Univerzitet u Sarajevu

Elektrotehni£ki fakultet
Odsjek za automatiku i elektroniku
Predmet : Inºenjerska matematika 3
Studijska 2013./2014. godina

Tutorijal 3
Laurentov red. Klasikacija singulariteta. Reziduum. Cauchyeva teorema o ostacima.

Zadaci za pripremu (Doma¢a zada¢a 4)

Napomena : Zadaci za pripremu su jednostavni zadaci koje studenti mogu rije²iti na osnovu svojih predznanja, znanja
usvojenih na prethodnim £asovima tutorijala i predavanja, te ranije rije²enih zada¢a iz Inºenjerske matematike 3.
Studenti su obavezni zadatke za pripremu samostalno rije²iti prije £asa tutorijala. Izrada pripremnih zadataka
donosi maksimalno jedan bod. Izradu (samostalnu) tri (po sopstvenom izboru) od prva £etiri zadatka predvižena
za pripremu je potrebno predati tutoru iz IM3 u 7. sedmici nastave teku¢eg semestra ove ak. godine.

1. Primjenom Cauchyeve integralne teoreme izra£unati integral

‰
1
I= dz,
C z2 + 1

gdje je C kruºnica |z| = R, u zavisnosti od parametra R.

2. Pokazati da nesvojstveni integral ˆ ∞
sin4 x
I= dx
0 x4
konvergira, a zatim ga izra£unati primjenom Cauchyeve integralne teoreme.
Uputa za rje²avanje. Primijetiti da je za z = x + iy, x, y ∈ R

 2  
4 1 1 1 1
1 − 2 cos 2x + (1 + cos 4x) = Re 3 − 4ei2z + ei4z .


sin x = (1 − cos 2x) =
2 4 2 8

3. Izra£unati nesvojstveni integral ˆ 2π

1 + cos x
I= dx,
0 1 + cos2 x
primjenom Cauchyeve integralne teoreme.
4. Na¢i reziduum u neotklonjivim singularitetima funkcije f zadane formulom
1
f (z) = z cos .
z−1

Uputa za rje²avanje.Primijetiti da vrijedi f (z) = (z − 1) cos z−1

1 1
+cos z−1 , a zatim funkciju cos z−1
1
predstaviti
u obliku Laurentovog reda oko ta£ke z0 = 1 kori²tenjem poznatog Maclaurintovog razvoja funkcije cos z .

1
 Rezultat
Funkcija f ima esencijalni singularitet u ta£ki z = 1 i pol prvog reda u beskona£nosti.

1 1
Res f (z) = − , Res f (z) =
z=1 2 z=∞ 2
5. Na¢i reziduum u neotklonjivim singularitetima funkcije f zadane formulom
z2 + z + 1
f (z) = .
z 2 (z − 1)

Rje²enje
p(z)
Funkcija f je oblika . q(z) ima nule u ta£kama z = 0 i z = 1 pa su to potencijalni singulariteti.
q(z)
Istovremeno p je svugdje denisana, pa nema drugih potencijalnih singulariteta. Obzirom da je p(0) 6= 0,
q 0 (0) = 0 i q 00 (0) 6= 0 to je ta£ka z = 0 pol drugog reda. U jednostavnim slu£ajevima, kao ²to je ovaj, iz samog
oblika funkciju u nazivniku (sadrºi faktor z 2 ) i £injenice da brojnik nema nulu u z = 0, moºemo zaklju£iti
da je u pitanju pol drugog reda. Analogno, zaklju£ujemo da je ta£ka z = 1 pol prvog reda. Obzirom da je
limz→∞ f (z) = 1, to funkcija f ima otklonjivi singularitet u beskona£nosti.
Vode¢i ra£una o redu polova imamo
z2 + z + 1 z2 + z + 1 z 2 − 2z − 2
   
1 d d
Res f (z) = lim z2 = lim = lim 2 = −2,
z=0 z→0 1! dz z 2 (z − 1) z→0 dz z−1 z→0 (z − 1)

z2 + z + 1 z2 + z + 1
 
1
Res f (z) = lim (z − 1) 2 = lim = 3.
z=1 z→0 0! z (z − 1) z→1 z2

6. Na¢i reziduum u neotklonjivim singularitetima funkcije f zadane formulom

sin z
f (z) = .
z2

Rje²enje
p(z)
Funkcija f je ponovo oblika . q(z) ima nulu u ta£ki z = 0 i p je svugdje denisana pa je z = 0 jedini
q(z)
potencijalni singularitet ove funkcije. Pote²ko¢u u klasiciranju ovog singulariteta predstavlja £injenica da je
p(0) = 0. Postoji nekoliko na£ina kako se moºe izvr²iti ova klasikacija.
Poznato je limz→0 sinz z = 1, pa prema tome funkcija g(z) = sinz z ima otklonjivi singularitet u ta£ki z = 0.
Zaklju£ujemo da zadana funkcija f (z) = g(z) z ima neotklonjivi singularitet u ta£ki z = 0 koji je tipa pola prvog
reda
Drugi na£in rezonovanja moºe biti sljede¢i. p(0) = 0, p0 (0) 6= 0 pa funkcija p ima nulu prvog reda u ta£ki
z = 0. q(0) = 0, q 0 (0) = 0, q 00 (0) 6= 0 pa funkcija q ima nulu drugog reda u ta£ki z = 0. Prema tome, funkcija
f ima pol prvog reda u ta£ki z = 0.
 
Do istog zaklju£ka moºe se do¢i razvojem funkcije sin u Maclaurinov red sin z = z − z3
3! + z5
5! + o(z 6 ) £ime
dobijamo Laurentov razvoj funkcije f u ta£ki z = 0:
z3 5
sin z z− + z5! + o(z 6 ) 1 z z3
3!
+ o z4 .


f (z) = 2 = 2
= − +
z z z 3! 5!
Vidimo da glavni dio Laurentov razvoja sadrºi samo £lan z1 , odakle je jasno da je u ta£ki z = 0 pol prvog reda
i da je reziduum u ovaj ta£ki Resz=0 = 1.

2
 Reziduum moºemo izra£unati i prema ranije kori²tenoj formuli za reziduum u ta£ki tipa pola:
 
1 sin z sin z
Res f (z) = lim z 2 = lim = 1.
z=0 z→0 0! z z→0 z

Obzirom da je limz→∞ f (z) = 0, to funkcija f ima otklonjivi singularitet u beskona£nosti.

7. Na¢i reziduum u neotklonjivim singularitetima funkcije f zadane formulom
z5 + 1
f (z) = .
z 2 (z 2 + 9)

Rje²enje
Funkcija f ima pol drugog reda u ta£ki z = 0 i polove prvog reda u ta£kama z = ±3i, pa je:

9 1
Res f (z) = 0, Res f (z) = − ± i.
z=0 z=±3i 2 54
Vidimo da limz→∞ f (z) nije kona£an, pa funkcija ima neotklonjivi singularitet u beskona£nosti £iju ¢emo
klasikaciju izvr²iti kroz klasikaciju singulariteta w = 0 funkcije
1
w5 + 1
 
1 w5 +1
f = 1 1

= .
w w2 w2 +9 w (9w2 + 1)

Odavde je jasno da funkcija f ima pol prvog reda u beskona£nosti £iji reziduum moºemo odrediti prema
formuli    5
1 1 w +1
Res f (z) = Res − f = Res = ··· = 9
z=∞ w=0 w2 w w=0 w3 (9w2 + 1)

8. Na¢i reziduum u neotklonjivim singularitetima funkcije f zadane formulom

sin z
f (z) := .
z 5 (z + 1)

Rje²enje
Funkcija f ima pol £etvrtog reda u ta£ki z = 0 i pol prvog reda u ta£ki z = −1. Reziduume moºemo izra£unati
kao i ranije  
1 sin z
sin z
Res f (z) = lim (z + 1) = sin 1,
= lim
z=−1 z→−1 0! z5 z5
(z + 1) z→1

1 d3 d3
   
4 sin z 1 sin z 5
Res f (z) = lim z 5 = lim 3 = ··· = − .
z=0 z→0 3! dz 3 z (z + 1) 6 z→0 dz z (z + 1) 6
Primijetite da nam je trebao tre¢i izvod u prehodnoj formuli. Funkcija od koje smo traºili izvod nije jednos-
tavna i tre¢i izvod je dosta zamorno traºiti. U slu£ajevima kada je potreban reziduum u polovima visokog
reda, £esto je jednostavnije odrediti odgovaraju¢i Laurentov razvoj. Obzirom da ra£unamo reziduum u polu
z = 0 i da funkcija ima jo² jedan singularitet z = −1, odredit  ¢emo Laurentov razvoj funkcije f u disku
0 < |z| < 1. Za funkciju sin ve¢ znamo Maclaurintov razvoj sin z = z − 3! + 5! + · · · pa ¢emo odrediti
z3 z5

1
odgovaraju¢i razvoj funkcije g(z) :=
z 5 (z + 1)
∞
1 1 1 X n 1 1 1 1 1
g(z) = = (−z) = 5 − 4 + 3 − 2 + − 1 + z − · · · , 0 < |z| < 1
z 5 1 − (−z) z 5 n=0 z z z z z

Ovdje smo koristili poznatu sumu geometrijskog reda ∞ n=0 q = 1−q za |q| < 1 gdje je u na²em slu£aju
n 1
P

q = −z . Da je bilo potrebno na¢i Laurentov razvoj za |z| > 1, to bismo uradili na sljede¢i na£in: g(z) =

3

n
< 1 ⇔ |z| > 1. Primijetimo da za funkcije
1 1 1
P∞
z 6 1−(− 1 ) = z6 n=0 − z1 = 1
z6 − 1
z7 + 1
z8 − 1
z9 + ··· , 1
z
z
koje nisu analiti£ke u cijeloj kompleksnoj ravni, postoje razli£iti Laurentovi razvoji u zavisnosti od toga koje
polove obuhvata oblast za koju se odrežuje ovaj razvoj. Navedeni Maclaurintov razvoj za funkciju sin vrijedi
u cijeloj kompleksnoj ravni.
Sada je Laurentov razvoj funkcije f za 0 < |z| < 1:
z3 z5
  
1 1 1 1 1 1 1 1 1
f (z) = z − + + ··· 5
− 4 + 3 − 2 + − 1 + z − · · · = 4 − 3 + 2 − + 1 − z + z2 − · · ·
3! 5! z z z z z z z z z
 
1 1 1 1
− + 1 − z + z2 − z3 + z4 − · · · + 1 − z + z2 − z3 + z4 − z5 + z6 − · · · + · · ·


− 2
6 z z 120
1 1 5 1 5 1 101
= 4− 3+ · 2− + + ··· .
z z 6 z 6z 120
Vidimo da je zaista u pitanju pol £etvrtog reda i da je Resz=0 f (z) = − 56 . Napomenimo da nije bilo neophodno
pisati sve navedene £lanove razvoja. Od interesa je samo glavni dio Laurentovog reda, odnosno samo £lan z1
da bismo odredili reziduum.
Obzirom da je limz→∞ f (z) = 0, to funkcija f ima otklonjivi singularitet u beskona£nosti.
9. Na¢i reziduum u neotklonjivim singularitetima funkcije f zadane formulom
1 − cos z
f (z) = .
z 6 (z − 3)

Rezultat
1 1 − cos 3
Res f (z) = − , Res f (z) = .
z=0 648 z=3 729
Funkcija ima otklonjivi singularitet u beskona£nosti.
10. Kompleksne funkcije f , g i h kompleksne promjenljive zadane formulama
ez sin z 1
f (z) = , g(z) = , h(z) = cos ,
z z z
predstaviti Laurent-ovim redom oko ta£ke z0 = 0 i komentarisati karakter ove ta£ke.

Rje²enje
Poznati su Taylorovi razvoji funkcija
z2 z3
ez = 1 + z + + + ··· ,
2! 3!
z3 z5
sin z = z − + + ··· ,
3! 5!
z2 z4
cos z = 1 − + + ··· ,
2! 4!
iz £ega je jednostavno zaklju£iti da je
1 z z2
f (z) = +1+ + + ··· ,
z 2! 3!
z2 z4
g(z) = 1 − + + ··· ,
3! 5!
z −2 z −4
h(z) = 1 − + + ··· .
2! 4!

Sada je jasno da Laurent-ov razvoj funkcije f sadrºi samo jedan £lan glavnog dijela i to onaj uz z −1 , pa je
ta£ka z = 0 pol prvog reda funkcije f . Laurent-ov razvoj funkcije g sadrºi samo regularni dio, pa je ta£ka

4
 z = 0 otklonjivi singularitet funkcije g . Laurent-ov razvoj funkcije h sadrºi beskona£no mnogo £lanova glavnog
dijela pa je ta£ka z = 0 esencijalni singularitet funkcije h.
Iz ovih razvoja, o£itavanjem koecijenata uz £lan z1 moºemo odrediti i reziduume u ta£ki z = 0, pa je
1
Res f (z) = , Res g(z) = 0, Res h(z) = 0.
z=0 2 z=0 z=0

11. Na¢i reziduum u neotklonjivim singularitetima funkcije f zadane formulom

1
f (z) := (z + 1)e z .

Rje²enje
Funkcija o£igledno ima potencijalni singularitet u ta£ki z = 0. Obzirom da funkcija nije oblika p(z) q(z) gdje se za
karakteristi£nu ta£ku dobija nula nazivnika (i eventualno brojnika), odredit ¢emo Laurentov razvoj funkcije f .
Iskoristimo poznati Maclaurintov razvoj funkcije ez = 1+z+ z2! + z3! +· · · , odnosno e z = 1+ z1 + 21 · z12 + 16 · z13 · · · :
2 3 1

 
1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 31 2 1
f (z) = (z + 1) 1 + + · 2 + · · · = z +1+ · + · 2 · · ·+1+ + · 2 +· · · = z +1+ + +· · · .
z 2 z 2 z 6 z z 2 z 2 z 3 z2
Vidimo da Laurentov red sadrºi beskona£no mnogo £lanova u svom glavnom dijelu, pa moºemo zaklju£iti da
je ta£ka z = 0 esencijalni singularitet funkcije f i da vrijedi Resz=0 f (z) = 32 .
Obzirom da je limz→∞ f (z) nije kona£an, to funkcija f ima neotklonjivi singularitet u beskona£nosti £iju ¢emo
klasikaciju izvr²iti kroz klasikaciju singulariteta w = 0 funkcije
(1 + w) ew
   
1 1
f = + 1 ew = .
w w w
Odavde je jasno da funkcija f ima pol prvog reda u beskona£nosti £iji reziduum moºemo odrediti prema
formuli
(1 + w) ew
    
1 1 1 3
Res f (z) = Res − 2 f = Res − = · · · = lim ((3 + w) ew ) = − .
z=∞ w=0 w w w=0 w3 2 w→0 2

Zadaci za tutorijal

Napomena : Zadaci za tutorijal rje²avat ¢e se na £asu tutorijala.

1. Primjenom Cauchyeve teoreme o ostacima izra£unati integral
‰
zdz
I= ,
C (z − 1)(z − 2)2
gdje je C kruºnica |z − 2| = 21 .
2. Izra£unati integral ˆ 2π
cos x
I= 2 dx.
0 (2 − cos x)
3. Pokazati da nesvojstveni integral ˆ ∞
dx
I := dx
−∞ x4 +4
konvergira, a zatim ga izra£unati primjenom metoda kompleksne integracije.
4. Pokazati da nesvojstveni integral ˆ ∞
dx
I := dx
0 x5+1
konvergira, a zatim ga izra£unati primjenom metoda kompleksne integracije.
5. Pokazati da nesvojstveni integral ˆ ∞
x sin x
I := dx
−∞ x2 + 1
konvergira, a zatim ga izra£unati primjenom metoda kompleksne integracije.

5
Zadaci za samostalni rad

Napomena : Svaki student za zada¢u rje²ava samo jedan od navedenih zadataka, po slobodnom izboru. Rje²enja
zadataka za zada¢u trebaju se predati prije po£etka prvog parcijalnog ispita.

1. Pokazati da nesvojstveni integral ˆ ∞

eax
Ia = dx,
−∞ 1 + ex
gdje je 0 < a < 1, konvergira a zatim ga izra£unati primjenom Cauchyeve teoreme o ostacima na integral
‰
eaz
J= dz,
C 1 + ez
gdje je kontura C pravougaonik £ija su tjemena ta£ke zA = −R, zB = R, zC = R + 2πi, zD = −R + 2πi.

Rezultat
π
I=
sin (aπ)
2. Pokazati da nesvojstveni integral ˆ ∞
dx
I := dx
−∞ (x2 + 1) (x2 + 4)
konvergira, a zatim ga izra£unati primjenom metoda kompleksne integracije.

Rezultat
π
I=
6
3. Pokazati da nesvojstveni integral ˆ ∞
x2 + 1
I := dx
0 x4 + 1
konvergira, a zatim ga izra£unati primjenom metoda kompleksne integracije.
Uputa za rje²avanje. Iskoristiti parnost podintegralne funkcije.

Rezultat
π
I=√
2
4. Pokazati da nesvojstveni integral ˆ ∞
dx
I := dx
0 x3 +1
konvergira, a zatim ga izra£unati primjenom metoda kompleksne integracije.

Rezultat
√
2π 3
I=
9
5. Pokazati da nesvojstveni integral ˆ ∞
e2x
Ia = dx,
−∞ ch (πx)
konvergira a zatim ga izra£unati primjenom Cauchyeve teoreme o ostacima na integral
‰
e2z
J= dz,
C ch (πz)
gdje je kontura C pravougaonik £ija su tjemena ta£ke zA = −R, zB = R, zC = R + i, zD = −R + i.

6
 Rezultat
1
I=
cos 1
6. Neka je poznato ˆ √
∞
2 π
e−x dx = .
0 2
Primjenom Cauchyeve teoreme o ostacima na integral
‰
2
J= e−z dz,
C

gdje je kontura C pravougaonik £ija su tjemena ta£ke zA = 0, zB = R, zC = R + λi, zD = λi, gdje je λ > 0,
pokaºite da je
ˆ ∞ √
−x2 π −λ2
e e ,
cos (2λx) dx =
0 2
ˆ ∞ ˆ λ
2 2 2
e−x sin (2λx) dx = e−λ ey dy.
0 0
´λ
(Izraz na desnoj strani posljednje relacije, e−λ ey , je funkcija poznata kao Dawsonov integral.)
2 2

7. Izra£unati integral ˆ 2π
sin2 θ
I= dθ.
0 5 + 4 cos θ

Rezultat
π
I=
4
8. Izra£unati integral ˆ π
sin x
I= 2 dx.
−π (4 − 3 sin x)

Rezultat
6π
I= √
7 7
9. Izra£unati integral ˆ 2π
dx
I= , a, b > 0.
0 a2 sin2 x + b2 cos2 x

Rezultat
2π
I=
ab
10. Izra£unati integral ˆ π
dϕ
I= dϕ.
0 2 − cos ϕ
Uputa za rje²avanje. Integral se ra£una na segmentu [0, π] umjesto na nekom segmentu ²irine 2π . Obzirom
da je cos ϕ = cos (−ϕ) = cos (2π − ϕ), imamo
2π − ϕ = θ
ˆ π ˆ π ˆ 2π
dϕ −dϕ = dθ −dθ dϕ
I= dϕ = = = ,
0 2 − cos (2π − ϕ) ϕ = 0 ⇒ θ = 2π 2π 2 − cos θ π 2 − cos ϕ
ϕ=π ⇒ θ=π

7
 pa je ˆ ˆ ˆ
π 2π 2π
dϕ dϕ dϕ
+ = = 2I.
0 2 − cos ϕ π 2 − cos ϕ 0 2 − cos ϕ

Rezultat
π
I=√
3
11. Izra£unati integral ˆ π
dθ
I=
2 dx, a > 0.
−π a + sin2 θ

Rezultat
π (2a + 1)
I= q
3
2 (a2 + a)

12. Pokazati da nesvojstveni integral ˆ ∞

x sin x
I := dx
−∞ x2 − 2x + 10
konvergira, a zatim ga izra£unati primjenom metoda kompleksne integracije.

Rezultat
π
I= (3 cos 1 + sin 1)
3e3
13. Pokazati da nesvojstveni integral ˆ ∞
cos x
I := 2 dx
0 (x2 + 1)
konvergira, a zatim ga izra£unati primjenom metoda kompleksne integracije.
Uputa za rje²avanje. Iskoristiti parnost podintegralne funkcije.

Rezultat
π
I=
2e