom objektu,
izračunajte brzinu udara u odnosu na udaljenost od Chimaerae i ne zaboravite
ukalkulirati kao faktor jednadžbe i njihovo lokalno gravitacijsko polje.
Dostavite Harrieru konačni rezultat izračunavanja i naredit im neka otvor
vatru po toj točci čim zaprime koordinate!
- Na zapovijed, gospodine! - odvrati jedan od poručnika za konzolom. -
Upravo dostavljamo podatke Harrieru.
- Zapravo, dopunite posljednju zapovijed. - reče Bel Iblis, podigavši ruku
kako bi ih na trenutak zaustavio. - Zapovjedite Harrieru neka upotrijebi samo
ionske topove. Ponavljam: samo ionske topove, ne i turbolaserske bitnice!
Leia se namršti pogledavši ga. - Pokušavate preuzeti brod a da ga ne
uništite?
- Da, upravo tako. - odvrati Bel Iblis polako. - Ali ne vjerujem da se tu
radi o brodu.
Nakon tih riječi utihne, a na taktičkom zaslonu bijesnu ionske zrake
ispaljene s Harrierovih topova.
Dreadnaught otvori vatru, upravo onako kako je Thrawn i prcdvidjeo.
Pellaeon primjeti, pomalo iznenađen, kako pucaju samo tonskim topovima. -
Admirale?
- Da, vidio sam. - odvrati Thrawn. - Zanimljivo! Bio sam u pravu,
kapetane. Naš stari Corellianski prijatelj je doista preuzeo zapovjedništvo
tamo dolje. I neće nam dopustiti da ga i dalje povlačimo za nos.
Pellaeon kimne, odjednom shvativši što se događa. - Pokušava razbiti
polje za prikrivanje oko asteroida!
- Nadajući se kako će ga preuzeti neoštećenog. - nadopuni ga Thrawn
dotičući prekidač na svojoj zapovjednoj konzoli. -Uključit turbolaserske
bitnice! Podesite ciljnike prema asteroidu broj jedan! Ispaljenje na moj znak!
Pellaeon pogleda nadolje prema svom uvećanom taktičkom vizualnom
prikazu. Dreadnaught je pronašao svoju metu. lonske zrake njegovih topova
nestajale su, utapajući se u zrakopraznom prostoru polja za prikrivanje koje je
okruživalo asteroid. Bilo je pitanje trenutka kada će polje popustiti pod
udarima…
Odmah potom, sjaj zvijezda u tom praznom prostoru jednostavno nestane
s crne pozadine. Na par trenutaka zavlada potpuno crnilo dok se polje za
prikrivanje raspalo oko asteroida, i tek trenutak kasnijejednako nenedano, na
crnoj se pozadini ocrta asteroid, izložen i bez zaštite polja za prikrivanje.
Udari ionskih lopova prestanu istog trenutka. - Turbolaserske bitnice,
pozor! - progovori Thrawn. - Želimo im dati dovoljno vremena da dobro
pogledaju ono što je pred njima … Bitnice: pali!
Pellaeon pogleda prema osmatračnici. Pred sobom ugleda zraku zelene
vatre koja se odmah potom rasprši i nestane čim je udarila u metu. Trenutak
kasnije ugleda još samo blijedi odbljesak iz tog pravca, a odmah potom vidje
isti taj prizor, malo intenzivnije, na svom taktičkom prikazu. Uslijedi još
jedna salva, pa još jedna, i još jedna…
- Obustavite paljbu! - zapovjedi Thrawn s očitim zadovoljstvom u glasu. -
Prepustite im sve ono što je preostalo. Nadzorniče hangara, kakav nam je
paljbeni status?
- Popeli smo se do sedam-dva gospodine. - odvrati glas časnika
inžinjerijske jedinice, pomalo napeto. - Ali snaga pomoćnog generatora
počinje zabrinjavajuće padati. Bojim se da ne možemo nastaviti s ovim
intenzitetom paljbe na prazno, a da nam pri tome ne progore bilo pomoćni
generator, bilo sam projektor zrake za tegljenje.
- Obustavite dosadašnji intenzitet! - zapovjedi Thrawn. -Zapovijedite i
ostalim brodovima neka urade isto. Koliko smo ukupnih ispaljenja imali do
sada, kapetane?
Pellaeon provjeri statističke prikaze. - Dvije stotine i osamdeset i sedam. -
odgovori Velikom Admiralu.
- Pretpostavljam da su svih dvadeset i dva asteroida vani?
- Jesu, gospodine. - potvrdi Pellaeon. - Većina ih je lansirana tijekom prve
dvije minute napada. Ali, ne postoji način kojim bi potvrdili da se nalaze na
ranije utanačenim orbitama.
- Specifične orbite su potpuno nebitne. - uvjeri ga Thrawn. -Treba nam
biti bitno samo to da se nalaze negdje u prostoru oko Coruscanta.
Pellaeon se nasmješi. Da, bili su oko Coruscanta… a Pobunjenici će
misliti da ih je puno, puno više nego ih doista ima. - Hoćemo li se pripremiti
za odlazak, gospodine?
- Da, odlazimo. - potvrdi Thrawn. - Naposljetku, Coruscant je zasada van
igre!
Drayson kimne pukovniku iz odjela borbene operative, pa se vrati do
malene skupine koja ga je čekala, par koraka udaljena od operativnih konzola.
- Imamo konačne podatke. - reče, pomalo praznim glasom. -Ne mogu biti
potpuno sigurni da neki eventualno nisu previdjeli među gomilom olupina
preostalih nakon bitke. Ovako kako stvari trenutno stoje… nabrojali su dvije
stotine i osamdeset i sedam.
- Dvije stotine i osamdeset i sedam? - ponovi general Rieekan, širom
otvorivši usta od zaprepaštenja.
- Upravo tako. - kimne Drayson, usmjerivši pogled prema Bel Iblisu.
Gotovo kao da je sve to Bel Iblisova krivnja, pomisli Leia.
Što ćemo sada?
Bel Iblis je zamišljeno prelazio rukom preko obraza. - za početak, mislim
kako situacije nije onoliko ozbiljna koliko se čini na prvi pogled. - reče. - S
obzirom na to da znam koliko su skupa polja za prikrivanje, ne vidim na koji
bi način Thrawn uspio nagrecati sredstva koja bi mu bila potrebna za
približno tri stotine polja. Pogotovo kada bi i manji broj istih bio i više nego
dovoljan za istu namjenu.
- Mislite da su ostala ispaljenja zraka za tegljenje bila na prazno?upita
Leia.
- Nemoguće! - usprotivi se Rieekan. - Osobno sam promatrao senzorske
prikaze! Ti su projektori nedvojbeno crpili snagu generatora!
Bel Iblis pogleda prema Draysonu. - Vi poznajete zvjezdane razarače
bolje nego itko od nas, Admirale. Je li tako nešto moguće?
Drayson se namršteno zagleda pred sebe. Iznenada pobuđeni profesionalni
ponos u trenutku se nađe u sukobu s osobnom netrpeljivošću koju je gajio
prema Bel Iblisu. - Dalo bi se izvesti. - naposlijetku se složi. - Moguće je
podesiti premosnicu od projektora zrake za tegljenje, bilo preko kondenzatora
prigušivača na ustima topovskih cijevi, bilo preko pogonskog raspršivača
negdje drugdje na brodu. Time je moguće projicirati intenzivne energetske
udare kroz projektor, a da pri tome projektor zapravo ništa ne radi.
- Postoji li način kojim bi se mogla razlikovati takva ispaljenja na prazno
od ispaljenja kojima se lansiraju asteroidi? -upita Mon Mothma.
- S ove udaljenosti? - Drayson odmahne glavom. - Ne.
- Zapravo nije ni bitno koliko je asteroida oko nas. - reče Rieekan. -Prije
ili kasnije, njihove će se orbite poremetiti. Dogodi li se da samo jedan udari u
površinu planete, bit će to katastrofa. Dok ih ne uklonimo, ne smijemo
isključiti zaštitna polja oko planete.
- Bit problema jest na koji ih način locirati. - tmurno se složi Drayson. - i
kako ćemo znati da smo ih sve eliminirali?
Leia krajičkom oka zapazi kretanje u njihovoj blizini. Svrne pogled i
ugleda pukovnika Bremena koji se upravo pridružio skupini. - Ponavljam,
moglo je završiti i gore po nas. - napomene Bel Iblis. - Sektorska flota može
ponovo osposobiti van-orbitnu relejsku postaju za svega nekoliko sati. Tako
ćemo bar biti u mogućnosti voditi obranu Nove Republike odavde.
- To će nam omogućiti i oglašavanje potjernice po svim sustavima pod
našim nadzorom. - progovori Bremen. - Mara jade je pobjegla!
Mon Mothma oštro udahne zrak. - Kako? - upita.
- Netko joj je pomogao. - bijesno odgovori Bremen. - Nadzorni droid bio
je deaktiviran uz pomoć neke vrste elektronskog pojasa za sputavanje. Ta je
premosnnica izbrisala i posljednji odsječak njegove memorije.
- Kada se to dogodilo? - upita Rieekan.
- Prije par sati, ne više. - Bremen se ogleda po ratnom stožeru. - Postavili
smo dodatno osiguranje po zapovjednom odjelu čim smo otkrili da je utekla,
misleći kako možda planiraju neku sabotažu koja bi bila izvedena
istovremeno s napadom Imperija.
- Možda im je to još uvijek na pameti. - reče Bel Iblis. - Jeste li zatvorili
palaču?
- Zatvorena je sa svih strana, poput krijumčareva sefa. -odgovori Bremen.
- Ali mislim da više nisu ovdje.
- Moramo se i uvjeriti u to. - reče Mon Mothma. - Pukovniče, zapovjedite
detaljno pretraživanje cijele palače!
Bremen kimne. - Odmah!
Leia se isprsi, pripremivši se na njihovu reakciju kada im otkrije ono što
su morali saznati prije ili kasnije. -Ne trudite se, pukovniče, reče, dotaknuvši
Bremenovo rame kako bi ga zaustavila. - Mara više nije ovdje.
Svi se okrenuše prema njoj, pomalo iznenađeno. - Kako znate? upita je
Bel Iblis.
- Znam, jer je rano večeras napustila Coruscant, zajedno s Hanom i
Lukeom.
Nastupi duga tišina. - Cijelo sam se vrijeme pitao zašto Solo nije došao do
ratnog stožera zajedno s tobom. - naposlijetku progovori Bel Iblis. - Hoćeš li
nam, molim te, reći što se događa?
Leia oklijevaše jedan trenutak. Sama sebe uvjeri kako je nemoguće da
itko od tih ljudi ima bilo kakove veze s Delta Izvorom i curenjem informacija.
- Mara vjeruje da zna gdje se nalaze imperijalni pogoni za proizvodnju
klonnova. Mi smo pomislili kako bi bilo pametno poslati je, zajedno s
nekolicinom ljudi, da provjere tu moguću lokaciju.
- Mi? - prasne Drayson. - Tko smo mi?
Leia netremise izdrži njegov pogled. - Moja obitelj i najbliži prijetelji. -
reče. - Jedini ljudi kojima mogu bezrezervno vjerovati i za koje znam da ne
proslijeđuju informacije Imperiju.
- Ovakova uvreda…
- Dosta, Admirale! - mirno ga prekine Mon Mothma. Glas joj je bio
miran, ali joj je lice bilo kao isklesano iz kamena. - Svi prijekori koji bi u
ovom trenutko možda i mogli biti primjereni, moraju sačekati! Bila njihova
odluka ispravna ili ne, činjenica je da su već na putu, a mi moramo razmotriti
na koji im način možemo pomoći u ispunjenju njihove misije. Leia?
- Najvažnije je pretvarati se kako je Mara još uvijek ovdje. -odgovori
Leia, osjećajući kako napetost u njezinom tijelu pomalo popušta. Rekla mi je
kako je samo jednom bila na Waylandu i nije mi mogla reći koliko će joj
vremena trebati da se prisjeti pravog puta koji vodi onamo. Što više odmaknu
odavdje, to će manje vremena Imperija imati da pošalje nekoga za njima i
presretne ih.
- I što će nakon što stignu onamo? - upita Mon Mothma. - pod
pretpostavkom da pronađu to mjesto, naravno.
- Pokušat će ga uništiti. I ponovo zavlada tišina. - Sami? - upita Drayson.
- Da, sami. Osim ako nemate jednu flotu viška koju bi im mogli ustupiti. -
odvrati Leia.
Mon Mothma odmahne glavom. - Nisi to trebala uraditi, Leia. - reče. - Ne
bez savjetovanja s Vijećem.
- Da sam cijelu stvar iznijela pred Vijeće, Mara bi do sada vjerojatno bila
mrtva. - primjeti Leia ne kontrolirajući se. - Da je Imperija samo načula kako
Mara možda zna gdje je Wayland, sljedeća skupina komandosa koju bi poslali
ne bi stala samo na tome da je ocrni pred nama, nego bi se potrudila izbaciti je
iz stroja!
- Vijeće je van svake sumnje! - odvrati Mon Mothma, ledenim glasom.
- Jesu li i svi pomoćnici Vijećnika van svake sumnje? - usprotivi joj se
Leia. - Jednako kao i djelatnici Odjela taktike, Odjela nabave i istraživači po
bibliotekama? Da sam vijeću predložila napad na Wayland, svi bi oni prije ili
kasnije saznali za naš plan!
-1 ne samo oni. - kimne Bel Iblis. - Njezine su tvrdnje utemeljene, Mon
Mothma.
- Ne pokušavam svaliti krivicu na bilo koga, Garm. - odvrati Mon
Mothma tihim glasom. - Niti pokušavam braniti bilo čiju besprijekornost.
Samo želim naglasiti da je možda u pitanju stupica koju su nam postavili,
Leia… stupica koja bi mogla stajati glave tvoga muža i tvoga brata.
Leia s teškom mukom proguta knedlu. -1 sami smo razmatrali tu
mogućnost. - reče. - Ali smo zaključili da se isplati pokušati. Nažalost, nije
bilo nikoga drugoga tko bi to mogao učiniti umjesto njih.
Jedan dugi trenutak nitko od njih ne progovori ni riječi. Naposlijetku se
Mon Mothma prva pokrene. - Morat ćete razgovarati sa svima koji znaju kako
je Mara Jade pobjegla, pukovniče. - reče Bremenu. - Kada i ako dobijemo
podatke o točnom položaju Waylanda, vidjet ćemo što se može poduzeti u
vezi slanja pojačanja koje će im pomoći.
- Pod uvjetom da se uvjerimo kako se ne radi o stupici. -dometne
Drayson, još uvijek sa žareći od bijesa.
- Naravno. - složi se Mon Mothma, izbjegavajući pogled Leiainih očiju. -
Zasada, to je sve što možemo uraditi. Usredotočimo se sada na probleme
obrane Coruscanta i pronalaženje tih skrivenih asteroida. Generale Bel Iblis…
Nečija ruka blago dotakne Leiaino rame. Ona se okrene i ugleda Ghenta. -
Je li sve gotovo? - upita je tiho, gotovo šapatom.
- Da, bitka je završila. - odgovori mu ona, pogledavajući prema Mon
Mothmi i ostalima. Bijahu već potpuno zaokupljeni raspravom o asteroidima,
ali moglo se dogoditi da netkood njih primjeti Ghenta i shvat kako mu ovdje
nikako nije mjesto. - Hodi. - reče mu Leia, vodeći ga prema izlazu iz ratnog
stožera. - Vani ću ti ispričati što se dogodilo. Pa, što misliš o Imperijalnim
šifriranim borbennim kodovima?
- O, u redu su. - odgovori Ghent. - Zapravo mi oni dečki unutra nisu ni
dopustili da se previše udubim u njih. Ne razumijem se u njihovu opremu
tako dobro kao oni. A bili su previše zauzeti i nekom smiješnom vježbom.
Leia se osmjehne, zabavljajući se. Najbolji stručnjaci za dešifriranje Nove
Republike rutinski su odradili dosad najbolju i najučinkovitiju akcijiju
dešifriranja, a Ghent to sve smatra tek smiješnom vježbom! - Ljudi koji se
dugo bave nečim ponekad upadnu u rutinu. - odvrati mu Leia diplomatski. -
Pokušat ću ti dogovoriti sastanak s osobom koja nadgleda cijelokupne
operacije, pa mu možeš iznijeti neki drugačiji pristup.
Ghent neodređeno odmahne rukom. - Neee … ljudima iz vojne strukture
se moj pristup i način vjerojatno ne bi dopali. Čak i Karrde ponekad poludi
zbog nekih stvari. Usput, znate li zapulsni odašiljač koji vam je pogonu ovdje
negdje?
- Onaj kojim se koristi Delta Izvor? - Leia kimne potrvrdno. -
Protuobavještajna služba ga pokušava otkriti još od kada je počeo odašiljati
informacije. Ali radi se o nekoj unakrsnoj frekvenciji izmjenjivih faza koja je
ovakva ili onakva, ne znam točno. Sve što znam je da dosada nisu imali sreće
i nisu je otkrili.
- Oh. - činilo se da Ghent intenzivno razmišlja o onome što je čuo. - pa, to
je čisti tehnički problem. O tome ne znam ništa.
- U redu je. - utješno mu reče Leia. - Sigurna sam da ćeš iznaći neki drugi
način na koji bi nam mogao pomoći.
- Aha … - odvrati on, izvlačeći informatičku karticu iz džepa. - Kako god
… izvolite.
Leia se zbunjeno namršti i uzme karticu. - Sto je to?
- Ključ za dešifriranje koda koji koristi onaj pulsni odašiljač.
Leia stane u pola koraka. - Što?
I Ghent zastane, gledajući je nedužno. - Ključ šifre koju koristi ona
unakrsna-frekvencija-što-god. Konačno sam je razbio.
 Leia se zabulji u njega, osuputa. - Tek tako? Jednostavno si je locirao i
razbio je?
Ghent slegne ramenima. - Pa, tako nekako. Radim na njeoj cijelih mjesec
dana, znate.
Leia je zurila u informatičku karticu u svojoj ruci, osjetivši kako je
preplavljuje čudno, ne potpuno ugodno uzbuđenje. - Zna li još netko osim
mene da si razbio šifru? - tiho upita.
On odmahne glavom. - Mislio sam dati karticu onom pukovniku u Odjelu
prije nego što sam otišao, ali bio je zauzet razgovorom s nekim, pa nisam.
Ključ za dešifriranje Delta Izvora… a sam Delta Izvor nije znao da ga
konačno imaju. - Ne spominji ovo nikom drugom! -reče Leia. - Doslovno
nikom!
Ghent se namršti, ne razumijevajući, ali naposlijetku slegne ramenima ne
mareći. - U redu. Kako vi kažete.
- Hvala ti. - promrmlja leia, spremivši karticu u džep svog ogrtača. Bio je
to ključ za delta Izvor, negdje duboko u sebi bila je dvjesna te činjenice. Sad
je trebala samo pronaći pravi način da ga iskoristi.
Znala je da ga mora pronaći vrlo brzo.
 GLAVA 15

Tvrđava Hijarna propadala je već više od tisuću godina prije nego što ju je
otkrila Peta alderaanska ekspedicija. Stajala je na svojoj tihoj, beskonačnoj
straži, okružena jednako tako tihim pustinjskim krajolikom. Stajala je ta
neprocjenjiva gomila nevjerojatno tvrdog tamnog kamena na litici koja se
izdizala iznad nepregledna ravnice na kojoj se još uvijek jasno ocrtavahu
ožiljci potpunog uništenja. Nekima je ta tajanstvena tvrđava bila spomenik
tragedije - posljednji grudobran u pokušaju obrane jednog očajnog svijeta pod
opsadom. Drugima je tvrđava predstavljala turoban i zlokoban uzrok i opsade,
i uništenjka koje je potom uslijedilo.
Karrdeu je, bar u ovom trenutku, tvrđava predstavljala samo dom.
- Baš ih znaš odabrati, Karrde! - primjeti Gillespee, protegnuvši noge na
provizornu konzolu za komunikacije i ogledavši se oko sebe. - kako si uopće
pronašao ovo mjesto?
- Listajući stare zapise. - odvrati Karrde, pogleda prikovanog za zaslon na
kojem se iščitavao program za dešifriranje. Trenutak kasnije, na zaslonu
ugleda zvjezdanu mapu, popraćenu kratkim tekstom.
Gillespee kimne glavom prema zaslonu pred Karrdeom. -Clyngunnovo
izvješće?
- Da. - odgovori Karrde, izbacivši informatičku karticu iz računala. -
Kratko i vrlo jasno.
- Ništa, zar ne?
- Otprilike. Ni traga prometu klonova bilo gdje na Ponderisu, Chazwi ili
Joiolu.
Gillespee spusti noge s konzole i ustane sa stolca. - Pa, to je onda to! -
reče koraknuvši prema košari s voćem koju je netko ostavio na pomoćnom
stolići. Dohvati jednu driblis voćku. - Čini se da je Imperija prestala sa svim
aktivnostima kojim se bavila u Oras sektoru. Ako se uopće nečim i bavila
tamo.
- uzevši u obzir da nismo naišli na nikakav trag, bojim se da se lamo baš
ništa nije događalo. - složi se Karrde dohvativši jednu od kartica koju mu je
poslao njegov doušnik s bespina, pa je umetne u računalo. - ipak, postoji još
nešto što moramo saznati, na ovaj ili onaj način. Tek nakon toga moći ćemo
se usredotočiti na preostale mogućnosti.
- Da. - odvrati Gillespee oklijevajući dok se vraćao do svog sjedala. -
Znaš, Karrde… cijela je ova stvar pomalo čudna. Mmislim, krijumčari koji se
bave ovakovom vrstom njuškanja .. .do sada nam se baš i nije isplatila ova
vrst posla, zar ne?
- Već sam to objasnio da će nam Nova Republika dati neku naknadu za
ovaj posao.
- Ma, da … ali problem je u tome da do sada nismo otkrili ništa što bi im
mogli prodati. - napomene Gillespee. - Do sada nisam naišao na nekoga tko
će platiti za nešto što se nije isporučilo.
Karrde ga pogleda i namršti se. gillespee je odnekuda izvukao nož
zastrašujućeg izgleda, i sada je njime naoko nezainteresirano gulio voćku. -
Ne radi se samo o naknadi za urađeno. - podsjeti ga.- Radi se o preživljavanju
pod pritiskom Imperije.
- Možda sa tvog stajališta. - reče Gillespee, pozorno proučavajući krišku u
svojoj ruci prije nego što ju je zagrizao. - Ti imaš dovoljno dopunskih poslića
da si možeš priuštiti to da se na neko vrijeme povučeš iz krijumčarenja. Ali,
vidiš, mi ostali moramo na neki način platiti svoje posade i gorivo koje
trošimo. Čim novac prestane dotjecati, naši uposlenici postaju nezadovoljni.
- Znači, ti i ostali želite novac?
Karrde vidje kako se Gillespee isprsio, pokušavajući ostaviti veći utisak
nanjega. - Ja želim novce. Ostali se žele povući.
Gledajući unatrag, Karrde zaključi kako to nije bio neočekivani razvoj
situacije. Zasljepljujući bijes prema Imperiji koji ih je obuzeo nakon napada u
Whistler’s Whirlpoolu pomalo je splasnuo, a navika da se odrađuju samo
kratkoročni, jasno definirani poslovi, polako ih je vraćala u stvarnost. -
Imperij još uvijek predstavlja opasnost. - podsjeti ga Karrde.
- Ne za nas. - odvrati Gillespee otvoreno. -Od kada se dogodilo ono na
Whirlopoolu, Imperija nije pokazala ni najmanji interes za nas. Nije im
smatalčo to što smo se motali oko Orus sistema, nisu se čak okomili ni na
Mazzica zbog onoga što im je priredio na Bilbringi pristaništima.
- Znači, ignoriraju nas, usprkos našim provokacijama koje bi ih trebale
nagnuti na akciju. I to ti daje osjećaj sigurnosti?
Gillespee si pažljivo izreže još jednu krišku voćke. -Ne znam. prizna. -
Povremeno mmislim kako je Brasck u pravu - ako ostavimo Imperiju na miru,
i oni će ostaviti na miru. Ali ne mogu prestati razmišljati o toj vojsci klonova
s kojom me je Thrawn potjera s Ukioa. Jednostavno mislim kako je možda
prezauzet Novom Republikom kako bi se zamarao još i s nama.
Karrde odmahne glavom. - Thrawn nikada nije toliko zauzet nečim da ne
bi proganjao onoga koga želi proganjati. - reče. - Ako nas ignorira, to je zato
jer zna kako je to najbolji način da ušutka one koji bi se mogli pobuniti protiv
njega, izbivši nam adute iz ruku. Sljedeći će mu korak vjerojatno biti ponuda
da sklopi ugovore o prijevozu s nama i pretvarat će se da smo si dobri kao što
smo to oduvjek bili!
Gillespee ga oštro pogleda. - Jesi li razgovarao s Par’tah?
- Ne. Zašto?
- Prije dva dana mi je rekla kako su joj ponudili ugovor o dostavi pogona
za svjetlosnu brzinu u imperijalno pristanište kod Ord Trasija.
Karrde se namršti. - Je li prihvatila ponudu?
- Rekla je da još uvijek prgovara o detaljima ugovora. Ali, znaš ti Per’tah
- uvijek je kratka s novcima. Vjerojatno si ne može priuštiti da ih odbije.
Karrde se ponovo okrene prema svom zaslonu, osjetivši kiseo okus poraza
u ustima. - Mislim da je ne mogu kriviti za to. -naposlijetku reče. - Što je s
ostalima?
Gillespee slegne ramenima, zatečen. - Kao što sam već rekao, ponestaje
im novaca. Potreban nam je i priljev sredstava, ne možemo beskonačno
trošiti.
Karrde shvati da se oklijevajuće koalicija koju je pokušavao održati na
okupo bespovratno raspada, tek tako. Imperija nije morala ispaliti niti jedan
jedini hitac da bi ih razbila. - U tom slučaju, pretpostavljam da ću morati
nastaviti sam. - reče, ustajuć. - Hvala ti na dosadašnjoj pomoći. Uvjeren sam
da se želiš što prije vratiti svojim poslovima.
- Ma daj, Karrde, ne uzimaj to toliko k srcu! - pokuša ga oraspoložiti
Gillespee, žvaćući posljednji komadić voća i ustajuci sa stolca. - u pravu si,
cijela ta stvar s klonovima je vrlo ozbiljna. Ako želiš unajmiti moje brodove i
posade za svoju potragu, bit će nam drago pomoći ti. Ali jednostavno si ne
možemo više priuštiti da to radimo besplatno, o tome se radi. Ako ti to
odgovara, javi mi. okrene se prema vratima…
- Samo trenutak! - pozove ga Karrde. Na pamet mu upravo pade pomalo
smmiona zamisao. - Pretpostavimo da iznađem načina dl financiram sve vas.
Milsiš li da bi ostali pristali nastaviti s potragom?
Gillespee ga sumnjičavo odmjeri. - Ne zafrkavaj me, Karrde. Nemaš ti
toliko novaca.
 - Ne, nemam. Ali Nova Republika ima. Uzevši u obzir trenutnu situaciju,
mislim da ne bi odbili financirati nekoliko dodatnih borbenih brodova.
- A-a. - odlučno odmahne Gillespee glavom. - Oprosti, ali plaćenički
posao nije nešto čime bih se rado bavio.
- Čak i kad bi ti jedino zaduženje bilo prikupljati informacije? - upita ga
Karrde. - Ne govorim o ničem drugom nego o onome što smo i dosada radili
u Orus sektoru.
- Zvuči kao posao iz snova. - posprdno reče Gillespee. - Jedini je problem
u tome što će biti teško pronaći nekog dovoljno glupog u Novoj Republici,
nekog tko će plaćati plaćenike za njuškanje naokolo.
Karrde se nasmješi. - Zapravo, nisam htio traćiti njihovo dragocjeno
vrijeme dosađujući im razgovorima o tome. Jesi li ima priliku upoznati mog
suradnika Ghenta?
Gillespee je par trenutaka samo zurio u njega, na govoreći ništa, djelovao
je vrlo zbunjen. Ali trenutak kasnije shvati što mu Karrde pokušava reći. - Ne
bi se usudio!
- Zašlo ne? odvrati Karrde. - Naprotiv, time im činimo uslugu. Zašto bi im
dodatno zagorčavali život tima zamornim detaljima dok imaju posla preko
glave pokušavajući preživjeti ovaj rat?
- A uzevši u obzir da bi nam ionako morali platiti jednom kad otkrijemo
točnu lokaciju postrojenja za proizvodnju klonova …
- Upravo tako! - kimne Karrde. - Možemo to jednostavno smatrati kao
unaprijed plaćen posao.
- A u prilog nam ide i to što oni neće znati za taj aranžman dok sve ne
bude gotovo! - primjeri Gillespee. - Jesi li siguran da Ghent to može izvesti?
- Bez problema. - uvjeri ga Karrde. - Posebice kad znamo da je upravo
ovog trenutka unutar Carske palače na Coruscantu. Ionako sam planirao
uskoro poći onamo kako bih pokupio Maru. Jednostavno ću mu reći neka se
ubaci u sustav neke od sektorskih flota i dopiše nas na njihove popise za
isplatu.
Gillespee glasno izdahne. - Izvedivo je … to ti moram priznati. Ali, ne
znam hoće li to biti dovoljno da uvjeri ostale da ostanu uz nas.
- Onda ćemo ih jednostavno morati upitati hoće li prietati na takav
aranžman. - reče Karrde, vrativši se do svoje konzole. - Pozvat ću ih da se
sastanemo za, recimo, četiri dana?
Gillespee slegne ramenima. - Pokušaj. Što možeš izgubiti?
 Karrde se naglo uozbilji. - Dok god je Veliki Admiral Thrawn ovdje
negdje… - podsjeti Gillespeeja. - … to je pitanje koje se ne postavlja olako.
Blagi večernji povjetarac milovao je zidove nagrižene zubom vremena i
kamene stupove propadajuće tvrđave. Tek bi povremeno tiho zazviždao kad
bi pronašao put kroz usku pukotinu ili rupu u zidinama. Sjedeći oslonjen
leđima na jedan od stupova, Karrde je polako pijuckao iz svoje šalice i
promatrao posljednje odbljeske sunca koje je tonulo za horizont. Na ravnici
pod njim protezahu se duge sjene po izranjavanom tlu, blijedeći polako dok je
sumrak prerastao u noć, a mrak je nazadrživo obavijao krajolik.
Sve u svemu, scena je upravo simbolično oslikavala način na koji je ovaj
galaktički rat konačno obuzeo i samog Karrdea.
Otpije još jedan gutljaj iz šalice, još jednom razmatrajući cijelu ovu
apsurdnu situaciju. On, Karrde: inteligentan, proračunat, primjereno sebičan
krijumčar koji je izgradio uspješnu karijeru time što se držao na odstojanju od
galaktičke politike. Čak što više, krijumčar koji se sam sebi zakleo da će svoje
ljude zadržati izvan ovoga rata. I, evo ga: nakako, ni sam ne znajući kako,
našao se u sred cijelog tog glupog ratovanja!
Ne samo da se on našao u njegovom središtu, nego je pokušavao i sve
ostale krijumčare uvući za sobom u tu glupost.
Odmahne glavom, osjetivši maglovito gađenje i nevjericu. Isto to se
dogodilo i Hanu Solou, negdje u vrijeme velike bitke za Yavin. Još se dobro
sjećao kako ga je zabavljalo Hanovo postepeno upetljavanje u mrežu
Pobunjeničkog saveza, mrežu satkanu od obaveza i odgovornosti. Sada, kad
se toga prisjećao i sam obavijen tom mrežom, nije mu se pričinjalo ni napola
tako zabavno kao onda.
Negdje iz dubine unutarnjeg dvorišta tvrđave do njega dopre tiho
škripanje šljunka pod nečijim stopalima. Karrde se okrene i pogleda prema
nizu kamenih stupova koji se protezao na toj strani, a ruka mu nagonski
klizne prema pištolju. Ovoga trenutka, tamo nije trebalo biti nikoga. - Sturm?
- tiho pozove. - Drang?
Kao odgovor začuje poznato škripavo predenje. Karrde tiho odahne od
olakšanja. - Ovdje sam. - pozove životinju. - Dođi …
Zapovijed je bilapotpuno nepotrebna. Vonskr je već trkom zaobilazio
stupove, jureći prema njemu,njuške nisko spuštene prema tlu i divlje mašeći
batrljkom odsječenog repa. Drang, zaključi Karrde. On je bio druželjubljiviji,
a Sturm je ionako volio dangubiti nakon obroka. Životinja naglo prekine trk i
zaustavi se pored njega, ponovo se oglasivši čudnim, škriputavim predenjem.
Zazvuči pomalo tužno. Pritisne svoju njušku na Karrdeov ispruženi dlan.
Doista, bio je to Drang. - Da, vrlo je tiho. - reče mu Karrde, mmilujući
dlanom životinjinu glavu i vrat. Zastavši između milovanja kako bi mu
počešao osjetljivu kožu iza ušiju. - Ali ostali će se uskoro vratiti. Samo su
otišli provjeriti ostale brodove.
Drang se ponovo oglasi tužnim predenjem, pa sjedne na stražnje noge,
Karrdeu uz bok. Napeto i pažljivo je promatrao ravnicu koja se protezala pod
njima. Što god je tražio pogledom, nije to ugledao, i nakon trenutak-dva
zareži duboko iz grla i naposlijetku spusti glavu na ispružene prednje šape.
Dva puta trzne ušima, a zatim i njih priljubi tijesno uz glavu.
- Da, i tamo dolje je vrlo tiho. - ozbiljno se složi Karrde sa životinjom. -
Što misliš, što se to dogodilo ovdje?
Drang na odgovori. Karrde spusti pogled na vitka, mišćava leđa životinje,
ponovo začuđen tim čudnim grabežljivcima koje je tako lako lakomisleno,
možda čak i pomalo arogantno, odlučio pretvoriti u kućne ljubimce. Upita se
bi li dobro Threepio razmislio o toj odluci daje tada znao kako su to
vjerojatno jedine životinje u cijeloj galaksiji koje love vođene Silom.
Bio je to besmislen zaključak, ako bi se malo podrobnije razmotrio.
Naravno, znalo se i ranije su neka bića posebno osjetljiva na snagu Sile.
Gotalci su posjedovali neku pomalo beskorisnu osobinu da je osjete, a uporno
se tvrdilo da i Duinougwuinci osjete nešto u tom smislu, prisjeti se Karrde
dva primjera osjetljivosti. Ali, sva ta bića koja su je posjedovala bila su
krajnje osjećajna, bića visokog stupnja inteligencije i samosvjesti koju je ta
inteligencija podrazumijevala. Samim time, bilo je vrlo nesvojstveno za
životinje koje nemaju nikakovih osjećaja da koriste Silu upravo na taj način.
Ipak, radilo se o zaključku a koji su ga netjerali događaji koji su se
odigrali posljednjih nekoliko mjeseci. Prvo su njegovi ljubimci nenadano
reagirali onako oštro na prisutnost Lukea Skywalkera u njegovoj bazi na
Myrkru. Potom je uslijedila slična, i dotad neviđena reakcija na Maru na
palubi Wild Karrdea, trenutak prije predosjećaja koji ju je obuzeo i koji ih je
spasio od imperijalne presretačke krstarice. I naravno, ne smije zaboraviti ni
puno opakiju reakciju divljih vonskra na Maru i Lukea tijekom njihova
trodnevnog probijanja kroz divlje šume Myrkra.
Skywalker je Jedi. Mara je dokazala da posjeduje neke sposobnosti koje
su vrlo nalik Jedi sposobnostima. Ako bi se čovjek malo ozbiljnije pozabavio
time, mogao bi doći do zaključka kako su bizarni prostori imuni na djelovanje
sile koje ysalamiri životinje sa Myrkra grade oko sebe nastali kao pokušaj
prikrivanja i obrane od krvoločnih grabežljivaca.
Drang se iznenada osovi na noge, načuli uši i napola se okrene u stranu. I
Karrde osluhne… par sekundi kasnije začuje prigušeni šum letjelica koje se
vraćahu u bazu. - U redu je. - umiri vornskra. To je Chin s ostalima, vraćaju
se od brodova.
Drang još trenutak ostane stojeći, napetih mišića, a potom, baš kao da je
odlučio povjerovati Karrdeu na riječ, okrene se i ponovo se opruži po
kamenom podu. Ipak, pogled mu ostane prikovan za ravnicu pod njima.
Karrde pomisli kako je tišina, koja ih je obavijala, bila za životinju puno tiša
nego za njega samog. - Ne brini. - reče umirujući životinju, češkajući je iza
ušiju. - Uskoro ćemo otići odavdje. Obećajem ti da će mjesto na koje ćemo
odavdje otići biti puno životnije, pa ćeš imati što osluškivati.
Vornskr strizne ušima, ali vjerojatno je samo reagirao na ugodu češkanja.
Karrde još jednom pogleda prema blijedećim bojama sunčeva zalaska, pa
ustane i namjesti opasač s držačem pištolja oko bokova. Zapravo i nije imao
razloga vraćati se u odaje koje si je uredio unutar utvrde. Pozivnice ostalim
krijumčarima bijahu napisane, šifrirane i poslane svakom ponaosob. Zasada
nije imao drugog posla nego sjediti i čekati da mu odgovore. Ali iznenada se
osjetio vrlo usamljenim na zidinama tvrđave. Puno usamljeniji nego par
trenutaka ranije. - Hajde, Drang. - reče. Pogladivši životinju još jednom po
glavi. - Vrijeme je da uđemo unutra.
Letjelici se smireno spusti na palubu Chimaeraina pristaništa u
hangarskom odjeljku, pa uz prigušeno šištanje zračnih zaponaca započe s
otvaranjam trupnih vrata, točno iznad glava zvjezdanih jurišnika koji se
postaviše u špalir pred prilaznom rampom koja se polako spuštala prema tlu.
Pellaeon stajaše tik do Thrawna, mršteći se zbog neugodnog smrada ispušnih
plinova koji ispuniše prostor oko njih. Pitao se što je to, do vraga, Velikom
Admiralu ponovo palo na pamet.
Nakon sveg mozganja zaključi samo kako mu se to, što god da je bilo u
pitanju, sigurno neće dopasti. Mogao ga je Thrawn uvjeravati u predvidivost
tih vražijih krijumčara koliko god je htio. Možda je on sam doista mogao
predvidjeti što im je na umu. Ali on, Pellaeon, je imao osobnih iskustava s tim
marginalnim ološem i dosada nije imao prigodu svjedočiti nekom dogovoru s
njima koji nije, na ovaj ili onaj način, bio izigran.
I nijedan od tih ranijih dogovora nije sklopljen nakon besramno smjelog
napada na jedno od imperijalnih pristaništa.
Prilazna se rampa konačno spusti do tla i zaustavi se. zapovjednik voda
jurišnika proviri kroz otvor u unutrašnjost broda i kratko kimne glavom… i
sljedećeg se trenutka u otvoru izlaza pojavi zarobljenik, praćen dvojicom
stražara ogrnutih u crno. Spustiše se niz rampu do palube.
- A … kapetane Mazzic! - progovori Thrawn mirnim glasom dok su se
jurišnici raspoređivali u prateću formaciju oko njega. -Dobrodošli na
Chimaerau! Ispričavam se zbog ovog pomalo teatralnog načina vašeg dolaska
i eventualnih problema koje smo time prouzročili vašim poslovima. Nažalost,
radi se o stvarima koje možemo raspraviti samo ovako, oči u oči.
- Vrlo ste zabavni! - zareži Mazzic. Pellaeon pomisli kako njegovo
ponašanje nikako nije u skladu s ocjenom obavještajne službe koja gaje
procijenila vrlo uglađenim, čak pomalo ženskastim. No, s druge strane,
spoznaja da će se suočiti s imperijalnim isljeđivanjem, bila je vjerojatno
dovoljna da izbriše i posljednji tračak uljuđenosti iz njegove osobe. - Kako ste
me pronašli?
- Ma, dajte, kapetane! - opomene ga Thrawn još uvijek mirnim i
ravnodušnim glasom. - Zar ste doista vjerovali kako ćete se moći sakriti od
mene kad vas poželim naći?
- Karrde se uspio sakriti. - odvrati mu Mazzic jednakom mjerom. Doista
se potrudio ostaviti utisak kako je njegova pozicija jednako snažna, ali
odavaše ga nervozni, nemirni prsti na okovanim rukama. - Njega još uvijek
niste uhvatili, zar ne?
- Doći će i Karrdeovo vrijeme. - odvrati mu Thrawn i dalje mirnim, ali
osjetno hladnijim glasom. - Osim toga, sada ne razgovaramo o Karrdeu.
Razgovaramo o vama.
- Da. Uvjeren sam kako se posebno veselite tom razgovoru! -zareža
Mazzic, zamahnuvši okovanim rukama. - Hajde, završimo s tim!
Thrawnove se obrve neznatno izviju. - Mislim da me niste razumjeli,
kapetane. Nisam vas doveo ovamo kako bih vas kaznio. Ovdje ste jer želim
raščistiti nesuglasice koje su se pojavile među nama.
Mazzic ne odgovori ništa, zatečen i iznenađen. - 0 čemu vi to pričate? -
naposlijetku upita sumnjičavo.
- Govorim o nedavnom incidentu u Bilbringi pristaništima. -reče Thrawn.
- Ne, ne poričite … znam da ste vi i Ellor uništili onaj nedovršeni zvjezdani
razarač. U normalnim okolnostima, Imperija bi vas natjerala da požalite zbog
tog čina. Bilo kako bilo, u sadašnjim okolnostima, spreman sam vam to
oprostiti.
Mazzic se zaprepašteno zabulji u njega. - Ne razumijem …
- Zapravo je vrlojednostavno, kapetane. - Thrawn mahne rukom i jedan od
Mazzicovih čuvara oslobodi zarobljenika njegovih okova. -Vaš je napad na
Bilbringi bio tak čin osvete za jedan sličan napad na sudionike sastanka
krijumčara na Troganu, sastanka kojem ste i vi prisustvovali. Sve je to
razumljivo, ali … taj napad nisam zapovjedio ja, niti ijedan od mojih visokih
časnika. Čak što više, zapojednik garnizona imao je izričitu zapovjed da vas
ostavi na miru.
Mazzic prezrivo frkne. - Očekujete li da vam povjerujem?
Thrawnove oči nakratko bijesnu. - Želite li radije povjerovati da sam bio
toliko nesposoban pa sam odobrio slanje jedne neodgovarajuće terenske
postrojbe na zadatak te vrste? - prasne.
Mazzicnije skidao pogleda s njega, još uvijek je djelovao ratoborno i
neprijateljski raspoložen, ali se činilo kako počinje razmišljati o svemu onome
što je čuo trenutak ranije. - Moram priznati kako sam mislio da smo se
prelako izvukli iz toga. -naposlijetku promuca.
- U tom slučaju, mislim da se konačno razumijemo. - reče Thrawn, opet
smirenim glasom. -1 da smo završili s tim. Letjelica ima zapovjed vratiti vas u
vašu bazu. - blijedo se osmjehne. - Ili, bolje rečeno, u vašu pričuvnu bazu na
Lelmri, u koju su se najvjerojatnije već povukli vaši brodovi i posade. Još se
jednom ispričavam za neugodnosti kojima ste eventualno bili izloženi.
Pogled Mazzicovih očiju izbezumljeno je šarao po pristaništu. Lice mu je
odavalo dvojbu: pitao se je li u pitanju podvala, dok se istovremeno bolno
nadao da nije tako. -1 ja vam jednostavno trebam povjerovati? - upuita,
zahtjevajući jasan odgovor.
- Izvolite vjerovati što god vam je drago. - odvrati Thrawn. -Ali upamtite
da sam vas imao u šaci… i da sam vas pustio. Ugodan vam dan, kapetane!
Polako se okrene, spreman da ode. - U tom slučaju, tko su bili oni? - upita
Mazzie kad mu je Thrawn već okrenuo leđa. - Mislim, ako ono nisu bile
imperijalne postrojbe, tko su bili napadači?
Thrawn se okrene kako bi ga pogledao. - Ono su doista bile imperijalne
postrojbe, -reče. -Naša istraga o tom slučajujoš uvijek nije završena, ali sudeći
prema onome što smo saznali, poručnik Kosk i njegovu ljudi pokušali su
zaraditi nešto sa strane.
Mazzic se zapanjeno zabulji u Thrawna. - Hoćete reći da ih je netko
unajmio da nas napadnu? Imperijalne postrojbe?
- Čak ni imperijalne postrojbe nisu imune na iskušenja koja donosi
potkupljivanje. - odvrati Thrawn, mračnim glasom ispunjenim izvrsno
odglumljenim ogorčenjem. - U ovom slučaju platili su izdaju svojim
životima. Budite sigurni da će i onaj, ili oni, koji su ih naveli na to platiti
jednaku cijenu.
- Znate li tko je to bio? - upita Mazzic.
- Mislim da znam. - odgovori Thrawn. - Ali zasada nemam čvrstih
dokaza.
- Dajte mi makar neki nagovještaj!
Thrawn se podrugljivo osmjehne. - Potrudite se sammi otkriti o kome se
radi, kapetane. Doviđenja!
Okrene se i krene prema stražnjem nadsvođenom prolazu koji je vodio
dalje do servisnih prostora i odjela za pripremu letjelica. Pellaeon sačeka
trenutak-dva, kako bi se uvjerio da su se Mazzic i njegova pratnja ukrcali na
letjelicu, a zatim pohita za Thrawnom. - Mislite li da ste mu dovoljno otkrili,
Admirale? - tiho upita kada gaje sustigao.
- Uopće nije bitno jesam li mu otkrio dovoljno, kapetane. -odvrati mu
Thrawn samouvjereno. - Otkrili smo mu sve što mu je bilo potrebno. Ne bude
li sam Mazzic dovoljno pametan da upre prstom u Karrdea i okrivi ga, učinit
će to neko drugi među vođama krijumčara. U svakom slučaju, uvijek je bolje
ponuditi premalo nego ponuditi previše. Neki ljudi nagonski ne vjeruju
informacijama do kojih dođu prelako.
Tog se trenutka letjelica iza njihovih leđa polako izdigne u zrak, okrene
svoj trup i krene prema izlazu iz oristaništa. Na drugom kraju nadsvođenog
prolaza ukaže se zdepasta prilika koja se zadovoljno cerila. - Izvrsno
odrađeno, Admirale! - reče Niles Ferrier, prebacivši svoju cigaru iz jednog u
drugi kut usana. -Prvo ste ga dobro pritisnuli, a zatim jednostavno odbacili!
Još dugo neće moći zaboraviti što mu se dogodilo.
- Hvala vam, Ferrier. - suho odvrati Thrawn. - Nemate pojma koliko mi
vaše odobravanje znači!
Osmjeh kradljivca brodova na trenutak nesigurno zatreperi. Naposlijctku
zaključi kako je olje ne izazivati vraga, pa ne odgovori na zlobnu Thrawnovu
primjedbu. - U redu. - naposlijetku reče. -Koji je naš sljedeći potez?
Thrawnove oči zlokobno bijesnu na riječ naš, ali onda odluči jednostavno
priječi preko toga. - Karrde je sinoć odaslao nekoliko poruka. Jednu od njih
smo presreli. - reče. - Još je uvijek dešifriramo, ali vjerujemo da se radi o
pozivu na još jedan sastanak. Čim otkrijemo mjesto i vrijeme održavanja,
izvjestit ćemo vas o njima.
- A ja ću poći pomoći Mazzicu da optuži Karrdea za napad. -kinine
Ferrier.
- Nećete uraditi ništa takovoga! - oštro odvrati Thrawn. - Ostat ćete sjediti
u uglu i držati svoju gubicu začepljenom!
Ferrier se malo pogne pod tim izljevom bijesa. - U redu! Naravno!
Thrawn ga pozorno promatraše još trennutak-dva. - Ono što trebate
uraditi… - konačno nastavi - .. jeste da Karrdeu podmjestite jedna izvjesnu
informatičku karticu. Bilo bi najbolje kad bi je mogli ostaviti u njegovom
uredu na brodu kojim dođe. Mal’ary’ushazzic će najvjerojatnije tamo početi
svoju potragu.
Thrawn kratko zamahne rukom, i jedan od časnike iz njegove pratnje
priđe Ferrieru i pruži mu karticu. - Aha. - reče Ferrier prepredeno. - Da, sad
razumijem! Zapis o Karrdeovom dogovoru s poručnikom Koskom, zar ne?
- Točno. - odvrati Thrawn kratko. - Ovo, zajedno s pratećim dokazima
koje smo već ubacili u Koskov osobni dosije, bi trebalo ukloniti svaku sumnju
o tome kako Karrde manipulira ostalim krijumčarima. Vjerujem kako će im to
biti i više nego dovoljno.
- Da, u pravu ste, oni su pomalo nezgodno društvance. - Ferrier je
premetao karticu po rukama, žvačući kraj cigare.-Uredu. Znači, sve što
moram uraditi jest ušuljati se na Wild Karrde …
Iznenada ušuti, ugledavši izraz Thrawnova lica. - Ne. - tiho reče Veliki
Admiral.-Naprotiv! Držat ćete se što dalje i od njegova broda i od njegovih
privatnih odaja u njegovoj bazi. Čak što više, ne dopustite da ostanete i
trenutak sami i bez nadzora dok ste u njegovoj bazi!
Ferrier trepne, iznenađen i zbunjen. - Ma da, ali … -bespomoćno podigne
karticu u zrak.
Stojeći tik do Thrawna, Pellaeon osjeti kako je Admiral potisnuo uzdah
nestrpljenja. - Vaš će Defel podmjestiti karticu na Karrdeov brod.
Ferrier lice obasja olakšanje. - A, da ! Da! On se vjerojatno može uvući na
brod i izići a da ga nitko-ne vidi.
- Neka se potrudi da ga nitko ne vidi! - upozori ga Thrawn glasom koji je
odjednom postao ledeno hladan. - Jer, nisam zaboravio vašu ulogu u stradanju
poručnika Koska i njegovih vojnika. Morate se iskupiti pred Imperijom,
Ferrier. Možete biti sigurni da će taj dug biti naplaćen!
Iako napola skriveno bradom, Ferrierovo lice vidljivo poblijedi. -
Razumio sam, Admirale.
- Dobro! - reče Thrawn. - Ostanite na svom brodu sve dok služba za
dešifriranje ne otkrije mjesto održavanja Karrdeova sastanka. Nakon što
dobijete te podatke, prepušteni ste sami sebi.
- Naravno. - odvrati Ferrier spremajući informatičku karticu u nabore
svoje tunike. - Tako! Nakon što se oni pobrinu za Karrdea, što ću ja?
- Bit ćete slobodni nastaviti sa svojim uobičajenim djelatnostima. -
odgovori Thrawn. - Kada vas ponovo zatrebam, obavijestit ću vas o tome.
 Ferrierove se usne stisnu u tanku crtu nezadovoljstva. -Naravno, - ponovi.
Po izrazu njegova lica, Pellaeon zaključi kako je Ferrier tek sada počeo
shvaćati kolika će biti stvarna cijena njegova iskupljivanja od Imperija.
 GLAVA 16

Planet je bio zelen i plav, istočkan bijelim mrljicama. Nalikovao je svim

ostalim planetima na koje se Han spuštao svih ovih godina. Jedina je razlika
bila u tome što ovaj planet nije imao imena.
Niti pristaništa. Čak ni orbitnih postrojenja. Zapravo na njemu nije bilo ni
gradova, ni energetskih postrojenja, niti drugih brodova osim njihovog.
Zapravo na njemu nije bilo apsolutno ničega.
- Znači, to je to? - upita Maru.
Ona mu ne odgovori. Han se okrene prema njoj i ugleda je kako netremice
zuri u planetu koja je lebdjela pred njima. - No, je li to to ili nije? -bio je
uporan.
- To je to. - odgovori Mara, čudno šupljim glasom. - Stigli smo.
- Dobro. - odvrati Han, i dalje je namršteno promatrajući. -lzvrsno! Hoćeš
li nam reći gdje je ta planina? Ili ćemo jednostavno kružiti naokolo i čekati da
odnekud otvore vatru na nas?
Mara se gotovo neprimjetno strese i naposlijetku pribere. -Nalazi se
otprilike na pola puta između planetarnnog ekvatora i sjevernog pola. - reče. -
Blizu istočnog ruba glavnog kontinenta. Usamljena planina koja se uzdiže iz
nepreglednog prostranstva šuma i livada.
- U redu. - odvrati Han, unoseći te približne podatke u računalo, nadajući
se da senzori neće podivljati i iznevjeriti ga. Mara je i bez toga dosada imala
dovoljno otrovnih zamjerki i primjedbi na Falcon i njegovu opremu.
Han začuje kako se vrata pilotske kabine iza njegovih leđa tiho otvoriše,
propuštajući Landa i Chewbaccu. - Kako stojimo? - upita Lando. - Jesmo li
stigli?
- Stigli smo. - odgovori Mara prije nego što je Han mogao progovoriti.
Chewbacca promumlja pitanje. - Ne, čini se da ih je napredna tehnologija
zaobišla u širokom luku. - odmahne Han glavom odgovarajući mu. - Ni traga
energetskim postrojenjima ili odašiljačima.
- Vojne baze? - upita Lando. -Ako ih i ima, ne mogu ih pronaći. - odvrati
Han.
- Zanimljivo! promrmlja Lando, pogledavajući preko Marina ramena. -
Nikada ne bih rekao da je Admiral toliko naivan.
- Ovo je mjesto bilo predviđeno za privatno skladište. - podsjeti ga Mara
kruto. - Ne izložbeni poligon imperijalnog teškog naoružanja. Jednostavno,
ovdje nije bilo vojarni, niti zapovjednih središta koje bi Thrawn mogao
napučiti vojskom.
- Znači, što god da ovdje čuvaju, utvrđeno je duboko u unutrašnjosti
planine?- upita Han.
- Da. Pribrojimo tome i nekoliko zemaljskih ophodnji koje pokrivaju teren
neposredno uz planinu. - odvrati Mara. - Ne vjerujem da imaju i borbene
postrojbe, niti teško naoružanje kojim bi nas mogli napasti.
- To bi bilo krasno, za promjenu. - zajedljivo primjeri Lando.
- Da, osim ako Thrawn nije odlučio postaviti naokolo par garnizona po
svom nahođenju. - naglasi Han. - Ti i Chewbacca pođite pripremiti lake
topove, za svaki slučaj.
- U redu.
Nakon što Lando i Chewbacca napustiše pilotsku kabinu, Han usmjeri
brod na vektor za slijetanje, a zatim aktivira senzorsko pretraživanje terena. -
Nevolje? - upita Mara.
- Najvjerojatnije ne. - odvrati Han pozorno proučavajući zaslone računala.
Očitavanja nisu ukazivala na ništa u njihovoj neposrednoj blizini. - Još dok
smo se prilazili planeti, nekoliko mi se puta učinilo da sam ugledao nešto iza
nas.
- I Calrissianu se učinilo da je primjetio nešto dok smo mijenjali kurs kod
Oboa-skaia. - reče Mara, proučavajući prikaz na zaslonu. - Možda je u pitanju
nešto što ima vrlo dobar sustav za blokiranje senzora.
- Ili tek iskrenje zaslona. - dometne Han. - Fabritech n am je stvarao
poprilično poteškoća u posljednje vrijeme.
Istegnuvši vrat, Mara proviri kroz promatračnicu. - Sto misliš, je li nas
netko mogao pratiti s Coruscanta?
- Tko je uopće mogao znati da smo krenuli ovamo? - odgovori Han.
Zaslon nije pokazivao ništa sumnjivoga. Vjerojatno je u pitanju bila tek
njegova mašta. - Koliko od skladišta si uopće vidjela tijekom posjeta?
Mara se polako ponovo zavali u sjedalo, gledajući ravno pred sebe. Lice
joj je odavalo kako njezine sumnje nisu u potpunosti raspršene. - Onoliko
koliko se može vidjeti na putu od ulaza u skladište do prijestolne dvorane koja
je na posljednjem katu. -odgovori. - Ali znam gdje se nalazi komora sa
Spaarti cilindrima.
- Znaš li gdje su strujni generatori?
- Nikada nisam bila u tom odjeljku. - reče. - Ali sječam se da sam čula
kako sustav za rashlađivanje crpi vodu iz rijeke koja teče uz sjeveroistočnu
padinu planine. Pretpostavljam da su i generatori negdje na toj strani.
Han je zamišljeno grickao usnicu. - Glavni je ulaz na jugozapadnoj strani?
- Jedini ulaz. - ispravi ga Mara. - Postoji samo jedan pravac kojim se
može ući i izići.
- Takve sam tvrdnje čuo i ranije.
- Ovaj put je to istina. - odvrati Mara razdražljivo.
Han na to ravnodušno slegne ramenima. - U redu. - reče. Nije bilo
nikakvog smisla u prepiranju. Ionako moraju prvo pogledati to skladište da bi
znali na čemu su.
Vrata pilotske kabine ponovo se otvore. Han se osvrne i ugleda Lukea koji
je upravo ulazio. - Stigli smo, mali. - reče mu.
- Znam. - odvrati Luke. Primakne se Marinom sjedalu i ostane stajati za
njezinim leđima. - Mara mi je rekla.
Han baci brz pogled prema Mari. Prema onome što je mogao vidjeti, Mara
je većinu putovanja provela izbjegavajući Lukeovo društvo, što i nije bilo
jednostavno, uzevši u obzir veličinu Falcona. Luke joj je u/.vratio time što joj
se uglavnom micao s puta, što nije bilo nimalo jednostavnije. Rekla ti je?
- Jeste, odvrati Luke, ne skidajući pogled s planete pred njima. - Znači, to
je Wayland.
- To je Wayland. - kratko odvrati Mara, oslobodivši se Sigurnosnih
pojaseva i šmugnuvši pored Lukea. - Vratit ću se. -dobaci im preko ramena i
iziđe iz kabine.
- Vas dvoje izvrsno funkcionirate jedno s drugim! - primjeti Han nakon
što su se vrata kabine tiho zatvorila za njom.
- Zapravo, tako je. - odvrati Luke zavalivši se u sjedalo koje je Mara
trenutak ranije napustila. - Trebao si nas vidjeti na Chimaerai kad smo pošli
spasiti Karrdea. Ona je ona vrst osobe koju je dobro imati na svojoj strani.
Han ga odmjeri iskosa. - Osim u prilikama kad ti želi zabiti nož u leđa.
- Spreman sam prihvatiti i taj rizik. - osmjehne se Luke. -Vjerojatno je u
pitanju još jedna Jedi ludorija.
 - To uopće nije smiješno, Luke! - drekne Han. - Ona još uvijek nije
odustala od namjere da te ubije, to znaš. To je rekla i Leiai dok smo bili na
Coruscantu.
- Upravo to mi govori da me zapravo ne želi ubiti. - odvrati Luke. - Ljudi
obično ne idu naokolo najavljujući kako im je namjera nekoga ubiti. Posebice
to ne najavljuju članovima obitelji svoje žrtve.
- Jesi li spreman okladiti se vlastitim životom u to?
Luke neodređeno slegne ramenima. - Već jesam.
Falcon je postojano lebdio duž vanjskog ruba planetarnog atmosferskog
plašta, a računalo je konačno identificiralo moguće koordinate položaja
planine Tantiss. - Pa, ako te zanima moje mišljennje, mogu ti reći da ovo
definitivno nije pravo vrijeme za takve oklade. - odvrati Han Lukeu,
proučavajući preikaz senzorskog zemljovida koji se ukazao pred njim. Odluči
da će planini prići pravocrtno, s južne strane. Šuma koja se protezala s te
strane poslužit će im kao zaklon pri slijetanju i djelomično će prikriti njihovo
putovanje kopnom.
- Imaš li kakav prijedlog? - upita Luke.
- Da, imam jedan. - odgovori Han, mijenjajući kurs i usmjerivši letjelicu
prema planini. - Ostavit ćemo je na brodu na mjestu slijetanja.
- Živu?
U neko drugo vrijeme, to pitanje mu ne bi zvučalo toliko apsurdno,
pomisli Han. - Živu, naravno. - odvrati kruto. - Postoji puno načina na koje je
možemo spriječiti da upadne u nevolje.
- I ti doista vjeruješ kako će ona pristati da je ostavimo?
- Tko je rekao da ćemo je uopće i pitati?
Luke odmahne glavom. - Ne možemo to uraditi, Han. Mora bili tamo, uz
nas.
- U kojem dijelu akcije? - zagunđa Han. - Uništavanju tvornice klonova,
ili tvom ubojstvu?
- Ne znam. - tiho odgovori Luke. - Možda u oba.
Sve dok se nije pridružio Pobunjeničkom Savezu, Han nije mario za
šume. Ne može se reći da ih nije volio. Jednostavno, šume nisu bile nešto o
ćemu bi prosječni krijumčar puno razmišljao, kao krijumčar, čovjek većinu
vremena provodi preuzimajući ili dostavljejući robu po sumornim malim
pristaništima, poput Eisleya ili Abregado-rae. U onim rijetkim prigodama,
kada se sastanci održavaju u šumi, čovjek jednostavno prepusti razgledanje
šume svojoj mušteriji, dok sam krijumčar nadgleda mušteriju. Upravo zato
rfan stekao neki neodređeni utisak kako su sve šume najvjerojatnije iste i da
nema bitnih razlika među njima.
Nakon što se priklonio Savezu, njegovo se uvjerenje stubokom
promijenilo. Boraveći na Endoru, Corstrisu, Fedjeu i nebrojenim drugim
mjestima, otkrio je na najteži mogući način da je svaka šuma drugačija, svaka
sa svojom specifičnom vegetacijom, svojim životinjskim svijetom i
specifičnim nevoljama kojima dočekuje svoje naivne posjetitelje. Naravno,
bilo je to još jedno znanje koje je stekao služeći Savezu, a koje zapravo
nikada nije ni htio steći.
Sume Waylanda savršeno se uklopiše u tu sliku. Prva poteškoća kojom im
je šuma poželjela dobrodošlicu bilaje kako spustiti Falcon kroz gusto
isprepleteni lisnati svod krošanja, a da pri tome u zelenom pokrovu ne ostave
otvor koji bi u slučajnim imperijalnim TIE lovcima pobudio sumnju.
Zaključak je bio da prvo moraju pronaći prirodan rascjep među krošnjama.
Pronađoše jedan kojeg je otvorilo stablo što se strušilo od starosti. Drugi je
problematični korak bilo bočno poniranje u procjep, koje je bilo puno teže
izvedivo u uvjetima planetarne gravitacije nego, recimo, u svemiru usred
asteroidne tuče. Drugi, niži svod krošanja, koji su otkrili tek nakon što su se
spustili ispod razine prvog, bio je druga ozbiljna poteškoća s kojom su se
susreli u to kratko vrijeme. Trup letjelice doslovno se sudario s vrhovima tog
nižeg drveća prije nego što je Han uspio stabiliirati letjelicu i spustiti je,
nimalo nježno, u gusti sloj niskog raslinja koje je pokrivalo tlo.
- Krasno slijetanje! - primjeri Lando zajedljivo, trljajući bolno natučeno
rame pod sigurnosnim pojasevima dok je Han isključivao mlaznice Falcona.
- Pa, bar nam je senzorska antena ostala na mjestu. - odvrati mu Han,
posebno naglašavajući svaku svoju riječ.
Lando trepne, zatečen. - Nikada nećeš propustiti da mi to predbaciš, zar
ne?
Han slegne ramenima, uključivši pretraživač za analiziranje okoliša.
Došao je trenutak kada moraju provjeriti što ih čeka vani. Rekao si da je nećeš
ni ogrebati! - podsjeti Landoa.
- U redu! - odvrati ovaj uvrijeđeno. - Sljedeći put ću ja uništiti generator
energetskog polja, a ti je možeš provesti niz prilaz Zvijezde Smrti!
Cijela ta perspektiva zapravo nije bila nimalo smiješna. Uspije li se
Imperija ponovo dokopati dovoljno sredstava, Thtawn bi jednostavno mogao
pokušati izgraditi jednu od tih prokletih stvari.
- Mi smo spremni! - dovikne im Luke, proturivši glavu kroz ulaz u
pilotsku kabinu. - kakva je situacija vani?
- Nije loše. - odgovori Han proučavajući ispise na zaslonu. -Vani je jedan
čopor životinja, ali drže se na sigurnoj udaljenosti.
- Koliko su velike te životinje? - upita Lando naginjući se preko I lanova
ramena kako bi i sam vidio ispise.
- I koliko ih je u čoporu ? - dometne Luke.
- Otprilike petnaest. - odgovori Han. - Ništa što ne bi mogli srediti, ukaže
li se potreba. Hajdemo pogledati o čemu se radi!
Mara i Chewbacca su ih već čekali pored izlaza, zajedno s Artoom i
Threepiom, koji začudo nije zanovijetao. - Chewie i ja idemo prvi. - reče im
Han izvlačeći svoj pištolj iz futrole. - Vi ostanite ovdje i budite spremni.
Pritisne prekidač za otvaranje i vrata se rastvore, a prilazna rampa se
polako spusti do tla. Kraj rampe naposlijetku dotakne debeli pokrivač od
suhog lišća koje tiho, pucketavo zašuška. Han pode niz rampu, pokušavajući
istovremeno gledati u svim pravcima, spreman na napad.
Ugleda prvu životinju i prije nego što je stigao do dna rampe. Bila je siva,
s tek mrljicama bijelog rasutim po leđima, dugačka otprilike dva metra,
mjereno od vrha njuške do vrha repa. Stajala je zgrbljena, oslonjena na tri
uda. Njezine duboko usađene oči pozorno su pratile svaki Hanov pokret. Zubi
i pandže nisu ostavljali mjesta nikakovoj dvojbi - životinja je bila grabežljiva.
Stojeći tik do Hana, Chewbacca tiho zareži. - Da, vidim. -šaptom
odgovori Han. -računaj da ih je još četrnaest negdje okolo.
Wookie ponovo zareži, pokazujući rukom na nešto. - U pravu si. - složi se
Han, ne skidajući pogleda s grabežljivca. - I meni djeluje poznato. Nešto kao
ona panthac stvorenja s Mantessa, zar ne?
Chewbacca razmisli, ali odmah niječno zagunđa. - Pa, možemo i kasnije
otkriti na što nas podsjećaju. - odvrati Han. - Luke?
- Tu sam. - oglasi se Lukeov glas s otvora izlaza.
- Ti i Mara počnite s istovaranjem opreme. - zapovjedi Han, držeći
životinju na oku. Činilo se da je zvuk njihovih glasova nimalo ne uznemirava.
- Prvo istovarite skutere. Lando, ti nas pokrivaj odozgo. Budi spreman.
- U redu. - odvrati Lando.
Iz unutrašnjosti letjelice začuje se par praskavih zvukova, prouzrokovanih
otpuštanjem transportnih veza koje su pridržavale prva dva skutera. Ubrzo
potom začuje se i tiho brujanje njihovih mlaznih pogona.
 Istog trenutka, praćena kakofonijom šuštanja lišća i pucketanja suhih
grančica, životinja se baci prema njima.
- Chewie! - bilo je jedino što je Han uspio uzviknuti prije nego što ga je
srušio nalet životinje koja ga u skoku okrzne svojim velikim tijelom. Uspije
ispaliti hitac i laserska je zraka pogodi u trbuh. Pri tome se nekako uspije
izvući ispod nje i ostane priljubljen uz tlo, a lešina životinje uz tup zvuk
padne tik do njega. Istovremeno, Chewbacca je urlajući bojni poklič Wookija,
iz svog samostrijela hitro ispaljivao hitac za hicem, dok je sve više i više
grabežljivaca izviralo iza drveća i kretalo prema njima. Iz otvora na trupu
letjelice dopre nečiji uzvik, a potom i laserski hitac.
Tek krajem oka Han ugleda par oštrih pandži koji se pružao prema njemu,
prebrzo da bi im se mogao izmaknuti.
Pokuša zaštititi lice podigavši ruku, izvinuvši se u pokušaju da si izmakne
što dalje iz dohvata životinje. Trenutak kasnije tresne na leđa, srušen težinom
tijela koje se bacilo na njega. Par dugih sekundi bio je svjestan samo silne
težine koja ga pritišće i oštre boli kad su pandže probile tkaninu njegove
zaštitne jakne…
Već sljedećeg trenutka, težine nestane. Han makne ruku s lica, upravo na
vrijeme da vidi kako je grabežljivac doskočio na prilaznu rampu i sprema se
uskočiti u unutrašnjost Falcona. Han se hitro iskrene na bok i zapuca, u istom
trenutku kad iz letjelice bi ispaljen i drugi laserski hitac koji pokosi životinju.
Chewbacca upozoravajuće urlikne. Još uvijek ležeći na tlu, Han se okrene
i ugleda još tri životinje koje mu se primicahu u dugim skokovima. Jednu od
njih obori s nekoliko uzastopnih hitaca i upravo se spremao naciljati u drugu,
kad pred njega doskoči par stopala u crnim čizmama. Životinje skočiše visoko
u zrak, ali već trenutak potom sasječe ih blještavi trag zelene svjetlosti i
njihova tijela tupo padnu na tlo.
Ponovo se prevrnuvši na bok Han se osovi na noge i ogleda oko sebe.
Pred sobom ugleda Lukea u polučučnju, čvrsto držeći svjetlosnu sablju koja
je prozvodila tih, vibrirajući zvuk. S druge strane rampe stajaše Chewbacca a
oko njega ležahu tri mrtve bijelo istočkane životinje.
Han se usredotoči na mrtvog grabežljivca pred sobom. Sada kad je
životinju mogao pogledati iz blizine …
- Pazi - dolaze još tri! - upozori ga Luke.
Han se ogleda i ugleda dvije životinje, ščućurene u zaklonu drveća. - Ove
nas neće gnjaviti. Je li i jedna uspjela ući u brod?
- Da, ali ne predaleko unutra. - odgovori mu Luke. - Što ste to uradili, da
ih je toliko uznemirilo?
- Mi nismo uradili baš ništa. - odvrati Han, zatičući pištolj u futrolu. -
Izazvali ste ih ti i Mara aktiviranjem mlaznih pogona skutera.
Oglasi se i Chewbacca, mumlanjem izrazivši kako je i on istog mišljenja.
- Točno, prijatelju. - kimne mu Han. - Upravo tamo smo se sreli s njima po
prvi put!
- Kakve su to životinje? - upita Luke.
- Zovu se garrali. - oglasi se Mara s vrha rampe. Još uvijek je bila
pognuta, spremno držeći pištolj u šaci, promatrajući lešine polegnute po tlu
oko Chewbacce. - Imperija ih je nekada koristila kao pse-čuvare, posebice
oko graničnih voj arnica u šumovitim područjima, tamo gdje se nisu mogli
koristiti droidske predstraže. Ima nečeg U nadzvučnoj frekvenciji mlaznih
pogona što ih podsjeća na glasanje vrste koju inače love. Jednostavno ih
privlači poput magneta.
- Znači, zato su se prikrili ovdje i čekali nas. - reče Luke, deaktivirajući
svjetlosnu sablju, ali je zadržavši u ruci, za svaki slučaj.
- Mogu čuti zvuk mlaznog pogona s kilometarske udaljenosti. - reče Mara.
Skoči na tlo po strani rampe, pa se spusti na koljena uz jednog od mrtvih
garrala, pa zarine šaku u gusto krzno koje pokrivaše vrat životinje. -To znači
da, ako nose radijske odašiljače, služba nadzora unutar planine Tantiss zna da
smo ovdje.
- Krasno! - procjedi Han, čučnuvši pokraj mrtve životinje koja je ležala
kraj njega. - Što zapravo tražimo, ogrlicu?
- Najvjerojatnije. - odvrati Mara. - Provjeri mu i noge.
Trebalo im je nekoliko minuta, ispunjenih zabrinutošću, da provjere sve,
ali na kraju s olakšanjem zaključiše kako nijedan od mrtvih grabežljivaca nije
na sebi imala odašiljač.
- Ovo su vjerojatno potomci onih primjeraka koje je Imperij doveo kao
čuvare planine. - zaključi Lando.
- Ili su pak vrsta potječe odavdje. - dometne Mara. - Nikada nisam naišla
na podatak s koje su ih planete dopremali.
- Ovako ili onako, predstavljaju nam problem. - reče Han odgurnuvši
lešinu koja je ostala ležati na prilaznoj rampi Falcona. Tijelo padne na šuštavi
prostirku od suhoga lišća. - Ako ne možemo koristiti skutere, znači da
moramo hodati.
- S gornjeg ruba rampe začuje se tiho elektronsko piskutanje. -Ispričavam
se, gospodine… - upuita Threepio - …vrijedi li to i za Artooa i mene?
- Ako niste uspjeli savladati tehniku letenja - da! - odgovori Han.
- Ali, gospodine, moram primjetiti kako Artoo nije primjereno opremljen
za takovu vrst putovanja kroz šumu. - napomene Threepio ukočeno. - Ako ne
možemo koristiti teretnu vučnicu, možda možemo iznaći neko drugo rješenje.
- Rješenje je sljedeće: hodat ćete baš kao i svi ostali! -kratko i oštro mu
odbrusi Han. Nije imao namjeru potrošitit cijeli dan na nadmudrivanje s
Threepiom. - Hodali ste na Endoru, možete hodati i ovdje!
- Na Endoru nismo morali ići tako daleko.- tiho ga podsjeti Luke. -
Odavdje smo udaljeni najmanje dva tjedna hoda od planine.
- Ne toliko. - reče Han, u mislima preračunavajući udaljenost. Nije bbilo
toliko, ali ni puno manje od toga. - Osam ili davat dana. Možda koji dan više
upadnemo li u nevolje.
- U nevolje ćemo upasti sigurno, na to možeš računati. - kiselo napomene
Mara, sjedajući na rub rampe i pustivši da joj pištolj padne u krilo. - Možeš
me držati za riječ!
- Ne očekuješ da će lokalno stanovništvo biti susretljivo? -upita je Lando.
- Očekujem da će nam poželjeti dobrodošlicu napetim samostrelima. -
odvrati Mara. - Ovdje žive dva plemena starosjedilaca: Psadanci i Myneryshi.
Nijedni ni drugi nisu imali praviše simpatija prema ljudskom rodu, čak ni
prije nego što je Imperija okupirala planinu Tantiss.
- Pa, bar znamo da neće biti na strani Imperije. - reče Lando.
- To nam ne bi trebala biti prevelika utjeha. - zareža Mara. -Ako nam oni
ne budu pravili probleme, budi siguran da će to odraditi bezbrojni grabežljivci
kojih ima okolo. Bit ćemo sretni pređemo li put za dvanaest, trinaest dana, a
ne za osam ili devet!
Han se zagleda u dubinu šume i nešto mu privuče pogled. Nešto što ga
poprilično uznemiri… - U redu, recimo da nam treba dvanaest dana. - reče.
Iznenada osjeti potrebu da se što prije maknu s toga mjesta. - Počnimo s
pripremama! Lando, Mara rasporedite kutije s opremom i odredite tko će što
nositi. Chewie. povadi sve kutije s hranom iz opreme za preživljavanje!
Mislim da će nam to pokriti ove dodatne potrebe za hranom. Luke, ti i droidi
pođite onamo… -uperi prst u jednu točku niz čistinu. - …i provjerite što se
nalazi na onoj strani. Možda naiđete na isušeno korito potoka. Mislim da smo
dovoljno blizu planini pa ćete vjerojatno naići na neko.
- Naravno, gospodine! - oglasi se Thrcepio gotovo veselo i krene niz
rampu. - Hajdemo, Artoo!
 Artoo se oglasi mucavim cvrkutanjem i krene za njim, a ostali pođu u
unutrašnjost broda. I Han krene prema rampi, ali zastane kad osjeti Lukeovu
ruku na svom ramenu. - Što je? - tiho ga upita.
Han mahne glavom prema šumi. - Oni garrali koji su nas vrebali… nema
ih više.
Luke se okrene i pogleda unazad. - Jesu li otišli svi zajedno, u isto
vrijeme?
- Ne znam. Nisam zapravo vidio kada su otišli.
Luke pređe prstima niz dršku svjetlosne sablje. - Misliš li da nailazi
imperijalna ophodnja?
- Ili krdo onih stvorenja koja love zbog hrane, pa ih je to odvuklo. Ne
znam. Osjećaš li ti išta?
Luke duboko udahne, na trenutak zadrži dah I potom poloagano ozdahne
zrak iz pluća. - Ne osjećam ničiju prisutnost u neposrednoj blizini. - reče. -
Ipak, možda su jednostavno van dometa mojih osjetila. Misliš li da bi trebali
prekinuti pohod?
Han odmahne glavom. - Odustanemo li sada, gubimo najbolju priliku koju
ćemo ikada imati. Čim otkiiju kako smo otkrili položaj njihovih pogona za
kloniranje, shvatit će da nema svrhe i dalje se pretvarati kako su tek nebitna
zabačena planeta u ovom sustavu. Do onog trenutka dok se vratimo s
pojačanjem, ovdje će već biti nekoliko flota zvjezdanih razarača koji će
spremno čekati na nas.
Luke se namršti. - Pretpostavljam da je tako. I u pravu si - ako su otkrili
falcon pri spuštanju, bit će nam najpametnije što prije se izgubiti odavdje.
Hoćeš li poslati koordinate na Coruscant prije nego što pođemo?
- Ne znam. - Han uperi pogled u Falcon koji se izdizao nad njima,
pokušavajući ne razmišljati što bi Imperijalci učinili da ga se ponovo
dokopaju svojim prljavim lopovskim prstima. - Ukoliko je ophodnja doista tu
negdje u blizini, ne vjerujem da bi uspjeli podesiti odašiljač tako da
neprimjetno pošaljemo poruku. Posebice ne s ovim odašiljačem koji nam
ionako stvara probleme u poslijednje vrijeme.
I Luke podigne pogled promatrajući brod. - Krasna zbrka! -reče. - Ne
pošaljemo li im koordinate, u slučaju da upadnemo u nevolje, nitko neće znati
gdje smo.
- Da, ali ako nam poruku presretne imperijalna ophodnja, mogu ti jamčiti
nevolje. - otrese sa Han. - Imaš li kakav prijedlog?
- Recimo, da ja ostanem uz brod još nekoliko sati? - predloži Luke. -
Ukoliko se za to vrijeme ne pojavi niti jedna ophodnja, vjerojatno ću moći
poslati poruku bez problema.
- Zaboravi. - odmahne Han glavom. - U tom slučaju bi se morao sam
probijati kroz šumu, a najvjerojatnije nas ne bi uspio niti pronaći kasnije.
- Spreman sam preuzeti rizik.
- Ali ja nisam. - odsječno mu odvrati Han. - Osim toga, svaki put kad
nekamo pođeš sam, na kraju svi zajedno završimo u nevolji!
Luke mu se pokajnički osmjehne. - Da, ponekad to doista tako izgleda.
- Ne samo ponekad. - odvrati Han. - Hajde, gubimo dragocjeno vrijeme.
Pođi naprijed i pronađi nam vododerinu duž koje možemo proći.
- U redu. - odgovori Luke, uzdahnuvši. Zapravo i nije zvučao pretjerano
uzrujano. Vhjerojatno bi unaprijed osjetio i znao da je ta zamisao neizvediva.
- Hajdemo, Threepio, Artoo! Idemo!
Prvi sat puta bio je ujedno i najteži. Teško raspoznatljiva stazica koju je
Artoo pronašao nenadano je završavala nakon stotinjak metara u
neprobojnom zidu trnnovitog grmlja, pa su zbog toga sami morali probiti put
kroz gusto raslinje. Dok su si krčili put kroz žbunje, uznemiriše sve što
življaše u njemu, te naposlijetku izgubiše nešto dragocjenog vremena
pucajući po šesteronogim, pola metra dugim stvorenjima koja navališe na njih
svojim čeljustima i pandžama kad im uznemiriše leglo. Na svu sreću, čeljusti
i pandže tih životinja bijahu stvborene za puno manju lovinu. Ako se
zanemari savršeni otisak zuba koji je Threepio zaradio na lijevoj nozi,
skupina ne pretrpi veće štete prije nego je rastjerala životinje. Threepio jc,
naravno, pretjerano kukao. Niti oštećenje, niti sami incident nisu zavrijeđivali
toliko pozornosti. Buka koji je stvarao naposlijetku privuče poveliku životinju
smađeg krzna koja ih napade par trenutaka kasnije. Brzi hitac hanova
laserskog pištolja ne uspije je zaustaviti, pa je Luke bio prisiljen posegnuti za
svojom sabljom i sasjeći životinju koja se čvrsto dohvatila Threepiove ruke.
Naravno, droid je započeo s još gorim kukanjem i zanovijetanjem nakon toga,
pa mu Han priprijeti kako će ga isključiti i ostaviti na milost i nemilost
lešinarima, ali upravo tog trenutka neočekivano izbiše na isušeno potočno
korito kojem su se i nadali. Kako se teren promijenio i bio lakše prohodan, a
prestadoše i neočekivani napadi životinja koji su ih mogli usporiti, počeše se
kretati brže. Prevališe razdaljinu od dobrih deset kilometara do trenutka kada
je sumrak počeo prekrivati krošnje nad njihovim glavama.
- Ovo priziva toliko krasnih uspomena, zar ne? - podrugljivo primjeri
Mara dok je s leđa skidala naprtnjaču i odloživši je pored jednog od niskih
grmova koji obrubljivaše korito isušenog potoka.
 - Da, sve je kao onomad na Myrkru. - složi se Luke, zamahnuvši sabljom
kako bi posjekao jedan od trnovitih grmova koje je tako dobr upoznao
tijekom nekoliko proteklih sati. - Znaš, zapravo nikada nisam saznao što se
dogodilo nakon što smo otišli.
- Dogodilo se ono što se moglo i očekivati. - reče mu Mara. -Pokupili smo
se i napustili bazu tek sat-dva prije nego što su se pojavili Thrawnovi AT-AT
lovci. Usprkos tome što smo otišli na vrijeme, zamalo su nas uhvatili jer je
Karrde zahtijevao da ostanemo U blizini i promatramo što će se dogoditi.
- I zato nam pomažeš? - upita je. - Zato što je Thrawn ucijenio Karrdeovu
glavu?
- Hajdemo raščistiti nešto, Skywalkeru! - drekne Mara na njega.Ja radim
za Karrdea, a on ti je jasno rekao da ćemo ostati izvan ovog vašeg rata! Jedini
razlog zbog kojeg sam ovdje jeste taj da znam ponešto o razdoblju Klonskih
ratova i jer ne želim ponovo vidjeti kako skupina hladnokrvnih čudovišta
pokušava potčiniti galaksiju. Jedini razlog zbog kojega si ti ovdje jeste taj da,
nažalost, ne mogu sama uništiti ovo prokleto mjesto!
- Razumijem. - odgovori Luke, posjekavši još jedan grm i naposlijetku
isključivši svjetlosnu sablju. Posegnuvši prema njima snagom sile, odigne ta
dva grma od tla i položi ih na dno vododerine.
Pa, ovo neće zaustaviti ono što odluči krenuti na nas. - reče, proučavajući
provizornu zapreku. - Ali možda ih bar malo uspori.
- Ako misliš da će od toga biti neke koristi… - dometne Mara, izvukavši
iz naprtnjače jedan od obrokoa i oslobodivši ga zaštitnog omotača. - Smao se
nadajmo da ovo nije jedno od onih mjesta gdje se noću okupljaju svi veliki
grabežljivci iz šume.
- Nadam se da će ih Artoovi senzori otkriti prije nego što nam se previše
približe. - odvrati joj Luke. Ponovo uključi svoju sablju i odsjeće još dva
grma.
Upravo se sprema nanovo isključiti sablju, kad osjeti gotovo neznatnun
promjenu u Marinim osjetilima. Okrene se u ugleda je kako zuri u njegovu
sablju, potpuno zaboravivši na obrok koji je držala u ruci. Lice joj je bilo
čudno napeto. - Mara? - zovne je Luke. -Jesi li dobro?
Njezin pogled, na trenutak pun krivnje, odlijepi se od sablje i odluta. -
naravno. - promrmlja. - Dobro sam. - Dobaci mu hitar pogled a potom gotovo
divlje zagrize prutić u svojoj ruci.
- U redu. - Luke isključi sablju i pomoću Sile pomakne sljedeća dva grma
na vrh gomile koju je ranije naslagao. Zaključi kako zapreka još uvijek nije
onakva kakvom ju je zamislio. Možda, kad bi razvukao nekoliko lijana
između dva drveta …
- Skywalker!
Okrene se prema njoj. - Da?
Mara ga je netremice promatrala. - Moram te pitati. - tiho progovori. - Ti
si jedini koji zna. Kako je umro Car?
Luke je par trenutaka pažljivo proučavao izraz njezina lica. Iako je svjetlo
bilo sve slabije i slabije zbog nadolazeće noći, ugleda bljesak boli u njezinim
očima. Ugleda u njima gorke uspomene na udoban i raskošan život koji je
vodila, uspomene na blještavu budućnost koja joj je nasilno oduzeta onim što
se dogodilo na Endoru. Ipak, iz te silovite je boli izbijala i nepokolebljiva
odlučnost. Koliko god je ono što će čuti moglo biti bolno za nju, doista je
htjela znati odgovor na svoje pitanje. - Car je pokušao okrenuti me prema
Tamnoj strani Sile. - reče joj, osjetivđši kako ga prplavljuju njegove vlastite
bolne uspomene koje je davnop pokušao zakopati duboko u sebi. Malo je
nedostajalo da on bude taj koji je poginuo tog dana, a ne Car. - Gotovo je
uspio. Zamahnuo sam prma njemu i odjednom sam se borio protiv Vadera, a
ne Cara. Mislim kako je vjerovao da ću, ubijem li Vadera u bijesu, biti
otvoreniji prema njemu i da će me lakše prevesti u tamu.
- Pa si tako, umjesto toga, nasrnuo na njega. - marin glas bijaše optužujući
a oči joj bljesnuše iznenadnim bijesom. - Nasrnuli ste na njega, obojica…
- Samo malo! - pobuni se Luke. - Nisam ga napao! Ne nakon onog prvog
zamaha!
- O čemu ti to pričaš? - upita Mara. - Vidjela sam kako si to uradio.
Obojica ste krenuli na njega svojim sabljama! Vidjela sam da si to bio ti!
Luke je zapanjeno zurio u nju… i iznenada shvati. Mara Jade, Careva
ruka, ona koja je mogla čuti njegov glas iz bilo kojeg kuta galaksije. Bila je u
vezi sa svojim gospodarom onog trenutka kada je umro, i kroz njegove je oči
vidjela što se dogodilo.
Jedino što je, na neki način, vidjela pogrešno.
- Nisam pošao na njega, Mara. - reče joj. - Upravo se spremao ubiti me
kad je Vader zgrabio i bacio ga u otvoreno okno. Nisam mogao ništa uraditi,
čak i da sam to htio. Još sam uvijek bio napola oduzet od strujnih udara
kojima me je onesposobio.
- Kako to misliš, čak i da si htio? - upita Mara prezirno. - To je bio jedini
razlog zbog kojeg si i otišao na Zvijezdu Smrti, zar ne?
- Ne. - odmahne Luke glavom. - Otišao sam onamo kako bih pokušao
otrgnuti Vadera od tamne strane.
Mara se okrene od njega, a Luke osjeti bitku uzburkanih osječaja koja se
vodila u njoj. - Zašto bih ti vjerovala? - konačno upita.
- zašto bih ti lagao? - uzvrati Luke pitanjem. - To ne bi ništa promijenilo.
Vader se ne bi okrenuo protiv njega da mana nije bilo ondje. U tom smislu,
vjerojatno ostajem odgovoran za njegovu smrt.
- Točno, odgovoran si. -jetko se složi Mara. Ali, trenutak prije nego što je
progovorila, u glasu joj se osjetilo oklijevanje. -1 ja to neću zaboraviti.
Luke kimne ništa ne rekavši. Sačeka da Mara ponovo progovori, ali ona
ostade obavijena svojom šutnjom, pa se on nakon trenutak-dva ponovo okrene
prema zapreci od grmlja. - Pažljivo bih razmislila o tome, da sam na tvome
mjestu. - začuje Marin glas, hladan i ponovo pod kontrolom, iza svojih leđa. -
Mislim da ne bi bilo pametno da ostanemo zarobljeni na ovako malom
prostoru uleti li nešto veliko među nas.
- Imaš pravo. - odgovori Luke, razumjevajući i ono što je izrekla, ali i ono
drugo značačenje njezinih riječi. Pred njima je bio posao koji su morali
obaviti, i sve dok ga ne obave, Luke joj je potreban živ.
Kada obave posao, ona će se morati suočiti sa sudbinom koja joj je
preodređena. Ili će morati odabrati novu.
Luke deaktivira sablju pa prođe pored Mare ušutivši se prema ostatku
skupina koja bijaše zaposlena podizanjem logora u kojem će prenoćiti. Bilo je
krajnje vrijeme da provjeri droide.
 GLAVA 17

Vrata komore Zbora se otvore i čitava poplava bića i droida počne se

slijevati u Veliki hodnik, brbljajući međusobno na uobičajenom spektru
različitih jezika. Leia kimne, letimično pogledavši Winter dok su prilazile
gomili. Bilo je vrijeme za akciju.
- Još je nešto stiglo što bih trebala znati? - pita dok su prolazile uz rub
struje.
- Neuobičajeni dodatak Pantolominovu izvještaju - reče Winter, bacajući
ležerne poglede prema gomili. - Lovac na ucijenjene glave tvrdi da se probio
do Imperijalnog brodogradilišta na Ord Trasiju i želi prodati informacije o
njihovom novom programu izgradnje.
- Ja sam se pozabavila sa svojim dijelom lovaca - reče Leia pokušavajući
ne ogledavati se po gomili dok su prolazile kroz nju. Winter je gledala, a
svojim savršenim pamćenjem zapamtit će svakoga tko je bio dovoljno blizu
da načuje njihov razgovor. - Zašto poručnik Derlin misli da mu možemo
vjerovati?
- Nije siguran da možemo - reče Winter. - Krijumčarevim riječima, on
nam nudi besplatni uzorak; informaciju da samo mjesec dana dijeli tri
Imperijalna zvjezdana razarača do njihova završetka. Poručnik Derlin kaže da
Krilni zapovjednik Harleys sastavlja plan da to potvrdi.
Sad su izašle iz Velikog hodnika i slijedile šačicu bića koja se još nisu
podijelila prema uredima ili drugim vijećnicama. - Zvuči opasno - reče Leia,
pokorno pregledavajući do kraja rukopis kojeg su pripremile. - Nadam se da
neće napraviti samo preletavanje.
- U izvještaju nije bilo nikakvih detalja - reče Winter. - Ali je U dodatku
bilo pitanje moguće posudbe teretnjaka od nekoga tko posluje s Imperijem.
Zadnji od službenika skrenuli su u pokrajnji hodnik, ostavivši ih same s
izborom tehničara, pomoćnika, administrativnog osoblja i ostalih nisko
rangiranih članova vlade Nove Republike. Leia svakoga brzo pogleda i odluči
da nema smisla pregledavati još jedan rukopis za njihovu korist. Pogledavši
Winter, još jednom je kimnula i obje žene se zaputiše prema turbo-dizalima.
Trebale su neki prostor gdje bi Ghent mogao postaviti radionicu, a da o
projektu ne procuri ni riječ ni glasine. U svojoj potrazi za originalnim
nacrtima Palače naišle su na idealno mjesto. Bila je to stara soba za rezervnu
energiju, ranije zatvorena i zapečaćena, ugurana između Sektora
naoružanja/nabave i ureda Zapovjedništva zvjezdanih lovaca dolje na
zapovjedničkom katu. Leia je svojom svjetlosnom sabljom urezala novi ulaz
iz hodnika za službenike; Ben Iblis im je pomogao oko kablova za napajanje i
linija s podacima; a Ghent je postavio svoj program za dešifriranje.
Imali su sve što im je bilo potrebno. Osim rezultata.
Kad su stigli, Ghent je sjedio na jedinoj stolici u prostoriji, sanjivo
zabuljen u svemir, sa nogama na rubu stola za dešifriranje. Obje su ušle i
Winter je zatvorila vrata prije nego što je primijetio njihovu prisutnost. - O,
zdravo - reče on, spustivši noge na pod uz prigušeni tutanj.
- Ne tako glasno, molim - podsjeti ga Leia, trepćući. Službenici s druge
strane tankih zidova mogli bi pripisati zalutale zvukove susjednim uredima. A
onda opet, možda i ne bi. - Je li General Bel Iblis već unio zadnje prijenose? -
pita ona.
- Da, prije sat vremena - kimne Ghent sad već skoro šapčući. -Upravo sam
završio s njihovim komadanjem.
Pritisnuo je tipku i na displeju se pokaza niz dešifriranih poruka. Leia je
zakoračila iza njegove stolice, čitajući ih nadolje. Detalji nadolazećih vojnih
prestrojavanja, doslovni prijepisi visoko-diplomatskih razgovora, poslastice
besposlenih ogovaranja u Palači - kao i uvijek, Izvor Delta je pokrio sve od
bitnog do beznačajnog.
- Ovo je jedan od naših - reče Winter, dodirujući točku na displeju.
Leia pročita komadić. Nepotvrđeni izvještaj obavještajaca iz Bpfassh
sustava koji tvrdi da su Chimaera i njezini pomoćni brodovi ugledani blizu
Anchorona. Da, to je sigurno bio jedan od njihovih razgovora. - Koliko njih
ga je čulo? - upita Winter.
- Samo četrdeset sedam - reče joj Winter, već zaposlena Ghentovom
informatičkom pločicom. - Bilo je to malo prije tri jučer popodne - tijekom
drugog zasjedanja Zbora - i Veliki hodnik je bio gotovo prazan.
Leia kimne i okrene se natrag prema displeju. Dok je Winter završila sa
svojim popisom, otkrila je još dvije njihove poruke-mamce. Dok je i s njima
završila, našla je još pet.
- Izgleda da je to to - reče Winter dok je predavala Ghentu svoja prva tri
popisa i krenula raditi na drugima. - Hoćemo li propustiti ove kroz tvoje sito?
- Može - reče Ghent, bacivši zadnji pogled strahopoštovanja prema Winter
prije nego li se okrene prema svojoj konzoli. Ovako je već tri dana, a njemu
još uvijek nije bilo jasno kako Winter može zapamtiti svaki detalj u pedeset
različitih jednominutnih razgovora.
- Dobro, da vidimo. Korelacije… u redu. Sveli smo to na sto dvadeset i
sedam mogućnosti. Većinom tehničari i administrativni tipovi, izgleda. I neki
strani diplomati isto.
Leia zatrese glavom. - Mala je vjerojatnost da bilo koji od njih ima pristup
svim ovim informacijama - reče ona, mašući prema displeju za dešifriranje. -
To mora biti netko tko je jako visoko na zapovjedničkoj ljestvici -
- Samo malo - prekine je Ghent podižući svoj prst. - Želite veliku ribu,
evo Vam je. Vijećnik Sian Tew od Sullusta.
Leia se namršti prema displeju. - To je nemoguće. On je bio jedan od
prvih vođa u Pobunjeničkom Savezu. Zapravo, mislim da nam je upravo on
doveo Nien Nunb i njegov privatni harački odred nakon što ih je Imperij
protjerao iz sustava Sullust.
Ghent slegne ramenima. -Ne znam ništa o tome. Sve što znam jest da je
čuo svih tih petnaest zadirkivača koji su završili na odašiljaču Izvora Delta.
- Ne može to biti Vijećnik Tew - progovori Winter odsutno, još uvijek
radeći na informatičkoj pločici. - Nije bio prisutan tijekom nijednog od ovih
posljednjih šest razgovora.
- Možda je bio koji od njegovih pomoćnika - ponudi Ghent. - On nije
morao tamo biti osobno.
Winter zatrese glavom. - Ne. Jedan od njegovih pomoćnika je bio
prisutan, ali samo za vrijeme jednog od tih razgovora. Što je još važnije,
Vijećnik Tevv je sudjelovao u dva razgovora prekjučer koje Izvor Delta nije
prenio. Devet i petnaest ujutro i četrnaest i četrdeset osam popodne.
Ghent je podignuo te važne liste. - U pravu si - potvrdio je. -Nisam se
sjetio provjeriti u tom smjeru. Valjda bih trebao osmisliti bolji program za
prebiranje.
Iza Leie otvorišc se njihova pomoćna vrata i ona se okrene prema Bel
Iblisu koji jc upravo ušao. - Mislio sam da ću vas tu naći kinine Leiai. - Skoro
smo spremni da prvo isprobavanje plana Zvjezdana Prašina; možda biste
htjeli doći gledati.
Bio jc to posljednji plan da se lociraju skriveni asteroidi koje je Thrawn
ostavio u orbiti oko Coniscanta. —Da, voljela bih - reče Leia. - Winter, bit ću
u ratnoj sobi dok ti ovdje završiš.
- Da, Vaša Visosti.
Leia i Bel Iblis izašli su iz prostorije i zaputili se jedan iza drugoga niz
hodnik za službenike. - Jeste li već nešto pronašli? -upita general preko
ramena.
- Winter još uvijek pregledava jučerašnje liste - reče mu Leia. - Za sad
imamo oko sto trideset mogućnosti.
Bel Iblis kimne. - S obzirom na to koliko nas radi u Palači, ja bih rekao
daje to napredak.
- Možda.- oklijevala je. - Palo mi je na pamet da će taj plan upaliti samo u
slučaju ako je Izvor Delta jedna osoba. Ako je to cijela grupa, nećemo ih moći
iskorijeniti na taj način.
- Moguće - složi se Bel Iblis. - Ali teško mi je za povjerovati da ovdje
imamo toliko izdajica. Zapravo, teško mi je povjerovati da imamo i samo
jednu. Uvijek sam mislio daje Izvor Delta nekakav egzotični sistem za
snimanje. Nešto što Osiguranje jednostavno još nije uspjelo otkriti.
- Gledala sam ih dok su radili kontraobavještajne čistke - reče Leia. - Ne
mogu zamisliti da bi mogli nešto propustiti.
- Nažalost, ne mogu ni ja.
Stigli su u ratnu sobu, gdje su za glavnom komandnom konzolom zatekli
generala Rieekana i admirala Draysona. -Princezo - Rieekan je ozbiljno
pozdravi. - Stigli ste baš na vrijeme.
Leia pogleda prema glavnom ekranu. Stari transporter je napustio grupu
brodova koji su čuvali stražu u dalekoj orbiti i pažljivo se spuštao prema
planetu. - Koliko duboko će se spustiti? - upita Leia.
- Započet ćemo malo iznad planetarnih štitova, Vijećnice - reče joj
Drayson. - Analiza poslije bitke pokazuje da je većina skrivenih asteroida
vjerojatno završila u nižoj orbiti.
Leia kimne. A budući da bi se ti najvjerojatnije provukli kad bi se štit
otvorio, bilo je i logično da se tu započne.
Polako, krećući se provizornom nespretnošću broda pod daljinskim
upravljanjem, transporter se približavao.
- U redu - reče Drayson. - Kontrola transportera Jedan, prekinite pogon i
pripremite se za ispaljivanje na moju zapovijed. Priprema…pali.
Za trenutak ništa se nije događalo. Tad, iznenada, oblak sjajne prašine
počeo je izvirati iz krmenog dijela transportera, lijeno se vrteći oko broda u
iščekivanju.
- Samo dajte - reče Drayson. - “Harrier”, budite spremni sa negativnim
ionskim zrakama.
 - Sva prašina je izašla iz transportera, Admirale - izvijestio je jedan od
časnika.
- Kontrola transportera Jedan, povucite se ustranu - Drayson zapovijedi.
- Ali polako - promrmlja Bel Iblis. - Ne želimo ispuhom zarezati brazde
kroz prašinu.
Drayson ga ljutito pogleda. - Samo polako - reče zavidno. -Imamo li već
kakva očitanja?
- Dolazi dosta snažno, gospodine - izvijestio je časnik za scnzornom
konzolom. - Između nula cijela devedest tri i devedeset osam odraz na sve
slojeve.
- Dobro - kimne Drayson. - Oštro pazite. “Harrier”?
-“Harrier” je spreman, gospodine - potvrdi drugi časnik.
- Ispalite negativne ionske zrake - zapovijedi Drayson. -Najmanja jakost.
Da vidimo kako će ovo upaliti.
Leia proviri prema ekranu. Svjetlucave čestice prašine su se počele
gomilati kako su ioni sa odlazećeg transportera stvarali nasumične
elektrostatske naboje kroz oblak. Krajičkom oka spazila je maglovitu liniju
ionske zrake kako se pojavljuje na glavnom taktičkom displeju i prostire se
kroz oblak. Nabijanje svih čestica prašine istim polaritetom tako da se
međusobno odbijaju… i iznenada stopljeni oblak prašine se opet širio, preko
ekrana displeja kao otvaranje nekog egzotičnog cvijeta.
- Prekinite paljbu - reče Drayson. - Da vidimo da li će to biti dovoljno.
Cvijet se nastavio otvarati još jednu dugu minutu, a Leia se uhvati kako
pažljivo bulji u maglovit sjaj. Naravno, bez razloga. S obzirom na to koliko je
vani bilo prostora, malo je vjerojatno da će ovo prvo ispaljivanje biti slučajno
na putu bilo kojeg asteroida u orbiti. Pa čak i da jest, na ekranu ne bi bilo
ničeg što bi ona mogla vidjeli. Osim u trenutku prije nego što nestane, štit za
skrivanje bi lomio svjetlo i senzorne zrake savršeno oko sebe, što bi značilo
da nema nijedne tamne mrlje da se vidljivo provlači kroz prašinu.
- Oblak se počinje razilaziti, Admirale - izvijestio je časnik za senzorima.
- Omjer rasipanja je do dvanaest.
- Uhvatio ga je solarni vjetar - promrmlja Rieekan.
- Kao što smo i očekivali - podsjeti ga Drayson. - Kontrola transportera
Dva: krenite naprijed i ispalite.
Drugi transporter pojavi se između brodova u orbiti i zaputi se prema
površini. - Ovo je svakako spor način da se to napravi - Bel Iblis tiho
prokomentira.
- Slažem se - reče Rieekan. - Poželim da nisu izgubili onaj tvoj KZG kod
Svivrena. Ovdje bi nam baš dobro došao.
Leia kimne. Kristalne zamke gravitacijskog polja, prvotno načinjene da
zumiraju masu brodova potajno uhvaćenih senzorima kilometrima izdaleka,
bile bi idealne za ovaj posao. - Bio sam uvjeren da Obavještajna služba prati
još jednoga.
- Prate oni još tri reda - reče Rieekan. - Jedni problem je da su svi u
prostoru Imperija.
- Još uvijek nisam uvjeren da bi nam KZG baš toliko pomogao ovdje -
reče Bel Iblis. - Iz ovakve blizine, sumnjam da bi gravitacija Coruscanta
potopila bilo kakva očitanja s asteroida.
- Bilo bi škakljivo - u to nema sumnje - složio se Rieekan. -Ali mislim da
nam je to najbolja prilika.
Zašutjeli su kako se na ekranu drugi transporter približio svojoj meti i
ponovio postupak prvog. Opet ništa.
- Taj solarni vjetar će biti prava gnjavaža - komentirao je Bel Iblis dok se
treći transporter zaputio prema van. - Mogli bismo razmisliti o večim
česticama prašine za slijedeću seriju.
- Ili se premjestiti na tamnu stranu - pedloži Rieekan. - To bi barem
smanjilo efekt.
- Turbulencije! - oglasi se časnik za senzorima. - Vektor jedan-jedan-
sedam - domet četiri-devet-dva.
Odjednom luda gužva kod konzole sa senzorima. Na samom rubu još
širećeg drugog oblaka pojavila se maglovita narančasta linija, označavajući
turbulencije stvorene prolazom nevidljivog asteroida. - Pratite ga - zapovijedi
Drayson. - “Harrier”, slobodna paljba.
Crvene linije šibale su ekranom iz Dreadnaughtovih lasera preko
projicirane staze. Leia je gledala na ekran, mkama čvrsto stišćući naslon
stolice časnika za senzorima… i iznenada se pojavio: neuobličena kamena
gruda kako polako lebdi preko zvijezda.
- Prekinite paljbu - zapovijedi Drayson. - Odlično, gospodo. “Allegiant”,
na vama je red. Neka ekipa tehničara ode tamo.
Prekinuo je vezu. Na ekranu se pojavila mreža tankih crta kako
ispresijecaju tamnu masu asteroida. Za kratki trenutak su zablistali, a zatim
izblijedili.
 - Zanemarite zadnju zapovijed, “Allegiant” - zareži Drayson. Izgleda da
Veliki Admiral ne želi da itko drugi vidi njegove igračke.
- Barem smo našli jednoga od njih - reče Leia. - I to je nešto.-Točno - reče
Rieekan suho. - Ostaje ih još samo nešto manje od tri stotine.
Leia ponovo kimne i okrene se prema izlazu. Ovo će sigurno potrajati, pa
se ona može vratiti Winter i Ghentu-
- Sudar! - zadere se časnik za senzorima.
Leia se zavrti natrag. Na ekranu se treći transporter vrtio divlje van svog
kursa, sa krmom zdrobljenom i zapaljenom, a teret prašine koji je nosio
raspršavala se na sve strane.
- Možeš li odrediti položaj? - zatraži Drayson.
Časnikove ruke skliznule su preko tastature. - Ne, nemam dovoljno
podataka. Mogu samo izračunati vjerojatni položaj.
- Prihvatit ću - reče Drayson. - Svim brodovima: otvorite vatru.
Bombardiranje cijelom postrojbom; cilj kako je naznačen.
Putanja u obliku stošca se pojavila na taktičkom ekranu, a iz daljine
pojavila se flotina turbolaserska paljba. - Otvorite stožac na pedeset posto
vjerojatnosti - zapovijedi Drayson. -Bojne stanice, preuzmite vanjski dio
stošca. Želim da se ta meta pronađe.
Ohrabrenje je bilo nepotrebno. Prostor iznad Coruscanta postala je vatrena
oluja sa turbolaserskim eksplozijama i protonskim torpedima kako šibaju kroz
označeni stožac vjerojatnosti. Zona mete se širila kako su kompjuteri
izračunavali moguće putanje asteroida, a brodovi i bojne stanice zauzvrat
mijenjali cilj.
Ali ničeg nij e bilo tamo vani… i nakon nekoliko minuta Drayson je
priznao poraz.
- Svim jedinicama, prekinite paljbu - rekao je umornim glasom. - Nema
više smisla. Izgubili smo.
Činilo se da ništa više ne treba reći. Stajali su u tišini i gledali kako se
osakaćeni transporter, van dosega zraka za tegljenje, polako vrtio prema
planetarnom štitu prema svojoj neizbježnoj smrti. Njegova zdrobljena krma
okrznula je štit, a vatra pogonskih plinova spojila se sa oštrim rubom plavo-
bijelog ruba uništenih atomskih veza. Prigušeni bljesak dok se krma otkinula -
svjetliji bljesak kad je pramac udario o štit - razbijanje tamnih krhotina o
plamen dok se trup počeo raspadati.
I zadnjim rasipanjem vatre više ga nije bilo. Leia je gledala zadnje
plamičke kako blijede, prelazeći svoje Jedi vježbe za smirivanje i tjerajući
bijes iz svojih misli. Dopustiti si taj luksuz da mrzi Thrawna zbog ovoga što
im je priredio bi samo zamaglilo njezin intelekt. A još gore, takva mržnja bila
bi samo korak prema mračnoj strani.
Osjetila je kretanje iza ramena, okrenula se i vidjela Winter pored sebe.
Žena je piljila u ekran s pogledom stare boli duboko u očima. - U redu je -
Leia ju uvjeri. - Nije bilo nikoga na brodu.
- Znam - promrmlja Winter. Sjetila sam se jednog drugog transportera koji
je tako pao iznad Xyquinea. Putnički transporter…
Duboko je udahnula i Leia je mogla vidjeti svjesni trud da Winter odloži
tu svoju uvijek-jasnu prošlost. - Htjela bih razgovarati s vama, Vaša Visosti,
kad završite ovdje.
Leia je prešla preko Winterinog neutralnog izraza i dodirnula joj osjećaje.
Što god da joj ima za reći, nije dobro. - Idem odmah - reče ona.
Izašli su iz ratne sobe, zaokružili pored turboliftova u hodnik za
službenike, te u svoju sobu za dešifriranje. Vijest stvarno nije bila dobra.
- To je nemoguće - reče Leia, tresući glavom dok je ponovo i ponovo
čitala Ghentov izvještaj. - Mi znamo da je to netko iz Palače.
- Provjerio sam to iznutra van, naprijed i natrag - reče Ghent. -Svaki put
izađe isto. Uneseš svakoga tko je čuo ili nije čuo što je Izvor Delta poslao;
uneseš svakoga tko je čuo ili nije čuo ono što Izvor Delta nije poslao; i svaki
put dobiješ isti odgovor. Čista, ravna nula.
Leia je na informatičkoj pločici pokrenula popis i gledala imena kako se
gube i nestaju svakom provjerom izvršenom nad njima. -Onda Izvor Delta
mora biti više od jedne osobe - reče ona.
- I to sam već provjerio - reče Ghent, bespomoćno mašući rukama. - Ni to
ne pali. Na kraju bi morao imati barem petnaest ljudi. Nije moguće da vam je
osiguranje ovdje tako loše.
- Onda bira što će slati. Pošalje nešto od onoga što čuje, ali ne sve.
Ghent se počeše po obrazu. - Pretpostavljam da bi to moglo biti točno -
reče nevoljko Ghent. - Ali ne znam. Kad pogledaš neke od stvarno glupih
stvari koje je poslao - mislim, u zadnjem prijenosu nije bilo ništa osim dvije
Arkone kako razgovoraju o tome kako će jedna nazvati svoje mlade. Ili taj
momak nema dobro pamćenje ili ima čudan sistem prioriteta.
Vrata se otvore i Leia se okrene kad je Bel Iblis ušao. - Vidio sam da ste
otišli - reče general. - Jeste nešto pronašli?
 Leia mu bez riječi preda informatičku pločicu. Bel Iblis je preleti
pogledom, a zatim pažljivije pročita izvještaj. - Zanimljivo - napokon reče. -
Ili je analiza kriva, ili je Winter počela gubiti pamćenje… ili nas je Izvor
Delta otkrio.
- Po čemu to zaključuješ? - upita Leia.
- Jer očito ne prenosi više sve što čuje - reče Bel Iblis. - Nešto mu je
pobudilo sumnje.
Leia prevrti u glavi sve iscenirane razgovore. - Ne - reče ona polako. - Ne
vejrujem. Nikad nisam uočila ni traga zlobe ili sumnje.
Bel Iblis slegne ramenima. - Alternativa je da povjerujemo da ovdje
imamo cijelo špijunsko gnijezdo. Ali, čekaj malo - to ni nije tako loše kako
zvuči. Ako pretpostavimo da nije shvatio odmah, još uvijek možemo
iskoristiti podatke od prva dva dana da smanjimo broj osumnjičenih na
razumnu mjeru.
Leia osjeti kako joj se želudac steže. - Garm, pa govorimo o preko stotinu
članova Nove Republike kojima se vjeruje. Ne možemo optuživati toliko ljudi
za izdaju. Dovoljno loše su bile optužbe Vijećnika Fey’lya protiv Admirala
Ackbara - veličina ovih optužbi bila bi puno gora.
- Znam to, Leia - reče Bel Iblis čvrsto. - Ali ne možemo dopustiti da
Imperij nastavi prisluškivati naše tajne. Ponudi mi nešto drugo i prihvatit ću.
Leia se ugrize za usnicu, misli su joj jurile. - Što je s onim tvojim
komentarom na putu u ratnu sobu? - pitala je. - Rekao si da si mislio da je
Izvor Delta samo egzotični sistem za snimanje.
- Ako jest, onda je sigurno negdje u Velikom hodniku - reče Winter prij
nego li je Bel Iblis stigao odgovoriti. - Od tamo su svi snimljeni razgovori.
- Jesi li sigurna? - namršti se Bel Iblis.
- Onda je to to, reče Leia osjećajući prve znakove uzbuđenja. -Nekako,
netko je postavio sistem za snimanje u Veliki hodnik.
- Nemoj se uzbuđivati - upozori je Bel Iblis. - Znam da dobro zvuči, ali
nije to tako lako. Mikrofoni imaju neke jasno definirane karakteristike, od
kojih su sve dobro poznate i mogu se uočiti za temeljite kontraobavještajne
čistke.
- Osim ako postane neaktivan kad dođu kontraobavještajci - predloži
Ghent. - Vidio sam sisteme koji to mogu.
Bel Iblis zatrese glavom. - Ali onda govoriš o nečemu s minimalnim
sposobnostima donošenja odluka. Sve blizu toj razini droidske inteligencije
bi.
- Hej! -Ghent ga prekine uzbuđeno. -Tako je. Izvor Delta nije čovjek nego
droid.
Leia pogleda Bel Iblisa. - Je li to moguće?
- Ne znam - reče general polako. - Ugradnja sekundarnog programa za
špijunažu u droida je svakako izvediva. Jedini problem je kako ga uvesti u
Plaču pored uobičajenih postupaka provjere i kako izbjeći kontraobavještajne
čistke.
- To bi morao biti droid koji ima dobar razlog da bude u Velikom hodniku
- reče Leia pokušavajući razmisliti. - I koji može neopaženo otići kad počne
čistka.
- A s obzirom na promet koji se odvija u Velikom hodniku, te čistke su
dosta česte - složi se Bel Iblis. - Ghent, možeš li ući u spise Osiguranja i
izvući vrijeme čistki u zadnja tri ili četiri dana?
- Naravno - slegne malac ramenima. - Ali će mi sigurno trebati nekoliko
sati. Osim ako nije važno ako me uhvate.
Bel Iblis pogleda Leiu. - Što Vi mislite?
- Svakako ne želimo da ga uhvate - reče Leia. A opet ne želimoda Izvor
Delta slobodno vlada Palačom duže nego što je to potrebno.
- Vaša Visosti? - upita Winter. - Oprostite, ali ako su čistke tako česte,
onda samo moramo gledati Veliki hodnik za vrijeme slijedeće i vidjeti koji
droidi odlaze.
- Vrijedi pokušati - reče Bel Iblis. - Ghent, ti počni sa Osiguranjem. Leia,
Winter - krenimo.
- Dolaze - čuo se Winterin glas sa prijenosnika u Leinoj ruci.-Sigurna si
da su iz Palačinog Osiguranja? - reče glas Bel Iblisa
-Da - reče Winter. - Vidjela sam pukovnika Bremena kako im izdaje
zapovijedi. A imaju i opremu i droide sa sobom.
- Izgleda da je to to - promrmlja Leia, potajno podižući ruku prema ustima
nadajući se da tri Kubaza koji su sjedili nasuprot nje u okruglom prostoru za
odmor i razgovor neće primijetiti čudno ponašanje. - Pažljivo promatrajte.
Obadva su promrmljala nešto u znak razumijevanja. Dok je spuštala ruku
natrag u krilo, Leia se ogleda. To je sigurno bilo to; najvjerojatnije najbliži put
do Izvora Delta. Veliki hodnik bio je krcat visokim časnicima, jer je upravo
završio sastanak Zbora i trebao početi sastanak Vijeća. Krcat časnicima,
njihovim pomoćnicima i asistentima i njihovim droidima.
 Na jednoj razini Leia je uvijek znala koliko su droidi uobičajeni u
Imperijalnoj Palači. A na drugoj, kako joj je ubrzano sijevalo, nije znala
koliko ih zapravo ima. Bilo je nekoliko 3PO protokolarnih droida koje je
mogla vidjeti s mjesta gdje je stajala. Većina njih je pratila grupe stranih
diplomata, ali neki su bili i u pratnji raznih dužnosnika Palače. Lebdeći iznad
mase pomoću potisnog mlaza, nekoliko insektoidnih droida za održavanje
temeljito su čistili rezbarije i prozore od rezanog stakla koji su se izmjenjivali
uzduž zida. Linija MSE droida žurila je pored dalekog zida, dostavljajući
poruke prekomplicirane za prijenos ili preosjetljive za direktan prijenos
podataka, i pazeći da ih netko ne nagazi. Niz liniju, pored zeleno-ljubičastog
ch’hala drveta, ponekad vidljiv kroz gužvu, droid za održavanje MN-2E
pažljivo je rezao uvenuto lišće.
Kojega od njih je, pitala se, Imperij pretvorio u špijuna?
- Započinju - Winter kratko izvijesti. - Poredali su se uzduž hodnika.
Iznenada se iz prijenosnika čuo šum, kao da je Winter stavila ruku na
mikrofon. Zatim još neki prigušeni zvukovi; Leia se već zapitala treba li ići
pogledati što je, kad začuje muški glas. -Vijećnica Organa Solo?
- Da - reče ona oprezno. - Tko je to?
- Poručnik Machel Kendy, Vijećnice - reče on. - Osiguranje Palače. Znate
li da netko treći prisluškuje Vaš signal na prijenosniku?
- Nitko ne prisluškuje, Poručniče - uvjeri ga Leia. -Raspravljamo utroje sa
Generalom Bel Iblisom.
- Razumijem - reče Kendy, pomalo razočarano. Vjerojatno je pomislio da
je naletio na Izvor Delta. - Zamolio bih Vas da obustavite Vaše razgovore na
nekoliko minuta, Vijećnice. Spremamo se pregledati Veliki hodnik, pa ne
smijemo dopustiti zalutale prijenose u ovom području.
- Razumijem - reče Leia. - Pričekat ćemo da završite.
Ugasila je prijenosnik i vratila ga u svoj pojas, dok joj je srce počelo tući
u ušima. Ležerno se okretala u svojoj stolici tako da može vidjeti do kraja
Velikog hodnika. Ako je tu špijunski droid, sigurno će požuriti ovim putem
čim primijeti tim obavještajaca da se približava.
Iznad njihovih glava, insektoidnim droidima čistačima pridružili su se
novi SPD-i i polako se pomicali niz hodnika, metodički pregledavajući gornje
dijelove zidova i vitičaste konture nadsvođenih stropova da li ima mikrofona
ili sistema za snimanje koji su možda nekako postavljeni tamo od zadnjeg
pregleda. Točno ispod njih, Leia je mogla vidjeti Poručnika Kendya i njegov
odred kako se kreću kroz masu časnika po vojnički ravnoj liniji i gledaju U
displeje svojih detektora obješenih o rame. Red je došao i do njezinog
područja za odmor, prošao ga i bez incidenta nastavio do kraja hodnika. Tamo
je odred pričekao da SPD droidi i MSE-ovi priljubljeni uz zid završe svoj dio
pregleda i da ih dostignu. Sad u drugoj formaciji, cijela grupa nestala je kroz
hodnik prema uredima Unutarnjeg Vijeća.
I gotovo. Cijeli Veliki hodnik je bio pregledan, i očito bez rezultata …i
nijedan droid nije odjurio van pred čistačima.
Nešto sa strane joj je zapelo za oko. Ali bio je to samo MN-2E droid za
održavanje kojeg je primijetila ranije kako se kotrlja do ch’hala drveta koje je
raslo iz poda pored njezinog kruga za razgovor. Tiho kvocajući sam sebi,
droid je osjetljivim ticalima počeo čeprkati kroz granje u potrazi za uvelim ili
umirućim lišćem. Mrtvim ili umirućim. Nešto kao i njihova teorija.
Izvukla je prijenosnik uzdahnuvši. - Winter? Garm?
- Ovdje, Vaša Visosti - odmah je stigao Winterin glas.
- I ja isto - doda Bel Iblis. - Što se dogodilo?
Leia zatrese glavom. - Ama baš ništa - reče im. - Koliko sam ja vidjela, ni
jedan od droida se nije ni trznuo.
Uslijedila je kratka pauza. - Znači tako - napokon je rekao Bel Iblis. -
Pa… možda naš droid danas slučajno nije ovdje. Neka Winter ode do Ghenta,
pa neka on ubaci još i droide na popis.
- Što ti misliš, Winter? - upita Leia.
- Mogu pokušati - reče ona s oklijevanjem. - Problem će biti identificirati
pojedine droide. Recimo, jedan 3PO protokolarni droid izvana izgleda ko
svaki drugi.
- Prihvatit ćemo što god pronađete - reče Bel Iblis. - Makar, tu je negdje
blizu. Osjećam to.
Leia je zadržala dah, ispitujući svojim Jedi osjetilima. Nije imala Bel
Iblisovu dobro izoštrenu vojničku intuiciju, niti je imala Lukeovu mnogo
dublju Jedi vještinu. Ali i ona je osjećala to isto. Nešto u tom Velikom
hodniku… - Mislim da si u pravu - rekla je Bel Iblisu. - Winter, bolje da ti
kreneš prema dolje i počneš raditi na tome.
- Naravno, Vaša Visosti.
- Poći ću s tobom, Winter - javi se dobrovoljno Bel Iblis. -Idem vidjeti što
se događa s planom Zvjezdane Prašine.
Leia isključi prijenosnik i nasloni se u svojoj stolici, umor i
obeshrabrenost probijali su se u njezin um unatoč njezinim najboljim
pokušajima da ih zaustavi. Izgledalo je kao tako dobra ideja, iskoristiti
Ghentov program za dešifriranje da se dozna tko je Izvor Delta. Ali dosad se
svaki trag jednostavno rastopio pred njihovim očima.
A vremena je bilo sve manje. Čak i kad bi mogli očuvati tajnu Ghentova
posla, što nikako nije bilo sigurno, svaki od tih propalih poteza vodio ih je
bliže neizbježnom danu kad će Izvor Delta primijetiti čudne aktivnosti i
ugasiti se. A kad se to dogodi, nestat će njihova zadnja prilika da identificiraju
Imperijalnog špijuna među svojim redovima.
A to bi bila katastrofa. Ne zbog samog curenja informacija - Imperijalna
Obavještajna služba krade informacije otkad je formiran Pobunjenički Savez,
pa su nekako preživjeli do sad. Ono što je bilo bezgranično mnogo opasnije
za Novu Republiku bila je sve dublja sumnja da se samo postojanje Izvora
Delta već proširilo po Palači. Već su sramotne optužbe Vijećnika Fey’lya
protiv Admirala Ackbara pokazale što bi takvo nepovjerenje moglo značiti za
osjetljivu koaliciju između više vrsta koje sačinjavaju Novu Republiku. Ako
bi se ustanovilo da je u tom vodstvu pravi agent Imperija…
Preko puta kruga za razgovor tri Kubaza su se digla i krenula van,
zaokruživši oko ch’hala drveta i MN-2E droida uz njega, te nestali u struji niz
hodnik. Leia se uhvati kako bulji u droida dok je olabavio svoju ruku za
manipuliranje kroz granje prema malom skupu uvelog lišća, kvočući si potiho
cijelo vrijeme. Na planetu Noghria, Honoghru, imala je kratak susret s
Imperijalnim špijunskim droidom, susret koji je mogao značiti katastrofu za
nju i genocid za preostalu Noghri rasu. Ako je Bel Iblis bio u pravu, ako je
Izvor Delta zapravo samo droid, a ne izdajica…
Ali nije zapravo pomoglo. Imperij jednostavno nije mogao provući
špijunskog droida u Palaču bez pomoći jedne ili više osoba ovdje. Osiguranje
je sigurno provjerilo svakog droida koji je ušao u Palaču, bez obzira da li
samo privremeno ili trajno, i točno su znali šo traže. Skrivena sekundarna
oprema za špijuniranje bi se pojavila kao eksplozija blijedog crvenila na
nježnoj pozadini, kao i ovo ch’haladrvo.
Leia se namršti gledajući u drvo, osjećajući da su joj se povezane misli
zatresle i stale. Dok je gledala, još jedna mala eksplozija crvenila pojavila se
na tankom drvetu, šaljući blijedi crveni prsten u valu prema van i oko debla
dok nije izblijedio u metežu mirne ljubičaste pozadine. Slijedio je još jedan
treptaj, i još jedan, i još jedan, loveći jedan drugog oko debla kao krugovi iz
slavine koja kaplje, Svi su bili više-manje iste veličine; svi su dolazili iz istog
mjesta na drvetu.
I svaki od njih istovremeno s kvocajućim zvukovima MN-2E droida.
I iznenada joj sine, ko da ju je netko polijao kantom hladne vode.
Petljajući oko pojasa sa iznenada drhtavim prstima, uspjela je pritiskom na
tipku pozvati glavnog operatera. - Ovdje Vijećnica Organa Solo - predstavila
se. - Molim vas Poručnika Bremena iz Osiguranja.
- Recite im da sam pronašla Izvor Delta.
Morali su kopati gotovo osam metara u dubinu dok su je pronašli: duga,
debela, godinama potrošena cijev napola zakopana u stijenku glavnog
korijena ch’hala drveta sa tisuću malih vodova za skupljanje kako ulaze u
jedan kraj, a nit direktnog prijenosa izlazi iz dragog kraja. Čak i onda trebao
je proći još jedan sat i preliminarni izvještaj biti predan prije nego li je
Bremen sam bio uvjeren.
- Tehničari kažu da tako nešto nisu nikad vidjeli - rekao je šef osiguranja
Leiai, Bel Iblisu i Mon Mothmi dok su stajali na razbacanoj zemlji oko
iskopanog ch’hala drveta. - Ali očito je vrlo jednostavno. Svaki pritisak na
deblo drveta, uključujući i onaj kojeg stvaraju zvučni valovi, pokreće male
kemijske promjene u unutarnjim slojevima kore.
- I to je ono što stvara promjenu boje i stvaranje različitih uzoraka?- upita
Mon Mothma.
- Točno - kimne Bremen, malo se trznuvši. - Zapravo, može spoznavati -
promjene boje su prebrze da bi bile bilo što drugo doli kemijske porijeklom.
U svakom slučaju, ove ugrađene cijevi koje idu u deblo stalno skupljaju
kemikalije i šalju informacije prema modulu u glavnom korijenu. Modul
preuzima kemijske podatke, pretvara ih u tlačne podatke, a otuda opet u
govor. Neki drugi modul, možda niže niz glavni korijen, razvrstava
informacije i pripema ih sve za enkriptiranje i prijenos. I to je sve.
- Organski mikrofon - zamaše glavom Bel Iblis. - Bez igdje ikakve
elektronike koju bi kontraobavještajci mogli pronaći.
- Cijela serija organskih mikrofona - ispravi ga Bremen, značajno
pogledavajući na dupli red drveća niz Veliki hodnik. -Odmah ćemo ih se
riješiti.
- Kakav brilijantan plan - zamišljeno reče Mon Mothma. - I kako tipično
za Cara. Uvijek sam se pitala kako je došao do nekih informacija koje je
iskoristio protiv nas u Senatu. - Zatresla je glavom.
- Čak i nakon njegove smrti, čini se njegova nas ruka može stići.
- Ali i ovaj dio će biti riješen - reče Bel Iblis. - Dovedite ovamo tim,
Poručnice, da iskopamo ta drva.
 GLAVA 18

U daljini, daleko preko ranjene ravnice, nazirao se sjaj reflektiranog

svjetla. - Mazzic dolazi - reče Karrde.
Gillespee je skrenuo pažnju od stola sa osvježavajućim pićima i proškiljio
pored ruševnog zida tvrđave.
- Netko sigurno dolazi - služio se i odložio šalicu i hladan bruallki kojeg
je mljackao, te obrisao ruke o tuniku. Izvukao je svoj makrodalekozor te
provirio kroz njega. - Da, on je - potvrdi. -Čudno, s njim su još dva broda.
Karrde se namršti prema dolazećoj točki. - Još dva broda?
- Pogledaj - reče Gillespee dodajući mu makrodalekozor.
Karrde ga približi očima. Da, dolazila su tri; sjajna svemirska jahta i dva
vitka broda nepoznatog dizajna i jako opakog izgleda. -Misliš da je doveo
goste? - upita Gillespee.
- Nije spominjao nikakve goste kad se prije nekoliko minuta javio Avesu -
reče Karrde. I dok je gledao, dva postranična broda napustila su formaciju,
spustila se ispod na ravnicu i nestala u jednom od dubokih tjesnaca koji su
ispresijecali ravnicu. - Možda bi bilo bolje da provjeriš.
- Možda bih trebao - složi se Karrde, te mu vrati makrodalekozor i izvuče
svoj prijenosnik. - Aves? Ti znaš tko nam dolazi?
- Naravno - vrati se Avesin glas. - Svi imaju skriven identitet, ali mi smo
ih pročitali kao “Distant Rainbow”, “Skyclaw” i “Raptor”.
Karrde napravi grimasu. Dizajni možda izgledaju nepoznato, ali imena ne.
Mazzicov osobni transporter i dva njegova najdraža lovca, - Hvala - reče i
prekine vezu.
- Onda - upita Gillespee.
Karrde vrati prijenosnik u svoj pojas. - To je samo Mazzic - reče on.
- Što s Mazzicom? - začuo se glas Nilesa Ferriera.
Karrde se okrene. Kradljivac brodova je stajao iza njih pored stola sa
osvježenjima i ponudio se punom šakom prženih pirki oraha.
- Rekao sam da Mazzic dolazi.
- Dobro - kimne Ferrier i ubaci jedan orah u usta i zdrobi ga glasno među
zubima. - Već je bilo i vrijeme. Da se pokrene ovaj sastanak.
Otumarao je grickajući i kimajući Dravisu i Clyngunnu dok je prolazio. -
Mislio sam da je nepoželjan ovdje - promrmlja Gillespec.
- I jest. Ali očito taj osjećaj nije univerzalan.
Gillespee se namršti. - Hoćeš reći netko drugi ga je pozvao? Tko?
- Ne znam - prizna Karrde, gledajući kako je Ferrier odlutao do kuta gdje
se okupila Ellorova grupa. - Nisam našao način da se raspitam, a da ne
izgledam sitničav, sumnjičav ili ugnjetavački. Siguran sam da je to sve dosta
nevino. Netko je pretpostavio da svi oni koji su prvotno bili na sastanku na
Troganu moraju i dalje biti uključeni.
- Usprkos nepozivanju?
Karrde slegne ramenima. - Vjerojatno se pretpostavilo da je to previd. U
svakom slučaju, pridavati važnost tome sad bi samo stvorilo teškoće. Neki su
i sad već zavidni što sam navodno preuzeo vođenje ove operacije.
Gillespee baci zadnji komadić brualkija u usta. - Da, vjerojatno je nevino -
reče mračno. - Ali možda i nije.
- Dobro pazimo na moguće pristupe - podsjeti ga Karrde. -Ako se Ferrier
dogovorio s Imperijem, na vrijeme ćemo ih vidjeti.
- Nadam se - progunđa Gillespee, istražujući stol za slijedećim
osvježenjem. - Ne volim raditi punog želuca.
Karrde se nasmiješi i počeo se okretati kad se oglasi njegov prijenosnik.
Izvuče ga, upali i automatski usmjeri oči prema nebu.
- Karrde - reče u njega.
- Ovdje Torve - predstavi se drugi, i po tonu Karrde je znao da nešto nije u
redu. - Možete li malo doći dolje?
- Svakako-reče Karrde dok je drugu ruku spuštao prema boku gdje je
imao futrolu s laserskim pištoljem. - Da povedem nekoga sa sobom?
- Nema potrebe - ne spremamo zabavu ili tako nešto ovdje dolje.U
prijevodu: pojačanje je već bilo na putu. -Razumijem-reče Karrde. - Odmah
dolazim.
Ugasio je svoj prijenosnik i vratio ga u pojas.
- Problemi? - upita Gillespee, odmjeravajući Karrdea preko svog stakla.
- Imamo uljeza - reče Karrde, ogledavajući se po dvorištu. Činilo se da ni
jedan od krijumčara ili njihovih pratnji nije gledao u njegovom pravcu. -
Učini mi uslugu i pripazi na stvari ovdje.
- Nema problema. Da pripazim na nekoga posebno?
Karrde pogleda Ferriera koji je napustio Ellora i zaputio se prema Par’tah
i njezinom kolegi Ho’Din. - Pobrini se da Ferrier ne otiđe.
Glavni dio baze bio je smješten tri razine ispod gornjih preostalih katova
uništene tvrđave, u nečemu što je vjerojatno nekoć bila kuhinja i pomoćne
prostorije za pripremu hrane za veliku sobu s visokim stropom koja je
vjerojatno služila za bankete. “Wild Karrde” bio je usidren u samoj prostoriji
za bankete, gdje je bilo poprilično tijesno za takav brod, ali su se pružale
mogućnosti prihvatljivog skrivališta i brzog izlaza u slučaju da zatreba.
Karrde je stigao na visoka dupla vrata i našao Fynna Torvea i petoricu
članova posade “Starry Ice” kako čekaju s izvučenim laserskim pištoljima. -
Prijavak - reče on.
- Mislimo da je netko unutra - reče mu Torve kruto. - Chin je vodio
vornskrse u šetnju oko broda i vidio da se nešto miče u sjeni južnog zida.
Zid najbliže “Wild Karrdeu” imao je spuštenu ulaznu rampu. - Je li netko
trenutačno na brodu?
- Lachton je radio na sekundarnoj komandnoj konzoli - reče Torve. - Aves
mu je rekao da sjedi i ne miče se s mosta i da pištolje ima uperene prema
vratima dok nekoga ne pošaljemo. Chin je zgrabio neke ljude iz “Etherwaya”
koji su se motali okolo, pa su počeli pretraživati sobe najužnom kraju; Dankin
radi to isto s onima na sjevernoj strani.
Karrde kimne. - Znači nama preostaje brod. Vas dvojica - pokaza na
dvojicu članova posade - ćete ostati ovdje i čuvati vrata. Polako i mirno;
idemo.
Otvorili su širom jedne od duplih vrata i ušli. Ravno pred njima u mraku
se dizala krma “Wild Karrdea”, oko sto i pedeset metara iznad njega nazirali
su se komadići plavog neba Hijarne kroz napukle zidove tvrđave. - Da barem
imamo bolje osvjetljenje - promrmlja Torve dok je gledao uokolo.
- Izgleda ko da seje lakše sakriti nego što jest-uvjeri ga Karrde izvlačeći
svoj prijenosnik. - Dankin, Chin, Karrde ovdje. Prijavak.
- Za sad ništa u sjevernom dijelu - odmah se javi Dankinov glas. - Poslao
sam Corvisa po opremu prijenosnih senzora, ali se još nije vratio.
- Ni ovdje ništa, Kapetane - doda Chin.
- U redu - reče Karrde. - Ulazimo sa strane broda i idemo prema ulazu.
Budite spremni pucati da nas pokrijete ako bude potrebno.
 - Spremni smo, Kapetane.
Karrde vrati prijenosnik u pojas. Duboko je udahnuo i krenuo prema van.
Pretražili su brod, sobu za bankete, sve urede i spremišta na periferiji. I na
kraju nisu nikoga pronašli.
- Mora da mi se učinilo - reče Chin mrzovoljno dok su se tragači okupili
podno ulazne rampe “Wild Karrdea”. - Žao mije, Kapetane. Zaista mi je žao.
- Nema veze - reče Karrde, ogledavajući se po sobi za bankete. -Bez
obzira da li je soba očišćena ili ne, još uvijek se osjećao nelagodno. Kao da
netko gleda i smije se… - Svi mi ponekad krivo protumačimo stvari. Ako je
ovo, u stvari, bilo krivo protumačeno. Torve, siguran si da ste ti i Lachton
pokrili cijeli brod?
- Svaki kubni metar - reče Torve čvrsto. - Ako se netko i ušuljao u “Wild
Karrdea”, izašao je puno prije nego što smo mi došli.
- A oni vaši ljubimci vornskri, da li mogu slijediti trag? - upita jedan od
članova “Starry Icea”.
- Samo ako lovite ysalamirija ili Jedija - reče mu Karrde. - Pa, tko god je
bio ovdje, sada više nije. Ipak, možda smo ga otjerali prije nego što je završio
što god da je došao napraviti. Torve, sastavi stražu za ovo područje. Neka
Aves obavijesti i nadležno osoblje na”Starrry Iceu” i “Etherwayu”.
- Dobro - reče Torve, izvlačeći svoj prijenosnik. - A što je s našim gostima
gore? Da i njih upozorimo?
- Što smo im mi, mame? - zagunđa jedan od članova posade. -Oni su
veliki dečki, mogu se brinuti sami za sebe.
- Siguran sam da mogu - odobri mu Karrde blago. - Ali oni su ovdje, jer
sam ih ja pozvao. Dok god su pod mojim krovom, onda su i pod našom
zaštitom.
- Da li to uključuje i onoga tko je poslao uljeza kojeg je Chin vidio?- upita
Lachton.
Karrde pogleda prema brodu. - To ovisi o tome po što je uljez došao - reče
on. A kad su već spomenuli njegove goste, bilo je vrijeme da im se vrati.
Mazzic im se vjerojatno već sad pridružio, a Ferrier nije bio jedini nestrpljiv
da sastanak počne. - Lachton, čim Corvis dođe sa skenerima, želim da vas
dvojica temeljito pregledate brod, počevši s vanjskim trupom. Naš posjetilac
nam je možda ostavio poklon, a ja ne bih htio letjeti sa svjetionikom
ililempiranom bombom osjetljivom na pokrete. Bit ću u sobi za sastanke ako
me trebate.
 Ostavio ih je njihovom poslu, još jednom osjećajući kako iz grupe
nedostaje Mara Jade. Jednog od ovih dana će morati naći vremena da vrati nju
i Ghenta s Coruscanta.
Pod pretpostavkom da to smije učiniti. Njegovi izvori su mu dojavili
neodređenu i uznemiravajuću glasinu da je neimenovana žena uhvaćena kako
pomaže zapovjednim snagama Imperija na Coruscantu. S obzirom na Marin
prijezir prema Velikom Admiralu Thrawnu, malo je vjerojatno da bi pružila
bilo kakvu pomoć Imperiju. Ali s druge strane, mnogi u Novoj Republici su
se bližili nekoj vrsti ratne histerije, a s obzirom na njezinu mračnu prošlost,
Mara je bila očit kandidat za takvu optužbu. Još jedan razlog više da ju što
prije odvede s Coruscanta.
Došao je u gornje dvorište i spoznao da je Mazzic zaista stigao. Stajao je s
Ho’Dinovom grupom, revno razgovarajući s Par’tah, varljivo dekorativnim
tjelesnim čuvarem kojeg je imao na Troganu, udaljen pola koraka od
razgovora trudeći se da bude neupadljiv.
Kao što je bio par muškaraca iza nje. I četvorica koja su stajala oko njih
na udaljenosti od nekoliko metara. I šestorica raštrkani drugdje po krajevima
dvorišta.
Karrde se zaustavi pod lukom u predvorju, a tihi alarm mu se oglasio
negdje u glavi. Jedna stvar bi bila da je Mazzic doveo par lovaca da ga prate
na putu. Dovesti cijeli odred utjerivača na prijateljski sastanak bilo je nešto
sasvim drugo. Ili ga je napad Imperija na Trogan učinio nekarakteristično
nervoznim… ili nije planirao da će sastanak ostati baš tako prijateljski.
- Hej, Karrde - zovne ga Ferrier, domahujući mu da priđe. -Hajde, da
započnemo taj sastanak.
- Svakako - reče Karrde, namještajući svoj najbolji smiješak domaćina
dok je ulazio u sobu. Bilo je prekasno da pozove nešto svojih ljudi za
protutežu. Sad se samo morao nadati da je Mazzic bio samo oprezan. - Dobar
dan, Mazzic. Hvala ti što si došao.
- Nema problema - reče Mazzic hladnih očiju. Nije se nasmiješio
zauzvrat.
- Ovdje straga smo pripremili malo udobnije stolice - reče Karrde,
pokazujući nalijevo. - Ako biste me svi slijedili-
- Imam bolju ideju - prekine ga Mazzic. - Što kažeš na to da održimo
sastanak u “Wild Karrdeu”?
Karrde ga pogleda. Mazzic mu uzvrati jednaki pogled, a lice mu nije ništa
odavalo. Očito, nije bio samo oprezan. - Smijem li pitati zašto? - upita Karrde.
 - Želiš reći da nešto skrivaš? - proturiječi mu Mazzic.
Karrde si dopusti hladni smiješak. - Naravno da imam stvari za koje ne
želim da se zna - reče on. - Isto kao i Par’tah, i Ellor, a i ti. Na kraju krajeva,
mi i jesmo poslovna konkurencija.
- Znači, nećeš nas pustiti na “Wild Karrdea”?
Karrde je zaredom pogledao svakog od krijumčarskih šefova. Gillspee,
Dravis i Clyngunn su se mrštili, očito bez ideje o čemu se radi. Teško je bilo
pročitati lica Par’tah i Ho’Dina, ali u njezinu držanju se vidjelo da ju nešto
duboko muči. Ellor je potpuno izbjegavao njegove oči. A Ferrier.
Ferrier se smijuljio. Ne očito, skoro nevidljivo zapravo, iza te svoje brade.
Ali dovoljno. Više nego dovoljno.
I sad je konačno shvatio, prekasno naravno. Ono što je Chin vidio, i ono
što svi nisu uspjeli uloviti, bio je Ferrierov mračni Defel.
Mazzicovi ljudi su bili tu. Karrdeovi su bili tri razine ispod, štiteći njegov
brod i bazu od opasnosti koja je davno prošla. A svi gosti su čekali njegov
odgovor.
-“Wild Karrde” je usidren tamo dolje. Ako biste me htjeli slijediti?
Dankin i Torve razgovarali su u podnožju ulazne rampe kad je grupa
stigla.
- Zdravo, Kapetane - reče Dankin iznenađeno. - Možemo li vam pomoći?
- Nema potrebe - reče Karrde. - Samo smo odlučili održati sastanak na
brodu.
- Na brodu? - odjekne Dankin, očima prelazeći grupu i očito mu se nije
svidjelo što je vidio. Malo čudo: usred krijumčarskih šefova, pomoćnika i
tjelohranitelja, Mazzicovi utjerivači iskakali su kao skup svjetlosnih signala.
- Žao mije, nisam bio obavješten-dodao je ležerno zakvačivši palac desne
ruke za svoj pojas za pištolj.
- Bila je to iznenadna odluka - reče mu Karrde. Krajičkom oka je mogao
vidjeti ostatak njegovih ljudi kako dolaze sa svojih zadataka kad su uočili
Dankinov signal. Ulaze u okružujućim pozicijama…
- Oh, svakako - reče Dankin pomalo neugodno. - Iako prostor nije
namješten za nešto tako otmjeno. Mislim, znate kako izgleda časnička
blagovaonica-
- Ne zanima nas dekor - prekine ga Mazzic. - Molim vas, maknite se,
imamo posla.
 - Naravno, razumijem ja to - reče Dankin, izgledajući ko da mu je još više
neugodno, ali se drži svojega. - Problem je u tome što je na brodu trenutačno
ekipa za skeniranje. Očitanja će biti pogrešna ako će još ljudi dolaziti i
odlaziti.
- Pa nek budu pogrešna - doda Ferrier. - Uostalom, što ti misliš tko si?
Dankin nije stigao smisliti odgovor. Dašak parfemom obojanog zraka
projurio je pred Karrdeovog lica i tvrda cijev pištolja nježno se zarila u njegov
bok. - Dobar pokušaj, Karrde - reče Mazzic - ali neće ići. Opozovi ih. Sad.
Pažljivo, Karrde pogleda preko svog ramena. Mazzicov dekorativni
tjelesni čuvar pogleda natrag, očiju hladnih i profesionalnih. - A ako to ne
učinim?
- Onda ćemo morati suzbiti vatru-tupo reče Mazzic. -Upravo ovdje.
U grupi se osjetio val pokreta. - Bi li mi netko rekao što se događa? -
Gillespee nesigurno promrmlja.
- Reći ću ti kad uđemo u brod - reče Mazzic, očiju mirnih na Karrdcu. -
Pod uvjetom da doživimo da uđemo. Taj dio ovisi o našem domaćinu.
- Neću ti predati svoje ljude - reče Karrde tiho. - Ne bez borbe.
- Ne zanimaju me tvoji ljudi - reče mu Mazzic. - Niti tvoj brod, niti tvoja
organizacija. Ovo je osobna stvar, između mene i tebe. I naših kolega
krijumčara.
- Onda to iznesimo van - predloži Dankin. - Napravit ćemo mjesta,
možete birati oružje-
- Ne govorim o nekakvoj glupoj privatnoj zavadi - odsiječe Mazzic. -
Govorim o izdaji.
- O čemu? - upita Gillespee.- Mazzic.
- Daj začepi, Gillespee - reče Mazzic, dobacivši mu prodoran pogled. -
Onda, Karrde?
Polako, Karrde se ogledao po grupi. Tu nije bilo saveznika, ili prijatelja
koji bi čvrsto stali uz njega, bez obzira na te fantomske optužbe koje su
Mazzic i Ferrier skuhali. Bez obzira na malo poštovanja koje je i jedan imao
prema njemu, bez obzira na usluge kojemu duguju, sveje to već zaboravljeno.
Gledat će dok ga njegovi neprijatelji budu srušili, a onda će svaki uzeti dio
organizacije koju je tako naporno gradio.
Ali dok se to ne dogodi, ljudi i ostala bića su još uvijek bili njegovi
saveznici. I još uvijek njegova odgovornost.
 - U blagovaonici nema dovoljno mjesta osim za nas osmero - reče tiho
Mazzicu. - Svi pomoćnici, tjelohranitelji i tvoji utjerivači će morati ostati
ovdje vani. Hoćeš li im zapovijediti da mi ne diraju ljude?
Dugu minutu Mazzic mu je proučavao lice. Zatim je kimnuo jednim
kratkim trzajem glave. - Dok god nisu izazvani, neće nikoga gnjaviti. Shada,
uzmi njegov pištolj. Karrde, poslije tebe.
Karrde pogleda Dankina i Torvea i kimne. Nevoljko su se odmaknuli od
rampe i on je krenuo gore. Slijedili su ga ljudi koje je nekoć mislio ujediniti
protiv Imperija. Morao je biti pametniji.
Smjestili su se u blagovaonici, Mazzic je gurnuo Karrdea na stolicu u
jednom kutu, dok su si drugi našli mjesta na stolu nasuprot njega. - Dobro. Tu
smo. I što sad ?- upita Karrde.
- Želim tvoje kartice s podacima - reče Mazzic. - Sve. Počet ćemo s onima
u tvojem uredu.
Karrde kimne preko svog ramena. - Kroz vrata, pa niz hodnik na desno.
- Pristupni kod?
- Nema ga. Vjerujem svojim ljudima.
Mazzic je lagano zaokrenuo usnicu. - Ellor, donesi ih. Donesi i nekoliko
informatičkih pločica sa sobom.
Duro se bez riječi digao i otišao. - Dok čekamo - reče Karrde u čudnoj
tišini - možda bih mogao iznijeti prijedlog zbog kojeg sam vas i pozvao na
Hijarnu.
Mazzic se obrecne. - Stvarno imaš petlje, Karrde, to ti moram priznati.
Petlje i stila. Hajdemo za sad samo sjediti u tišini, može?
Karrde pogleda u laserski pištolj uperen u njega. - Kako god ti kažeš.
Ellor se vratio minutu kasnije noseći pun pladanj kartica i dvije pločice
balansirajući na vrhu.
- U redu - reče Mazzic kad je Duro sjeo pored njega. - Daj jednu pločicu
Par’tah i počnite ih pregledavati. Oboje znate što treba tražiti.
- [Moram priznati na početku da mi se to ne sviđa] - reče Ellor.
-[Slažem se] - reče Par’tah dok su joj se privjesci na glavi savijali kao
uznemirene zmije. - [Otvoreno se boriti protiv konkurencije je dio posla. Ali
ovo je drugačije.] -Ovdje se ne radi o poslu - reče Mazzic.
- Sigurno da ne - složi se Karrde. - Već je rekao da ga ne zanima moja
organizacija. Sjećaš se?
 - Nemoj se pokušati igrati mojim riječima, Karrde - upozori ga Mazzic. -
To mrzim jednako kao i kad me netko vuče za nos.
- Ja nikoga ne vučem za nos, Mazzic - reče Karrde tiho. - Sa svima vama
sam bio ništa doli pošten otkad je sve ovo počelo.
- Možda. To smo došli i saznati.
Karrde se ogleda po stolu, prisjećajući se kaosakoji je doplovio kroz
sumračni svijet krijumčarenja nakon pada Jabba Huttove organizacije. Svaka
grupa u galaksiji se očajnički borila da sakupi komadiće, otimala za sebe
ljude, brodove i ugovore, ponekad se okrutno boreći za njih. Posebno su
velike organizacije profitirale od Jabbine abdikacije.
Zapitao se da li bi ih Aves mogao suzbiti. Aves i Mara.
- Ima li što? - upita Mazzic.
- [Reći ćemo ti kad bude] - reče Par ‘tah, a povišeni ton odavao je njezino
nezadovoljstvo cijelom situacijom.
Karrde pogleda Mazzica. - Bi li mi mogao barem reći što sam to navodno
učinio?
- Da, i ja bih volio čuti - podupre ga Gillespee.
Mazzic se nasloni u stolici, odmarajući ruku za pištolj na bedru. - Sasvim
je jednostavno - reče on. - Onaj napad na Trogan, onaj u kojem je poginuo
moj prijatelj Lishma, čini se da je bio namješten.
- Kako to misliš, namješten? - upita Dravis.
- Upravo kako sam rekao. Netko je unajmio Imperijskog Poručnika i
njegov odred da nas napadne.
Clyngunn se nakašlje duboko u grlu. - Imperijalne trupe se ne mogu
unajmiti – zagrmi on.
- Ovu grupu se je moglo - reče mu Mazzic.
- Tko je to rekao? - zahtijevao je Gillespee.
Mazzic se zategnuto nasmije. - Izvor koji najviše zna. Veliki Admiral
Thrawn.
Uslijedio je trenutak zapanjujuće tišine. Dravis je prvi progovorio. - Ne
šališ se? - reče on. - I slučajno je to spomenuo baš tebi?
- Pokupili su me dok sam se motao oko Joiol sustava i odveli su me na
Chimaeru - reče Mazzic, ignorirajući sarkazam. - Nakon incidenta na
Bilbringi brodogradilištu, mislio sam da mi se gadno sprema. Ali Thrawn mi
je rekao da me dovukao samo da raščisti situaciju, da nitko u Imperiju nije
naredio napad na Trogan i da oni nisu odgovorni. I onda me je pustio.
- Nakon što je usputno spomenuo da sam ja odgovoran? - upita Karrde.
- Pa nije baš u tebe upro prstom - rče Mazzic. - Ali tko drugi bi profitirao
od naše ljutnje na Imperij?
- Govorimo o Velikom Admiralu Thrawnu, Mazzic - podsjeti ga Karrde. -
O Admiralu koji uživa u ležernim i smotanim strategijama. I kojega posebno
interesira moje uništenje.
Mazzic se ponovo zategnuto nasmije. -Nije da vjerujem samo Thrawnu
što se ovoga tiče, Karrde. Prije nego što sam došao ovamo, prijatelj mi je
pročeprkao po Imperijalnim vojnim spisima. On mi je dao detalje dogovora
oko Trogana.
- Imperijski podaci se mogu izmijeniti - napomene Karrde.
- Kao što sam rekao, ne vjerujem samo njima - uzvrati Mazzic. Ali ako
ovdje nađemo drugi dio nagodbe - lagano podižući svoj laserski pištolj - onda
bi to bio dovoljan dokaz.
- Razumijem - promrmlja Karrde, pogledavši Ferriera. Znači to je njegov
Defel radio ovdje. Podmetao Mazzicov dokaz. -Pretpostavljam da je prekasno
spomenuti da je nekoliko minuta prije nego što ste vi došli u brodu bio uljez.
Ferrier puhne. - Da, baš. Dobar pokušaj, Karrde, ali malo prekasno.
- Prekasno za što? - upita Dravis mršteći se.
- Pokušava prebaciti sumnju na nekoga drugoga, to je sve - reče Ferrier
zavidno. - Da vi pomislite da mu je netko od nas podmetnuo tu karticu.
- Koju karticu? - naruga se Gillespee. - Nismo mi pronašli nikakvu
karticu.
- Jesmo - reče Ellor meko.
Karrde ga pogleda. Ellorovo ravno lice je bilo ukočeno, osjećaji
neprepoznatljivi dok je tiho predao Mazzicu informatičku pločicu. Ovaj drugi
ju je uzeo i njegovo se lice stislo.
- Znači tu je - reče meko, položivši pločicu na stol. - Dakle.
Pretpostavljam da više ništa ne treba reći.
- Čekaj malo - usprotivi se Gillespee. - Ima se što za reći. Ja sam bio s
njim gore kad je došla uzbuna.
Mazzic slegne ramenima. - Dobro, prihvatit ću igru. I što s tim, Karrde,
što si vidio?
 Karrde zatrese glavom, pokušavajući ne gledati u cijev Mazzicova
pištolja. - Nažalost, ništa. Chinu se učinilo da je vidio nekakvo kretanje oko
broda, ali nismo uspjeli pronaći nikoga.
- Nisam primijetio tamo vani baš toliko mjesta gdje bi se netko mogao
sakriti - istakne Mazzic.
- Čovjek se ne bi mogao, ne - složi se Karrde. -A s druge strane, nije nam
onda palo na pamet koliko sjena ima između zida i vrata.
- Što bi značilo da misliš da je to moja utvara, je li? - doda Ferrier. - Baš
tipično, Karrde, ispaliti nekoliko migova i pokušati zamagliti stvar. E, pa
možeš zaboraviti, neće ići.
Karrde se namršti na njega. Na agresivno lice, ali oprezne oči. I odjednom
shvati da je pogriješio o čemo se tu radi. Ferrier i Mazzic ne rade, zapravo,
zajedno. Ferrier je bio sam, vjerojatno vođen Thrawnom koji ga je pokušavao
uništiti.
Što bi značilo da je Mazzic zaista mislio da ih je Karrde sve izdao. A što
je opet značilo da još uvijek postoji šansa da ga razuvjeri. - Da onda
pokušamo ovako - reče on, prebacujući pažnju opet na Mazzica. - Bih li
stvarno bio tako neoprezan da ostavim trag svoje izdaje ovdje gdje ga svatko
može pronaći?
- Ali ti nisi znao da ćemo ga mi tražiti - reče Ferrier prije nego što je
Mazzic stigao odgovoriti.
Karrde ga pogleda s uzdignutom obrvom. - Znači sad smo “mi”, Ferrier?
Pomažeš Mazzicu u ovome?
- U pravu je, Karrde, prestani zamagljivati stvar - reče Mazzic.
- Misliš da bi se Thrawn trudio ovoliko samo da tebe uništi? Mogao je to
napraviti izravno na Troganu.
- Nije me mogao dirnuti na Troganu - zatrese Karrde glavom.
- Ne dok ste svi vi gledali. Riskirao bi zahuktavanje cijele granice protiv
njega. Ne, ovako je puno bolje. Uništi me, diskreditira moja upozorenja o
njemu, i zadrži i dobru volju i vaše usluge.
Clyngunn zatrese svojom kudravom glavom. - Ne. Thrawn nije poput
Vadera. Ne bi trošio postrojbe na namjerno neuspjeli napad.
- Slažem se - reče Karrde. - Ne vjerujem da je naredio napad na Trogan.
Mislim da je netko drugi planirao prepad, a Thrawn to samo iskorištava kako
najbolje zna.
- Pretpostavljam da ćeš i to pokušati svaliti na mene - zareži Ferrier.
 - Još nisam nikoga optužio, Ferrier - Karrde ga blago podsjeti. - Netko bi
mogao pomisliti da imaš grižnju savjesti.
- Evo, opet on zamagljuje stvari - reče Ferrier, ogledavajući se po stolu
prije nego li je opet ljutito pogledao Karrdea. - Praktički si već optužio moju
utvaru da je podmetnuo tu karticu.
- To si ti rekao, ne ja - reče Karrde, pažljivo gledajući druge. Razmišljati
dok je stajao na nogama Ferrieru očito nije bila jača strana, a napori su već
bili vidljivi. Kad bi ga još samo malo pogurnuo… - Ali kad smo već kod toga,
gdje je tvoj Defel?
- Na mom brodu - reče odmah Ferrier. - Tamo preko u zapadnom dvorištu
sa svima ostalima. Tamo je otkad sam sletio.
- Zašto?
Ferrier se namršti. - Kako to misliš, zašto? Tamo je zato što je dio moje
posade.
- Ne, mislim zašto nije vani sa ostalim tjelohraniteljima kod “Wild
Karrdea”?
- Tko je rekao da je on tjelohranitelj?
Karrde slegne ramenima. - Jednostavno sam pretpostavio da možda je.
Napokon, to mu je i bila uloga tamo na Troganu.
- Tako je, bila je - Gillespee reče polako. - Stajao je pored zida. Spreman
da udari po Imperijalcima kad stignu.
- Ko da je znao da će doći - složi se Karrde.
Ferrierovo lice se smrkne. - Karrde-
- Dosta - odsiječe ga Mazzic. - To nije dokaz, Karrde, i ti to znaš.
Uostalom, što bi Ferrier imao od toga da organizira takav napad?
- Možda da bude uočljiv dok pomaže nama u borbi - predloži Karrde. -
Nadajući se da će to umiriti naše sumnje u njegovu vezu s Imperijem.
- Izokreći to kako god znaš - reče Ferrier, zabadajući prst na informatičku
pločicu na stolu pored Mazzica. - Ali ta pločica ne kaže da sam ja unajmio
Koska i njegov odred. Kaže da ti jesi. Osobno mislim da smo dovoljno čuli-
- Samo malo - prekine ga Mazzic, okrećući mu se licem. -Kako znaš što je
na kartici?
- Ti si nam rekao - reče Ferrier. - Rekao si da je to druga polovica-
- Nisam nikad spomenuo poručnikovo ime.
 U sobi je odjednom utihnulo… i iza njegove brade, Ferrierovo lice je
problijedilo. - Ma sigurno jesi.
- Ne - reče Mazzic hladno. - Nisam.
- Nitko ga nije spomenuo - protutnji Clyngun.
Ferrier ga ljutito pogleda. - Ovo je ludo - pljune kako mu se povratilo
nešto hrabrosti. - Svi dokazi ukazuju na Karrdea, i vi ćete dopustiti da se
izvuče samo zato što sam ja negdje čuo ime tog Koska? Možda ga je
uzviknuo jedan od vojnika za vrijeme borbe na Troganu; što ja znam?
- Dobro, onda evo lakšeg pitanja - reče Karrde. - Reci nam kako si doznao
vrijeme i mjesto ovog sastanka. Budući da nisi pozvan.
Mazzic ga opali pogledom. - Niste ga pozvali?
Karrde zatrese glavom. - Nikad mu nisam vjerovao, ne otkad sam čuo za
njegovu ulogu u Thrawnovom prisvajanju Katana flote. Ne bi došao na
Trogan da Gillespee nije pozvao gotovo svakoga.
- Onda, Ferrier? - ponuka ga Dravis. - Ili ćeš tvrditi da ti je rekao netko od
nas?
U rubovima Ferrierovih očiju nazirale su se uske linije. - Čuo sam poruku
upućenu Mazzicu - promrmlja. - Dešifrirao sam je; mislio sam da trebam
doći.
- Prilično brzo dešifriravanje - komentira Gillespee. - Šifre koje koristimo
za kodiranje su jako dobre. Ti si, naravno, zadržao kopiju originalnog
šifriranog prijenosa?
Ferrier ustane. - Ne moram tu sjediti i slušati ovo - proreža on. - Karrdeu
se sudi, ne meni.
- Sjedni, Ferrier - reče Mazzic meko. Njegov pištolj više nije bio uperen u
Karrdea.
- Ali on je taj - inzistirao je Ferrier. Ruka mu optužnički izleti i kažiprstom
pokaže na Karrdea. - On je taj koji je-
- Pazite - prekine gaGillespee.
Ali bilo je prekasno. Dok je desnom rukom mahao pred sobom da odvrati
pažnju, lijevom je zaronio u vrećicu za pasom i izvukao je pred sebe. Držeći
termalni detonator.
- Dobro, ruke na stol - zareži on. - Baci ga, Mazzic.
Polako, Mazzic položi svoj laserski pištolj na stol. - Ne možeš se nikako
izvući odavde, Ferrier. Shada i moji utjerivači će jedva dočekati.
 - Neće me ni dirnuti - reče Ferrier, posežući sa Mazzicovim pištoljem. -
Utvaro! Dolazi ovamo!
Iza njega otvoriše se vrata vrata blagovaonice i tamna sjena tiho uđe u
sobu. Crna sjena s crvenim očima i malo dužim bijelim očnjacima.
Clyngun opsuje ljutitu ZeHethbra kletvu. - Znači Karrde je bio u pravu.
Izdao si nas Imperiju.
Ferrier ga je ignorirao. - Pripazi na njih - zapovijedi, pokazujući
Mazzicovim pištoljem na sjenu, te izvuče svoj.
- Hajde, Karrde, idemo na most.
Karrde se ne pomakne. - A ako odbijem?
- Pobit ću vas sve i sam uzeti brod - kratko mu reče Ferrier. - Možda bih
baš to i trebao učiniti; Thrawn bi vjerojatno dobro platio za vas.
- Shvaćam - reče Karrde, podižući se na noge. - Ovuda.
Do mosta su došli bez incidenata. - Ti ćeš pilotirati - uputi ga Ferrier,
pokazujući pištoljem na kormilo dok je na brzinu pogledao displeje. - Dobro;
pretpostavljao sam da ćeš ga imati spremnim za pokret.
- Kamo idemo? - upita Karrde, sjedajući za kormilo. Mogao je kroz
osmatračnicu vidjeti svoje ljude, koji uopće nisu imali pojma da je on tu, dok
im je bilo nelagodno čekati vani sa Mazzicovim utjerivačima.
- Van, gore i preko - reče mu Ferrier, pištoljem pokazujući prema
ruševnom zidu tvrđave. - Za početak.
- Tako, dakle - reče Karrde, pritiskom tražeći prijavak prije leta desnom
rukom, dok je lijevu lagano spustio na koljeno. Malo iznad koljena, ugrađena
s unutarnje strane glavne konzole, bila je ploča sa kontrolu vanjskih svjetala
broda. - Što će biti iza toga?
- A što misliš? - odgovori Ferrier. - Odlazimo odavde. Imaš li još koji brod
spreman?
-“Starry Ice” i “Etherway” - reče Karrde, paleći i gaseći vanjska svjetla tri
puta. Kroz osmatračnicu je vidio namrštena lica kako se okreću prema njemu.
- Vjerujem da nećeš pokušati otići daleko.
Ferrier se naceri. - Što je, bojiš se da ću ukrasti tvoj dragocjeni teretnjak?
- Nećeš ga ukrasti - reče Karrde, gledajući ga ravno u oči. -Prije ću ga
uništiti.
Ferrier puhne. - Hrabre riječi za nekoga s druge strane pištolja - reče
prezirno, mašući pištoljem da to još više istakne,
 - Ne blefiram - upozori ga Karrde, ponovo paleći vanjska svj etla te
riskirajući brzi pogled van kroz osmatračnicu. Između svjetala i slike Ferriera
kako drži pištolj uperen u Karrdea, grupa vani je vjerojatno shvatila što se
događa. Barem se tako nadao. A ako nisu, nenajavljeni odlazak “Wild
Karrdea” će vjerojatno pokrenuti odmazdu.
- Naravno da ne blefiraš - progunđa Ferrier, spuštajući se na mjesto
kopilota pored njega. - Opusti se, nećeš morati izigravati heroja. Ništa ne bih
volio više nego da ti oduzmem “Wild Karrdea”, ali sam pametniji nego da
sam pokušavam upravljati tako velikim brodom bez pola posade. Idemo
odavde, pa ćemo se pritajiti dok se prašina ne slegne.
Zadnji puta pogleda na displeje i kimne. - U redu. Idemo.
Mentalno prekriživši palčeve, Karrde popusti potisni mlaz i malo
pomakne brod naprijed, napola očekujući baražnu vatru iz grupe izvana,
pomoćnika i tjelohranitelja. Ali nitko nije zapucao dok je oprezno manevrirao
preko razbijenog kamenja prema van i na brisani prostor.
- Da, vjerojatno su svi otišli odavde u svoje brodove, tako da mogu
krenuti za nama - reče Ferrier ležerno u tišinu.
- Čini se da te to ne brine previše.
- Ne - reče Ferrier. - Sve što ti moraš učini jest odvesti me do mog broda
tamo malo naprijed. Možeš to, je li?
Karrde pogleda u pištolj uperen u njega. - Dat ću sve od sebe.
Uspjeli su bez problema. I kad se “Wild Karrde” smjestio na slomljenom
kamenju pored modificirane Corelianske topovnjače, ostali su se tek počeli
pojavljivati iznad lukova u glavni dio tvrđave, zaostajući dobrih nekoliko
minuta.
- Znao sam da ti to možeš - sarkastično ga pohvali Ferrier, i upali sustav
unutarnje veze. - Utvaro! Bježi. Idemo odavde.
Nije bilo odgovora. - Utvaro! Čuješ me?
- Mislim da još neko vrijeme neće ništa čuti - zaori se natrag Cyngunov
glas. - Ako ga hoćeš, morat ćeš ga nositi.
Ferrier zlobno poklopi vezu. - Budala. Trebao sam biti pametniji. Ostaviti
glupu utvaru da nekoga čuva. Još bolje, trebao sam vas sve pobiti na početku.
- Možda - reče Karrde. Kimne preko dvorišta prema dolazećim
tjelohraniteljima i utjerivačima. - Mislim da sad nemaš vremena ispravljati taj
previd.
- Pa, morat ću to onda učiniti kasnije - ispali Ferrier. - Ali bih se još uvijek
mogao pobrinuti za tebe.
- Samo ako si spreman umrijeti zajedno samnom – uzvrati Karrde, lagano
se pomaknuvši na stolici tako da je Ferrier mogao vidjeti kako Karrde drži
jedan od prekidača na ploči pored koljena.
Kao što sam rekao, radije ću uništiti brod, nego da ga tebi predam.
Za dugi trenutak pomislio je da će Ferrier svejedno pokušati. Onda, s
očitim negodovanjem, kradljivac brodova promijeni svoju metu i ispali dva
hica u kontrolnu ploču. - Drugi put, Karrde. -I zašao je na vrata mosta, brzo
pogledao van kad ih je otvorio, i skliznuo prijeko.
Karrde duboko udahne i polako izdahne. Ustao je pustivši prekidač svjetla
za slijetanje. Petnaestak sekundi poslije vidio je Ferriera kroz osmatračnicu
kako sam trči prema svojoj topovnjači. Pažljivo posegne za prekidačem veze
pored rupe u kontrolnoj ploči iz koje je cvrčalo. - Ovdje Karrde - reče. -
Možete sad odbar ikadirati vrata. Ferrier je otišao. Trebate li kakvu
medicinsku ili drugu pomoć za zarobljenika?
- Ne, ništa - uvjeri ga Gillespee. - Defel se možda zna dobro šuljati, ali
nije nikakav tamničar. Znači Ferrier ga je jenostavno ostavio tu, ha?
- Ništa više ni manje nego što sam očekivao od njega - reče Karrde. Vani,
Ferrierova topovnjača se podizala na potisnicima i istovremeno rotirala prema
zapadu. - Uzlijeće sad. Upozori sve da ne napuštaju brod; sigurno planira
nešto da spriječi potjeru.
I planirao je. Još to Karrde nije ni do kraja izgovorio, a već je iz lebdjelice
izletio veliki kanister u prostor iznad njih. Bljesak svjetla i nebo je
eksplodiralo u žestokoj širećoj metalnoj mreži. Mreža se proširila skroz po
dvorištu, na tlo, bacajući iskre gdje se ogrnula preko parkiranih brodova.
- Connerova mreža - Dravisov glas dođe iza njega. - Tipični trik
kradljivaca brodova.
Karrde se okrene. Dravis, Par’tah i Mazzic su stajali malo pored praga,
gledajući kroz osmatračnicu kako topovnjača odlazi. - Imamo dovoljno ljudi
izvan broda - podsjeti ih. - Ne bi trebalo potrajati dugo da maknu mrežu.
-[Ne smijete mu dopustiti d pobjegne] - inzistirala je Par’tah, praveći
Ho’Dingovsku kretnju prijezira prema topovnjači.
- Neće pobjeći - uvjeri ju Karrde.
Topovnjača je letjela nisko preko ravnice, izvan dosega svega što bi
ulovljeni brodovi još možda mogli ispaliti na njega. - “Starry Ice” i
“Etherway” su spremni sjeverno i južno odavde. - Okrene se natrag i
podignute obrve pogleda Mazzica. - Ali s obzirom na okolnosti, mislim da bi
Mazzic trebao uzeti tu čast.
Mazzic mu se zategnuto namije. -Hvala-reče meko, izvlačeći svoj
prijenosnik. - Griv, Amber. Topovnjača na putu. Skinite je.
Karrde pogleda natrag. Topovnjača je bila već blizu horizonta i
započinjala se vertikalno penjati u svemir. Dok je gledao, Mazzicovi prsti su
zapovijedili potjeru.
- Vjerujem da ti dugujem ispriku - reče Mazzic iza njega.
Karrde zatrese glavom. - Zaboravi - reče on. - Ili, još bolje, nemoj
zaboraviti. Zapamti to kao podsjetnik na koji način Veliki Admiral Thrawn
posluje. I što mu, na kraju krajeva, znače ljudi poput nas.
- Bez brige - reče meko Mazzic. - Neću zaboraviti.
- Dobro - reče živahno Karrde. - Onda, da zaposlimo naše ljude vani na
toj mreži. Vjerujem da bismo svi htjeli otići s Hijarne prije nego što Imperij
shvati da im je plan propao.
U daljini, malo iznad horizonta, vidio se kratak bljesak svjetla. A dok
čekamo, ja bih vam još uvijek htio iznijeti svoj prijedlog.
 GLAVA 19

- U redu - rekao je Han Landu, prstima tražeći bolje prihvatište uz rub

Artoove noge.
- Pripremite se.
Droid nešto procvrkuće. - Podsjeća te da budeš pažljiv - Treepio prevede,
stojeći nervozno dovoljno daleko da nitko ne viče na njega.
- Sjetite se da je zadnji put-
- Nismo ga ispustili namjerno - zareza Han. - Ako radije želi čekati Lukea,
neka izvoli.
Artoo ponovo nešto procvrkuće. - Kaže da to neće biti potrebno - reče
vrsno Treepio.
- Ima puno povjerenje u vas.
- Baš mi je to drago čuti - reče Han. Nažalost nije bilo boljih prihvatišta.
Jednog dana će to morati spomenuti tvornici “Industrijski Automaton”. -
Idemo, Lando, diži!
Ulagali su zajednički napor i udarcem koji je gotovo iščašio Hanova leđa,
izvukli droida koji se kotačima zapleo u korijenje drveta. - Evo ga - progunđa
Lando, kad su bacili droida više ili manje nježno u blato i lišće u suho korito
potoka. - Kakav je osjećaj?
Objašnjenje je ovaj put bilo duže. - Rekao je da mu se čini da su učinjena
samo minimalna oštećenja - reče Treepio. - Većinom kozmetičke prirode.
- U prijevodu: počeo je hrđati - promrmlja Han, trljajući svoja leđa dok se
okrenuo. Pet metara dalje niz korito, Luke je svojom svjetlosnom sabljom
pažljivo rezao kroz loze koje su im blokirale put. Pored njega, Chewbacca i
Mara su čučali s izvučenim oružjem, spremni upucati zmijolike životinje koje
su ponekad izašle van kad bi u njih zasjekao. Kao i sve drugo na Waylandu, i
ovo su morali naučiti na teži način.
Lando dođe do njega, odbacivši zadnji komadić korijena kiselog drveta sa
svojih ruku. - Baš je zabavno ovo mjesto, je li? -prokomentira on.
- Trebao sam bliže dovesti “Falcona” - progunđa Han. - Ili ga pomaknuti
bliže kad smo saznali da ne možemo koristiti brzocikle.
 - Da si to učinio, sad bismo vjerojatno izbjegavali Imperijske patrole, a ne
kiselo korijenje i zmijolike loze - reče Lando. - Osobno mislim da je ovako
bolje.
- Vjerojatno si u pravu - Han se nevoljko složi. Nedaleko od njih nešto je
ispustilo komplicirani zvižduk, a nešto drugo ga je uzvratilo. Pogledao je u
tom smjeru, ali između grmlja i loza i dvije različite razine drveća, nije ništa
vidio.
- Ne zvuči kao grabežljivac - reče Lando.
- Možda. - Han pogleda preko ramena na mjesto gdje je Treepio umirivao
Artooa, dok je pregledavao zdepastog droida na najnovije opekline kiselinom.
- Hej, kratkić! Zaposli svoje skenere.
Artoo poslušno istegne svoju antenu i poče ju micati naprijed-natrag.
Minutu sije nešto kvocao, a onda nešto brbljao. - Kaže da u okolici od
dvadeset metara nema velikih životinja - reče Treepio. Izvan toga-
- Ne može skenirati kroz šipražje - Han završi umjesto njega. To je
postajao već dosta poznat razgovor. - Hvala.
Artoo uvuče svoje senzore, te nastavi svoj razgovor s Treepiom. Sto
misliš, kamo su svi nestali? - upita Lando.
- Misliš, grabežljivci? - Han zatrese glavom. - Nemam pojma. Možda na
isto mjesto kamo i domoroci.
Lando pogleda uokolo, lagano izdišući između zuba. - Ne sviđa mi se to,
Han. Do sad bi već morali znati da smo tu. Što čekaju?
- Možda se Mara prevarila u vezi s nj ima - sumnj ičavo predloži Han. -
Možda je Imperiju dojadilo dijeliti planet s još nekim, pa su ih izbrisali.
- Baš vesela pomisao - reče Lando. - Ali to još uvijek ne Objašnjava zašto
nas grabežljivci izbjegavaju zadnja dva i pol dana.
- Ne - složi se Han. Ali Lando je bio u pravu: tamo vani ih je nešto zaista
promatralo. Osjećao je to duboko u svojoj utrobi. Nešto, ili netko. - Možda su
oni koji su preživjeli prvu bitku obavijestili druge da nas puste na miru.
Lando puhne. - Ta stvorenja su bila gluplja od svemirskih puževa, i ti to
znaš.
Han slegne ramenima. - Bila je to samo pomisao.
Ispred njih nestao je zeleni sjaj kad je Luke ugasio svoju sablju. - Izgleda
čisto - nježno ih pozove. - Izvukli ste i Artooa?
- Da, čitav je - reče Han, dolazeći iza njih. - Ima li zmija?
 - Ne i ovaj put. - Luke pokaže svojom sabljom na jedno drvo uz korito
potoka. - Ali izgleda da smo propustili pozabaviti se s još jednom grupom
kandžastih ptica.
Han pogleda. Tamo na nižim granama bilo je još jedno gnijezdo od blata i
trave veličine tanjura. Dan prije Treepio se očešao o jednoga, a Chewbacca je
još uvijek liječio rane koje je zadobio u lijevu ruku prije nego što su uspjeli
ubiti pištoljem ili sabljom ptice grabljivice koje su izašle iz njega. - Ne dirajte
to - upozori on.
- U redu je, prazno je - uvjeri ga Luke, gurkajući ga vrškom svoje sablje. -
Vjerojatno su odselili.
- Da - reče Han polako, približivši se korak k gnijezdu. - Baš.
- Nešto nije u redu?
Han ga pogleda. - Ne, nema problema - reče on, dobro se trudeći da zvuči
opušteno. - Zašto?
Iza Luka, Chewbacca progrmi duboko u grlu. - Idemo dalje - doda Han
prije nego što je Luke stigao nešto reći. - Želim odmaći malo dalje prije nego
što se smrači. Luke, ti i Mara uzmite droide i krenite naprijed. Chewie i ja
ćemo preuzeti pozadinu.
Lukeu se to nije sviđalo, vidjelo mu se na dječačkom licu. Ali je samo
kimnuo. - Dobro. Idemo, Treepio.
Krenuli su niz korito, a Treepio se po običaju žalio cijelo vrijeme. Lando
je dobacio Hanu jedan od svojih pogleda, ali ih je slijedio bez prigovora.
Pored njega, Chewbacca je progrmio s pitanjem. - Saznat ćemo što se
dogodilo sa kandžastim pticama? - To mu je Han rekao dok je gledao prema
gnijezdu. Nije izgledalo oštećeno, kako bi da ga se dočepao grabljivac. - Ti
možeš nanjušiti svježe meso deset koraka uz vjetar. Počni njušiti.
Ispalo je da ne treba puno Wookijevskih lovačkih vještina. Jedna od ptica
je ležala uz grm na drugoj strani drveta, krila rastegnutih i krutih. Vrlo mrtva.
- Što misliš? - upita Han Chewbaccu, dok je ovaj oprezno podigao pticu. -
Neki grabežljivac?
Chewbacca promrmlja negativan odgovor. Izvukao je svoje pandže za
penjanje iz pokrivala, te ispitivao tamno-smeđu mrlju na perju pod lijevim
krilom.‘Našao je porezotinu, i pažljivo ugurao jednu pandžu unutra. I zaurlao.
- Siguran si da je to nož? - namršti se Han, provirujući prema rani. - Ne
nekakva pandža?
Wookie ponovo zaurla, pokazujući očito: da je pticu ubio grabežljivac, ne
bi smjelo ostati ništa do perja i kostiju.
- Točno - zlovoljno komentira Han dok je Chewbacca bacio pticu pored
grma. - Toliko o nadama da su domoroci otišli. A vjerojatno su i jako blizu.
Chewbacca zaurla očito pitanje. - Nemam pojma - reče mu Han. - Možda
nas još uvijek provjeravaju. Ili čekaju pojačanje.
Wookie progunđa, pokazujući na pticu, pa Han još jednom pogleda. Bio je
upravu: način na koji je rana bila smještena značilo je da su joj krila bila
otvorena kad je ubijena. Što znači da je ubijena u letu. Jednim ubodom. - U
pravu si; neće im trebati nikakvo pojačanje - složi se. - Hajde, moramo stići
ostale.
Solo je htio da nastave dok se ne smrači, ali nakon još jedne nesuglasice
između Skywalkerovog astro-mehaničkog droida i još jedne mreže kiselih
loza, Luke je odustao i predložio da stanu.
- Onda, što kažeš? - upita Mara nakon štojeLuke spustio svoju naprtnjaču
pored njezine i rastegnuo mišiće ramena. - Morat ćemo to nositi?
- Mislim da ne - reče Skywalker, pogledavši iza ramena gdje su Calrissian
i Wookie prevrnuli R2-a na bok i igrali se njegovim kotačima. - Chewie misli
da bi to možda mogao popraviti.
- Trebao bi to zamijeniti za nešto što nije namijenjeno putovanju na ravnoj
metalnoj palubi.
- Ponekad si poželim - prizna Luke, te sjedne pored nje. - Ali kad se sve
uzme u obzir, dobro mu ide. Trebala si vidjeti kako daleko je došao preko
Tatooine pustinje prvu noć kad sam ga dobio.
Mara pogleda preko droida Soloa koji je namještao svoju vreću za
spavanje i oprezno promatrao šumu oko njih. - Hoćeš mi reći o čemu ti je
Solo pričao prije? Ili je to nešto što ne trebam znati?
- On i Chewie su pronašli jednu od kandžastih ptica iz onog praznog
gnijezda - reče Skywalker. - Ona blizu druge skupine loze kroz koju smo
danas morali proći. Ubijena je ubodom nožem.
Mara proguta, prisjećajući se nekih priča koje je čula kad je bila ovdje s
Carem. - Vjerojatno Myneyrshi - reče ona. - Takva vrsta borbe izbliza
oštricom trebala je postati umjetnost.
- I što su oni mislili o Imperiju?
- Kao što sam ti prije rekla, ne vole ljude - reče mu Mara. -Počevši s
onima koji su došli kao kolomjalci davno prije nego što je Car pronašao
planet.
 Pogleda u Skywalkera, ali on je nije gledao. Buljio je u nešto, čelom malo
naboranim.
Mara duboko udahne, protežući se sa Silom koliko jako je mogla. Zvuči i
mirisi šume pleli su se u njezin um, izravnavajući se s ukupnom slikom života
oko nje. Drveće, grmlje, životinje i ptice…
I tamo, na samom rubu njezine svijesti, bila je još jedna misao. Strana,
nečitljiva… ali svejedno misao.
- Četvorica njih - Skywalker reče tiho. - Ne. Pet.
Mara se namršti, koncentrirajući se na osjećaj. Bio je u pravu: tamo vani
bilo je više nego jedan um. Ali nije baš mogla razdvojiti različite komponente
iz ukupnog osjećaja.
- Pokušaj tražiti odstupanja - promrmlja Skywalker. - Način na koji se
umovi razlikuju jedan od drugog. To je najbolji način da ih razlučiš.
Mara je pokušala, i zasmetalo ju je kad se iznenadila otkrivši da je u
pravu. Postojao je i drugi um… i treći…
Odjednom su nestali. Oštro pogleda Skywalkera. - Ne znam - reče polako,
još uvijek se koncentrirajući. - Valovi osjećaja, a onda su nestali.
- Možda nisu znali da smo tu - oklijevajući predloži Mara, ali je znala dok
je to izgovarala koliko je to nevjerojatno. Između Wookievog urlanja na sve
što im je prišlo i zanovijetanja protokolarnog droida na sve ostalo, bilo je
pravo čudo da cijeli planet nije znao da su tu.
- Ne, znali su - reče Skywalker. - Zapravo, siguran sam da su nam dolazili
ravno ususret kad su-
Zatrese glavom. - Htio sam reći kad ih je nešto preplašilo. Ali to nema
smisla.
Mara pogleda iznad sebe u svod od duplog lišća. - Misliš da smo negdje
pokupili Imperijsku patrolu?
- Ne - Skywalker je bio siguran. - Znao bih da je o okolici bilo kakvo
drugo ljudsko biće.
- Mogu si misliti kako je to korisno - promrmlja Mara.
- To je samo stvar vježbe.
Dobaci mu postraničan pogled. Nešto čudno je bilo u njegovom glasu. -
Što bi to trebalo značiti?
Napravio je grimasu, brzo stisnuvši usta. -Ništa, samo… Mislio sam na
Leine blizance. O tome kako ću ih morati podučavati jednog dana.
 - Brine te kad započeti?
Zatrese glavom. - Brine me da li ću to uopće moći učiniti.
Mara slegne ramenima. - A što možeš učiniti? Možeš ih naučiti kako da
čuju misli, miču predmete i koriste svjetlosne sablje. To si radio i sa sestrom,
nisi?
- Da - složi se on. - Ali to je bilo onda kad sam mislio da je to sve. To je
zapravo samo početak. Bit će jaki u Sili, a s tom snagom dolazi odgovornost.
Kako da ih tome naučim? Kako da ih naučim mudrosti i samilosti i kako da
ne zloupotrebljavaju svoju moć?
Mara je proučavala njegov profil dok je gledao u šumu. Ovo nisu bile
samo igre riječi: on se nije šalio. To je sigurno bila strana herojskog,
plemenitog, nepogrešivog Jedija koju ona još nije vidjela.
Kako bilo tko može naučiti nekoga drugoga te stvari? - reče ona.
Većinom primjerima, pretpostavljam.
Razmislio je o tome, nevoljko kimnuvši. - Vjerojatno je tako. Koliko si
Jedijevskog treniranja primila od Cara?
UBIT ĆEŠ LUKE A SKYWALKERA.
- Dovoljno - reče ona kratko, otresajući zvuk riječi iz njezine glave i
pokušavajući ugasiti bljesak reflektivne mržnje koja je dolazila s njima. -
Samo osnove. Zašto? Provjeravaš mudrost i samilost?
- Ne-oklijevajući reče on. -Ali budući da imamo još nekoliko dana prije
nego stignemo do planine Tantiss, možda bi bilo dobro da ih ponovimo. Znaš,
ko neki tečaj ponavljanja znanja.
Pogledala ga je, dok je ledena hladnoća prošla kroz nju. Bio je samo malo
preležeran što se ovoga tiče… - Jesi li vidio nešto što nam prethodi? - upita
sumnjičavo.
- Ne baš-reče on. Ali ponovo mali znak oklijevanja. -Nekoliko slika koje
nisu imale nikavog smisla. Mislim da bi bila dobra ideja da si što jača u Sili
prije nego što uđemo unutra.
Ona pogleda od njega. UBIT ĆEŠ LUKEA SKYWALKERA. - I ti ćeš biti
tamo - podsjeti ga. - Zašto moram biti jaka u Sili?
- Za koju god svrhu te sudbina pozove - reče on tihim, ali mirnim glasom.
- Do zalaska sunca je-još negdje sat vremena. Bolje da započnemo.
Wedge Antilles sklizne u svoju stolicu na dugačkoj polu-okrugloj klupi
pored ostalih zapovjednika odreda zvjezdanih lovaca, istovremeno
pogledavajući uokolo ratne sobe zvjezdane krstarice. Već je bila dobrana
gužva, a još ih je pristizalo. Što god da je Ackbar planirao, bit će veliko.
- Bok, Wedge - netko progunđa pozdrav dok je sjedao pored Wedgea. -
Baš lijepo da si tu.
Wedge ga pogleda, blago iznenađen. Bio je to Pash Cracken, sin
legendarnog Generala Airena Crackena, i jedan od najboljih zapovjednika
zvjezdanih lovaca u tom poslu.
- I ja bih isto mogao reći za tebe, Pash - reče on. - Mislio sam da si u
Atravis sektoru, čuvaš komunikacijski centar Vanjskog Ruba.
- Nisi baš upoznat - reče Pash strogo. - Generis je pao prije tri dana.
Wedge se zabulji u njega. - Nisam čuo - ispriča se. - Je li bilo gadno?
- Dosta loše - reče Pash. - Izgubili smo cijeli komunikacijski centar, više-
manje netaknut, i većinu nabavnih skladišta flote ovog sektora. A na
pozitivnoj strani, nismo im ostavili nikakve brodove kojima bi se mogli
poslužiti. A na putu van smo uspjeli napraviti dovoljnu gužvu, tako da je
General Kryll uspio izvući brod “Travia Chan” i ljude u njemu od kolektivnog
preuzimanja.
- I to je nešto, pretpostavljam - reče Wedge. - Čime su vas pobijedili:
brojčano ili u taktici?
- Obadvoje - reče Pash s grimasom. -Ne vjerujem daje Thrawn bio tamo
osobno, ali je svakako isplanirao taj napad. Moram ti reći, Wedge, da su oni
njegovi klonovi nešto najjezovitije s čim sam se dosad suočio. To je kao da se
boriš protiv zvjezdanih jurišnika: ista bijesna predanost, ista hladnokrvna
borba, s preciznošću jedne mašine. Jedina razlika jest da su sad svugdje,
umjesto da se bave samo dužnošću udarne brigade.
- Pričaj mi o tome - trijezno se složi Wedge. - Mi smo se morali boriti
protiv dva odreda tih TIE boraca u prvom napadu na Qat Chrystac. Izvodili su
trikove za koje nisam mislio da su TIE-ovci sposobni.
Pash kimne. - General Kryll misli da Thrawn vjerojatno bira svoje
najbolje ljude da budu uzorci za kloniranje.
- Bio bi glup da to radi drugačije. Što je s Varthom? Je li i on to shvatio?
- Ne znam - reče Pash. - S njim smo izgubili vezu tijekom povlačenja. Još
uvijek se nadam da se uspio probiti kroz obruč i priključiti se jednoj od
jedinica na Fedjei ili Ketarisu.
Wedge pomisli na šačicu puta kad se suočio s Krilnim zapovjednikom
Varthom zbog nečega, obično rezervnih dijelova ili održavanja. Bio je to
ogorčen tiranin, oprezan na riječima, sa jedinim talentom koji ga je izvlačio, a
to je bilo da je mogao riskirati svoje zvjezdane lovce sa nevjerojatne šansama
i opet ih izvuči. -Ma, uspjet će on - reče Wedge. Pretvrdoglav je da bi se samo
prevrnuo i umro, kako bi to odgovaralo Imperiju.
- Možda. - Pash kimne prema središtu sobe. - Izgleda da možemo početi.
Wedge se okrene, kako je utihno žamor oko njih. Admiral Ackbar je
stajao pored holo stola, a s njegovih strana General Crix Madine i Poručnik
Bren Derlin.
- Časnici Nove Republike - ozbiljno ih pozdravi Ackbar, dok su se
njegove velike Mon Calamarijevske oči rotirale tako da upije cijelu ratnu
sobu.
- Nikoga od vas ne treba podsjetiti da se u prošlih nekoliko tjedana naš rat
protiv ostataka Imperija pretvorio iz onoga što smo nekoć zvali “čišćenje” u
borbu za goli opstanak. U ovom času, prednost u sredstvima i osoblju je još
uvijek na našoj strani, ali čak i dok ovo govorim, ta prednost bi mogla prijeći
na drugu stranu. Manje su vidljivi, ali zato ne manje ozbiljni načini kojima
Veliki Admiral Thrawn pokušava potkopati našu odlučnost i vjeru. Vrijeme je
da oba aspekta ovog napada bacimo Imperiju natrag u lice. -Pogleda u
Madinea. - Generale Madin.
- Pretpostavljam da ste svi izviješteni o inventivnom obliku opsade koju
su Imperijalci stvorili oko Coruscanta - reče Madine, nježno udarajući
svjetlosnim pokazivačem po dlanu. - Bilo je napretka u odstranjivanju
skrivenih asteroida, ali ono što im stvarno treba jest kristalna zamka
gravitacijskog polja. Nama je dodijeljen zadatak da im nabavimo jednu.
- Zvuči zabavno - promrmlja Pash.
- Tiho - promrmlja natrag Wedge.
- Obavještajna služba je otkrila tri - nastavi Madine. - Naravno, sve tri u
prostoru kojeg drži Imperij. Ona do koje je najjednostavnije doći je na
Tangrenu, i tamo služi u čuvanju baze Ubiqtorate koju sad podižu. Okolo je
mnogo tereta i brodova koji grade, ali malo borbenih brodova. Uspjelo nam je
ubaciti nekoliko naših ljudi među posade s teretom, i oni izvješćuju da je
mjesto spremno za preuzeti.
- Zvuči dosta slično Endoru - komentira netko na klupi nasuprot Wedgeu.
- Kako možemo biti sigurni da to nije zamka?
- Zapravo, prilično smo sigurni da jest zamka. - reče Madine zategnutog
smiješka. - Umjesto toga idemo zato na ovo mjesto.
Uključi prekidač. Iz centra stola podigao se holo projektor, a u zraku iznad
njega pojavio se shematski prikaz.
- Imperijsko brodogradilište na Bilbringiju - reče Medine. – I znam što si
svi govorite; veliko je, dobro branjeno, i što, na svijetu, su si zamislili ti
vrhovni zapovjednici? Odgovor je jednostavan: veliko je, dobro branjeno, i
zadnje mjesto gdje bi Imperijalci očekivali napad.
- Štoviše, ako uspijemo, ozbiljno ćemo uništiti njihove mogućnosti
gradnje brodova - doda Ackbar. - Kao i pobiti vjerovanje da je Veliki Amiral
Thrawn nepogrešiv.
Pod pretpostavkom daje Thrawn zaista bio pogrešiv. Wedge je razmišljao
da to istakne, ali je odustao. Tako-i-onako su svi vjerojatno mislili isto.
- Operacija će se sastojati od dva dijela-Medine nastavi. -Ne telimo
razočarati Impenjalce kad već planiraju zamku za nas na Tangrenu, pa će
Poručnik Derlin biti zadužen za prijevaru da je taj ssustav naša prava meta.
Dok on to čini, Admiral Ackbar i ja ćemo organizirati pravi napad na
Bilbringi. Pitanja?
Uslijedio je trenutak tišine. Tada Pash podigne svoju ruku. -Što će se
dogoditi ako Imperijalci krenu u protuobranu Bilbringija i u potpunosti
ignoriraju napad na Tangrene?
Madine se tanko nasmije. - To bi nas jako razočaralo. U redu, gospodo,
moramo organizirati napad. Počnimo.
Spavaća soba je bila mračna i tiha, mrmljajući slabim noćnim zvukovima
Carskog Grada vani, i malo nježnijim zvukovima uspale djece kroz sobu.
Slušajući te zvukove, udišući poznate mirise doma, Leia je buljila u strop i
pitala se što ju je probudilo.
- Trebate li nešto, Gospo Vader? - meki Noghri glas dopre iz sjene pored
vrata.
- Ne, Mobvekhar, hvala - reče Leia. - Nije napravila nikakav zvuk; mora
da je primijetio promjenu u njezinom disanju. - Oprosti, nisam ti mislila
smetati.
Niste - uvjeri ju Noghri. - Nešto vas muči?
- Ne znam - reče ona. Sad joj se počelo vraćati. - Mislim da ..im ne baš
sanjala. Bio je to više podsvjesni bljesak uvida. Djelić zagonetke koji
pokušava doći na svoje mjesto.
- Znate li koji komadić?
Leia zatrese glavom. - Ne znam čak ni koja zagonetka.
- e li imalo veze sa opsadom kamenja na nebu iznad? - upita Mobvekhar. -
Ili sa zadatkom vašeg muža i Vaderovog sina?
- Nisam sigurna - reče Leia, mršteći se u tami i koncentrirajući se na
kratkoročne tehnike poboljšanja sjećanja koje ju je Luke naučio. Polako,
napola zapamćene slike iz sna su bivale oštrije. -Bilo je to nešto što je Luke
rekao. Ne. Nešto što je Mara rekla. Nešto što je Luke napravio. Nekako se oni
uklapaju zajedno. Ne znam…, ali znam da je važno.
- Onda ćete pronaći odgovor - reče čvrsto Mobvekhar. - Vi ste Gospa
Vader. Mal’ary’ush Gospodara Vadera. Postići ćete svaki cilj koji si postavite.
Leia se nasmiješi u tami. Nisu to bile samo riječi. Mobvekhar i drugi
Noghri su to zaista vjerovali. - Hvala - reče ona, duboko udahnuvši i
osjećajući obnavljanje vlastitog duha. Da, uspjet će. Ako ni iz bilo kojeg
drugog razloga, onda stoga da opravda povjerenje koje su Noghri imali u nju.
Kroz sobu je osjećala nemir i rastuću glad, što je značilo da će se blizanci
uskoro probuditi. Posežući pored svoje napola skrivene svjetlosne sablje
ispod jastuka, izvukla je ogrtač. Što god da je bio taj dio zagonetke na kojeg
je naletjela, morat će pričekati do jutra.
 GLAVA 20

Posljednji preživjeli pobunjenički brod zabljesnuo je u lažnom pokretu i

nestao u hiper-svemiru… i nakon trideset-satne borbe, srce Kanchen sektora
je napokon bilo njihovo. - Osigurajte flotu od punog borbenog statusa,
kapetane - zapovijedi Thrawn, glasom okrutno zadovoljnim dokje stajao
pored bočne osmatračnice broda. Prestrojavanje za bombardiranje planeta, i
neka Kapetan Harbid prenese uvjete predaje vladi Xa Fel.
- Na zapovijed - reče Pellaeon, utipkavajući naređenje.
Thrawn mu napola okrene lice. - A slijedeću poruku prenesi svim
brodovima - doda on. - Izvrsno ste to izveli.
Pellaeon se nasmiješi. Da, Veliki Admiral je zaista znao voditi svoje ljude.
- Na zapovijed - reče on i prenese poruku. Svjetlo se upalilo na njegovoj
ploči: poruka je upravo stigla iz dešifriranja. Povukao ju, preletio pogledom
preko nje.
- Izvještaj iz Tangrena? - upita Thrawn, još uvijek pogledavajućina
bespomoćan svijet ispod njih.
- Da, gospodine - kimne Pellaeon. - Pobunjenici su poslali još dva
teretnjaka u sustav. Dugo-dometni skeneri tvrde da su Pobunjenici nešto
iskrcali u vanjskom sustavu na putu unutra, ali Obavještajna služba još nije
uspjela otkriti što je to.
- Uputi ih da i ne pokušavaju - reče Thrawn. - Ne želimo uplašiti našu
lovinu.
Pellaeon kimne, još jednom se diveći sposobnosti Velikog Admirala da
pročita svoje protivnike. Do prije dvadeset sati bio bi se zakleo da
Pobunjenici neće biti dovoljno smjeli i žrtvovati toliko vojnika samo za
postrojenje kristalne zamke. Očito su bili dovoljno smjeli.
- Također primamo izvještaje o Pobunjeničkim brodovima kako mirno
plove prema Tangrene području - reče on, još jednom preletjevši preko
izvještaja. - Ratni brodovi, zvjezdani lovci, pomoćne letjelice - cijeli
dijapazon.
- Dobro - reče Thrawn. Ali način na koji je sklopio ruke iza leđa, odavao
je da ga nešto zaokuplja i muči.
Na Pellaeonovoj ploči se pojavi poruka: Xa Fclova vlada je prihvatila
Harbidove uvjete. - Poruka iz “Death’s Head”, Admirale. Xa Fel se predao -
reče on.
- Neočekivano - reče Thrawn. - Obavijesti Kapetana Harbida da će on
nadgledati slijetanje i prestrojavanje. Vi ćete, Kapetane, prekonfigurirati flotu
u obrambenu formaciju dok se ne osigura obrana planeta.
- Na zapovijed-namršti se Pellaeon Admiralu iza leđa. -Nešto nije u redu,
Admirale?
- Ne znam - reče Thrawn polako. - Bit ću u svojoj osobnoj sobi za
zapovijedi, Kapetane. Pridružite mi se tamo za jedan sat.
Okrene se i počasti Pellaeona zategnutim smiješkom. - Možda ću do onda
imati odgovor na to pitanje.
Gillespee završi s čitanjem i preda informatičku pločicu preko stola
Mazzicu. - Ne prestaješ me iznenađivati, Karrde - reče glasom dovoljno jakim
da nadglasa buku točionice kave u pozadini. - Gdje, na svijetu, si samo
iskopao te podatke?
- Uokolo - reče Karrde, neodređeno mahnuvši rukom. - Tako, uokolo.
- To mi ništa ne govori - požali se Gillespee.
- Nisam ni mislio da bi ti trebalo nešto značiti - reče suho Mazzic,
vraćajući pločicu Karrdeu. - Slažem se, jako je zanimljivo. Pitanje je samo,
možemo li vjerovati u to.
- Informacija je pouzdana - reče Karrde. - Moje tumačenje je ono što je u
pitanju.
Mazzic zatrese glavom. - Ne znam. Meni se to čini dosta očajničkim
potezom.
- Ne bih rekao očajničkim - usprotivi se Karrde. - Možeš to nazvati
povratkom hrabrim taktikama po kojima je Pobunjenički Savez bio poznat.
Osobno, mislim da je ovakav potez odavna zastario; dopustili su si biti na
obrambenoj strani malo predugo nego što su trebali.
- To ne mijenja činjenicu, da ako ovo ne uspije, izgubit će mnogo brodova
- istakne Mazzic. - Čak i do dvije cijele sektorske flote, ako je za vjerovati
ovim brojevima.
- Istina - složi se Karrde. - Ali ako uspiju, dobili su veliku pobjedu nad
Thrawnom i jednako podizanje vjere u sebe. Da ne spominjem kristalnu
zamku.
- Da, to je druga stvar - doda Gillespee. - Za što im zapravo Ireba kristalna
zamka?
 - Navodno to ima veze s tim zašto je Coruscant zatvoren za javni prijevoz
u posljednjih nekoliko dana - reče Karrde. - To je sve što ja znam.
Mazzic se nasloni u svojoj stolici i fiksirano pogleda Karrdea
sumnjičavim pogledom. - Zaboravi za što ga trebaju. Što predlažeš da mi
učinimo po tom pitanju?
Karrde slegne ramenima. - Meni se čini da je Nova Republika poprilično
očajna da se dočepa kristalne zamke gravitacijskog polja. Ako su voljni boriti
se za nju, pretpostavljam da će biti još više voljni platiti za nju.
- Zvuči razumno - složi se Mazzic. - Što onda želiš da mi učinimo? Da se
ušuljamo na Tangrene prije nego oni stignu?
- Ne baš - Karrde zatrese glavom. - Mislio sam dok svi budu zauzeti
borbom na Tangreneu, mi bi pokupili kristalnu zamku na Bilbringiju.
Mazzic smiješak nestade. - Šališ se.
- Nije loša ideja, zapravo - doda Gillespee, u vrtlogu ispijajući ostatke
pića iz svoje čaše. - Šmugnemo prije nego napad počne, zgrabimo zamku i
bježimo.
- Kroz pola Imperijske flote? - priupita Mazzic. - Ma, dajte, vidio sam
njihovu oružanu snagu.
- Sumnjam da će tamo biti makar i osnovna obrana - Karrde podigne
obrvu. - Osim ako misliš da Thrawn to neće očekivati i pripremiti se za taj
potez Nove Republike na Tangreneu.
- Imaš pravo - prizna Mazzic. - Ne mogu si priuštiti pobjedu Nove
Republike tamo, zar ne?
- Posebno ne na Tangreneu - kimne Karrde. - Bel Iblis ih je tamo već
jednom uspješno potukao.
Mazzic promrmlja i uzme ispred njega informatičku pločicu. Karrde ga
pusti da ponovo pročita podatke i analizu, ležerno pogledavši točionicu kave
dok je čekao. Blizu glavnog ulaza, Aves i Gillespeev poručnik Faughn su
sjedili za jednim stolom, i dosta dobro bili neuočljivi. Preko puta na stražnji
ulaz, Mazzicov tjelohranitelj Shada igrao je ulogu zavodljivog domaćina za
Dankina i Torvea, a cijelu tu rutinu s cerenjem su pratili Rappapor i Oshay,
još dvojica Gillespeevih ljudi. Još tri stola s potpornim silama bila su
raštrkana po točionici, upućeni i spremni. Ovaj put nitko ne riskira s
Imperijskim miješanjem.
- Neće biti lako - napokn upozori Mazzic. - Thrawn je bio bijesan zbog
onog napada kojeg smo izveli. Do sad su vjerojatno preuredili cijelo svoje
osiguranje.
 - Još bolje - reče Karrde. - Znači da još nisu našli rupe u sistemu. Jeste li
za ili niste?
Mazzic pogleda u informatičku pločicu. - Ja bih možda mogao biti -
promrmlja on. - Ali samo ako zasigurno znaš kad će biti ovo na Tangreneu.
Ne bih htio Thrawna ni sto svjetlosnih godina blizu Bilbringija kad mi
udarimo.
- To ne bi trebao biti problem - reče Karrde. - Znamo sustave gdje Nova
Republika sakuplja svoje trupe. Poslat ću nekoga da malo pronjuška, pa ćemo
vidjeti.
- Što ako ništa ne pronađu?
Karrde se nasmiješi. -Tako-ionako nas Ghent mora upisati na njihovu
platnu listu Dok god je u sistemu, mogao bi pogledati i njihove planove za
bitku.
Za trenutak Mazzic je samo buljio u njega. A onda, iznenada se prestao
mrštiti i zapravo se smijuljio. - Znaš, Karrde, nikad nisam vidio nikoga da
toliko riskira. U redu. Pristajem.
- Drago nam je da si s nama - kimne Karrde. - Gillespee?
- Već sam vidio Thrawnove klonove u akciji - Gillespee ga sumorno
podsjeti. - Možeš se kladiti da pristajem. Uostalom, ako pobijedimo, možda
bih mogao povratiti onu zemlju koju mi je Imperij ukrao na Ukiu.
- Založit ću se za tebe kod Nove Republike - obeća Karrde. - Onda,
dogovoreno. Vodim “Wild Karrdea” na Coruscant, ali ću ostaviti Avesa da
koordinira moj dio grupe za napad. On će vam dati plan kad se prijavite.
- Zvuči dobro - reče Mazzic dok su se svi podigli. - Znaš, Karrde, samo se
nadam da ću doživjeti dan kad te Nova Republika sustigne. Bilo da ti daju
medalju, ili te ubiju; u oba slučaja bit će to odlična predstava.
Karrde mu se nasmiješi. - Ja se nadam da ću taj dan i ja biti tamo - reče
on. - Ugodne letove, gospodo. Vidimo se na Bilbringiju.
U daljini iznad, blistavi zeleni turblaserski bljesak pojurio je prema dolje
iz zamagljenog zvjezdanog razarača. Lagano se razlio preko nevidljivog
energetskog štita, zatim opet pojavio malo dalje, nastavljajući putanju-
- Stanite - reče Admiral Drayson.
Slika se zaustavila, maglovit bljesak turbolaserske vatre izgledao je
našiljeno i umjetno zaustavljen na glavnom ekranu. -Ovdje se ispričavam za
kvalitetu - reče Drayson i priđe bliže da pokaže mjesto svojim svjetlosnim
pokazivačem.
 - Makrobinokularne snimke se mogu poboljšati samo onoliko prije nego
što se algoritmi počnu raspadati. Ali i bez toga, mislim da svi vidite što se
događa. Eksplozija zvjezdanog razarača zapravo ne probija planetarni štit
Ukia. Ono što se čini kao ta ista eksplozija je zapravo drugi hitac, ispaljen iz
sakrivenog broda s unutarnje strane štita.
Leia proviri prema maglovitoj slici. Njoj se to nije činilo baš tako očito. -
Jeste li sigurni? - upita ona.
- Potpuno siguran - reče Drayson, dodirujući svojim svjetlosnim
pokazivačem prazni prostor između eksplozije i nastavljene zelene vatre. -
Imamo spektralne podatke i one o energetskoj liniji na samim zrakama: ali
ovaj rascjep sam po sebi nam je dovoljan dokaz.Ovo je masa drugog broda;
vjerojatno laka krstarica klase Carrack, sudeći po veličini.
Spustio je svoj pokazivač i ogledao se po stolu. - Drugim riječima, novo
super-oružje Imperija nije ništa do jako pametne prijevare.
Leia se sjetila sastanka u sobi Admirala Ackbara, onda kad je bio pod
sumnjom za izdaju. - Ackbar je jednom upozorio Hana i mene da će Veliki
Admiral jednom pronaći načina da iskoristi štit za skrivanje protiv nas.
- Mislim da nećete naći nikoga tko bi vam tu proturiječio - kimne
Drayson. - U svakom slučaju, ovo bi trebao biti kraj baš ovog poteza. Poslat
ćemo upozorenje svim planetarnim trupama, da ako to Imperij ponovo
pokuša, sve što treba učiniti jest uputiti vatru zasićenja na mjesto gdje se čini
da ekplozije turbolasera probijaju štit.
- Prijevara ili ne, ali bila je to impresivna predstava - komentira Bel Iblis.
- Položaj i tempiranje su odlično uređeni. Što misliš Leia, je li se onaj ludi
Jedi Luke sukobio s nekim na Jomarku?
- Mislim da u to nema nikakve sumnje - reče Leia, lagano zadrhtavši. -
Već smo vidjeli takvu koordinaciju između snaga u Thrawnovim ranijim
kampanjama. A preko Mare znamo da C’baoth i Thrawn rade zajedno.
Spomenuti Marino ime je bila pogreška. U sobi se osjetilo općenito,
neudobno premještanje u stolicama oko stola kako su se emocije malo
ohladile. Svi su čuli Leiu kako opravdavajednostranu odluku o Marinom
puštanju, i nikome se nije svidjelo.
Bel Iblis je prvi prekinuo čudnu tišinu. - Odakle je došla ova
makrobinakularna snimka, Admirale?
- Od onog krijumčara, Talona Karrdea - reče Drayson. Dobaci Lei
značajan pogled. - Još jedan stranac koji je došao nudeći vrijedne informacije
koje se nisu isplatile.
 Leia se naježi. - To nije pošteno - inzistirala je. - Činjenica da smo izgubili
Katana flotu nije Karrdeova krivica. - Pogledala je u Vijećnika Fey’lyau, koji
je tiho sjedio za stolom i odrađivao privatnu pokoru. Da se Fey’lya nije toliko
zaželio moći…
Opet je pogledala u Draysona. - Nije nitko bio kriv - dodala je tiho,
puštajući da zadnji ostaci zamjerki Fey’lyau oteku. Priznanje njegovog
neuspjeha je već paraliziralo Bothanca. Nije smjela dopustiti da bijes zbog
lošeg djela učini isto i njoj.
Bel Iblis pročisti grlo. - Mislim da ono što Leia pokušava reći jest da smo
bez Karrdeove pomoći mogli izgubiti više nego samo Katana flotu. Što god
da mislili općenito o krijumčarima, ili posebno o Karrdeu, dužni smo mu.
- Baš zanimljivo da to kažete, Generale - reče Drayson suho. -Karrde
misli isto tako. U zamjenu za ovu snimku i još neke druge sitne informacije,
on se liberalno povukao iz posebne platne liste Nove Republike. - Opet
pogleda u Leiu. - Liste koju je navodno sastavio brat Vijećnice Organe Solo.
Zapovjednik Sesfan, Ackbarov zastupnik u Vijeću, zakotrlja svoje velike
Mon Calamari oči prema Leiai. - Jedi Skywalker odobrio je isplate
krijumčaru? - rekao je ozbiljnim glasom koji je zvučao zaprepašteno.
- Tako je - potvrdi Drayson. - Naravno, posve bez odobrenja. Odmah
ćemo to zatvoriti.
- Nećete napraviti ništa takvoga - reče tihi Mon Mothmin glas sa čela
stola. - Da li je Karrde na našoj strani ili ne, očito je da nam želi pomoći.
Time je on zavrijedio našu potporu.
- Ali on je krijumčar - prigovori Sesfan.
- I Han je bio - podsjeti ga Leia. - A nekoć i Lando Calrissian. Obojica su
postali generali.
- Nakon što su se pridružili nama - proturiječi Sesfan. - Što Karrde još
uvijek nije učinio.
- Nema veze - reče Mon Mothma. Glas joj je još uvijek bio tih, ali ispod
njega se krio čelik. - Trebamo sve saveznike koje možemo dobiti. Službeno ili
drugačije.
- Osim ako nam ne namješta - mračno istakne Drayson. -Zadobije naše
povjerenje stvarima poput ove makrobinakularne snimke da bi nas poslije
mogao hraniti dezinformacijama. A u međuvremenu će baš lijepo profitirati.
- Jednostavno ćemo se morati uvjeriti kad ugledamo takvu dvostrukost -
reče mu Mon Mothma. - Ali ne vjerujem da će se to dogoditi. Luke
Skywalker je Jedi i on sigurno ima povjerenja u tog Karrdea. Za sada bismo
se trebali usredotočiti na one dijelove naše sudbine koji su u našim rukama.
Admirale Drayson, imate li najnovije izvještaje o napadu na Bilbringi?
- Da - - kimne Drayson, izvlačeći pločicu s podacima. Ubacio ju je otvor
za displej, i dok je to radio, Leia je začula tihi bip prijenosnika pored sebe.
Winter izvuče uređaj iz svog pojasa i tiho potvrdi prijem. Leia nije mogla
razaznati odgovor, ali je osjetila nagli trzaj u Winterinim osjećajima. -
Nevolje? - promrmlja.
- Da li me svi slušaju? - reče Drayson, malo preglasno. Leia se okrene
natrag, osjećajući kako joj je lice toplo, dok je Winter odgurnula stolicu i
skliznula prema vratima. Drayson dobaci bijesan pogled u njezina leđa, jer je
odlučio da se ne isplati pozivati na pravilo zatvorene sobe. Vrata se otvore na
Winterin dodir i nevidljiva osoba utisne pločicu s podacima u njezinu ruku.
Vrata se opet zatvore. - Onda? - zahtijevao je Drayson. - Vjerujem da je ovo
bilo nešto što nije moglo čekati?
- Ja sam sigurna da je moglo - reče hladno Winter, poslavši mu pogled
protiv njegovog bijesnećeg, dok se vraćala na svoje mjesto i sjela. - Za vas,
Vaše Visočanstvo - reče predajući Leiai pločicu. - Koordinate planeta
Wayland.
Val iznenađenja obišao je sobu dok je Leia uzimala karticu. -To je bilo
brzo - reče Drayson, glasom obojanim sumnjom. - Mislio sam da će to mjesto
biti puno teže naći.
Leia slegne ramenima, pokušajući potisnuti svoje vlastito bockanje
nelagode. To je i ona mislila. - Očito nije bilo.
- Pokaži nam - reče Mon Mothma.
Leia ubaci karticu u otvor i pritisne prikazivanje. Na glavnom displeju se
pojavila karta sektora, a poznata imena su lebdjela pored nekih zvijezda. U
sredini, okružen grupom neimenovanih zvijezda, jedan od sustava je svijetlio
crveno. Na dnu karte je bio kratak popis podataka o planetima i nekoliko
linija teksta. - Znači to je gnijezdo onog štakora Cara - promrmlja Bel Iblis
dok se naginjao bliže da prouči kartu. - Uvijek sam se pitao kamo je skrio sve
one sitne poslastice koje su tajanstveno nestale iz službenih skladišta i baza.
- Ako to zaista je to mjesto - promrmlja Drayson. -Pretpostavljam da
možete potvrditi da je informacija došla od Kapetana Soloa - reče Mon
Mothma, gledajući Winter.
Winter je oklijevala. — Zapravo nije došla od njega - reče ona.
Leia se namršti na nju. - Kako to misliš, nije? Je li došla od Lukea?
Mišić se trzne na Winterinom licu. - Sve što mogu reći jest da je izvor
pozdan.
Uslijedio je kratki trenutak tišine dok su to svi pokušavali probaviti. -
Pouzdan - reče Mon Mothma.
- Da - kimne Winter.
Mon Mothma dobaci pogled Leiai. - Ovo Vijeće nije naviklo da im se
uskraćuju informacije - reče ona. - Želim znati odakle su te koordinate.
- Žao mi je - reče tiho Winter. - Nije to moja tajna da bih vam je mogla
odati.
- Nego čija je to tajna?
- Ni to vam ne mogu reći?
Mon Mothmino lice se smrači. - Nema veze - Bel Iblis doda prije nego što
je mogla nešto reći. - Barem ne za sad. Da li je ovaj planet stvarni centar
kloniranja ili ne, ne možemo ništa poduzeti dok nije završena operacija na
Bilbringiju.
Leia ga pogleda. - Zar nećemo poslati nikakvo pojačanje?
- Nemoguće - zareža Sesfan, okrećući svojim velikim Mon Calamari
očima. - Svi slobodni brodovi i osoblje je dodijeljeno napadu na Bilbringiju.
Već smo ionako ostavili previše regija i sustava bez obrane.
- Osobito kad ni ne znamo je li to pravo mjesto - doda Drayson.- I to bi
mogla biti Imperijska klopka.
- Nije klopka - inzistirala je Leia. - Mara više ne radi za Imperij.-A za to
imamo samo tvoju riječ-
- I dalje nema veze - presiječe Bel Iblis svojim senatorskim glasom
rastuću svađu. - Pogledaj na dno karte, Leia - po svim znakovima njihovo
slijetanje je prošlo nezapaženo. Bi li stvarno željela riskirati taj element
iznenađenja tako da pošalješ za njima još jedan brod?
Leia osjeti kako joj se želudac steže. Nažalost, bio je u pravu.
- Onda bi se možda napad na Belbringi trebao odgoditi - reče Fel’lya. Leia
se okrene da ga pogleda, nejasno svjesna da svi za stolom čine isto. Praktički,
bio je to prvi put da je Bothanac progovorio na sastanku Vijeća otkad se
njegova pohlepa za moći srsmno srušila na Katana flotu. - Bojim se da to ne
dolazi u obzir, Vijećniče Fel’lya - reče Mon Mothma. - Osim svih priprema
koje bibile uzaludne, apsolutno je važno srediti te skrivene asteroide koji nam
vise nad glavama.
- Zašto? - zahtijevao je Fel’lya, nabor vala prešao je kroz krzno na
njegovu vratu niz ramena. -Štit nas štiti. Imamo adekvatne zalihe za mnogo
mjeseci. Imamo potpunu komunikaciju s ostatkom Nove Republike. Je li to
samo zbog straha da ne izgledamo slabi i bespomoćni?
- Izgled i percepcija su važni za Novu Republiku - podsjeti ga Mon
Mothma. - A tako je i ispravno. Imperij vlada silom i prijetnjama; mi vladamo
poticajem i vodstvom. Ne možemo dopustiti da nas se gleda kako se skrivamo
ovdje u strahu za naše živote.
- Ovo je izvan predodžbe i percepcije - inzistirao je Fel’lya, dok mu se
krzno izravnalo na zatiljku. - Bothanski narod je poznavao Cara, znao njegove
želje i ambicije, možda bolje od svih koji nisu bili njegovi saveznici i sluge. U
tom skladištu postoje stvari koje nikad ne smiju ugledati svjetlo dana. Oružja i
uređaji koje će Thrawn jednoga dana pronaći i iskoristiti protiv nas, osim ako
ga ne spriječimo.
- A to ćemo i učiniti - uvjeri ga Mon Mothma. - I to uskoro. Ali ne dok ne
oštetimo brodogradilište na Bilbringiju i dobijemo kristalnu zamku.
- A što će biti s Kapetanom Solo i bratom Vijećnice Organe Solo?
Linije oko usta Mon Mothme su se stisle. Uz svu strogu vojnu logiku,
Leia je vidjela da joj se ne sviđa ideja da ih tamo ostave. -Sve što možemo
zasad učiniti za njih jest nastaviti s našim planovima - reče ona tiho. - Privuči
pažnju Velikog Admirala na naš takozvani napad na Tangrene. - Pogleda u
Dray sona. - O kojima smo baš htjeli razgovarati. Admirale?
Drayson se opet približi displeju. - Počet ćemo s trenutačnim statusom
priprema za lažni Tangrene - reče on, paleći svoj svjetlosni pokazivač da
pozove prave displeje.
Leia postranično pogleda Fel’lya, uočivši još uvijek vidljive znakove
uznemirenosti na Bothančevu licu i pokretima krzna. Što je bilo u planini,
čega se toliko bojao da će se Thrawn dočepati? Pomislila je da je možda i
bolje da ne zna.
Pellaeon je ušao u slabo osvijetljen ulaz ispred Thrawnove osobne sobe za
zapovijedi, očima pogledavajući na sve strane. Rukh je bio tu negdje, čekajući
da ga zaskoči sa svojim Noghri igricama.
Napravio je korak prema vratima glavne komore, zatim još jedan.
Osjetio je dašak za vratom. Pellaeon se zavrti, ispruživši ruke kao u
napola zapamćenom treningu samoobrane. Nije bilo nikoga. Još jednom je
pogledao uokolo, tražeći gdje bi se Noghri mogao sakriti -
- Kaptane Pellaeon - poznati mačkoliki glas zamijaukao je iza njega.
 Opet se zavrtio. Opet nije nikoga bilo, ali i dok su mu oči pretraživale
zidove i nepostojeći zaklon, Rukh mu je opet došao iza leđa. - Očekuje vas se
- reče Noghri, pokazujući svojim vitkim nožem plaćenog ubojice prema
glavnim vratima.
Pellaeon ga divlje pogleda. Jednoga dana, obećao si je, uvjerit će Thrawna
da Veliki Admiral Imperija ne treba arogantnog stranog tjelohranitelja da ga
štiti. A kad se to dogodi, osobno će si udovoljiti i ubiti Rukha. - Hvala -
zareža i uđe.
Očekivao je da će zapovjedna soba biti ispunjena eklektičnom zbirkom
strane umjetnosti, i bio je u pravu. Sa jednom malom razlikom: čak je i
Pellaeonovo nevješto oko primijetilo dva različita slila. Bili su rasprostranjeni
uz suprotne strane sobe, a veliki taktički hologam Tangrene sustava
ispunjavao je središte sobe.
- Uđite, kapetane - pozove ga Thrawn iz dvostrukog displeja, jer je
Pellaeon zastao na pragu. - Ima li vijesti s Tangrenea?
- Pobunjenici još uvijek postavljaju snage u položaj napada - reče mu
Pellaeon, kročeći si put kroz skulpture i taktički hologram prema Thrawnovoj
zapovjednoj stolici. - Ušuljavaju se u našu zamku.
- Baš lijepo od njih. - Thrawn pokaza na svoju desnu stranu. -Umjetnost
Mon Calamarija - imenuje on. - Što mislite?
Pellaeon nabrzinu pogleda dok je stigao do dvostrukog displeja. Izgledalo
je jednako odbojno i primitivno kao i sami Mon Calamariji. - Jako zanimljivo
- reče naglas.
- Zar ne? - složi se Thrawn. - Posebno ta dva komada; sam Admiral
Ackbar ih je napravio.
Pellaeon pogleda te skulpture. - Nisam znao da se Admiral Ackbar zanima
za umjetnost.
- Samo malo - reče Thrawn. - Ove su napravljene prije nego što se
pridružio Pobunjenicima. Svejedno, pružaju dobar uvid u njegov karakter.
Kao i ove - doda on, pokazujući na lijevo. -Umjetnička djela nekoć odabrana
osobno od našeg Correlianskog protivnika.
Pellaeon ih pogleda novom zainteresiranošću. Znači senator Bel Iblis je
ove sam odabrao? - Odakle su ove, iz njegovog starog ureda u Imperijskom
Senatu?
- Ove su bile - reče Thrawn, pokazujući na najbližu grupu. -Ove su iz
njegovog doma, a neke iz njegovog privatnog broda. Obavještajna služba je
pronašla ove zapise, više-manje slučajno, u podacima našeg zadnjeg prepada
na Obro-skai. Znači Pobunjenici se približavaju našoj zamci, zar ne?
- Da, gospodine - reče Pellaeon, i bilo mu je drago da se može vratiti
nečemu što razumije. - Dobili smo još dva izvještaja o Pobunjeničkim
obrambenim brodovima kako se pozicioniraju na rubu Draukyze sustava.
- Ali ne očito.
Pellaeon se namršti. - Oprostite, Admirale?
- Mislim, da li su jako tajanstveni u svojim pripremama?-reče Thrawn
zamišljeno. - Potiho odvajaju obavještajne i potporne brodove s drugih
zadataka; miču i preslažu sektorske flote da oslobode velike brodove za
službu - takve stvari. Nikad očito. Uvijek prisiljavajući Imperijsku
Obavještajnu službu da se muči sastavljajući komadiće.
Pogleda u Pellaeona, dok su mu sjajne crvene oči blistale u slabom
svjetlu. - Kao da je Tangrene njihov pravi cilj.
Pellaeon je buljio u njega. - Hoćete reći da nije?
- Točno, Kapetane - reče Thrawn, pogledavajući prema umjetninama.
Pellaeon pogleda u hologram Tangrenea, Obavještajna služba je unijela
devedeset i četiri posto na to. - Ali ako neće napasti Tangrene, gdje onda?
- Na posljednjem mjestu gdje bismo ih inače očekivali - reče Thrawn,
posežući za prekidačem na svojoj ploči. Tangrene sustav je nestao i zamijenio
ga je.
Pellaeon osjeti kako mu vilica pada. - Bilbringi? - Izvrne oči na svog
zapovjednika. - Gospodine, to je…
- Ludo? - Thrawn uzigne svoju plavo-crnu obrvu. – Naravno da jest.
Ludilo ljudi i stranaca koji su na težak način naučili da mi nisu dorasli licem u
lice. Tako da pokušavaju iskoristiti moje taktičke vještine i uvid protiv mene.
Pretvaraju se da upadaju u moju zamku, kockajući se da ću primijetiti
profinjenost u njihovim potezima i protumačiti to kao pravu namjeru. I dok ću
si čestitati na zapažanju - pokaza na hologram Bilbringija - oni spremaju
njihov pravi napad.
Pellaeon pogleda u stare Bel Iblisove umjetnine. - Možda bi trebali
pričekati potvrdu prije nego premjestimo snage s Tangrena, Admirale -
oprezno predloži. - Možemo pojačati aktivnosti Obavještajne službe u
području Bilbringija. Ili bi to Izvor Delta mogao potvrditi.
- Nažalost, Izvor Delta je ušutkan - reče Thrawn. - Ali nema potrebe za
potvrdom. Ovo je Pobunjenički plan, i mi nećemo riskirati odavanje sa nečim
tako očitim kao pojačane aktivnosti Obavještajne službe. Oni vjeruju da su
me prevarili. Naš najvažniji zadatak jest pobrinuti se da oni i dalje vjeruju u
to.
Nemilosrdno se nasmije. - Naposljetku, Kapetane, nema razlike ako ih
razbijemo na Tangreneu ili na Bilbringiju. Nema baš nikakve razlike.
 GLAVA 21

Nakrivljen plod spiralne mahune lebdio je metar i pol ispred Mare, gotovo
je izazivajući da ga udari. Mračno ga je pogledala, držeći Skywalkerovu
svjetlosnu sablju objema rukama na neuobičajen, ali spretan način. Već je
dvaput promašila mahunu, nije to namjeravala i treći put. - Nemoj se žuriti -
upozori ju Skywalker. - Koncentriraj se i pusti da Sila teće u tebe. Pokušaj
predvidjeti njezin pokret.
Lako je njemu govoriti, mislila je ogorčeno; napokon, on je bio taj koji je
njome upravljao. Mahuna se pomakla milimetar bliže, opet je izazivajući…
I iznenada je odlučila da se umorila od ove igre. Posežući sa Silom, sama
je uhvatila mahunu. Nakratko imobilizirana, stigla se malo zatresti prije nego
što ju je probila svjetlosnom sabljom, skoro u centar. - Evo - reče, gaseći
oružje. - Uspjela sam. - Očekivala je da će Skywalker biti ljut. Na njezino
blago iznenađenje, i ne tako blagu ljutnju, on uopće nije bio ljut. - Dobro -
reče on ohrabrujuće. - Jako dobro. Teško je na taj način podijeliti pažnju
između dvije odvojene mentalne i psihičke aktivnosti. Ali ti si uspjela.
- Hvala - promrmlja, bacivši sablju od sebe prema grmlju. Lagano se
zakrivila u zraku dok ju je Skywalker izvukao na tlo svojom ispruženom
rukom. - Znači to je to? - doda ona.
Skywalker pogleda iza ramena. Solo i Calrissian su se nagnuli nad
protokolarnog droida, koji se prestao žaliti na teren, vegetaciju i životinje
Waylanda, pa se umjesto toga žalio na zadobivene posljedice za njegova
stopala nakon hodanja po kamenom sloju. Skywalkerov astro-mehanički
droid je lutao u blizini s izvučenim antenama, izredajući repertoar svojjh
ohrabrujućih zvukova. Nekoliko koraka dalje Wookie je premetao svoju
prtljagu, vjerojatno tražeći neki alat ili nešto slično.
- Mislim da imamo vremena za još nekoliko vježbi - odluči Skywalker,
okrenuvši joj lice. - Ta tvoja tehnika je jako zanimljiva. Obi-van mi nije ništa
rekao o korištenju vrha svjetlosne sablje.
- Careva filozofija je bila da iskoristiš sve što ti je dostupno - reče Mara.
- Nekako me to ne iznenađuje - reče Skywalker. Izvuče svjetlosnu sablju.
- Da pokušamo nešto drugo. Hajde, uzmi sablju.
Posežući sa Silom, Mara mu je otme iz njegovog labavog stiska,
besposleno se pitajući što bi učinio kad bi ponekad pokušala prva upaliti
sablju. Nije bila sigurna da bi se znala nositi sa nečim tako malim kao što je
prekidač, ali bi bilo vrijedno pokušati samo da vidi kako će ustuknuti pred
oštricom. A ako bi ga u tom postupku slučajno ubila…
UBIT ĆEŠ LUKEA SKYWALKERA.
Čvrsto je stisnula svjetlosnu sablju. Ne još, rekla si je čvrstim glasom. Još
uvijek ga trebam.
- U redu - zareža. - Što sad?
Nije stigao odgovoriti. Iza njega, astro-mehanički droid je počeo
uzbuđeno cviliti.
- Što je? - zahtijevao je Solo, s laserskim pištoljem već izvan futrole.
- Kaže da je primijetio nešto što bi vrijedilo istražiti - protokolarni droid
prevede, pokazujući na svoju lijevu stranu. -Grupu loze, vjerujem da je to
rekao. Ali možda se varam, sa svim tim oštećenjim od kiselina.
- Chewie, hajdemo to provjeriti - prekine ga Solo, ustajući na noge prema
plitkom nagibu korita potoka.
Mara zapne Skywalkeru za oko. - Dođi - reče on i krene za njima.
Nisu trebali ići daleko. Već u prvom nizu drveća, skrivena od pogleda
grmljem, bila je još jedna skupina loze slična onoj koju su tako često morali
sjeći u posljednjih nekoliko dana.
Samo što je ova skupina već bila posjećena. Posjećena i složena na hrpu
kao gusto, zapetljano uže.
- Mislim da ovdje prestaju sve rasprave o tome da nam netko pomaže -
reče Calrissian, proučavajući jedan posjećeni kraj.
- Mislim da si u pravu - reče Solo. - Ni jedan grabežljivac ih ne bi ovako
složio na hrpu.
Wookie je promrmljao nešto ispod daha i izvukao grm ispred loza. Na
Marino iznenađenje, izvukao ga je iz zemlje bez ikakvog napora. - Niti bi se
mučio s kamuflažom - reče Calrissian, kad se Wookie okrenuo. - Rezano
nožem, izgleda baš kao i loze.
- Kao i ptica od jučer - tmurno se složi Solo. - Luke? Stiglo nam je
društvo?
- Osjetio sam neke domoroce - reče Skywalker. - Ali nikad ne dođu
dovoljno blizu prije nego opet odu. - Pogledao je niz obronak na
protokolarnog droida koji ih je nestrpljivo čekao u koritu potoka.
- Misliš da to ima neke veze s droidima?
 Solo zafrkne. - Misliš kao na Endoru, kad su oni smotani Ewoksi mislili
da je Threepio bog?
- Nešto tako - kimne Skywalker. - Možda dolaze dovoljno blizu da čuju ili
Threepia ili Artooa.
- Možda - Solo pogleda uokolo. - A kad dolaze?
- Većinom oko zalaza sunca - reče Skywalker. - Barem su do sad tako
dolazili.
- Pa kad slijedeći put dođu, obavijesti me - reče Solo, utiskujući svoj
pištolj u futrolu i zaputi se natrag prema koritu. - Vrijeme je da svi malo
porazgovaramo. Hajde, pokrenite se.
Tama je postajala gušća i kamp je gotovo bio spreman za noć, kad su
počeli dolaziti komadići osjeta. - Han? - Luke pozove meko.
- Ovdje su.
Han kimne, potapšavši Landa po leđima dok je izvlačio pištolj. -Koliko ih
je?
Luke se fokusirao, pokušavajući izdvojiti pojedinačne dijelove iz
cjelokupne slike. - Čini mi se kao pet ili šest, dolaze iz ovog smjera. - Pokaza
na stranu.
- Je li to samo u prvoj grupi? - upita Mara.
Prvoj grupi? Luke se namršti, puštajući da mu se osjetila opet otvore. Bila
je u pravo. Druga grupa je dolazila iza prve. - To je samo prva grupa - potvrdi
on. - Druga grupa… I tamo ih je petoro ili šestoro. Nisam siguran, mogli bi
biti drugačije vrste od prve grupe.
Han pogleda Landa. - Kako to misliš?
- Ne sviđa mi se to - reče Lando, nervozno prstima tražeći svoj laserski
pištolj. - Mara, koliko dobro se te vrste inače slažu?
- Ne baš tako dobro - reče ona. - Dok sam ja bila tu, onda se odvijala neka
trgovina i druge stvari; ali su postojale priče o dugom trostranom ratu između
njih i bijelih kolomjalaca.
Chewbacca zareža s prijedlogom da bi se stranci mogli pridružiti snagama
protiv njih. - Baš zabavna pomisao - reče Han. - Što kažeš na to, Luke?
Luke se naprezao, ali bez uspjeha. - Žao mi je - reče. - Tamo vani ima
puno osjećaja. Ali nemam nikakve osnove da shvatim kakvi su.
- Stali su - reče Mara, licem napetim od koncentriranja. - Obje grupe.
 Han uobliči lice u grimasu. - Pretpostavljam da je to to. Lando i Mara,
ostanite čuvati kamp. Luke, Chewie, idemo provjeriti.
Zaputili su se preko kamenog nagiba, pa u šumu, krećući se Što je tiše
moguće među granjem i otpalim lišćem pod nogama. -Je li već znaju da
dolazimo?
Luke posegne sa Silom. - Ne mogu reći zasigurno - reče on. -Ali se ne čini
da se približavaju.
Chewbacca promrmlja nešto što Luke nije shvatio. - Može biti reče Han. -
Ali bi bilo prilično glupo održati ratno vijećanje tako blizu mete.
I onda, ispred i lijevo od njih, Luke zamijeti pokret sjene pored tankog
debla. - Pazite! - upozori on, dok mu se sablja upalila sa sikćućim
škljocanjem. U zeleno-bijelom svjetlu sablje mogla se je Vidjeti malena figura
u uskoj odori s kapuljačom kako se sklonila za drvo, jedva se maknuvši dok je
Hanov brzi hitac napravio poveću rupu na jednoj strani debla. Chewbaccina
strijela iz samostrela uslijedila je trenutak iza Hanove, izdubiviši tako dio
drveta na drugu stranu. Kroz buran oblak dima i iverja, moglo se je nakratko
vidjeti figuru kako je odbrzala iz skloništa koje je ubrzano nestajalo, prema
većem drvetu. I kad je Han zamahnuo svojim pištoljem da ju prati, zrakom se
prolomilo čudno ćurlikanje, nalik stotini stranih ptica.
I urlikom koji je dijelom značio prepoznavanje, dijelom razumijevanje i
dijelom olakšanje, Chewbacca zamaše svojim samostrelom na Hanov pištolj,
poslavši tako metak predaleko od prvotnog cilja. - Chewie - zalaja Han.
- Ne, u pravu je - odsijeće ga Luke. Odjednom se i njemu sve složilo u
glavi. - Ti, stani.
Naredba nije bila potrebna. Sjenovita figura se već zaustavila, stajala je
nezaštićena na otvorenome, licem zaklonjenim kapuljačom od svjetla
Lukeove sablje.
Luke zakorači prema njoj. - Ja sam Luke Skywalker - reče formalno. -
Brat Leiae Organe Solo, sin Gospodara Dartha Vadera. A tko si ti?
- Ja sam Ekhrikhor klan Bakh’tor - odgovori mu ozbiljan Noghri glas. -
Pozdravljam te, sine Vaderov.
Čistina do koje ih je Ekhrikhor vodio je bila blizu, samo dvadeset ili nešto
malo više metara uz vektor u kojem se Luke prethodno zaputio. A i stranci su
bili tamo: dva različita tipa, pet od svakog i stajali su s druge strane palog
debelog drveta. S bliže strane su stajala još dva zakamuflirana Noghrija za
povučenim kapuljačama. Između dvije strane na cijepanici bila je nekakva
komplicirana naprava koja je odavala dovoljno svjetla da Han može razabrati
samo najbliže strance.
Nije izgledalo jako ohrabrujuće. Grupa na desno je bila za glavu viša od
grupe nasuprot njih i možda za glavu niža od Hana. Pokriveni grudavim
pločama, više su izgledali kao hodajuće hrpe kamenja nego nešto drugo.
Grupa na lijevo je bila visine gotovo ko i Chewbacca, svaki sa četiri ruke i
svjetlucavom, kristalno-plavom kožom koja je Hana podsjetila na smeđe
stvari koje su pucanjem morali skinuti s Threepia kad su prvi dan stigli
ovamo. - Prijateljski raspoložena družina - promrmlja Lukeu, kako se njihova
grupa pomaknula prema zadnjem redu drveća između njih i čistine.
- Ovo su Myneyrshi i Psadanci - reče Ekhrikhor. - Tražili su da se suoče s
vama.
- A ti si ih odgovarao?
- Tražili su da se suoče - ponovi Noghri. - Mi to nismo mogli dopustiti.
Stali su malo unutar čistine. Sušanj je prošao strancima, sušanj koji nije
zvučao baš prijateljski. - Čini mi se da nismo baš dobrodošli - reče Han. -
Luke?
Kao i on, i Luke je tresao glavom. - Još uvijek ne mogu očitati ništa
konkretno - reče on. - O čemu se radi, Ekhrikhor?
- Pokazali su da žele razgovarati s nama - reče Noghri. - Moždazato da
odluče da li će se upustiti u bitku s vama.
Han ih još jednom na brzinu pogleda. Činilo se da svi imaju noževe, ali
nije vidio ništa naprednije. - Bilo bi im bolje da su poveli cijelu vojsku - reče
on.
- Mi se ne želimo boriti, ako to ikako možemo izbjeći - blago ga ukori
Luke. - Kako ćete komunicirati s njima?
- Jedan od njih naučio je osnove jezika Imperija dok se gradilo skladište
ispod planine - reče Ekhrikhor, pokazujući na pripadnika Myneyrsha koji je
stajao najbliže svjetlu. - On će pokušati prevoditi.
- Možda bismo to mogli bolje izvesti - Luke podigne obrve prema Hanu. -
Što misliš?
- Vrijedilo bi pokušati - složi se Han, izvlačeći svoj prijenosnik.Bilo je
vrijeme da Threepio otplati barem svoje uzdržavanje. -Lando?
- Ovdje sam - odmah se j avi Lando v glas. - Pronašli ste strance?-Da,
našli smo ih - reče Han. - Plus jedno ili dva iznenađenja.
Neka Mara dovede Threepia ovamo. Ako se zaputi istim smjerom kao i
mi, naletjet će ravno na nas.
 - Razumijem - reče Lando. - A što je samnom?
- Mislim da nam ova družina neće zadavati nikakvih problemareče Han,
još jednom pogledavajući strance. - Ti i Artoo bi mogli ostati tamo i pričuvati
kamp. O, i ako vidiš neke zakamuflirane kratke dečke s mnogo zuba, nemoj
pucati. Oni su na našoj strani.
- Baš mije drago - reče suho Lando. - Mislim. Još nešto?
Han pogleda grupu sjenovitih stranaca od kojih su svi buljili u njega. - Da,
prekriži palčeve. Možda pokupimo neke strance. Ili Mino nevolje malo
kasnije.
- U redu. Mara i Threepio su na putu. Sretno.
- Hvala. - Gaseći prijenosnik, Han ga vrati u pojas. - Dolaze - reče Lukeu.
- Nema potrebe da čuvate svoj kamp - reče Ekhrikhor. - Noghri će ga
štititi.
- Ne treba - reče Han. - Ovdje i onako postaje pretijesno. -Pogleda
Ekhrikhora. - Znači bio sam u pravu. Stvarno nas je netko slijedio.
- Da - reče Ekhrikhor, pognuvši glavu. -I za tu prijevaru molim za oprost
vas, muža Gospe Vader. Ja i ostali nismo smatrali da je to baš časno, ali
Cakhmaim klan Eikli’mir je želio da naša prisutnost bude skrivena od vas.
- Zašto?
Ekhrikhor ponovo pogne glavu. - Cakhmaim klan Eikh’mir je osjetio vaše
neprijateljstvo u pratnji Gospe Vader - reče on. - Mislio je da nećete voljno
prihvatiti Noghri stražu da vas prati.
Han pogleda u Lukea i uhvati njegov polu-pokušaj da sakrije smiješak. -
Pa kad slijedeći put sretneš Cakhmaima, reci mu da sam prestao prihvaćati
besplatnu pomoć prije tri godine - reče Ekhrikhoru. - A kad već raspravljamo
o neprijateljstvu, možeš odbaciti to “muž Gospe Vader”. Zovi me Han ili
Solo. Ili Kapetan. Ili gotovo bilo kako drugačije.
- Možda Han klan Solo - promrmlja Luke.
Ekhrikhor se razvedri. - To je dobro - reče on. - Molimo vaš oprost, Han
klan Solo.
Han pogleda u Lukea. - Mislim da su te usvojili - reče Luke, ponovo
pokušavajući sakriti smijeh.
- Da. Baš ti hvala. Puno - reče Han.
- Uspostavljanje odnosa ne škodi - primijeti Luke. - Sjeti se Endora.
 - Nije baš vjerojatno da ću zaboraviti - zareza Han, osjećajući kako mu se
usnica izvrće. Sigurno, mali smotanci su odigrali svoju ulogu u posljednoj
bitci protiv druge Zvijezde smrti. Ali to nije mijenjalo činjenicu da je
postajanje članom plemena Ewok bila jedna od najsmješnijih stvari kroz koju
je ikad morao proći.
Ali, Ewoksi su nadjačali Imperijalne trupe samo brojčanom prednošću. A
onda opet, Noghri-
- Koliko vas ima tu? - upita Ekhrikhora.
- Osmorica - odgovori drugi. - Po dvojica su putovala ispred, iza, i sa
svake vaše strane tijekom vašeg putovanja.
Han kimne, osjećajući zavidan znak neželjenog poštovanja prema tim
stvarima. Njih osmorica, potiho ubijajući ili tjerajući grabežljivce i domoroce.
I dan i noć. I još pronalazeći vrijeme da im očiste put od gnjavaža poput
kandžastih ptica i lozinih zmija.
Pogledao je prema Ekhrikhoru. Ne, ovaj put mu proces usvajanja nije bio
tako smiješan.
Zatim se odnekud iza začuo poznati gegajući zvuk. Han se okrene i za
tren se pojavi isto tako poznata zlatna Threepiova figura. Pored njega i pola
koraka iza bila je Mara s izvučenim laserskim pištoljem.
- Gospodaru Luke - zazove Threepio glasom uobičajene mješavine
olakšanja i bojazni i pretjerane prikladnosti.
- Ovdje, Threepio - odazove se Luke. - Misliš da bi nam nešto mogao
prevesti?
- Dat ću sve od sebe - reče droid. - Kao što znate, spretan sam U preko
šest milijuna vrsta komunika-
- Vidim da ste pronašli domoroce - odsijeće ga Mara, na brzinu
pregledavši grupu pored cijepanice dok su ona i Threepio dolazili na čistinu.
Oči su joj zapele za Ekhrikhora. - A i malo iznenađenje, kako vidim - doda
ona, a pištolj tiho promijeni cilj na Noghrija.
- U redu je, on je prijatelj - uvjeri ju Luke, posežući za pištoljem.
- Ne bih rekla - reče Mara, trzajući oružj e na stranu van Lukeova dosega.
- To su Noghriji. Oni rade za Thrawna.
- Ali više mu ne služimo - reče joj Ekhrikhor.-To je istina, Mara, više ne -
reče Luke.
- Možda - reče Mara. Nije bila presretna zbog toga, ali joj barem pištolj
nije bio uperen direktno u Ekhrikhora.
 Preko čistine, Myneyrsh najbliže cijepanici izvuče iz svoje vreće BI
leđima nešto što je izgledalo kao preparirana izbijeljena kandžasta ptica.
Nečujno govoreći ispod svog daha, položio ju je ispred sebe pored svjetla.
- Što je to? - upita Han. - Ručak?
- Zove se satna-chakka - reče Ekhrikhor. - To je spona mira dok ovaj
sastanak traje. Spremni su. Možemo početi. Ti, Threepio-dioid, pođi samnom.
- Dakako - reče Threepio, ne baš previše oduševljen ovakim dogovorom. -
Gospodaru Luke…?
- Ja ću poći s tobom - umiri ga Luke. - Han, Chewie - vi ostanite ovdje.
- Ja se neću žaliti - reče Han.
Luke i Noghri su krenuli prema cjepanici, vukući opirućeg Threepia.
Glavni Myneyrsh podigao je svoje gornje ruke iznad glave, dlanovima prema
unutra.
-“Bidaesi charaa” - reče on, začuđujuće melodioznim glasom. - “Lyaaunu
baaraemaa dukhnu phaeri.”
- Najavljuje dolazak stranaca - precizno reče Threepio. -Pretpostavljam da
se to odnosi na nas. On se boji da ćemo ponovo donijeti opasnost i nevolje
njegovom narodu.
Osim Hana i Chewbacca promrmlja sarkastičnu primjedbu. -Ne, nisu oni
baš za čavrljanje - složi se Han. -A ni za diplomaciju baš.
- Vašem narodu donosimo nadu - usprotivi se glavni Noghri. -Ako nas
propustite, oslobodit ćemo vas od dominacije Imperija.
Threepio prevede, dok su po Hanovu mišljenju melodične riječi još uvijek
zvučale previše prikladno. Jedan od grudavih Psadanaca je napravio
cijepajuću kretnju i izrekao nešto što je zvučalo kao maglovit i dalek vrisak sa
suglasnicima oko njega. - Kaže da narod Psadan ima dugo pamćenje -
Threepio prevede. — Navodno su i prije dolazili oni koji su nešto nudili, ali
se nikad ništa nije promijenilo.
- Dobrodošao u stvarni svijet - promrmlja Han. Luke mu dobaci pogled
iza leđa.
- Zamoli ga da na objasni, Threepio - reče droidu.
Threepio složi tiho-vrištajući prijevod za Psadance, pa doda još i za
Myneyrshije, samo da pokaže da može. Psadanski odgovor je trajao nekoliko
minuta, i dok je završio, Hana su već boljela uha.
- Pa - reče Threepio, nagnuvši glavu i namjestivši se u profesorski mod
koji je Han oduvijek mrzio. - Ima mnogo detalja, ali to ću za sad izostaviti -
brzo doda, vjerojatno zbog pogleda jednog od Noghrija. - Ljudi koji su došli
kao kolonijalci su bili prvi uljezi. Domoroce su otjerali iz nekih zemalja, a
zaustavljeni su bili tek kad su njihovi svijetleći lukovi i metalne ptice, to su
naravno njihovi nazivi, počeli zatajivati. Imperij je došao mnogo kasnije, i
kako znamo, ugradio se u zabranjenu planinu. Nakon što su graditelji otišli,
došao je netko tko se zvao Čuvarem, a i on je tražio kontrolu nad
domorocima. Konačno je došao onaj koji se naziva Jedi Učitelj i u borbi koja
je zapalila nebo, porazio Čuvara. U trenucima domoroci su pomislili da će se
moći osloboditi, ali Jedi Učitelj je sebi doveo ljude i domoroce i prisilio ih da
žive zajedno pod sjenom zabranjene planine. Naposljetku, Imperij se vratio.
Threepio vrati glavu na mjesto. - Kao što vidiš, Gospodaru Luke, mi smo
samo posljednji u dugom nizu uljeza.
- Samo što mi nismo uljezi - reče Luke. - Mi smo ih došli osloboditi od
vladavine Imperija.
- Razumijem ja to, Gospodaru Luke-
- Znam da razumiješ - Luke prekine droida. - Njima to objasni.
- Oh. Da. Svakako.
Počeo je prevoditi. - Ako mene pitate, mislim da to nisu tako loše primili -
promrmlja Han Chewbacci. - Imperij je nekim narodima oduzeo cijele
planete.
- Primitivni narodi uvijek ovako reagiraju na posjetitelje - reče Mara. - A
obično imaju i dugačko pamćenje.
- Da. Možda. Misliš da je onaj Jedi Učitelj o kojem su govorili tvoj
prijatelj C’baoth?
- A tko drugi? - reče kruto. -Tu ga je sigurno Thrawn našao.
Han osjeti kako mu se želudac steže. - Misliš da je sad tu?
- Ništa ne osjećam - reče Mara polako. - Što ne znači da se neće vratiti.
Glavni Myneyrsh je opet govorio. Han pusti da mu pogled odluta preko
čistine. Da li su drugi Myneyrshi i Psadanci promatrali veliku raspravu? Luke
nije ništa rekao o pratnji, ali bili bi ludi kad je ne hi imali spremnu negdje u
blizini.
Osim ako se Ekhrikhorovi prijatelji već nisu i za njih pobrinuli. Ako ovo
ne upali, bilo bi zgodno imati Noghrije u blizini.
Myneyrsh je završio svoj govor. - Oprosti, Gospodaru Luke - ispriča se
Threepio. - Kažu da nemaju razloga pretpostaviti da smo mi imalo drugačiji
od onih o kojima je već govorio.
- Razumijem njihove strahove - kimne Luke. - Pitaj kako možemo
dokazati naše dobre namjere.
Threepio počne prevoditi, a dok je to činio, jaki Wookievski lakat se
zabije u Hanovo rame. - Što je? - upita Han.
Chewbacca pokaza na svoje lijevo, a njegov samostrel je već bio podignut
i nišanio. Han je svojim očima slijedio taj pokret. -A-ha.
- Što je? - zahtijevala je Mara.
Han otvori usta, ali onda, iznenada, više nije bilo vremena za odgovor.
Čekinjavi grabežljivac kojeg je Chewbacca spazio kako se šulja kroz granje
se prestao šuljati i svijao se u skok na grupu u raspravi. - Pazite - umjesto toga
je uzviknuo Han, izvlačeći svoj laserski pištolj.
Chewbacca je bio brži. Wookijevskim lovačkim povikom ispalio je iz
samostrela, a strelica je gotovo prepolovila grabežljivca. Pao je sa svoje
pritke, smrskavši se o otpalo lišće i mimo ležao. A tamo pri cijepanici, cijela
grupa Myneyrsha je režala.
- Pazi, Chewie - upozori ga Han, premjestivši cilj na strance.
- To je možda bila pogreška - reče napeto Mara. - Ne bi smio pucati iz
oružja na konferenciji primirja.
- A isto tako ne bi smio dopustiti da nešto pojede konferenciju
- odgovori Han. Pored Myneyrsha, petoro Psadanaca se počelo tresti, i
nadao se da su Ekhrikhorovi prijatelji pokrili ostatak područja. - Threepio,
reci im.
- Svakako, Kapetane Solo - reče Threepio, zvučeći nervozno onoliko
koliko se Han osjećao. - “Mulansaar-”
Glavni Myneyrsh ga odsijeće pokretom obje lijeve ruke. - Ti!
- zatreperi on na nečemu što bi prošlo kao osnovni imperij ski
jezik,zabivši sve četiri ruke u Hana. - On ima svijetleći luk?
Han se namršti na njega. Pa naravno da je Chewbacca imao oružje; .svi su
ga imali. Pogledao je u Wookija i iznenada shvatio. -Da, ima - reče
Myneyrshu, spustivši svoje oružje. - On je naš prijatelj. Mi nećemo imati
robove kao što ih je imao Imperij.
Threepio je započeo prevoditi, ali Myneyrsh je već brbljao svojim
prijateljima. - Dobro si to obavio - promrmlja Mara. - Ja se nisam toga sjetila.
Ali u pravu si; zadnji Wookie kojeg su oni vidjeli je vjerojatno bio Imperijalni
rob.
Han kimne. - Nadajmo se da je to značilo nešto.
Rasprava je trajala još nekoliko minuta, većinom između Myneyrsha i
Psadanaca. Threepio se još neko vrijeme trudio pokušavajući prevoditi, ali se
to brzo svelo na prenošenje glavnih točki. Očito, Myneyrshi su mislili da im
je ovo prilika da se riješe prvo Imperija, a iza toga samog Jedi Učitelja.
Psadancima se Imperij nije sviđao ništa više nego Myneyrshima, ali pomisao
na suočavanje s C’baouthom činila ih je plašljivima.
- Ne tražimo od vas da se borite uz nas - reče im Luke kad je konačno
zadobio njihovu pažnju.
- Naša bitka je samo naša, i mi ćemo se sami snaći. Sve što tražimo jest
dozvola da putujemo kroz vaš teritorij do zabranjene planine i vaše jamstvo
da nas nećete izdati Imperiju.
Threepio je odradio svoj dupli prijevod, a Han se pripremi za još jednu
raspravu. Ali nije je bilo. Glavni Myneyrsh je podigao opet svoje gornje ruke,
a donjima podigao izbijeljenu kandžastu pticu i ponudio ju Lukeu. - Mislim
da ti nudi sigurno vodstvo - reče uslužno Threepio. - Ali možda se varam.
Njihov dijalekt je preživio više-manje netaknut, ali geste i pokreti su
ponekad-
- Reci mu hvala - reče Luke, kimnuvši dok je prihvatio pticu. -Reci mu da
prihvaćamo njihovu gostoljubivost. I da neće požaliti što su nam pomogli.
- Generale Covell? - precizan vojni glas čuo se preko interkoma iz
pilotske kabine šatla. - Trebali bi biti na površini za nekoliko minutu.
- Primljeno - reče Covell. Isključio je interkom i okrenuo se jedinom
putniku u šatlu. - Skoro da smo stigli - reče on.
- Da, čuo sam - reče C’baoth, glasom odjekujući u zabavi. A i kroz
Covellov mozak. - Recite mi, Generale Covell, jesmo li na kraju našeg puta ili
na početku?
- Na početku, naravno - reče mu Covell. - Putovanje koje smo započeli
neće imati kraja.
- A što je s Velikim Admiralom Thrawnom?
Covell osjeti kako mu se bora čelo. Ovo pitanje nije prije čuo, barem ne
na baš ovakav način. I dok je oklijevao, odgovor mu je umirujuće pristigao u
misli. Kao što su i svi odgovori sad dolazili, - To je početak kraja Velikog
Admirala Thrawna - reče on.
C’baoth se slatko nasmije, a zabava se ugodno prenosila u Covellov um.
Covell je htio pitati što je smiješno, ali bilo je lakše i puno ugodnije samo se
zavaliti i uživati u smijehu. Ionako je jako dobro znao što je smiješno.
- Znaš, je li - složio se C’baoth, tresući glavom. -Ah, Generale, Generale.
Kako ironično, zar ne? Od samog početka, od prvog susreta u mojem gradu,
odgovor je bio nadomak Velikom Admiralu Thrawnu. A čak i sad on je
onoliko daleko od razumijevanja koliko je bio i onda.
- Radi se o moći, Učitelju C’baoth? - upita Covell. To je bila poznata
tema, pa i bez navođenja svojih misli zapamtio bi tekst.
- Zaista jest, Generale Covell - reče ozbiljno C’baoth. Na samom početku
sam mu rekao da prava moć ne leži u pobjedi dalekih svjetova. Ni u bitkama,
ratu i gušenju bezličnih pobunjenika.
Nasmiješio se, a oči su blistale u Covellovu umu. - Ne, Generale Covell.
Ovo, ovo je prava moć. Držati tuđi život na svom dlanu. Imati moć da mu
odrediš put i misli i osjećaje. Da vladaš njegovim životom i presudiš o
njegovoj smrti.
Polako, teatralno, C’baoth ispruži ruku dlanom prema gore. -Da
zapovijedaš njegovom dušom.
- Nešto što čak ni Car nije razumio - podsjeti ga Covell. Još jedan val
zadovoljstva prođe mu mislima. Bilo je tako zadovoljavajuće vidjeti učitelja
kako uživa u svojoj igri. - Čak niti Car - složi se C’baoth, dok su mu oči i
misli odlutale daleko. - On je, kao i Veliki Admiral Thrawn vidio moć samo
toliko izvan sebe koliko je mogao dosegnuti. I to ga je uništilo, kao što sam
mu ja i mogao reći. Ali ako je zaista zapovijedao Vaderu - zatresao je glavom-
Bio je luda na mnogo načina. Ali možda njegova sudbina nije bila drugačija.
Možda je to bila volja svemira da ja, i samo ja, razumijem. Jer samo ja imam
snagu i volju da ugrabim tu moć. Prvi… ali ne i posljednji.
Covell kimne, progutavši kroz suho grlo. Nije bilo ugodno kad ga je
C’baoth ovako ostavljao, makar nakratko. Posebno kad je s tim išla i ta čudna
usamljenost.
Ali, naravno, učitelj je to znao. - Da li te boli moja osama, Generale
Covell? - reče, grijući Covellov um još jednim smiješkom.
Da, naravno da te boli. Ali imaj strpljenja. Doći će vrijeme kad će nas biti
mnogo. A kad to vrijeme dođe, više nikada nećemo biti sami. Promatraj.
Dotaknuo ga je daleki osjećaj kao i drugi do sad: filtriran, usredotočen i
strukturiran kroz savršen um učitelja. - Vidiš, bio sam u pravu - reče C’baoth,
posežući da ispita taj osjećaj. - Ovdje su. I Skywalker i Jade. - Nasmiješi se
Covellu. - Oni će biti prvi, prvi od naših mnogih. Jer oni će doći k meni, a kad
im pokažem pravu moć, razumjet će i pridružiti nam se. - Oči su mu ponovo
Odlutale. - Jade će biti prva, vjerujem - doda zamišljeno. -Skywalker se
jednom odupirao, i odupirat će se ponovo: ali ključ njegove duše me čeka
dolje na planini. Ali Jade je druga stvar. Vidio sam je u svojim meditacijama,
vidio sam je da dolazi k meni i kleći pod mojim nogama. Bit će moja, a
Skywalker je biti slijedeći. Na ovaj ili onaj način.
Ponovo se nasmiješi. Covell uzvrati smiješak, godilo mu je učiteljevo
zadovoljstvo i pomisao na druge koji će doći i grijati njegov um.
A onda, bez upozorenja, sve se smrači. Ne usamljenost, ne onako kao
prije. Nego neka vrsta praznine. Uskoro je osjetio kako mu se glava diže za
bradu. Učitelj C’baoth je na neki način gledao u njegove oči. - Generale
Covell! - zagrmi učiteljev glas. I čudno je zagrmio. Covell ga je čuo, ali ga
nije stvarno bilo. Ne onako kako bi trebao biti. - Čuješ li me?
- Da, čujem - reče Covell. I njegov glas mu je zvučao čudno. Pogledao je
pored C’baothova lica u zanimljivu sliku linija na pregradi šatla. Osjetio je da
ga netko trese. - Pogledaj me - zahtijevao je C’baoth.
Covell to i učini. I to je bilo čudno, jer je vidio učitelja, a on nije zapravo
bio tamo. - Jeste li još uvijek tamo?
Učiteljevo lice se promijeni. Nešto-je li to smiješak? - prešlo je preko
njegova lica. - Da, Generale, još sam uvijek tu - reče udaljeni glas..- Više ne
dodirujem tvoj um, ali sam još uvijek tvoj Učitelj I ti ćeš mi se i dalje
pokoravati.
Pokoravati. Čudan pojam, pomisli Covell. Nije kao raditi ono što je
prirodno. - Pokoravati?
- Učinit ćeš što ti kažem - reče C’baoth. - Ja ću ti govoriti što moraš reći, a
ti ćeš ponavljati svaku riječ.
- U redu - reče Covell. - Ako to učinim, hoćete li se onda vratiti?
- Da - obeća učitelj. - Unatoč izdaji Velikog Admirala Thrawna. Tvojom
pokornošću, time što radiš ono što ti kažem, zajedno ćemo uništiti njegovu
izdaju protiv nas. A onda se nikad više nećemo razdvajati.
- Praznina će nestati?
- Da, ali samo ako budeš radio ono što ti kažem.
Drugi ljudi su došli malo kasnije. Učitelj je bio pored njega cijelo vrijeme,
a on je rekao sve riječi koje je učitelj tražio od njega. Svi su nekud otišli,
zatim su ljudi otišli, i na kraju je učitelj otišao.
Buljio je preko prostora u kojem su ga ostavili, gledajući uzorke linija i
slušajući prazninu oko njega. Konačno je zaspao.
U daljini se oglasio čudan zov ptica i iznenada je prestalo pucketanje
insekata i bježanje životinja u pozadini. Ali očito nije bilo izravne opasnosti i
minutu kasnije noćni zvukovi i aktivnosti su se nastavili. Premještajući se
pored odabranog debla, Mara je opustila bolne mišiće na leđima i željela da
sve ovo završi.
- Nema potrebe da budete budni - rekao je meki Noghri glas iza ramena. -
Mi ćemo stražariti.
- Hvala - reče Mara - ali ako vam ne smeta, ja bih obavila svoj posao.
Noghri je zašutio na trenutak. - Još uvijek nam ne vjerujete, je li tako?
Zapravo, nije o tome baš ni razmišljala previše. - Skywalker vam vjeruje -
reče ona. - Nije li to dovoljno?
- Ne tražimo odobravanje - reče joj Noghri. - Samo priliku da otplatimo
naš dug.
Mara slegne ramenima. Štitili su kamp, sredili su uvijek škakljiv prvi
susret s Myneyrshima i Psadancima, i sad opet štite kamp. - Ako je to dug
prema Novoj Republici, onda moram reći da vam dobro ide - prizna ona. -
Konačno ste shvatili da su vas Thrawn i Imperij vukli za nos?
Začuo se tihi klik, kao kad se igličasti zubi spoje. - Znali ste za to?
- Čula sam glasine - reče Mara, shvativši koliko je opasno ovo područje
razgovora, ali nije previše marila. - Više su to bile šale. Nikad nisam znala
koliko od toga je stvarno istina.
- Vjerojatno sve - reče mirno Noghri. - Da. Shvaćam kako naši životi i
smrti mogu biti zabavni našim zarobljivačima. Uvjerit ćemo ih u nešto drugo.
Nije bilo vrućeg bijesa ni fanatične mržnje. Samo jednostavna, ledena
odlučnost. Ali jako opasna.
- Kad za to dođe vrijeme, Noghri će se okrenuti protiv svojih zarobljivača.
Neki na Imperijalne svjetove, neki na njihove brodove. A pet grupa će stići
ovamo.
Mara se namršti. - Znali ste za Wayland?
- Ne dok nas vi niste doveli ovamo - reče drugi. -Ali sad znamo. Poslali
smo lokaciju onima koji čekaju kod Coruscanta. Do sad su to već prenijeli
ostalima.
Mara tiho frkne. - Imate puno povjerenja u nas, zar ne?
- Naše misije se nadopunjavaju - uvjeri ju Noghri, a njegovo ozbiljno
mekanje je postalo oštrije. - Postavili ste si cilj uništenja objekata za
kloniranje. Ne sumnjamo da ćete uspjeti uz pomoć Vaderova sina. Za sebe
smo odabrali zadatak eliminiranja i zadnjeg podsjetnika na Carevu prisutnost
naWaylandu.
Vjerojatno su to zadnji tragovi Cara bilo gdje. Mara je premetala tu
pomisao u glavi, pitajući se zašto ju to ne rastužuje ili razljućuje. Vjerojatno
je samo bila umorna. - Zvuči kao veliki projekt - reče ona umjesto toga. - I
tko je taj Vaderov sin za kojeg očekujete da će se pojaviti i pomoći vam?
Uslijedila je tišina. -Vaderov sin je već s vama-repče Noghri, zvučeći
začuđeno. - I vi mu služite, kao i mi.
Mara je buljila u njega kroz tamu… i iznenada joj se učini da jojj se srce
smrzlo u prsima. - Mislite… Skywalker?
- Vi niste znali?
Mara se okrene od njega, gledajući na uspanu figuru pod njezinim
nogama samo metar od nje, a strašna tupost je poplavljivala njezinu
unutrašnjost. Iznenada, konačno, nakon svih tih godina, zadnji komadić je
došao na svoje mjesto. Car nije htio da ona ubije Skywalkera za sebe. Bio bi
to zadnji čin osvete njeovu ocu.
UBIT ĆEŠ LUKEA SKYWALKERA.
I u razmaku od nekoliko udaraca srca, sve što je Mara ikad vjerovala o
sebi: njezina mržnja, misija, njezin cijeli život, se pretvorio iz sigurnosti u
zbrku.
UBIT ĆEŠ LUKEA SKYWALKERA. UBIT ĆEŠ LUKEA
SKYWALKERA. UBIT ĆEŠ LUKEA SKYWALKERA.
- Ne - promrmlja glasom kroz stisnute zube. -Ne na taj način. Moja
odluka. Moji razlozi.
Ali glas se nastavio neutišan. Možda ju je sad pokretao njezin otpori
prkos, ili možda ju je dublja moć u Sili koju joj je Skywalker dao tijekom
prošlih dana činila osjetljivom.
UBIT ĆEŠ LUKEA SKYWALKERA. UBIT ĆEŠ LUKEA
SKYWALKERA.
-“Ali ti si druga stvar, Mara Jade.”
Mara se trzne, iznenadnim pokretom udarivši glavom u deblo iza nje. Još
jedan glas, ali ovaj nije dolazio iz nje. Dolazio je iz-
- “Vidio sam te u svojim meditacijama - glas se mirno nastavi.
 - Vidio sam te da dolaziš k meni i klečiš pod mojim nogama. Bit ćeš moja,
a Skywalker će biti slijedeći. Na ovaj ili onaj način.”
Mara snažno zatrese glavom, pokušavajući otresti misli i riječi. Činilo se
da se drugi glas smije, a onda iznenada riječi i smijeh su nestali ispod
udaljenog, ali jednakomjernog pritiska na njezin um. Namještajući zube, opet
se oduprla. U magli je opet čula glas kako se smije njezinim pokušajima.
A onda, iznenadnošću zbog koje je ostala bez zraka, pritisak je nestao.
- Jesi li dobro? - upita tiho Skywalkerov glas.
Mara pogleda dolje. Skywalker se podigao na jednom laktu, a silueta
njegova lica bila je okrenuta prema njoj. - I ti si to čuo? -upita ona.
- Nisam čuo nikakve riječi. Ali sam osjetio pritisak.
Mara pogleda prema lisnatom svodu iznad njih. - To je C’baoth
- reče ona. - Ovdje je.
- Da - reče Skywalker, i ona je mogla naslutiti strepnju u njegovu glasu.
Što je bilo čudno: on se već jednom suprotstavio C’baothu na Jomarku, i
gotovo izgubio.
- I što sad? - upita Mara, drhtavom rukom trljajući znoj oko usta. -
Prekinut ćemo misiju?
Silueta slegne ramenima. - Kako? A samo smo nekoliko dana udaljenosti
od planine. Duže bi nam trebalo da se vratimo natrag do “Falcona”.
- Samo što sad Imperijalci znaju da smo tu.
- Možda-reče polako Skywalker. -A možda i ne. I kod tebe je kontakt
naglo prestao?
Ona se namršti, ali joj iznenada sine. - Misliš da su doveli neke
ysalamirije oko njega?
- Ili su ga zavezali u jedan od onakvih okvira kakve ste koristili na
Jomarku - reče Skywalker. - U svakom slučaju, to bi značilo da je zatvorenik.
Mara je razmislila o tome. Ako je tako, onda ga ne bi zanimalo reći
svojim otmičarima o uljezima koji se približavaju planini.
Oštro ga pogleda dok joj je još jedna pomisao prošla glavom. -Jesi li znao
da će C’baoth doći? - zahtijevala je. - Jesi li zato htio da vježbam svoje stare
Jedi vještine?
- Nisam znao da će biti tu - reče Skywalker. - Ali sam znao da ćemo se
jednom morati s njim uočiti. To si je obećao na Jomarku.
 Mara se zatrese. “Klećiš pod moj im nogama… “-Ne želim se susresti s
njim, Skywalker.
- Ni ja - reče on meko. - Ali mislim da moramo.
Uzdahnuo je, a zatim je tiho odigao gornji dio svoje vreće za spavanje i
podigao se na noge. - Zašto se malo ne naspavaš? - reče i stane k njoj. - Ja
sam ionako budan, a ti si podnijela glavni udar tog napada.
- U redu - reče Mara, preumorna za raspravu. - Ako trebaš lOmoĆ, zovi
me. -Hoću.
Napipala je put do svoje vreće između Calrissiana i Wookija, i zavukla se
u nju. Zadnje čega se sjećala, dok je padala u san, bio je glas u pozadini
njezina uma.
UBIT ĆEŠ LUKEA SKYWALKERA…
 GLAVA 22

Izvještaj je tijekom noći stigao sa planine Tantiss na brod čekao ga je kad

je Pellaeon stigao ujutro na most. “Draklor” je stigao po rasporedu na
Wayland prije šest sati, iskrcao svoje putnike i prema naređenju napustio
sustav prema Valraru. General Covall je odbio preuzeti zapovijedanje brodom
do jutra.
Pellaeon se namršti. Odbio preuzeti zapovijedanje? To nije bilo slično
Covellu.
- Kapetane Pellaeon? - pozove ga časnik za komunikacije. -Gospodine,
čekamo hologramski prijenos Poručnika Selida s Waylanda. Poruka je
označena kao hitna.
- Prespoji na hologramski projektor na krmeni most - uputi ga Pellaeon,
ustajući sa svoje stolice zapovjednika i krene prema mostu.
- Obavijesti Velikog Admirala da… Ma nema veze - prekine sam sebe, jer
je ugledao Thrawna i Rukha kako se približavaju kroz nadsvođeni prolaz
prema mostu.
Thrawn je i njega vidio. - Nešto nije u redu, Kapetane?
- Hitna poruka s Waylanda, gospodine - reče Pellaeon, pokazujući na
hologram. Slika Imperijskog časnika ih je već čekala, pa čak i na jako malom
ekranu, Pellaeon je mogao vidjeti nervozu mladog časnika.
- Vjerojatno C’baoth - predvidi Thrawn mračno. Došli su ispred
holograma i Thrawn kimne slici. - Poručniče Selid, ovdje Veliki Admiral
Thrawn. Prijavak.
- Gospodine - reče Selid još više se ukočivši u paradnom držanju. - Žao
mi je što vas moram obavijestiti o iznenadnoj smrti Generala Covella.
Pellaeon osjeti kako mu se vilica otvorila nekoliko centimetara. - Kako? -
upita on.
- Još ne znamo, gospodine - reče Selid. - Navodno je umro u snu.
Liječnici još provjeravaju, ali sve s čim su sad došli jest da je velik dio
njegovog mozga bio ugašen.
- Moždano tkivo se ne može samo tako “ugasiti”, Poručniče - reče
Thrawn. - Mora postojati neki razlog.
 Selid se trgnuo. - Da, gospodine. Žao mi je, gospodine; nisam to tako
mislio.
- Znam da niste - uvjeri ga Thrawn. - Što je s ostalim putnicima?
- Liječnici ih sad sve pregledavaju - reče Selid. - Za sad nema problema.
To jest pregledavaju sve one koji su još u garnizonu. Trupe Generala Covella,
satnija koja je stigla s njim na “Drakloru”, su se već raspršili izvan planine
kad je on umro.
- Što, cijela satnija? - upita Pellaeon. - Zašto?
- Ne znam, gospodine - reče Selid. - General Covell je izdao naredbe.
Poslije velikog sastanka, mislim, prije nego što je umro.
- Možda bi bilo bolje da priču počnete od početka, Poručniče - odsijeće ga
Thrawn. - Sve mi recite.
- Da, gospodine. - Selid se vidljivo pribrao. - General Covell i ostali
sletjeli su pomoću šatla prije šest sati. Pokušao sam mu predati
zapovjedništvo nad garnizonom, ali je odbio. Zatim je inizistirao na
privatnom razgovoru sa svojim vojnicima u jednoj časničkoj blagovaonici.
- Kojim vojnicima? Cijelim garnizonom? - Ne, gospodine, samo s onima
koji su došli s njim na “Drakloru”. Rekao je da im mora izdati neke posebne
zapovijedi.
Pellaeon pogleda Thrawna. - Pa čovjek bi pomislio da je imao dosta
vremena na brodu za posebne zapovijedi. Da - složi se Thrawn. - Čovjek bi to
pomislio.
- Možda je to C’baothova zamisao, gospodine - preloži Selid. - On je bio
cijelo vrijeme s generalom otkad su sišli s broda. Cijelo vrijeme je nešto
mrmljao.
- Je li, mrmljao kažete - reče zamišljeno Thrawn. Glas mu je bio miran, ali
ispod njega je bilo nešto od čega se Pellaeonu dizala dlaku na leđima. - Gdje
je sad C’baoth?
- Gore u starim Carevim odajama - reče Selid.-General Covell je
inizistirao da budu otvorene za njega.
- Je li gore pod utjecajem ysalamirija? - promrmlja Pellaeon.
Thrawn zatrese glavom. - Sumnjam. Prema mojim izračunima, cijela
planina i neka okolna područja su unutar balona u kojem nema Sile. Što se
zatim dogodilo, Poručnice?
- Oko petnaestak minuta General je razgovarao sa svojim vojnicima - reče
Selid. -Kad je izašao, rekao mi je da im je izdao tajna naređenja koja su došla
direktno od vas, Generale, i da se ja ne smijem miješati.
- I zatim su napustili planinu?
- Nakon što su iz jedne sobe odnijeli svu terensku opremu i ekploziv, da -
reče Selid. - Zapravo, proveli su još nekoliko sati u garnizonu prije nego što
su otišli. Da se upoznaju s planom, kako je rekao General. Nakon što su otišli,
C’baoth je otpratio Generala do njegove sobe, a zatim su moja dva zvjezdana
jurišnika otpratila C’baotha u njegove odaje. Ostatak garnizona sam uputio na
standardnu noćnu rutinu, i to je bilo to. Sve do jutros, kad je posilni našao
Generala.
- Znači C’baoth nije bio s Covellom u trenutku njegove smrti?
- upita Thrawn.
- Ne, gospodine - reče Selid. - Iako liječnici ne misle da je živio mnogo
dulje nakon što je C’baoth otišao iz njegove sobe.
- I bio je s Generalom do tog vremena?
- Da, gospodine.
Pellaeon dobaci Thrawnu postraničan pogled. Veliki Admiral je buljio u
ništa, a blješteće crvene oči suzile su se samo na otvore.
- Recite mi, Poručnice, kako vas se dojmio General Covell?
- Pa… - oklijevao je Selid. - Moram reći da sam bio malo razočaran,
gospodine.
- Kako to?
- Jednostavno nije bio ono što sam očekivao, Admirale - reče Selid,
vidljivo razočaran. Pellaeon ga nije krivio: kritizirati jednog višeg časnika
pred drugim je bio ozbiljan prekršaj vojnih pravila. Osobito kad se radilo o
različitim ograncima službe. - Učinio mi se… udaljenim je riječ koju bih
morao upotrijebiti, gospodine. Pripomenuo je da mi je osiguranje slabo i da će
uvesti neke važne promjene, ali da o njima neće razgovarati samnom.
Zapravo, jedva da i jest progovorio par riječi dok je bio tamo. I nisam bio
samo ja u pitanju; i sa dragim časnicima s kojima je razgovarao je bio kratak.
To je njegovo pravo, naravno, a možda je samo bio umoran. Ali nije se
uklapalo s onim što sam ja čuo o Generalovom ugledu.
- Da, ne uklapa se - reče Thrawn. - Je li hologram u staroj Carevoj sobi u
funkciji, Poručniče?
- Da, gospodine. Ali C’baoth možda nije u samoj sobi.
- Bit će - reče Thrawn hladno. - Spoji me s njim.
 - Da, gospodine.
Selidov lik nestane, zamijenjen znakom pauze. - Mislite da je C’baoth
nečime naudio Covellu? - tiho upita Pellaeon.
- Ne vidim nikakvog drugog objašnjenja - reče Thrawn. - Ja mislim da je
naš dragi Jedi Učitelj pokušao preuzeti Covellov um, možda čak zamijenivši
cijele dijelove svojim. Kad su udarili u ysalamiri balon, a on je izgubio taj
direktni kontakt, više nije preostalo dovoljno Covella da ga drži dugo na
životu.
- Razumijem. - Pellaeon okrene glavu od Velikog Admirala, a
zasljepljujući bijes je tekao kroz njega. Upozorio je Thrawna na što je sve
C’baoth spreman. Nanovo i nanovo ga je upozoravao. -Što ćete napraviti po
tom pitanju?
Znak pauze je nestao prije nego što je Thrawn stigao odgovoriti, ali nije
ga zamijenila standarna figura na četvrtini ekrana. Umjesto toga, odjednom ih
je gledalo C’baothovo ogromno lice, zbog čega je Pellaeon ustuknuo korak
natrag.
Thrawn se nije ni pomaknuo. - Dobro jutro, Učitelju C’baoth - reče Veliki
Admiral, glasom glatkim poput ogledala. - Vidim da ste otkrili Carev privatni
hologram.
- Veliki Admirale Thrawn - reče C’baoth, glasom hladnim i arogantnim. -
Zar ovako nagrađujete moj posao za vaše ambicije? Činom izdaje?
- Ako negdje postoji izdaja, onda je na vašoj strani, Učitelju C`baoth -
reče Thrawn. - Što ste učinili Generalu Covellu?
C’baoth je ignorirao pitanje. - Sila se ne može tako lako izdati kako vi to
mislite - reče on. - I nikad ne zaboravite ovo, Veliki Admirale Thrawn: sa
mojim uništenjem dolazi i vaše. Predvidio sam to.
Zastao je gledajući amo-tamo na njih dvojicu. Za nekoliko otkucaja srca
Thrawn je bio tiho. - Jeste li završili? - napokon upita.
C’baoth se namršti, a na povećanom licu mu se vidjela igra nesigurnosti i
nervoze. Svaka čast zastrašujućoj veličini Carevog osobnog holograma, ali i
on je imao svojih nedostataka. - Za sad - reče C’baoth. - Imate li za ponuditi
kakvu slabu obranu?
- Nemam što braniti, Učitelju C’baoth - reče Thrawn. - Vi ste inzistirali da
idete na Wayland. Sad mi recite što ste učinili s Generalom Covellom.
- Prvo ćete mi vratiti Silu.
- Ysalamiri će ostati gdje jesu - reče Thrawn. - Recite mi što ste učinili s
Generalom Covellom.
Za trenutak dvojica su se promatrala sijevajućim pogledima. C’baothovo
sijevanje se prvo ugasilo i za trenutak se učinilo kao da će se slomiti. Ali onda
je starac isturio vilicu, i opet je bio arogantni Jedi učitelj. - S Generalom sam
mogao raditi što sam htio, jer je bio moj. Kao i sve drugo u mojem Imperiju.
- Hvala - reče Thrawn. - To je sve što moram znati. Poručniče Selid?
Ogromnog lica je nestalo i zamijenila gaje slika poručnika. -Da,
Admirale?
- Upute, Poručniče - reče mu Thrawn. - Prije svega, ovim je Učitelj
C’baoth uhapšen. Možete mu dopustiti da se kreće između kraljevskih odaja i
Careve sobe s prijestoljem, ali odatle ne smije otići. Svi kontrolni krugovi s
tih katova se moraju isključiti, naravno. Drugo, morate započeti istragu o
tome gdje su točno viđeni Generalovi vojnici unutar planine prije nego što su
otišli.
- Zašto ih ne bi sami pitali? Pretpostavljam da imaju sa sobom
prijenosnike.
- Zato što nisam siguran da bi vjerovali njihovim odgovorima - reče mu
Thrawn. - Što me vodi do trećeg naređenja. Nikome tko je otišao pod
Generalovim naređenjima se ne smije dopustiti povratak.
Selidova vilica se vidljivo otvori. - Gospodine?
- Dobro ste me čuli - reče mu Thrawn. - Za njih će za nekoliko dana stići
drugo transportno sredstvo, kad će ih se pokupiti i odvesti sa planeta. Ali ni
pod kojim okolnostima im se ne smije dopustiti povratak u planinu.
- Da, gospodine - reče Selid zapinjući.- Ali, gospodine… Što da im
kažem?
- Možete im reći istinu - reče Thrawn tiho. - Da njihove naredbe nisu
došle od Generala Covella, niti od mene, nego od izdajnika Imperija. Dok
Obavještajna služba ne sredi detalje, cijela satnija će biti pod sumnjom za
nesvjesno pomaganje izdajniku.
Izgledalo je ko da riječ visi pred njima u zraku. - Razumijem, gospodine -
reče napokon Selid.
- Dobro - reče Thrawn. - Vi ste naravno ponovo zapovjednik garnizona.
Ima li pitanja?
Selid se sabere. - Nema, gospodine.
- Dobro. Nastavite, Poručniče. “Chimaera” prekida.
 Figura nestane s holograma. - Mislite da je sigurno ostaviti tamo
C’baotha? - pita Pellaeon.
- U Imperiju ne postoji sigurnije mjesto. Barem za sad još ne.
Pellaeon se namršti. - Ne razumijem.
- Njegova korist Imperiju se brzo bliži kraju, Kapetane - reče Thrawn,
okrene se i ode kroz nadsvođeni prolaz na glavni dio mosta.
- Ali ima za odigrati posljednju ulogu u našem dugoročnom udruživanju
moći.
Zastao je na prednjem rubu komandnog hodnika. - C’baoth je lud,
Kapetane; tu se obojica slažemo. Ali ta ludost je u njegovoj glavi. Ne u
njegovom tijelu.
Pellaeon je zurio u njega. - Zar predlažete da ga kloniramo?
- Zašto ne? - upita Thrawn. - Ne baš na planini Tantiss, s obzirom na
uvjete ovdje. A vjerojatno niti ne brzinom koju oaj objekt dopušta, to je sve
dobro za tehničare i TIE lovce, ali nije to mjesto za ovu poslasticu. Ne, ja
zamišljam vraćanje takvog klona u djetinjstvo, pa da mu se zadnjih deset ili
petnaest godina dopusti da sazrije normalnim tempom. Pod prikladnim
uvjetima odgoja, naravno.
- Razumijem - reče Pellaeon, boreći se da mu glas ostane miran. Mladi
C’baoth, ili možda dvojica ili desetorica ili dvadesetorica njih, kako slobodno
trče galaksijom. Na ideju će se trebati priviknuti. - Gdje bi postavili taj drugi
objekt za kloniranje?
- Negdje gdje je apsolutno sigurno - reče Thravvn. - Vjerojatno na jednom
od svjetova u Nepoznatim Regijama gdje sam nekoć služio Caru. Naredit ćeš
Obavještajnoj službi da počne tražiti prikladnu lokaciju nakon što ugušimo
pobunu na Bilbringiju.
Pellaeon osjeti kako mu usnica dršće. Točno: opasno nadzemaljski napad
na Bilbringi. S tim C’baothom, gotovo je zaboravio glavni posao dana. Ili je
barem zaboravio svoju rezerviranost što se toga tiče. - Da, Admirale. Moram
vas podsjetiti da svi dokazi još uvijek upućuju na Tangrene kao mogući cilj
napada.
- Svjestan sam dokaza, Kapetane - reče Thrawn. - Svejedno, bit će na
Bilbringiju.
Ležerno je pogledao po mostu, a sjajnim crvenim očima nije ništa
promaklo. I posada je to znala. Za svakom stanicom, postraničnim konzolama
i kabinama posade osjećali su se nečujni zvukovi i pokreti ljudi koji su bili
svjesni da ih njihov zapovjednik gleda i svi su se trudili pokazati mu najbolje.
- A i mi ćemo biti 4 Veliki Admiral doda Pellaeonu. - Postavite kurs na
Bilbringi, Kapetane. I pripremimo se za susret s našim gostima.
Wedge ispije posljednje iz svoje čaše i vrati je na iverast i zamrljan drveni
stol, pogledavajući prema bučnoj Mumbri Storve kantini. U kantini je bila
tolika gužva ko i sat prije kad je ušao sa Jansonom i Hobbiem, ali se struktura
osoblja malo promijenila. Većina mladih je otišla, i grupe i parovi, a
zamijenilo ih je starije i otrcanije društvo. Tipovi u krajnosti su dolazili
unutra, što je značilo da je bilo vrijeme da oni odu van.
I njegovi kolege piloti iz Rogue Eskadrile su to znali. - Vrijeme za
polazak? - predloži Hobbie, glasom jedva čujnim zbog gužve.
- Točno - kimne Wedge, ustane i počne po torbi tražiti novčić kojim će
pokriti zadnju rundu. Po svojoj “civilnoj” torbi, a stvarno je mrzio čudne
stvari. Ali teško da bi bilo pametno lutati gradom u potpunoj uniformi Nove
Republike, zajedno sa oznakama Rogue Eskadrile.
Našao je novčić prave veličine i bacio ga na sredinu stola, dok su ostali
ustajali. - Kamo sad? - upita Janson, malo pognuvši ramena da istegne mišiće
na leđima.
- Natrag u bazu, mislim - reče mu Wedge.
- Dobro - progunđa Janson. - Jutro će tako-ionako doći prerano.Wedge
kimne dok se okrenuo i zaputio prema izlazu. Jutro je moglo doći kad god je
htjelo, naravno: puno prije toga oni će biti daleko od ovog planeta i brzo se
voziti prema dogovorenim mjestima sastanka van Bilbringi brodogradilišta.
Pleli su se među punim stolovima, i dok su to činili, visok, mršav čovjek
gurne svoju stolicu natrag skoro na Wedgeova koljena i nesigurno ustane. -
Pazite - proguta on, napola se okrenuvši da baci ruku oko Wedgeova ramena i
prebaci težinu na Wedgea.
- Polako, prijatelju-progunđa Wedge, boreći se da zadrži svoju ravnotežu.
Krajičkom oka je vidio Jansona kako mu je prišao s druge strane i podupro ga
rukom
- Polako mi zvuči dobro - promrmlja čovjek, a gutanje riječi je naglo
nestalo kako mu se ruka stisla oko Wedgeova ramena. – Nas četvorica, sad
lijepo i polako, hajdmo pomoći jadnom pijancu da izađe odavde.
Wedge se ukoči. Netko ga je pratio, našao slabu stranu, uhvatio… i u
trenu su iz noći vani prešli u ozbiljnu nevolju. Dok su on i Janson ovako
zapetljani, samo Hobbie ima slobodnu ruku BI pucanje. A njihov napadač
sigurno nije došao bez pratnje. Visoki čovjek sigurno je osjetio Wedgeovu
napetost. - Hej, samo mirno - opomene tiho. - Ne sjećate me se, ha?
Wedge se namršti na lice koje se gotovo naslanjalo na njegovo. Nije
izgledalo poznato, a onda opet, u ovom trenutku ne bi prepoznao ni vlastitu
majku.
- Trebali bi? - promrmlja natrag.
Drugi je još malo zateturao. - Tako sam i mislio - reče povrijeđenim
glasom. - Kad idete protiv zvjezdanog razarača, onda bi vas trebao zapamtiti.
Pogotovo kad ste vani usred ničega.
Wedge se još više namršti na lice, mutno svjestan daje cijela grupa počela
hodati. Usred ničega…?
I iznenada mu je sinulo. Katana flota i ljudi Talona Karrdea koji su došli
odnikud da pruže pomoć u oružju i ljudima protiv Imperija. A nakon toga,
kratka zabrinuta upoznavanja na zvjezdanoj krstarici… Aves?
- To nije bilo baš teško, je li? -reče ovaj drugi odobravajući. - Rekao sam
vam da možete ako se potrudite. Hajde sad, lijepo i polako; ne želimo privući
više pažnje nego što već jesmo.
Izgledalo je da nije bilo drugog načina nego da se slože; ali i dok je
Wedge nastavio prema izlazu, očima je tražio nešto da ih izvuče iz ovoga.
Karrde i njegovi ljudi su se navodno složili da dostavljaju infromacije Novoj
Republici, ali to je bilo daleko od savezništva. A ako im je Imperij prijetio, ili
ih samo potkupio.
Ali prilika za bijeg se nije pokazala prije no što su prošli kroz vrata. -
Ovamo - reče Aves, odustavši od hinjenja pijanca i požuri niz slabo
osvijetljenu i nenapučenu ulicu.
Janson uhvati Wedgeov pogled i upitno podigne obrvu. Wedge lagano
slegne ramenima i zaputi se za Avesom. Još uvijek bi to mogla biti nekakva
zamka, ali u ovom trenutku nejasne strahove je brzo zamijenila čista
radoznalost. Nešto se zbivalo, i on je htio znati što.
Nije imao dugo vremena promišljati o tome. Dviej zgrade dalje od
Mumbri Storve, Aves je zaokrenuo i nestao u zamračeni ulaz. Wedge ga je
slijedio, napola očekujući da će naletjeti na cijevi laserskih pištolja. Ali Aves
je bio sam. - Što sad? - upita kad su mu se približili Janson i Hobbie. Aves
kimne prema ulici iz koje su došli. - Gledajte - reče on. - Ako sam u pravu,
kreće.
Wedge pogleda. Aqualish s licem morža je brzo prošao pored ulaza,
bacivši pogled unutra. Primjetno je prestao brzo koračati, sabrao se i
normalno nastavio. Prešao je na drugu stranu ulaza.
 Čuo se prigušeni udarac i iznenada je Aqualish bio opet u ulazu, dok su
mu vitko i nesvjesno tijelo pridržavala dvojica mrkih muškaraca. - Je li bilo
problema? - upita Aves.
- Ne - reče jedan od njih dok su ne baš prenježno spustili Aqualisha na
pod blizu stražnjeg zida ulaza. - Više su podmukliji nego što su pametni.
- Ovaj je bio dovoljno pametan. Dobro ga pogledaj, Antilles. Možda
slijedeći put prepoznaš Imperijskog špijuna kad ga pokupiš.
Wedge pogleda prema strancu. - Imperijski špijun, kažeš?
- Slobodnjak, svakako - slegne ramenima Aves. - Ali jednako opasan.
Wedge ga ponovo pogleda, pokušavajući zadržati neutralan izraz na licu. -
Pretpostavljam da bi ti trebali zahvaliti - reče on.
Jedan od dvojice je pretraživao Aqualishevu odjeću i tiho Crknuo. -
Mislim da bi trebali, da - reče Aves. - Da nije bilo nas, sad biste bili sočan
detalj u izvještaju za Imperijsku Obavještajnu službu.
- Pretpostavljam da bi bili - prizna Wedge, izmjenjujući poglede sa
Hobbiem i Jansonom. Ali onda, to je i bio smisao cijele predstave. Da
naparave svoj dio i uvjere Velikog Admirala Thrawna da je Tangrene pravi
cilj Nove Republike. - Što ćete učiniti s njim? -upita Avesa.
- Mi ćemo se za njega pobrinuti - reče Aves. - Bez brige, neće lako skoro
predavati nikakve prijavke.
Wedge kimne. Jedna večer potpuno upropaštena. Ali bilo je dobro znati da
su Karrdeovi ljudi još uvijek bili na njihovoj strani. Još jednom hvala-reče i
ovaj put je to stvarno mislio.-Dugujem li.
Aves nakrivi glavu. - Bi li odmah htio otplatiti dug?
- Kako? - oprezno upita Wedge.
- Planiramo jedan mali poslić - reče Aves, mahnuvši neodređeno rukom
prema noćnom nebu. - A znamo da imate i vi. Puno bi pomoglo da
istempiramo naš dok vi zabavljate Thrawna.
Wedge se namršti na njega. - Što, želiš da ti kažem kad počinje naša
operacija?
- Zašto ne? - razumno upita Aves. - Kao što rekoh, znam da se planira. Bel
Iblisova ponovljena predstava i sve to.
Wedge ponovo pogleda svoje pilote, pitajući se da li shvaćaju ironiju
svega ovoga isto kao i on. Stoje tu, jedna večer slanja neprimjetnih znakova je
otišla niz vjetar, a sad ih pitaju za direktnu potvrdu cijele operacije. Mamac
poručnika Derlina nije mogao biti bolje postavljen pa daje i htio. -Žao mi je-
reče polako, dodajući malo stvarnog kajanja u glas. - Ali znaš da ti to ne
mogu reći.
- Zašto ne? - reče Aves strpljivo. - Kao što sam rekao, većinu već znamo.
A mogu to i dokazati ako želiš.
- Ne ovdje - reče Wedge brzo. Cilj je bio ostaviti tragove, a ne biti toliko
očit da to postane sumnjivo. - Netko bi te mogao čuti.
Janson ga potapše po ruci. - Gospodine, moramo se vratiti - promrmlja on.
- Još moramo puno toga obaviti prije nego odemo.
- Znam, znam - reče Wedge. Dobar, stari Janson; upravo ono što je tražio.
- Gledaj, Aves, reći ću ti što ćemo učiniti. Hoćeš li još neko vrijeme biti tu?
- Možda. Zašto?
- Daj da porazgovaram sa svojimm zapovjednikom - reče Wedge. - Možda
mogu dobiti posebno odobrenje za tebe.
Izraz na Avesovu licu je jasno pokazao što on misli o tome. -Vrijedi
pokušati - radije je rekao diplomatski. - Koliko ti treba da dobiješ odgovor?
- Ne znam-reče Wedge. -1 on je zauzet ko i svi mi, znaš. Ja ću ti se
svakako pokušati javiti, ali ako se ne čujemo u slijedećih četrdeset osam sati,
onda vjerojatno ni nečemo.
Aves se čak možda malo nasmiješio. Wedge nije bio siguran pri slaboj
rasvjeti. -U redu-reče on malo gunđajići. -I to je bolje nego ništa. Možeš mi
ostaviti bilo kakvu poruku kod barmena u točionici kave “Dona Laza”
- U redu - reče Wedge. - Moramo ići. Još jednom hvala.
Zajedno s druga dva pilota izašli su na ulicu i prešli na drugu stranu. Prešli
su još dva kvarta prije nego je Hobbie progovorio. -Četrdeset osam sati, ha?
Baš pametno.
- I ja sam tako mislio - skromno se složi Wedge. - Kad odemo odavde,
stignemo na vrijeme za veliku bitku na Tangreneu.
- Nadajmo se da planira prodati tu informaciju Imperiju - promrmlja
Janson. - Bila bi šteta da smo potrošili cijelu večer.
- Oh, ja sam siguran da će je prodati - frkne Hobbie. - Pa krijumčar je. Za
što bi mu inače trebala?
Wedge se sjetio bitke oko Katane. Možda su Karrde i njegovi ljudi bili
ništa drugo do krajnje smeće koje će se prodati onome tko ponudi više. Ali
nekako nije u to vjerovao. - Uskoro ćemo saznati - reče Hobbieu. - Hajde.
Kako je Janson rekao, imamo puno posla.
 GLAVA 23

Zadnja stranica se izlistala preko displeja i nestala. REZULTAT

PRETRAŽIVANJA PRIKAZAN. SLJEDEĆI ZAHTJEV?
- Poništi zahtjev - reče Leia, nagnuvši se natrag u svojoj stolici dok je
gledala kroz prozor. Još jedan mrtvi dan. Baš kao i prošli i onaj prije njega.
Izgleda da su Istraživački bibliotekari bili u pravu: ako u knjižnici Starog
Senata i postoji neka informacija o tehnikama kloniranja u starim Ratovima
Kloniranja, onda je bila tako duboko zakopana da je nitko neće naći.
Preko sobe je osjetila tračak vraćanja svijesti. Ustala je, prišla kolijevci i
pogledala svoju djecu. Jacen je zaista bio budan, gugutao si i ozbiljno se
trudio proučiti svoje prste. Jaina je još uvijek spavala pored njega, a bucmasta
zdepasta joj usta visila otvorena dovoljno ih se čuje zvižduk svaki put kad
izdahne. - Bok, ti - Leia promrmlja svojem sinu, podigne ga iz kolijevke i
položi na svoje ruke. Pogleda prema njoj odmah zaboravivši prste i nasmiješi
se prekrasnim bezubim osmjehom. - Pa baš ti hvala - reče ona milujući ga po
obrazu. - Hajde, idemo vidjeti što se događa u velikom svijetu.
Odnijela ga je do prozora. Ispod njih Carski grad je bio u punom
jutarnjem zamahu, sa vozilima na tlu i u zraku kako jure u svim smjerovima
ko pomahnitali insekti. Iznad grada, na južnoj strani nazirali su se snježni
vrhovi planine Manarai kupani u jutarnjoj svjetlosti. Iza planine, nebo je bilo
duboko plavetnilo bez oblaka, a iza neba-
Zadrhtala je. Iza neba je bio energetski planetarni štit. I nevidljivi,
smrtonosni Imperijski asteroidi.
Jacen zažubori. Leia opet pogleda prema njemu i zateče ga kuko ju
promatra s nečim što bi se mogla nazvati briga. - U redu je - uvjeri ga, držeći
ga malo bliže i nježno ga odbacujući na rukama.
- U redu je. Naći ćemo ih i riješit ćemo ih se. Nemoj ti ništa brinuti.
Iza nje se otvore vrata i Winter je ušla u sobu, a pred njom je bio lebdeći
pladanj. - Vaša Visosti - pozdravi Winter mekim glasom. - Mislila sam da bi
vam možda prijalo osvježenje.
- Da, bi, hvala - reče Leia, onjušivši miris aromatske pariche kako se diže
iz vrča na pladnju. - Je li se nešto događa dolje?
- Ništa zanimljivo - reče Winter, gurnuvši pladanj na pokrajnji stol i počne
ga prazniti. - Timovi nisu našli ni jedan novi asteroid od jučer jutra. Koliko
sam ja razumjela, General Bel Iblis je predložio da su ih možda sve već
očistili.
- Sumnjam da Admiral Drayson vjeruje u to.
- Ne - složi se Winter, držeći u jednoj ruci šalicu iz koje se pušilo,
čekajući dok Leia premjesti Jacena na jednu ruku. - A niti Mon Mothma ne
vjeruje.
Leia kimne i prihvati šalicu. Da bude iskrena, nije ni ona vjerovala. Bez
obzira koliko skupo je bilo proizvesti takve štitove za skrivanje, nije mogla
vjerovati da bi se Imperij toliko trudio za ništa manje od sedamdeset skrivenih
asteroida. A sigurno ih je bilo dvostruko više. Dvadest i jedan koliko su ih
pronašli su jedva ogrebli površinu.
- Kako napreduje istraživanje? - upita Winter, natočivši i sebi šalicu.
- Ne napreduje - prizna Leia. Činilo se ko da ide od jednog nerješivog
problema do drugog. - Makar ne vidim zašto bi me to trebalo iznenaditi.
Specijalisti Istraživači Vijeća su već pretražili sve podatke i nisu ništa našli.
- Ali vi ste Jedi - podsjeti ju Winter. - Vi imate Silu.
- Očito je nemam dovoljno - Leia zatrese glavom. - Barem ne dovoljno da
me vodi do pravog arhiva. Ako postoji pravi arhiv. Više ni nisam sigurna da
postoji.
Slijedeću su minutu pijuckali iz svojih šalica. Leia je začinila preblagi
okus ljute pariche, bolno svjesna da bi joj ovo mogli biti zadnji gutljaji za
neko vrijeme. Korijen od kojeg se sprema ovo piće se morao uvoziti s drugih
planeta.
- Jučer sam razgovarala s Mobvekharom - reče Winter kroz misli. - Rekao
je da ste s njim razgovarali o nekom klonu. Nešto što je Mara Jade rekla.
- Nešto što je Mara rekla, zajedno s nečim što je Luke učinio - kimne
Leia. - Da, sjećam se, i još uvijek mislim da u tome leži važan ključ. Samo ne
mogu shvatiti što je to.
Za pasom joj se oglasi prijenosnik. - Znala sam da neće trajati uzdahne
Leia, stavi šalicu na stol i izvuče prijenosnik. Mon Mothma joj je obećala
slobodno jutro, očito će se to obećanje malo saviti. - Vijećnica Organa Solo -
reče ona u prijenosnik.
Ali to nije bila Mon Mothma. - Vijećnice, ovdje Centralne komunikacije -
reče joj živahni vojni glas. - Civilni teretnjak pod nazivom “Wild Karrde”
stoji ispred stražarske linije. Kapetan inizistira da razgovara osobno s vama.
Da li želite razgovarati s njim ili da ga mi otjeramo iz sustava?
 Znači Karrde je konačno došao po svoje ljude. Ili je slušao glasine i
odlučio malo sam kopati po Coruscantu. U svakom slučaju, to je značilo
nevolje.
- Bolje da ja razgovaram s njim - reče ona kontroloru.
- Da, Vijećnice.
Začuo se tihi klik. Odgovori Karrdeov hladni, dobro modulirani glas. -
Lijepo je opet razgovarati s vama. Vjerujem da ste dobili moj paket?
Leia se morala prisjetiti. Točno, makrobinakularna snimka napada na
Ukio. - Da, jesmo - priznala je. - Dopustite da se zahvalim u ime Nove
Republike.
- Vaša zahvalnost je već velikodušno iskazana - reče suho Karrde. - Je li
bilo neugodnih odbijanja zbog dogovora o plaćanju?
- Naprotiv - reče Leia, malo iskrivivši istinu. - Sa zadovoljstvom ćemo
platiti jednake isplate za informacije takve kvalitete.
- Baš mi je drago da to čujem - reče Karrde. - Jeste li zainteresirani i za
tržište tehnologije?
Leia trepne. Nije očekivala takvo pitanje. - Kakve vrste tehnologije? -
upita ona.
- Polurijetke vrste - reče on. - Zašto mi ne bi dali odobrenje, pa da se
spustim do vas da raspravimo o tome?
- Bojim se da to neće biti moguće - reče Leia. - Sav nevažan promet iz i u
Coruscant je zabranjen.
- Samo onaj nevažan?
Leia napravi grimasu. Znači slušao je glasine. - Što ste zapravo čuli?
- Samo različita šaputanja-reče on. - Od kojih me samo jedno zanima.
Pričajte mi o Mari.
- Što s Marom? - upita Leia zaštitnički.
- Je li uhapšena?
Leia pogleda Winter. - Karrde, ovo nije nešto o čemu bi trebali
razgovarati-
- Nemojte mi to govoriti - odsijeće je Karrde iznenada tvrdim glasom. -
Dugujete mi. Štoviše, dugujete njoj.
- Svjesna sam toga - odgovori Leia, dopustivši da se i njezin glas malo
ohladi. - Ako mi dopustite da završim, ovo nije nešto o čemu bi trebali
razgovarati preko otvorenog kanala.
- Ah. Razumijem. - Ako se imalo sramio zbog svog čina, nije to
pokazivao u svom glasu. - Da onda pokušamo nešto drugo. Je li Ghent
dostupan?
- Pa, tu je negdje.
- Nađite ga i postavite ga za kompjuter s pristupom komunikacijskom
sistemu. Recite mu da programira u jednom od mojih posebnih šifri po
njegovom izboru. To će biti dovoljno privatno za naš razgovor.
Leia razmisli na trenutak. Barem će isključiti prisluškivanje ostalih
civilnih brodova u sistemu. Drugo pitanje je da li će to zavarati Imperijske
droide koji istražuju. -I to je početak - složi se ona. - Idem ga pronaći.
- Čekat ću.
Signal je ušutio. - Problemi? - upita Winter.
- Vjerojatno-reče Leia. Pogledala je na Jacena, a u podsvijesti opet ono
strano zvono. Opet se pojavio tajanstven osjećaj da važna informacija lebdi u
tami nadohvat ruke. Luke i Mara su bili povezani s tim, to je već zaključila.
Bi li i Karrde mogao biti upleten? - Došao je u vezi Mare i bojim se da neće
biti previše sretan kad otkrije da je nema. Molim te, pripazi na blizance;
moram naći Ghenta i otići u ratnu sobu.
Popis je došao do kraja i stao. - Izgleda u redu - reče Ghent Leiai, škiljeći
prema displeju i unoseći zadnje promjene u šifrirani materijal. - Možda će se
izgubiti koja riječ tu i tamo. Samo dajte.
- Samo pazite što govorite - podsjeti ju Bel Iblis. - Vani je možda još koji
istraživački droid, a ne znamo da li su Imperijalci provalili Karrdeove šifre.
Nemojte reći ništa što već ne znaju.
- Razumijem - kimne Leia. Sjela je i udarila po prekidaču koji joj je
označio časnik za veze. - Ovdje je sve spremno, Karrde.
- I ja sam - vrati se Karrdeov glas, malo niži nego inače, ali inače se činio
da dopire u redu. - Zašto je Mara uhićena?
- Prije nekoliko tjedana provalila je Imperijska grupa komandosa reče
Leia, pažljivo birajući riječi. - Vođa tima je priznao Maru kao suučesnika.
- Pa to je apsurdno - otrese se Karrde.
- Slažem se - reče Leia. - Ali takva optužba se mora istražiti.
- I što su otkrili vaši istražitelji?
- Ono što neki od nas već znaju; da je nekoć bila član Carevih osobnih
ljudi.
- I zato ju još uvijek držite? - zahtijevao je Karrde. - Zbog stvari koje
možda jest ili nije učinila prije mnogo godina?
- Ne zabrinjava nas njezina prošlost - reče Leia, počevši se malo znojiti.
Nije joj se sviđalo ovako zavaravati Karrdea, posebno nakon sve njegove
pomoći. Ali ako su droidi prisluškivali, moralo je izgledati kao da je Mara još
uvijek osumnjičena. - Određeni članovi Vijeća i visokog zapovjedništva su
zabrinuti zbog njezine trenutačne odanosti.
- Onda su ti članovi budale - ispljune Karrde. - Želim razgovarati s njom.
- Bojim se da je to nemoguće - reče Leia. -Nije joj dopušten pristup
vanjskim komunikacijama.
Iz zvučnika se začuo slab zvuk, nepravilnost u šifriranju ili uzdah, Leia
nije mogla raspoznati. - Recite mi zašto ne smijem sletjeti - reče Karrde. -
Čuo sam glasine. Vi mi recite istinu.
Leia pogleda Bel Iblisa. Kiseli izgled na licu, ali nevoljko je kimao. -
Istina je da smo mi zapravo pod opsadom - reče ona Karrdeu. - Veliki
Admiral je u orbitu oko Coruscanta postavio veliki broj skrivenih asteroida.
Ne znamo njihove orbite, a niti toliko ih ima. Dok ih ne nađemo i ne
uništimo, planetarni štitovi moraju ostati dignuti.
- Zaista - promrmlja Karrde. - Zanimljivo. Ja sam čuo o tehnici udri-i-
nestani, ali ništa o nekakvim asteroidima. Većina glasina govori da ste
pretrpjeli ozbiljna oštećenja i da to pokušavate sakriti.
- To zvuči kao priča koju bi Thrawn pustio u cirkulaciju - zareži Bel Iblis.
- Mali ubod našoj vjeri u sebe, da se zabavi između napada.
- On je stručnjak na svim poljima ratovanja - složi se Karrde.
Ali Leinom uhu se učinilo nešto čudno u njegovu tonu. - Koliko ste tih
asteroida pronašli do sad? Pretpostavljam da ste ih tražili.
- Pronašli smo i uništili dvadeset i jedan - reče mu Leia. - Sve skupa
dvadeset i dva, ako brojimo onog kojeg su Imperijalci uništili da spriječe nas
da ga uhvatimo. Ali naše analize pokazuju da ih je tijekom bitke mogao
izbaciti dvjesto osamdeset i sedam.
Karrde je bio u tišini na trenutak. - To još uvijek nije puno s obzirom na
volumen prostora oko planeta. Ja sam još uvijek voljan riskirati prolaz.
- Nismo mi zabrinuti zbog vas - doda Bel Iblis. - Mislimo na to što bi se
dogodilo Coruscantu ako bi se četrdeset-metarski asteroid provukao kroz
štitove i udario na površinu.
 - Uspio bih to izvesti za pet sekundi - ponudi Karrde.
- Nećemo ih otvoriti - reče čvrsto Leia. - Žao mi je.
Iz zvučnika se začuo još jedan slabi zvuk. - U tom slučaju nemam izbora,
moramo se nagoditi. Ranije ste rekli da ste spremni platiti informaciju. U
redu. Imam nešto što trebate i moja cijena je nekoliko minuta s Marom.
Leia se namršti prema Bel Iblisu i dobi isto tako zbunjen pogled. Što god
je Karrde ciljao, nije ni Bel Iblisu bilo jasno. Ono što joj je bilo jasno jest da
mu ne može obećati razgovor s Marom. - Recite mi koja je informacija i ja ću
pokušati postupiti pošteno.
Uslijedila je tišina dok je promišljao. - Pretpostavljam da je to najbolja
ponuda koju ću dobiti - reče napokon. - U redu. U bilo koje vrijeme možete
spustiti štitove. Nema više asteroida.
Leia se zabulji u zvučnik. - Što?
- Čuli ste me - reče Karrde. - Nema ih više. Thrawn vam je ostavio
dvadeset i dva, vi ste uništili dvadeset i dva. Opsada je završena.
- Kako znate? - upita Bel Iblis.
- Bio sam na Bilbringi brodogradilištu malo prije Imperijskog udri-i-
nestani napada - reče mu Karrde. - Promatrali smo kako se pod posebnim
osiguranjem radi na dvadeset i dva asteroida. Onda, naravno, nismo znali što
će Imperij učiniti s njima.
- Jeste li bilo što zabilježili dok ste bili tamo? - upita Bel Iblis.
- Imam senzorske podatke s “Wild Karrdea” - reče on. - Ako ste spremni,
mogu vam ih dostaviti.
- Samo naprijed.
Upalilo se svjetlo koje je označavalo pristizanje podataka i Leia pogleda
prema glavnom displeju. Vidjela se unutrašnjost Bilbringi brodogradilišta;
prepoznala ih je po slikama nadgledanja Nove Republike. A u sredini,
okruženi pomoćnim brodovima i radnicima opremljenima za održavanje-
- U pravu je - promrmlja Bel Iblis. - Ima ih dvadeset i dva.
- To nije dokaz da ih nema više, gospodine - istaknuo je časnik za
senzorskom konzolom. - Mogli su sastaviti drugu grupu na Ord Trasiju ili
Yaga Minoru.
- Ne - Bel Iblis zatrese glavom. - Na stranu problemi s logistikom, ali ne
mogu si zamisliti Thrawna da širi uokolo svoju opremu za skrivanje više nego
što je potrebno. Zadnje što si može priuštiti je da se mi dočepamo nekog
radnog modela.
- Ili čak sistemskih očitanja-složi se Karrde. -Ako ste pronašli slabost,
nestala bi jedna od njegovih glavnih prednosti pred vama. U redu; ja sam
ispunio svoj dio pogodbe. A vi?
Leia bespomoćno pogleda u Bel Iblisa. - Zašto želite razgovarati s njom? -
upita general.
- Ako je to baš bitno: jedna od najtežih stvari dok si zatvoren jest da misliš
da su te svi napustili - reče hladno Karrde. - Vjerujem da se Mara tako osjeća;
znam kako je meni bilo kad sam bio neželjeni gost na Chimaeri. Želim joj
osobno reći da nije zaboravljena
- Leia? - promrmlja Bel Iblis. - Što ćemo?
Leia je buljila u generala, čuvši mu riječi, ali ih nije baš registrirala. Tu je,
ispred nje: ključ koji je tražila. Karrdeovo zatočeništvo na Chimaeri…
Leia? - ponovi Bel Iblis, mršteći se.
- Čula sam vas - reče ona, a rijeći su joj zvučale daleke i mehaničke. -
Pustite ga da sleti.
Bel Iblis zirne na časnika na palubi. - Možda bi trebali-
- Rekla sam pustite ga da sleti - Leia se obrecne s više vatre nego što je
namjeravala. Odjednom su svi komadići došli na svoje mjesto… i složena
slika je bila moguća katastrofa. - Ja ću preuzeti odgovornost.
Za trenutak je Bel Iblis proučavao njezino lice. - Karrde, Bel Iblis ovdje-
reče polako. -Dat ćemo ti tvojih pet sekundi. Spremite se za upute za
slijetanje.
- Hvala - reče Karrde. - Čujemo se uskoro.
Bel Iblis signalizira časniku koji je kimnuo i brzo krenuo na posao. -
Dobro, Leia - reče on, okrenuvši se opet k njoj. - Što se događa?
Leia duboko udahne. - Kloniranje,Garm. Znam kako ih Thrawn tako brzo
uzgaja.
U cijeloj ratnoj sobi je nastala mrtvačka tišina. - Recite mi - reče Bel Iblis.
- Zbog Sile - reče mu ona. Bilo je to tako očito, tako potpuno očito, a ipak
nije to prije shvatila. - Zar ne vidiš? Kad napraviš duplikat osjećajnog bića,
postoji prirodna rezonanca ili nešto postavljeno kroz Silu između tog
duplikata i originala. To je ono što iskrivljuje um klona koji se prebrzo uzgoji;
nema dovoljno vremena da se um privikne na pritisak. Ne može se prilagoditi
i zato se uništi.
 - U redu - reče Bel Iblis nesigurno. -I kako Thrawn rješava taj problem?
- Vrlo jednostavno - reče Leia, dok joj je drhtaj prošao tijelom. - Koristi
ysalamirije da blokira pristup Sili blizu tankova za kloniranje.
Bel Iblisovo lice se ukoči. Netko opsuje preko tihe sobe. -Karrdeov spas
iz Chimaere je bio ključ - nastavi Leia. - Mara mi je rekla da je Imperij odveo
pet illi šest tisuća ysalamirija iz tvrđave na Myrkru. Ali nisu ih tovarili u svoje
ratne brodove, jer kad su ona i Luke pošli za Karrdeom, Luke je bez problema
koristio Silu.
- Zato što su ysalamiriji na Waylandu - kimne Bel Iblis. Oštro pogleda u
Leiu, dok su mu se osjećaji naglo mijenjali. - Što znači kad tim stigne do
planine-
- Luke će biti bespomoćan - kimne Leia, a grlo joj se steglo. -A on neće ni
posumnjati dok ne bude prekasno.
Ponovo zadršće, jer joj se iznenada vratio san iz noći Imperijskog napada.
Luke i Mara, suočeni s poludjelim Jedijem i drugom nepoznatom prijetnjom.
Onda se tješila da će Luke moći osjetiti C’baothovu prisutnost na Waylandu i
poduzeti korake da ga izbjegne. Ali ako su ysalamiri tamo, mogao bi im
uletjeti ravno u šake.
Ne. Sigurno će im uletjeti u šake. Nekako, u ovom trenutku, znala je da će
se to dogoditi. Ono što je vidjela one noći nije bio san, već Jedijevska vizija.
- Razgovarat ću s Mon Mothmom - govorio je Bel Iblis mrka lica. - Čak i
sa Bilbringijem, možda možemo poslati nekoliko brodova da im pomognu.
Okrenuo se i brzo zaputio prema izlazu i turboliftovima. Leia ga je na
trenutak gledala, slušajući kako se ratna soba budi iz samonametnutog transa i
oživljava. Znala je da će on pokušati, ali neće uspjeti. Mon Mothma, Sesfan i
sam Bel Iblis su rekli da nema dovoljno ljudi da se u isto vrijeme napadne
Wayland i Bilbringi brodogradilišta. A predobro je znala da neće svi u Vijeću
vjerovati da je prošla opasnost od skrivenih asteroida. Barem ne njih dovoljno
da se otkaže napad na Bilbringi.
Što je značilo da samo jedna osoba može priskočiti u pomoć njezinom
mužu i bratu.
Duboko udahnuvši, Leia se uputi za Bel Iblisom. Morala je još mnogo
toga učiniti prije nego Karrde stigne.
Kad se Karrde pojavio iz broda, čekala su ga trojica skrivajući se ispod
baldahina koji je natkrivao pristup tunelu. Karrde ih je uočio s vrha ulazne
rampe i na pola puta dolje identificirao dvoje, unatoč sjeni. Leia Organa Solo
ga je čekala, a Ghent se meškoljio pored nje. Treći koji je stajao iza njih dvoje
je bio nizak i nosio grubu odoru Jawe. Karrde nije mogao pogoditi što bi
pustinjski lešinar mogao tu raditi…, ali kako je grupa istupila iz sjene, i
Karrde je prvi put dobro pogledao lice Organe Solo, postalo mu je jasno da će
uskoro saznati. - Dobro jutro, Vijećnice - pozdravi je, malo nagnuvši glavu. -
Drago mi je da te vidim, Ghent. Vjerujem da si bio od koristi?
- Pretpostavljam da jesam - reče Ghent, nervozno se premještajući s jedne
noge na drugu. Malo prenervozno, čak i za njega. - Barem tako kažu.
- Odlično - Karrde premjesti pažnju na trećeg u družini. - A vaš prijatelj
je…?
- Ja sam Mobvekhar klan Hakh’khar - zamijauče ozbiljan glas.
Karrdese jedva odupre želji da zakorači korak natrag. Što god da se krilo
ispod te odore, sigurno nije bio Jawa. - On je moj tjelohranitelj - reče Organa
Solo.
- Ah. - S uložnim trudom, Karrde je odvukao oči od čega god se skrivalo
pod tamnom kapuljačom. - Onda, hoćemo li krenuti? -mašući pokaže na ulaz
u tunel.
Organa Solo zatrese glavom. - Mara nije tu.
Karrde pogleda u Ghenta koji je izgledao kao da mu je još više neugodno.
-Rekli ste mi da jest.
- Ja sam se samo složila s vama da je uhićena - reče Organa Solo. - Nisam
onda mogla ništa više reći; možda su Imperijski istraživački droidi
prisluškivali.
Sa svjesnim trudom, Karrde se borio protiv ljutnje. Napokon, oni su tu svi
bili na istoj strani. - Gdje je ona?
- Na planetu imenom Wayland - reče Organa Solo. - Zajedno sa Lukeom,
Hanom i nekim drugima.
Wayland? Karrde se nije mogao sjetiti da je kad prije čuo tu riječ.
- I što im je tako zanimljivo na Waylandu? - upita on.
- Objekti za kloniranje Admirala Thrawna.
Karrde je buljio u nju. - Našli ste ih?
- Nismo mi - reče Organa Solo. - Mara ih je našla.
Karrde mehanički kimne. Znači sami su našli objekte za kloniranje. Sav
posao koji je uložio u osnivanje druge grupe krijumčara: nestao ko rasipani
Kesselov začin. Rad, rizik, da ne spominje novac kojim ih je mislio platiti. -
Sigurni ste da su tamo objekti za kloniranje?
 - Uskoro ćemo saznati - reče Organa Solo, pokazujući na brod iza njih. -
Morate me odvesti tamo. Odmah.
- Zašto?
- Zato što su u opasnosti - reče Organa Solo. - Oni to možda još ne znaju,
ali jesu u opasnosti. A ako djeluju po rasporedu koji su nam poslali, onda još
uvijek imamo šanse da dođemo do njih prije nego bude prekasno.
- Sve mi je rekla na putu ovamo - oklijevajući doda Ghent. -Mislim da
bismo trebali-
Odlutao je dok ga je Karrde pogledao. - Suosjećam s vašim ljudima,
Vijećnice - reče on. - Ali ja se moram posvetiti i drugim stvarima.
- Onda ćete napustiti Maru - podsjeti ga Organa Solo.
- Ne gajim neke posebne osjećaje za Maru - proturiječi Karrde. Ona je
član moje organizacije; ništa više.
- Nije li to dovoljno?
Karrde ju je promatrao nekoliko trenutaka. Jednako je izdržala njegov
pogled, izazivajući njegov blef… i u njezinim očima mogao je vidjeti da je
ona dobro znala da on blefira. Nije jednostavno mogao otići i prepustiti Maru
smrti, isto kao što nije mogao napustiti Avesa ili Dankina ili China. Ne ako je
on mogao bilo što učiniti da to spriječi. - Nije to tako jednostavno - reče on
tiho. - Odgovoran sam i prema ostatku svojih ljudi. Trenutačno se pripremaju
započeti napad s nadom da će oteti kristalnu zamku gravitacijskog polja koju
ćemo vam prodati.
Tračak iznenađenja preleti Organinim licem. - Kristalnu zamku…?
- Ne onu koju vi pokušavate dobiti - uvjeri ju Karrde. - Ali smo to
zakazali u isto vrijeme, nadajući se da ćete vi odvući pažnju neprijatelju.
Moram biti tamo.
- Razumijem - promrmlja Organa, očito odlučivši preskočiti pitanje kako
je Karrde znao za napad na Tangrene. - Hoće li “Wild Karrde” toliko značiti u
tom napadu?
Karrde pogleda Ghenta. Ne bi značio, ne s Mazzicom i Ellorom i ostalima
koji pružaju pomoć impresivnoj grupi koju je Aves već sastavio. Problem je
bio u tome, da ako sad odu - a kako je Organa Solo govorila, ona je htjela da
se on okrene odmah natrag u svemir neće biti prilike za Ghenta da na
kompjuterima Nove Republike preusmjeri novac kojim je trebao platiti druge
grupe.
Osim ako bi novac mogao dobiti na drugi način. - To je neizvedivo - reče
čvrsto Organi Solo. - Ne mogu jednostavno napustiti svoje ljude. Barem ne
bez-
Odjednom je stranac u Jawa odori pucnuo prstima. Karrde se zaustavi
usred rečenice, zapanjeno gledajući kako je biće bešumno nestalo prema
ulazu u tunel, a tanak nož mu zasvijetli u rukama. Nestao je kroz vrata i
nekoliko trenutaka je sve bilo u tišini. Karrde podigne obrvu prema Organi
Solo, a zauzvrat je dobio samo slegnuta ramena.
Iznutra se čulo iznenadno cviljenje, iza kojeg je slijedila pometnja
poluvidljive gužve. Karrdeu se laserski pištolj našao u ruci, i prinosio ga je
bliže figurama, kad je sve odjednom prestalo. Trenutak kasnije stranac se
pojavio, pred sobom gurajući napola svinutu priliku.
Koja im je bila više nego poznata. -Vidi, vidi… - reče Karrde, spustivši
laserski pištolj, ali ga nije vratio u futrolu. - Vijećnik i Fey’lya, ako se ne
varam. Spali smo na prisluškivanje pred vratima?
- Nije naoružan - reče stranac svojim ozbiljnim glasom.
- Onda ga pusti - reče Organa Solo.
Stranac se složi. Fey’lya se ispruži, a krzno mu se divlje valjalo : preko
glave i torza dok je pokušavao spasiti ono malo što je mogao od svoje
spokojnosti. - Protestiram protiv ovakvog postupka - reče on, a glas mu je bio
malo manje melodiozan nego što je to Bothanska norma. - I nisam
prisluškivao. General Bel Iblis me obavijestio o otkriću Vijećnice Organe
Solo o objektima za kloniranje na Waylandu. Došao sam ovamo, Kapetane
Karrde, da vas nagovorim da pomognete Vijećnici Organi Solo u njezinoj
želji da ode na Wayland.
Karrde se ukočeno nasmije. - Gdje će se baš zgodno skloniti vama s puta?
Hvala, ali vjerujem da smo kroz to već prošli zajedno.
Bothanac se sabere. - Ovdje se ne radi o politici. Bez njezina upozorenja,
tim na Waylandu možda neće preživjeti. A ako oni ne prežive, Carevo
skladište neće biti uništeno prije nego što Veliki Admiral premjesti neke stvari
na sigurno.
Njegove ljubičaste oči srele su se s Karrdeovim. - A to bi bila katastrofa. I
za Bothanski narod i za galaksiju.
Karrde ga je proučavao za trenutak, pitajući se zbog čega je Fey’lya bio
tako zabrinut. Zbog nekog oružja ili tehnologije koju Thrawn još nije našao?
Ili je bilo osobnije od toga? Možda neka neugodna ili sramotna informacija o
Fey’lyau ili općenito o Bothanskom narodu?
Nije znao, i sumnjao je da će mu Fey’lya reći. Ali pojedinosti nisu bile
važne. - Moguće katastrofe po Bothanski narod me ne brinu - reče on
Fey’lyau. - Koliko one vas zabrinjavaju?
Nesiguran val po krznu prešao je po Fey’lyainim ramenima. -Bila bi to
katastrofa i za galaksiju - reče on.
- To vi kažete - složi se Karrde. - Ali ponavljam: koliko to vas zabrinjava?
I ovaj put je Fey’lya razumio. Oči su mu se suzile, a krzno mu se talasalo
s očitim prijezirom. - Koliko brige će biti potrebno?
- Ništa nerazumno - uvjeri ga Karrde. - Samo vjeresija na, recimo,
sedamdeset tisuća?
- Sedamdeset tisuća? - zaječao je Fey’lya, zaprepašten. - Što vi zapravo
mislite-
- To je moja cijena, Vijećniće - odsijeće ga Karrde. - Uzmite ili ostavite. A
ako je Vijećnica Organa Solo u pravu, onda nemamo vremena za duge
rasprave.
Fey’lya prosikće kao ljuti grabežljivac. - Niste bolji od pokvarenog
plaćenika - zareža on glasom opakim kako u jednog Bothanca glas može
postati opak. - Iscijedit ćete dušu iz Bothanskog naroda-
- Poštedite me prodika, Vijećniće - reče Karrde. - Da ili ne?
Fey’lya ponovo prosikće. - Da.
- Odlično - kimne Karrde, pogledavši Organu Solo. -Linija za plaćanje
koju je postavio vaš brat još uvijek postoji?
- Da - reče ona. - General Bel Iblis zna kako joj pristupiti.
- Možete tamo položiti sedamdeset tisuća - reče Karrde Fey`lyai. - I imajte
na umu da ćemo stati na putu u Wayland i provjeriti. U slučaju da se možda
predomislite.
- Ja sam častan, krijumčaru - zareža Fey’lya. - Za razliku od ostalih
prisutnih.
- Baš mi je drago da to čujem - reče Karrde. - Danas je teško naći časna
bića. Vijećnice Organa Solo?
Leia duboko udahne. - Spremna sam - reče ona.
Izašli su iz Coruscanta i gotovo se spremali prijeći na brzinu svjetlosti
prije nego što je Leia konačno pitala ono što ju je mučilo otkad je došla na
brod. - Hoćemo li stvarno stati da provjerimo Fey’lyain fond?
- Sa tako malo raspoloživog vremena? - odgovori Karrde. -Nemojte biti
smiješni. Ali Fey’lya to ne zna.
Leia ga je gledala dok je upravljao za kormilom “Wild Karrdea”. - Novac
vam nije stvarno važan, je li?
- Nemojte ni to vjerovati - hladno joj savjetuje. -Moram ispuniti određene
obaveze. Da Fey’lya nije htio sudjelovati, morala bi to učiniti vaša Nova
Republika.
- Razumijem - promrmlja Leia.
Vjerojatno je naslutio nešto u njezinom glasu. - I mislim to - inzistirao je,
dobacivši joj kratak i neuvjerljiv mrki pogled.-Ovdje sam jer to odgovara
mojim ciljevima. Ne zbog vašeg rata.
- Rekla sam da razmijem - složi se Leia, smijući se za sebe. Riječi su bile
drugačije, ali izgled na Karrdeovu licu gotovo identičan. “Gledajte, ja nisam u
ovome zbog vaše revolucije, a niti zbog vas, Princezo. Očekujem da me se
dobro plati. Ja sam tu samo zbog novca.” To joj je Han rekao nakon burnog
bijega s prve Zvijezde Smrti. Onda je povjerovala u to.
Smiješak joj je izblijedio. Onda su joj on i Luke spasili život. Pitala se
hoće li stići na vrijeme da spasi njihove.
 GLAVA 24

Ulaz u planinu Tantiss je bio sjajni komad metala ugodno smješten ispod
stršećeg kamenja i vegetacije. Između planine i njih ležao je mali grad, jedva
vidljiv s njihovog povoljnog položaja na vrhu brda. - Kako ti se čini? - upita
Luke.
- Mislim da bi trebali naći drugi put unutra - reče mu Han, malo dublje
zakopavši svoje laktove u otpalo lišće pokušavajući mirno držati dalekozor.
Bio je u pravu; malo ispred vrata bila je slražarska postaja zvjezdanih
jurišnika. - Ti ionako nikad ne ulazišna prednja vrata.
Luke ga dvaput potapša po ramenu, znak da netko dolazi. Han se smrzne,
slušajući. Sasvim sigurno, iz šikare se čuo slabi zvuk koraka. Minutu kasnije,
nekoliko metara niz brdo iza drveća su izašla četiri Imperijska vojnika u
punoj terenskoj opremi. Prošli su ravno pred Lukea i Hana niti ne pogledavši i
nestali među drvećem nekoliko koraka kasnije. - Počinje biti prilično gusto -
reče Luke. Još uvijek mi ništa ne govori da oni znaju da smo tu.
Han progunđa i preseli pažnju na selo koje je izbijalo na čistini ispod njih.
Većina zgrada je bila zdepasta, vanzemaljskog izgleda, a samo jedna koja je
bila normalne veličine je bila ona koja je gledala na glavni trg. Kut pod kojim
je gledao mu nije baš odgovarao, ali mu se učinilo da se grupa Psadanaca
motala ispred velike zgrade. Možda sastanak stanovnika grada? -Ne vidim
dolje nikakvih znakova garnizona - reče on, lagano prelazeći
makrodalekozorom po selu. - Mora da rade direktno iz planine.
- Onda bi nam moralo biti lakše zaobići ih.
- Da - reče Han, mršteći se dok je zamahnuo makrodalekozorom prema
glavnom trgu. Grupica Psadanaca koje je prije vidio se premjestila u neku
vrstu polukruga, licem okrenutim prema drugim hodajućim hrpama kamenja
koji su bili leđima okrenuti prema velikoj zgradi. A grupa se povećavala.
- Nevolje? - promrmlja Luke.
- Ne znam - reče polako Han, još učvrstivši svoje laktove i do kraja podesi
povećanje slike.
- Tamo dolje je nekakav veliki sastanak. Dva Psadanca… ali ne izgleda ko
da razgovaraju. Samo drže nešto.
- Daj da ja pokušam - ponudi Luke. - Postoje Jedi tehnike za poboljšanje
vida. Možda upale i na makrobinakularnoj slici.
- Samo naprijed - reče Han, predavši mu makrodalekozor i škiljeći prema
nebu. Vidio je nekoliko čupavih oblaka, ali nikakve druge naznake da bi se
vrijeme uskoro moglo promijeniti. Još je bilo dva sata do zalaska sunca, po
njegovom proračunu, a iza toga još pola sata svjetlosti-
- Hmm - reče Luke.
- Što je?
- Nisam baš siguran - reče Luke, spustivši makrodalekozor. -Ali čini mi se
da drže informatičku pločicu.
Han pogleda prema gradu. - Nisam znao da se služe informatičkim
pločicama.
- Nisam ni ja - reče Luke, glasom odjednom čudnim.
Han se namršti na njega. Dečko je samo buljio prema planini, s čudnim
izrazom na licu. - Što ne valja?
- Planina - reče on, čvrsto buljeći u nju. - Mračna je. Sve oko nje.
Mračna? Han se namršti prema planini. Njemu je izgledala u redu. - Ma o
čemu ti pričaš?
- Mrak je - polako ponovi Luke. - Kao što je bilo na Myrkru.
Han pogleda prema planini. Pa natrag prema Lukeu. - Misliš, ko da
ysalamiriji ne daju pristup Sili?
Luke kimne. - Tako mi se čini. Neću znati za sigurno dok ne dođemo
bliže.
Han opet pogleda prema planini, osjećajući kako mu se želudac okreće. -
Super - promrmlja on. - Baš super. I što sad?
Luke slegne ramenima. - Idemo dalje. Što drugo možemo?
- Možemo se vratiti do “Falcona” i otići, eto što možemo - odgovori Han.
- Osim ako silno želiš upasti u Imperijsku zamku.
- Mislim da to nije zamka - reče Luke, zamišljeno kimajući glavom. -
Barem ne zamka za nas. Sjećaš se kad sam ti rekao kako se naglo prekinula
ona veza s C’baothom?
Han protrlja obraze. Vidio je na što Luke cilja: ysalamiriji su bili tu zbog
C’baotha, ne njega. - Još se nisam baš uvjerio - reče on. - Mislio sam da su
C’baoth i Thrawn na istoj strani. Mara je to sama rekla.
- Možda su se posvađali - predloži Luke. - Ili možda ga je Thrawn
iskorištavao otpočetka i sad ga više ne treba. Ako Imperijalci ne znaju da smo
mi tu, onda su ysalamiriji bili sigurno namijenjeni njemu.
- Pa, da, nema puno veze za koga su bili namijenjeni - istakne Han. - I
tebe će blokirati jednako kao i C’baotha. Bit će to još jedan Myrkr.
- Mara i ja smo se dobro snašli na Myrkru - podsjeti ga Luke. Siguran sam
da ćemo i ovdje. U svakom slučaju smo došli predaleko da sad odustanemo.
Han napravi grimasu. Ali mali je bio u pravu. Jednom kad Imperij
odustane od ove rutine napuštenih planeta, postoji šansa da slijedeći tim Nove
Republike neće doći ni do atmosfere. - Reći ćeš Mari prije nego stignemo?
- Naravno - Luke pogleda prema nebu. - Ali reći ću joj putem. Bolje da
krenemo dok još ima svjetla.
- U redu - reče Han još jednom se ogledavši uokolo prije nego li je ustao.
Sa ili bez Sile, sve je ovisilo o njima. - Idemo.
Ostali su čekali s druge strane brda. - Kako izgleda? - upita Lando kad su
im se Han i Luke pridružili.
- Još uvijek ne znaju da smo tu - reče mu Han, tražeći očima Maru. Sjedila
je na tlo pored Threepia i Artooa, koncentrirajući se na pet kamenčića koje je
podigla u zrak i natjerala da lebde pred njom. Luke ju je danima poučavao
takvom nečemu, a Han je konačno odustao od odgovaranja Lukea od toga.
Ionako se sad činilo da će te lekcije biti gubitak vremena. - Spremna si nas
povesti na ta tvoja stražnja vrata?
- Spreman sam ih početi tražiti - reče ona, i dalje držeći kamenčiće u
zraku. -Kao što sam ti prije rekla, vidjela sam opremu za snadbijevanje
zrakom s unutrašnje strane planine. Nikad nisam vidjela same otvore za zrak.
- Naći ćemo ih - uvjeri ju Luke, te prođe pored Hana do droida.
- Kako si, Threepio?
- Dosta dobro, hvala, Gospodaru Luke - odgovori droid ukočeno.
- Ovaj put je puno bolji od mnogih prijašnjih. - Pored njega Artoo je nešto
zatreperio. - I Artoo misli tako - doda Threepio.
- Nemojte se previše vezati za njega - upozori Mara, konačno dopustivši
da kamenčići padnu dok je ustajala. - Vjerojatno neće biti više Myneyrshi
puteva uz planinu po kojima bi mi mogli ići. Imperij je zabranio bilo kakvu
aktivnost domorodaca u blizini planine.
- Ali ne brini - umiri Luke droida. - Noghri će nam pomoći pronaći put.
- Teretnjak “Garret’s Gold”, odobren vam je pristup - reče žustar glas iz
Kontrole na Bilbringiju preko zvučnika na mostu “Etherwaya”. - Pristanite na
platformu dvadeset i pet. Ravno prema signalnim svjetlima, koja će vam
ukazati putanju do platforme.
- Primljeno - reče Aves, utipkavajući smjer koji mu se pojavio na displeju.
-Što je sa sigurnosnim poljima?
- Ako ostanete na zadanoj putanji, nećete naletjeti na njih - reče mu
kontrolor. - Ako skrenete više od petnaest metara u bilo kojem smjeru, dobit
ćete po nosu. A kako izgleda, čini se da vašem nosu ne treba još udaraca.
Aves dobaci ljutit pogled prema zvučniku. Jednog dana će se stvarno
zadovoljiti ovog Imperijskog sarkazma. - Hvala - reče on i odjavi se.
- Baš je zabavno raditi s tim Imperijalcima, zar ne?-komentira Gillespee s
kopilotovog sjedala.
- Volio bih vidjeti izraz na njegovu licu kad odjurimo odavde s njihovom
kristalnom zamkom - reče Aves.
- Nadam se da nećemo biti ovdje da saznamo - reče Gillespee.
- Ovdje imaju poprilično kompliciran sistem letenja.
- Nije bilo tako prije onog Mazzicovog prepada - reče Aves, pogledavajući
kroz osmatračnicu. Uz put kojim se približavao, vidio je šest generatora štita
kako lebde u zraku i označavaju putanju koju bi mu inače trebala označavati
signalna svjetla. - To bi vjerojatno trebalo odvratiti one koji lete oko
brodogradilišta kako god im se sviđa.
- Da - reče Gillespee. - Samo se nadam da su uklonili sve kvarove iz
sistema
-1 ja isto - složi se Aves. - Ne bih htio da doznaju koliko udaraca ovaj
brod zaista može podnijeti.
Pogledao je na svoju ploču, potvrdio smjer i provjerio koliko je sati. Flota
Nove Republike bi trebala napasti Tangrene za nešto manje od tri sata. Što je
dovoljno vremena da “Etherway” pristane, iskrca posebno prilagođene
kondenzatore vučnih zraka koje doniraju za trud Imperijskog ratovanja i da
stanu kao pratnja iza Mazzica kad pokuša ugrabiti kristalnu zamku iz glavnog
komandnog centra osam platformi dalje.
- Ide Ellor - primijeti Gillespee, kimajući prema boku broda.
Aves pogleda. Da, to je sigurno bio “Kai Mir”, a uz njega je bio
“Klivering”. Iznad njega je vidio kako “Starry Ice” pluta prema platfomi za
pristajanje. Koliko se njemu činilo, sve je bilo na svojem mjestu.
Iako izgled nije bio važan kad se radilo o nekome kao Thrawn. Što se
njega ticalo, Veliki Admiral je mogao znati za ovaj prepad i možda je samo
čekao da se svi ušuljaju pod mrežu prije nego li je on omota oko njih.
- Jesi ti se Karrde možda javio? - upita Gillespee malo preopušteno.
- Ne bi nas napustio, Gillespee - Aves progunđa. - Ako kaže da mora
obaviti nešto hitnije, onda mora obaviti nešto hitnije. Točka.
- Znam - reče Gillespee suzdržljivim glasom. - Samo sam mislio da je još
netko pitao.
Aves se naceri. Opet oni počinju. Mislio je da je otkrivanje Ferrierove
izdaje na Hijerni jednom zauvijek riješilo tu stvar. Trebao je biti pametniji. -
Ja sam tu - podsjeti on Gillespeea. - I “Starrry fee”, i “Dawn Beat”, i “Lastri’s
Ort”, i “Amanda Fallow”, i…
- Dobro, u redu, shvatio sam - prekine ga Gillespee. - Ne moraš se odmah
nakostriješiti; i moji brodovi su isto tu.
- Oprosti - reče Aves. - Samo sam već polako umoran od toga da svi
sumnjaju u sve.
Gillespee slegne ramenima. - Mi smo krijumčari. I imamo dosta prakse u
tome. Osobno sam iznenađen da se je grupa i toliko dugo održala. Što misliš
da radi?
- Tko, Karrde? - Aves zatrese glavom. - Nemam pojma. Ali mora da je
nešto važno.
- Sigurno - unaprijed istakne Gillespee. - Je li to signalna oznaka?
- Izgleda - složi se Aves. - Budi spreman kopirati podatke o smjeru.
Spremni ili ne, stižemo.
Naređenja su se pojavila na Wedgeovu komunikacijskom ekranu, i on ih
nabrzinu pregleda prije nego li je utipkao privatnu frekvenciju odreda. -
Odred Rogue, ovdje Vođa Roguea - reče on. - Zapovijedi: ulazimo s prvim
valom, uz zapovjednu krstaricu Admirala Ackbara. Zadržite sadašnje položaje
dok nam ne dopuste prestrojavanje. Svi brodovi potvrdite.
Potvrde su pristizale, odrješite i čvrste, i Wedge se ukočeno nasmiješio.
Znao je da su malo zabrinuti među osobljem Admirala Ackbara, budući da su
morali dugo putovati do sastajališta, da će izgubiti malo na oštrini u borbi, jer
su oni prvo morali stati i izvršiti ulogu mamca blizu Tangrenea. Wedge nije
znao za ostale, ali mu se činilo da je odred Rogue dotjeran i spreman za bitku.
- Misliš da je Thrawn dobio našu poruku, Vođo Roguea? -Joansonov glas
prodre u Wedgeove misli.
Njihovu poruku…? Da, točno, onaj mali razgovor izvan kantine Mumbri
Storve s Karrdeovim prijateljem Avesom. Onaj za kojega je Hobbie bio čvrsto
uvjeren da će ići u ruke Imperijske Obavještajne službe. -Ne znam, Rogue Pet
- reče mu Wedge.-Zapravo, nekako se nadam da nije.
- Onda je to bio gubitak vremena ako nije.
- Ne nužno - istakne Wedge. - Sjećaš se da je rekao da imaju neki drugi
plan koji bi željeli uskladiti s našim. Sve što udari ili odvrati pažnju Imperiju
ne može prouzročiti ništa drugo do pomoći nama.
- Ma, sigurno su samo planirali neku krijumčarsku dostavu - uzdahne
Rogue Šest. - U nadi da će to izvesti dok Imperijalci ne gledaju.
Wedge nije odgovorio. Luke Skywalker je bio uvjeren da je Karrde potiho
na strani Nove Republike, a njemu je to bilo dovoljno. Ali nije bilo načina da
ostale iz odreda uvjeri u to. Možda, jednoga dana, će Karrde poželjeti
otvorenije izraziti svoje neprijateljstvo prema Imperiju. Do onda, barem je
Wedge tako mislio, tko god nije na Admiralovoj strani pomaže Novoj
Republici, bilo da onto prizna ili ne.
Ponekad čak da on to zna ili ne.
Promijenio se komunikacijski displej: prethodnica zvjezdanih krstarica je
bila postrojena u stožac, u formaciju za paljbu. Došlo je vrijeme da i brodovi
koji ih prate učine isto. - U redu, Rogue odred - rekao je ostalima. - Imamo
zeleno svjetlo. Svatko na svoje mjesto.
Smanjivši snagu na pogonu X-krilca, zaputio se prema bočnim svjetlima
ispred sebe. Ako se ostatak skupine bude držao rasporeda, za dva i pol sata bi
trebali ispadati iz brzine svjetlosti nadohvat brodogradilišta na Bilbringiju.
Baš šteta, mislio je, da neće moći vidjeti izraz na Imperijskim licima.
Zadnja skupina izvještaja s područja Tangrenea se prevrtila preko ekrana.
Pellaeon je preletio preko njih, mrgodeći se mračno. Nije bilo pogreške;
Pobunjenici su još uvijek bili tamo. Još uvijek dovlače trupe u to područje, još
uvijek ne rade ništa što bi privuklo pažnju na njih. I za dva sata, ako su
informacije iz Obavještajne službe barem napola točne, trebao bi započeti
napad na efikasno nebranjen sustav.
- Ide im prilično dobro, zar ne, Kapetane? - prokomentira Thrawn pored
njega. - Sve naokolo prilično uvjerljiva predstava.
- Gospodine - reče Pellaeon, boreći se da mu glas ostane pristojno
pokoran. - S poštovanjem moram reći da ove aktivnosti Pobunjenika nisu
nikakva predstava. Nadmoćnost dokaza ukazuje na Tangrene kao njihovu
moguću metu. Nekoliko ključnih jedinica zvjezdanih lovaca i velikih brodova
su jasno sakupljeni na vjerojatnim mjestima ispadanja iz-
 - Krivo, Kapetane - odsijeće ga Thrawn hladno. - Oni žele da mi u to po
vjerujemo, ali to nije ništa doli pažljivo sagrađene iluzije.
Brodovi o kojima vi govorite su se povukli iz tih sektora prije četrdeset do
sedamdeset sati, ostavivši za sobom nekoliko ljudi u pravim uniformama i
znakovima da zbune naše špijune. Većina te snage je na putu prema
Bilbringiju.
- Da, gospodine - reče Pellaeon s malim uzdahom poraza. Znači, to je bilo
to. Još jednom, Thrawn je odlučio ignorirati njegove argumente, isto kao i
dokaze, u korist nebuloznim predosjećajima i intuicijama.
A ako je bio u krivu, neće biti izgubljena samo Ubiqtorate baza na
Tangreneu. Pogreška te veličine bi potresla povjerenje i zamah cijelog
Imperijskog ratnog stroja.
- Svaki rat je rizik, Kapetane - reče tiho Thrawn. - Ali to ni približno nije
onakav rizik kakvim ga vi smatrate. Ako sam u krivu, izgubit ću jednu
Ubiqtorate bazu; istina, važnu, ali ne baš presudnu.
- Podigao je plavo-crnu obrvu. - Ali ako sam u pravu, imamo dobre šanse
da uništimo dvije cijele Pobunjeničke sektorske flote.Razmisli kakav će to
utjecaj imati na trenutačnu raspodjelu moći.
- Da, gospodine - reče Pellaeon poslušno.
Mogao je osjetiti Thrawnove oči na njemu. - Ne morate vjerovati - reče
mu Veliki Admiral. - Ali budite spremni da vam se dokaže suprotno.
- Nadam se da će biti tako, gospodine - reče p - Ali budite spremni da vam
se dokaže suprotno.
- Nadam se da će biti tako, gospodine - reče Pellaeon.
- Dobro. Je li moj admiralski brod spreman, Kapetane?
Pellaeon osjeti kako mu se leđa koče u staro-paradnom refleksu.
- Chimaera vam je potpuno na raspologanju, Admirale.
- Onda pripremite flotu za hipersvemir. - Svijetleće oči mu zablistaju. - I
za bitku.
Do planine Tantiss nije bilo pravih puteva, ali kako je Luke predvidio,
Noghri su bili majstori za teren. Napredovali su U, izvanredno kratkom
vremenu, iako su ih droidi usporavali, i dok je sunce nestajalo iza drveća,
stigli su do dovoda zraka.
Ali to nije izgledalo onako kako je Luke zamislio.
- Više izgleda kao turbolaserski toranj koji se može uvući nego kao sustav
za opskrbu zrakom - komentirao je Hanu dok su se pažljivo provlačili kroz
drveće prema teškoj metalnoj mreži i još težoj metalnoj strukturi u koju je
mreža bila učvršćena.
- Podsjeća me na bunker u koji smo morali provaliti na Endoru -
promrmlja mu Han. - Osim što su ovdje zaštitna vrata. Pa mogli su postaviti
detektore uljeza.
Svugdje drugdje Luke be mogao rastegnuti sa Silom do tunela. Ali ovdje,
pod utjecajem ysalamirija oko njega, osjećao se kao slijep.
Kao da je ponovo na Myrkru.
Pogledao je u Maru, pitajući da li ona ima slične osjećaje i sjećanja.
Možda je bilo tako. I pod blijedećim svjetlom mogao je vidjeti napetost na
njezinu licu, strah i bojazan koji nisu bili tamo prije nego što su ušli u
ysalamiri balon.
- I što sad? - zareža ona, dobacivši mu kratak ljutit pogled prije nego li je
pogledala na drugu stranu. - Sjedit ćemo tu do jutra?
Han je uperio makrodalekozor na dovodni otvor.
- Izgleda kao kompjuterska utičnica tamo na zidu pod izbočinom reče on.
- Vi ostanite tu, ja ću odvesti Artooa preko i pokušati ka ukopčati.
Pored njega, Chewbacca zagrmi s upozorenjem. - Gdje? -promrmlja Han,
izvlačeći svoj laserski pištolj.
Svojom rukom Wookie pokaza u jednom smjeru, a drugom rukom skine
svoj samostrel.
Čitava grupa se smrzla, s oružjem spremnim u rukama… i tad je Luke
prvi put začuo udaljene zvukove paljbe laserskih pištolja. Vjerojatno na
udaljenosti od nekoliko kilometara, mislio je, vjerojatno negdje niz planinu.
Ali bez svojih Jedi tehnika za pojačavanje, nije nikako mogao znati za
sigurno.
A sa mnogo bliže udaljenosti stiglo je ptičje trperenje. -Približava se grupa
Myneyrshia - reče Ekhrikhor, pažljivo slušajući znakove. - Noghri su ih
zaustavili. Žele istupiti i govoriti.
- Recite im da ostanu tamo - reče Han, oklijevajući još sekundu prije nego
li je pospremio svoj pištolj u futrolu. Iz džepa svoje jakne izvukao je
izbijeljenu satna-chakka kandžastu pticu i pozvao Threepia. - Dođi, Zlatasti,
idemo doznati što žele.
Ekhrikhor promrmlja naređenje i jedan Noghri tiho prijeđe na Hanovu
stranu. Chewbacca stane na drugu stranu i zajedno sa bespomoćnim
Threepiom koji se vukao za njima, zapute se među drveće.
Artoo je nezadovoljno žuborio, a njegova kupolasta glava se vrtjela
između Lukea i odlazećeg Threepia. - Neće mu se ništa dogoditi - uvjeri ga
Luke. - Han to ne bi dopustio.
Zdepasti driod progunđa, vjerojatno izražavajući dubinu Hanove
zabrinosti za Threepia. - Možda ćemo za minutu morati brinuti o nečemu
drugome, osim o Threepiovom zdravlju - reče potišteno Lando. - Učinilo mi
se da sam čuo paljbu pod planinom.
- I meni isto - kimne Mara. - Vjerojatno dolazi od ulaza u skladište.
Lanod preko ramena pogleda u masivni dovod zraka. - Da vidimo može li
se to otvoriti. Barem ćemo moći skočiti u nekom drugom pravcu ako to bude
potrebno.
Luke pogleda u Maru, ali ona je opet izbjegavala njegove oči. - U redu -
reče on Landu. - Ja ću ići prvi; ti dovedi Artooa.
Oprezno se počeo kretati prema otvorima. Ali ako je i bilo nekih
obrambenih sustava protiv uljeza, činilo se da više ne rade. Bez problema je
stigao pod metalnu izbočinu i dok mu se vjetar koji je ulazio u otvor igrao
kosom, on je proučavao mrežu. S ove udaljenosti učinilo mu se da je to više
nekakva teška rešetka, a svaka nit onoga što je je izgledalo kao mrežaje
zapravo ploha koja se pruža nekoliko centimetara natrag u tunel. Bila je to
impesivna barijera, ali ništa što njegova svjetlosna sablja ne bi mogla srediti.
Začuo se zvuk koraka po lišću, i on se okrene kad su Lando i Artoo naišli.
- Utičnica je tamo, Artoo - reče on droidu, pokazujući je na bočnom zidu. -
Ukopčaj se i vidi što možeš saznati.
Artoo potvrdi da je razumio, i uz Lndovu pomoć manevrirao preko
neravnog terena.
- Očekuješ da će se samo za tebe otvoriti? -reče Mara iza njega.
- Ide Artoo provjeriti - reče joj Luke, škiljeći u njezino lice. -Je li sve u
redu s tobom?
Očekivao je sarkastičan komentar ili barem oslabljeni bljesak u očima.
Nije bio spreman da će ispružiti svoju ruku i uhvatiti njegovu. - Želim da mi
nešto obećaš - reče ona tihim glasom. -Koliko god to koštalo, nemoj dopustiti
da prijeđem na C’baothovu stranu. Razumiješ? Ne smiješ dopustiti da mu se
pridružim. Čak i ako me moraš ubiti.
Luke je buljio u nju, dok mu je jezovita hladnoća prolazila tijelom. -
C’baoth te ne može prisiliti na svoju stranu, Mara - reče on. - Ne bez tvoje
suradnje.
 - Jesi li siguran u to? Zaista siguran?
Luke napravi grimasu. Toliko toga je još bilo da nije znao o Sili. - Ne.
- Nisam ni ja - reče Mara. -1 to je ono što me zabrinjava. Kad smo bili na
Jomarku, C’baoth mi je rekao da ću mu se pridružiti. I ovdje je to rekao, onu
noć kad je stigao.
- Možda se zabunio - oklijevajući predloži Luke. - Ili lagao.
- Ne bih htjela riskirati. - Čvršće je stisnula njegovu ruku. -Ne želim mu
služiti, Skywalker. Moraš mi obećati da ćeš me prije ubiti nego dopustiti da
mi to učini.
Luke teško proguta. Čak i bez Sile mogao joj je primijetiti u glasu da je to
mislila. Ali za Jedija da obeća da će nekoga hladnokrvno ubiti… - Ovo ću ti
obećati - reče on umjesto obećanja.
- Što god da se unutra dogodi, nećeš se morati s njim sama suočiti.
Ja ću biti s tobom i pomoći ti.
Okrenula je lice od njega. - Što ako ti već budeš mrtav?
Znači sve se svodilo na ovo: na istu bitku koju je vodila sama sa sobom od
dana otkad su se upoznali. - Ne moraš to učiniti - reče on tiho. - Car je mrtav.
Glas koji čuješ je samo sjećanje koje je ostavio u tebi za sobom.
- Znam to - otrese se ona, a prizvuk vatre lepršao je kroz hladnu pozu. -
Misliš da je to zato onda lakše ignorirati?
- Ne - prizna on. - Ali ne možeš ni koristiti glas kao ispriku. Tvoja sudbina
je u tvojim rukama, Mara. Ne u C’baothovim, ili Carevim. Na kraju, ti si ta
koja donosiš odluke. Ti imaš to pravo… i tu odgovornost.
Iz šume se začuo zvuk koraka. - Dobro - zareža Mara, ispustivši mu ruku i
uzmakne korak od njega. - Samo ti filozofiraj, ako želiš. Ali zapamti što sam
ti rekla. - Zavrtila se i okrenula prema nadolazećoj grupi. -1 što se događa,
Solo?
- Dobili smo neke saveznike - reče on, i dobaci nekakav namršteni pogled
u Lukeovu smjeru. - Neku vrstu saveznika, harem.
- Hej, Threepio - pozove ga Lando, mahnuvši mu. - Dođi ovdje i reci zbog
čega se Artoo toliko uzbuđuje.
- Svakako, gospodine - reče Threepio, i odvuče se do kompjuterskog
terminala.
Luke ponovo pogleda Hana. - Kako to misliš, nekakve saveznike?
 - To je neka zavrzlama - reče Han. - Barem kako to Threepio prevađa. Ne
žele nam pomoći, nego samo ući i boriti se protiv Imperijalaca. Slijedili su
nas jer su mislili da ćemo naći nekakva stražnja vrata na koja bi i oni mogli
ući.
Luke je proučavao četvoricu naoružanih, tihih stranaca koji su se nadvili
nad Noghrija koji ih je čuvao. Svi su imali četiri ili više noževa i nosili
samostrei - što nije baš bilo nekakvo oružje protiv naoružanih Imperijskih
trupa. - Ne znam. Što misliš?
- Hej, Han - pozove ga tiho Lando prije nego li je stigao odgovoriti. -
Dođi da čuješ ovo.
- Što je? - upita Han kad su prišli terminalu.
- Reci im, Threepio.
- Navodno se na glavnom ulazu u planinu odvija napad - reče Threepio
svojim uobičajenim iznenađenim načinom. - Artoo je pokupio nekoliko
izvještaja o detaljima udaljenosti straže u tom perimetru
- Tko napada? - odsiječe ga Han.
- Navodno neki Psadanci iz grada - reče Threepio. - Prema izvještaju s
ulaznih vrata, oni traže puštanje svog Učitelja C’baotha prije nego napadnu.
Han pogleda Lukea. - Informatička pločica.
- Ima smisla-složi se Luke. C’baothova poruka koja ih je navela da
napadnu. - Pitam se kako mu je uspjelo prokrijumčariti ju njima.
- Što svakako potvrđuje da je on negdje zatvoren - doda Mara. - Nadam se
da imaju neke dobre stražare pred njegovom ćelijom.
- Oprostite, Gospodaru Luke - reče Threepio, nakrivivši glavu na jednu
stranu - ali što se tiče informatičke pločice koju je spomenuo Kapetan Solo, ja
mislim da je došla istim putem kojim i oružje. Prema izvještajima-
- Koje oružje? - reče Han.
- Baš sam to htio reći, gospodine - reče Threepio malo uvrijeđeno. -
Prema izvještaju s glavnih vrata, napadači su naoružani s laserskim
pištoljima, prijenosnim lanserima raketa i termalnim detonatorima. Sve
poprilično moderne verzije, ako ćemo vjerovati izvještajima.
- Nema veze otkud im to - reče Lando. - Stvar je u tome da ovdje imamo
diverziju baš onako kako nam treba. Bolje da to iskoristimo dok je još tu.
Chewbacca sumnjičavo zagrmi. - U pravu si, prijatelju - složi se Han,
pogledavši prema rešetki. - Baš je čudno tempirano. Ali Lando je u pravu,
mogli bismo pokušati.
Lando kimne. - U redu, Artoo. Gasi sve.
Zdepasti droid zacvrkuće s priznanjem, a njegova kompjuterska ruka se
počela okretati u utičnici. Ulaz zraka preko Lukeova lica se počeo smanjivati i
minutu kasnije potpuno prestao.
Artoo ponovo zatreperi. -Artoo izvješćuje da su svi sistemi za upravljanje
ovog dovoda ugašeni - izjavi Threepio. - Ali upozorava da jednom kad se
završi strojni ciklus, barijere za prašinu i pogonska polja se mogu ponovo
aktivirati s neke središnje lokacije.
- Onda bolje da se pokrenemo - reče Luke paleći svoju svjetlosnu sablju i
krene prema otvoru. Nakon četiri pažljiva reza, nastao je njihov ulaz.
- Izgleda čisto - reče Han, odvažno se penjući kroz otvor, te stane pod
ograničenu zaštitu bočnog zida. - Vidim svjetla za održavanje niz hodnike.
Artoo, jesi li nam nabavo nekakve planove za ovo mjesto?
Droid je nešto brbljao dok se kotrljao kroz otvor. - Jako mi je žao,
gospodine - reče Threepio. - Kaže da ima cijeli plan za sam sistem dovoda
zraka, ali na ovom terminalu nije bilo dostupnih informacija o objektu.
- Bit će još terminala kad odemo dalje-reče Lando. -Hoćemo li harem
nekoga ostaviti na straži?
- Jedan Noghri će ostati - zamijauče Ekhrikhor iza Hanova lakta. -On će
se pobrinuti za izlaz. - Dobro - reče Han. - Idemo.
Otišli su pedesetak metara niz tunel i približavali su se prvom svjetlu za
održavanje koje je Han ranije primijetio, kad Luke spazi da ih prati jedan tihi
Myneyrshi. -Han? -promrmlja on, pokazujući iza sebe.
- Da, znam - reče Han. - Što bi htio da ja napravim, da ih pošaljem doma?
Luke ponovo pogleda unatrag. Naravo, bio je u pravu. Ali noževi i
samostreli protiv laserskih pištolja… - Ekhnkhor?
- Što zapovijedate, Vaderov sine?
- Želim da dodijelite dvoje svojih ljudi da idu s tim Myneyrshima. - reče
on Noghriju. - Moraju ih voditi i pomoći u njihovu napadu.
- Ali mi moramo štititi vas, Vaderov sine usprotivi se Ekhrikhor.
- Pa i štitit ćete me - reče Luke. - Svaki Imperijalac kojeg Myneyrhi mogu
srediti će biti jedan manje o kojem mi moramo brinuti. Ali neće moći srediti
nikakve postrojbe ako ih ubiju u prvom jurišu.
U pozadini svojeg grla Nogri proizvede neke nesretne zvukove.
 - Čujem i poslušam - reče on nevoljko. Signalizirao je dvojici Noghrija, i
dok ih je Luke gledao kako se vraćaju kroz tunel, nabrzinu je vidio izraz na
Marinu licu dok je prolazila pod jednim svjetlom. Groza je još uvijek bila tu,
ali uz nju i mračna odlučnost.Što god da ih je čekalo, ona je bila spremna
suočiti se s tim.
A on se samo mogao nadati da je i on spreman.
Evo ga - izjavi Karrde, pokazujući prema planini koja se izdizala iz šume i
skupljajućih sjena sumraka.
- Sigurni ste? - upita Leia, rastežući se sa Silom koliko daleko je mogla.
Kad su bili na Bespinu, tijekom onog ludog bijega iz Landovog Grada
Oblaka, već je na ovoj udaljenosti mogla osjetiti Lukeov zov. Tu, sad, nije
ničega bilo.
- Čini se da nas tamo vodi njihov navigacioni sustav - reče joj Karrde. -
Osim ako nisu uvidjeli malu Ghentovu varki i sad nas vode prema nekoj
zasjedi. - Pogledao je preko svog ramena u nju.
- Ima li što?
- Ne-Leia pogleda prema planini, a želudac joj se bolno stegne. Nakon
svih njihovih nada i truda, zakasnili su. - Sigurno su već unutra.
- Onda su se zaputili prema nevolji - reče Karrde odozgora s
komunikacijske stanice gdje je još uvijek petljao s usavršavanjem svoje šifre
za predstavljanje kao Imperijalac. - Kontrola leta kaže da na ulazu imaju
pobunu. Šalju nas na pomoćno područje za održavanje koje je oko desetak
kilometara sjeverno.
Leia zatrese glavom. - Morat ćemo riskirati da se susretnemo s njima.
- Preopasno je - reče Dankin, kopilot. - Ako nas uhvate da koristimo ne-
imperijski kanal za komunikaciju , vjerojatno će nas ubiti.
- Možda postoji drugi način - reče Mobvekhar, pomaknuvši se na Leinu
stranu. - Ekhrikhor klan Bakh’tor je sigurno ostavio stražu na mjestu gdje su
oni ušli. Postoji Noghri signal za prepoznavanje koji se može napraviti
svjetlima za slijetanje.
Samo naprijed - reče Karrde. - Uvijek možemo reći da se nešto pokvarilo,
ako tko primijeti iz garnizona. Chin, Corvis, pratite svoje vidokruge.
Zakoračivši prema Dankinovoj kontrolnoj ploči, Noghri je palio i gasio
svjetla za slijetanje barem šest puta. Leia je buljila kroz promatračnicu
pokušavajući od jednom gledati na cijelu planinu. Ako su Han i ostali ušli
iznad linije sumraka-
 - Gotovo je - dođe Corvisov glas iz turbolaserskog tornjića. -Domet nula-
nula-tri oznaka sedamnaest.
Leia pogleda preko Karrdeovog ramena na koordinate koje su se pojavile
na displeju. I bilo je tamo, nejasno ali vidljivo: trepćuće svjetlo. - Evo ih -
potvrdi Mobvekhar. - Odlično - reče Karrde. -Ghent, potvrdi da krećemo
prema tom pomoćnom području za održavanje kako nam je naređeno. Bolje
da si nađete mjesto za sjesti i privežete se, Vijećnice, jer ćemo uskoro imati
neočekivani kvar potisnog mlaza.
Lei se činilo da je brodu veličine “Wild Karrdea” nemoguće sletjeti na
tako nemogućem mjestu između drveća i izjedenih kamenih izbijanja. Ali bilo
je očito da su Karrde i njegova posada to već prije izvodili i preciznim
pogotkom turbolaserske vatre u zadnji tren, stvorili su dovoljno velik procjep
da se u njega spuste.
- I što sad? - reče Dankin dok je Karrde kružio na potisnom mlazu.
Karrde pogleda Leiu i podigne upitno obrvu.
- Ja ulazim - reče mu Leia, a lik Lukea i Mare u opasnosti lebdio joj je
pred očima. - Vi ne morate poći.
- Vijećnica i ja ćemo potražiti njezine prijatelje - Karrde odgovori
Dankinu, odveže se i ustane. - Ghent, ti ćeš pokušati uvjeriti garnizon da nam
nije potrebna nikakva pomoć.
- A što je samnom? - upita Dankin.
Karrde se ukočeno nasmije. - Ti ćeš biti spreman u slučaju da njemu ne
povjeruju. - Krenimo, Vijećnice.
Kad su sišli s rampe “Wild Karrdea” nigdje na vidiku nije bilo Noghrija
koji im je uzvratio signal. - Gdje je? — upita Karrde, ogledavajući se uokolo.
- Čeka - reče Mobvekhar, stavljajući ruku na usta i ispustivši kompliciran
zvižduk.
Povratio se odgovor, zvižduk u obliku ćurlikanja. - Predstavili smo se -
reče on. - On nas moli da brzo dođemo. Ostali nisu ispred nas na više od
četvrt sata.
Četvrt sata. Leia je buljila na zvijezdama obasjanu tamu planine. Bilo je
prekasno da ih upozori, ali možda nije bilo prekasno da im pomogne. -
Krenimo, ne gubimo vrijeme - reče ona.
- Samo tren - reče Karrde, pogledavši preko njenog ramena. -Moramo
pričekati - ah.
Leia se okrene. Spuštajući se niz hodnik prema njima s krmenog dijela
broda dolazio je sredovječan čovjek s dvije upregnute četveronožne životinje
dugih nogu. - Evo ga, Kapetane - reče čovjek, pruživši mu uzice.
- Hvala, Chin - reče Karrde, sagnuvši se da kratko počeše obje životinje
iza uha. - Ne vjerujem da ste upoznali moje ljubimce vornskrse, Vijećnice.
Ovaj se zove Drang, a ovaj malo po strani je Sturm. Na Myrkru koriste Silu
da bi uhvatili svoj plijen. Ovdje će je iskoristiti da nađu Maru. Točno?
Vornskrsi su proizveli čudan zvuk, ko da kvocajući predu. -Dobro - reče
Karrde, ponovo se izravnavši. - Mislim da smo sad spremni, Vijećnice.
Hoćemo li?
 GLAVA 25

U daljini su alarmi još uvijek tutnjili kad je Han pažljivo nagnuo jedno
oko iza ugla. Prema tlocrtima koje im je Artoo nabavio, ovo je trebala biti
najveća postaja nadgledanja vanjske obrane u ovom sektoru garnizona.
Vjerojatno je postojala straža, i ta straža je sigurno bila na oprezu.
Bio je u pravu u obje točke. Pet metara od njih, niz ulazni hodnik,
naslonjeni na teška vrata, stajao je par zvjezdanih jurišnika. I bili su dovoljno
na oprezu da primijete stranca koji se skriva kako ih gleda i da na brzinu
podignu svoje laserske pištolje u položaj za pucanje.
Jedino pametno što možeš napraviti, jedino što bi svaka razumna,
nesuicidalna osoba učinila, bi bilo da se skloni iza ugla prije nego pucnjava
počne. A umjesto toga, Han se slobodnom rukom zgrabi za ugao i iskoristivši
snagu poluge, potpuno se bavi preko hodnika. Uspio je na drugu stranu samo
nekoliko milimetara prije prateće vatre pištolja, spljoštivši se uz zid dok je
brza vatra odnijela komadić metalne oplate iza njega.
Još uvijek se pucalo, kad se Chewbacca nagnuo iza ugla iz kojega je Han
upravo otišao i završio tu raspravu s dva hica iz samostrela.
- Odlično, Chewie - promrmlja Han, nabrzinu se ogledavši iza sebe i
zatim sklizne opet iza ugla. Jurišnici su zasigurno bili van stroja, ostavivši iza
sebe ništa osim masivnih vrata. Što uopće nije bio velik problem, isto ko ni
sami jurišnici. Barem ne za njih. -Spremni? - upita on, spustivši se u polu-
čučanj sjedne strane vrata i podigne svoj laserki pištolj. Unutra će sigurno biti
još dvojica stražara.
- Spremni - potvrdi Luke. Začuo se zvuk paljenja njegove svjetlosne
sablje, i sjajna zelena oštrica prošla je pored Hanove glave da horizontalno
zareže kroz teški metal vrata. Dok je to radio, vjerojatno je zahvatio
unutrašnji mehanizam za otvranje i dok je završavao rez, gornji dio vrata je
iskočio u strop.
S obzirom na to kako su zvjezdani jurišnici bili okrenuti prema vratima,
bilo je jasno da su čuli što se prije događalo. A isto tako je bilo jasno da nisu
očekivali da će netko tako uskoro proći kroz njih. Han je jednog upucao dok
je pokušavao doći do laserske puške, a Luke se nagnuo preko donjeg dijela
vrata, zamahnuo sabljom i skinuo drugoga.
Ni grupa Imperijalaca koji su upravljali senzornim konzolama nisu
očekivali društvo. Prtljali su za svojim sabljama i gmizali u zaklone kad su ih
Han i Chewbacca skinuli. Desetak hitaca nakon toga, od sobe nije ostalo ništa
osim dimeće hrpe smeća.
- To bi trebalo biti dovoljno - odluči Han. - Bolje da nestanemoprije nego
stigne pojačanje.
Ali zbog nereda kod glavnog ulaza i lutajuće grupice Myneyrshi, vrijeme
za Imperijski odgovor je isteklo. Troje uljeza uspjelo se vratiti natrag uz
hodnik do pomoćnih stuba i tri razine ispod u sobu s pumpama gdje su
ostavili ostale.
Dvojica Noghrija su tiho stražarila samo malo ispred vrata kad ih je Han
otvorio. - Problemi? - upita Lando iznutra negdje iz zapetljanih cijevi za koje
se činilo da ispunjavaju dvije trećine sobe.
- Ne baš - reče Han, dok je Chewbacca zatvorio i zaključao vrata za
njima. - Ali svejedno ne bih to htio još jednom pokušati.
Lando promrmlja. - Mislim da nećeš morati. Primjereno bi ih trebalo
uvjeriti da slijedi veliki napad iz zraka.
- Nadajmo se da je tako - reče Han i zakorači prema Landu koji je petljao
nešto po prastaroj kontrolnoj ploči. Artoo je bio ukopčan u kompjutersku
utičnicu na jednoj strani ploče, dok je Threepio lebdio okolo kao nervozna
mama ptica. -Muzejske stvari, ha?
- To si dobro shvatio - složi se Lando. - Mislim da je Car samo pokupio
kompleks za kloniranje i cijeloga ga tu smjestio.
Artoo ljutito zabrblja. - Točno, uključujući i programiranje - reče suho
Lando. - Ja znam nešto malo o ovome, Han, ali ne j dovoljno da prouzročim
neka trajnija oštećenja. Mislim da ćemo morati upotrijebiti eksploziv.
- Ja se slažem - reče Han. Ionako mu se nije svidjela ideja da ih navlači
preko cijelog Waylanda za ništa. - Gdje je Mara?
- Tamo vani - kimne Lando prema vratima napola skrivenim Iza cijevi. -
U glavnoj sobi.
- Idemo provjeriti, Luke - reče Han. Nije mu se svidjelo da Mara sama
luta uokolo. - Chewie, ostani ovdje s Landom. Vidi ima li što vrijedno za
raznijeti.
Zakorači prema vratima i otvori ih pritiskom na tipke. Dalje je bio širok
kružni prolaz za koji se činilo da ide okolo ogromne prirodne špilje. Ravno
ispred, pored ograde prolaza stajala je Mara, uz stup s opremom koji se
spuštao s stropa kroz središte spilje. -Ovo je to mjesto? - upita je,
ogledavajući se dok je hodao prema njoj. Oko dvadesetak drugih vrata
otvaralo se na prolaz u više manje redovitim intervalima, a tu su bila još i
četiri mosta na povlačenje koja su se pružala na radnu platformu oko stupa s
opremom. Osim par njihovih Noghrija koji su se šunjali okolo i obavljali
stražarske dužnosti, nikog drugog nije bilo na vidiku.
Ali čuli su se zvukovi. Odnekud je dolazilo prigušeno brujanje mašinerije
i glasova, naglašeno nejasnim klikovima releja i čudnim ritmičnim
pulsiranjem ili šumom. Kao da je cijela spilja disala…
- To je to mjesto - potvrdi Mara čudnim glasom. Možda je iona pomislila
da zvuči kao disanje. - Dođite vidjeti.
Han dobaci pogled Lukeu, pa zajedno zakoračiše prema Mari i pogledaju
preko ograde. I to je zaista bilo to mjesto.
Spilja je bila ogromna, i pružala se barem deset razina prema dolje od
prolaza na kojem su oni stajali. Bila je rasprostrijeta kao sportska arena, sa
svakom razinom kao cirkularnim balkonom kako ide ukrug unutar spilje.
Svaki balkon je bio malo širi od onoga iznad njega, šireći se dublje u spilju i
time čineći sve manju rupu oko centralnog stupa s opremom. Posvuda je bilo
cijevi; velike su se odvajale s kanala na centralnom stupu, manje su išle po
rubovima balkona, a male su se s njih nastavljale na uredno uređene metalne
krugove koji su ispunjavali balkone i glavni pod.
Tisuće malih krugova. Svaki je bio pokrov na Spaarti cilindru za
kloniranje.
Osim Hana, i Luke je proizveo čudan zvuk u pozadini grla. -Teško je
povjerovati - reče on, zvučeći napola prestrašeno i osopnuto.
- Vjeruj - mračno ga posavjetuje Han, izvlačeći svoj makrodalekozor i
uperi ga na glavni kat na dnu. Od cijevi se nije dosta toga moglo vidjeti, ali na
časke je mogao vidjeti ljude u uniformama medicinskih tehničara i stražara
kako jure okolo. Bilo ih je i na nekim balkonima. - Uzburkali su se dolje ko u
štakorovom gnijezdu - reče on. - I zvjezdani jurišnici na glavnom katu i sve.
Baci postraničan pogled na Maru. Izraz joj je bio ukočen dok je buljila u
tankove za kloniranje, sa izgledom progonjene osobe koja se vraća u prošlost.
- Budi uspomene? - upita on.
- Da - reče ona mehanički. Stajala je tamo još samo trenutak, a onda se
polako izravnala. - Ali ne možemo dopustiti da opstanu.
- Drago mi je da se slažeš - reče Han, proučavajući njezino lice. Sad je
izgledala i zvučala u redu, ali mnogo toga se događalo ispod površine. - Samo
izdrži, mala-rekao joj je tiho. - Samo još malo, u redu? Taj stup u sredini
izgleda kao naša najbolja prilika. Znaš li nešto o njemu?
 Pogledala je preko spilje. -Ne baš. - Oklijevala je. - Ali možda postoji
drugi način. Car nije bio takav da ostavlja svoje stvari drugima na korištenje.
Ne ako se njega pitalo.
Han dobaci pogled Lukeu. - Misliš da je mjesto namješteno na
samouništenje?
- Moguće je - reče ona, a onaj progonjeni pogled joj je opet bio u očima. -
Ako je tako, kontrole su sigurno gore u sobi s prijestoljem. Mogla bih otići i
pogledati.
- Ne znam - reče Han gledajući dolje u spilju za kloniranje. Mjesto je bilo
preveliko da bi ga napali samo jednom vrećom eksploziva; toliko joj je morao
priznati. Prekidač za uništenje bi mnogo pojednostavio stvari. A isto tako nije
dobro zvučala ni ideja da Mara bude sama u Carevoj sobi sa svojim
uspomenama. - Hvala, ali mislim da nitko od nas ne bi trebao ovuda lutati
sam.
- Ja ći ići s njom - javi se Luke dobrovoljno. - U pravu je, vrijedilo bi
provjeriti.
- Bit će dovoljno sigurno - doda Mara. - Postoji turbolift za servisne
droide uz prolaz koji će nas odvesti gore većinu puta. Ionako je većina
Imperijalaca zaokupljena neredima na ulazu.
Han napravi grimasu. - Dobro, krenite - zareža on. – Nemojte nam
zaboraviti javiti prije nego okrenete prekidač, u redu?
- Nećemo - uvjeri ga Luke napetim smiješkom. - Idemo, Mara.Zaputili su
se niz hodnik. - Kamo idu? - upita Lando iza Hana.
- U Carevu sobu s prijestoljem - reče Han. - Ona misli da je tamo stavio
prekidač za samouništenje. Jesi li pronašao što?
- Artoo je konačno našao spoj s glavnim kompjuterom - reče mu Lando. -
Traži skice ove stvari - pokaže prema glavnom stupu.
- Ne možemo čekati - odluči Han i okrene se kad je Chewbacca stigao iz
sobe s pumpama s vrećom eksploziva preko ramena. -Chewie, ti i Lando
počnite raditi na jednom od ovih mostova koji idu prijeko.
- U redu - reče Lando, oprezno pogledavši preko ograde. - Što je s tobom?
- Idem nas zaključati - reče mu Han i pokaza na druga vrata koja su se
otvarala na prolaz. - Ti, Noghri, dođi ovamo.
Dvojica Noghrija koja su čuvala stražu su se tiho pomaknula prema njemu
dok su se Lando i Chewbacca zaputili prema najbližem mostu. - Vi
zapovijedate, Han klan Solo? - upita jedan od njih.
 - Ti, ostani ovdje - reče on najbližemu. - Pazi ako bude kakvih problema.
Ti - pokaza on na drugoga - Pomozi mi zapečatiti ova vrata. Jedan dobar
pogodak laserskim pištoljem u svaku kontrolnu kutiju bi trebao biti dovoljan.
Ja ću ovim putem, ti idi drugim.
Bio je na dvije trećine puta oko svog prolaza, kad je čuo nešto sablasno u
mehaničkim dišućim zvukovima u spilji ispod njega. Kad je pogledao natrag,
vidio je Threepia kako ga zove s vrata sobe s pumpama. - Super - promrmlja
on. Samo sve prepusti Threepiu i prije ili poslije će nešto upropastiti. Završio
je što je počeo s vratima i okrenuo se i žurio natrag.
- Kapetane Solo! - Threepio šikne u olakšanju kad mu je Han prišao. -
Hvala Stvoritelju. Artoo kaže-
- Što misliš da radiš? Pokušavaš nam navući cijeli garnizon na vrat?
- Naravno da ne, gospodine. Ali Artoo kaže-
- Ako želiš razgovarati samnom, onda me nađi. U redu?
- Da, gospodine. Ali Artoo kaže-
- Ako ne znaš gdje me treba tražiti, upotrijebi svoj prijenosnik
- reče Han, zarivajući prste u mali cilindar kojeg je droid stiskao.
- Zato ga i imaš. Ne možeš vikati okolo. Razumiješ?
- Da, gospodine - reče Threepio, a njegova mehanička strpljivostzvučala
je malo nategnuto. - Smijem li nastaviti?
Han uzdahne. Toliko o predavanjima. Bolje bi prošao da razgovara s
bantom. - Da, što je?
- Radi se o Gospodaru Lukeu - reče Threepio. - Načuo sam od jednog
Noghrija da on i Mara Jade idu uCarevu sobu s prijestoljem.
- Da. I?
- Pa, gospodine, tijekom svog ispitivanja, Artoo je otkrio da je Jedi Učitelj
Joruus C’baoth zatvoren u tom području.
Han je buljio u njega. - Kako to misliš, u tom području? Zar nije u
pritvoru?
- Ne, gospodine - reče Threepio. - Kao što sam rekao-
- Zašto nisi odmah tako rekao? - zahtijevao je Han, izvlačeći svoj
prijenosnik i uključivši ga palcem.
I jednako brzo ga isto tako isključi. - Čini se da prijenosnici ne rade - reče
Threepio ukočeno. - To sam doznao kad sam vas pokušao dozvati.
 - Odlično - zareža Han, a u ušima mu je još uvije odjekivala zagušenje
veze prijenosnika dok je pogledao uokolo. Luke i Mara ulaze ravno u
C’baothove ruke. I nema načina da ih se upozori.
Osim možda jednog načina. - Neka Artoo i dalje traži te skice - reče on
Threepiu, ponovno gurnuvši prijenosnik u svoj pojas. - A dok je pri tom neka
pogleda odakle dolazi ometanje naše veze. Ako nađe, pošalji dva Noghrija da
to riješe. Onda se izgubi na tu platformu i reci Chewieu i Landu kamo sam
otišao.
- Da, gospodine - reče Threepio, malo iznenađen navalom naredbi i
zapovjednog autoriteta. - Oprostite, gospodine, a kamo ćete to otići?
- A kamo misliš da hoću? - odgovori Han preko ramena dok se zaputio niz
hodnik. Nikad nije bilo drugačije, pomisli on ljutito. Na ovaj ili onaj način,
bez obzira gdje bili ili što radili, nekako je uvijek on završio ganjajući Lukea.
A polako mu se i počelo činiti da je dobro što je naišao.
- U redu, “Garret’s Gold”, grotla su zatvorena - začuo se glas kontrolora. -
Pripremite se za podatke za isplovljavanje.
- Primljeno, Kontrolo - reče Aves, otpuštajući “Etherway” sa slanice za
pristajanje i počne se ležerno okretati. Ovdje su bili spremni, a kako su stvari
izgledale, činilo se da su i svi ostali bili.
- Evo ga - promrmlja Gillespee, pokazujući kroz promatračnicu.- Točno
po rasporedu.
- Siguran si da je to Mazzic? - reče Aves, škiljeći izvan broda.
- Prilično siguran - reče Gillespee. - Hoćeš da ga pokušam dozvati?
Aves slegne ramenima, ogledavajući se po brodogradilištu. Ostatak grupe
su opremili dobrom šifrom, ali ne bi bilo dobro izazivati nevolje koristeći je
prije nego što treba. - Pričekajmo još malo - reče on Gillespeeju. - Pričekaj
dok ćemo imati o čemu razgovarati.
Jedva su mu riječi prešle preko usta, kad je cijela stvar otišla kvragu.
- Zvjezdani razarači! - zalaje Faughn za komunikacijskom konzolom. -
Dolaze iz brzine svjetlosti.
- Vektori? - prasne Gillespee.
- Nemoj se truditi - reče mu Aves, kao da mu se hladni nož okreće u
želucu. Da, vidio je ispred sebe zvjezdane razarače kako se pojavljuju iz
hipersvemira na rubu brodogradilišta. I Dreadnaughti, i fregate klase Lancer i
napadne krstarice i TIE Odredi. Potpuna flota za napad i još neki.
 I gotovo svaki krijumčarski brod Karrdeove konfederacije je bio tu, točno
usred svega.
- Znači bila je to zamka - reče Gillespee, a glas mu je bio ledeno hladan.
- Pretpostavljam da jest - reče Aves, još uvijek buljeći u flotu kako se
slaže u formaciju. U formaciju koja se nekako činila krivom.
- Aves, Gillespee, ovdje Mazzic - začuo se glas drugog krijumčara iz
sistema. - Izgleda da nas je ipak netko prodao na kraju. Ja se ne mislim
predati. A vi?
- Mislim da zaslužuju izgubiti barem nekoliko zvjezdanih razarača za ovo
- složi se Gillespee.
- To sam i ja mislio - reče Mazzic. - Šteta što Karrde nije ovdje da nas vidi
kako nestajemo u plamenu slave.
Zastao je i Aves je mogao osjetiti Gillespeejeve i Faughnoce oči na njemu.
Znao je da će otići u svoje smrti misleći da ih je Karrde izdao. Svi će to
misliti. - I ja sam s vama - reče on tiho ostalima. - Ako želiš, Mazzic, ti možeš
preuzeti zapovjedništvo.
- Hvala - reče Mazzic. - Ionako sam je mislio preuzeti.Pripremite se:
ionako možemo isporučiti svoj prvi udarac zajedno.
Aves po zadnji put pogleda armadu… i iznenada mu je sinulo. -Čekajte -
prasne on. - Mazzic, svi, čekajte. Oni nisu ovdje zbog nas.
- O čemu ti pričaš? - zahtijevao je Gillespee.
- Ove presretačke krstarice tamo - reče Aves. - One koje se prošle grupu
zvjezdanih razarača, vidite ih? Pogledajte kako su se pozicionirale.
Uslijedio je trenutak tišine. Mazzic prvi shvati. - To nije formacija za
hvatanje - reče on.
- U pravu si, nije - složi se Gillespee. - Pogledaj, tamo malo dalje je druga
grupa.
- To je formacija za hvatanje u klopku - reče Mazzic, kao da ne vjeruje
svojim riječima. - Pripremaju se izvući nekoga iz hipersvemira. I onda ga
zadržati ovdje dovoljno dugo da ga smrve.
Aves pogleda Gillespeea koji je i njega gledao. - Ne - izdahne Gillespee. -
Ne misliš valjda…? Pa zar nisu trebali udariti na Tangrene?
- I ja sam tako mislio - reče mu mračno Aves, opet osjećajući kako mu se
okrće nožu želucu. - Pretpostavljam da smo bili u krivu.
- Ili je Thrawn pogriješio - Gillespee pogleda u armadu i zatrese glavom. -
Ne. Vjerojatno ne.
- U redu, nemojmo paničariti - reče Mazzic. - Ako Nova Republika dolazi,
to znači samo još nešto više da zaokupi Imperijalce. Držimo se plana, pa da
vidimo što će se dogoditi.
- U redu - uzdahne Aves. Točno usred Imperijske baze za napada Nove
Republike. Sjajno.
- Reći ću ti nešto, Aves - komentira Gillespee. - Ako se izvučemo iz
ovoga, malo ću porazgovarati s tvojim šefom.
- Ne bunim se - Aves pogleda u Thrawnovu armadu. - Zapravo, mislim da
ću i ja ići s tobom.
Mara je polako izvukla glavu iz pomoćnog stubišta i pogledala u hodnik.
Oprez je bio nepotreban; i ova razina je bila napuštena kao i tri ispod njega. -
Sve čisto - pomrmlja ona, iskoračivši na hodnik.
- Ni ovdje nema stražara - upita Skywalker, gledajući uokolo kad joj se
približio.
- Nema smisla - reče mu ona. - Osim za sobu s prijestoljem i kraljevske
prostorije, ovdje na gornjim razinama nije ni nikad bilo nečega puno.
- Prepostavljam da i dalje nema. Gdje je taj osobni turbolift?
- Na desno i iza ugla - reče ona, pokazujući svojim laserskim pištoljem.
Više iz navike nego iz stvarne potrebe, pokušala je tiho koračati niz
hodnik. Došla je do hodnika koji se križao s ovim i skrenula u njega.
Deset metara ravno ispred, dvojica zvjezdanih jurišnika stajala su uz vrata
turbolifta, a laserske puške već su bile spremne naciljati u nju.
Pola koraka u hodnik, a sav moment sile joj je bio u krivom smjeru, Mara
nije mogla nikamo osim na pod. Zaronila je prema palubi, pucajući prema
njima dok je padala. Jedan od jurišnika se prevrnuo kad mu je provala
plamena eksplodirala u prsnom oklopu. Druga puška je zamahnula prema
njezinom licu i refleksivno se odbacila natrag kako se Skywalkerova
svjetlosna sablja zavrtila niz hodnik prema njemu. Nije postigao nikakvo
Veliko oštećenje, naravno; pri toj udaljenosti i bez Sile, Skywalker nije bio
baš neki strijelac. Alije dovoljno omeo jurišnika, a to je sve što je Mara
trebala. Čak i dok se Imperijalac izmicao vrtećoj sablji, Mara ga je zahvatila s
dva čista hica. Udario je na palubu i ostao tamo.
- Pretpostavljam da ne žele da itko uđe tamo - reče Skywalker dolazeći
pored nje.
- Valjda ne - složi se Mara, zanemarujući ruku koju joj je ponudio i sama
ustade. - Idemo.
Kabina turbolifta je bila zakočena na ovoj razini, ali ju je Mara otpustila
za samo minutu. Bile su navedene samo četiri stanice: ona na kojoj su oni bili,
hangar sa šatlom u slučaju nužde, kraljevske odaje i sama soba s prijestoljem.
Pritisnula je ovu posljednju, i vrata se zatvore za njima. Put prema gore je bio
kratak, i nekoliko sekundi kasnije otvoriše se vrata na suprotnoj strani kabine.
Mara se pripremi i zakorači van.
U Carevu sobu s prijestoljem i u rijeku uspomena.
Sve je bilo tu, upravo onako kako se je sjećala. Prigušena pokrajnja svjetla
i snena tama koju je Car smatrao tako pogodnom za meditaciju i razmišljanje.
Izdignuti dio na kraju sobe, koji mu je omogućavao da gleda dolje na svog
prijestolja na posjetitelje koji su se penjali stepenicama prema njemu. Ekrani
na zidovima na svakoj strani prijestolja, sada zamračeni, koji su mu
omogućavali da prati detalje svoje domene.
A što se tiče te domene…
Okrenula se na lijevo, pogledavajući preko ograde prolaza prema
ogromnom otvorenom prostoru koji je bio nasuprot prijestolja. Plutajući tamo
u tami, kao odsjaj svjetla dvadesetak metara prijeko, bila je galaksija.
Nije to bio standardni hologram galaksije kojeg bi posjedovala svaka
škola i brodogradilište. Čak ni preciznije verzije koje su se mogle naći samo u
ratnim sobama odabranih zapovjedništava sektora. Ovaj hologram je bio
napravljen do u jedinstven i probran detalj, sa jednim točno postavljni
svjetlom za svaku od stotinu bilijuna zvijezda galaksije. Političke regije su
bile označene tankim granicama u boji: Jezgra, Teritoriji Vanjske Granice,
Divlji Svemir, Nepoznate Regije. Sa svog prijestolja, Car je mogao upravljati
slikom, označavati određene sektore, određivati pojedini sistem ili naći cijele
vojne.
Istovremeno je to bilo i umjetničko djelo, koliko i alat. Velikom Admiralu
Thrawnu bi se jako dopalo.
I s tom pomisli, sjećanja iz prošlosti nevoljko su izbijedila u stvarnost
sadašnjosti. Thrawn je sada zapovijedao, čovjek koji je htio preobraziti
Imperij na svoju sliku. Toliko silno je to htio da je oslobodio novu rundu
Ratova Kloniranja, ako će mu to donijeti ono što je htio.
Duboko je udahnula. - U redu - reče ona. Riječi su odjeknule prostorijom,
još dalje potiskujući uspomene. - Ako je ovdje, onda je sigurno ugrađen u
prijestolje.
Sa očitim naporom, Skywalker je odvukao oči sa holograma galaksije. -
Daj da ja pogledamo.
Zaputili su se niz desetmetarski prolaz koji je vodio od lurboliftova u
glavni dio sobe s prijestoljem, hodajući ispod nogostupa koji je išao preko
prednjeg ruba rupe za hologram i između povišenih platformi za stražare koje
su bile uz stubište. Mara pogleda na platforme dok su se penjali niz stube do
gornje razine, sjećajući se crveno-zamaskiranih Imperijskih stražara koji su
nekoć tamo stajali u tihoj opreznosti. Ispod poda gornje razine, vidljiv između
stepenica kojima su se penjali, Carev monitor i kontrolno područje bilo je u
mraku i tišini. Osim holograma galaksije, činilo se da su svi drugi sustavi
ugašeni.
Došli su na vrh stepenica i zaputili se preko do samog prijestolja, koji je
od njih bio okrenut prema uglađenom kamenom zidu iza njega. Mara je
gledala u prijestolje i pitala se zašto ga je Car ostavio okrenuta od svoje
galaksije, kad se počelo okretati.
Zgrabila je Skywalkerovu ruku i naglo posegnula za laserskim pištoljem
te naciljala prem prijestolju. Masivna stolica se prestala okrctati-
- Znači, konačno ste došli k meni - reče Joruus C’baoth teško,
pogledavajući prema njima iz dubine prijestolja. - Znao sam da ćete doći.
Zajedno ćemo naučiti galaksiju što to znači služiti Jediju.
 GLAVA 26

- Znao sam da ćete mi doći večeras - reče C’baoth, polako se dižući sa

prijestolja da im se suoči. - Od trenutka otkad ste otišli iz Coruscanta, znao
sam da ćete doći. Zato sam pripremio da ovu noć narod iz mog grada napadne
moje tlačitelje.
- To nije bilo potrebno - reče mu Luke, nedobrovoljno se pomaknuvši
korak unatrag, kad su mu navrle uspomene onih gotovo katastrofalnih dana na
Jomarku. Ondje ga je C’baoth lukavo pokušavao nagovoriti na mračnu
stranu… a kad mu to nije uspjelo, pokušao je ubiti i njega i Maru.
Ali ne bi valjda to opet pokušavao. Ne ovdje. Ne bez Sile.
- Naravno da je bilo potrebno - reče C’baoth. -Trebalo vam je nešto da
odvrati pažnju od vas dok se probijate do mog zatvora. A oni, kao i sva manja
bića, su trebala svrhu. Koja je bolja svrha od časti umrijeti u službi Jedija.
Pored njega, Mara je promrmljala nešto. - Mislim da si to krivo shvatio -
reče Luke. - Jediji su bili čuvari mira. Sluge Staroj Republici, ne njezinim
gospodarima.
- Što je razlog zašto su i oni i Stara Republika propali, Jedi Skywalkeru -
reče C’baoth, upirući prst prema njemu u naglašavanju. - Zašto su propali i
zašto su umrli.
- Stara Republika preživjela je tisućama generacija - doda Mara. - Meni to
ne zvuči kao propast.
- Možda ne - reče C’baoth s očitim prijezirom. - Još ste mladi i ne vidite
jasno.
- A ti, naravno, vidiš?C’baoth joj se nasmiješi. - O, da, moj mladi šegrte -
reče on meko. - Zaista vidim. Kao što ćeš i ti.
- Ne računaj na to - zaurla Mara. - Nismo mi došli tebe spašavati.
- Sila se ne pouzdaje u ono što ti misliš da su ti ciljevi - reče C`baoth. A
niti pravi Učitelji Sile. Bilo da ti to znaš ili ne, vi ste došli ovamo na moj
poziv.
- Samo ti i dalje vjeruj u to - reče Mara pokazujući u stranu svojim
pištoljem. - Dođi ovamo.
- Naravno, moj mladi šegrte - C’baoth napravi tri koraka u pokazanom
smjeru. - Ona ima veliku snagu volje, Jedi Skywalkeru - doda on Lukeu, dok
se Mara oprezno primicala prijestolju i sagnula da ispita kontrolne ploče na
nslonjaču za ruke. - Ona će biti velika sila u galaksiji koju ćemo izgraditi.
- Ne - reče Luke, tresući svojom glavom. Ovo je možda bila posljednja
prilika da vrati ludog Jedija. Da ga spasi, isto onako kako je spasio Vadera na
drugoj Zvijezdi Smrti.
- Niste u stanju graditi bilo što, Učitelju C’baoth. Niste dobro. Ali ja vam
mogu pomoći, ako mi dopustite.
C’baothovo lice se smrkne. - Kako se usuđuješ tako nešto reći? zahtijevao
je on. - Kako se usuđuješ i pomisliti na takvo klevetanje Jedi Učitelja
C’baotha?
- Upravo u tome i jest stvar - reče nježno Luke. - Vi niste Jedi Učitelj
C’baoth. barem ne onaj originalni. Dokaz postoji u zabilješkama Katane.
Jorus C’baoth umro je prije mnogo godina u Projektu Leta Isplovljavanja.
- Ali ja sam ipak tu.
- Da - kimne Luke. - Vi jeste. Ali ne Jorus C’baoth. Vidite, vi ste njegov
klon.
C’baothovo cijelo tijelo se ukoči. - Ne - reče on. - Ne. To nije moguće.
Luke zatrese glavom. - Nema drugog objašnjenja. Sigurno ste već na to
prije pomislili.
C’baoth udahne duboko i drhtavo… a onda, iznenada zabaci glavu i počne
se smijati.
- Pazi na njega - prasne Mara, oprezno promatrajući starca iza naslona za
ruke na prijestolju. - Isti trik je izveo na Jomarku, sjećaš se?
- U redu je - reče Luke. - Ne može nam nauditi.
- Ah, Skywalkeru, Skywalkeru - reče C’baoth, tresući svojom glavom. -
Zar i ti? Veliki Admiral Thrawti, Nova Republika i sad ti. Čemu ta iznenadna
zaokupljenost klonovima i kloniranjem.
Zalajao je u još jednom smijehu, a onda, bez upozorenja postao mrtav
ozbiljan. - On ne razumije, Jedi Skywalkeru - reče on iskreno. - Ni Veliki
Admiral Thrawn, ni bilo koji od njih. Istinska snaga Jedija nije u tim
jednostavnim trikovima materije i energije. Istinska moć Jedija je da mi sami
od svih njih u galaksiji imamo moć da nadjačamo sebe. Da se pružimo u svim
smjerovima svemira.
Luke pogleda Maru, a zauzvrat je dobio slegnuta ramena i začuđeni
pogled. - Ne razumijemo - reče on C’baothu. - Kako to mislite?
 C’baoth zakorači prema njemu. -Učinio sam to, Jedi Skywalkeru ~
prošapta on, a oči su mu bliještale u nejasnom svjelu. - Sa Generalom
Covellom. Nešto što čak ni Car nikad nije. Uzeo sam 1 njegov um u svoje
ruke i promijenio ga. Preformirao sam ga i ponovo i izgradio na moju sliku.
Luke osjeti kako mu hladan trzaj prolazi tijelom. - Kako to mislite,
ponovo izgradio?
C’baoth kimne, a tajanstveni smiješak mu je poigravao oko usana.
- Da, ponovo izgradio. To je bio samo početak. Ispod nas, dolje u
dubinama planine, buduća vojska Jedija i sad stoji spremna da nam služi. Ono
što sam učinio s Generalom Covellom učinit ću opet i opet i opet. Zato što
Veliki Admiral Thrawn nikad nijeshvatio da tu vojsku koju stvara za sebe
zapravo stvara za mene.
I iznenada je Luke shvatio. Klonovi koji su rasli dolje u toj špilji nisu bili
samo psihički identični svojim originalnim obrascima. I njihovi umovi su bili
identični ili dovoljno slični da postoje samo manje varijacije na temu. Ako
C’baoth nauči kako slomiti um jednome od njih, to može onda učiniti
svakome iz te grupe.
Luke ponovo pogleda u Maru. I ona je razumjela. - Još uvijek, misliš da
ga se može spasiti? - zahtijevala je mračno.
- Ne trebam ja nikoga da me spasi, Mara Jade - reče joj C’baoth.
- Reci mi, zaista vjeruješ da bi ja stajao i čekao da me Veliki Admiral
Thrawn jednostavno tako zatoči?
- Nisam mislia da bi tražio tvoju dozvolu - ispljune Mara, odmaknuvši se
od prijestolja. - Nema ovdje ništa za nas, Skywalkeru. Idemo odavde.
- Nisam vam dao dozvolu da idete - reče C’baoth, a glas mu je iznenada
bio hladan i carski. Podigao je ruku i Luke je vidio da drži mali cilindar. - I
nećete.
Mara pokaza svojim laserskim pištoljem. - Ne misliš nas valjda zaustaviti
s tim - reče ona blako prikrivenim prijezirom. - Daljinski aktivator mora imati
nešto što će aktivirati.
- I ima - reče C’baoth, tanko se nasmijavši. - Moji vojnici su to namjestili
za mene. Prije nego što sam ih poslao izvan planine s oružjem i naređenjima
za svoj narod.
- Sigurno - Mara zakorači prema stepenicama, oprezno pogledavši na
strop iznad nje dok joj je lijeva ruka pronašla zaštitnu ogradu koja je
odjeljivala povišeni dio sobe s prijestoljem od niže razine. - Vjerovat ćemo ti
na riječ.
C’baoth zatrese glavom. - Nećete morati - reče on meko, pritišćući
prekidač. U pozadini Lukeova uma, učinilo mu se kako je nešto daleko i jako
strano vrisnulo u agoniji - i odjednom, nemoguće, osjetio je kako ga ispunjava
val svjesnosti i snage. Kao da se budi iz dubokog sna, ili kao da iz mračne
sobe izlazi na svjetlo.
Sila je ponovo bila s njim.
- Mara! - prasne on. Ali bilo je prekasno. Marin pištolj je već bio istrgnut
iz njezina stiska i bio bačen preko sobe, i čak i kad je Luke skočio prema njoj
C’baothova ruka je eksplodirala u svijetlećem plamsaju plavo-bijele munje.
Eksplozija je zahvatila Maru baš za prsa, bacivši je unatrag tako da se
udarila u zaštitnu ogradu iza sebe. - Prestani! - zaviče Luke, stane ispred nje i
zapali svoju svjetlosnu sablju. C’baoth ga je ignorirao i ispalio drugu
ekploziju. Luke je većinu uhvatio na oštricu svoje svjetlosne sablje, a lice mu
je bilo u grimasi dok se dio koji nije stigao uhvatiti odbio o njegove mišiće.
C’baoth je ispalio i treći put i četvrti i peti…
1 tad je odjednom spustio svoje ruke. - Ti mi ne možeš zapovijedati, Jedi
Skywalker - reče on, a glas mu je bio čudno bezobrazan. - Ja sam gospodar. Ti
si sluga.
- a nisam tvoj sluga - reče mu Luke, ustuknuvši korak natrag i brzo
pogledavši Maru. Još se držala na nogama i rukama se čvrsto držala za ogradu
da ne padne. Oči su joj bile otvorene, ali ne potpuno svjesne i dok je izdisala
kroz stisnute zube, proizvodila je zvukove slične jaukanju. Položivši svoju
slobodnu ruku na njezino rame, Luke se trzne na smrad ozona i brzo počne
ispitivati njezine rane.
- Ti zaista jesi moj sluga - reče C’baoth, a raniju drskost sad je zamijenila
ohola uzvišenost. - Isto kao i ona. Ostavi je, Jedi Skywalkeru. Tražila je
lekciju, a sad ju je i naučila.
Luke nije odgovorio. Nijedna od opekotina nije izgledala prestrašno, ali
mišići su joj se još uvijek nekontrolirano trzali. Posežući sa Silom, pokušao je
izvući nešto boli.
- Rekao sam, ostavi je - ponovi C’baoth, a glas mu je jezovito odzvanjao
sobom. - Život joj nije u opasnosti. Bolje čuvaj snagu za ono što tebe čeka. -
Dramatično je podigao ruku i pokazao.
Luke se okrene i pogleda. Uz treperavi hologram galaksije stajala je
silueta obučena u istu smeđu odoru kao i C’baoth. Ta prilika se činila nešto
neobično poznatom…
 - Nema izbora, mladi moj Jedi - reče C’baoth, sada gotovo nježnim
glasom. - Zar ne razumiješ? Moraš mi služiti, inače nećemo moći spasiti
galaksiju od nje same. Stoga se moraš součiti sa smrću i pojaviti se na mojoj
strani… ili moraš umrijeti tako da drugi zauzme tvoje mjesto. - Podigao je oči
prema prilici i kimnuo. - Dođi - pozove on. - I suoči se sa svojom sudbinom.
Prilika se pomaknula naprijed prema stepenicama, otkopčavajući
svjetlosnu sablju sa svojeg pojasa dok se približavala. Zbog sjaja svjetla s
holograma iza njega, još je uvijek bilo nemoguće raspoznati mu lice.
Luke se odmakne od Mare, a u glavi mu se počeo stvarati zujavi i
neugodan pritisak. Bilo je nešto uznemirujuće poznato u ovom suočavanju.
Kao da će se suprotstaviti s nekim ili nečim s čim se je već prije suočio.
Naglo mu je sinulo sjećanje. Dagobah, njegova Jedi vježba, špilja mračne
strane u koju ga je Yoda poslao. Njegova kratka bitka sa slikom Dartha
Vadera bila je kao san…
Luke uhvati dah, strašna sumnja stiskala mu je srce. Ali ne, prilika koja se
približavala nije bila dovoljno visoka za Vadera. Ali onda tko…?
I, onda je prilika stala na svjetlo, i prekasno se Luke sjeti kako je završila
ta bitka u špilji mračne strane. Vaderova maska se skršila, a lice iza nje bilo je
Lukeovo.
Kao što je bilo i lice koje je i sad bezosjećajno gledalo u njega.
Luke osjeti kako se odmiče od stepenica, uma smrznutog od šoka i kako
zujavi pritisak raste u njemu.
- Da, Jedi Skywalkeru - reče C’baoth tiho iza njega. - On je ti.Luuke
Skywalker, stvoren iz ruke koju si ostavio u Gradu Oblaka na Bespinu. U
kojoj je bila svjetlosna sablja koju si tamo izgubio.
Luke pogleda sablju u klonovim rukama. Zaista je bila njegova. Sablja za
koju mu je Obi-wan rekao da je otac ostavio za njega. -Zašto? -jedva je
izustio.
- Da ti donese potpuno razumijevanje - reče mračno C’baoth.1 zato što
tvoja sudbina mora biti ispunjena. Na ovaj ili onaj način, moraš mi služiti.
Luke ga nabrzinu pogleda. C’baoth ga je gledao, a oči su mu sjale u
očekivanju. I u ludilu.
I u tom trenu klon Luuke je udario.
Skočio je navrh stepeništa, paleći svoju svjetlosnu sablju i opasno
zamahnuvši bijelo-plavom oštricom prema Lukeovim prsima. Luke skoči u
stranu, podižući svoje oružje da podigne napad. Oštrice su se srele u udarcu
koji ga je izbacio iz ravnoteže i gotovo mu istrgnuo sablju iz ruke. Klon
Luuke skoči za njim, već mašući sabljom za napad; posežući prema Sili, Luke
se baci unatrag, prebaci preko zaštitne ograde i skoči na jednu od podignutih
platformi za stražare koje su se izdizale iz nižeg dijela sobe s prijestoljem.
Trebao je Vrijeme za razmišljanje i planiranje i da zaobiđe zujanje koje gaje
ometalo u glavi.
Ali klon Luuke mu nije namjeravao dati to vrijeme. Stao je na zaštitnu
ogradu, zamahnuo svojom sabljom prema podnožju platforme na kojoj je
Luke stajao. Nije bio čisti pogodak, oštrica je valjda prošla kroz samo pola
podnožja, ali je bilo dovoljno da se platforma iznenada zaljulja. Ponovo
posegnuvši za Silom, Luke se |oš jednom premetnuo natraške, pokušavajući
dosegnuti nogostup iznad njega koji je premošćivao sobu s prijestoljem pet
metara iza Bega.
Ali udaljenost je bila prevelika, ili mu je um bio preometen zujanjem da
ispravno dozove Silu. Koljenom je udario rub nogostupa i umjesto da se
dočeka na noge, on se prevrhnuo i pao na leđa.
- Nisam ti to želio učiniti, Jedi Skywalkeru - zazove C’baothov glas. - Još
uvijek ne želim. Pridruži mi se, dopusti da te poučim. Zajedno možemo
spasiti galaksiju od malih naroda koji bi ju mogli uništiti.
- Ne - reče Luke promuklo, grabeći potpornjak da se može izravnati dok
se borio doći do daha. Klon Luuke je već našao svoju sablju i krenuo dolje
prema njemu.
Klon. Njegov klon. Je li to bio uzrok čudnog pritiska u njegovoj glavi?
Bliska prisutnost jednakog duplikata koji je i sam privlačio Silu?
Nije znao, isto kao što nije zano u koju svrhi ih je C’baoth bacio zajedno.
Obi-wan i Yoda su ga upozorili da ubijanje u ljutnji ili mržnji vodi tamnoj
strani. Bi li ubijanje klona duplikata samog sebe imali isti učinak?
Ili je C’baoth imao nešto drugo na umu? Jeli pomislio da će ubijanje
vlastitog klona izluditi Lukea?
Kako bilo, Luke nije želio doznati odgovor iz prve ruke. A sinulo mu je da
i ne mora. Mogao bi skočiti s nogostupa na drugu stranu, doći do turbolifta s
kojm su on i Mara došli gore i pobjeći.
I ostaviti maru da se sama suoči s C’baothom. Podigao je oči. Mara se još
uvijek naslanjala na ogradu. Vjerojatno nije bila savim pri svjesti. I sigurno
nije bila u stanju putovati.
Spojivši zube, Luke se podigne na noge. Mara ga je molila, preklinjala, da
je radije ubije nego ostavi samu s C’baothom. Najmanje što je mogao učiniti
jest ostati s njom do kraja.
Bilo da to bude njezin kraj… ili njegov.
Eksplozija je plutala iz dubine špilje kao udaljeni udar groma, jasno
razgovjetna, a ipak čudno prigušena. - Čuješ li to, Chewie? - upita Lando,
naslanjajući se da pažljivo pogleda preko ruba svoje radne platforme. - Misliš
da je nešto eksplodiralo tamo dolje?
Chewbacca zaurla ispravak, dok su mu ruke bile pune kablova i vodiča
kako je kopao oko potporne rešetke stupa s opremom: nije to bila jedna
eksplozija, nego mnogo malih. Mali eksplodirajući diskovi ili nešto jednake
snage. - Siguran si? - Lando nelagodno upita, provirujući prema tankovima za
kloniranje na balkonu jednu razinu ispod one na kojoj su radili. Ovo nije
zvučalo kao neki normalni kvar.
Ukočio se. Sad su se već mogli vidjeti tanki snopovi dima kako se lijeno
dižu u zrak iznad cijevi za hranjenje koje idu u tankove za kloniranje. Mnogo
snopova dima, i činilo se da se dižu u razumno jednakim načinima. Kao da je
nešto eksplodiralo u svakoj skupini Spaarti cilindara…
Začuo se prigušeni zveket metala iza njega. Lando se okrene i vidi kako
Threepio veselo stupa na platformu, nagnutom glavom dok je gledao u špilju.
- Je li to dim? - upita droid, kao da nije bio siguran da zaista želi znati.
- Meni izgleda kao dim - složi se Lando. - Što radiš tu?
- Ah… - Droid odlučno odvrati pogled od onoga što se dešavalo ispod. -
Artoo je pronašao skice ovog stupa s opremom - reče on pružajući Landu
informatičku karticu. - Kaže da bi vrijedilo pogledati spojnik negativnog toka
na glavnoj opskrbnoj liniji.
- Zapamtit ćemo - reče Lando, gurnuvši karticu u svoju informatičku
pločicu i brzo pogleda preko ograde dok je dodavao pločicu Chewbacci. On i
Wookie nisu bili tako uočljivi uz monokine boje stupa s opremom i uz kameni
strop špilje iznad njih, ali Threepio bi se isticao kao gruda zlata na blatnoj
površini. - A sad bježi odavde prije nego te tko spazi.
- Oh - reče Threepio ukočivši se malo više nego inače. - Da, naravno.
Artoo je otkrio izvor zagušenja naše veze tu u blizini. Kapetan Solo je
zahtijevao da, ako pronađemo-
- Da, baš - Lando ga prekine. Je li se to netko gibao na Spaarti cilindrima
razinu ispod njih? - Sjećam se. Ti i Artoo samo krenite. I povedite Noghrije sa
sobom.
Droid je izgledao iznenađeno. - Artoo i ja? Ali gospodine-Popraćen
zvukom poput pljuvanja, sjajan val plavoga pojurio je prema gore sa balkona
za kloniranje ispod njih.
- Prva eksplozija! - zalaja Lando, izravnavši se na radnoj platformi
osjećajući težak udarac Chewbaccina tijela dok se spustio do njega. Osjetila
se i druga eksplozija kako se odbija od stupa iznad njegove glave dok je
izvlačio svoj laserski pištolj.
- Threepio, bježi odavde!
Droida nije trebalo dalje ohrabrivati. - Da, gospodine – poviče on preko
svog ramena, već žurno odlazeći s mosta.
Chewbacca zaurla pitanje. - Negdje tamo - reče mu Lando, pokazujući
svojim laserskim pištoljem. - Ali pazi, njih će sigurno još ući.
Treća eksplozija je beskorisno udarila u donju stranu radne platforme, i
ovaj put je Lando primijetio vojnika kako se skriva iza jednog cilindra za
kloniranje. Dvaput je opalio, srušivši tako Imperijalca i uneredivši cilindar.
Nakon što mu je još jedan plavi val prošištao do iznad glave, samo sekundu
kasnije se iza njega začuo zvuk Chewbaccina samostrela.
Lando se naceri sam sebi. Bili su u nevolji, ali ne u onolikoj u kakvoj su
još mogli biti. Dok god su bili blizu te kritične opreme, Imperijalci se nisu
usudili upotrijebiti protiv njih ništa osim omamljujućih sredstava. A
istovremeno, Imperijalci dolje na balkonima nisu imali apsolutno nikakvog
zaklona osim tankova za kloniranje. Što je značilo da sve što mogu učiniti jest
ostati tu, što neće baš previše dirati njihove mete, pa tako raznijeti sebe i nešto
vrijedne opreme u komadiće.
Ili bi se jednostavno mogli popeti još jednu razinu i raznijeti ih iz kuta pod
kojim im teški metal radne platforme ne bi smetao. S druge stran stupa s
opremom Chewbacca je zagrmio: Imperijalci se povlače.
- Vjerojatno dolaze gore - složi se Lando, pogledavajući po njihovoj razini
na vrata uz vanjski prolaz. Izgledali su prilično jaki, vjerojatno samo korak ili
dva nadolje od protueksplozivnih vrata tipa ratnog broda. Ako su ih Han i
Noghriji dobro zapečatili, za neko vrijeme bi trebali odbijati čak i odlučniju
grupu zvjezdanih jurišnika. Osim vrata u prostoriju s pumpama u kojoj je
Artoo radio. Han bi im ta ostavio otvorena da mogu pobjeći.
Lando se naceri: ali tako ne bi pobjegli. Ukliještivši ruku kojom puca u
donji dio ograde, pažljivo je naciljao u kontrolnu kutiju pored vrata i opalio.
Poklopac na kutiji je zasvijetlio i raspao se, a nekoliko sekundi iza toga je
kroz dim mogao vidjeti iskakanje iskri iz kutije.
I to je bilo to. Imperijalcima je ulaz bio zaključan. A on i Chewbacca su
bili zaključani unutra.
 Pritajeno se došuljao na drugu stranu stupa. Chewbacca je već radio,
rukama uprljanim u masti jer je kopao do kablova i cijevi, a informatička
pločica mu je bila pored nogu. -Napreduješ? -upita Han.
Chewbacca zaurla, čudno udarajući nogom po pločici i Lando savije vrat
da pogleda. Bila je to skica dijela kabla za napajanje pokazujući spojnik s
osam vodiča kako izlaze iz njega.
A malo iznad spojnika, jasno označen, nalazio se regulator pozitivnog
toka. - A-ha - reče Lando, a ne baš ugodan osjećaj mu prođe tijelom. - Da
slučajno ne misliš to pogurnuti u spojnik negativnog toka kojeg je Threepio
spomenuo, ha?
Umjesto odgovora, Wookie povuče ruku s zapetljanih kablova, povukavši
za sobom i djelomično odspojen spojnik negativnog toka. - Čekaj malo - reče
Lando, oprezno promatrajući spojnik. Čuo je razne priče o tome što se događa
kad gurneš spojnik negativnog toka u detonator pozitivnog toka, a upotrijebiti
regulator pozitivnog toka umjesto detonatora nije zvučalo puno sigurnije. - A
što ovo zapravo čini?
Wookie mu reče. Bio je u pravu: upotrijebiti regulator nije bilo sigurnije.
Tim više, bilo je zapravo jako opasno. - Nemojmo pretjerati s tim, Chewie -
upozori ga. - Došli smo uništiti cilindre za kloniranje, a ne srušiti cijelo
skladište sebi na glavu.
Chewie uporno zagrmi. - Dobro, u redu, zadržat ćemo to u rezervi
uzdahne Lando.
Wookie promrmlja nešto u slaganju i vrati se na posao. Cereći se, Lando
odloži svoj laserski pištolj i iz vreće s ekplozivom izvuče dva naboja. Mogao
bi i sebe uposliti dok pokušava smisliti kako će se izvući kroz zaključana
nepropusna vrata i hodnik pun zvjezdanih jurišnika. A ako bi spali na
Chewbaccin plan aritmetičke rezonance energetske jezgre…pa, u tom slučaju
bi pitanje kako otići odavde vjerojatno ostalo samo akademsko. Načinivši
otvor u kablu za napajanje, bacio se na posao.
Brojač je odzvonio svoje upozorenje od pet sekundi i Wedge je duboko
udahnuo. To je bio to. Posegnuo je za ručicama za hipersvemir - i iznenada je
šareno nebo hipersvemira izblijedilo u zvjezdane linije i konačno u zvijezde.
Ostatak odreda Rogue je projurio oko njega, još uvijek u formaciji; ispred njih
se nazirao prepoznatljiv položaj svjetala i raspored na brodogradilištu.
Stigli su na Bilbringi brodogradilište. Samo što su stigli preblizu. Što bi
značilo jedino-
- Borbena uzbuna - prasne odjednom Rogue Dva. - Dolaze TIE presretači;
domet dva-devet-tri oznaka dvadeset.
 - Svim brodovima - izvanredni borbeni status - ozbiljan glas Admirala
Ackbara presjekao je preko sustava unutarnje veze. -Obrambena formacija:
Zapovjedništvo zvjezdanih boraca na položaje na ekranima. Čini se da je ovo
stupica.
- Upravo tako - promrmlja si Wedge, snažno se privukavši lijevoj strani
broda i riskira brzi pogled na displeje. Točno, vani su bile presretačke
krstarice koje su ih izvukle iz hipersvemira, a sad su se držale podalje od
masivne flote koja se počinjala podmuklo slagati u borbene položaje. A
sudeći po tome kako su bile grupirane, flota Nove Rebublike zasigurno neće
uskoro uskočiti u brzinu svjetlosti.
I tad su ih zaskočili TIE presretači i nije bilo vremena pitati se zašto je
njihov pažljivo isplanirani napad iznenađenja propao prije nego što je uopće
započeo. Trenutačno je postojalo jedino pitanje opstanka, jedan po jedan brod
i jedan po jedan zadatak.
Kradomični koraci su se začuli uza ugla deset metara od njega i nastavili
su u njegovu smjeru; a Han, bolno stisnut u nišu od vrata koja je bila jedini
zaklon za tih deset metara, je bolno odustao od nade da će ga njegov
progonitelj promašiti i spremi se za borbu.
Trebali su se vratiti natrag. Zapravo, po svim pravilima, uopće ne bi
trebali biti tu gore. Po isječcima izvještaja o stanju koje je pohvatao prolazeći
pored napuštnih stražarskih mjesta, izgledalo je da svatko tko može nositi
lasersku pušku mora biti dvadeset razina niže i boriti se s domorocima koji su
pomahnitalo bježali kroz garnizon. Činilo se da gornje razine uopće nisu
nastanjene, i tu gore sigurno nije bilo ničega što je trebalo štititi osim možda
C’baotha.
Koraci su se približavali. Han pomisli ljutito, baš bi bila sreća kad bi
naletio na nekolicinu dezertera koji su tražili mjesto za sakriti se.
I onda, možda na pet metara, koraci su naglo stali… i u nagloj tišini začuo
je prigušeni soptaj.
Otkrili su ga.
Han nije oklijevao. Snažno se odgurnuvši od vrata iza sebe, skočio je
preko hodnika, pokušavajući još jednom ponoviti onaj trik kod obrambene
postaje, ili se barem snaći najbolje što je mogao bez Chewbacce da ga štiti.
Bilo ih je manje nego što je očekivao i više po strani nego što je očekivao, a
izgubio je i važnih pola sekunde dok je ciljao prema njima-
- Han - zaviče Leia. - Ne pucaj!
Čisto iznenađenje lupilo je Hana preko koljena i prilično neslavno je
udario u zid na suprotnoj strani hodnika. To je zaista bila Leia. Što je bilo još
iznenađujuće, s njom je bio Talon Karrde, kao i njegova dva ljubimca
vornskrsa. - Što do vraga radiš tu?
- Luke je u nevolji - reče Leia bez daha, požurivši prema njemu U brzi,
čvrsti zagrljaj. - On je negdje ispred-
- Polako, draga - uvjeri ju Han, držeći ju za ruke dok se pokušala otkinuti.
- U redu je, znali smo da su ysalamiri tu kad smo ulazili.
Leia zatrese glavom. - U tome i jest stvar, nisu tu. Sila se vratila. Upravo u
trenutku kad si ti iskočio iz zaklona. Han tiho opsuje. - C’baoth - promrmlja
on. - Mora biti on.
- Da - reče Leia dršćući. - On je.
Han pogleda Karrdea. - Men su unajmili da uništim Carevo skladište -
reče krijumčar jednakim onom. - Doveo sam Sturma i Dranga da nam
pomognu naći Maru.
Han pogleda vornskrse. - Je li još netko s vama? - upita on Leiu.
Ona zatrese glavom. - Naletjeli smo na odred vojnika tri razine ni«e kako
idu u ovom smjeru. Naša dva Nogrija su ih ostala /.adr’ati.
On pogleda u Karrdea. - A što je s tvojim ljudima?
- Svi su u “Wild Karrdeu” - reče on. - Čuvaju nam izlaz, u slučaju da ga
imamo priliku iskoristiti.
Han promrmlja. - A onda smo samo mi - reče on , stisnuvši Leiu za ruku i
zaputi se niz hodnik. - Dođite. Oni su gore u Carevoj sobi s prijestoljem; ja
znam put.
I dok su trčali, pokušavao je ne misliti na zadnji put kad se sreo s
Mračnim Jedijem. U Landovu Gradu Oblaka na Bespinu, kad ga je Vader
mučio i onda smrznuo u ugljiku.
Zbog onoga što mu je Luke ispričao, od C’baotha nije očekivao da bude
ni toliko civiliziran.
 GLAVA 27

Svjetlosne sablje su sijevale, plavo-bijela oštrica protiv zeleno-bijele

oštrice, šištajući na mjestima gdje su se dotakle, režući kroz metal i kablove
kad bi udarile u nešto drugo. Objema rukama držeći se za zaštitnu ogradu,
bespomoćno opčinjena Mara gledala je kako bitka bijesni kroz sobu, dok joj
se u vlastitoj glavi odvijala bura. Bila je to kao izopačena inverzija zadnje
zastrašujuće vizije koju joj je Car podario u času svog uništenja prije gotovo
šest godina.
Samo što se sad nije Car suočavao sa smrću, nego Skywalker.
I to nije bila vizija. Bila je stvarnost.
- Pozorno ih gledaj, Mara Jade - reče C’baoth sa mjesta gdje je stajao na
vrhu stepeništa, glasom tvrdim, ali sjetnim. - Ako mi se ne pokoriš, jednog
dana ćeš i sama sudjelovati u takvoj bitci.
Mara ga postranično pogleda. C’baoth je gledao ovaj svoj priređeni
dvoboj očaranošću koja je graničila sa jezovitošću. Ona je to prizvala, još
onda kad ga je prvi put srela na Jomarku. Posao koji je radio za Thrawna mu
je omogućio da okusi moć, a kao i Caru prije njega, taj okus nije bio dovoljan.
Ali za razliku od Cara, on se neće zadovoljiti samo kontrolom nad
svjetovima i vojskama. Njegovo carstvo će biti više osobno: preobličeno i
ponovo izgrađeno prema vlastitom nacrtu onoga što bi um trebao biti.
Što znači da je Mara bila u pravu i što se tiče druge točke. C’baoth je bio
potpuno lud.
- Nije ludost ponuditi bogatstvo moje slave drugima - pomrmlja C`baoth.
- To je poklon za kojeg bi mnogi umrli.
- A Skywalkeru pružaš jako dobru priliku u tome - ispljune Mara, tresući
glavu da je malo razbistri. Pokušavajući slijediti misli između svojih sjećanja,
jeke zujanja kojeg je pokupila u Lukeovoj glavi i C’baothove arogantne
prisutnosti na samo dva metra, bilo je kao da pokušava voziti zrakobrz u
zimskoj oluji.
Ali postojao je mentalni model kojeg ju je Car naučio prije mnogo godina,
model za one situacije kad kad je svoje upute htio sakriti čak i od Vadera. Kad
bi sao mogla dovoljno razbistriti lavu da sve dovede na mjesto-
Kroz buru osjetila je nagli udar boli. - Ne pokušavaj sakriti svoje misli od
mene, Mara Jade - oštro ju prekori C’baoth. - Sad si moja. Nije pošteno od
šegrta da sakriva svoje misli od svojeg učitelja.
- Znači sad sam već tvoj šegrt, ha? - zareza Mara, škrgućući zubima od
boli i pokušavajući još jednom taj model. Ovaj put je uspjela. - Mislila sam da
imam vremena barem do onda dok ti ne kleknem pod noge.
Rugaš se mojoj viziji - reče C’baoth, glasom mračnim i obijesnim. - Ali ti
ćeš ipak kleknuti pred mene.
- Isto kao i Skywalker, zar ne? Pod pretpostavkom da preživi ovo?
- On će biti moj - složi se C’baoth, potiho uvjeren. - Isto kao i njegova
sestra i njezina djeca.
- I onda ćete zajedno zaliječiti galaksiju - reče Mara, promatrajući njegovo
lice i slušajući buru u svojoj glavi. Da, činilo se da barijera zadržava
C’baotha. kad bi se samo još malo mogla održati ta privatnost…
- Razočarala si me, Mara Jade - reče C’baoth, tresući glavom. - Zaista
vjeruješ da moram čuti tvoje misli da bih ti mogao čitati srce? Kao i mali
narodi u ovoj galaksiji, i ti tražiš moje uništenje. Glupa pomisao. Zar te Car
nije ništa naučioo tvojoj sudbini?
- Znam da nije dobro znao ni svoju - odgovori Mara, slušajući kako joj
srce udara dok je gledala C’baotha. Ako njegov hirovit um zaključi da je ona
istinska prijetnja i pokrene još jedan napad svojim munjevitim strijelama…
C’baoth se nasmiješi, stavivši ruke na bokove. - Osjećaš li potrebu mjeriti
svoju snagu protiv moje, Mara Jade? Onda to i učini.
Promatrala ga je gotovo nekoliko otkucaja srca, gotovo u iskušenju da
pokuša. Izgledao je tako staro i bespomoćno, a ona je imala svoju mentalnu
barijeru i neke od najboljih vještina obrane bez oružja kojima ju je Car
opskrbio na vrhu svoje moći. Trebalo bi samo nekoliko sekundi…
Udoko je udahnula i spustila oči. Ne, ne sad. Ne ovako. Ne s ovim
pritiscima i ometanjima koji joj se vrte glavom. Nikada ne bi uspjela. - Ako
me sada ubiješ, onda nikada neću kleknuti pred tebe - promrmlja ona,
dopustivši da joj se ramena slegnu u stavu poraza.
- Odlično - zaprede C’baoth. - Ipak imaš nekakvu vrstu mudrosti. Onda
gledaj i uči.
Mara se pono okrene ogradi. Ali ne da bi gledala dvoboj sabljama. Negdje
dolje je bio laserski pištolj koji joj je C’baoth istrgnuo u trenu kad je napravio,
što god da je napravio, nešto s ysalamirijima na planini i povratio Silu. Ako
ga uspije pronaći prije nego C’baoth shvati da ona nije zaista odustala…
 Skywalker je s poda skočio na nogostup. Klon se spremao za svoj potez,
bacivši svoju sablju gore ravno za njim. Plavo-bijela oštrica promašila je
Skywalkera za dlaku, umjesto toga razrezavši većinu poda na nogostupu i
uništivši jedan od potpornih stupova koji ga je držao za strop. Vriskom kroz
stisnute zube, napeti metal se savio pod Skywalkerovom težinom, bacivši ga
natrag na pod.
Više-manje se dočekao na noge, spustivši se na jeno koljeno. Ispružio je
ruku i odjednom je sablja koja je padala u klonove ruke promijenila smjer.
Zavijala je prema Skywalkerovoj ruci - i odjednom zastala u zraku.
Skywalker se napinjao, mišići na ruci su mu se vidljivo naprezali dok se
rastezao umom.
- Ne na taj način, Jedi Skywalkeru - prijekorno reče C’baoth; a kad je
Mara pogledala prema njima, vidjela je da i C’baoth ima ispruženu ruku
prema hirovitoj sablji. Što se klona tiče, on je samo stajao u svojoj smeđoj
odori, kao da je znao da će C’baoth biti na njegovoj strani u ovoj bitci.
Možda je i bio. Možda u tom tijelu nije ostalo ništa osim produžetka
C’baothovog uma.
- Ovaj dvoboj mora biti do smrti - nastavi C’baoth. - Mora biti oružje
protiv oružja, um protiv uma, duša protiv duše. Bilo što osim toga te neće
dovesti do znanja koje trebaš da bi meni služio.
Skywalker je sigurno bio jako dobar. S ovim čudnim zujanjem u glavi
znao je da nije ravan C’baothovoj snazi. Mara primijeti sitnu promjenu u
njegovoj koncentraciji; i iznenada zamahne svojom sabljom preko ramena, a
zeleno-bijela oštrica kosila je zrakom prema ručki druge sablje.
Ali ako C’baoth ne bude dopustio da Skywalker razoruža svojeg
protivnika, onda mu isto tako neće dopustiti da uništi oružje. I dok je oštrica
rezala prema dolje, iz sjene sa Skywalkerovoj desnoj strani izleti neki
predmet i lupi ga u rame tako da je savio ruku dovoljno daleko da oštrica
proleti kroz prazan zrak. Trenutak kasnije stari Jedi je istrgnuo svjetlosnu
sablju iz mentalnog stiska, poslavši je natrag preko sobe njezinom vlasniku.
Klon ju je podigao u en garde položaj, a Skywalker se umorno podigao da
nastavi bitku.
Ali za trenutak Maru nisu zanimale svjetlosne sablje. Predmet koji je
C’baoth bacio na Skywalkeraje ležao na podu, možda samo dva metra iza
njegovih nogu. Marin laserski pištolj.
Postranično je pogledala C’baotha, pitajući se da lije gleda. Nije. Zapravo
nije u ništa gledao. Oči su mu izgubile fokus i buljio je preko sobe s
prijestoljem sa čudnim djetinjim osmjehom na licu. -Ona je došla - reče on
glasom gotovo nečujnim od sablji koje su udarale jedna o drugu. - Kao što
sam znao da će doći. - odjednom pogleda u Maru. - Ona je ovdje, Mara Jade -
reče on,dramatično pokazujući na turbolift s kojim su ona i Skywalker došli
gore.
Mršteći se, nesigurna bi li trebala skinuti svoj pogled s njega, Mara se
okrene da pogleda. Vrata turbolifta se otvore i Han istupi van, sa spremnim
laserskim pištoljem. A odmah iza njega-
Mara zaustavi dah, a cijelo tijelo joj se ukoči. Bila je to Leia Organa Solo,
u jednoj ruci držeći laserski pištolj, a u drugoj svjetlosnu sablju. A iza nje, sa
vornskrsima na uzici-
Bio je to Karrde.
Organa Solo? I Karrde?
- Leia, Han, vratite se - zaviče Luke preko zveketa sablji dok su se
pridošlice primicale kroz prolaz pored holograma galaksije prema glavnom
dijelu sobe s prijestoljem. - Preopasno je-
- Dobrodošla, moj novi šegrte - zaviče radosno C’baoth, nadglasavši
Skywalkera, dok je jeka veličanstveno odzvanjala na otvorenom prostoru. -
Dođi k meni, Leia Organa Solo. Načit ću te pravim putevima Sile.
Solo je pak imao drugačiju lekciju na umu. Došao je do kraja prolaza,
naciljao uz cijev svojeg laserskog pištolja i opalio.
Ali i dok se valjao u samozavaravanju, C’baothova moć se nije mogla
samo tako onesposobiti. U magli pokreta, Marin pištolj je poletio s poda na
putanju hica, koji se onda pretvorio u fontanu iskri. Drugi hitac je bio blokiran
na isti način, treći je zahvatio spremišre energije na pištolju, čime je ovaj
postao veličanstvena vatrena lopta. Pištolj je bio istrgnut iz Solove ruke prije
nego lije stigao ispaliti četvrti.
I C’baoth je poludio.
Zavrištao je strašnim vriskom punim bijesa i izdaje koji je izgledao kao da
će zapaliti zrak. Mara se trzne unatrag dok joj je oštar zvuk probijao uha.
A gotovo trenutak kasnije gotovo je pala preko ograde kad ju je udarila
Sila jednaka vrisku.
Bilo je to nešto što do sad još nije doživjela, ni od Vadera, pa ni od samog
Cara. Posvemašnja, životinjska ljutnja, potpuni gubitak i zadnjeg truna
samokontrole, bilo je to kao da stoji sama usred snažne oluje. Val za valom
ljutnje se dizao nad njom, trgajući mentalnu barijeru koju je stvorila i mučeći
njezin um otupljujućom kombinacijom mržnje i boli. Kroz maglu je vidjela
Skywalkera i Leiau kako teturaju pod naletom i čula Karrdeove vornskrse
kako tule u svojoj boli.
A iz C’baothove ispružene ruke eksplodirala je još jedna munja.
Mara se trzne u suosjećajnoj boli dok je Solo bio bačen unatrag u ogradu
ispred rupe za hologram. Kroz prasak munje čula je kako Organa Solo viče
ime svog muža i kako trči k njemu, bacivši svoj laserski pištolj i paleći
svjetlosnu sablju na vrijeme da na oštrici sablje odbije treću esploziju munje.
Odjednom, C’baoth promijeni svoj cilj prema oštećenom nogostupu koji je
nesigurno visio nad njihovim glavama. Munja je ponovo sijevnula - i uz
prasak eksplodirajućeg metala raspalo se središte nogostupa. Okrećući se oko
svojeg posljednjeg potpornog stupa, promišljeno se strmoglavio prema Organi
Solo.
Vidjela ga je, ili ju je možda Skywalker naučio kako da koristiti Silu i
predvidjeti opasnost. Dok je teški metal zamahnuo prema njoj, zarezala je
prema gore svojom svjetlosnom sabljom, dovoljno daleko zarezavši u
nogostup da je glavni dio promašio i nji i Sola, dok je zamahno i razbio se na
podu pred Karrdeom i vornskrsima. Ali nije bilo vremena da se makne ispod
dijela kojeg je odrezala. Zahvatio ju je po glavi i ramenima, izbivši joj sablji
iz ruke i prikovavši je na pod pored Sola.
- Leia!- poviče Skywalker, dobacivši sestri pogled pun boli.Odjedno je
oslabljeno zujanje u glavi bilo zaboravljeno kako se njegova borba odjednom
promijenila iz omamljene samoobrane u ljutit napad. Klon je ustuknuo
unatrag prije napada, jedva uspijevajući blokirati Skywalkerove udarce.
Skočio je na stubište, žurno ustuknuo dva koraka prema C’baothu dok je
Skywalker jurio za njim, zatim skočio na ostatke stražarske platforme. Za
trenutak Mara je pomislila da će ga Skywalker slijediti tamo gore, ili
zarezatikroz podnožje platforme i tako ga srušiti.
Ali nije napravio ni jedno ni drugo. Stojeći na pola stepeništa, sjaj znoja
mu je blistao na licu, pogledao je C’baotha izrazom na licu od kojeg je i Mara
zadrhtala.
- I ti me isto želiš uništiti, Jedi Skywalkeru? - reče C’baoth glasom tiho
smrtonosnim. - Jer takve misli su budalaste. Mogao bih te zdrobiti kao malog
insekta pod petom.
- Možda - reče Skywalker, teško dišući. - Ali ako to učiniš, nikad nećeš
imati priliku kontrolirati moj um.
C’baoth gaje proučavao. - Što želiš?
Skywalker zabaci glavu prema svojoj sestri i Solu. - Pusti ih da odu. Sve.
Odmah. - Oči su mu se trznule prema Mari. - I Maru isto.
 - A ako to učinim?Mišić se tržne na Skywalkerovi obrazu. Prst mu se
pomaknuo i žestokim šištanjem njegova oštrica svjetlosne sablje je nestala.
Pusti ih - reče on tiho - i ja ću ostati.
Odnekud je počela mukla tutnjajuća buka, dodajući nepravilne pulsirajuće
otkucaje jezovitim zvukovima disanja koji su šaputali kroz špilju za
kloniranje. Lando je zaključio daje to laserska puška kako udara o teška
metalna vrata, dok je nabrzinu pogledao vrata po prolazu, za sad su sva
izgledala sigurno, ali je znao da to neće potrajati. Zvjezdani jurišnici nisu
pucali u vrata samo iz vježbe za gađanje, a na njihovu putu će se sigurno naći
vreća eksploziva.
S druge strane stupa s opremom, Chewbacca je zagrmio upozorenje. - Pa
jesam sklonjen - uvjeri ga Lando, provirujući u rascjep između dva velika
voda u labirintu raznobojnih žica i cijevi iznad. I gdje je sad taj spojnik
odbojne pumpe…?
Pronašao je mjesto i posezao prema njemu s nabojem, kad se neočekivao
oglasio poziv na prijenosniku, a djelić sekunde kasnije odjeknuo i na
Chewbaccinom prijenosniku. Namršti se i napola očekujući da je neki
Imperijski frajer od tehničara otkrio njegov kanal, izvuče prijenosnik. -
Calrissian - reče on.
- Ah, Generale Calrissian - začuo se precizan Threepiov glas.Vidim da je
Artoo uspješno uklonio ometanje. Što je zapravo iznenađujuće, s obzirom na
svu muku koja je trebala-
- Reci mu da je odlično obavio posao odsiječe ga Lando. Sada zasigurno
nije bilo pravo vrijeme za ćaskanje s Threepiom. - Jesi li još nešto trebao?
- Ah, da, gospodine. Noghri mi je rekao da vas pitam želite li da se
vratimo i pomognemo vam.
Začuo se još jedan tutanj, ovaj puta glasniji. - Kad bi barem mogli -
uzdahne Lando. - Ali nikad ne biste stigli na vrijeme. -Ponovo se začuo
tutanj, i ovaj put je jasno vidio kako su se vrata nasuprot njihova mosta
zatresla pod udarom. - Jednostavno ćemo se samo morati izvući odavde.
S druge strane radne platforme, Chewbacca je progunđao ne baš tako
oduševljeno mišljenje o tome. - Ali ako Chewbacca želi da se vratimo-
- Nećete stići na vrijeme - reče mu čvrsto Lando. - Ako želite biti korisni,
reci Noghrijima da se zapute u sobu s prijestoljem i pomognu Hanu.
- Prekasno je za to - doda novi glas, jedva čujan.Lando se namršti na
prijenosnik. - Han?
- Ne, Talon Karrde ovdje - predstavi se drugi. - Došao sam sa Vijećnicom
Organom Solo. Gore smo u sobi s prijestoljem-
- Leia je ovdje? - upita Lando. - Što dovr-?
- Šutite i slušajte - odsiječe ga Karrde. - Onaj Lukeov Jedi Učitelj, Joruus
C’baothje također ovdje. Onesposobio je i Organu i Sola, a Skywalker se bori
s nečim što izgleda kao njegov klon.
Trenutačno ne obraća pažnju na mene, jer se tu odvija nekakvo
suočavanje. Ali to bi se dogodilo u trenu kad nešto pokušam.
Zar nije Luke rekao da je Sila blokirana?
Bila je. Nekako ju je C’baoth uspio povratiti. Jeste li dolje kod tankova za
kloniranje?
Iznad njih smo, da. Zašto?
Organa Solo je ranije rekla da bi trebao biti veliki broj raštrkanih
ysalamirija oko tog područja - reče Karrde. - Ako bi mogli izvuči nekolicinu
iz njihovih okvira za hranjenje i dovesti ih ovamo, možda bismo ga mogli
zaustaviti.
Chewbacca žalosno zareža, a Landoosjeti kako mu se usna savija dok je
kimao u znak razumijevanja. Znači to su bile one diskovne eksplozije. - I za
to je prekasno - reče on Karrdeu. - C’baoth ih je sve već dao ubiti.
Za trenutak prijenosnik je bio u tišini. - Razumijem - napokon reče
Karrde. - Dobro, onda to objašnjava to. Ima li kakvih prijedloga?
Lando je oklijevao. - Ne baš - reče on. - Ako se nečeg sjetimo, javit ćemo
vam.
- Hvala - reče Karrde, malo presuho. - Čekat ću. - Začuo se klik kad je
napustio kanal. - Threepio, još si uvijek tu?
- Da, gospodine - odgovori droid.
- Vrati Artooa na kompjuter - reče mu Lando. - Neka učini sve . što zna da
odvrati trupe od dovoda zraka kroz koji smo došli. Onda se ti i Noghriji
zaputite u tom smjeru.
- Odlazimo, gospodine? - upita Threepio, zvučeći začuđeno.
- Tako je - reče mu Lando. - A Chewie i ja ćemo biti odmah iza vas, zato
se požurite ako nećete da vas nagazimo. I obavijesti dvojicu Noghrija koje je
Luke poslao s grupom Myneyrshija. Jesi li sve razumio?
- Da, gospodine - reče oklijevajući Threepio. - A što je s Gospodarom
Lukeom i ostalima?
 - Prepusti to meni - reče mu Lando. - Imaš posla.
- Da, gospodine - reče ponovo Threepio. Još jedan klik i on je nestao.
Na trenutak je bila tišina. Chewbacca ju je prekinuo očitim pitanjem. -
Mislim d više nemamo izbora - reče mu mračno Lando. - Kako Luke i Mara
pričaju o njemu, C’baoth je jednako opasan kao i Car. Ili još više. Moramo
pokušati uništiti cijelo skladište, u nadi s njim skupa.
Chewbacca zaurla primjedbu. - Ne možemo - Lando zatrese glavom. -
Barem ne dok nije spremno i pokrenuto.Ako sad sve gore upozorimo, i
C’baoth će znati. Možda i imati dovoljno vremenada to spriječi.
Sa vrata se začuo još jedan prigušeni udarac. - Hajde, idemo to završiti -
reče Lando, pokupivši posljednje od eksploziva. S malo sreće, imat će
dovoljno vremena namjestiti Chewbaccin trik s artimetičkom resonancom
prije nego uđu zvjezdani jurišnici. Sa još malo više sreće, njih dvoje će izaći
iz špilje živi.
A sa još malo, možda uspiju obavijestiti Hana i ostale prije nego cijelo
skladište eksplodira pod njima.
Za dugo vrijeme soba s prijestoljem je bila u tišini. Mara je buljila u
Skywalkera, pitajući se da li razumije što govori. Ponuditi se da dobroboljno
ostane tu s C’baothom…
Lice mu se opet trzalo na stranu da vidi druge, ali čak i kroz zujanje u
njegovoj glavi osjećala je njegovo osobnu jezu. Znao je što govori, sigurno je
znao. I mislio je to. Ako C’baoth prihvati njegovu ponudu, on će svojevoljno
ostati s ludim Jedijem. Žrtvovat će sebe da spasi prijatelje.
Uključujući i ženu koja je jednom obećala da će ga ubiti.
Okrenula je lice, odjednom više nije mogla gledati. Oči su joj se srele s
Karrdeovima, koji je bio napola skriven iza olupine nogostupa dok je klečao
između svoja dva vornskrsa. Gladio ih je, tiho im govorio, vjerojatno ih je
smirivao nakon one C’baothove srdžbe vođene Silom. Proškiljila je prema
životinjama, ali nisu izgledale ozlijeđene.
Njezin pokret glavom je sigurno zapeo Karrdeu za oko. Pogledao ie
prema njoj, lice mu je bilo bezizražajno. I dalje mazeći vornskrse, neznatno je
nagnuo glavu prema Solu i Organi. Mršteći se, Mara je slijedila njegov
pogled - i smrzla se. Poreed olupine nogostupa koji je i dalje napola pokrivao
njegovu ženu, Solo se micao. Polako, svega po nekoliko centimetara, Han se
šuljao preko poda. Prema laserskom pištolju kojeg je ispustila Organa Solo.
- Previše tražiš, Skywalkeru - meko upozori C’baoth. - Mara Jade će biti
moja. Mora biti moja.To je sudbina koju od nje traži Sila. Čak ni ti se ne
možeš poigravati s tim.
- Točno - doda Mara, pogledavši C’baotha i dodajući u glas sav sarkazam
koji smogla. Bez obzira na sav rizik po nju, morala je odvući što više
C’baothove pažnje od drugog kraja sobe. - Još uvijek moram kleknuti pod
njegove noge, sjećaš se?
- Vrijeđaš me, Mara Jade - reče C’baoth, zlobno joj se nasmiješivši. -
Zbilja vjeruješ da me se može tako lako zavesti? -Još uvijek gledajući u nju,
C’baoth malo nakrivi jedan prst - i dok je Solova ruka posegnula za pištoljem,
on se izmaknuo još pola metra van njegova dohvata. Sa stražarske platforme
začula se profinjena promjena u zujanju
- Skywalker, pazi! - prasnula je Mara.
Skywalker se zavrtio oko sebe, ponovo upalio svjetlosnu sablju i
zamahnuo u obrani. Klon, sa povraćenim vjetrom ili hrabrosti, je već bio
napola u skoku, a svjetlosna sablja je rezala prema dolje. Dvije oštrice su se
srele u lomu i udaru koji je Skywalkera otjerao natraške do kraja stubišta.
Napravio je još jedan korak, borio se za ravnotežu i spustio na kat ispod.
Mara brzo pogleda Sola dok je klon jurio preko ruba u potjeri. Ako je klon
zaista bio produžetak C’baothova uma…
Ali ne. Čak i kad je Solo pono vpokušao doći do laserskog pištolja, ovaj
se otklizao od njega. Koliko god truda da je C’baoth trošio na dvoboj
sabljama, još uvijek je imao dovoljno koncentracije da se poigrava sa svojim
zatvorenicima.
- Vidiš, Mara Jade? - zapita tiho C’baoth. Bijes ga je prošao, prošao i je
kratak trzaj zabave dok se igrao zatvorenicima, a sad je bilo vrijeme da se
vrati važnom poslu građenja Imperija. - To je: neizbježno. Ja ću vladati… i
zajedno sa Skywalkerom i njegovomsestrom, ti ćeš služiti na mojoj strani. I
zajedno ćemo biti glavni.
Iznenada je naglo zakoračio od ograde na drugoj strani stubišta. Upravo
na vrijeme, jer tren kasnije Skywalker se vratio, prevrćući se s donjeg kata
sobe s prijestoljem. Dočekao se leđima okrenutim prema Mari, koprcajući se
za trenutak dok je pokušavao održati ravnotežu. Pojavio se još jedan bljesak
svjetla, ovaj put plavo-bijeli, kad je klon skočio preko ograde u poptjeri,
zamahujući u opasnim horizontalnim lukovima da se zaštiti od napada.
Skywalker se pomaknuo unatrag maknuvši mu se s puta; pogledavši pored
njega, Mara je vidjela C’baotha kako je i sam brzo zakoračio unatrag. Klon je
skočio na pod i napao, a sablja je i dalje rezala pred Skywalkerovim očima u
širokim horizontalnim lukovima. Skywalker je nastavio popuštati, očito
nesvjestan da je iza njega čvrsti kameni zid.
 Pored kojeg će biti u zamci.
Prošli su pored nje… i Mara ponovo vidje kako je C’baoth gleda.
Kao što sam rekao, Mara Jade - reče on. - Neizbježno. A s tobom i
Skywalkerom na svojoj strani, manji narodi galaksije će nam se prikloniti kao
lišće na vjetru. Njihova srca i njihove duše će biti naše.
Pogledao je preko sobe i pozvao. Još uvijek čučeći pod olupinom
nogostupa, Karrde se trzne u iznenađenju kad mu se laserski pištolj podigao iz
futrole i poletio zrakom prema C’baothu. Na pola puta pridružio se ispuštenoj
sablji Organe Solo i pištolju koji je Solo još uvijek pokušavao uhvatiti. - Kao
što će biti i njihova nevažna oružja
- doda C’baoth. Ispruživši ležerno ruku da ih prihvati, oči je ponovo
okrenuo dvoboju koji bi uskoro trebao završiti.
Bila je to prilika koju je Mara čekala. Vjerojatno posljednja prilika koju će
imati. Posegnuvši kroz kaos u njezinoj glavi, pošla je za Silom, usredotočivši
oči i um na oružje koje je letjelo preko sobe u C’baothove ruke. Osjetila je
kako je njegova nepažljiva kontrola popustila - i svjetlosna sablja Organe
Solo je zavila od pištolja i čvrsto sletjela u njenu ruku.
C’baoth se zavrti prema njoj, a pištolji su uz štropot pali na stubište. - Ne!
- zaviče on, licem užasno izobličenim od straha, zabune i jeze. Mara osjeti tu
mahnitu borbu i petljanje oko sablje, ali i to je bilo izobličeno sa zbunjenošću
i jezom, a ovaj put nije imao nikakvo iznenađenje.
S vremenom bi se vjerojatno oporavio od šoka, ali Mara nije imala
namjeru dati mu to vrijeme. Upalivši svjetlosnu sablju, napala je.
Klon ju je naravno čuo da dolazi, s prepoznatljivim zvukom njezine sablje
to je bilo neizbježno. Ali budući da je Skywalker već bio stisnut uz zid,
iskušenje da prvo dokrajći jednog protivnika je bilo preveliko. Zamahnuo je
zadnji put, zarezavši sabljom u zid, jer se Luke sagnuo nisko ispod oštrice - i
sa sjajnim bljeskom uništene elektronike, zid je eksplodirao prema van, preko
Skywalkerove glave ravno klonu u lice.
Skywalker ipak nije bio leđima okrenut prema zidu. Bio je to samo jedan
od ekrana u sobi s prijestoljem.
Klon je zavrištao, bio je to prvi zvuk kojeg je Mara čula da je klon
proizveo, dok je zateturao natraške. Zavrtio se prema zvuku njezine sablje,
lica izobličena od ljutnje i straha, a oči i dalje zaslijepljene. Podigao je sablju
u napad.
UBIT ĆEŠ LUKEA SKYWALKERA.
Sagnula se pod oštricom, gledajući u njegovo lice. Skywalkerovo lice.
Lice koje ju je progonilo u noćnim morama gotovo šest godina. Lice koje joj
je Car naredio da mora uništiti.
UBIT ĆEŠ LUKEA SKYWALKERA.
I po prvi puta otkad je pronašla Skywalkera i njegov oštećeni X-krilac
kako plutaju u dubokom svemiru, prepustila se glasovima koji su joj lutali
umom. Svom snagom zamahnula je sabljom i srušila ga.
Klon se zgužvao, a svjetlosna sablja je zaštropotala pored njega.
Mara ga je pogledala… i dok je nepravilno udahnula, glas u pozadini
njezina uma je utihnuo.
Bilo je učinjeno. Ispunila je Carevu posljednju želju.
I napokon je bila slobodna.
 GLAVA 28

- Čini se da su to svi, Kapetane - reče Thrawn, pogledavajući kroz

osmatračnicu broda na Pobunjeničke brodove raširene uzduž rubova
gravitacijskih stožaca presretačkih krstarica. - Zapovijedi “Constraineru” i
“Sentinelu” da su mirni od dužnosti hvatanja i da se mogu vratiti na svoje
položaje u liniji razgraničenja. Svim ratnim brodovima: pripremite se za
napad.
- Da, gospodine - reče Pellaeon, tresući glavom u tihom čuđenju dok je
ukucavao naređenja. Još jednom, bez obzira na nadmoćne dokaze u suprotno,
pokazalo se da je Veliki Admiral Thrawn bio u pravu. Pobunjenička napadna
flota je bila ovdje.
I vjerojatno su se u ovom trenu pitali što je pošlo krivo u njihovom
pametnom planu. - Čini mi se, Admirale, da ih možda ne bismo željeli sve
uništiti - predloži on. - Nekome bismo trebali dopustiti da se vrati na
Coruscant i ispriča kako smo ih jako nadmudrili.
- Slažem se, Kapetane - reče Thrawn. - Makar sumnjam da bi to oni tako
protumačili. Vjerojatnije će zaključiti da su bili izdani.
- Vjerojatno - složi se Pellaeon, na brzinu se ogledavši po mostu. Učinilo
mu se da je upravo tad začuo neki zvuk, kao prenaglašeno držanje ili kao da
netko pokušava pročistiti grlo. Pažljivo je slušao, ali se zvuk nije više
ponovio. - Makar bi i to jednako išlo u našu korist.
- Zaista - reče Thrawn. - Hoćemo li predodrediti zvjezdanu krstaricu
Admirala Ackbara kao glasnika?
Pellaeon se ukočeno nasmije. Ackbar. Koji je jedva preživio optužbe
Vijećnika Borska Fey’lya za nesposobnost i izdaju u operaciji na
brodogradilištu Sluis Van. Ovaj put neće imati toliko sreće. - Zgodan potez,
Admirale - reče on.
- Hvala, Kapetane.
Pellaeon je pogledao u Rukha koji je tiho stražario iza Thrawnove stolice i
pitao se da li Noghri uopće razumije ironiju u cijeloj priči. Vjerojatno ne, s
obzirom na nedostatak profinjenosti cijele vrste.
Ispred njih, svemir se punio odbljescima laserske vatre dok su protivnički
odredi zvjezdanih jurišnika počeli napadati. Udobno se smjestivši u svojoj
stolici, Pellaeon pogleda prema displeju i u mislima se pripremio za bitku. Za
bitku, i za pobjedu.
- Pazi, Vođo Roguea, imaš nekoga na repu - u Wedgeovu uhuse začuo glas
Rogue Dva. - Rogue Šest?
Tu sam, Rogue Dva - potvrdi drugi. - Dvostruki udarac nadolje na tri.
Jedan, dva - Wege skupi snagu i ubaci svog X-krilca u divlje prevrtanje u
škarice. Dva TIE-borca, koja su pokušavala ponoviti njegov manevar, a u isto
vrijeme da ne prijeđu preko njega, vjerojatno nisu ni vidjeli druga dva X-
krilca koja su se spustila iza njih. Nakon dvije neuredne eksplozije, Wedge je
bio oslobođen. - Hvala - reče on.
- Nema problema. Što sad?
- Ne znam - prozna on, brzo pogledavši na bitku koja je bijesnila oko njih.
za sad je Admiral Ackbar još uvijek držao svoju zvjezdanu krstaricu u
borbenoj formaciji. Ali kako su Imperijalci tukli potporne brodove na
periferiji, za koju minutu bi se cijela stvar mogla riješiti u masovnoj pometnji.
U tom slučaju bi odredi zvjezdanih jurišnika ostali sami i morali bi udarati
koga god i kamo god bi mogli.
Što su tako-ionako već sad radili. Trik bi bio pronaći nešto stvarno
efikasno za uništiti.
Rogue Dva je isto tako razmišljao. - Znaš, Rogue Vođo, čini mi se da
Imperijalci ne bi imali toliko brodova za tući po nama ako bi u isto vrijeme
morali braniti svoje brodogradilište.
Wedge izvije svoj vrat da pogleda plamteću vatru u blizini. Nasuprot njih
mogao je razabrati mračne obrise barem četiri borbene postaje Golan II. -
Slažem se - reče on. - Ali mislim da će biti potrebno i više od napada
legendarnog Rogue odreda da njih zabrine.
- Zapovjedniče Antilles, ovdje Centralne Komunikacije Flote - odjeno se
začuje žustar glas. - Imam za vas hitnu poruku kodiranu diplomatskom šifrom
Nove Republike. Želite li se pozbaviti s tim?
- Wedge žmirne. Diplomatska šifra? Čak ovdje? - Pa valjda. Da, samo vi
spojite.
- Da, gospodine. - Začuo se klik-
- Zdravo, Antilles - nejasno poznati glas reče suho u njegovo uho. - Baš te
je lijepo vidjeti.
- Osjećaj je obostran, siguran sam - reče Wedge, mršteći se. - Tko je to?
- No, hajde sad - prekori ga drugi. - Zar si već zaboravio lijepe trenutke
koje smo proveli zajedno izvan kantine Mumbri Storve?
Mumbri Storve kantina? - Aves?
- Jako dobro - reče Aves. - Pamćenje ti se poboljšava.
- Počinje biti teško zaboraviti tvoje ljude - reče mu Wedge. -Gdje si sad?
- Točno usred tih velikih Imperijskih svjetala na tvojem boku - reče Aves,
a glas mu je postajao malo mračan. - Da si mi barem rekao da ćete udariti
ovdje, a ne na Tangrene kao što smo mislili.
- Da si barem ti meni rekao kakav je to bio mali poslić - uzvrati Wedge. -
Baš smo dobro zavarali jedan drugoga, zar ne?
- Svakako. Zavarali sve osim Velikog Admirala.
- Pričaj mi o tome. A ovo je samo poziv iz pristojnosti, ili što?
- Mogao bi biti - reče Aves. - Ili ne bi. Vidiš, za jedno devedesetak
sekundi neki od nas će ugrabiti kristalnu zamku gravitacijskog polja po koju
smo došli. Nakon toga, samo brzi pozdrav i mi se probijamo odavde.
Probijaju se iz Imperijskog brodogradilišta. A on je to izrekao kao da je to
tako jednostavno. - Sretno.
- Hvala. Razlog zašto ti to govorim jest da nama ne važno kojim putem
ćemo se probiti. Ali bi možda vama bilo važno.
Wedge osjeti kako mu smiješak poigrava oko usnica.
- Da, moglo bi biti - reče on. - Kad bi recimo izašli blizu onih Golan II.
Možda kad bi ih i malo udarili straga na izlasku?
- Meni izgleda kao dobar put - složi se Aves. - Naravno, izvan perimetra
će postati gadno; svi ti brodovi i stvari za zakašnjelim hicima. Biste li nas
možda mogli nekako prijateljski otpratiti od te točke?
Wedge pogleda u svjetla, premišljajući o cijeloj stvari. Da, sigurno bi
uspjelo. Ako bi Avesovi ljudi uspjeli srušiti makar samo jedan Golan II,
otvorio bi se put do brodogradilišta za Novu Republiku.
Ako Imperijalci nisu bili voljni žrtvovati ga, onda bi morali premjestiti
neke od brodova iz bitke da zatvore rupu i da uhvate brodove koji su se
možda ušuljali.
A s krijumčarevog stajališta, ako bi se ratni brodovi Nove Republike
ušuljavali kad bi oni izlazili, to bi im pružilo bolju zaštitu od bilo koje druge
uz perimetar. Sve u svemu, prilično poštena razmjena. - Može - reče on
Avesu. - Daj mi samo nekoliko minuta da sredim tu pratnju.
 - Prijateljsku pratnju, nemj zaboraviti - upozori ga Aves. - Ako znaš što
mislim.
- Znam točno što misliš - uvjeri ga Wedge. Tradicionalno Mon Calamari
gađenje prema krijumčarima i krijumčarenju bilo je dio legende časničke
blagovaonice, a Wedge se nije htio uplesti u to ništa više nego Aves.
Vjerojatno zato je i došao k njemu, umjesto da direktno ponudi svoju pomoć
Ackbaru i zapovjednicima flote. -Bez brige, sredit ću ja to.
- U redu. Ups, ode prvi udarac. Vidimo se.Prijenosnik se ugasio. -
Ulazimo? - upita Rogue Jedanaest.
- Ulazimo - potvrdi Wedge, oštro okrenuvši svog X-krilca oko desnog
boka. - Rogue Dva, brzo izvijesti Zapovjedništvo i reci da trebamo potporu.
Nemoj spominjati Avesa imenom, samo reci da surađujemo sa neovisnom
pobunjeničkom grupom unutar brodogradilišta.
- Razumijem, Rogue Vođo.
- Što ako Ackbar ne bude htio riskirati? - doda Rogue Sedam.Wedge
pogleda prema svjetlima na brodogradilištu. I tako još jednom, kao i mnogo
puta prije, sve će se svesti na povjerenje. Vjera u dečka s farme, novajliju iz
zaostalog pustinjskog svijeta, koji će ga voditi u napad na prvu Zvijezdu
Smrti. Vjera u bivšeg kockara na visoke uloge, koji možda ima, a možda
nema pravog borbenog iskustva, koji će ga voditi u napad na drugu Zvijezdu
Smrti. I sad, vjera u krijumčara koji bi ga jednako lako pogao izdati za pravu
cijenu. - Nema veze - reče on. - Sa ili bez potpore, mi ulazimo.
Marina svjetlosna sablja je zabljesnula, zlobno zarezavši kroz klona
Luukea. Klon je pao, sablja mu se stropoštala na tlo i mirno je ležao.
1 iznenada je zujavi pritisak u Lukeovoj glavi prestao. Podigao se na noge
ispred ekrana iz kojeg su još uvijek iskakale iskre, pred kojeg je namamio
klona, udahnuvši prvi čisti udah u posljednjih nekoliko sati. Muka je konačno
završena. - Hvala - reče on tiho Mari.
Ona se odmakne korak od klona. - Nema problema. Mozak ti je bistar?
Znači mogla je osjetiti zujanje u njegovoj glavi. Pitao se o tome.
Da - kimne on, još jednom čisto udahnuvši. - A tvoj?
Dobacila mu je pogled napola zabavljen, napola ironičan. Ali po prvi puta
otkad su se sreli, mogao je vidjeti da su bol i mržnja nestali iz njenih očiju. -
Učinila sam ono stoje on htio - reče ona.
Gotovo je.
Luke pogleda natrag po sobi. Karrde je zavezao vornskrse za ostatke
nogostupa i pažljivo se probijao kroz krhotine. Han, sad već na nogama,
pomagao je omamljenoj Leiai da izađe ispod dijela koji je pao na nju. - Leia?
- pozove je Luke. - Jesi li dobro?
- Dobro sam - odazove se Leia. - Samo malo naručena. Idemo odavde,
može?
Luke se okrene prema C’baothu. Stari Jedi je buljio u mrtvog klona, ruke
su mu mlatarale po strani, a oči su mu bile izgubljene i lude. - Da - složi se
on. - Idemo, Mara.
- Samo vi krenite - reče Mara. - Bit ću odmah iza vas.Luke ju odmjeri. -
Što ćeš učiniti?
Što misliš? - odgovori ona. - Završit ću posao. Kao što sam trebala na
Jomarku.
C’baoth polako podigne oči prema njoj. - Umrijet ćeš zbog ovoga, Mara
Jade - reče on glasom mnogo hladnijim nego što je mogao biti bilo kakav
izljev gnjeva. - Polako i u velikim bolima. - duboko udahnuvši, skupi ruke u
pesnice ispred svojih prsa i zatvori oči.
- Vidjet ćemo što se toga tiče - promrmlja Mara. Podignuvši svoju
svjetlosnu sablju, krene prema njemu.
Počelo je kao udaljena grmljavina, i više se mogla osjetiti nego čuti. Luke
se ogledao po sobi, osjećajući brujanje s prizvukom opasnosti. Ali nije vidio
ništa neobično. Zvuk je postajao glasniji dublji - i sa gromoglasnom
eksplozijom, dijelovi stropa sobe s prijestoljem točno iznad njega i Mare su se
urušili s pljuskom šljunka.
- Pazi - zaviče Luke, bacivši ruke da zaštiti glavu i pokušavajući skočiti s
mjesta. Ali centar padanja kamenja se micao s njim. Pokušao je još jednom,
ovaj put gotovo izgubivši ravnotežu kad mu je noga zapela za hrpu kamenja
visine već do gležnja. Prebrojni i presitni da bi ih uhvatio Silom, kamenje gaje
bubalo ostavljajući male ozljede. Kroz prašinu koja se vijala oko njega, vidio
je Maru kako se koprca u svojoj poplavi, pokušavajući jednom rukomzaštititi
glavu, dokje drugom uzaludno mahala svjetlosnom sabljom prema padajućem
kamenju. Kroz sobu je čuo Hana kako nešto viče, i pretpostavio da su i oni
pod istim napadom.
A netaknut olujom ubojitog kamenja koju je pokrenuo, C’baoth visoko
podigne ruke. - Ja sam Jedi Učitelj C’baoth - zaviše on, a glas mu je zvonio
kroz sobu s prijestoljem i kroz riku padajućeg kamenja. - Imperij, svemir, je
moj.
Luke opet spusti sablju u obrambeni položaj, jer su mu osjećaji opet bili
pomiješani opasnošću. Ali još jednom, znanje mu nije pomoglo. C’baothova
munja odbija se o oštricu njegove sablje, a udarac ga je izbacio iz ravnoteže,
tako da je koljenima bolno pao na hrpu kamenja oko njega, i dok se trudio
ustati, jedan od padajućih kamena snažno ga lupi po strani glave. Zateturao je,
prevrnuvši se na stranu na jednu ruku. Opet je munja zabljesnula, bacajući
vatru ispred sebe kroz hrpe kamenja i šaljući val za valom agonije kroz;
njega. Sablja je bila iščupana iz njegovih ruku, nejasno ju je vidioj kako je
preletjela preko ograde daleko na drugi kraj sobe.
- Prestani - zavikala je Mara. Kroz maglu boli, Luke je vidio! da stoji u
kamenju do koljena, a sablja beskorisno reže kroz nasipj kao da ih pokušava
pomesti. - Ako nas želiš ubiti, zašto to i ne učiniš?
- Strpljenja, moj budući šegrte - reče C’baoth… i škiljeći kroz kamenje i
prašinu, Luke je vidio njegov sanjivi osmjeh. - Ne možete još umrijeti. Ne
dok vas nisam odveo u komoru za kloniranje Velikog Admirala.
Ispod svojeg vodopada kamenja, Mara se trzula, a osjetilima joj je prošla
nagla strava. - Što?
- Jer ja sam predvidio da će Mara Jade kleknuti pred mene - podsjeti je
C’baoth. - Ova ili neka druga Mara Jade.
- To je to - reče Lando, udarivši po prekidaču za aktiviranje pri
posljednjem naboju. - Pokreni to i gubimo se odavde.
S druge strane stupa s opremom Chewbacca zareza da je razumio.
Podigavši svoj laserski pištolj, Lando ustane, još jednom pogledavši svaka
vrata koja su se otvarala na prolaz. Za sad je sve bilo u redu. Kad bi mogli
zadržati zvjezdane jurišnike vani još samo dvije minute, što bi bilo dovoljno
za njega i Chewbaccu da se maknu s platforme na prolaz…
Chewbacca zagrmi upozorenje. Pažljivo slušajući, Lando je čuo nejasno
brujanje izrazito nesretnog spojnika negativnog toka koje je postajalo
glasnije.
- Odlično, Chewie - reče on. - Idemo - zakoračio je na rub mosta - i ravno
ispred njega eksplodirala su vrata nasuprot mostu.
- Pazi - zalaje Lando, spustivši se na trbuh i izlijevajući lasersku vatru
kroz oblak prašine i krša koji se širio od mjesta gdje su nekoć bila vrata. I već
su se s vrata počeli širiti valovi plave omamljujuće vatre u njihovu smjeru. Iza
njega, odgovarala je rika Chewbaccina samostrela. Toliko o onih dvije
minute.
1 dok je pritiskao lice stoje više mogao uz metalnu rešetku, Lando se
uhvati kako gleda u most. Na most i tanke, ali čvrste zaštitne prečke koje su
išle uz obje strane.
To je bilo ludo. Ali to nije značilo da to neće uspjeti. - Chewie, dolazi
ovamo - pozove on, otkotrljajući se na pola puta i brzo pogledavši konrole za
upravljanje mostom koje su bile na vrhu zaštitne ograde na platformi.
Kontrola za rastezanje, kontrola za povlačenje, kontrola za hitno
zaustavljanje…
Most se zatrese kad se Chewbacca uz tutanj spustio do njega. -Uposli ih -
reče on. Odmjerivši udaljenost, pojurio je prema gore, gurnuvši kontrolu za
povlačenje i za hitno zaustavljanje brzo jednu iza druge. Most se izmakne s
radne platforme i stane, dovoljno daleko da se odvoje njegove šipke kojima je
pričvršćen.
Chewbacca zagrmi pitanje dok je most nježno poskakivao pod uapetošću
svoje težine. - Vidjet ćeš - reče mu Lando. S obje strane vidjelo se sijevanje
svjetla dok su se još dvoja vrata raspala. -Samo se drži za potpore ograde i
nastavi pucati. Idemo. - I sam se čvrsto prihvativši, pažljivo je naciljao i
otvorio vatru.
Ali ne na zvjezdane jurišnike koji su sada upadali u cirkularni prolaz.
Umjesto toga njegovi pucnji bili su upereni na drugi kraj mosta, bacajući
oblake iskri, dok su otapali dijelove rešetke na podu i iskapali komade
potpornih šipki ispod njih. Most se izmaknuo, sad još jače poskakujući kako
je Lando još jače nabijao po njegovoj strukturalnoj cjelini. Pored njega,
Chewbacca je zagrmio divlju Wookie frazu koju Lando nije dosad nikad čuo -
užasnim krikom nategnutog metala, most je konačno popustio. Spojen s
prolazom samo još netaknutom ogradom, most se nezgrapno strmoglavio
prema dolje. Lando čvrsto zgrabi ogradu dok se njihov horizontalni položaj
ubrzano mijenjao prema vertikalnom - i uz tresak koji ga je gotovo rastavio,
most je zalupio po ogradi balkona za kloniranje tri razine ispod njihove.
- To je naša stanica - reče Lando. - Dođi. - Čudno zaguravši laserski
pištolj u futrolu, zaljuljao se preko strmo postavljene ograde mosta da bi se
spustio na pod balkona za kloniranje. Chewbacca, sa svojim prirodnim
sposobnostima nekoga tko živi na drveću, je bio tamo dobrih tri sekunde prije
njega.
Bili su na pola puta do izlaznih vrata s balkona, izmičući se između
redova Spaarti cilindara, kad je eksplodirao stup iza njih.
Prvo su otišli naboji, odnijevši dijelove kablova i cjevovode u seriju
blještavih vatrenih lopti u perimetru stupa. Zlokoban oblak prašine i isparine
hranjivih tekućina vijali su se u zrak, zamagljujući pogled; sa svih strana
počele su štrcati mnogobojne tekućine. Radna platforma na kojoj su stajali
samo minutu ranije otkinula se sa : svojih potpornika i kliznula niz stup,
kidajući i oštećujući još više i opreme dok je padala. Iz unutrašnjosti oblaka
dolazilo je praskanje skraćenih opskrbnih žica i sekundarnih eksplozija, od
kojih je svaka pridavala kiši krhotina.
I užasnim škripanjem nategnutih i uništenih potpornika, vanjski slojevi
stupa su se počeli guliti i ležerno padati prema van.
Preko sve te buke, Chewbacca zaurla upozorenje. -Ni ja - poviče natrag
Lando. - Idemo odavde.
Deset sekundi kasnije, provalivši pored zadnjeg stražara koji je! bio
ostavljen na izlaznim vratima ove razine, bili su vani. Odmakli su dva
hodnika kad su osjetili udaljene vibracije stupa koji se srušio! na zadnji kat
špilje za kloniranje.
- U redu - dahtao je Lando, zastavši i pogledavši u oba smjera,kad su stigli
do pokrajnjeg hodnika. Artoo je odlično uredio to preraspoređivanje trupa;
cijelo područje je izgledalo napušteno. -Izlaz je u ovom smjeru - reče on
Chewbacci, izvlačeći svoj prijenosnik.-Pozvat ćemo ostale i otići odavde. -
Pozvao je Hana-i odskočio natrag kad je prijenosnik eksplodirao u glasnoj
pucketajućoj buci. - Han? - pozove on.
- Lando? - vrati se Hanov glas, gotovo nečujan zbog buke.
- Da - potvrdi Lando. - Što se to tamo događa?
- Ovaj ludi Jedi spušta krov na nas - zaviče Han. - Leia i ja smo se uspjeli
malo skloniti, ali Mara i Luke su vani na otvorenome. Gdje si ti?
- Dolje blizu špilje za kloniranje - Lando zaškripi. Ako je ta Chewbaccina
stvar aritmetičke rezonance radila, već bi jedan od planinskih reaktora trebao
pokazivati nestabilnost. Ako ne odu s planine prije nego eksplodira… - Želiš
da dođemo gore i pomognemo?
- Nemojte se truditi - mračno presiječe Karrdeov glas. - Već je pred
turboliftom velika hrpa kamenja. Izgleda da ostajemo tu na neko vrijeme.
Chewbacca zareza, glasom ispunjenim razočaranjem. -Zaboravi, Chewie,
ionako ne bi mogao ništa učiniti - reče mu Han. - Još uvijek imamo Lukea i
Maru, možda ga oni mogu zaustaviti.
- Što ako ne mogu? - zahtijevao je Lando, dok mu se želudac okretao. -
Gledajte, nemate još puno vremena; mislim da smo pokrenuli aritmetičku
rezonancu u jezgri napajanja.
- Odlično - reče Han. - Znači da ni C’baoth neće izaći.
- Han-
- Hajde, bježite odavde - odsijeće ga Han. - Chewie, bilo je sjajno; ali ako
ne uspijemo netko osim Winter će se morati brinuti za Jacena i Jainau.
Razumiješ?
- “Wild Karrde” čeka na mjestu gdje ste vi ušli - doda Karrde. - Oni vas
očekuju.
- U redu - reče Lando, škrgućući zubima. - Sretno. - Prekinuo je vezu i
ugurao prijenosnik natrag u pojas. Han je bio u pravu, odavde nisu ništa mogli
učiniti protiv C’baotha. Ali s turbolaserima na “Wild Karrdeu” i Artoovim
nacrtima kata…
- Idemo, Chewie - reče on, skrenuvši prema izalzu i počne trčati.- Još nije
gotovo.
- Možda je tako najbolje - promrmlja C’baoth, tužno pogledavajući prema
Lukeu dok je išao k njemu. Otresajući prašinu s očiju treptanjem, Luke
pogleda u staroga Jedija, pokušavajući potisnuti agoniju koja je još bubnjala u
njemu.
Agoniju i osjećaj poraza koji se polako pojavljivao. Klečeći na podu,
zatočen u kamenje do iznad struka i još je padalao na njega, suočen s ludim
Jedijem koji ga je želio ubiti…
Ne. Jedi mora djelovati kad je miran. U miru sa Silom. -Učitelju C’baoth,
slušajte me - reče on. - Nije vam dobro. Znam to. I ja vam mogu pomoći.
Desetak izraza projurilo je C’baothovim licem, kao da isprobava veličinu
različitih osjećaja. - Možeš, je li? -reče on, odlučivši se za iskrivljenu
razbibrigu. - A zašto bi ti to učinio za mene?
- Zato što vam to treba - reče Luke. -1 zato što vas trebamo. Vi imate
ogromnu pohranu iskustva i moći koje bismo mogli iskoristiti za dobro Nove
Republike.
C’baoth puhne kroz nos. - Jedi Učitelj Joruus C’baoth ne služi malim
narodima, Jedi Skywalkeru.
- Zašto ne? Svi ostali veliki Jedi Učitelji u Staroj Republici jesu.
- I to je bila njihova pogreška - reče C’baoth, zabivši prst u Lukea. - Zato
se mali narodi i jesu pobunili i ubili ih.
- Ali oni nisu-
- Dosta - zagrmi C’baoth. - Nije važno što ti misliš da mali narodi trebaju
od mene. Ja sam taj koji će o tome odlučiti. Prihvatit će moju vladavinu ili će
umrijeti. - Oči su mu zabljesnule. - I ti si imao taj izbor, Jedi Skywalkeru. I
više od toga; mogao si vladati zajedno sa mnom. umjesto toga, ti si odabrao
smrt.
 Kap znoja ili krvi kapne niz Lukeovo lice. - A što je s Marom? C’baoth
zatrese glavom. - Mara Jade te se više ne tiče - reče on. - S njom ću se kasnije
pozabaviti.
- Ne - prasne Mara. - Sad ćeš se samnom pozabaviti.
Luke pogleda prema njoj. Kamenje je još padalo iznad njezine glave; ali
na njegovo čuđenje, hrpa kamenja do koljena koja ju je držala na mjestu je
nestala. A sad je i razumio zašto; oni rezovi sabljom koje je ranije činila nisu
bili beskorisni pokreti kako je pretpostavio. Ona je rezala velike zasjekotine u
podu, puštajući da se kamenje iscijedi u sobu za nadziranje ispod.
Podignuvši svoju svjetlosnu sablju, Mara je napala.
C’baoth se zavrti da joj se suoči, licem izobličenim od bijesa. -Ne -
zavrišti on, i ponovo je plavo-bijela munja zapucketala s njegovih prstiju.
Mara je uhvatila eksploziju na svojoj svjetlosnoj sablji, a njezino ludo
uzbuđenje se slomilo kad je vidjela kako vatra gori oko nje. C’baoth je
ispaljivao ponovo i ponovo, uzmakujući prema prijestolju i čvrstom zidu iza
njega. A izbjegavajući munje, Mara je dolazila sve bliže.
Iznenada je padanje kamenja nad njenom glavom prestalo. Sa ruba hrpe
koja je napola zakopala Lukea, kamenje počne letjeti prema C’baothu.
Zavijajući iza njega, kamenje počne udarati Mari u lice. Zateturala je unatrag,
stišćući oči pred olujom kao tuča i izbacivši desni lakat u pokušaju da ih
zaustavi.
Namjestivši zube, Luke pokuša odignuti kamenje koje ga je pritiskalo.
Nije mogao ostaviti Maru da se sama bori. Ali nije bilo koristi; mišići su mu
još uvijek bili oslabljeni od C’baothova zadnjeg napada. Pokušao je ponovo,
zanemarujući bol koju mu je napinjanje poslalo po cijelom tijelu. Pogledao je
u Maru i vidio da joj se lice iznenada promijenilo. Namrštio se, a onda je i on
čuo. Leiain glas, kako govoriu njegovom umu-
Samo drži oči zatvorene. Mara, i slušaj moj glas. Ja vidim; ja ću te voditi.
- Ne! - C’baoth ponovo zavrišti. - Ne! Ona je moja!
Luke pogleda na drugi kraj sobe, pitajući se kako će se C’baoth
razbijesniti na Leiau u odmazdi. Ali ništa se nije dogodilo. Čak je i kamenje
prestalo padati na dijelu nogostupa ispod kojeg su bili šćućureni. Možda je
duga bitka konačno iscijedila C’baothovu snagu, i više nije mogao riskirati da
podijeli svoju pažnju. Iznad nogostupa, napola zakopan u hrpi koja je
blokirala turbolift, Luke uoči metalni sjaj svoje svjetlosne sablje.
A onda mu je još jedan pokret zapeo za oko. Zavezani za jednu stranu
nogostupa, netaknuti kamenjem koje je napalo njihova vlasnika, Karrdeovi
vornskrsi su se trzali na uzicama.
Napinjali su se prema Mari. I C’baothu.
Divlji vornskrs je gotov ubio Maru dok putovali kroz šumu na Myrkru. I
priličilo se da je ovo dvoje pokušaju spasiti. Sablja se pomaknula pod
Lukeovim pozivom, zapalivši se kad je njegov um pronašao prekidač.
Otkotrljala se s hrpe kamenja, a sjajna zelena oštrica je bacala iskre s kamenja
dok je odskakala s njega. Luke se napinjao, i oružje se podiglo u zrak i
poletjelo prema njemu.
I dok je došlo do uništenog nogostupa, dopustio je da se oštrica lagano
spusti na uzice vornskrsa.
C’baoth ih je naravno vidio da dolaze. Leđima već gotovo uz zid,
promijenio je svoj cilj, poslavši eksploziju munje prema grabežljivcima u
napadu dok su se penjali stubištem. Jedan od njih je zatulio i pao na pod,
odskizavši se preko razbacanog kamenja; drugi je zateturao, ali se i dalje
približavao.
Malo nesabranosti je bilo sve što je Mara trebala. Skočila je naprijed
prema kamenju koje ju je još uvijek bubalo u lice, prešavši i posljednju
udaljenost koja ju je dijelila od C’baotha; i dok je očajnički vratio ruke prema
njoj, ona je pala na koljena ispred njega i zlobno zarinula sablju prema gore.
Sa zadnjim žalobnim vriskom, C’baoth se srušio - a isto kao što se dogodilo i
sa Carem na Zvijezdi Smrti, energija mračne strane u njemu je eksplodirala u
plavoj vatri.
Luke je bio spreman. Upotrijebivši i zadnje ostatke snage, uhvatio je Maru
u čvrsti stisak Sile i povukao ju što je brže mogao od te eksplozije energije.
Osjetio je kako ga je udario prvi val; a osjetio je i lagano olakšanje u naporu
kad mu se pridružila i Leina snaga.
I tad je odjednom sve bilo gotovo.
Dugu minutu je mirno ležao i teško disao, boreći se protiv nesvjesti koja
je prijetila da će se sručiti na njega. Kroz maglu je osjetio kako se kamenje
odgurava od njega. - Jesi li dobro, Luke? - upita Leia.
Silom je otvorio oči. Ozlijeđena i prekrivena prašinom, ona nije izgledala
puno bolje od onoga kako se on osjećao. - Dobro sam - reče joj, odguravajući
ostatke kamenja i podmetne noge pod sebe. - Što je s ostalima?
- Nisu ni oni tako loše - reče ona, uhvativši mu ruku da ga pokuša umiriti.
- Ali Han će trebati liječničku pomoć; ima gadne opekotine.
- Kao i Mara - reče mračno Karrde, dolazeći uz stepenište i držeći
onesviještenu Maru u rukama. - moramo ju odvesti do “Wild’ Karrdea” stoje
prije moguće.
- Pa pozovi ih - reče Han. Klečao je pored mrtvog klona Luuka i gledao
ga. - Reci im da dođu po nas.
- Kamo da dođu po nas? - namršti se Karrde.
Han pokaza na mjesto gdje je C’baoth umro. - Točno tamo.
Luke se okrene i pogleda. Masivna detonacija energije tamne strane
pretvorila je taj dio sobe u komadiće. Zidovi i strop su bili zacrnjeni i s
rupama; metal na podu gdje je C’baoth stajao je bio svinut i napola otopljen;
samo prijestolje je bilo iščupano i dimilo se metar dalje od svojeg temelja. A
iza njega, kroz nazubljenu pukotinu u stražnjem zidu, moglo se vidjeti
treperenje jedne zvijezde.
- Dobro - reče Luke, duboko udahnuvši. - Leia?
- Vidim - kimne ona, dodajući mu njegovi sablju i plaeći svoju. - Krenimo
na posao.
Dvije Pobunjeničke Napadne Fregate su se raspršile svaka na jednu stranu
opsjednutog Golana II, isporučujući masivne bočne napade dok su zaokretale.
dio borbene postaje se zapalio i ugasio; a nasuprot njegova zamračena trupa
mogao se je vidjeti još jedan val Pobunjeničkih zvjezdanih jurišnika kako
klize prema brodogradilištu.
A Pellaeon se više nije smješkao.
- Nemojte paničariti, Kapetane - reče Thrawn. Ali i on je počeo izgledati
tmurno. - Još nismo poraženi. Ni izdaleka.
Pellaeonova ploča se oglasila. Pogledao je na nju. - Gospodine, imamo
prioritetnu poruku s Waylanda - reče Thrawnu, a želudac mu se okrene u
strašnom predosjećaju. Wayland, objekti za kloniranje…
- Pročitajte, Kapetane - reče Thrawn, glasom mrtvački mirnim.
- Upravo dolazi dešifrirano, gospodine - reče Pellaeon, nestrpljivo
kuckajući po ploči dok se poruka polako pojavljivala. Bilo je točno ono čega
se bojao. - Napadaju planinu, gospodine - reče on Thrawnu. - Dvije različite
vrste domorodaca, plus neki Pobunjenički saboteri - Zastao je, mršteći se u
nevjerici. - I grupa Noghrija-
Nikad nije pročitao ostatak poruke. Iznenada je odnekud zamahnula ruka
sa sivom kožom, uhvativši ga za grlo. Nije mogao govoriti i mlitavo je pao na
stolicu, dok mu je cijelo tijelo odjednom bilo paralizirano. - Za Imperijsku
izdaju protiv Noghri naroda - reče tiho Rukhov glas iza njega dok se borio za
dah. - Bili smo izdani. Sad smo osvećeni.
 Začuo se šapat pokreta i nestao je. Još uvijek sopčući i boreći se sa
inercijom svojih omamljenih mišića, Pellaeon se borio da ispruži ruku do
svoje kontrolne ploče. Uspio je s posljednjim trudom, dvaput pokušavajući
prije nego što je uspio upaliti uzbunu.
I dok je zavijanje alarma ječalo kroz buku zvjezdanog razarača u bitci,
konačno je uspio okrenuti glavu.
Thrawn je sjedio uspravno u svojoj stolici, a lice mu je bilo začuđujuće
mirno. Usred prsa širila se tamna crvena mrlja na besprijekorno bijeloj
uniformi. Svjetlucajući usred mrlje nalazio se vršak noža ubojice Rukha.
Thrawn ga pogleda i na Pellaeonovo iznenađenje, Veliki Admiral se
nasmije. - Ali - prošapće on - sve je bilo tako umjetnički uređeno.
Smiješak je izblijedio. Kao i sjaj u njegovim očima… i Thrawna, Velikog
Admirala više nije bilo.
- Kapetane Pellaeon? - žurno ga dozove časnik za komunikacije dok je
liječnička ekipa, prekasno, dolazila do stolice Velikog Admirala. - “Nemesis”
i “Stormhawk” traže daljnja naređenja. - Što da im kažem?
Pellaeon pogleda kroz promatračnice. Na kaos koji je nastao iza
obrambenih linija navodno sigurnog brodogradilišta; na neočekivanu potrebu
za razdjeljivanjem svojih trupa u obrambene pozicije; na Pobunjeničku flotu
koja je sad do kraja iskoristila taj obrat. U tren oka svemir se odjednom
okrenuo protiv njega.
- Obavijesti sve brodove - zakriješti on. Riječi su ga boljele u grlu, ali ne
zbog Rukhovog izdajničkog napada. - Pripremite se za povlačenje.
 GLAVA 29

Sunce je zašlo za tanki sloj oblaka na zapadu i boje večernjeg neba su

počele blijediti u nadolazeću tamu u Coruscantskoj noći. Naslanjajući se na
kamenu ogradu do prsa na krovu Palače, slušajući povjetarac kako joj šapuće
pored uha, Mara je gledala svjetla i vozila dolje u Carskom gradu. Brujeći u
pokretu, još je uvijek bilo nešto smirujuće u tome.
Ili je možda mir bio u njoj. U svakom slučaju, bila je to lijepa promjena.
Dvadeset metara iza nje otvorila su se vrata na krov. Posegnula je sa
Silom, ali je znala tko bi to mogao biti. I bila je u pravu. -Mara? - meko ju
pozove Luke.
- Ovamo - odazove se ona, cereći se na grad ispod. Osjećala je da je došao
po njezin odgovor.
Toliko o unutrašnjem miru.
- Impresivan pogled, zar ne? - komentirao je Luke, dolazeći iza nje i
pogledavajući prema gradu. - Sigurno ti budi uspomene.
Dobacila mu je strpljiv pogled. - U prijevodu: Kako se ovaj put osjećam
kad sam stigla kući. Znaš, Skywalker, samo između nas, prilično si jadan kad
pokušavaš biti neizravan. Da sam ja na tvojem mjestu, ja bih se držala dobre
stare iskrenosti jednog dečka s farme.
- Oprosti - reče on. - Mislim da sa sam previše vremena proveo s Hanom.
- I sa Karrdeom i samnom, valjda?
- Želiš iskreni odgovor dečka s farme na to?
Dobaci mu iskrivljeni smiješak. - Žao mi je što sam to uopće, spomenula.
Luke joj se nasmiješi, ali postane opet ozbiljan. - Pa, kako se osjećaš?
Mara pogleda opet u svjetla. - Čudno - reče mu. - Kao da jesam došla
kući… a opet nisam. Nikad nisam stajala ovdje i samo gledala grad ovako.
Jedino kad sam bila tu je bilo onda kad je trebao stići neki zrakobrz, ili
pripaziti na neku posebnu zgradu ili nešto slično. Posao za Cara. Mislim da on
nikad nije gledao Carevski grad kao ljude i svjetla; za njega je to sve bila moć
i prilike.
- Vjerojatno je tako sve vidio - složi se Luke. - Kad već govorimo o
prilikama…?
Mara se naceri. Bila je u pravu: došao je po njezin odgovor. -Cijela stvar
je u biti smiješna. I ti to znaš i ja to znam.
- Karrde ne misli tako.
- Karrde je ponekad i gori idealist nego ti - uzvrati ona odmah. - Na
prvom mjestu, nikad mu neće uspjeti održati na okupu taj krijumčarski savez.
- Možda neće - reče Luke. - Ali razmisli o mogućnostima ako mu uspije.
Postoji mnogo veza i izvora informacija na granici do kojih Nova Republika
nema pristup.
- Pa za što trebaš izvor informacija? - odgovori ona. - Thrawn je mrtav,
centar za kloniranje je u raspadu i cijeli Imperij se ponovo povlači. Pobijedio
si.
- I na Endoru smo pobijedili - istakne Luke. - To nas nije spriječilo od
godina u kojima smo samo pokušavali preživjeti. Još uvijek ima puno posla.
- Ali mi još uvijek nema smisla mene postaviti usred svega toga -
prepirala se Mara. - Ako želiš savez između tebe i krijumčara, zašto ne
nagovoriš Karrdea da to učini?
- Zato što je Karrde krijumčar. Ti si bila samo krijumčarev pomoćnik.
Mara puhne. - Velika razlika.
- Za neke ljude jest - reče Luke. - Cijeli ovaj proces pregovaranja se
temelji jednako toliko na izgledu i imidžu koliko i na stvarnosti. U svakom
slučaju, Karrde je već rekao da to neće učiniti. Sad kad su mu se vornskrsi
oporavili, želi se vratiti svojimljudima.
Mara zatrese glavom. - Ja nisam političar - inzistirala je. - Niti diplomata.
- Ali si netko kome su obje strane voljne vjerovati - reče Luke.- A to je
važno ovdje.
Mara iskrivi lice. - Ti ne poznaješ te ljude, Skywalker. Vjeruj mi,
Chewbacca i dečki koje šalješ da premjeste Noghrije u novi svijet će se puno
više zabaviti.
Dodirnuo joj je ruku. - Možeš ti to, Mara. Znam da možeš.
Uzdahnula je. - Moram razmisliti o tome.
- U redu je - reče on. - Samo dođi dolje kad god budeš spremna.
- Svakako. - Dobaci mu postraničan pogled.- Jesi li još nešto trebao?
Nasmiješi se. - Ide to tebi.
 - Ti si kriv što si me to dobro naučio. Hajde, što je?
- Samo ovo. - Posegnuo je pod svoju tuniku i izvukao svjetlosnu sablju.
- Što je to? - upita Mara, mršteći se.
- Moja stara svjetlosna sablja - tiho reče Luke. - Ona koju sam izgubio u
Gradu Oblaka i kojom sam skoro ubijen na Waylandu. -Ispružio ju je. - Htio
bih daju ti imaš.
Pogledala je prema njemu, prestrašena. - Ja? Zašto?
Nesigurno je slegnuo ramenima. - Zbog mnogo razloga. Zato što si je
zaslužila. Zato što si na putu da postaneš Jedi i što će ti trebati. Većinom zato
što bih ja želio daju imaš.
Polako, skoro nevoljko, uzela je oružje. - Hvala.
- Nema na čemu. - Ponovo joj je dodirnuo ruku. - Bit ću u sobiza sastanke
s ostalima. Dođi dolje kad odlučiš.
Okrenuo se i otišao preko krova Palače. Mara se okrenula i ponovo
gledala u svjetla, a hladni metal sablje joj je bio u ruci. Lukeove sablje.
Vjerojatno jedna od njegovih posljednjih veza s prošlošću, a on ju je
poklonio.
Je li u tome bila poruka za nju? Sigurno. Kao što je rekla, profinjenost nije
bila Lukeova jaka točka. Ali ako je to zato učinio, onda je gubio vrijeme.
Njezina posljednja veza s prošlošću je prekinuta na planini Tantiss u onoj sobi
s prijestoljem.
Njezina prošlost je završila. Bilo je vrijeme da se nastavi s budućnošću. A
Nova Republika je bila budućnost. Sviđalo se to njoj ili ne.
Iza sebe je čula kako Luke otvara vrata na krovu. - Čekaj malo - zazove za
njim. - Idem s tobom.