1.

BIOLOGIJA — ZNANOST O ŽIVOTU

 ZAŠTO UČIMO BIOLOGIJU

Biologija (grč. bios = život, logos = govor, riječ) je znanost o živim bićima i životnim procesima. Učimo je
da bismo upoznali osnovna načela na kojima se život temelji i da bismo doznali više o sebi., jer i mi smo
dio živog svijeta. Učeći biologiju, razumjeti ćemo da se život pojavljuje u nevjerojatno velikom broju
različitih oblika, a i to da su sva živa bića rezultat zajedničke evolucije i da njihovi životi međusobno
ovise. Uništimo li biološku raznolikost uništit ćemo život na Zemlji.
Možda ćete pomisliti da navedeni razlozi nisu dovoljni, ali upravo želja za znanjem simbolom je
ljudskog postojanja.

Stručno (latinsko) ime ljudske vrste jest:

Homo sapiens
(homo = čovjek,
sapiens, = mudar, razuman), što znači razuman čovjek.

Taj razumni čovjek je znatiželjan i to više nego ostali pripadnici životinjskog carstva.
Prema tome, biologiju učimo iz istih razloga zbog kojih učimo kemiju, fiziku, matematiku, povijest,
književnost i umjetnost da bismo znali više o životu i svijetu oko nas.

Stjecanje znanja nije jedini cilj učenja. Čovjek koji zna koristi se svojim znanjem, primjenjuje ga i
time ga još više unapređuje. Biološko znanje ima široku primjenu. Biolozi su, kao znanstvenici i
"stručnjaci, uključeni u znanstvenoistraživački i stručni rad u području biologije, ekologije, zaštite okoliša,
biomedicine, veterine, poljoprivrede, šumarstva, proizvodnje hrane i lijekova te u mnogim novim,
područjima biotehnologije i genetičkog inženjerstva. Napose, plemenit je zadatak učitelja i profesora
biologije koji prenose znanje na nove naraštaje.

 KAKO BIOLOGIJA UTJEČE NA LJUDSKO DRUŠTVO

Mnogi ljudi smatraju da živi svijet nije zanimljiv i privlači ih više ono što je čovjek stvorio, napose
tehnološki proizvodi poput automobila, aviona, računala i brojnih drugih elektroničkih naprava.
Mnogi su toliko izgubili interes za prirodu da će putovati kroz najljepše predjele na moru ili
kopnu i pri tome zamračiti prozore vozila da ih informacije izvana ne ometaju u gledanju filma koji vrlo
često prikazuje samo brutalno nasilje.
Jeste li razmislili odakle elektronički uređaji i svi ostali tehnološki proizvodi bez kojih naš život
više nije moguć? Ima li neke veze između prirodnih znanosti i tehnologije te ljudskog društva općenito?
Znanost i tehnologija međusobno su povezane. Tehnologija, osobito njezini proizvodi i novi uređaji,
proširuje mogućnosti znanstvenih istraživanja, promatranja dosežu do molekularnih diverzija, a mjerenja
su sve preciznija. Sve to omogućuje znanstvenicima postavljanje novih pitanja.
Na primjer, istraživanja strukture stanice nisu bila moguća prije izuma mikroskopa. Nova
znanstvena otkrića primjenjuju se u tehnologiji, pa time vode napretku i razvoju društva. Ponekad
također ratnim razaranjima te uništenjima živoga svijeta i prirode.
Zadivljujući tehnologiji i medicini ljudi su danas zdraviji i žive dulje, pa je ljudska populacija sve brojnija, a
to se odražava na okolišu. Često čujete o kiselim kišama, uništenju šuma, globalnom zatopljenju,
nuklearnim nesrećama, ozonskim rupama, ugroženim biljnim i životinjskim vrstama.
Većinom je tome kriva neodgovorna i sve šira primjena tehnologije. Znanstvenici prepoznaju i
rješavaju novonastale probleme, ali ne mogu jednostavno dati rješenje, čak ni onda kada ga znaju, jer
rješenje problema je povezano s politikom, ekonomijom, kulturom, nacionalnim interesima i svijesti te s
odgovornosti svakoga građanina.
Bezobzirno ponašanje prema načelu „Nije me briga za druge, a pogotovo me ne zanima što će se
dogoditi sljedećim naraštajima“ suviše je prošireno. Učeći biologiju i druge prirodne znanosti, postajemo
svjesni da čovjek, kao i sva živa bića, potpuno ovisi o prirodnim izvorima tvari i energije na našem
planetu, koji nisu neiscrpni i treba se njima razumno koristiti.

Biološka otkrića i njihova primjena u medicini, poljodjelstvu, šumarstvu, industriji i biotehnologiji utječu
na naše živote. Hoće li biti primijenjena za opću dobrobiti ili nesreću ovisiti će odlukama nas samih. Za
samostalno i odgovorno odlučivanje svakom je građaninu nužno razumijevanje barem osnovnih
fizikalnih i bioloških načela na kojima se život temelji. Pri donošenju odluka važna je i spoznaja o dobru i
zlu te o vrijednostima koje valja čuvati i štititi.

Zadaća i odgovornost znanstvenika je i u tome da pomognu obučiti političare, članove vlada i uprava te
građane — glasače o tome što je znanost te o mogućim blagodatima, ali i o opasnostima koje mogu
proizaći iz neodgovorne primjene znanstvenih otkrića.

Za one koji žele znati više:

Predsjednici vlada osam vodećih industrijskih zemalja (Francuske, Njemačke, Italije, Velike Britanije,
Rusije, Japana, Kanade i Sjedinjenih Američkih Država) sastali su se u srpnju 2001. u Genovi (Italija).
Američki predsjednik George W. Bush odbio je potpisivanje deklaracije donesene u Kyotu (Japan) 1997.
godine, jer ne želi naškoditi nacionalnim interesima svoje države. Deklaracija upozorava na nužnost
smanjenja ljudskog razornog djelovanja na živu i neživu prirodu. U Stockholmu je 1972. godine donesena
deklaracija, koja, između ostaloga, kaže sljedeće: ,,Svi ljudi imaju osnovno pravo na slobodu, jednakost i
odgovarajuće uvjete života u okolišu koji omogućuje dostojan život, imaju također odgovornost da štite i
poboljšavaju okoliš za sadašnje i buduće naraštaje.

Predsjednik Bush priznaje da ljudi uzrokuju globalno zatopljenje, ali

rješenje vidi u daljnjim istraživanjima i boljoj tehnologiji (Science /2001/,
292:1978).
Biološka otkrića i njihova primjena u medicini i tehnologiji otvaraju nova etička pitanja. Sigurno ste već
čuli ili pročitali rasprave o genetičkom prekrajanju organizama i njihovoj primjeni u proizvodnji lijekova,
o genetički preinačenim biljkama i životinjama u proizvodnji hrane, o umjetnoj oplodnji, kloniranju,
pokusima na embrijima i primjeni ljudskih stanica u liječenju.
Neki govore o opasnostima od mogućeg kloniranja ljudi, drugi pak ističu nove mogućnosti liječenja uz
pomoć staničnih linija koje potječu od embrija dobivenih oplodnjom izvan organizma.

Ovca Dolly poznata je širokoj javnosti kao prvi slučaj kloniranja sisavca. U veljači 1997. svi su o tome
govorili. Dolly je bila na razglednicama, na majicama, posvuda, svi su o njoj čuli, čak i oni koji ne vole
biologiju i koji se ne zanimaju za živi svijet. To su neki primjeri koji pokazuju da svakome od nas treba
osnovno biološko znanje kako bismo mogli izgraditi vlastite stavove obzirom na živi svijet.

 BIOLOGIJA JE PRIRODNA ZNANOST

U svakodnevnom životu često se govori o znanosti, ali vrlo često ono što se pod tim pojmom
podrazumijeva uopće nije znanost. Riječ znanost potiče od latinske riječi scientia = znanje, a u ovom
poglavlju naučiti ćete nešto o znanstvenim metodama istraživanja i o načelima znanstvenog rada. Shvatit
ćete da filozofske i vjerske ideje te umjetnička djela nisu predmet znanstvenih istraživanja.

Znanost dijelimo na: prirodne i društvene znanosti, a biologija se zajedno s fizikom; kemijom i
geologijom ubraja u prirodne znanosti. Prirodne znanosti čvrsto su povezane s tehnologijom i
matematikom.

Znanost proizlazi iz naše znatiželje da upoznamo sebe i svijet oko sebe, a ponajprije iz želje da otkrijemo
istinu ili da j joj se barem što više približimo. Znanost je proizvod stvaralačkog i maštovitog ljudskog
duha. Znanstvenici su ljudi koji postavljaju pitanja o prirodi i njezinu ustroju te koji vjeruju da mogu naći
odgovore na ta pitanja. Smatraju da sve prirodne pojave, pa tako i život, imaju prirodne uzroke.
Znanstvenici nikada: ne traže nadnaravna objašnjenja, tj. objašnjenja i odgovore izvan prirode.

Dobitnik Nobelove nagrade biokemičar Max Perutz izrazio je otprilike ovako svoje ushićenje
znanstvenim otkrićem. „Otkriće je kao da ste se istodobno zaljubili i nakon teška napora osvojili planinski
vrhunac, to je ekstaza koju ne izaziva droga, već otkriće lica prirode koje još nitko prije vas nije vidio"

Otkriće novih činjenica i novih eksperimentalnih rezultata samo po sebi nije znanost, no takva su
otkrića preduvjet znanosti. Znanost znači novu ideju kojom se mogu objasniti opažanja što su se prije
činila nepovezanima. Znanstvenici, poput Newtona, Darwina i Einsteina, ističu se u povijesti znanosti ne
po tome što su otkrili brojne činjenice, već što su izrazili ideje pomoću kojih se mogu objasniti mnoge
pojave i njihove zakonitosti.
  ŠTO JE ZNANSTVENA METODA RADA

Slika 1.1. Znanstvena metoda rada. Na

temelju opažanja, znanja i iskustva
znanstvenici postavljaju pitanja. Logičnim
razmišljanjem pretpostavljaju moguće
odgovore. Ti privremeni odgovori u pokušaju
traženja pravoga su pretpostavke ili
hipoteze, koje se provjeravaju pokusima
(eksperimentima) i dodatnim opažanjima.
Odbacuju se pogrešne hipoteze, a preostale
se dalje provjeravaju. Znanstvena je samo
ona pretpostavka koja se može provjeriti.
Kad se odbace sve netočne hipoteze, donose
se zaključci na osnovi kojih su moguća
predviđanja. Nakon brojnih provjera u
kojima se predviđanja uvijek potvrđuju
razvijaju se znanstvene teorije. Vrlo čvrste
teorije prihvaćaju se kao znanstveni zakoni.
Valja znati da s napretkom znanosti i
znanstveni zakoni mogu postati nedovoljno
točni ili nepouzdani, stoga se moraju
nadopuniti novima koji potpuno odgovaraju
najnovijim spoznajama.

Znanstveni pristup istraživanju

Evo primjera znanstvenog pristupa u istraživanju.

Opazili ste da biljka u vašoj sobi raste okrećući se prema svjetlosti i da joj je stabljika svinuta. Okrenete li
je, ona će ponovo rasti u smjeru iz kojeg dolazi svjetlost. Jeste li se zapitali kako biljka može osjetiti
svjetlost? Prije više od 150 godina Charles Darwin i njegov sin Francis (Frensiz) postavili su isto pitanje i
pretpostavili da vršak stabljike osjeća odakle svjetlost dolazi. Da bi provjerili svoju hipotezu, jednoj su
skupini biljaka odrezali vršak, a drugoj su ga ostavili. Obje su skupine biljaka stavili u blizinu prozora.
Biljke s vrškom svijate su se prema svjetlosti, a one bez vrška rasle su ravno. Rezultat tog pokusa bio je u
skladu s postavljenom hipotezom da vrh stabljike otkriva smjer svjetlosti.
Skupina biljaka s vrškom kontrola je pokusa ili eksperimenta s biljkama odrezana vrška. Bez kontrole,
koja služi za usporedbu, ne bismo mogli donijeti zaključak.
Kontrola nam omogućuje da provjerimo (testiramo) djelovanje samo jednog čimbenika. Moramo, stoga,
biti sigurni da se uvjeti u kojima se nalaze pokusni organizmi razlikuju od uvjeta kontrolnih organizama u
samo jednom čimbeniku.
Sličan pokus možete provesti i sami. Vršak stabljike pokusnih biljaka ne morate odrezati, već ga samo
prekrijte ,kapicom" od tvari koja ne propušta svjetlost (na primjer crnim papirom, aluminijskom folijom i
sl.).

Za one koji žele znati više:

Evo još jednog primjera kao pomoć boljem razumijevanju prirode bioloških istraživanja.

1. Pretpostavka. Fiziolozi su pretpostavili da sintetsko sladilo S1 nije štetno za zdravlje i da se njime može
zaslađivati hrana. (Tu su pretpostavku donijeli na osno znanja iz biokemije i fiziologije.

2. Planiranje pokusa kojim će se provjeriti pretpostavka.

3. Pokus: Sto miševa jednake dobi, koji su po tjelesnim i genetičkim osobinama vrlo slični, podijeljeno je
u dvije skupine: pokusnu (eksperimentalnu) i kontrolnu.
Uvjeti u kojima žive miševi identični su tijekom cijelog pokusa za obje skupine. Hrane se jednakom
hranom u identičnim količinama, osim što: pokusna skupina miševa dobiva sladilo S1.
Na kraju pokusa miševi su pregledani. Pretpostavimo da je dobiven sljedeći rezultat: 50% miševa iz
pokusne skupine ima rak mokraćnog mjehura, a miševi iz kontrolne skupine su zdravi.

4. Zaključak

Budući da se pokusna skupina razlikuje od kontrolne samo po tome što je dobivala sladila S1, s velikom
sigurnošću se može zaključiti da taj spoj izaziva rak mjehura. Pokus nije potvrdio početnu pretpostavku
te je valja odbaciti. Na osnovi zaključka možete predvidjeti da će miševi koji jedu hranu zaslađenu
spojem S1 dobiti rak dva puta češće nego oni koji je ne jedu.

Pokus se može proširiti tako da se odredi najmanja koncentracija sladila S1 iznad koje ono postaje
opasno. Zamislite sljedeći pokus u kojem kontrolna skupina ne uzima sladila S1, a pokusne skupine
dobivaju sladilo u različitim koncentracijama. Rezultat pokusa izražava se brojčano i prikazuje grafički
kao što je prikazano na slici 1.2. Iz toga grafa uočavate da ograničeno (< 20 mg) uzimanje sladila S1 nije
štetno, ali da pretjerano uzimanje hrane koja ga sadrži može postati opasno za zdravlje.

Slika 1.2. Rezultat pokusa pokazuje pozitivan odnos između

koncentracije spoja S1 i učestalosti pojave raka mokraćnog
mjehura
  KAKO SE OBJAVLJUJU REZULTATI ZNANSTVENOG RADA

Znanstvene spoznaje šire se brzo kad ljudi izmjenjuju svoje spoznaje i nove ideje. Svaki znanstvenik ovisi
o komunikaciji i suradnji s ostalim znanstvenicima, u obliku neformalnih razgovora i susreta ili
organiziranih znanstvenih skupova. Danas je komunikacija znatno olakšana s pomoću međunarodne
računalne mreže, na kojoj se mogu čitati i časopisi u elektroničkom obliku. Znanstvenici objavljuju svoje
rezultate u posebnim znanstvenim časopisima, koji pokrivaju određene znanstvene grane. Izdavači
časopisa ugledni su znanstvenici i oni primaju brojne radove, ali objavljuju samo one koje su pozitivno
ocijenila barem dva stručnjaka iz područja rada.
Znanstveno djelo iz polja biologije; a i ostalih prirodnih znanosti, obično se piše po sljedećem planu:

NASLOV
Naslov djela treba biti kratak i jasan. Nakon naslova dolazi ime autora i adresa ustanove u kojoj
je rad izrađen.

UVOD
U tom dijelu autor izlaže znanstveni problem, do tada poznate rezultate koji su osnova
poduzetog istraživanja, polaznu hipotezu i cilj vlastita rada.

MATERIJAL I METODE
Autor precizno opisuje materijal i metode rada tako da drugi znanstvenici mogu ponoviti opisa-
ne pokuse.

REZULTATI
Rezultati pokusa treba da budu opisani razumljivo i pregledno, a obično su još dopunjeni
grafičkim prikazima, tablicama i fotografijama. Numerički izraženi rezultati redovito se i statistički
provjeravaju.

RASPRAVA
U tom dijelu rada autor ističe značenje dobivenih rezultata, uspoređuje ih s rezultatima ostalih
autora koji istražuju slične probleme i razmatra koliko su u skladu s hipotezom ili odstupaju od nje. Na
osnovi dobivenih rezultata predlaže smjernice budućih istraživanja.

ZAKLJUČAK
Na kraju rada valja kratko i jasno navesti zaključke donesene na osnovi provedenog istraživanja.

ZAHVALA
U tom kratkom odjeljku autor zahvaljuje svima koji su mu pomogli u izvedbi rada ili su novčano
potpomogli istraživanje.

POPIS LITERATURE
Navode se svi spomenuti radovi, abecednim redom autora, ovako: ime autora, naslov rada, naslov
znanstvenog časopisa, broj volumena, godina izdanja, stranice koje rad obuhvaća. (Primjer citiranja rada
u znanstvenom časopisu: Ljubešić, N., Wrischer, M., Devidć, Z. Chromoplasts — the last stages in plastid
development. Int. J. Dev. Biol. 35, 1991 (251-258). Knjigu citiramo ovako: JELASKA, S. Kultura biljnih
stanica i tkiva. Školska knjiga, Zagreb, 1994.)
PITANJA I ZADACI:

1. Koje područje istražuju prirodne znanosti? Što istražuju biolozi, a što fizičari, kemičari i geolozi?
2, Tijekom nekoga vremenskog perioda pratite televizijske ili radioemisije koje se odnose na biologiju.
Zapišite što ste čuli. Napišite iskreno svoje mišljenje o emisiji. Je li zanimljiva, dosadna, razumljiva, ne
razumljiva?
3. Što pokazuje karikatura u časopisu ,,Science"? Bave li se biološkim pitanjima samo biolozi?
4. Prema primjerima navedenim u ovom poglavlju zamislite vlastita ,,znanstvena" istraživanja. (Ne
zaboravite postaviti pitanje i pretpostavku koju ćete provjeriti pokusom ili opažanjem. U pokusu morate
imati kontrolu.)
5. Što možete zaključiti iz stike 1.2.2 Možete li svoj zaključak primijeniti u svakodnevnom životu.
6. Je li tekst ispod slike 1.2. razumljiv? Možete li napisati opis na drugi, manje stručan način?
7. Rezultate svojih istraživanja napišite prema uputama o pisanju znanstvenog rada. Pišite kratko i jasno.
Tijek pokusa prikažite crtežom ili skicom. Ako je moguće, rezultate izrazite brojčano i prikažite ih grafički.

SAŽETAK:

1. Biologija je znanost o živim bićima i životnim pojavama. S fizikom, kemijom i geologijom ubraja se u
prirodne znanosti.
2. Biološka otkrića i njihova primjena u medicini, poljodjelstvu, šumarstvu, industriji i biotehnologiji
utječu
na živote svih ljudi. Svakome je stoga potrebno razumijevanje osnovnih bioloških načela.
3. Svi znanstvenici, pa tako i biolozi, primjenjuju znanstvene metode rada. Postavljaju pitanja i
pretpostavljaju odgovore. Pretpostavke (hipoteze) provjeravaju pokusima i opažanjima u prirodi,
Pretpostavke koje su mnogi potvrdili jesu teorije, a vrlo čvrste teorije koje se beziznimno potvrđuju jesu
znanstveni zakoni.
4. Rezultate svojih istraživanja znanstvenici objavljuju u znanstvenim časopisima i na znanstvenim
skupovima. Svoja iskustva i zamisli izmjenjuju također osobnim susretima, kao i računalnom mrežom i
elektroničkom poštom.