Kad hoćeš neće te,kad nećeš hoće te

Ma o čemu god da se radi uvijek bude nekako naopako.

Ne kaže se džaba kada hoćeš neće te,kada nećeš hoće te. Poželiš li ljubav nema je ni na vidiku,s druge
strane baciš li se na neke druge priritete tipa zaposlenja tada imaš osjećaj kao da zapošljavaju sviju
osim tebe. E onda dođe onaj period kad otjeraš sve do vraga i nećeš ništa. E tada ti sve krene dolaziti
kao ludo,što bi narod rekao u nevrijeme. Ne bi ovo ni bilo toliko interesantno da se u sve to ne
umiješa gospođica nada.Kad kažem nada mislim na duševni čin ili ti ga osjećaj ,a gospodjiica mi eto
dodje kao neki metaforički prilog.

Eh sad bacimo li se malo u davno prošlo vrijeme i pogledamo li nastanak nade kroz grčke mitove
shvatit ćemo da je nada došla kao spas u zadnji čas i povratila vjeru u život.

Vratimo li se u današnje doba mnogi će reći što se više nadaš manje dobijaš i to ispada i donekle
tačno.

Ali je pitanje kako srcu narediti da se ne nada ,kako želju otjerati da više ne želi...

Duboko u tebi uvuče se neki prokleti nemir i tjera te da se nadaš i želiš sve više i više.

I opet na kraju zakači te neki talas ko zna čega i uguši u tebi sve tvoje osjećaje,prestaješ željeti i sve
što si nekad želio počinje da dolazi. Ali pazi sad ne želim...