Prljavo 2.

Prljavo 2.

Link
„Zašto imaš sliku kauboja koji me je napao?“
U početku mislim da sam je pogrešno razumio. U početku, mislim da
je Rocky pitala zašto imam sliku ljudi koji su napali Oliviu – sliku ljudi koji
su mene napali. Ali kako je to mogla znati? A onda shvatim da je rekla
'kauboj'.
Vrijeme se usporava sve dok ne stane. Vjerojatno zato što se ni jedno
od nas ne pomiče. Ne razgovaramo. Ne dišemo. Moje srce je čak prestalo
udarati. Ukočen sam do srži dok napokon ne počnem shvaćati njezine
riječi.
Zašto imaš sliku kauboja koji me je napao?
Imam osjećaj da su mi udovi teški, otežali od adrenalina dok sežem
za fotografijom. Oči joj se prešele sa slike koju još uvijek drži u ruci na
moje lice. Brzo me pogleda, tražeći odgovore. Mogu samo zamisliti što
vidi.
„Koji?“ zakriještim. „Koji te napao?“
„Zašto imaš ovo?“ ona traži odgovor, a glas joj se podiže – ne u
volumenu, već u visini tona, prikazujući njezino iznenađenje i nesigurnost.
„Kako ga poznaješ?“
Čvrsto stisnem čeljust da me zubi zabole od siline stiska. Mogu
osjetiti mišiće na svojim obrazima kako pulsiraju. Ne želim biti povezan
s tim ljudima. Ne želim se nalaziti u istoj skupini. Ona misli da sam
prijatelj s tim ljudima i od same te ideje mi postaje zlo. Fizički sam
bolestan od te misli.
Spustim ruku kada ona napravi nesiguran korak unatrag, ne ispuštajući
fotografiju. Pogled joj još jednom padne, zureći u staru, izblijedjelu sliku
 Prljavo 2.
i polagano okreće glavom kao u nevjerici. Vidim sumnju – nepovjerenje –
koje se odjednom kuha u njezinim mislima. Iznad svega ostalog mislim da
me to najviše uznemiruje.
„Ti ljudi,“ počnem, a glas mi je grub od previše emocija. Moram
pročistiti grlo i početi iznova. „Ti ljudi su oni koji su ubili Livie.“
Rocky naglo podigne glavu. Zuri u mene, razdvojenih usnica od šoka,
prije nego što po dvadeseti put pogleda fotografiju.
„Reci mi koji te napao.“ zapovjedim. Trebam znati. Nadam se da je
Gregory Anthony. Nadam se da će mi Rocky dati razlog da se ne brinem
što on ima kćer i trudnu ženu. Molim se da mi da konačni razlog koji
trebam kako bih okončao njegov život.
Ona oklijevajući korakne prema meni. Tiho gledam dok okreće
fotografiju kako bih je mogao vidjeti, a potom prstom pokazuje na
čovjeka na kraju.
Nije Anthony.
Čeljust mi se stegne, zubi mi škrguću.
Nije Woods.
Ali to sam već znao.
Nije Morrison.
Udahnem zamuckujući.
Carter Bates.
Jedini kojeg nisam znao dok mi Morrison nije pružio fotografiju. Iako
se smiješi, i njegova je ruka omotana oko prijatelja, ima nešto u njegovim
očima. Hladnoća. Gotovo bezosjećajna. Mislim da to nitko ne bi primijetio
da to ne traži, ali ja to vidim.
Možda samo to želim vidjeti.
„Otkud ti ovo?“ Rocky pita trgnuvši me iz mojih misli.
„Tip o kojem sam ti upravo govorio – onaj kojeg sam ohrabrio da se
ubije–“ Moj glas zapinje i moram se zaustaviti na trenutak. To je previše.
To je previše blizu kući.
Naslonim se na kauč i trljam čelo. Svijet je tako velik i na neki način
u isto vrijeme tako mali. Koje su šanse? Zatvorim oči dok mi napokon
 Prljavo 2.
dolazi do mozga. Ovaj čovjek me ubo u leđa. Ubio je moju djevojku. I
onda je to pokušao opet učiniti. Drugoj ženi koja je povezana sa mnom.
Zna li on? Zna li on da smo povezani? Zna li on tko sam ja, kao što je
i Morrison znao?
To je previše. Moje misli se vrte van kontrole. Ne mogu se
usredotočiti. Ne mogu disati.
Previše.
Preblizu.
Previše.
„Link?“ Čujem Rockyn glas. Čujem kako govori moje ime. „Jesi li
dobro?“ Ali to je sve iskrivljeno, pomiješano s uzburkanom krvlju koja
odjekuje u mom bubnjiću. To je poput naleta vjetra, koji grabi njezine
riječi i otpuhuje ih. Ne mogu ih shvatiti. Ne mogu ih zadržati.
Ja se ne mogu držati za njih.
Kako jedan čovjek može biti tako zao? Kako može nastaviti
povrjeđivati ljude?
On mora biti zaustavljen. Moram ga zaustaviti.
Moram ga pronaći. Moram to napraviti. Moram ovo završiti. Moram
okončati njegov život prije nego što to može ponoviti.
„Link.“ Rocky opet kaže moje ime dok puzi na moje krilo. Njezina
bedra zagrle moja i moje ruke instinktivno zaokruže oko njezina struka
privlačeći je bliže. Stisnem je uz sebe, a trbuh joj se čvrsto prislonio uz
moj. Vjerojatno je previše stišćem, ali ona se ne žali.
Rukama prihvati moje obraze i usne joj dotaknu moje uho. „U redu je.
U redu je.“ Ponavlja iznova i iznova, a njezin dah mi miluje kožu sa svakom
ponovljenom riječju. To je ublažujuće. Ohrabrujuće. Umirujuće.
To je tako ovisno.
Polako oslobađam svoj stisak na njenom struku, povlačeći prste pod
majicu. Njezina koža je glatka i topla pod mojim dlanovima, vraća me u
sadašnjost. „Shvaćaš li koliko si blizu došla?“ pitam.
Ona se pokušava povući, ali držim je s prstima ukopanim u njezinom
tijelu. Trebam je blizu. Moram je osjetiti pritisnutu na mene. Moram
 Prljavo 2.
osjetiti svaki dah koji uzima. Moram osjetiti kako njezino srce tuče uz
moje.
Moram znati da je ovdje. Sigurna.
Ona nije kao Olivia.
Ona neće biti kao Olivia.
Ne dok je držim uza se. Dok je držim na sigurnom. Štitim je bolje
nego što sam štitio Liv.
„Jesi li siguran da je to on?” glas joj drhti. Cijelo joj tijelo počinje
drhtati. Boli me to što je uplašena. Ali trebam je da bude svjesna. Znanje
je moć. Strah je oklop. Ako koristi oboje za svoju prednost, biti će bolje
zaštićena od ljudi poput Batesa.
„Sigurna sam.“
„Mislim da ga mogu naći,“ šapćem. „Mogu ga dobiti nasamo.“
Zatresem glavom, stavljajući lice u njezinu kosu. Duboko udahnem,
stisnuvši je čvršće. „To je previše rizično. Samo mi reci gdje da tražim,
a ja ću učiniti ostalo.“
Ona je tiha, razmišljajući o mojim riječima. Stavljam prste na njezin
trbuh, još uvijek unutar njene majice i polako ih podižem dok se ne nalaze
ispod njenih grudi.
Ona okreće glavu, naslanjajući usne na moj vrat. Moj kurac se podigne
ispod nje. Ako sam se ikada trebao izgubiti to je sada. Podignem ruke,
usmjeravajući ih u njen grudnjak i grebem noktima preko njenih
zategnutih bradavica. Ona uvuče dah, hladeći mi vrat tim postupkom. To
je sav poticaj koji mi je potreban.
Skinem joj majicu preko glave i povučem grudnjak dolje otkrivajući
njezine savršene dojke. Nagnem se, omatajući usta oko jedne bradavice,
grickajući je s dovoljno pritiska da se ukruti.
Njezin dah šišti između njezinih usana i ona uhvati moju glavu,
prisiljavajući me da se približim. Žudim za njom. Želim da moj kurac blista
od njene vlažnosti dok se zabijam u nju. Želim je sada.
„Možeš li to učiniti?“ upitam hrapavim glasom. „Možeš li me pustiti
unutra?“
 Prljavo 2.

Rocky
Mučenje u njegovom glasu, puno bolne gladi i želje, zateže svaki mišić
ispod moga struka. Želim ga toliko da je to zastrašujuće.
No, mogu li ga pustiti unutra?
U moje tijelo.
U moj um.
Već sam mu dopustila u jedno. Znam da ga želim u drugom. No, bojim
se gdje će još upasti. Koje druge dijelove sebe ću otvoriti za njega?
Upravo sada, unatoč mom strahu, spremna sam ga pustiti da uzme sve od
mene. Čak i dijelove koje nisam koristila godinama. Možda je tako zbog
uzbuđenja. On ima sposobnost da me zapali kao ni jedan muškarac prije.
Ili je možda zato jer se osjećam sigurno prvi put od srednje škole. Ili je
to možda samo zbog njega. Njegove snage. Njegove boli. Njegove strasti.
Njegovog bijesa. Njegovog zaštitničkog ponašanja.
Možda mu se zapravo želim dati.
„Da.“ izgovorim bez daha.
Link ne gubi ni sekundu. Podiže me i spušta na pod. Prsti mu se stisnu
po struku mojih kratkih hlačica za spavanje, a oči mu se zaustave na
mojima dok ih spušta niz moje noge i stopala. Sljedeće su moje gaćice, ali
ostavlja grudnjak na mjestu, pod grudima.
Moje disanje se ubrzava dok ga gledam kako stoji i oslobađa se svojih
bokserica. Oči mi prelaze preko njegovog golog tijela, naslađujući se
svakom seksi centimetru. Obožavam tijelo ovog čovjeka. Svo vrijeme
provedeno u njegovoj teretani vidi se u oblikovanim mišićima koji ističu
njegovo tijelo.
 Prljavo 2.
Ali ja također cijenim nesavršenosti. Ožiljke koji obilježavaju
njegovu razornu prošlost. Oni nisu samo dio toga tko je on. Nekako ga
upotpunjuju. Ne mogu ga zamisliti bez njih. I ne mogu se prestati pitati
koji je muškarac sa te slike to učinio.
„Ne jebem se okolo,“ kaže on, spuštajući se iznad mene. „Postojala je
samo jedna žena, od Livie, s kojom nisam koristio kondome, i redovito se
provjeravam. Jesi li na piluli?“
Na piluli sam otkad mi je Garrett učinio ono što je učinio, samo u
slučaju da se to ponovo dogodi. Nikad više ne želim popiti pilulu za Jutro
poslije. Klimnem, osjećajući njegovo debelo koplje na svom ulazu.
„Je li to u redu?“ pita on, a glas mu je dubok i promukao.
Ja opet klimam, ne znajući da li mogu izgovoriti svoj pristanak.
„Moram čuti da to kažeš, Rocky.“
Poližem usne i očistim grlo. A onda jedna riječ ostavlja moje usne.
„Da.“
Link polako gura unutra. Osjećam ga kako me rasteže i ispunjava dok
nastavlja prodirati. Zabljesne me bljesak neudobnosti – za mene je prošlo
jako dugo vremena – a s time dođe i osjećaj nelagode. Anksioznost zbog
koje mi srce lupa i um mi se vrti. U ušima mi zuji dok me vizije Garretta
napadaju.
Ne mogu to učiniti.
Pokušavam ostati u ovom trenutku. Ovaj trenutak. Sa Linkom.
Pokušavam, ali Garrett preuzima, preuzimajući moje misli. Njegov
vrući dah na mojoj koži. Njegov miris u svakom udahu koji napravim.
Njegove ruke su me držale na mjestu dok je on bezdušno ulazio u mene.
Osjećam kao da ne mogu disati. Ruke mi drhte dok pokušavam pokriti
svoje lice. Suze mi bodu oči i ne želim da ih Link vidi. Ne želim da vidi
kako sam još uvijek sjebana. Kako ću uvijek biti sjebana.
Garrett je uzeo sve od mene. Nikada više neću biti normalna.
Ne mogu to učiniti.
NE MOGU TO UČINITI.
Ostani u ovom trenutku.
 Prljavo 2.
Link. Ovo je Link.
On nije Garrett.
On nije Garrett.
„Hej,“ Link promrmlja.
Link. Ne Garrett. Link.
Njegov je glas toliko nježan da ga jedva mogu čuti, iako ga osjećam
kako treperi u njegovim prsima koja su pritisnuta uz moja. On se
pomakne, držeći se jednom rukom, dok mi drugom odmakne moju ruku s
lica.
Otvorim oči i suze se preliju, brzo klizeći prema ušima.
„Neću te povrijediti,“ kaže hrapavo. Njegov palac uhvati suze, brišući
ih. Ne skriva zabrinuti izraz na licu. Dopušta mi da ga vidim. U zadnje
vrijeme to često radi – dopušta mi da ga vidim. I pitam se, dopušta li mi
i unutra.
„Neću te ozlijediti,“ ponavlja on.
Voljela bih da je to dovoljno. Voljela bih da mogu preuzeti kontrolu
nad svojim emocijama. Voljela bih da budem slobodna. Biti zadužena za
svoj život.
Link se prevrne na stranu, jednostavno me prevrnuvši sa sobom.
Naslonio se leđima na slikarsku ceradu, ne odvajajući se od mene. Drži
nas povezanima, ukorjenjujući me u ovaj trenutak – prema njemu – kao
jedno.
Samo smo korak daleko od mog štafelaja i slike. Vjerojatno leži u boji,
ali čini se da mu ne smeta. Njegova jedina briga sam sada ja, i on to jasno
pokazuje načinom na koji me gleda, vidi, čeka. Jedna od mojih ruku klizi
kroz malu količinu crvene boje, dok se podupirem nad njim, ali jedva to
primijetim.
„Ti kontroliraš,“ čvrsto kaže, dok spušta ruke na pod, više me ne
dirajući. „Stati ćemo kad god poželiš.“
Stavljam ruke na njegove dlanove, držeći ih na mjestu i polako se
pridignem. Oči mu lepršaju od osjećaja, i ja klizim natrag dolje,
premazujući njegovu duljinu svojim uzbuđenjem. Usne mu se razdvoje
 Prljavo 2.
dok oslobađa tiho stenjanje, a prsti mu se skvrče oko mojih. Ne
primjenjuje nikakav pritisak, dajući mi jasno do znanja da se mogu povući
ako to izaberem.
Stalno gledam u njega fokusirajući se na njegove oči. Na zadovoljstvo
na njegovom licu. Na prigušene zvukove predenja u njegovom grlu. Guram
Garretta daleko i ostajem s njim. Sa Linkom.
Link.
Način na koji me čita, dajući mi ono što trebam – činjenica da čak
razumije ono što trebam – čini da su mi prsa zategnuta od emocija. Mogla
bih to učiniti. Mogla bih pasti na tog čovjeka.
Moj um odbija tu pomisao. Svaki destruktivni instinkt mi govori da ga
odgurnem. Muškarci poput njega ne postoje. Njegova oprezna dobrota
mora biti zamka. Trik da me privuče i spusti moje zidove.
A onda, tu je i dio mene koji još uvijek drži nadu. Dio duboko zakopan
koji vjeruje da postoje dobri ljudi. Taj dio mene postaje sve glasniji,
preklinjući me da vjerujem Linku. Inzistirajući da je on jedan od dobrih.
Želim to vjerovati. On mi je rekao svoje tajne. Posvetio je svoj život
pomažući ženama. Pomogao je meni. On mi pomaže sada.
Dodirnem njegovo lice, držeći rukom njegovu vilicu. On se čini pravi.
Mi izgledamo dobro zajedno. I ništa se nije činilo ispravnim, tako, tako
dugo.
Trljam palac preko njegove grube brade, razmazujući liniju crvene
boje. Povučem ruku pregledavajući. Link se ceri, podigavši svoju ruku
kako bi vidio da je i tamo zamrljan bojom.
„Ups,“ kažem bez daha.
„Ups?“ on podigne obrvu, smijuljeći se tiho. Zvuk uzrokuje nalet
potrebe pulsirajući u mojoj jezgri. „Imam li boje na licu?“
Ugrizem se za usnu i klimnem ne ispričavajući se. Zato što izgleda još
ukusnije s crvenim mrljama. Prije nego što može odgovoriti, opet se
krećem, ljuljajući se i vodeći ga dublje u sebe. On usiše zrak između zuba,
brzo zaboravljajući na mrlje boje koje označavaju njegovu kožu.
 Prljavo 2.
Njegovi se prsti savijaju, stalno se skupljajući u šake uz stranu tijela
u nizu kratkih i dugih pokreta, kao neki oblik Morseovog koda koji samo
ja mogu čitati.
Podignem njegove ruke, jednu po jednu, i privučem ih na svoja prsa.
„Sve je u redu,“ kažem prije nego što može upitati. „Želim da me
dodirneš.“
On oklijeva samo na trenutak, a onda mu ruke klize gore, preko moje
ključne kosti do vrata. Osjećam vlažan trag koji njegovi prsti čine dok ih
vraća natrag, preko mojih grudi i na trbuh. Slikajući me.
Brzo mu nestane pa prelazi dlanom preko cerade, tražeći više boje.
Ideja da sam prije nekoliko sati uhvatila njegovu sličnost, a sada me
koristi kao svoje platno, intrigira me i uzbuđuje na način koji nikad prije
nisam doživjela.
Pomaknem paletu sa stola – zajedno s nekoliko tuba s bojom - i počnem
je ispunjavati bojom. Crvena, plava, ljubičasta, narančasta, crna, zlatna.
Oponašam boje koje sam koristila za njegovu sliku i stavljam ih pokraj
njega. Gleda svaki moj pokret sa silnim interesom. Pritisnem svoje prste
u boju. Gusta je i ljepljiva. Hladna na dodir. Moji prsti plešu preko njegove
tople kože, ostavljajući trag boje i naježenu kožu.
Linkovo disanje se ubrzava sa svakim pokretom moje ruke. Moji kukovi
prate ritam, podižući brzinu. Stavljam ruke na njegova prsa dok se
krećem još brže, jašući ga jače.
Pogled mu je fiksiran, gledajući se kako nestaje u meni. Usne mu se
razdvoje uz stenjanje. Ja ponavljam zvuk dok osjećam euforični pritisak
kako raste u meni.
Link povuče prstom kroz plavu boju i napravi tragove oko moje
bradavice, nježno je štipkajući. Hladno je na mom osjetljivom mesu.
Različiti osjećaji su bolno savršeni. Uzdahnem od zadovoljstva, i on
ponavlja radnju, odabirući zlatnu boju ovaj put. Smije se, ponosan na sebe
kad izazove cviljenje od mene.
„Ti si pravi umjetnik.“ dišem.
 Prljavo 2.
„Ti si prekrasno platno,“ on šapće, klizeći rukom iza mog vrata i
privlačeći me k sebi. Lako se prepuštam, raspršujući boju preko naših
prsiju.
Link stavlja niz sporih poljubaca iza mog uha. Ne mogu vjerovati koliko
se dobro osjećam zbog njega. Ne mogu vjerovati da sam skoro odustala.
„Umjetničko djelo,“ dodaje on. Njegove ruke se zakače oko mojih
kukova i počinje odgovarati na moje potiske. Ponovno je pomakne, samo
jednom rukom ovaj put. Stavlja je između naših tijela, pronalazeći moj
klitoris kružeći sporim pokretima. Povičem dok se moje tijelo zateže.
Blizu sam. Tako blizu. Grizem njegovo rame, gušeći još jedan jauk.
Zaboravila sam koliko dobro ovo može biti. Zaboravila sam da je
postojalo vrijeme kada sam uživala u seksu.
„Je li ovo u redu?” upita hrapavo.
Klimnem glavom nesposobna artikulirati. To je više nego u redu.
Podignem se, preuzevši još jednom, baš kad se moj orgazam probije
kroz mene. Moji se prsti ukopaju u Linkov zategnut trbuh i zazovem
njegovo ime kroz stisnute zube i zadihan dah. On me uhvati, valjajući nas
još jednom. Udarimo u stalak, nagnuvši ga na stranu. Moja slika pada na
nas prije nego padne na stranu, ali me nije briga. Postoji vrlo malo toga
do čega mi je upravo sada stalo.
Zabija se u mene brže, žešće, aktivirajući drugu eksploziju koja
eksplodira kroz moje tijelo. Osjećam kako njegov kurac pulsira dok mi se
pridružuje u blaženstvu, prazneći se u meni.
Oboje teško dišemo, hvatajući zrak. On pritisne glavu na moju i
zatvori oči. Mogu osjetiti znoj na njegovoj koži, miješajući se s bojom.
Mi smo u neredu... posve prljavi... i sviđa mi se to.
Linkove usne su tako blizu mojima da mogu okusiti svaki izdah.
Njegovo srce lupa o moja prsa. I osjećam se dobro. Tako dobro.
Nikad prije nisam htjela tako očajno poljubiti nekoga. Ali prisiljavam
se da se suzdržim, poštujući njegove želje, čak iako je toliko teško
oduprijeti se.
„Hvala ti što mi vjeruješ,” izusti on.
 Prljavo 2.
Prije nego što imam vremena reagirati, on pritisne brzi poljubac na
moje usne i povuče se.
 Prljavo 2.

Link
Gledam dolje u Rocky, premazanu bojom. Smiješak koji se širi preko
mog lica je prirodan. Neiznuđen i neočekivan. Ona u isto vrijeme izgleda
smiješno i lijepo.
Ispružim ruku prema njoj i ona me pogleda, proučavajući moje lice
prije nego što joj se prsti sklope oko mojih. „Tuš?“ pitam dok je povlačim
na noge.
Oči joj prelaze mojim licem i niz moja prsa. „Kroz moju sobu.“
Dok je slijedim uviđam da ne samo da ima jednu od najljepših
stražnjica koje sam ikada vidio, nego i da je ovo prvi put da sam bio u
njezinoj sobi. Iznenađen sam jednostavnošću. Krevet s jednostavnim
bijelim plahtama, noćni ormarić sa svjetiljkom, komoda s jednom
obiteljskom fotografijom, kozmetičko ogledalo u kutu sa šalom koji visi
s ruba. Na zidovima ima nekoliko slika, ali ne izgledaju kao njezine. To je
to. Njezin krevet nije prekriven dodatnim jastucima. Nema police s
tričarijama, ili zdjela s potpurijem (suho mirisno cvijeće) na svim
dostupnim površinama. Soba joj odgovara.
Ona nastavlja, otvarajući vrata kupaonice i paleći svjetlo. Naslonim se
na okvir vrata, gledajući je kako se saginje i pali tuš. Voda teče preko
njezine ruke dok ona podešava temperaturu. Moj pogled slijedi kovitlac
boja koje klize niz njezinu kožu i u kapljicama kapa u kadu, a zatim se
izravno vrati na njezinu stražnjicu.
Puno sam žena smatrao atraktivnim. Žene koje su uhvatile moj pogled,
ali ne moju pažnju. Ne mogu se sjetiti da sam ikada bio ovako privučen
ženom. Ne od Livije.
 Prljavo 2.
Osjećam kako se moj kurac ponovno ukrućuje, već stojeći pozorno, i
to samo od pogleda na Rocky. Nisam siguran kako da se osjećam zbog
toga – zbog toga kako moje tijelo fizički reagira na nju.
Ona se ispravlja i okrene se prema meni. Ja koraknem naprijed,
uzimajući je za ruku, i povlačeći je u kadu sa mnom. Guram je unatrag sve
dok nije izravno pod tušem, dopuštajući vodi da ispere boju.
„Reci mi o Carteru Batesu – kauboju,“ kažem i istisnem neki šampon u
ruku i počnem šamponirati njezinu kosu. Na nekim je dijelovima kruta s
nijansama crvene i plave boje – dokaz vremena kojeg smo upravo
podijelili. I premda me samo spominjanje Batesovog imena ljuti, osjećam
se zadovoljan u ovom trenutku s rukama zapetljanim u njenoj kosi pune
pjene.
Nisam osjetio zadovoljstvo godinama. Četiri godine, da budemo
precizni. Osjećaj nije stvaran. Ili siguran. Kao da sanjam. Ili ako nije san,
onda će mi ga sigurno oduzeti. Kvragu, skoro je bilo oduzeto od mene.
Izgubim slijed misli kad mi to dođe do svijesti. Moje grlo kao da se
zatvara. Nisam to želio. Nisam se želio osjećati ugodno s drugom ženom.
Ikad.
Nikad nisam mislio da mogu.
Nije isto kao što je bilo s Liv – ništa nikad neće biti – ali, prokletstvo,
to je najbliže tome što sam ikada došao.
I ne mogu to ponovno izgubiti.
„Upoznala sam ga u Sticksu – onom malom zapadnjačkom usranom
baru,“ kaže Rocky, odgovarajući na moje pitanje o Batesu. „A onda sam
opet naletjela na njega u Bouone one noći kad je krenuo na mene.“
Duboko udahnem, pokušavajući se smiriti. „Da li se što dogodilo prve
noći?“
Ona uzdiše, pušući kapljice vode s usana. Moje su se ruke prestale
micati, odmarajući se u njezinim tamnim pramenovima. Počnem masirati
njenu glavu i njezine oči se zatvaraju u znak zahvalnosti.
„Ovo je tako dobro.“
Slabo se osmjehnem, iako ona ne može vidjeti tu gestu.
 Prljavo 2.
„Odvela sam ga u kupaonicu,” kaže ona s još uvijek čvrsto zatvorenim
očima. Osmijeh padne s mog lica. Bljesak ljutnje gori kroz moje vene. Lud
sam od same pomisli da je on dira, ne samo zbog toga koliko je blizu bila
tome da je povrijedi nego i zato što se jebala s istim čovjekom koji je
ubio moju djevojku. I ne mogu zanijekati oštar ubod ljubomore, zamislivši
je s drugim muškarcem.
Muka mi je u želucu.
„Je li išta napravio?” pitam grubo. „Je li te ozlijedio?“
Rockyne oči se otvore i ponovno uzdahne. Siguran sam da ne želi
ponoviti detalje, ali moram znati. Trebam što više informacija koliko
mogu dobiti, bez obzira želim li to zaista čuti ili ne.
„Obradio me u kupaonici i ponašao se kao i svaki drugi tip kojeg sam
ostavila visjeti kad sam odšetala.“ Ona zastane, razmišljajući o nečemu.
„Bio je bijesan i slijedio me van, ali ništa nije učinio. Ne taj put. Ali...“
„Što?“ požurujem je. Moje tijelo je navijeno, napeto u očekivanju
njezinih riječi. Ruke mi se skupe u šake u njenoj kosi.
„On je zadržao moje gaćice,” promrmlja.
Spustim ruke. Neki ljudi – ubojice, silovatelji – vole zadržati
uspomene od svojih žrtava. Oliviji su nedostajale osobne stvari. Nikada
nisam znao što im se dogodilo, ali dobra je pretpostavka da ih je jedan
od muškaraca te noći zadržao. Možda Bates.
„Spakiraj torbu.” kažem. „Vraćaš se u moju kuću.“
Ona nabora čelo. Željeni učinak uništen je mjehurićima koji joj klize
niz lice. „Neću ostati u tvojoj kući.“
„Nemoj biti previše ponosna da se zaštitiš. Dok se ne pobrinem za
Batesa, ti bi mogla biti potencijalna meta. Sviđalo ti se to ili ne, bit ću
tvoja jebena sjena dok ga se ne riješim.“
 Prljavo 2.

Rocky
Nisam se prepirala s Linkom. Spakirala sam odjeću za nekoliko dana
bez ikakvih pritužbi. Ne znam zašto sam tako lako popustila, niti želim to
previše analizirati. Sviđa mi se. Volim biti s njim. I sviđa mi se kako se
zbog njega osjećam, i iznutra i izvana. I znam da će me čuvati. Kraj priče.
Zato sada stojim u njegovoj dnevnoj sobi, kosa mi je još vlažna od
tuširanja, i nisam sigurna što bih trebala učiniti sa sobom.
„Imaš li što za popiti?” pitam.
Link baci moju torbu na kauč i gleda me preko ramena. „Poput vode?“
„Ili tekile. Viskija. Votke. Ili, pivo će isto biti dobro.“
On gleda u mene, bezizražajnog lica. „Devet je ujutro.“
Gledam u njega jednako bezizražajno. Čekajući.
„Najjače piće koje imam u kući je Red Bull,” kaže. „Što kažeš na
doručak?“
„Doručak,“ ponavljam. „Mogla bih jesti, pretpostavljam.“
Link se osmjehne, uzrokujući neposrednu bol između mojih nogu.
Možda bih mogla učiniti cijelu stvar sa triježnjenjem sve dok me on drži
zauzetom. Pitam se da li samo mijenjam jedan grijeh za drugi.
A mene stvarno nije briga.
Pratim ga u kuhinju, skočivši na pult dok je vadio tavu iz ormarića.
Volim ga promatrati, opuštenog, krećući se po kuhinji. To je njegova nova
strana. Jedna za koju nisam znala da postoji. Toliko je drukčiji od
čovjeka koji traži osvetu, ili čovjeka koji zločesto neprilično djeluje na
moje tijelo, ili onoga čiji je životni cilj zaštiti žene.
Postoji toliko mnogo strana ovog čovjeka. I nisam našla ni jednu koju
ne cijenim na neki način.
 Prljavo 2.
„Što?” pita on, uhvativši me kako ga gledam.
Zatresem glavom osjećajući kako mi se lice zagrijava. Ne
posramljujem se lako, ali ne želim objasniti svoje misli. Nisam sigurna da
bi mi se Link trebao sviđati toliko koliko mi se sviđa. To nije ono što se
ovdje događa. Mi ne hodamo. Samo se jebemo. On je moj šef. Moj
instruktor samoobrane. On nije moj prijatelj. Nije moj dečko. Ova tanka
linija kojom hodamo je zbunjujuća. U glavi mi je nered i to je previše
osobno za dijeljenje.
„Ništa. Lijepo te je gledati.“ Dajem mu moj zavodnički smiješak – onaj
kojeg koristim kako bih privukla muškarce u javne kupaonice kako bi
zaprljali koljena.
Linkove smeđe oči se suze dok prolaze mojim licem. Pomiče se između
mojih nogu i odmara ruke na mojim bedrima. Barem jednom, moje tijelo
se ne napinje. Umjesto toga, uhvatim se kako se naginjem prema naprijed
kao da je napravljen od metala, a ja sam magnet. I to me još više zapetlja
u mojim napetim mislima.
„Zašto to radiš?“ Linkovi prsti pulsiraju na mojim nogama s pitanjem.
„Što to?” pitam, zbunjena. Mi smo nos do nosa u ovom položaju i to je
zbunjujuće. Ne bih htjela ništa više nego pokriti njegova usta mojima i
ušutkati njegova pitanja. Pričanje je precijenjeno.
„Koristiš svoju senzualnost da se odmakneš.“ On to tvrdi tako
činjenično da me uhvati nespremnu. Nisam navikla da me ljudi čitaju tako
dobro. Ili da me prozivaju za moja sranja. To je iznenađujuće. I
obeshrabrujuće.
Osjećam kako moj mrki pogled sjeda na svoje mjesto. „Jesi li ikad
pomislio da me možda privlačiš?“
On se smije. Jedna mu se obrva podiže gotovo samodopadno. „Znam
da te privlačim,“ kaže on. „Ali to nije ono što je bilo.“
„Kako znaš? Ne poznaješ me dovoljno dobro da bi razlikovao moje
osmijehe.“
„Mislim da te poprilično dobro poznajem.“ Njegove ruke skliznu
između mojih nogu ispod moje suknje, klizeći unutrašnjom stranom mojih
 Prljavo 2.
bedara. Prelazi palcem preko mojeg brežuljka, pokrivenog samo malim
gaćicama. „Znam tvoje tijelo,” šapne. Pomakne moje gaćice u stranu,
prelazeći prstom preko mog klitorisa.
Čvrsto progutam i izbacim dršćući dah. Polagano trepnem, navlažim
usne i podignem bokove kako bih susrela njegovu ruku.
„Znam kako mirišeš. Kakvog si okusa. Kako je osjetiti te iznutra,
omotanu oko mene, vlažnu i toplu.“ Usta mu se kreću uz moj vrat, a jezik
mu kovitla nad mojim tijelom na isti način na koji se njegov prst kreće po
mojoj pičkici.
„Znam te biblijski. Znam da kada me pogledaš sa željom, zjenice ti se
rašire, prikrivajući čokoladno smeđu boju tvojih očiju. Puls u tvojem grlu
vidljivo udara po tvojoj koži. A tvoja prekrasna prsa se uzdižu brzo sa
svakim dahom koji napraviš, gurajući tvoje sise uz tvoju košulju.“
Pomiče prst, klizeći u mene, a ja stenjem u njegovo rame. Ne sumnjam
da je istina sve što govori. Osjećam kako reagiram onako kako je upravo
opisao.
Još jedanput kruži prstom prije nego što se povuče i odmakne. Oči
mu se kreću preko mog lica, a pogled mu je zahvalan. Ali gubitak njegovog
dodira je nepoželjan.
Zašto se on udaljava od mene kada ga želim bliže?
„Baš ovako,” promrmlja on. „Ovo nije način na koji si me gledala prije
nekoliko minuta.“
Zapanjena sam nekoliko sekundi. Ostajem savršeno mirna,
pokušavajući dati smisao onome što se upravo dogodilo dok pokušavam
udahnuti.
„Usrano je kada netko koristi seks da bi dobio ono što želi,” dodaje
on.
Gledam oštro u šator koji se nazire u njegovim trapericama. „Nije sve
tako loše.“ izgovorim.
On prekriži ruke na prsima i makne pogled, stišćući usne kako bi sakrio
osmijeh, mislim. Opet me pogleda, ispitujući, kalkulirajući.
 Prljavo 2.
„Dogovoreno,” on odluči. On se pokrene prije nego što mogu shvatiti
njegovu izjavu. Njegovo tijelo udara u moje. Uhvati me ispod koljena,
vukući me do ruba radne ploče. U tom položaju sam pritisnuta o njegovu
erekciju. Omotam noge oko njegovog struka, pričvršćujući se za njega.
Link povuče majicu preko moje glave, ostavljajući je da padne na pod.
Moj grudnjak je sljedeći i njegov jezik trepne po mojoj bradavici prije
nego što zatvori usne oko nje, usisavajući je. Moj želudac radi salto dok
čežnja raste u mojoj srži. Moje gaćice su vlažne, priljepljujući se za mene
dok se trljam uz njega.
Trgnem njegovu majicu i on je povuče preko svoje glave. Odmah se
vraća svom poslu, usmjeravajući svoju pažnju na moju drugu dojku.
Nikada se neću zasititi tog novog osjećaja – ove nove žudnje koju izaziva
u meni.
Pritisne se uz mene, vodeći me unatrag. Ležim preko njegove radne
mramorne ploče koja je hladna ispod mojih leđa. On gura moju suknju oko
struka. Već vučem gaćice dolje i on gleda, otvoreno se diveći mojem
tijelu.
„Reci mi što želiš,” zatraži. Oči su mu fokusirane na moju pičkicu i
mislim da bih mogla svršiti od samog pogleda. „Reci mi što želiš da ti
učinim.“
„Da me jebeš svojim ustima.“ On spusti glavu i pređe jezikom preko
mojih nabora prije nego što sam dovršila rečenicu, kao da je to želio više
od mene. Ako je to ikako moguće.
Guram se bliže, pohlepno. On liže, a onda sisa. Gricka i istražuje. Svaki
put kada osjetim kako rastem, spremna da padnem s ruba, on opet
mijenja. To je očajnički – gotovo bolno – i ugodno u isto vrijeme.
No, po četvrti put kad mi uskrati orgazam, skoro zaplačem. „Molim
te, Link.“ molim ga, ukopavajući nokte u njegovu glavu dok potiskujem
bokove u potrazi za olakšanjem.
„Molim te što?” On diše u mene. „Što želiš, Rocky?“
„Jebote,“ dahnem. „Želim svršiti. Natjeraj me da svršim.“
 Prljavo 2.
Podignem se na jedan lakat baš na vrijeme da vidim kako se osmjehuje.
A onda u mene stavlja dva duga žuljevita prsta. Usne mu se omotaju oko
mog klitorisa, a jezikom me gnječi dok sisa. Njegova usta i ruka izvode
savršen ritam, i ja eksplodiram.
To bi moglo biti zbog načina na koji me lišio, odgađajući moje
oslobađanje, ali val za valom užitka pulsira kroz moje tijelo u produljenim
valovima ushićenja. A on ne prestaje. On nastavlja, postavljajući cijeli
novi skup zanosa dok ga ne odgurnem, nesposobna da podnesem još jedan
blaženi trenutak.
„Stani,” uzdišem iscrpljena. Držim se za njegova leđa povlačeći ga na
sebe. Usta i brada mu svjetlucaju, mokra od mog uzbuđenja. Privlačim ga
bliže, posežući između nas, i istovremeno otkopčavajući njegove hlače
dok ližem njegovu vilicu.
Oči mu se zadržavaju na mojima dok prelazim jezikom preko njegove
grube brade, približavajući se usnama. On me ne zaustavlja. Drži se nada
mnom, nepomičan. Posegnem u njegove traperice, kružeći rukom oko
njegovog tvrdog kurca. Njegov dah zapinje i on ga oslobađa uz stenjanje.
Gurnem jezik u njegova otvorena usta.
Link me lagano ugrize držeći me na mjestu. Ostanemo ovako na
trenutak, ja milujući njegovo svilenkasto glatko koplje, on stisnuvši moj
jezik, prije nego što jednu brzu sekundu konačno svojim usnama dotakne
moje. Oslobađa me, okrećući glavu, a nos mu nestaje u mojoj kosi. Jedna
ruka slijedi, prsti mu se zapetljaju u moje tamne kovrče. Lagano vuče i
ja se približavam bliže.
Smjestim pete na njegovo dupe, gurajući ga u sebe. On klizi kurcem
kroz moju vlažnost, a nisko režanje vibrira mu u grlu, i zabija se,
ispunjavajući me u jednom pokretu.
 Prljavo 2.

Link
Budim se uz toplo tijelo zamotano uz mene. Osmjehujem se dok strani
osjećaj sreće zrači u mojim prsima. Pogladim dugu tamnu kosu s moje
ruke, uživajući u osjećaju dok dodiruje moju kožu. Odmaknem je s njenih
golih ramena i pritisnem poljubac u njen vrat, udahnuvši duboko.
A onda se sve vraća kad Rockyn miris ispuni moja osjetila.
Ne Olivijin miris.
Moja sreća pukne kao slomljena brana. Ne zato što Olivia nije ovdje.
Već zato što sam shvatio da je Rockyno tijelo uz mene, i još uvijek sam
se osjećao zadovoljno. Zato što nisam osjećao bijedu Livijinog gubitka.
Jer sve što mogu sada osjetiti je sram. Moj prvi instinkt nije bio da
mi Liv nedostaje. Bilo je da uživam u Rocky.
Okrenem se na leđa i zatvorim oči. Podignem dlanove na čelo. To nije
bilo predviđeno. To nikada nije bio dio mog plana.
Ona je samo djevojka. Djevojka sa sličnom prošlosti. Cura koja me
podsjeća na Liv. Djevojka u kojoj se mogu izgubiti. Djevojka s kojom se
mogu vidjeti.
Djevojka koju mogu izgubiti ako je ne zaštitim.
Moram se vratiti na pravi put. Ispraviti se.
Izlazim iz kreveta, ne gnjaveći se oblačenjem i tiho krenem kroz kuću.
Pronalazim fotografiju – moj popis, ako hoćete – i stavljam ga na pult.
Gledam u nju, pokušavajući zapamtiti Batesovo lice. A onda zamislim metu
na njegovom čelu. Zato što je on sljedeći. Moram ga maknuti s puta kako
bih osigurao Rockyinu sigurnost.
Moram se usredotočiti.
Dva sam riješio. Dva su ostala.
 Prljavo 2.
Skoro sam tamo.
Stavljam ruke na pult, zatvaram oči, i spuštam glavu na prsa. Četiri
godine. Proveo sam četiri godine planirajući osvetu i tražeći odmazdu. I
u jednoj noći, moj životni cilj se promijenio. Nisam zaboravio Liv. Ona će
imati svoju pravdu. Ali upravo sada, ne čini se toliko važno kao što je bilo
jučer. Jer kazna više nije jedina svrha. Sada je to prevencija. Zaštita.
To je samoobrana.
Ja branim Rockyn život. Štitim sebe od drugog gubitka.
Čujem nježno povlačenje nogu po drvenom podu, ali se ne mičem. Ne
još. Trebam još nekoliko trenutaka da prihvatim te promjene.
Rockyno se golo tijelo pritisne o moje. Njezine ruke me zagrle,
hvatajući prednji dio mojih golih bedara. Moje tijelo automatski reagira,
budeći se na njen dodir. Ona vuče usne niz moja leđa, ljubeći ožiljak za
ožiljkom. Još uvijek se ne mičem, sada iz drugih razloga. Ne želim da
prestane. Želim rastegnuti ovaj prostor u vremenu koliko god mogu. Ovih
nekoliko sekundi kad se osjećam dobro.
Ruka joj klizi niz moju kožu, polako, sve dok ne uhvati moj kurac.
Osjećam kako joj se usnice pretvaraju u osmijeh na mojim leđima kada
me nađe tvrdog i spremnog za nju.
Pumpa me, dovodeći me do ludila dok njezina druga ruka stišće moja
jaja. Glava mi padne unatrag i zazviždim, usisavajući zrak kroz zube. Sve
što radi je tako prokleto dobro. Neću još dugo izdržati.
Naslonim se na nju, podupirući je sve dok nemam dovoljno mjesta da
se okrenem. Zgrabim je, okrećući je tako da su joj leđa sada na mojim
prsima i stavljam ruku između njezinih nogu na isti način kako je ona meni
uradila.
Rocky dahće dok joj razdvajam pičkicu i milujem joj natečen klitoris.
Klizim srednjim prstom kroz njezino uzbuđenje. I baš kao što je i ona
učinila kad me pronašla spremnog za nju, osmjehnem se, znajući da smo
usklađeni jedno s drugim.
Sagnem je preko pulta, istežući joj ruke uz bokove. Gleda me preko
ramena dok se namještam iza nje. Susrećem joj pogled, potvrđujući da
 Prljavo 2.
je ovo u redu. Ona zagrize donju usnu kao da nije sigurna. Zatvara oči
razmišljajući prije nego kimne glavom i daje znak da je u redu.
Nekoliko puta klizim glavićem kroz njezinu vlažnost, dajući joj
vremena da promijeni mišljenje o tom položaju, prije no što konačno
klizim u njezin ulaz. Ovo je treći put da sam bio u njoj, ali svaki put je
bolji od prošlog.
Volim biti u njoj.
Ona zaljulja leđa prema meni i ja potisnem prema naprijed. Moji prsti
su na njenim bokovima i nastavljamo ovako, sastajući se u sredini. Sagnem
se i pređem jezikom uz njen vrat, uživajući u slanosti njezine kože. Ona
okreće glavu i gricka moje uho, a onda i moju čeljust, a zatim i moju bradu.
Želim zapečatiti usta sa njezinima i usisati joj jezik, ali se suzdržavam,
potiskujući tu želju. Nisam spreman. Ne još. Ali svaki put kad je tako
blizu, žudnja raste sve više. Postaje sve teže poricati, a ne znam hoću li
biti dovoljno jak da se duže borim.
Spustim glavu, uranjajući zube u njezin vrat, odmah iznad pulsa. Ono
udara protiv mog jezika dok gnjavim njezino meso. Njeni prsti su oko
stražnjeg dijela moje glave, privlačeći me bliže.
Jebote. Tako je tijesna. Tako mokra. Tako dobra. Predobra.
Rockyno se tijelo stegne, stisnuvši moju duljinu dok svršava, i ja je
slijedim. Ona klone na pult, teško zadihana. Naslonim se na njena leđa,
vlažan od znoja, pokušavajući uhvatiti dah.
„Dobro jutro,” kažem.
Jedan nalet smijeha napušta njene usne i ja uživam u melodiji.
„Zapravo je poslijepodne,“ ispravlja me ona.
Gledam preko na sat. „Sranje.” Nevoljko izađem iz njezine topline.
„Trebao bih se sastati s Augiejem u teretani.“
Njezin pogled zahvalno prelazi preko mene dok se okreće. Podigne
ruke preko glave, istežući se. Grudi joj se podignu, gurajući se prema van
s tim pokretom, i prokletstvo ako je ne želim ponovno uzeti na šanku.
„Samo naprijed. Natapat ću se u kadi dok te nema, ako ti ne smeta."
 Prljavo 2.
Sporo odgovaram jer još uvijek zurim u njezine sise, boreći se protiv
poriva da se ponovno zakopam u nju. Zatresem glavom. „Ne. Obuci se.
Ideš sa mnom.“ Pokažem na svoja prsa. „Sjena, sjećaš se?“
Njezine se usnice skupe kao da nije sretna zbog toga, ali se ne bori
sa mnom. „Dobro. Ali duguješ mi kupku.“
Okrzne me krenuvši prema spavaonici. Gledam ljuljanje njenih bokova
poput tinejdžera koji je prvi put primijetio djevojke. „Ja ću te okupati
kad se vratimo,“ vičem za njom.
 Prljavo 2.

Rocky
Ne znam da li zato što se naš seksualni balon rasprsnuo nakon što smo
se morali obući i otići van, ali Link nije izgovorio niti jednu riječ otkad
smo napustili njegovu kuću. On živi samo nekoliko minuta od teretane,
tako da to nije duga šutnja, ali je malo neugodna. Pretpostavljam da se
ne mogu žaliti. Ja sam ta koja je mislila da je razgovor precijenjen.
Ne mogu prestati krasti skrivene poglede na njega. Taj je čovjek
izliječio komadić mene za koji sam bila sigurna da će biti razbijen ostatak
mog života.
Oblikovani obrazi i pune ružičaste usne. Debele obrve iste boje kao i
kosa. Tamna brada mu prekriva obraze, čeljust i spušta se na vrat.
Neočekivano zadrhtim, prisjećajući se kakav je osjećaj bio imati njegovo
osjenčano lice između mojih nogu, na mojim grudima i uz moj vrat.
Imam snažnu želju da pređem rukama preko njegovog lica, da povežem
naše ruke i poljubim ga. Pritisnem prste u dlanove, noktima bodući kožu
dok prigušujem nagon. Ponovno virim prema njemu i pitam se što to točno
on želi od mene. Zato što ja počinjem željeti stvari od njega.
Link parkira na svom uobičajenom mjestu i ugasi auto. Šutnja postaje
sve glasnija s gubitkom zvuka rada motora. Okreće svoje tijelo da me
pogleda, a noga mu se odmara na sjedalu, i ja upitno podignem obrvu.
Očima prelazi preko mog lica, kao da pokušava zapamtiti svaki detalj.
Njegovi dugi prsti lupkaju po trapericama u prigušenom ritmu. Ovo je još
jedna nova strana njega. Neodlučan i nesiguran. Zbog njegovog
oklijevanja postajem nervozna.
„Moram reći Augieu nešto od ovoga što se događa. Želim dodatni par
očiju na teretani – i tebi.“ Zastaje i jasno je da nije završio. Čekam,
 Prljavo 2.
gledajući ga kako odabira sljedeće riječi. „Ali... on ne zna što radim. Ne
zna da sam... tražio ljude koji su ubili Liv, ili da sam ih pronašao, ili da ih
skidam jednog po jednog.“
On makne pogled i uzdahne. Vidim krivnju i sram kako ga izjedaju kao
da mu je to naslikano na čelu. Nemam pojma kako i da li bih mu to uopće
mogla olakšati, ali želim to i to je istovremeno fascinantno i zbunjujuće.
„I mislim da bismo također trebali razgovarati sa tvojim bratom,”
nastavlja on. „On bi trebao znati što se događa.“
Sada ja uzdahnem, odjekujući njegovu prethodnu frustraciju. Volim
svog brata – vjerojatno više nego što sam ikada ikoga voljela. On je jedan
od najboljih ljudi koje poznajem. On bi učinio sve za mene. Bio bi oprezan
i zaštitnički nastrojen ako bih mu objasnila kaubojevu vezu s Linkom.
Učinio bi sve i svašta što bi mogao kako bi svi bili sigurni. I to je upravo
razlog zašto ga ne želim uključiti u to.
„Ne želim reći Joeu,” kažem. „Ionako već dovoljno lebdi oko mene. I
još uvijek je tvoj plan da nađeš tog tipa – da ga ubiješ?“
Link čvrsto kimne. Zubi su mu stisnuti, uzrokujući da mu mišići
pulsiraju na obrazima.
„Onda je bolje da moj brat ne zna više nego što već zna.“
„U redu,“ složi se sa mnom, ali uhvatim protivljenje u njegovom glasu.
Ne mora se složiti sa mnom. Ne mora mu se ni sviđati. Samo treba
poštovati moje želje.
„U redu,“ ponavljam, otvarajući vrata i izlazeći iz automobila.
Link brzo zaobiđe svoju stranu i stavlja ruku na moj struk, a prsti mu
se rašire preko moje gole kože između mojih traperica i košulje. Privuče
me na njegova čvrsta prsa odmarajući bradu na vrhu moje glave. Duboko
udahnem, ispunjavajući svoja osjetila njegovim mirisom, a onda čujem da
i on čini isto.
„Što kažeš da uzmeš nekoliko dodatnih satova samoobrane?“ Ne pušta
me i sa svakom riječju mu brada udara u moju glavu. Osjećam da moja
kosa zapinje za današnju grubu bradu koju toliko obožavam.
Ispuhnem lažan jecaj prosvjeda. „Dodatne satove?“
 Prljavo 2.
„Jedan na jedan,“ ispravlja se. „Samo ti i ja.“
Osmjehujem se, pokušavajući podići glavu da ga pogledam. Drži me
još čvršće, ne dopuštajući mi da se povučem. „Mislim da to mogu
podnijeti.“
Onda korakne unatrag, cereći se. „Dobro. Početi ćemo sutra.“
„Zašto ne večeras?“
On zastane, a usnice mu se stisnu u ravnu crtu. „Ići ću provjeriti
barove u kojima si vidjela Batesa.“ A onda uzme moju ruku i ispreplete
naše prste. Iznenađena sam tom gestom, ukopana u mjestu dok on kreće
prema vratima.
Link me pogleda kad se ne pomaknem, a oči mi se prebacuju sa naših
spojenih ruku na njegovo lice. Gleda dolje kao da tek sada primjećuje ono
što je učinio i oponaša moju zapanjenu tišinu.
Osjećam kako mu se prsti naprežu između mojih, kao da nije siguran
da li da stisne jače ili pusti. To je takav mali čin. Sigurna sam da većina
ljudi ne bi mnogo mislila o tome, ali to je osobno. Intimno na način na koji
seks nije. Mogli bismo oboje upotrijebiti seks kao alat – kako bismo mogli
odagnati naše misli od sjećanja koji nas pritišću. Seks je osnovni instinkt.
Izaziva dobar osjećaj. Stvara endorfin. A endorfin oslobađa bol. Fizičku.
Emotivnu. To je ljudska priroda. Ispunjenje iskonske potrebe. Temeljno
je. Bitno.
No, držanje za ruku je izbor. Izbor da se bude blizu. Poznat.
Prijateljski. I sa toliko mogućnosti da ih nisam spremna istražiti.
Pogledam ga na vrijeme kako bih se susrela s njegovim očima, punih
istih pitanja koja se odražavaju u mojim očima. Link mi nudi mali osmijeh.
Oslobađa moju ruku dok otvara vrata ostavljajući sva pitanja netaknuta.
 Prljavo 2.

Link
Moj mobitel zazvoni baš kad Rocky i ja uđemo u teretanu. Izvadim ga
iz džepa, u potpunosti očekujući da ću poslati poziv na govornu poštu. Na
zaslonu gledam Byersovo ime, a telefon nastavlja zvoniti u mojoj ruci.
Nalet adrenalina prolazi kroz moje udove, uzrokujući da se čine teškim i
da se tresu.
Zadnji put kad me nazvao promijenio je moj život.
Konačno pritisnem gumb i podignem telefon na uho. „Halo?“
„Linken, detektiv Byers je. Trebaš doći u postaju. Došlo je do razvoja
u tvom slučaju.“
Ne mogu odgovoriti. Nekoliko otkucaja prođe prije nego se složim da
odem tamo. Moj je um zaglavio na jednom pitanju.
Što on zna?

Ostavio sam Rocky u teretani pod Augienim nadzorom. Nisam imao

priliku razgovarati s njim kao što sam htio, ali jasno sam objasnio da
kauboj još uvijek može biti prijetnja.
Sada sam na putu u policijsku stanicu da se susretnem s Byersom.
Tijekom protekle četiri godine, počeo mi se sviđati stariji detektiv.
Uvijek je bio strpljiv sa mojim tjednim telefonskim pozivima, i nikada nije
odustao od slučaja, iako par rijetkih tragova koje je tada imao nisu vodili
nigdje.
 Prljavo 2.
Moj korak posrne samo nekoliko metara od njegovog stola. Shvaćam
da ga nisam nazvao od dana kad sam došao na prepoznavanje. Nisam ga
trebao pitati je li pronašao ljude odgovorne za ubojstvo Liv kad sam
jednog držao na oku, a drugi je bio zaključan u mom podrumu.
Sjebao sam. Opet. Trebao sam nastaviti sa pozivima.
Byers se vrti u svojoj stolici, primijetivši me. Podigne datoteku sa
stola i kimne glavom prema hodniku. Slijedim ga, a oči mi se automatski
fokusiraju na datoteku koja ga sa svakim korakom udara po bedru.
On otvara vrata koja vode u malu sobu sa stolom i stolicama. Sjedne i
gestikulira mi da učinim isto. A onda otvara datoteku.
„Imam mogući trag u tvom slučaju,“ kaže on s pogledom usmjerenim
na papire pred njim. Kopije novinskih isječaka. Članci o Oliviji i meni.
Članci iz Morrisonove kuće.
Izvana ostajem bezosjećajan, stavivši masku ravnodušnosti na svoje
mjesto. Iznutra bjesnim. Ja sam bijesan na sebe. Ljut što sam mogao biti
tako jebeno glup.
Zašto nisam uzeo kutiju s člancima?
Zašto sam ih ostavio tamo?
Znao sam da će netko kad tad naći Morrisona. Kako sam mogao izaći
iz te kuće ne trudeći se ponijeti jednu stvar koja ga povezuje s Livie?
Koja ga povezuje sa mnom.
Stisnem zube, boreći se protiv bijesa koji se želi osloboditi. Želim
udariti šakama o stol. Udarati u zid. Razbiti svaku jebenu stvar u ovoj
sobi.
Byers je pametan čovjek. Ako to već nije, naći će vezu između
Morrisona i Woodsa – jednako kao i ja. A onda je samo pitanje vremena
prije nego što nađe ostatak.
I ja ih neću moći prisiliti da plate za ono što su učinili.
Ako završe oslobođeni, to je to. Rocky je još uvijek u opasnosti. A Liv
nikad neće dobiti pravdu.
Ja trepnem, izlazeći iz svojih misli, susrećući Byersov pogled. Gledam
ga, pokušavajući dokazati da nemam što kriti. Nemam pojma što vidi – što
 Prljavo 2.
su ga godine iskustva naučile da traži. Ali on prvi skrene pogled, gurnuvši
dosje preko stola sve dok nije izravno ispred mene. Vrtim kroz stranice,
gledajući svaku.
„Tijelo Steve Morrisona je pronađeno jutros. Znači li ti što to ime?“
Da li mi što znači? Skoro se nasmijem. Moje ruke zastanu, uhvativši
tako čvrsto list papira da se zgužva između mojih prstiju. To ime mi znači
više nego što to mogu izreći. Mržnja. Gubitak. Smrt. Ubojstvo. Žaljenje.
Strah. Bol.
„Ne, ništa,“ kažem. „Tko je on?“
Byers se nasloni u stolici i odmahne glavom. „Koliko znamo, lokalni
računalni programer.“
„Ne razumijem,“ kažem vraćajući pozornost na datoteku. Pecam,
pokušavajući saznati točno koliko zna, bez da ga izravno pitam.
„Morrison je imao te članke o tebi i Oliviji.“ Kimnuo je prema manila
mapi. „Imao ih je punu kutiju koja je stajala na stoliću, samo nekoliko
metara od njegovog tijela.“
Ne znam kako da odgovorim na njegovu izjavu. Umjesto toga, ponovno
počnem vrtjeti hrpu papira dok pokušavam utvrditi što bih rekao da već
ne znam ove informacije.
„Znaš,“ kaže Byers, „nisi me pitao zašto je imao ove članke. Ili kako
je umro.“
Ugrizem se za unutrašnju stranu obraza i susretnem njegov miran
pogled. To bih pitao da već nisam znao ove informacije.
Ne odgovorim.
Byers prekriži ruke iza glave, gledajući me. „Samoubojstvo. Jedan
pucanj u glavu. Nije ostavio poruku. Samo kutiju s ovim člancima.“
„I mislite da bi on mogao biti jedan od muškaraca one noći?“ pitam, a
glas mi je pažljivo kontroliran.
„To je moja sumnja.“ Izvlači presavijeni komad papira iz džepa i
stavlja ga na otvorenu datoteku. Zurim u njega, pitajući se zašto je ovaj
papir držao odvojeno od ostalih. Skoro ga ne želim otklopiti, ali upravo
zato to radim.
 Prljavo 2.
To je kopija Morrisonove vozačke dozvole.
„Prepoznaješ li ga?“
Ako kažem da, to sve uništava. Četiri godine planiranja osvete umire
jednim priznanjem. Ako kažem ne i Byerss sam poveže – što i hoće –
nikada neću moći završiti.
Osim ako to ne učinim brzo.
Stisnem usne i zatresem glavom. „Nikad ga prije nisam vidio.“
 Prljavo 2.

Rocky
Link je insistirao da ostanem u njegovoj kući dok on ode u Sticks
potražiti kauboja. Čudno je biti u njegovoj kući bez njega. Pretražujem
ormariće u potrazi za bilo kojim oblikom alkohola, ali ne nalazim ništa.
U iskušenju sam da odem u Bo, kupim nešto, ali to nije prošlo dobro
kad sam zadnji put pokušala. Od sjećanja na to se stresem. Zatvorim oči
i pokušavam odgurnuti sram koji osjećam. Dopustila sam silovatelju i
ubojici da me zadovolji. Jednog od silovatelja i ubojice Linkove djevojke.
Jednog koji je pokušao ubiti Linka.
Biti sama i trijezna ostavlja mi previše vremena za razmišljanje.
Ne znam kako me on može dodirnuti znajući.
Kako ne zazire od mene?
Ja sam zgrožena sama sobom.
Ne mogu više sjediti sa svojim mislima pa uzimam Linkov laptop s
pisaćeg stola u kutu i pretražujem o Garrettu Marshallu. Twitter i
Facebook opcije se odmah pojavljuju. Ispod njih su neke lokalne priče
koje pokrivaju „navodno silovanje“. A ispod svega toga su slike različitih
Garretta Marshalla.
Pogled mi odmah zapinje na jednom. Gleda u mene s istim očima koje
vidim u svojim noćnim morama. Trbuh mi se zgrči i progutam gorčinu.
Zaklopim laptop i odgurnem ga.
Čujem kako se vani vrata automobila zatvaraju. Ustanem, krećući se
prema prozoru dok netko kuca na ulazna vrata. Virim kroz zavjesu. Ne
prepoznajem auto ili plavokosu ženu koja stoji na Linkovom trijemu pa ne
znam trebam li otvoriti vrata.
Žena opet pokuca i ja okrenem bravu i otvorim vrata.
 Prljavo 2.
Njezine tamno-zelene oči se rašire od iznenađenje kad me ugleda,
očito očekujući Linka. Čelo joj se nabora od zbunjenosti. „Je li Link kod
kuće?” zatakne kosu iza uha, tapkajući po podu nestrpljivo svojom dugom
nogom.
„Nije. Izašao je malo.“ Želim je pitati tko je, ali ne učinim to. To nije
moja stvar. Iako sam sigurna da se moja unutrašnjost pretvara u
neugodnu nijansu zelene boje s eksplozijom ljubomore koju mi je jako
teško ignorirati.
Ona je lijepa. Jako lijepa. I što duže moram stajati ovdje gledajući
njezinu ljepotu, to mi se sve manje sviđa.
Žena ispruži svoju ruku sa smiješkom. Primam je oklijevajući i ona je
dvaput zatrese u čvrstom stisku ruke. „Ja sam Lea. Link i ja smo stari
prijatelji.“
„Rocky,“ kažem. „Link...“ Odlutam ne znajući kako da završim tu
rečenicu. Što je Link meni? „Je moj šef,” napokon završim.
„Radiš u teretani?“
Klimam neugodno. „Ja sam njegova tajnica.“
Ona također kimne glavom. „Oh dobro. Otkad ga znam žali se da mu
je potrebna pomoć tajnice.“
„Mm..“ slažem se.
„Pa,“ kaže ona, stavljajući ruku na vrata. „Možeš li mu samo reći da
sam svratila?“
Pucketam noktima na kvaki i kimnem glavom. „Obavijestit ću ga.“
Prednja svjetla auta pređu preko vrata, privremeno me zasljepljujući
dok se Linkov automobil zaustavio na kolnom prilazu. Lea pogleda preko
svog ramena, a seksi osmijeh se raširi preko njezina lica dok on izlazi, a
njegova pozornost pada izravno na nju.
Pritisnem obraz uz drveni okvir vrata dok se Lea susreće sa Linkom
na kolnom prilazu. Ona se nagne omatajući ruke oko njegovog vrata. Tako
je visoka da ne treba održavati ravnotežu na vrhovima prstiju kako bi ga
zagrlila kao ja.
 Prljavo 2.
Njegove ruke završe na njezinom donjem djelu leđa, samo nekoliko
centimetara od njezinog dupeta, i ja se odmaknem od vrata. Vraćam se u
Linkovu sobu, zgrabim pidžamu iz moje torbe i odem u kupaonicu,
zaključavajući vrata za sobom. Pravim si kupku, vruću koliko god mogu
podnijeti.
Ne sviđa mi se ovaj osjećaj. Ta melankolična, zavidna tjeskoba koja
se spušta na mene kao zagađeni oblak. Ne znam kako da to zaustavim. Ali
stvarno mi je potrebno da nestane.
Zastanem sa košuljom na pola puta preko moje glave. Ne. Znam točno
kako se toga riješiti.
Kad vratim svoju košulju natrag, zatvorim vodu i stavim kupku na
čekanje. Biti će mnogo ugodnija uz čašu alkohola u ruci. Prolazim pored
Linkove spavaće sobe čija su vrata sada zatvorena. Prsa mi se stežu i moj
trbuh čini još jedan salto. Čujem glasove unutra, potvrđujući ono što sam
već ranije pretpostavila.
Uzmem svoju torbicu s pulta i nastavim hodati. Sada moram otići
odavde, jer osjećam kako mi se oči pune suzama. Zaplakat ću i nema šanse
da želim da Link i Lea to vide.
Uh. Zakolutam očima. Čak i njihova imena zvuče slatko zajedno.
Alkohol.
Trebam puno alkohola.
 Prljavo 2.

Link
Lea sjeda na kraj mog kreveta, promatrajući me dok se naslanjam na
zid. To nije nešto s čime sam se spreman baviti. Ne danas. Jebote.
Nikada. Ne znam kako se nositi s tim.
„Djevojka vani,“ mrmlja Lea, „nije tvoja tajnica, zar ne?“
Smijeh izađe kroz moje usne. „Da, zapravo je...“ Trljam stražnju
stranu vrata, znajući da bih trebao dodati nešto više toj rečenici, ali
nisam siguran što točno.
„Je li ona i tvoja djevojka?“
Zatresem glavom, ali ne odgovorim odmah. Ne mogu staviti Rocky u
kategoriju. To nije tako jednostavno. Tu je cijelo sivo područje kad se
radi o njoj. Ja sam loš za nju. Znam to. Ali mislim da bi ona mogla biti
dobra za mene.
Pročistim grlo. „Ona nije moja djevojka. Ne znam što radimo.“ Udišem
dugo dah i polako ga puštam. „Dio mene je umro s Olivijom,“ kažem
hrapavim glasom. „Ali ponekad se čini kao da me Rocky vraća u život.“
Lea iznenađeno savije obrve. „To je prilično teško, Link.“
Kimnem glavom u znak slaganja. „Ne znam što ona traži i vjerojatno
joj nisam to sposoban dati, ali trebam je. Uvijek ću biti ovdje ako trebaš
razgovarati, ali ti i ja ne možemo – ne mogu...“
Ona podiže svoju ruku dlanom okrenutu prema meni, smirujući me.
„Znam. Razumijem.“
„Žao mi je,“ izjavljujem. I stvarno mi je žao. Osjećam se kao da je
napuštam. Ona zaslužuje bolje. Više.
„Ne bi ti trebalo biti. Ovo je dobro. Sretna sam zbog tebe.“ Tiho se
smije. „Ona je prokleto sretna djevojka.“
 Prljavo 2.

Pratim Leu van. Ona se okreće, obuhvaćajući me u čvrstom zagrljaju.

Čini se kao oproštaj. Dio mene ne želi je pustiti. Ona je bila konstantna
forma podrške u mom životu ovih zadnjih nekoliko godina, kada sam je
najviše trebao. Moj put kad sam trebao nekoga. Moja prijateljica.
„Čuvaj se,“ šapće.
„I ti.“ Poljubim vrh njene glave i pustim je. Ona se okrene bez riječi i
gledam je kako hoda do automobila. Gledam dok ona odlazi, a onda se
vratim unutra ka Rocky.
Vrata kupaonice su odškrinuta i ja lagano pokucam. Ne odgovara, pa
ne znam da li bih je trebao ostaviti na miru ili bih trebao ući. Oklijevam,
važem opcije. Pomisao na nju samo nekoliko metara dalje, kako leži gola u
mojoj kadi je previše primamljiva. Ipak sam joj obećao da ću je okupati.
Otvorim vrata, iznenađen da je prostorija prazna. Kada je puna, ali ne
izgleda kao da je korištena. Okrenem se na peti i krenem do susjednih
vrata, provjeravam spavaću sobu. A onda i dnevni boravak i kuhinju.
Spustim se niz stepenice do podruma i ponovno se vratim sam.
Užas ispunjava moja prsa. Krenem stepenicama, dvjema u isto
vrijeme. „Rocky?“ Otvorim stražnja vrata i provjerim dvorište. „Jebem
ti!“
Jebem ti.
JEBEM TI.
Koji kurac ona radi, odlazeći sama noću? Koji je kurac mislila?
Zgrabim telefon da je nazovem i shvatim da nemam njezin broj. Zašto ne
bih dobio njezin broj? Samo kao moj zaposlenik, trebao bih imati njen
broj, ali pogotovo jer...
Izvučem ključeve iz džepa i zalupim vratima za sobom. Ruke mi se
tresu – ne znam da li zbog ljutnje ili brige. Oboje se bore u mojoj glavi
 Prljavo 2.
dok mi vizije Livije bljesnu kroz um. Stvari za koje znam da su se dogodile
ali im nisam svjedočio – Bates je ponizio, a potom je nožem probijo prsa.
A onda vidim Rockyno lice u svom umu. Iz njezinih očiju nestaje život.
Srce mi lupa dok silazim sa prilaza. Gume cvile dok stavljam vozilo u
brzinu i poletim niz cestu.
Stanem ispred Bo-a i ne zamaram se ugasiti motor. S obzirom na to
kako se sada osjećam, ako je tamo, neće biti dugo. Otvorim vrata i pogled
mi preleti po svakom licu. A onda krenem ravno prema toaletima.
Više me ne muči briga. Nego strah. Strah da će ona biti tamo. Strah
da neće biti tamo. Strah od toga što ću učiniti s bilo kojim šupkom kojeg
je odvukla tamo.
Otvorim vrata s toliko silom da udaraju u zid i tamo ostanu. Prostorija
je prazna, ali ne osjećam nikakvo olakšanje.
Moja šaka se zabija u zid s bolesnim zvukom lomljenja. Osjećam kako
mi se kosti u ruci pomiču od udarca, ali uživam u bolovima. To je poput
trzaja, pomažući mi da usredotočim svoje uskomešane misli. Dok se
vraćam natrag do automobila, sastavljam popis mogućih mjesta na kojima
bi mogla biti.
Prekasno je za nju da bude u teretani.
Možda je s bratom. Ali on ne bi imao vremena doći da je pokupi.
A onda shvatim kamo je otišla. Na isto mjesto na koje bih ja otišao.
Kući.
Izađem se s parkirališta i krenem ravno prema njezinom stanu.
Stišćem upravljač u svojoj ruci, uzrokujući da mi ruka pulsira. Sada kad
sam prilično siguran gdje se nalazi, moj bijes počinje kipjeti.
 Prljavo 2.

Rocky
Samo su otprilike ostala tri gutljaja na dnu moje boce i to je tako
depresivno.
Moram se umrtviti.
Nedostaje mi stara ja. Ja prije Linka. Ja koju nije bilo briga ni za šta.
Beživotna ja koja nije ništa osjećala. Koja je samo postojala, čekajući da
joj se vrijeme završi.
Smijem se sama sebi jer znam da lažem. Ta je kuja sve osjećala –
jednostavno nije znala što bi s tim. Sve što je mogla učiniti bilo je
pokušati se sakriti. Prestravljena od svakoga i od svega. Previše
prestrašena da bi se ubila, ali previše uplašena da bi živjela.
Stvarno mi ne nedostaje.
Kada više ne možeš sebi lagati, to je prilično sigurna pretpostavka da
si pogodio samo dno. I prokleto je usamljeno ovdje dolje.
I prljavo. Ozbiljno moram oprati pod.
Uhvatim se za vrata ormarića i osovim se na noge. Lagano se zaljuljam
kako me alkohol udari. To me nasmije, ali je to čudan osjećaj na licu.
Stavim bocu na radnu plohu i izvadim kantu ispod sudopera, puneći je
vrućom vodom i sredstvom za čišćenje poda.
Prekasno je za čišćenje mog života, ali barem mogu očistiti pod.
Mop udari u pod, prskajući vodu posvuda kad netko udari po mojim
vratima. Ne trebam pogledati da bih znala da je to Link. Njegovo
autoritativno kucanje je prepoznatljivo čak i u mom pijanom stanju.
Pustim držač mopa da padne na pod udarivši u pločice i otvorim vrata.
Linkove oči se suze dok gledaju u moje. Vidim bijes kako klizi s njega. On
vidljivo kipi od bijesa i prva misao koja mi pada na pamet je koliko
 Prljavo 2.
nevjerojatno seksi ljutnja izgleda na njemu. Moja druga misao je kako
jebeno odlazi od mojih vrata i vraća se Lei. Moja treća misao je da ga za
košulju povučem unutra i ližem neke slatke dijelove na njegovom tijelu.
Moja četvrta misao je da sam previše pijana da ispravno razmišljam,
i nedovoljno pijana da bih se nosila s njim. Ostavim ga da tamo stoji i
vratim se natrag u kuhinju, krpi, i što je još važnije, posljednjih nekoliko
gutljaja u mojoj boci.
Link me slijedi, zatvarajući vrata za sobom. Glasno udare zbog čega
poskočim. Prostrijelim ga pogledom dok prislanjam bocu na usne, gutajući
posljednjih nekoliko kapi.
„Otišla si.“ navodi kroz stisnute zube. „Sama. Noću.“
Podignem obrve, ali ne želim odgovoriti. To je upravo ono što sam
učinila. Ne mogu raspravljati. A on me nije pitao zašto.
„Bates je tamo vani negdje – vjerojatno još uvijek u potrazi za tobom
– a ti samo odšetaš kući. Koji si kurac mislila?“
Počela sam agresivno prati pod. „Mislila sam,“ prosikćem, „da želiš
privatnost.“
„Nije bilo tako,“ kaže on, a glas mu se smekša.
„Možeš jebati koga god želiš ali je uobičajena ljubaznost da se
pobrineš da posljednja žena s kojom si spavao nije još uvijek u tvojoj kući
kada se sljedeća pojavi.“ Ponovno potopim mop u kantu, ne trudeći se
ocijediti ga. Tresem se od bijesa, ljubomore i ljutnje, jer ne želim biti
ljubomorna.
„Nisam jebao Leu,“ kaže Link. Uzdahne i odmahne glavom. „Jesam, ali
nisam večeras.“ Ulazi u moj osobni prostor, uzimajući mi mop iz ruke i
naslanjajući ga na šank.
„Ona i ja smo imali dogovor, ali to sam večeras završio. Jer jedina
žena s kojom se želim jebati si ti.“
Čuvši riječ jebati kako se kotrlja s njegovog jezika osjetim izravan
utjecaj na moje ženske dijelove. Susrećem njegov zagrijan pogled.
„Trebao bi manje misliti i više raditi.“
 Prljavo 2.
Njegove čvrste grudi se gurnu u mene, stisnuvši me između njegova
tijela i sudopera. „Pila si.“
To nije pitanje, ali klimnem dok grabim njegovu košulju, pokušavajući
ga još više približiti.
Njegov izraz lica je gotovo bolan kad korakne unatrag. „Vrati se sa
mnom kući. Dugujem ti kupanje.“

U potpunosti sam očekivala da će mi se Link pridružiti kada je

spomenuo kupku, ali on je odbio. Skinuo je moju odjeću, prstima
izazivajući ježenje moje kože dok je milovao moju golu kožu. Uzeo je
moju ruku i promatrao me kako uranjam tijelo u vodu. A zatim je sjeo na
zatvoreni WC, s laktovima na koljenima i promatrao me.
Sada kleči na podu, prolazeći prstima kroz moju kosu, pazeći da ne
propusti nikakve mjehuriće. Ponekad se pitam da li ga to privlači. Moja
kosa. Da li ga privlačim zato što moja kosa izgleda tako slična kosi
njegove mrtve djevojke? Pokušavam ne dopustiti da me to smeta – umrla
je – ali ne mogu zanemariti nelagodu koju osjećam.
Link mi gura kosu preko ramena, a rukom mi klizi niz kralježnicu.
Nasapuna spužvicu za pranje i povuče je preko leđa, niz moje ruke, preko
prsa i preko grudi. Tamo posvećuje posebnu pozornost, lagano gnječeći
moju kožu prije nego što spusti spužvicu i kreće mi niz trbuh. Ruka mu
nestaje pod vodom, a usne mu se podižu u osmijeh dok me pere između
nogu.
On pušta spužvicu za pranje, ostavljajući je da pluta. Prsti mu se šire
na meni, otvarajući me. Jedan prst dotiče moj klitoris u kružnim
pokretima. Naslonim se šireći noge za njega. Mrmlja nešto nečujno, zvuk
pun odobravanja.
 Prljavo 2.
Zatvaram njegovu ruku mojom prateći svaki nagib njegovih prstiju.
Svaki žulj, svaku ogrebotinu, svaka nesavršenost zbog čega je osjećaj
tako dobar kad me dotakne.
Pritišće jače, kreće se malo brže, a ja se savijam u naše ruke. On zna
kako se igrati s mojim tijelom, a ja se ne mogu zasititi. Volim njegova usta
– usne, jezik, zube. Volim njegove ruke – svaki prst, svaku jagodicu prsta,
svaki dodir. Volim njegov kurac – svaki svilenkasti centimetar. Volim kako
ih koristi. Kako mi s njima donosi zadovoljstvo.
Voda prska preko ruba kade dok se trljam o njegovu ruku. Odjeća mu
je natopljena, ali čini se da mu ne smeta. Oči mu se miču preko mog lica,
promatrajući moje uživanje, i ja jako svršim, mrmljajući njegovo ime.
Gledam ga, njegov profil i polako ga pamtim kao i osmijeh koji sam
brzo počela obožavati. I ne mogu si pomoći, mislim da ako netko čini da
se osjećam tako dobro, možda bi trebao biti u mom životu. Možda ga
trebam tu. Možda želim da ostane.
 Prljavo 2.

Link
Rocky leži na kauču, s koljenima na prsima, gledajući me dok sjedim
na suprotnom kraju s papirologijom iz teretane. Ne obraćam pažnju na
ono što radim, kradući poglede na nju samo kako bih potvrdio da je još
uvijek ovdje. Njezina kosa visi s ruba jastuka, padajući u vlažnim
kovrčama. Njezine su ruke podvučene pod njezin obraz i njezine tamne
oči slijede moje pokrete. Ne govori ni riječi, zadovoljna u tišini.
Bacim datoteku na stolić i zgrabim svoje prijenosno računalo. Slike na
mom zaslonu me iznenade kad ga otvorim. Pročitam predložene linkove, a
moje oči prelaze po slikama prije nego što se vratim na ime u traci za
pretraživanje. Pogledam u Rocky. Moj pogled susreće njezin i ona sigurno
čita moj izraz jer podiže glavu upitno.
Okrećem laptop tako da ona može vidjeti ono što ja vidim.
Ona odmah skrene pogled. „Kad si bio u potrazi za svojim momkom, ja
sam ovdje, tražila svog.“
Vrati glavu natrag na svoje ruke i zatvori oči, prekidajući raspravu
prije nego što imam priliku ispitati je. Vraćam se na zaslon i kliknem link,
povlačeći članak o napadu. Neodređen je, nema bitnih detalja, ali dovoljno
je da mi dođe muka u trbuhu. Bila je godinu mlađa od Liv. Samo osamnaest
godina. Čak nije bila završila srednju školu.
Klikom na drugu web stranicu, otvaram profil Garretta Marshalla na
stranici za upoznavanje. Nisam siguran je li to pravi tip, pa otvorim drugi
link, i naredni, pokušavajući koristiti postupak eliminacije. Bilo bi lakše
pitati Rocky, ali to uopće ne uzimam u obzir. Nastavljam s opsesivnom
odlučnosti.
 Prljavo 2.
U mogućnosti sam ih par isključiti na temelju dobi, i drugog na temelju
njegovog rodnog grada. To me ostavlja s dva Garretta Marshalla, a jedan
od njih ima lokalni restoran koji se navodi kao njegovo trenutno
zaposlenje.
Ja jebeno volim internet.
Nakon što sam izišao iz svega, zgrabim svoj telefon i ključeve i skinem
pokrivač s naslona kauča. Ogrnem ga preko Rocky i krenem prema
vratima.
„Kamo ideš?“ ona zazove tiho.
Zastanem s rukom na kvaki i okrenut joj leđima. Pritisnem čelo na
drvo. Sranje.
„Link?“ Čujem šuškanje deke i škripu kauča. Znam da mi prilazi. Znam
da joj moram reći nešto. I znam da ako je ne povedem sa sobom postoji
velika vjerojatnost da će opet otići.
Zatvorim vrata i zaključam ih prije nego što se okrenem. „Nigdje.“
Ona nagne glavu na stranu, sumnjičavo podižući jednu tamnu obrvu.
Uzdahnem. Prošlo je davno od kad sam morao odgovarati bilo kome.
Čak i dulje da me netko prozvao samo pogledom. Ludo je kako ti može
nedostajati nešto tako nevažno. Još je luđe što ne primjećuješ da ti
nedostaje dok ti nije ispred nosa.
„Krenuo sam do Gillian,“ kažem iskreno. „Pronaći Garretta.“
„Što? Zašto?“
„Znaš zašto.“
„Kako znaš da će biti u Gillianu?“ ona zagrize usnu, a koža postane
bijela od pritiska.
„Ne znam.“
Rocky pogleda natrag na laptop koji je zatvoren na stolu. „Ali kako si
znao da tamo trebaš tražiti? Što si pronašao?“ Ona ode do kauča, sjedne
na rub i povuče računalo prema sebi. Sjednem pored nje i kada otvori
traženje, usmjeravam je na link. Gledam njezinu reakciju kad njegova
profilna slika ispuni zaslon.
 Prljavo 2.
Oči joj se suze a zatim zatvore. Dršćući udahne, i kad ponovno otvori
oči one sjaje neprolivenim suzama. Prsti joj se tresu dok se spušta niže
niz stranicu čitajući Garrettovu biografiju.
„Je li to on?“ pitam, a glas mi je nizak, polagan.
Kima glavom i zatvori laptop. „Što ćeš učiniti?“
Ne odgovaram joj jer oboje znamo što bih učinio. Razgovarao bih s
njim, i ako je on pravi tip, učinio bih što treba učiniti.
„Udebljao se,“ ona šapće. „Nekad je bio dobro građen. Jak. Igranje
nogometa ga je držalo u formi.“ Glas joj nestaje, prsti su joj pritisnuti
na usne. „Bio je popularan – imao je puno prijatelja, djevojaka. Sada radi
u malom, dvadeset četiri sata otvorenom restoranu i treba stranicu za
upoznavanje za pronalaženje žena.“
Ona nastavlja raditi na svojim mislima. Omotam ruku oko njezinog
struka i prigrlim je, tiho joj ponudivši potporu. Ne znam što drugo da
napravim – osim da ubijem tu guzicu, ali to se očito neće dogoditi večeras.
„Provela sam toliko vremena, bojeći se osobe koja više ne postoji. To
nije slika u mojoj glavi – čudovište u mojim snovima. Bila sam toliko
uplašena da će se vratiti i opet me ozlijediti. Bila sam ljuta jer sam
pretpostavila da je imao dobar život. Mnogo prijatelja. Možda obitelj. Ali
on je jednako jadan kao i ja.“
„Ti nisi jadna,“ odmah kažem, s jasnom iritacijom u tonu. To je jedna
od stvari koju najviše mrzim. Gledanje žena kako dolaze na satove
samoobrane i vidjeti kako neke od njih nemaju više samopoštovanja. Dio
mog posla je pomoći im da ga vrate.
„Ustani,“ zahtijevam. Hvatam je za ruke i vučem je na noge. Povučem
je u sredinu dnevne sobe i uhvatim joj obraze. „Nisi jadna,“ kažem još
jednom. Uspravim se i mrdam prstima prema njoj.
„Hajde.“
Obrve joj se zbunjeno skupljaju. „Što?“
„Udari me,“ objasnim. „Udari sve dijelove. Sjećaš li ih se?“
„Sjećam se, ali neću te udariti.“
 Prljavo 2.
„Da, hoćeš i evo zašto...“ uhvatim njezin pogled i držim ga. „Ako
Garrett ili Bates ili bilo koji drugi tip krene za tobom, ti ćeš istući njihovu
jebenu guzicu. Znati ćeš točno gdje udariti. Koliko jako udariti. Koja se
pozicija najbolje funkcionira. Znati ćeš kako ih ubiti. Dokazat ćeš njima,
a i sebi, da nisi jadna. Pokazat ćeš im kako su oni bezvrijedni.“ Mičem
glavom s jedne na drugu stranu, ispruživši vrat i jednom pljesnuvši
rukama. „Sada me udari.“
Rocky odmahne glavom i okreće oči istodobno, ali se smješka. Stavlja
svoje ruke na bokove, proučavajući me kritički. Ostajem savršeno miran,
ostavljajući joj da odluči gdje želi spustiti udarac. Ona korakne naprijed,
ruke skupljajući u šake. Zatvara prostor između nas, približavajući nas
prsa na prsa, a onda pritišće usne na moje.
 Prljavo 2.

Rocky
Link se ne miče kad ga poljubim. On to ne prihvaća, on to ne zaustavlja.
Ništa. Ne razumijem zašto se ne mogu kontrolirati s njim – zašto ga i
dalje guram na ovaj način. Svaki prijašnji put bili smo uhvaćeni u toplini
trenutka. To je bilo razumljivo. Ali sada, nemam opravdanje.
Osjećajući se glupo i nesmotreno, napravim jedan korak unatrag.
Linkove ruke drže mi vrat, sprečavajući me da se odmaknem dalje.
Pritisne čelo na moje, a disanje mu se ubrza.
„Žao mi je,“ promucam.
On odmahuje glavom protiv moje. „Želim te poljubiti. Želim da okus
tvojih usana bude označen mojim jezikom. Samo još nisam spreman.“
Još.
Još, podrazumijeva da će doći vrijeme, samo to nije sada.
I ja mogu živjeti s tim.

Probudim se na zujanje. Tiho, dosadno, i uporno zujanje. Link se

pomiče pored mene i udari po noćnom ormariću.
„Da?“ progunđa u mobitel.
„Što?“
„Kako ste dobili ovaj broj?“
„Nemam komentara,“ sikće prije nego što zalupi telefonom. Sjedne
spustivši noge na pod.
 Prljavo 2.
„Jesi dobro?“ pitam. Posegnem za njim, ali se zaustavim prije nego ga
dodirnem. Moje oči prelaze njegovim leđima, brojeći ožiljke.
„Jebeni novinar.“ Prelazi rukama iznad glave. „Jebem ti.“
Sjednem i prebacim se na njegovu stranu kreveta. Pritisnem se na
njegova leđa i poljubim mu vrat. Njegova koža je topla, poziva me da se
privijem bliže.
Osjećam da mu se leđa pomiču dok udiše duboko i izdiše polako.
„Sviđa mi se osjećaj tvojeg golog tijela uz moje.“ Gleda me preko ramena.
„Ostanimo ovako cijeli dan. Odjeća nije dopuštena.“
„Mislila sam da želiš raditi na samoobrani?“ Podsjećam ga dok spuštam
još više poljubaca na njegovo rame.
„Ne trebamo odjeću za to.“ On se okreće, puzeći preko mene. Stavim
noge oko njegovog struka, približavajući ga bliže i prelazeći palcem preko
njegove čeljusti. Bila bih sasvim sretna da me opustoši da nije tuge toliko
očigledne u njegovim očima.
„Tko je bio na telefonu?“ šapnem.
On oklijeva, gurajući svoj nos na stranu mog vrata. Laktovi mu se
saviju, približavajući se, i on zakopa lice u moju kosu. „Mora da se saznalo
da je Morrison imao članke o Liv i meni kad se ubio. Zvao je novinar koji
je želio izjavu od mene. To sve samo otežava.“
Ne očekujem da će ponuditi više, ali nastavlja, glas mu je nizak šum.
„Gubitak Olivije me uništio. Značila mi je više od bilo čega ili bilo koga
drugog na svijetu. Ali za ove novinare ona je samo stari slučaj. Samo ime
na stranici. Lijepo lice i tragična priča koja se prodaje.“
Ne mogu podnijeti agoniju u njegovu glasu. Zagrlim ga pokušavajući
mu pritiskom ruku prenijeti koliko mi je žao zbog njegovog gubitka.
„Umoran sam od samog postojanja, Rocky. Želim ponovo živjeti. Želim.
Ali ne znam kako to učiniti bez nje.“
„Nastavi postojati dok ne napraviš život za sebe. Volio si je – još je
uvijek voliš – ali ti si više od dečka koji je samo preživio. Ako mi dopustiš,
pomoći ću ti da to shvatiš. A možda i ti možeš pomoći meni. Mora
postojati nešto više za mene od alkohola i barskih toaleta.“
 Prljavo 2.
On podigne glavu i zagleda se u mene. „Sviđaš mi se. Puno. Ali ja nisam
tvoje sretno 'do kraja života'. Želim da to znaš. Čak i kad bih želio da
budem nešto više za tebe, mislim da nisam za to sposoban.“
Odmahnem glavom, žalosno se nasmiješivši. „Ljudi poput nas nemaju
sretan kraj. Samo dobijemo kraj. Ali možemo iskoristiti to vrijeme koje
imamo. Zbog tebe se osjećam dobro i to mi je dovoljno.“
Ono što mu ne kažem – što ne mogu reći – je to da mislim kako bih se
mogla zaljubiti u njega. Ako je ikada postojao čovjek koji bi mogao
ukrasti moje srce, to je on. Činjenica da ja za njega nikada neću biti takva
boli više nego što sam mislila.
Uvlači se u mene i savršeno si odgovaramo. Da mogu zamrznuti
vrijeme, ostala bih u ovom trenutku. Čak i među nepoznatim, tugom i boli,
ovo je mjesto gdje želim biti. Sa Linkom. Zauvijek.
 Prljavo 2.

Link
Izuzev poziva novinara, jučer je bio prilično dobar dan. Rocky i ja smo
ostali u krevetu cijeli dan. Što više vremena provodim s njom, više
vremena želim. Svaki trenutak sam sretan s njenim utezima na mojim
ramenima.
Ne želim pustiti Livie. Kako da se oprostim od žene koju sam volio
tako dugo?
Ali nisam spreman pustiti ni Rocky.
I iznad svega, Bates je još uvijek tamo negdje.
Te su mi misli prolazile kroz glavu od trenutka kad sam se probudio
dok nismo došli u teretanu. Podignem raspored i pogledam popis mojih
klijenata za taj dan, pokušavajući se usredotočiti na nešto drugo, pa čak
i za kratko vrijeme.
Rocky sjedne za stol i ja je uhvatim za konjski rep, povlačeći joj glavu
unatrag kako bih joj kliznuo poljubac preko čela. „Bit ću ovdje cijeli dan,“
podsjećam je.
„A onda ćeš me se riješiti dok ideš u bar.“
Ne odgovaram na to. Ne osjećam se ugodno ostaviti je samu dok ja
sjedim u baru čekajući da se Bates pojavi, ali nema šanse da ću je povesti
sa sobom.
Ona počne raditi na računalu a ja izađem kako bih se susreo sa svojim
prvim klijentom. Zaustavljam se kod pulta kako bih zgrabio nekoliko
ručnika i primjećujem otvorene današnje novine. Mlađa verzija mog lica
gleda u mene. Uz moju fotografiju je Livijina slika sa mature. Dvaput
pročitam naslov prije nego što podignem novine.
 Prljavo 2.
Presavijem ih i bacim u kantu za smeće. Pogledam po prostoriji,
pitajući se tko ih je donio i tko bi ih ostavio ovako. Vrata se otvore i Lea
žurno uđe, držeći kaput blizu brade. Otkad je znam, ona nikad nije ušla u
teretanu. Niti jednom.
„Moram razgovarati s tobom,“ kaže ona bez daha, hvatajući me za
ruku, „nasamo.“
Ruka joj je hladna na mojoj koži. Ona se nekontrolirano trese dok je
vodim otraga do ureda. Rocky podigne pogled s posla dok prolazimo kroz
vrata. Oči joj se fokusiraju na Leine ruke koje me čvrsto stežu.
„Što se događa?“ pitam Leu.
Ona guta s poteškoćom i spusti ruku, konačno me oslobađajući. „Kad
sam jutros odlazila na posao čekao me jedan čovjek,“ započinje. Pogled
joj se odbije po sobi.
„Koji čovjek? Tko?“
„Rekao je da ćeš znati,“ rekla je, okrenuvši se prema Rocky. „Bio je
naslonjen na moj auto i čekao me. Rekao mi je da kažem Linkovoj novoj
curi da mu nedostaje njegova slatka kaubojka. Izvadio je nož iz bočne
strane čizme i dotaknuo vrh šešira s njim, kao pozdrav, a zatim otišao.“
Ona se okreće meni sa široko otvorenim očima. „U što si me uvalio, Link?“
„Njegov šešir,“ Rocky se guši. Lice joj je blijedo, a koljeno joj mahnito
odskakuje. „Je li to bio kaubojski šešir?“
Lea potvrdno kimne.
„Kauboj.“
Pokušavam zadržati bijes, ali osjećam se poput vulkana spremnog za
eksploziju. Neću samo ubiti Batesa, ja ću ga jebeno rasporiti.
„Da li te dirao? Prijetio ti na bilo koji način?“ upitam Leu.
Ona zatrese glavom. „Ne. Samo me prestrašio.“
„Kako je izgledao nož?“ već znam, ali želim da ona to potvrdi.
Lea drži ruke udaljene nekoliko centimetara. Primjećujem da se tresu.
„Bio je otprilike ovako dug. Oštar. A kraj je zavrnut prema gore.“
„Poput noža za deranje?“
 Prljavo 2.
„Mogao bi biti.“ A onda gledam kako se shvaćanje širi njezinim licem.
„To je on? Čovjek koji te ubo? koji je ubio –“
„Da,“ prekinem je. „Postoji li mjesto gdje se možeš pritajiti? Možeš
ostati kod mene, ali mislim da ste u ovom trenutku obje sigurnije negdje
drugdje.“
Stavljam ruku na zid za podršku. On zna za Leu. Zna za Rocky. On me
sigurno promatra.
Uši mi se ispune zvukom vode kako teče. Glava mi se čini lagana. On
me jebeno gledao. Koliko dugo? Koliko je dugo tako blizu? Koliko dugo sam
bio nesvjestan?
Otvorim vrata, zalupivši ih u zid i krenem ravno prema košu za
otpatke. Izvadim novine i staviti ih pod ruku, a zatim krenem prema
vratima. Možda ne znam gdje pronaći Batesa, ali znam jednu osobu koja
najvjerojatnije zna.
Konačno imam svoj razlog da se riješim Gregory-a Anthonya. Obitelj
ili ne – odat će Batesa ili neće poživjeti da vidi rođenje svog djeteta. Ovo
završava danas.
 Prljavo 2.

Link
„LINK.“
Zastanem s rukom na vratima. Moja ljutnja je stvarna. Osjećam kako
teče kroz moje vene i lupa u mojoj glavi. Mogu to vidjeti u drhtanju mojih
prstiju, uništavajući novine u ruci. Mogu to čuti u grčevitoj statičkoj igri
unutar mojih bubnjića.
Mogu ga namirisati.
Mogu ga osjetiti.
Taj jebeni gad me promatrao. Bates je otišao za Rocky. Pojavio se kod
Leine kuće. I nakon onoga što je učinio meni i Liv, moram ga ubiti.
Polagano. I Anthony će mi reći gdje ga mogu naći ili mu se može pridružiti.
Rocky misli da me može zaustaviti. Smiriti me. Učiniti da ponovno
razmislim o tome. Ali ne može. Nitko ne može. Prošao sam točku s koje
nema povratka. Moram to učiniti. Zar to ne vidi? Zar ne može to
razumjeti? Neću dopustiti da pati istom sudbinom kao Liv.
Otvorim vrata i nastavim hodati bez osvrtanja. Ako pogledam u Rocky
- ako ponovno ugledam strah na njezinom licu - ne znam hoću li imati snage
zaustaviti se kad budem imao Anthonyja. Mogao bih ga prebiti na mrtvo
ime prije no što dobijem informacije od njega.
„Link,” Rocky dahne, a ruka joj se stegne oko mog bicepsa.
„Ne pokušavaj me zaustaviti, Rock,” kažem kroz stisnute zube.
„Napravit ću to.“
„Ne pokušavam te zaustaviti. Želim ići s tobom.“
Moj ravnomjeran hod se usporava. Zaustavio sam se samo nekoliko
koraka od automobila, a pogled mi je kliznuo prema njenom. Suzim oči od
bijesa koji kipi. „KURAC ideš.“ Moji se prsti stisnu u šake čvrste poput
stijene. „Vrati svoju guzicu natrag u teretanu s Augiem i Joeom. I ostani
tamo.“
„Ako ti ideš, idem i ja,“ kaže ona.
 Prljavo 2.
Zakoračim u njezin osobni prostor i gurnem je natrag prsima.
Pokažem prstom preko njenog ramena prema teretani gdje Lea stoji,
čeka. „Vrati se unutra, Rocky. Odmah.“
Ona podigne bradu, a pogled joj susreće moj, ne dotaknuta mojom
očitom ljutnjom. „Ako ti ideš-idem i ja,” ona ponavlja.
Posljednje što ću učiniti jest dopustiti joj da me prati u kuću čovjeka
koji je silovao i ubio moju djevojku. Ne znam koji kurac ona misli, ali to
se neće dogoditi. Već me ubija sama pomisao da je udahnula isti zrak kao
Bates. Neću je voljno odvesti kod Anthonya.
U jednom kontinuiranom potezu zgrabim je i prebacim lako preko
ramena. Jednu solidnu šokiranu sekundu ona šuti, a onda joj niz psovki
počinje izlaziti iz usta. Odmah me pokušava udariti, ali uhvatim joj noge,
pričvrstivši ih ispod koljena, i zadržavajući je mirnom. Znam da je bijesna
na mene. Ali radije bih da je nadrkana i živa od alternative.
„Spusti me dolje, Linken!” ona sikće. Slijedi bijesno režanje. Njezina
male šake uzaludno udaraju po mojim leđima. Da sam trenutno u bilo
kojem drugom razmišljanju vjerojatno bih se nasmijao.
„Ti ne ideš sa mnom,” izjavljujem čvrsto. „Ostaješ ovdje, gdje si
sigurna i gdje se ne moram se brinuti za tebe.“
Dok se približavam vratima, Rocky se uspravi dok ne bude gotovo
ravna i udari me laktom u stranu vrata. Od udarca posrnem na stranu,
popustivši stisak na njenim nogama i gotovo je ispustivši.
E to je bio dobar udarac -čvrst i moćan. Boli kao vrag i ponosan sam
na nju – obraćala je pozornost na satu. Ali još uvijek ne ide sa mnom.
Uz konačni udarac, ona klizi iz moje ruke. I premda brzo posegnem za
njom s lakoćom sklizne pored mene. „Jebote,” dišem, trljajući vrat.
Siguran sam da se samo pokušavala osloboditi - ne povrijediti me - ali
prokleto boli. Suosjećam s bilo kim koga želi povrijediti.
Ali opet, ona dalje ne ide.
Rocky kruži ispred mene sa samozadovoljnim osmijehom, s rukama na
bokovima. „Mogu se brinuti o sebi.” Podigne obrvu kako bi to jasno dala
do znanja. „A mogu te i zadržavati cijeli dan tako da je bolje da mi
dopustiš da pođem s tobom.“
Da me nije briga za nju, to bi funkcioniralo. Poveo bih je sa sobom
samo zbog jednostavne činjenice da bi bilo lakše.
„Dobro,” kažem. Okrenem se na peti i krenem prema autu. Ona požuri
do suvozačeve strane, trzajući ručku vrata dok otključam svoja vrata i
 Prljavo 2.
sjedam na svoje sjedalo. Stavim ključ u bravu, pokrećući motor, a Rocky
još jednom potegne ručku.
Da mi nije stalo do nje, sad bi bio trenutak kad bih se nagnuo i otvorio
njena vrata.
Gledam je u oči bez isprike u mojima.
Njena obrva se trgne, i vidim trenutak kad je shvatila. U toj sekundi
shvati da nemam namjeru prihvatiti njene smiješne zahtjeve. Ona zuri u
mene kroz prozor rukom udarajući po staklu.
Vraćam joj njen prijašnji osmijeh i odvezem se.
 Prljavo 2.

Rocky
Taj kurvin sin me ostavio.
Stojim ovdje na svom praznom parkirnom mjestu nekoliko sekundi,
zapanjena i ljuta. Toliko sam bijesna da sve što mogu učiniti je gledati
kako mu auto skreće iza ugla.
On me jebeno ostavio.
Gledam preko ramena u Leu. Ona je na vratima gledajući kako Link
nestaje.
„Gdje ti je auto?” upitam.
Ona zakorači na parkiralište i kima glavom prema malom srebrnom
Volkswagenu. Auto je potpuno nov. Elegantan i lijep. Savršeno joj
pristaje.
„Požuri,” ljutim se mašući joj. „Ne želim ga izgubiti.“
Lea podigne čelo. „Nisam uključena u ovo - i ne želim biti.“ Popravlja
torbicu preko ramena i udara petama po pločniku dok žustro ne stane na
vozačevoj strani. „Ne poznaješ me - ono što sam proživjela. Bilo je
previše nasilja u mom životu. Neću slijediti ubojicu. Čak ni za Linka.“
Neću i njoj dopustiti da me ostavi iza sebe. Otvorim vrata i kliznem
pored nje.
„Slijedi ga,” zahtijevam. „Kad dođemo tamo kamo ide, možeš otići, ali
moram ostati s njim. Moram se pobrinuti da je dobro.“ Odmahnem glavom
i gledam kroz prozor kao da će se on iznenada ponovno pojaviti. „Prošli
put je jedva preživio ove ljude.“
Osjećam težinu Leinog pogleda. Okrećem se kako bih susrela njen
pogled. Ona me promatra sa svojim velikim zelenim očima, ne radeći ništa,
i to samo pojačava moj bijes. Otimam joj ključeve iz ruke i stavljam ih u
bravu, paleći auto sama. Ako je Link stao na crveno, vjerojatno ga možemo
sustići. Ne mogu gubiti više vremena.
„Ako te moram izbaciti iz vlastitog automobila, napravit ću to,” kažem
kroz zube.
 Prljavo 2.
„Stalo ti je do njega,“ mrmlja i izlazi s autom na cestu.
Rastreseno sliježem, tražeći tragove kuda je Link mogao otići. Kako
se osjećam, sad nije važno. A ruku na srce, to se nje prokleto ne tiče.
Grizem nokat, a tijelo mi je puno negativne energije. Koljeno mi
poskakuje, a srce tuče. Ja još uvijek ne mogu vjerovati da me tako
ostavio. Uvijek se pravi da je pametan, ne stavljajući se u opasne
situacije, štiteći sve ostale. No, očito ništa od toga se ne bi trebalo
primijeniti na njemu. Što ga to čini iznad vlastitih pravila? Dvoje je bolje
od jednog- njegove riječi. Trebala bih biti s njim.
Kad ga nađem - nakon što se uvjerim da je dobro, prebit ću ga. Što je
on mislio da ću učiniti? Samo sjediti u teretani kao dobra djevojčica i
pričekati da se ubije?
Ja ne mogu stajati mirno i svjesno dopustiti da to učini sam. Ja
samo...
Ne mogu.
Od pomisli na svijet bez Linka srce me zaboli. Dovoljno je teško
živjeti ovaj život. Ja mislim da ne mogu živjeti bez njega u mom životu.
„Je li to on?” Pita Lea. Sjednem naprijed, odmarajući ruku na ploči s
instrumentima dok slijedim njezin pogled. Moje oči prelaze po svakom
vozilu. Konačno, jedan blok dalje vidim da je Linkov automobil skrenuo
desno.
„Da. Požuri. Požuri se prije nego što ga opet izgubimo.“
„Ne mogu ići brže od automobila ispred mene,“ kaže ravnodušno.
„Izvadi moj mobitel iz torbice i nazovi 911.“
Koliko god to bilo primamljivo, davno sam naučila da policajci nisu
uvijek u mogućnosti pomoći. „Link ide za tim momcima da ih ubije Lea, a
ne da se tuku u uličici Ako pozovemo policajce, on će ići u zatvor a ovi
momci će opet biti slobodni.“
„Bolje zatvor nego pogrebni dom,“ kaže.
„To je ono što je čekao otkad je Olivia umrla. Misliš li da je bolje da
ode u zatvor?“
Njezine oči bježe u stranu, pogledavajući me. „Da.“
„Ne shvaćaš.“
Ona okreće očima. „Nemaš pojma koliko shvaćam. Ali Link ne može
uspjeti sam protiv dvojice tih momaka. Ubiti će ga.“
Odmaknem pogled, usredotočivši se na automobile izvan prozora.
„Zato ima mene,“ mrmljam. „Neću im dopustiti da ga povrijede.“
 Prljavo 2.
Možda ne mislim jasno. Možda sam previše sigurna u sebe. Možda sam
samo naivna. Ali ne mogu si pomoći kad vjerujem da smo Link i ja zajedno
snaga s kojom treba računati.
I iskreno, nemam što izgubiti.
„Ti si luda,” kaže Lea. „Oboje ste ludi.“
„Nemoj prizivati ludilo. To bi moglo biti naša jedina prednost.”
 Prljavo 2.

Link
Nisam vidio niti razgovarao s Olivijinim roditeljima otkada su me došli
posjetiti dok sam bio u bolnici nakon napada. Nemam isprike za to osim
što nisam mogao podnijeti da ih pogledam u oči. K vragu, nisam mogao
podnijeti da ih pogledam - točka.
Nisam mogao podnijeti da vidim Olivijine svijetlo plave oči na
majčinom licu.
Nisam mogao podnjeti snagu da gledam bradu njenog oca - toliko
sličnu njenoj - kako drhti od boli.
I nisam mogao podnijeti činjenicu da je to bila moja greška. Moja je
greška što je Livie nestala. Moja greška jer je nikad neću moći pogledati
u oči ili držati je ponovno u naručju. Moja greška što se njeni roditelji
nisu mogli oprostiti.
Agonija koju sam osjećao – koju i dalje svakodnevno osjećam – nije
ništa u usporedbi s onim s čim su njezini roditelji prisiljeni živjeti. Ne
mogu zamisliti koliko usnama njezinog oca nedostaje ljubiti čelo svoje
jedine kćeri. Ili kako pate ruke njezine majke, jer više ne mogu milovati
njen obraz.
Roditelj ne bi trebao nadživjeti svoje dijete.
I to je moja greška.
Zato što nisam bio dovoljno jak. Dovoljno pametan. Dovoljno mudar.
Trebao sam je zaštititi. Bio je to moj posao. Trebao sam je spasiti.
Trebao sam...
Trebao sam umrijeti te noći.
Ja sam trebao biti taj koji će umrijeti.
Ne znam zašto nisam. Možda me Bog nije želio. Možda nisam bio
dovoljno dobar. Možda je samo želio još jednog anđela.
Bez obzira na razlog - bez obzira na svrhu - neću dopustiti da se to
ponovi. Neću dopustiti da druga žena napusti ovaj planet prerano.
 Prljavo 2.
Oduzeta roditeljima. Oduzeta meni. Ako treba, umrijet ću da zaštitim
Rocky.
Bez obzira koliko me podsjeća na Liv ili koliko su slične njihove
prošlosti – samo ću toliko dopustiti da njihovi putevi budu paralelni.
Ne sjećam se ni jedne sekunde vožnje do Anthonyjeve agencije za
osiguranje. Sve što znam je da sam ovdje, parkirao auto i da sam krenuo
prema vratima s namjerom.
Recepcionerka sjedi na recepciji, baš kao i zadnji put kad sam bio
ovdje kada sam dogovarao sastanak s njenim šefom koji nisam imao
namjeru imati. Prepoznavanje pređe njenim licem - vjerojatno se
sjećajući kako sam joj dao lažno ime i broj. Prođem pored nje bez
oklijevanja.
„Gospodine,” zazove me. „Ne možete ući tamo bez dogovorenog
sastanka.“
Zanemarim je, pretražujući vrata dok ne pročitam Anthonyjevo ime
na natpisnoj pločici. Sve ostalo izblijedi. Moj pogled se suzi, fokusirajući
se na slova - tako jednostavna i nedužna - i ja se izgubim.
Izgubim kontrolu.
Otvaram vrata u naletu, udarajući ih u zid s bučnim praskom. Uđem
unutra, gledajući po praznoj sobi.
„Pozvat ću policiju,” kaže recepcionarka. Njezine riječi dršću kroz
usne, i imaju malo utjecaja na mene.
Polako okrenem glavu, gledajući u nju preko ramena. Moji prsti bole
koliko sam ih jako stisnuo. Novine se čujno zgužvaju. Pokušavam udahnuti
umirujući dah, ali su mi prsa previše stegnuta - pluća su mi stisnuta
gorčinom.
„Gdje je on?” bijesno upitam.
Ona zuri u mene, otvarajući i zatvarajući usta poput ribe. Odmahne
glavom, nesigurna kako da odgovori.
„U redu je, Amy,” kaže čovjek. Moj pogled se pomakne, locirajući glas.
Anthony stoji nekoliko koraka iza nje, držeći smirene ruke ispružene. Oči
mu se spuste na moje ruke, a onda se podignu kako bi susrele moj pogled.
„Sve je u redu,“ ponovi on, a glas mu se spušta u šapat i mislim da više ne
razgovara s njom.
„Da- da nazovem policiju?” Amy muca.
 Prljavo 2.
„NE. Ne,“ kaže Anthony, a pogled mu pređe s mene na Amy i natrag.
„Sve je u redu. Samo ću izaći na neko vrijeme. Otkažite moje sastanke
za danas.“
Amy oklijeva, neuvjerena da nisam prijetnja. To otrijezni moju srdžbu
dovoljno da jasna misao prođe kroz moju glavu. Ne bih to trebao raditi
ovdje. Postoje svjedoci. Ljudi koji me mogu prijaviti. Zaustaviti me.
„Van!” Zarežim.
Anthonyjeve oči ponovno skeniraju papir u mojoj ruci. Ukočeno kimne,
okrećući se na peti. Slijedim ga niz hodnik i van na recepciju. Amy me
promatra dok stoji iza stola. Siguran sam da joj izgledam kao manijak,
dolazeći ovdje i udarajući vrata njezinog šefa.
Kad bi samo znala kakav je stvarno njen šef - što je učinio. Kad bi
znala čemu sam svjedočio - što sam izgubio - ne bi me tako gledala.
Nisam ja negativac.
Ja sam ono što je ostalo nakon što sam završio sa lošim momokom.
Anthony se zaustavlja pred vratima. Razumijem njegovu neodlučnost.
Nema pojma što mu sudbina sprema kad izađe van. Nalazim neko
zadovoljstvo u njegovom strahu, ali ni približno dovoljno. On nikada neće
znati teror s kojim se Livie suočila. Horor kroz koji sam ja prošao.
Uz ovu posljednju misao, odlučim točno gdje ga želim odvesti. Jedino
mjesto koje bi ga moglo malo približiti agoniji s kojom sam se suočio.
Vodim Anthonyja natrag u njegov dom. Sa njegovom suprugom i
kćeri.
 Prljavo 2.

Rocky
Lea se udaljava prije nego sam uspjela zatvoriti vrata automobila.
Sama se zalupe dok ona odlazi sa parkirališta. Još uvijek gledam u njena
stražnja svjetla kad začujem poznati Linkov glas.
„Što dovraga radiš ovdje?“
Okrenem se, i susretnem se licem u lice s tamnokosim muškarcem. Oči
su mu široke, a čelo mu je orošenom znojem. Iza njega, Link me gleda s
više bijesa nego što sam mislila da je sposoban.
„Slijedile smo vas.“
Čovjek ispred Linka glasno proguta. Adamova jabučica mu je izbočena
kao da je progutao kamen.
„Mi?” Link pita, pogledom prelazeći po parkingu.
„Lea me dovela.“
Oči mi se vrate na čovjeka. Prepoznajem ga sa Linkove slike. Znam da
je on jedan od muškaraca koji su ga povrijedili. Ne, ovo je jedan od tipova
koji su ga pokušali ubiti. Onaj koji je ubio Oliviju-nakon što ju je silovao.
Sada kad sam ovdje i vidim Linka svojim očima – i vidim da je dobro,
napokon shvaćam opasnost na koju me pokušao upozoriti. To pojačava moj
puls, na što mi srce tupo udara o rebra.
Ali ja se ne bojim. Ne posve. Ne koliko bih se trebala. Ne znam je li
to zato jer je Link ovdje pa znam da nikad neće dopustiti da mi ovaj
čovjek naudi ili zato što sam odlučila zaštititi Linka na isti način. Ili
možda zbog toga što ovaj čovjek ne izgleda kao hladnokrvni ubojica. On
izgleda slab. Umoran. Prestrašen.
I iako izgleda prestravljeno, on nije zadržan na bilo koji način. Postoji
dobar razmak između dva čovjeka. Nema pištolj uperenog u njegova leđa.
Nema noža. To je gotovo kao da je odabrao ostati. Da se suoči sa svojom
sudbinom.
„Ona te ostavila?” Link izgovori. „Samo te ostavila ovdje?“
„Ne želi biti uključena.“
 Prljavo 2.
„Ni ti ne bi trebala biti uključena.“
„Već jesam.“
Zadržavam njegov pogled i odbijam odustati. Već sam došla ovako
daleko. I kauboj me također traži. Imam isto toliko za izgubiti u ovoj
situaciji kao i on. Ali znam da on to neće vidjeti na taj način.
Ako me želi tretirati kao bespomoćnu ženu, onda ću djelovati kao
takva.
„Sigurnija sam s tobom, Link. Kauboj je još uvijek tamo. Nemoj me
više ostaviti samu.“
Link odmahuje glavom, sužavajući oči kao da je zgrožen sa mnom.
„Ulazi u jebeni auto.“ Izvlači svoje ključeve iz džepa i baci mi ih. „Možeš
voziti,” dodaje on.
Ulazim i zavežem pojas bez riječi, ali dok pokušavam pronaći pravi
ključ, ne mogu ne zapitati se jesam li se upravo učinila suučesnicom u
ubojstvu koje će se uskoro dogoditi.
„Ulazi, Anthony.“
„Gdje idemo?“ upita Anthony.
„Ulazi.“
Gledam u retrovizor dok obojica klize na stražnje sjedalo. Link
susreće moj pogled u ogledalu.
„Skreni lijevo. Na drugom semaforu skreni desno.“
Napravim kako kaže, ali pogled mi se opet vraća na zrcalo, gledajući
oba muškarca.
„Kamo idemo?” Anthony opet pita. Link ne odgovara. Umjesto toga
gleda ga smrknuto s jedva kontroliranim bijesom.
Ne skidajući pogled s čovjeka koji je pored njega, Link mi naređuje
da sljedeće skrenem lijevo. S ovom posljednjom uputom, Anthony
konačno shvaća kamo idemo, jer počne glasno plakati.
„Molim te. Ne. Molim te.“
„Začepi!“ Link zareži. Onda mi se obrati, „Uđi na prilaz s crtežima od
krede.“
„NE. Molim te. Ići ću gdje god želiš. Učinit ću što god želiš. Samo
nemoj to napraviti ispred moje obitelji.“
Ostajem bez daha dok shvaćam da govori meni. Naši se pogledi
susretnu u zrcalu i ja očitavam užas urezan na njegovom licu.
 Prljavo 2.
„Molim te. Moja kći -“ Anthony se baca gornjim dijelom tijela preko
sjedala, posežući za upravljačem. Okrene ga na stranu, uzrokujući da
skrenemo na pločnik i zakačimo dio grmlja.
Link povuče Anthonya natrag za košulju, udarivši ga šakom u obraz.
Ispravim auto, skrećući natrag na ulicu baš kad se pakao oslobodi na
stražnjem sjedalu. Zaustavim se parkirajući.
Anthony koji se mirno pokorio je nestao i sada je zamijenjen
čovjekom koji se agresivno bori da obrani svoju obitelj. Padaju divlji
udarci i leteći laktovi. Oba muškarca se napadaju nemilosrdnom žestinom
koju nikad prije nisam vidjela.
Što strah može učiniti osobi je zastrašujuće.
Anthony udari Linka takvim udarcem da mu glava udara u prozor.
Gledam kako staklo puca poput velike, paukove mreže. Link izgleda
ošamućen dok stavlja svoje ruke na obje strane Anthonya, gotovo kao da
ga grli.
Anthony se izvlači iz zagrljaja, okrenuvši ga i umjesto toga spaja
Linkove ruke. Posegnem preko sjedala, pokušavajući ih razdvojiti dok
nastavljaju držati jedan drugoga kako bi spriječili zadavanje udarca.
„Ne ovdje,” kaže Anthony. „Nećete se približiti mojoj obitelji.“
Oslobađa ruku, gurajući Linkovu glavu unatrag pod čudnim kutom, kao da
pokušava gurati njegovo lice kroz napuklo staklo.
„PRESTANITE!” vrisnem, gurajući Anthonyjeva ramena. Skupim ruke
u šake i počnem ga udarati u leđa. Uhvatim se za njegov vrat. Linkovo lice
postaje crveno dok se gura natrag prema njemu. Kao da dva zida
pokušavaju srušiti jedan drugoga.
Link pušta Anthonya, posegnuvši u džep. Iskoristivši prednost,
Anthony je u mogućnosti da zada još jedan udarac. Šakom udari u Linkovu
čeljust, poslavši mu lice ravno kroz prozor.
Potrebno mi je nekoliko trenutaka da shvatim zašto Link ne uzvraća.
Zašto dopušta da mu se krv tako lako prolije. Što je toliko važno u
njegovom džepu.
Slika prethodne noći kad je njegov nož ispao iz njegovih hlača
trenutak prije nego što je slika polagano poletjela na tlo ispuni moju glavu.
Stavim prste u Anthonyovu kosu, a onda se okrenem istovremeno ga
povlačeći za kosu, trznuvši njegovom glavom natrag i dajući Linku
posljednju sekundu koju treba da izvuče nož.
 Prljavo 2.
Imam jedan trenutak užasne jasnoće, nadajući se da Link zapravo ne
iskoristi nož.
Anthony se prestaje boriti kad se začuje zvuk otvaranje oštrice u
unutrašnjosti automobila.
Link omota prste oko Anthonyjeva grla, kimajući mi da mu pustim
kosu.
„Dati ću ti izbor koji ti meni nikada nisi dao,” Link kaže hladno.
„Surađuj i ti i tvoja obitelj ćete biti nepovrijeđeni. Nastavit se boriti, i
neću oklijevati ubiti tebe i sve koje voliš.“
 Prljavo 2.

Link
Rocky je zabijena u moja leđa dok čekamo da Anthony otključa vrata.
Polako ih otvori odmah pozivajući svoju ženu. Glas mu pukne s užasom nad
svakim slogom.
Ne mogu a da ne osjetim blago olakšanje kad nema odgovora.
Bez obzira koliko želim da se boji za život svoje obitelji - bez obzira
koliko želim da osjeti taj nepopustljiv teror - nikada ne bih učinio ništa
da naudim nevinoj ženi ili djetetu.
„Gdje su?” Pitam.
„Ne znam.“ Pokušava se okrenuti, ali uhvatim ga za rame, čvrsto
stišćući, upozoravajući ga da nastavi.
„Molim te. Ne uvlači moju obitelj u ovo. Oni nemaju nikakve veze s
mojom prošlošću. Emmi ima samo tri. Ona je nevina u svemu ovome.“
Gurnem ga naprijed. Znam što radi. Humanizira sebe - svoju obitelj.
To je sve uzalud. Nije ga bilo briga za Livinu nevinost. Uvijek ću ga vidjeti
samo kao monstruoznog ubojicu.
Počinjem ga voditi po kući, gledajući u svaku sobu kako bi potvrdio da
smo definitivno sami. Rocky mi je za leđima cijelo vrijeme, tiho me
slijedeći.
U hodniku, neposredno prije nego dođemo do posljednjih dvoje vrata,
Anthony se gurne natrag na mene, pokušavajući me izbaciti iz ravnoteže.
Jedno od prvih pravila u boksu - uvijek drži tijelo u čvrstoj ravnoteži.
Njegov trud je uzaludan. Gurnem ga u zid, podignuvši nož do njegovog
lica. Gledam ga kako procjenjuje svoje mogućnosti, pokušavajući utvrditi
može li mi oteti nož prije nego što imam vremena upotrijebiti ga. Osjećam
kako se zateže, njegovi mišići se napinju u očekivanju bilo kakvog pokreta
kojeg se sprema učiniti. Pritisnem vrh noža na kožu ispod njegovih očiju.
„Ja ne bih,” upozorim. „Neću oklijevati sljedeći put. I neću te više
podsjećati. Sljedeći put kad povučeš takav potez ubost ću te jebenom
oštricom u prsa i gledati kako krvariš.“
 Prljavo 2.
Ne odgovara, a ja to ni ne očekujem. Rocky proviri u posljednje dvije
sobe, dajući znak da je sve čisto, a ja vodim Anthonya natrag kroz hodnik
s oštricom čvrsto na njegovom grlu.
Ulazimo u kuhinju, a ja procijenim da je ovo mjesto dobro kao i bilo
koje drugo.
Vodeći Anthonyja do stola, izbacim stolicu i on sjedne, oslonivši glavu
na ruke. Prsti mu drhte dok ih steže u kosi. Čujem kako mu noge lupaju
brzi, tjeskobni ritam po popločanom podu. Vjerojatno broji sekunde dok
mu se žena ne vrati kući.
Izvučem stolac nasuprot njemu. Rocky odluči da ostane otraga i osloni
se na zid. Draže mi je da je tamo. Mrzim što je uopće ovdje. Da ona
svjedoči ovome. Svjedoči što ovo radim.
Nemam pojma što ona misli o meni u ovom trenutku, ali nadam se da
razumije zašto radim to što radim. Nadam se da razumije da nikada ne
bih povrijedio njegovu ženu i kćer.
„Sredio si sebi lijep život,“ kažem ležerno, pogledavajući sobu. Šareni
crteži su posloženi po hladnjaku koje drže turistički magneti. Čini se da
je Anthony puno putovao tijekom godina. Kanada, Meksiko i mnogo država
između njih.
Zgrabim jabuku iz zdjele s voćem koja se nalazi nasred velikog
drvenog stola i vrtim je u rukama.
„Čini se da ti dobro ide. Imaš lijepu ženu i dražesnu kćer.“
Anthonyjeva glava se trzne. Njegov pogled susreće moj, širom
otvorenih očiju u alarmu. Osjećam okrutni osmijeh koji se vuče na
uglovima mojih usta. To je ono što sam htio. Upravo ovo ovdje. Očajničku
spoznaju da nema izlaza. Sve što može je zapitati se što ću učiniti njemu
i obitelji koju toliko voli.
Naslonim laktove na stol, pritišćući grudi na rub. „Što misliš koliko će
tvoja žena biti iznenađena kad dođe kući?“
Trzne se od svake moje isprekidane riječi kao da ga svaka od njih
potuče sve više i više.
Jako udarim šakom o stol, zbog čega on poskoči. „Ovo je trebalo biti
MOJE.“
Odgurnem stolicu unatrag, udarajući u zid. „Ovo bi trebala biti moja
kuća.“ Udaram stolicu, koja pada na stranu. Sagnem se i podignem je,
gurnuvši je natrag prema stolu.
 Prljavo 2.
„Ovo bi trebala biti moja jebena stolica. Moj jebeni stol. MOJ
JEBENI ŽIVOT.“
Pokažem na frižider dok sve više i više gnjeva obavija moje srce. „Ne
zaslužuješ one slike - obojene s toliko obožavanja za ubojicu.“
Koraknem natrag do stola i stavim ruke na glatku, hladnu površinu. Jer
ako to ne napravim, znam da ću oviti prste oko njegovog vrata, stišćući
sve dok mu se život ne iscijedi.
„Uzeo si sve od mene,” dišem. „Sve.“
„Žao mi je,“ kaže Anthony. A jebi ga ako ne zvuči iskreno. Čujem mu
uzburkano žaljenje u glasu. Ali kakva mi je korist od njegovog žaljenja
sada? To ne mijenja ništa. Ne vraća je natrag niti briše posljednje četiri
godine.
„Reci mi gdje mogu naći Cartera Batesa,” zapovjedim.
Polako odmahuje glavom, kao da je zbunjen. „Nemam pojma. Jedini
kontakt koji sam imao s njim od te noći bilo je kad me on tražio. Ono što
je učinio te noći... Nikad nije trebalo otići toliko daleko...“
Zaustavljam ga prijetećim pogledom. Ne trebam to čuti. Ne mogu.
Svaki muškarac odgovoran za tu noć mi je dao neku verziju ove iste
izjave. To nije trebalo otići tako daleko.
„Koliko daleko je trebalo ići? Koliko daleko je bilo u redu u tvojoj
glavi? Tuči nas? Silovati moju djevojku? Je li ubadanje bilo previše?
Predaleko? Ili je to možda bilo kad si otišao, kupio bocu izbjeljivača i
vratio se na mjesto zločina da ga proliješ preko njenog beživotnog tijela.
Možda je to bilo kad ste svi otišli i ostavili nas mrtve.“
„U trenutku kad ste nas odlučili čekati, već je otišlo previše jebeno
daleko.“
„To je bio Carter. Sve je to bio Carter.“ On vuče krajeve svoje kose,
a zglobovi mu postaju bijeli. „On je bio taj koji te izbo. Izbo je tvoju
djevojku. On je bio taj koji je kupio izbjeljivač. On nas je natjerao da ga
prelijemo preko nje. Nismo to htjeli učiniti.“
Njegove oči streme prema Rocky kao da je mole da mu vjeruje. Da
razumije. Da suosjeća. Koraknem u stranu prepriječivši mu pogled.
„Nemoj je jebeno gledati.“
„Molim te, moraš mi vjerovati. Nisam želio biti dio toga. Nisam htio
nikoga ubiti.“
Molim te?
On nije želio biti dio toga?
 Prljavo 2.
Puknem.
Jedan trenutak, stojim ispred Rocky, skrivajući je od Anthonyjevog
pogleda, a sljedeći, stol leti u šank, a ruke su mi se stisnute u ovratniku
njegove košulje. Udaram ga u zid, a žbuka pada od siline udarca.
Povučem ga prema sebi, a onda opet udarim njime natrag. Glava mu
jako udara stvarajući tupi zvuk.
„Nije vas natjerao da je silujete, ti jebeno govno.“ Kliznem palcima
gore dok se ne nalaze na svakoj strani njegovog dušnika, i pritisnem. „Nije
vas natjerao da šetate slobodno sve ove godine. Nije vas natjerao da
šutite. Trebao si se predati. Ti bi trebao truliti u zatvoru.“
„Link,“ kaže Rocky s jasnom molbom u njezinom tonu. „Prestani.“
„Nisi bila tamo. Nisi vidjela što su napravili. Što je on učinio.“ Gušim
se riječima dok mi slike Olivije nadiru.
„Nisi ih čula kako se smiju,“ grubo kažem, tresući glavom dok mi suze
magle vid. „Smijali su joj se kad je vrištala. Kakva vrsta životinje nalazi
radost u zastrašivanju žene? On je uživao, Rocky. Ti ne razumiješ.
Njezine su usne drhtale. Bilo joj je hladno i bila je gola na ledenoj
podlozi.“ Prste gurnem dublje u njegovo tijelo. On me pokušava odgurnuti.
Vjerojatno je to već radio neko vrijeme, ali ja to jedva osjećam.
„Kad je Olivia posegnula za mnom - kad smo se posljednji put dotaknuli
- ovaj gad je razdvojio naše ruke. Nije nam čak ni to mogao dopustiti. A
onda je otkopčao svoje hlače. Znaš li koje je moje posljednje sjećanje
te noći?“ Pogledam u Anthonyjeve oči, sada crvene od prsnuća krvnih žila.
„Ti kako se penješ na vrh moje djevojke - žene koju sam volio svim
srcem – i siluješ je dok je cvilila molbe da prestanete.“
Pustim ga dopuštajući da padne na pod. On udiše, dašćući i zapuhujući
dok se bori za zrak.
„Reci mi kako da pronađem Batesa ili ćeš iz prve ruke shvatiti čemu
sam svjedočio te večeri.“ Pogledam ga, pazeći da čuje moje sljedeće
riječi. „Imaš ljupku ženu. Bilo bi šteta da bude kažnjena za tvoje
grijehe.“
 Prljavo 2.

Rocky
Vidjeti Linka ovako razbijenog probija mi srce na komadiće. Nikada
nisam gledala kako netko ovako ponovno proživljava svoju bol. Ali ja
osjećam svu njegovu tjeskobu.
„Kunem se,“ kaže Anthony, promuklim i prigušenim glasom „Nemam
pojma gdje je Carter. Nemam broj. Nemam adresu. Nikada ga nisam želio
potražiti. Ali ako mu daš vremena, on će me kontaktirati. Uvijek to
napravi.“
„Kako to misliš?“ Link zahtijeva.
Anthony trlja grlo, promatrajući Linka dok korača ispred njega.
„Pojavljuje se nasumično. Provjerava. Uvjerava se da držim usta
zatvorenima vezano za tu noć. Sad kad se Steve ubio – s njegovom slikom
u novinama i vezom s tobom sa tim člancima koje je čuvao - Carter će
doći po mene, podsjećajući me da zanemarim savjest s kojom bih se
mogao boriti.“
Link zuri u Anthonyja, razmišljajući o njegovim riječima.
Ne razumijem zvuk koji čujem dok Anthonyjevo lice ne problijedi i
oči mu se rašire od užasa.
Djevojčica doskakuće u kuhinju, pjevušeći u sebi. Njezine se cipele
zaustave dok joj oči gledaju nered koji je Link napravio u svom bijesu. A
onda pogleda svakoga od nas, jednog po jednog, a pogled joj konačno
slijeće na njenog oca, još uvijek ispruženog na podu. On podiže ruku kao
da je pokušava zgrabiti ili gurnuti daleko. Nisam sigurna koje od toga.
„Emma, jesi li skinula cipele?“ Žena koja može biti samo Anthonyjeva
žena dolazi iza ugla odmah nakon djevojčice, prebirajući po hrpi pošte u
ruci.
„NE!” Anthony vrišti. „BJEŽI“. On se podigne na noge i skoči prema
Linku.
Žena proguta iznenađen dah, ispustivši omotnice na pod. Slijepo
posegne za kćerkom, a drugom rukom zaštitnički obgrli trbuh.
 Prljavo 2.
Dok Anthony skače na njega, Linku podiže ruku u obrani. Čvrsta
duljina podlaktice povezuje se s Anthonyinom bradom, udarivši glasno u
njegove zube.
Link zgrabi Anthonyjev zglob, uvijajući ga dok muškarac ne padne na
koljena, a lice mu se izobliči od boli. Link ga udari, izvlačeći ponovno nož
iz džepa.
„Bethany,” Anthony kaže oprezno šljunčanog glasa. Oči mu brzo
trepere između njegove žene, njegove kćeri i Linka. „Uzmi Emmu i idi.
Izlazi odavde.“
Link se brzo kreće zakoračivši između Bethany i Emme. Srce mi jako
udara u prsima. Ne želim vjerovati da bi Link ikada povrijedio ijednu od
njih - ali nemam pojma koliko daleko će otići u ovom trenutku.
„Bethany,“ tiho će Link, „trebam da dođeš i sjedneš pokraj svog muža.
Sada.“ Stavlja ruku na Emmino rame, pazeći da majka vidi nož. Bethany
zavapi, radeći kako joj je rečeno.
„Molim vas, nemojte povrijediti moju djevojčicu,” moli između jecaja.
Emma počinje plakati, svjedočeći suzama njezine majke.
Želim pokriti uši. Želim zatvoriti oči - blokirati sve ovo. Želim biti bilo
gdje, osim ovdje. Ne mogu to učiniti. Ne mogu gledati Linka kako to čini.
Ne mogu ga promatrati kako muči ovu jadnu ženu i njezinu kćerku.
„Neću je povrijediti,” Link promrmlja. Moja glava se okrene prema
njemu jer mislim da razgovara sa mnom. Da je nekako pročitao moje misli.
Ali on bulji u Bethany, a lice mu je maska žaljenja. „Ne želim povrijediti
niti jednu od vas dvije.“
Sada smo na mrtvoj točki. Anthony i njegova obitelj nemaju pojma
što će Link učiniti - za što je sposoban - i to situaciju čini još lošijom.
Očajni ljudi rade lude stvari kako bi zaštitili svoje najmilije. A očajan
čovjek može učiniti čak i luđe stvari za osvetu.
„Ustani,” Link kaže Anthonyju. Riječi mu ne napuštaju usta prije nego
što Bethany ponovno plače.
Ja ne mogu to gledati. Nisam tako napravljena.
„Link,” dišem. „Postoji bolji način. Mora postojati.“
„Koji je drugi način, Rocky?“
Pogledam između muškaraca, a um mi se okreće. „Rekao je da će ga
Carter kontaktirati. Možemo pričekati da se to dogodi.“
Link zavrti glavom, a obrve mu se trzaju. „Stvarno misliš da će mi to
reći? Neće. On će reći Batesu. A Bates će doći po nas. Po tebe.“
 Prljavo 2.
Pokazujem na Bethany kojoj je kosa zalijepljena za lice, mokro od
suza dok gleda kćer, tako blizu, ali tako daleko. „Ako izađeš iz ove kuće
sa njenim mužem ili djetetom, ona će nazvati policiju. Koliko daleko ćeš
onda stići?“
Link sklopi oči. Prsa mu se brzo dižu i spuštaju. „On mora platiti za
ono što je učinio“. Glas mu je pun bijede i neodlučnosti. Moje srce krvari
za njega. Razumijem njegovu potrebu da kazni Anthonyja. Razumijem.
Osjećam to svaki dan za Garretta.
Ali, to nije način.
Gledam u Emmino slatko malo lice - koliko je prestravljena i znam da
to ne zaslužuje, bez obzira što je njen otac učinio. Link ide predaleko.
„Onda ga natjeraj da plati,” kažem. „Ali ne ovako.“ Gledam po
prostoriji sve upijajući. Mora postojati nešto drugo što možemo učiniti.
Moje oči susreću Bethanyjine. Ona poseže uzimajući Anthonyjevu ruku.
I sve o čemu mogu razmišljati je ono što mi je Link upravo rekao. Kako je
Anthony udaljio njegovu ruku od Olivije prije nego što ju je silovao. Kako
ih je razdvojio. Kako im je uskratio posljednju utjehu.
Spuštam bradu, kimajući Bethany. „Reci joj,” kažem sa sigurnošću.
„Reci joj što je njen suprug učinio tebi i Oliviji.“ Pogledam natrag na
Linka, susrećući njegov pogled. „Ne mogu se sjetiti gore kazne od načina
na koji će ga gledati ostatak života.“
 Prljavo 2.

Link
Količina užitka koju dobivam misleći o Anthonyjevoj supruzi koja se
povlači na njegov dodir gotovo je zastrašujuća. Već sam toliko
traumatizirao ovu ženu i njezino dijete, ali Rocky je u pravu. Prisiljavajući
ga da se suoči s onim što je učinio u obliku ženinog gađenja, mnogo je
bolja kazna od smrti. Morat će živjeti s time ostatak svog života.
„Obećavam da nitko neće nauditi ni tebi ni tvojoj kćeri,“ kažem
Bethany dok privlačim Emmu prema sebi. „Ali ono što ću ti reći nije
namijenjeno djetetovim ušima.“
„Ne.“ Bethany plače nesigurna u ono što ću učiniti. Moja crijeva se
okreću od njezinih molbi. Znam, u ovom trenutku, u njezinim očima, ja
sam čudovište.
„Rocky, odvedi Emmu u drugu sobu,“ kažem, a glas mi hrapav poput
brus papira. „Drži je tamo gdje je majka može vidjeti, ali uključi televizor
kako ne bi čula što ću reći.“
Rocky kimne, uzimajući Emmu brzo od mene. Iako ne bih trebao biti,
ipak sam zahvalan što je inzistirala da dođe sa mnom. Ovo je moglo otići
skroz drukčijim putem da nije došla.
Kleknem kako bih mogao gledati Bethanyjeve oči dok izlažem priču o
noći kad mi se svijet srušio. Želim da vidi moju bol. Želim da zna da je
svaka riječ koju kažem istinita.
„Molim te, nemoj,” Anthony moli. „Ja ću ići s tobom. Ja ću učiniti ono
što želiš. Naći ću Batesa. Samo nemoj... nemoj...“ On gleda svoju ženu,
očima divljim od straha.
„Ne čini to,” ponavlja on, a glas mu preuzima bijes.
Zatežem nož u mojoj ruci, odmarajući ruku na svojoj nozi i
podsjećajući ga na njegovu prisutnost. On se trza, gurajući leđa u zid.
Bethany razumljivo paničari zbog moje blizine, dašćući i plačući.
Ustajem, uzimajući je za ruku dok to činim. Podigao sam je na noge
što sam nježnije mogao dok se borila protiv mene. Ispravim stolicu
 Prljavo 2.
nekoliko koraka od Anthonyja i vodim je u nju. Uzimam još jednu i
smjestim je ispred nje, sjedajući.
„Upoznao sam i zaljubio u najljepšu djevojku na svijetu kad sam imao
petnaest godina.“ Pogledam u Anthonyja, upozoravajući ga da šuti. „Bio
sam tako zaljubljen. Olivia se zvala - ona je meni bila sve. Izgradio sam
svoj život oko nje. I možda sam previše računao na nju. Možda sam je
preduboko volio. Zato je dan kada je ubijena bio moj zadnji dan kada sam
bio sretan.“ Zastanem, znajući da se ovo nedavno promijenilo. Počeo sam
osjećati komadiće radosti u Rockynoj prisutnosti. Male komadiće
zadovoljstva i užitka. Nešto za što sam bio siguran da više nikada neću
znati. Ali to nije priča o kojoj sada govorim.
„Prije četiri godine, bio sam na drugoj godini studija. Livie je bila
brucoš.“ Slabašno se osmjehnem dok zamišljam njeno nasmijano lice.
„Upravo sam kupio zaručnički prsten - ja bih je pitao da se uda za mene
sljedeći vikend kad bi otišli kući za Božićne praznike. Ali nikada nisam
dobio priliku. Četiri muškarca su nam prišla nakon filma. Ti muškarci, oni
su nas tukli, izmjenjivali su se i opetovano silovali Livi i oboje su nas
ubadali iznova i iznova.“ Moj glas me izdaje na posljednjoj riječi. Nekoliko
sam puta ispričao ovu priču, ali danas je teško kao i prvi put.
Bethany bulji u mene, nesigurna što da misli. Ali mogu vidjeti da je
inteligentna žena. Vidim da zna gdje idem s ovim. Također mogu vidjeti
kako to ne želi vjerovati.
„Olivia je umrla. Ja nisam.“ Potresem glavu, još uvijek ne mogavši
shvatiti kako bi Bog mogao donijeti takvu odluku.
Gledam po sobi, locirajući novine koje sam donio sa sobom. Uzmem ih
i stavim u Betanyjevo krilo. Pokazujem na članak o Morrisonu.
„Prepoznaješ li ga?“
„Prestani,“ Anthony zareži.
Ignoriram ga, ponavljajući pitanje. „Prepoznaješ li ovog čovjeka?“
Bethany pogleda dolje, a bora joj se formira između obrva. „To je
Steve.“ Ona gleda u svog supruga, ali on to ne primjećuje. Glava mu je
ponovno u rukama, a oči su mu zagledane u pod, nesposobne da se suoče
sa suprugom.
„Ne razumijem,” ona šapće.
Ali znam da razumije.
Ponovno pokazujem. „Ovo je Olivia. Bila je prekrasna, zar ne?“
nastavljam, ne očekujući odgovor. „A ovo sam ja.“ Pokazujem posljednji
 Prljavo 2.
put na dio članka u kojem se objašnjava moguća veza između mog slučaja
i Steve Morrisona. Njezine oči prelaze preko riječi, preuzimajući ih i
upijajući ih poput otrova što i jesu.
„Steve je bio jedan od muškaraca te noći. Bio je jedan od četvorice,
Bethany. Znaš li Aarona Woodsa?“
Njezine oči poskoče susrećući se s mojima. Ona kima glavom, a glava
joj odskakuje.
„On je također bio jedan od muškaraca te noći. A Carter Bates? Znaš
li njega?“
Na trenutak se čini zbunjena, kao da ga pokušava smjestiti. Ona
pogleda u Anthonyja. „Upoznala sam ga jednom kad se prošle godine
pojavio na Emminoj rođendanskoj zabavi. Sjećam se samo zato što se
Greg jako razljutio.“
Kimnem. „On je također bio jedan od muškaraca te noći.“
Bethany ponovno počne plakati. Tihe suze teku joj niz obraze,
slijevajući se u mrlje na njezinoj košulji.
„Tvoj muž i njegovi prijatelji silovali su moju djevojku ispred mene.“
„Ne,“ kaže ona. „On to ne bi učinio. Ne bi mogao.“
Sjednem natrag u stolicu i usmjeravam pogled na Anthonyja. Nije čak
ni pokušao to poreći. No, Bethany tako očajnički želi vjerovati u njegovu
nevinost. On to ne zaslužuje.
„Nosio je crvenu Cleveland Indians kaput te noći. Sjećam se jer kad
sam ga pokušao odvući od moje djevojke, prsti su mi skliznuli sa glatkog
materijala.“ Nastavljam gledati u njega, čekajući da preuzme
odgovornost nad svojim postupcima.
„Da li ga još uvijek imaš?” Pitam. „Imaš li još uvijek kaput koji si nosio
dok si silovao moju djevojku?“
On podigne glavu polako i konačno pogleda svoju ženu. Ona strese
glavu, a usne joj drhte od prepoznavanja u suznim očima. Anthony čvrsto
stisne čeljust i pomakne pogled prema meni.
„Ne. Spalio sam ga prije nego što se Emma rodila.“
Sve u meni je potrebno da se ne bacim na njega. Umjesto toga, vratim
pozornost natrag na Bethany. Šok gađenja i nelagoda su vidljivi na njenom
licu čineći moj sljedeći dah lakšim. Bilo je to kao da je netko sjedio na
mojim prsima, pritisak koji me ograničavao da dobivam dobar, dubok udah
zraka. A sada je taj pritisak napokon maknut.
 Prljavo 2.
„Greg?“ Bethany mrmlja njegovo ime poput pitanja, ali svi znamo da
već ima odgovor. Ona ustaje, ruke joj se tresu dok pokriva trbuh.
„Jesi li to učinio? Jesi li nekoga silovao? Jesi li nekoga ubio?“
Anthony zuri u svoju ženu, licem bez emocija, osim što mu se vlažnost
skupila u oči.
I to je sav odgovor koji joj treba.
„Kako si mogao to učiniti? Kako...?“ Ona odmahne glavom, zbog
nedostatka riječi. „Prije četiri godine? Dok sam bila trudna sa tvojim
djetetom? Ti si silovao i ubio ženu, a onda si se vratio kući i spavao u
našem krevetu? Ležao si pored mene - tvoje žene - nakon toga?“ Ona
prekrije rukom usta kao da se bori s porivom da povrati, s očima širokim
od užasa.
Anthony okreće glavu, odbijajući opet pogledati u nju.
„Te noći su mi uzeli sve što mi je bilo važno,” kažem „A Carter Bates
i dalje to radi.“ Pogledam u Bethanine oči i odlučim biti potpuno iskren s
njom. „Žena koja sjedi s tvojom kćeri je bila napadnuta od Batesa prije
samo nekoliko noći. A jutros se približio drugoj ženi - mojoj prijateljici.“
„On se neće zaustaviti,” Anthony pljune. Oči su mu se razbjesnile dok
zuri u mene s odvratnošću. „A sada će doći za mojom ženom i kćeri.
Nemaš pojma što si učinio.“
„Što sam ja učinio?“
„Razlog zbog kojeg se pojavio na rođendanskoj zabavi moje kćeri bio
je da me podsjeti na to da može. Da me podsjeti da držim usta zatvorena
ili će biti posljedica. Ako otkrije da Bethany zna ubit će i nju.“
„Zbog TEBE!“ Bethany zareži. Prsti joj se stisnu u šake dok gleda u
muževe oči, vidjevši ga onakvog kakav doista je. „Kako si to mogao učiniti?
Kako si mogao povrijediti tu ženu? Bolestan si.“ Približi mu se, udarajući
ga preko lica. Glava mu pada na stranu, ali se nikako drugačije ne pomiće.
„Stavio si svoju kćer u opasnost. Sve to vrijeme - i nikada mi nisi
rekao. Ti me nikad nisi upozorio.” Ona udahne isprekidani dah i nastavi.
„Taj je čovjek došao u naš dom. Otišao je do naše kćeri i poželio joj
sretan rođendan. Mogao je-” Odjednom se zaustavlja kao da ne može
podnijeti da nastavi.
Vraća pažnju na mene s očima punim suza. „Tako mi je žao,“ šapće.
„Tako mi je jako, žao.“ Uzastopno trese glavom kao da i dalje nema smisla.
To je razumljivo. Do prije nekoliko minuta mislila je da joj je suprug
normalan čovjek. Voljeni muž i otac. Siguran sam da nikada nije ni
 Prljavo 2.
zamišljala za što sve je sposoban. To je svakako teško razumjeti. Ja sam
to proživio i nema mi smisla.
„Znam da misliš da bi to mogao zaslužiti, a možda i zaslužuje...“
Bethany stisne usne dok joj se suze prelijevaju. „Sigurna sam da je u
Paklu rezervirano posebno mjesto za njega. Ali, molim te, nemoj ga ubiti.
Možemo nazvati policiju. Može se predati. Molim te, nemoj ga ubiti pred
kćerkom.“
Njezin zahtjev me hvata nespremnog. Ne bi trebao, ali ipak da.
Slušati ženu kako moli za život muža je nešto što nikada neću zaboraviti.
Ovaj dan će me progoniti ostatak života.
„Neću ga ubiti,” kažem polako. „I ne želim da se preda.“
Obrve joj se skupe u zbunjenosti. „On se mora suočiti s onim što je
učinio,“ inzistira. „On treba reći policiji i oni trebaju uhititi Arona i
Cartera. Ne mogu živjeti ovako - u strahu od svog supruga. Bojati se da
će njegovi prijatelji doći po mene ili moju djecu.“
Kimnem. „Razumijem to. I ja to želim. Ali ako mi daš malo vremena -
samo nekoliko dana - mogu se pobrinuti da se više nikada nećeš morati
bojati tih ljudi. Ja mogu završiti ovo.”
Oči joj prelete preko mog lica, pokušavajući shvatiti što želim reći.
„Ima li neko sigurno mjesto gdje ti i tvoja kćer možete ostati nekoliko
dana? Jednom kada Bates kontaktira tvog muža, a ja učinim ono što
trebam učiniti, onda možete nazvati policiju.“ Napravim oprezan korak
prema njoj. „Molim te,” kažem. „Ne mogu riskirati da Bates pobjegne. Da
povrijedi drugu osobu. Mora biti zaustavljen.“ Pogledam preko ramena u
Rocky, susrećući njen pogled na trenutak. „Ona je sada sve što mi je
ostalo na svijetu i ne mogu riskirati da i nju izgubim.“
Bethany zatvara oči, dopuštajući suzama da padaju sa trepavica.
Znam da je to što tražim previše. Ali ako će to zaštititi nju i njezinu
kćer...
Ona obriše suze stražnjim dijelom ruke i uzima dug i dubok dah prije
nego što odgovara.
„Daj mi svoju riječ da nećeš nauditi Gregu.“
Ponovno kimnem. „Kunem se. Samo želim Batesa.“
„Pobrinut ćeš se da ostali ljudi nikada više ne mogu ozlijediti nikoga?
Emma će biti sigurna?“
„Da.“
 Prljavo 2.
Ona se okrene, krenuvši prema kćeri. „Uzimam Emmu i idem svojim
roditeljima. Imaš dva dana prije nego što predam svog supruga policiji.“
 Prljavo 2.

Rocky
Bez riječi sam dok izlazimo iz Anthonyeve kuće. Penjem se u auto,
pokušavajući odlučiti je li Link danas osvojio ili izgubio. Nikoga nije ubio,
ali se ipak osvetio. No, obitelj se raspala u tom procesu. Vožnja natrag do
Linkove kuće prolazi u tišini dok razmišljam o tome. Mislim da je bolje za
Bethany da zna tko joj je suprug. Nekako osjećam da je to mogla saznati
na bolji način.
A onda se skoro nasmijem apsurdnosti toga. Zato što nema boljeg
načina – nema pravog načina - da otkriješ da je čovjek s kojim si dijelio
krevet, čovjek kojem si se zaklela na ljubav do kraja života, čovjek koji
je otac tvoje djece, hladnokrvni ubojica. Silovatelj. Lažljivac.
Nagnem se i primim Linkovu ruku, gurajući prste između njegovih. On
gleda dolje na naše ruke, a zatim natrag na cestu. Ne gleda u mene.
Parkiramo na njegov kolni prilaz, ali niti jedan od nas ne pokušava izaći.
Bio je to iscrpljujući dan, a još nije ni podne. Nemam pojma što bih
trebala raditi s ostatkom dana, ali znam da se ne mogu vratiti na posao i
sjediti sama u tom malom uredu.
On povuče ruku iz moje i provuče prste preko glave teško uzdahnuvši
prije otvaranja vrata i krenene prema kući. Taj uzdah predstavlja točno
kako se ja osjećam. Slijedim ga unutra, boreći se da zanemarim kruljenje
u trbuhu.
Link utone u kauč i gleda u mene. „Ovdje za tebe više nije sigurno.“
„Nigdje nije sigurno za mene,“ kažem. Bates je pronašao Leu. Zbog
čega misli da već ne zna gdje živim? „Ovdje sam sigurnija, s tobom, nego
sama u svom stanu.“
„Trebala bi ostati s Joeom. Ili idi i budi neko vrijeme s roditeljima.“
„Neću to napraviti,“ čvrsto kažem. „Neću uvući svoju obitelj u ovo.“
Link zatvori oči, a prsa mu se podižu dugim dahom. „Ono što sam danas
učinio... ne želim biti ta osoba. Ono što si vidjela - način na koji sam
prestrašio tu ženu, tu djevojčicu - to nije ono tko želim biti.“
 Prljavo 2.
„Ono što sam danas vidjela bilo je teško gledati. No, posve potrebno.
Link, možda si spasio život toj ženi. Živote njezine djece. Trebala je znati
tko je zapravo Anthony.“ Zatresem glavom, zgrožena dok u umu
ponavljam scene.
„Bio je oženjen.“
Linkove se oči otvore, susrećući se s mojima. Čeljust mu se stegne, a
mišići obavljaju svoj uobičajeni ples uz obraze.
„Bila je trudna sa njegovim djetetom kad je odlučio... Kada je učinio
ono što je učinio Oliviji. Možda se promijenio. Možda ga je kći učinila
drugačijom osobom. No, po mom iskustvu, vrlo je rijetko da netko
promijeni tko je duboko u sebi. Bilo kako bilo, Bethany je zaslužila znati
istinu. To je ono što sam danas vidio.“
Spuštam se pokraj njega i stavljam ruku na njegovu. On trepće,
odmahujući glavom.
„Znam da je trebala znati. I rekavši joj to, podigla se velika težina s
mojih prsiju. Ali kad sam vidio bol i strah koji sam u njoj izazvao...“ Gleda
u moju ruku na njegovoj koja mu pruža podršku. „Ne znam kako možeš
podnijeti da me dodirneš. Ne znam kako ti nije zlo pogledati me nakon
onoga što si danas svjedočila. Livie bi bila tako ljuta na mene. Bila bi
zaprepaštena onim čemu sam učinio. Bilo bi joj mučno biti blizu mene.“
„Nikada neću prestati željeti da te dodirnem, Link. Prilično sam
sigurna da si jedini kojeg želim dodirivati ostatak svog života.“ Spustim
ruku dolje i isprepletem prste s njegovim. „Mislim da nije točno to što si
rekao za Livie. Ne vjerujem da ne bi htjela biti blizu tebe. Ne vidim kako
je to moguće. Ali to nije bitno jer ja nisam ona,“ mrmljam. „A ona nije
ovdje.“
Čim te riječi napuste moja usta, poželim da ih mogu vratiti. On zna da
ona nije ovdje. To i je bit svega. Na to su se svele posljednje četiri
godine. On me ne treba da dodajem sol na ranu podsjećajući ga.
Linkove oči se opet spuste na moje, a glava mu se zbunjeno nagne.
„Ona je uvijek ovdje.“
Moj se trbuh stegne. Puls mi snažno udara pod kožom. Te četiri male
riječi su najžešća pljuska stvarnosti koju sam ikada doživjela. Ona je
uvijek tu. I uvijek će biti. Bez obzira što se dogodi, bez obzira koliko se
on otvori meni ili ja njemu, uvijek ću stajati u sjeni njegove mrtve
djevojke.
 Prljavo 2.
„Onda nikada neće biti mjesta za mene,“ šapućem, više sebi nego
njemu. Bio je jasan od početka, ali iz nekog razloga, do ovog trenutka,
nisam u potpunosti razumjela. U njegovom srcu nikada neće biti dovoljno
mjesta za mene. Ono će zauvijek biti njezino.
Gurnem se nazad, spremna pobjeći, jer osjećam previše poznato
naviranje vrućih suza koje mi ispunjavaju oči. Link me zgrabi za ruku
držeći me na mjestu. Gleda u mene kao da je zbunjen mojim riječima -
šokiran da vidi suze u mojim očima.
„Pokušavam napraviti mjesta za tebe. Sve više i više svaki dan. Nisam
to očekivao. Nisam to želio. Još uvijek pokušavam to prihvatiti. Nikad
nisam mislio da ću ponovno pronaći bilo koji oblik sreće. Prišuljala si mi
se. Znači, moraš shvatiti da će mi trebati vremena.“ Podigne ruke dok ne
uhvati moju čeljust. Njegovi palci prelaze preko moje usne jednom,
dvaput. Privuče me bliže, usta su mu samo dah daleko od mojih.
Fokusiram se na jedini dio koji je važan. Na dio gdje ga ja usrećujem.
„Daj mi vremena, Rocky, molim te. Kad je Liv umrla, nikada nisam mislio
da ću ponovno spoznati bilo kakav život. Ali počinjem vidjeti budućnost
za sebe. Nešto izvan moje osvete. Jednu budućnost s tobom.“
Link smanjuje udaljenost između nas, dodirujući svojim usnama moje.
On to ne čini. Ne, poljubi me. Čekam da se on povuče baš kao što je to
učinio svaki put dosad, ali umjesto toga, on koristi pritisak svojih usta da
se moje otvore. Nakon brzog trenutka šoka, rado mu se predam, pohlepno
uzimajući sve što je spreman dati.
Prvi zamah njegovog jezika, vlažan i topao protiv mojeg, šalje žestoku
želju ravno u moju jezgru. Uhvatim se za njegov vrat, a moji se nokti
ukopaju u njegovo tijelo dok oponašam pokrete njegovih usta.
Link povlači moju košulju, ali ja nerado odustajem od njegovih usana.
Sada kad sam napokon iskusila što njegova usta mogu učiniti, ne želim da
to ikada završi. Pokušava se povući, a ja se pomaknem s njim, držeći usta
zapečaćena sa njegovim. Stavlja obje ruke natrag na moje obraze, držeći
me na mjestu.
„Želim te golu,“ kaže on prije nego što usnama dodirne moje mekanim,
brzim poljubacem. „Ne mogu ti skinuti odjeću dok te ljubim.“ Nagne glavu
na stranu kao da misli. „Barem ne tvoju košulju.“ Uhvatio je rub i kliznuo
je gore preko moje glave.
Čim padne na pod, skinem njegovu košulju i vratim usne na njegove.
Njegov okus je zarazan, i on je moj izbor droge.
 Prljavo 2.
Link me ne prestaje ljubiti dok otkapča moj grudnjak i uklanja moje
traperice. Ne prestaje dok uklanja svaki komad moje odjeće ili dok ja to
isto činim njemu. Kad makne usne s mojih, to je zato da me povuče na
noge i odvede me u spavaću sobu.
On legne na leđa, raširivši ruke prema meni. Voljela bih da mogu
zamrznuti ovaj trenutak. Zaključati ga i zadržati ga zauvijek. Ovaj mirni
trenutak potpune sreće.
Raspustim konjski rep i popnem se na krevet, penjući se na njegova
bedra. Moja ruka automatski ide prema njegovom grubom licu. Mazi se na
moj dodir, njegova nekoliko dana stara brada na licu grebe moj dlan i to
osjećam na svim svojim ženskim mjestima. Nagnem se prema njemu sve
dok mi se bradavice čvrsto ne pritisnu o njegova prsa i pređem jezikom
preko njegovih zatvorenih usana. Odmah ih otvori, pozivajući me unutra,
ali nisam završila sa slađenjem meke, punašne kože.
Zarijem zube u njegovu donju usnu, nježno grickajući. On oslobađa
duboko stenjanje, a prsti mu se uvijaju u mojoj kosi. Krenem prema dolje
i poljubim mu bradu u pretjeranom, sporim pokretima prije nego što i
tamo ugrizem. Nastavljam sa sporim, laganim poljupcima i grickanjem niz
njegov vrat, prsa i čvrst trbuh. Dok kružim jezikom oko njegovog pupka,
osjećam kako njegov tvrdi kurac pulsira i trza se o moje gole grudi.
Gurnem ruke na svoje sise i klizim ih gore i dolje uzduž njegove erekcije
dok i dalje jezikom prelazim preko njegovog trbuha.
Link glasno stenje, a njegovi se mišići zatežu ispod mojih usana.
Nastavljam, ostavljajući poljupce duž njegovih kostiju. Stavim ruke na
njegova bedra i prelazim jezikom preko njegovog savršenog V oblika prije
nego se spustim niže, spuštajući poljupce uz njegovu zdjeličnu kost.
Ne sjećam se da sam ikada posvetila toliko vremena muškom tijelu
kao sada, voleći svaki centimetar njega svojim vlastitim tijelom. Moji
pokreti su tromi. Nemam želje žuriti. Ako bih mogla razvući ovo na
ostatak dana, to bih napravila. Jedina stvar koja me sprečava je bol
između mojih nogu, sve neudobnija sa svakim Linkovim zadovoljnim
zvukom.
Spuštam se dolje dok mi usta obigravaju oko njegove erekcije. Puštam
da mi dah miluje glavić dok ližem usne u očekivanju. A onda susrećem
Linkove oči dok ga ližem od podnožja njegovog kurca sve do vrha. On
skuplja šake u mojim gustim uvojcima, povlačeći upravo dovoljno da me
natjera da plačem od zadovoljstva.
 Prljavo 2.
„Jebote,” on sikće kroz zube. Njegov vrući pogled prelazi preko mene
prije nego što se zaustavi na mojim ustima . Jasno je što želi. I ja mu to
želim dati. Želim biti ta zbog koje će se osjećati dobro danas. Sutra. I
svaki dan poslije.
Obgrlim usnama njegov kurac i stavim ga u usta. Njegovi se kukovi
jednom uzdignu tjerajući ga dublje. Promumljam odobrenje izmamivši
dahtaj sa njegovih usana.
Namjerno nastavljajući sa sporim tempom, klizim gore-dolje,
prepuštajući se mojoj želji da ga zadovoljim.
Link mi pušta pramenove kose i gura ih nazad, pazeći da ništa ne ometa
njegov pogled dok pažljivo gleda, oduševljen načinom na koji ga moja usta
čine požudnim. Prelazim prstima preko njegovog trbuha, poskakujući
preko njegovih pločica, a zatim natrag dolje kako bih gnječila čvrste
mišiće na bedrima.
Njegov kurac raste u mojim ustima, i znam da je blizu. Ali nisam još
spremna da ovo završi. Povlačim se, brišući vlažnost sa brade i ponovno
puzeći se popnem na njega.
Postoji toliko mnogo stvari koje mu želim reći. Ali još uvijek ne znam
kako da prevedem svoje osjećaje u riječi, pa mu umjesto toga pokazujem.
Gladno pritisnem svoje usne na njegove, izražavajući koliko ga želim,
trebam i brinem za njega.
Posegnem iza sebe, milujući njegovu duljinu dok mu proždirem usta.
Mumlja odobravajući, podigavši guzicu s kreveta, gurajući se u moju ruku.
Moje tijelo gori, žudeći više i više od tog muškarca. Vodim ga u sebe,
primajući ga cijelog dok me rasteže i ispunjava, a onda se počinjem
kretati na njemu. Njegove ruke kliznu niz moju kožu dok ih spušta prema
mojim bokovima, ohrabrujući me da se krećem brže.
Odbijam, inzistirajući na neumoljivo smirenom ritmu koji sam
postavila od samog početka. Sada kad mi olakšava bol, produžiti ću ovo
koliko god mogu.
Uz režanje, Link me hvata za guzicu, a prsti mu prodiru u moje meso
dok me usmjerava gore i dolje uz svoju dužinu.
„Tako si dobra,” prosikće. „Tako jebeno dobra, Rocky.“
Od načina na koji izgovori moje ime mišići mi zadrhte. Ponovno ga
poljubim, nesposobna se boriti protiv svoje ovisnosti. Naši jezici klize
jedan oko drugoga, zubi grickaju, usnice zanijeme. Jednu po jednu, Link
mi diže noge na vrh svojih bedara, prelazeći prstima preko lukova dok se
 Prljavo 2.
naš poljubac pretvori u nešto gotovo životinjski. Ja prirodno napregnem
bokove brže, spuštajući se dolje snažnije. Želim ga dublje.
Kao da je osjetio upravo ono što mi treba, Link nas okrene,
preuzimajući. Uzdignuo me prema sebi tako da je moja stražnjica čvrsto
pritisnuta o njegove noge i on uđe u mene. Rukom uhvati moju dojku,
čvrsto stisnuvši, i spušta svoja usta na moju bradavicu, neumorno
sisajući.
Oči mi se zatvore jer osjećam orgazam kako nadolazi. Tako sam blizu
blaženstva. Moje srce brzo udara, mišići mi se stežu u žudnji što će
uskoro doći.
„Tako si jebeno divna kad trebaš svršiti.“
Pogledam u njega kad ugledam kako me promatra, a pogled mu prelazi
mojim licem pokušavajući upiti što više. Oči su mu čelično sive, bez boje
i u svakoj boji odjednom. Toliko volim njegove oči. Prikuju me na mjestu
do ove sekunde – sekunde kad shvatim da mogu voljeti više od njegovog
lijepog lica.
Znala sam da je moguće da će ovaj dan doći. Samo nisam mislila da će
doći tako brzo. Ne znam kako se zaštititi. Kad jednom daš svoje srce
nekome, njegovo je da radi s njim što želi.
Moji prsti drhte dok stavljam ruku na njegovo srce. Preko Olivijinog
imena, označeno u njegovu kožu. Ono je njezino, ali ja želim da bude moje.
Oči mu se spuste na prsa, a njegov pokret uspori. Ruka mu drži moju,
mišići su napeti. Vidim bol u njegovim očima, ali nemam pojma što to znači.
Je li to zato što zna da njegovo srce nikada neće pripadati meni? Ili mu
ona jednostavno nedostaje?
Ne želim znati. Nisam dovoljno jaka.
Oči mu se opet pomaknu kako bi susrele moje. Pomakne moju ruku s
prsa, okrećući je tako da mi može staviti poljubac u dlan. I onda približi
svoja usta mojima.
„Vrijeme, Rocky,” on šapće u moje usne. „Samo trebam vremena.“
Ja drhtim, prisiljavajući se kimnuti. Ponovno me poljubi, a jezik mu
sklizne između mojih usana tražeći moj. Dat ću mu sve što mu treba dokle
god mi dopusti.
 Prljavo 2.

Link
Budim se na zujanje telefona na noćnom ormariću. Rockyna glava
počiva na mojim prsima, kosom svilenom poput deke. Nasmiješim se,
prošavši rukom kroz njezine meke kovrče, uživajući u mekoći na mojoj
koži. I znam da se želim i dalje svakodnevno buditi na ovaj isti način.
Moj mobitel ponovno zuji, i uzmem ga, pažljivo da ne probudim Rocky
iz mirnog sna. Ona nema mnogo takvih.
Udar adrenalina proširi se mojom krvi kad otkrijem ime na ID
pozivatelja.
Anthony.
Pogledam na sat, shvativši da je tek jedan ujutro i znam što taj poziv
mora značiti. Mislim da me ne bi kontaktirao u ovom trenutku - ili uopće
- osim ako to nema veze s Batesom.
„Da?“ kažem, a grlo mi je još hrapavo od spavanja, a ton odsječen
zbog odvratnosti koju još uvijek osjećam prema oba muškarca.
„Carter je na mojim vratima,” kaže on tiho. „On nikada nije došao
ovako kasno. On zna. On sigurno zna da Bethany nije ovdje. A ako zna da
nije ovdje, vjerojatno sumnja zašto. Dođi ovamo.“
Poziv završava s tim, a ja se zamrznem, zureći u telefon u ruci. Četiri
godine čekanja završava upravo sada. Napokon je ovdje, sve prema čemu
sam radio.
Izvučem se ispod Rocky, stavljajući joj glavu na jastuk. Ugnijezdila
se na deku. Zadržavam dah, promatrajući je na trenutak. Toliko se puno
toga promijenilo za mene i ona je uzrok. Postoji dio mene koji iskreno
mislim da bih mogao konačno krenuti dalje nakon što završim ovo večeras.
Maknem joj kosu s lica i lagano joj poljubim čelo.
Dok se brzo odijevam, razmatram da ostavim Rocky poruku da zna
kamo idem, ali odmah odbacim ideju. Bolje je - sigurnije - da ona ne zna.
Pazeći da imam nož koji sam svakodnevno nosio tako dugo sa sobom,
smješten u prednji džep radi lakšeg pristupa, žurim prema vratima.
 Prljavo 2.

Anthonyeva kuća je u mraku kad parkiram ispred nje. Niti jedan

prozor nije osvijetljen i ovo je prvi znak da nešto nije u redu. Moj prvi
instinkt je da me čekaju unutra, zajedno, da me se riješe. I nakon što to
naprave, oni će krenuti na Rocky, ušutkavajući sve svjedoke.
Predugo sjedim u autu, pokušavajući planirati u skladu s tim. Prolazim
kroz osnove samoobrane, predočavajući najsmrtonosnije napade i
odigravajući ih u glavi. Bit će teško svladati obojicu, pogotovo ako se
skrivaju, čekaju. Prolazim kroz raspored Anthonyjeve kuće podsjećajući
se na sva idealna mjesta na kojima se mogu sakriti.
Izvadim nož iz džepa, otvorim oštricu i krenem prema vratima.
Kad zakoraknem na mali trijem, primjećujem da su vrata mrvicu
odškrinuta. Ovo je definitivno krivo. Alarm zvoni u mojoj glavi, sada zbog
novog razloga. Polako otvaram vrata, dopuštajući da mi prsti klize po drvu.
Pripremam se, spreman za bilo što.
Stojim unutra, dajući očima vremena da se prilagode tami. Dnevni
boravak je prazan, ništa ne izgleda van mjesta, pa se preselim u hodnik.
Pogledam prema spavaćim sobama, a sva su vrata otvorena. Okrenem se
na peti, lagano se krećući prema kuhinji. A onda ga čujem.
Niski, grleni zvuk čovjeka koji teško diše, boreći se za zrak.
Bose noge protežu se s druge strane pulta. Dok obilazim pult, moje
srce lupa o moj prsni koš. Ne znam što mogu očekivati. Ne znam je li to
zamka. Ne znam da li netko glumi mamac dok netko drugi čeka da napadne.
Anthony drži kuhinjsku krpu na sredini trbuha. Iskreno ne mogu reći
koje je boje ručnik izvorno bio - sad je pun Anthonyjeve krvi. On podiže
ruku, ispruživši je prema meni s drhtavim, crveno obojenim prstima.
„Gdje je on?” promrmljam, pripremajući nož u stisnutoj šaci.
Anthony otvara usta, izgovarajući nesuvislo. Približim mu se
pokušavajući ga razumjeti.
„Molim te,” zagrakće.
„Gdje je Bates?“
 Prljavo 2.
„Ti si obećao.“ Njegove oči zatrepću kao da gubi bitku držeći ih
otvorene. „Obećao si Bethany...” Njegove oči se opet zatvore, duže ovaj
put.
Jedino obećanje do kojeg mi je stalo u ovom trenutku je ono koje sam
dao kad sam se zakleo da ću zaštiti Rocky. Da ću je čuvati od iste sudbine
kao Livie.
„Reci mi kako da ga nađem, Anthony,” prosikćem.
Ruka, još uvijek ispružena prema meni, malo se pomakne, a prst se
istegne. Brzo se okrenem, očekujući da ću pronaći Batesa iza sebe, ali
soba je još uvijek prazna. A onda ih ugledam. Mali ružičasti par ženskih
gaćica koje vise na kvaki vratima od stražnjeg ulaza.
Potrebna mi je sekunda da shvatim, ali onda se sjetim Rocky i njene
kose nasapunane pod tušem kako mi govori o uspomeni koju je Bates
zadržao nakon što ga je upoznala u baru. Činjenica da sada vise sa kvake
stražnjih vrata, čekajući da ih pronađem, jasna je poruka.
Ne mogu disati.
Ja ne mogu jebeno disati.
Bates se igrao sa mnom cijelo ovo vrijeme, kontrolirajući me poput
lutke. Smjestio mi je, a ja sam ušao ravno u klopku.
To se opet događa.
On će je ubiti.
On će je ubiti, a ja nisam tamo da je zaštitim.
„Pomozi mi,” Anthony zapomaže.
Želim ga ostaviti da iskrvari do smrti na kuhinjskom podu, ali ni ne
razmišljam o tome. Zgrabim bežični telefon sa zida i bacim mu ga.
„Reci policiji tko je to učinio i pošalji ih u moju kuću.”
 Prljavo 2.

Rocky
Hodnik je prazan. Napušten. Moje cipele cvile po sjajnom linoleumu
dok se žurim prema prigušenim glasovima dvjesta mojih kolega studenata.
Skoknem u svlačionicu kako bih poravnala neurednu kosu i oprala osušenu
boju sa mojih ruku.
Prigušeno navijanje eruptira dok otvaram vrata i krenem prema
dvorani. Virim kroz mali prozor koji me odvaja od ostatka mog razreda.
Jako kasnim. Trebala bih biti tamo, navijajući energično iz petnih žila.
Ruke klize duž mojih bokova prije nego uhvate moj struk. Povučena
sam nazad prema tvrdim prsima. Izdahnem, iznenađena. Pokušam se
okrenuti, ali stisak na mojim bokovima se zateže. Otvorim usta da se
usprotivim, ali ništa ne izlazi.
Pokušavam se ponovno povući boreći se da se oslobodim.
Pridižem se, zadihana, dok sam gurnula ruku preko kreveta u potrazi
za Linkovom toplom utjehom. Nakon lošeg sna, samo osjećaj njegove kože
je dovoljan da me smiri.
Krevet je prazan. Hladan.
Usamljen.
Zamotavši plahtu oko tijela, pospano se gegam prema vratima. Ovo
nije prvi put da sam se probudila sama u njegovom krevetu, ali trebam ga
sada. Ova noćna mora nije bila tako loša kao obično - čini se da postaju
bolje svaki dan - međutim, pomisao da se stisnem na Linkovim čvrstim
prsima je previše primamljiva da odolim.
Otvorim vrata i gledam niz hodnik, iznenađena da je u mraku. Obično
mogu slijediti treperavo plavo svjetlo televizora ili blijedi bijeli sjaj
njegovog prijenosnog računala. Držim ruku na zidu kako bi se osigurala
da ne udarim u nešto.
Kutom oka uhvatim njegov oblik koji prolazi ispred prozora. Smiješim
se, krećući se odmah prema njemu.
 Prljavo 2.
„Ne možeš spavati?” Promrmljam, zaustavivši se ispred njega. Ne
odgovara mi, a ja posegnem prema njemu kao ovisnik kojemu treba fiks.
Samo jedan dodir će me vratiti u red, i ponovno ću se osjećati normalno.
Prsti mi se susreću s mekim materijalom majice, a zatim tamnim, žilavim
tijelom ispod.
Ne Linkove debele, mišićave strukture. Ne tijela koje me tješi.
Tada me miris udari. Nekako mošusni i zadimljen. Ne pozivajući svjež
miris koji sam došla obožavati.
Ne Linkov umirujući miris.
Udahnem zapanjeno, a drhtanje panike ljulja moje tijelo. Noge mi
posrću preko plahte dok se pokušavam odmaknuti. Spotaknem se,
padajući na ruke i koljena, ali ne zastajem. Moj strah me tjera da se
krećem, puzeći po podu, očajnički pokušavajući pobjeći.
On uhvati u šaku moju kosu, držeći je i zaustavljajući mali napredak
koji sam uspjela napraviti. Naslijepo posežem otraga, pokušavajući se
osloboditi. Moje se ruke bespomoćno zamotaju oko njegovih zglobova.
„Smiri se, kaubojko. Što se više boriš, to me više uzbuđuješ. Nemam
sad vremena igrati se s tobom. Tvoj dečko će se uskoro vratiti.“
Ne.
NE.
Link nije ovdje?
Gdje je?
Suze ispunjavaju moje oči, brzo se prelijevajući i klizeći niz obraze u
vrućim stazama. Jer ja sam sama. Zato što ne mogu ovo opet preživjeti.
Zato što mogu samo zamisliti što će mi Bates učiniti.
Jecam, gušeći se u strahu.
On trzne moju glavu unatrag dok mu druga ruka klizi dolje niz moj
želudac. On sklizne ispod plahte, a prsti mu klize sve dok ne drži moje
najintimnije mjesto. Ja se zamrznem, želeći da mi se udovi pokrenu –
bore – dok me miluje. Baš kad pomislim da ne mogu više izdržati, on spusti
ruku.
„Mirišeš na seks,” on mi šapće u uho. Njegov je dah vruć i vlažan protiv
moje kože, uzrokujući da drhtim od mržnje i odvratnosti. On podiže ruku,
duboko udahnuvši i uzdahnuvši kao da je uživao u mom mirisu.
Žuč se diže u mom grlu.
„Što misliš da će učiniti kad shvati da si otišla?“
 Prljavo 2.
Mala crno bijela fotografija Olivije u novinama treperi u mojoj glavi
poput svjetionika. Bates će mi učiniti upravo ono što je učinio njoj. A Link
- Bože, Link - on će imati još jednu ženu istrgnutu iz svog života. Samo
nekoliko sati nakon što mi je rekao da počinje vidjeti budućnost sa mnom.
Ne želim umrijeti.
Sljedeći niz suza koje teku su za Linka. Za budućnost koju on i ja
trebamo imati. I zato što znam da on ne može opet to proživjeti.
„Zašto ovo radiš?” plačem.
On se nasmije izrugujućim glasom. „Sve sada završava, dušo. Imali
smo dobru stvar - nitko nije znao tko smo. Tada je Steve morao zajebati
sve. Beskorisno, slabo govno. Ako ja padam, povest ću onoliko koliko mogu
sa sobom.“
Otrgnem se od Batesa, nevoljna se lako predati. Linkove riječi igraju
u mojoj glavi, usredotočujući me. Ako Garrett ili Bates ili bilo koji drugi
čovjek krene za tobom, ti ćeš razbiti njihovu jebenu guzicu. Znati ćeš
točno gdje udariti. Koliko jako udariti. Koja pozicija najbolje djeluje.
Znati ćeš kako ih ubiti.
Učiniti ću ono što me Link podučavao da uradim. Upotrijebit ću
vještine koje mi je dao i natjerat ću ovog kretena da pati.
Brzim pokretom zgloba, ispuštam plahtu, spuštajući jedini štit koji
sam imala. Međutim, to mi daje nekoliko prednosti. Kao i činjenica da mu
oči sada putuju mojim tijelom kao gladnom grabežljivcu, ometajući ga. Ili
kako više nemam tkaninu da visi sa mene da bi me zgrabio ili da bi me
spriječio da se borim na način na koji znam da ću trebati. I na kraju,
nadajmo se da će povlačenje gole žene iz kuće privući neku vrstu
pozornosti.
Bates napravi korak prema meni, oblizujući se sugestivno. Otvara usta
da nešto kaže - nešto vulgarno ili prijeteće, sigurna sam. Nemam ništa da
mi zaštiti noge, pa ga ne udaram kao što želim. Umjesto toga, zatvorim
udaljenost između nas, približavajući nas prsa na prsa. A onda zamahnem
rukom, udarajući ga u testise što je jače moguće.
Groktaj zapuhne moju golu kožu kad se nagne naprijed. Povučem ruku
unatrag, spremna da ga opet udarim, ali umjesto da uhvatim njegove muda
defenzivno kao što očekujem, on udari šakom u moj trbuh i ja se zgrčim.
Padam na pod, pluća mi se pokušavaju proširiti, ali ne mogu.
On stoji iznad mene, gledajući dolje sa sadističkim osmijehom.
„Zabavit ću se kad te budem tjerao da platiš za to.“
 Prljavo 2.

Link
Rockyn mobitel ide ravno na govornu poštu. Udaram upravljač, teško
pritišćući papučicu gasa. Koliko god se želim sam pobrinuti za Batesa, ne
mogu riskirati Rockyn život. Upišem broj Byersa i nazovem.
Dok zazvoni, vozim poput luđaka, prolazeći kroz crvena svjetla i leteći
kroz znakove zaustavljanja, nadajući se da će me policajac pokušati
zaustaviti.
„Detektiv Byers,” kaže on osorno.
„Linken Elliot je,” dahćem. „Pošaljite nekoga u moju kuću, sada, ili će
netko umrijeti.“
Prekinem prije nego što me može ispitati. Što manje zna, to će brže
pomaknuti svoju guzicu.
Nisam si dopustio da stvarno razmišljam o tome što bi se sada moglo
događati s Rocky. Što Bates radi s njom. Nisam htio ići tamo. Ali što se
više približavam svojoj kući, i dalje tako daleko od pomaganja, više se ne
mogu boriti.
Olivia.
Vidim Olivijino lice. Užas. Agoniju. I onaj trenutak kad je odustala.
Popustila. Kad je prestala plakati, prestala se boriti.
„Molim te, nemoj mi to opet raditi,” molim. Ne znam da li razgovaram
s Livie ili s Bogom. Samo to ponavljam opet i opet kao mantru, nadajući se
da će netko čuti moje molitve.
Rocky je borac. Ime je dobila po jedinom neporaženom boksačkom
prvaku. Ona neće odustati kao što je Livie učinila. Ona je jača. Ja sam je
trenirao, oblikovao, pokazao joj kako da se zaštititi.
Ali što ako to nije bilo dovoljno? Što ako ona nije spremna?
„Nemoj je odvesti od mene,” molim. „Ne mogu izgubiti još jednu ženu
do koje mi je stalo.“
Popnem se na kolni prilaz, povukavši ručnu prije no što se auto
zaustavio. Dok trčim prema ulaznim vratima, vid mi se suzi. Moj um
 Prljavo 2.
postaje prazan. Ja sam otupio, pripremajući se za bilo koju scenu u koju
ću ušetati.
Moj želudac se uzburkao dok nogom otvaram vrata. Oči mi padaju na
Rockyja koja leži gola na podu dnevne sobe. Oči su joj zatvorene, a ruke
mlitavo leže kod glave. Izgleda kao da je zabodena dolje. I prema
višestrukim modricama na njezinu licu, teško se borila.
I onda ona više ne postoji. U uličici sam prije četiri godine, gledajući
u Olivijino lice.
Padam na koljena pokraj nje, nesposoban govoriti. Nemoćan da
prikrijem svoju patnju.
Rocky se vraća u vidni krug, blijeda koža, protkana grimiznim
modricama.
Bože, što joj je to učinio?
Nježno stavljam prste na njen vrat, bojeći se dotaknuti je. Glava mi
pada od olakšanja dok osjećam neumoljivo lupanje njezinog pulsa.
Stisnem usne, pokušavajući zadržati jecaj zahvalnosti.
Moj mali borac.
Kako me teror postupno napušta, a moje srce ponovno počne tući, moj
se um usredotočuje. I svaka pogreška koju sam napravio otkad sam ušao
kroz vrata, dostiže me.
Sjena se pomakne iznad svjetla s otvorenih vrata koje sjaji na
Rockyenim nogama. Imam taman dovoljno vremena da se pripremim na
udarac prije nego što osjetim kako nešto čvrsto i teško udara moju glavu.
 Prljavo 2.

Rocky
On je na meni.
Pritisak njegova tijela me drži na podu, ograničavajući moje disanje.
Osjećaj je kao da mi je olovna težina na grudima. Želim otvoriti oči, ali
ne slušaju me. Možda to moja podsvijest odbija svjedočiti ponovnom
silovanju.
Začujem stenjanje i težina se prebacuje prije nego me napusti.
Oči mi zatrepere, ali nisu voljne ostati otvorene. Nastavim
pokušavati.
Link mi ulazi u vidokrug prije nego što nestane kad se moji kapci još
jednom spuste. Moje srce udara u grudima sa slatkim olakšanjem.
On je ovdje.
Molim te da ne sanjam ili haluciniram. Molim te da je stvarno ovdje sa
mnom.
Prisilim oči da se ponovno otvore i okrenem glavu na stranu, slijedeći
žestoke zvukove agresivne borbe.
Kad mi pogled padne na Linka, uočavam da se krv spušta niz njegovu
glavu. Oči mi se zatvaraju. Panika mi pomaže da brzo zatrepćem.
Linkove noge su razdvojene u širini ramena, jedna je ispred druge,
malo zakrivljena. Koljena su mu savijena, ramena opuštena. Laktovi su mu
blizu torza, a ruke podignute, štiteći lice. Savršen boksački stav.
Ispred njega, Bates drži veliki nož. Znam odmah da je to onaj koji je
Lea opisala. Onaj koji je koristio za ubijanje Olivije. Onaj koji je
odgovoran za ožiljke na Linkovim leđima.
Bates zamahne prema Linku, a ja zavičem, znajući da je bespomoćan
protiv takvog oružja.
Link skreće pažnju na mene dajući Batesu dodatnu prednost. Oštrica
probija Linkovu kožu, klizeći dužinom njegova bicepsa. Grimizna crta
podijeli mu kožu. Posrne unatrag prema zidu, držeći mu ruku i ispuštajući
svoju obranu.
 Prljavo 2.
Zakotrljam se na stranu, a onda na trbuh. Ruke mi klize po podu dok
se pokušavam odgurnuti prema gore. Ruke mi popuštaju i padam natrag
na trbuh.
„Rocky,” čujem Linka. Gledam preko ramena, pokušavajući ga naći.
Moje oči su privučene velikom crvenom mrljom na zidu.
„Gubi se odavde,” nastavlja on, a glas mu je napet.
Moje lice mora da je u neredu, jer kad svježe suze krenu niz moje
obraze, slana vlaga gori moju kožu. Moram ustati. Ne zato što Link želi
da pobjegnem - neću ga ostaviti – nego zato što mu moram pomoći.
Između nas dvoje, znam da možemo nadvladati Batesa.
Kada se boriš za nekog drugog, ne možeš odustati. Moraš odgurati
bol, nesigurnost, strah. Moraš nastaviti, jer znaš da ako to ne učiniš,
nikada si nećeš oprostiti.
Nastavljam se boriti, baš kao što se Link bori za mene.
Učvršćujući mišiće u mojim rukama, pridignem se na koljena. Čujem
noge kako se vuku, oštro dahtanje, zvuk šaka koje se susreću s kožom i
to čini cijelu situaciju još hitnijom.
Guram se na noge slabim koljenima i uzdrmanom ravnotežom, te se
zaljuljam. Nekako se uhvatim za pult. Trbuh me boli na mjestu gdje me
taj šupak udario. Čini se kao da je stijena smještena u mom trbuhu.
Ignoriram bol i napravim korak prema Linku koji se bori s Batesom.
Pomičem stopalo, praveći još jedan klimav korak. Nemam pojma što
ću učiniti - što sam sposobna napraviti u ovakvom stanju. Sigurno sam
udarila glavom jer mi se sve vrti. Sve je mutno. To mi izaziva vrtoglavicu.
Bates jako udara u Linkovu nogu. Dok Link pada na koljena, Bates se
smiješi. Taj osmijeh koji sam nekoć smatrala privlačnim, sad je okrutan,
zadovoljan smiješak.
Pokušavam se micati dovoljno brzo. Pokušavam iskoračiti prema
Batesu. Baciti se između muškaraca. No, moje noge su nesposobne, moj
trud uzaludan. A onda se sve odvija tako brzo, da ne mogu shvatiti što se
događa.
Koljena mi padaju na pod, baš kao i Linkova prije samo sekundu. A onda
je soba ispunjena bljeskom svjetlosti, dok se glasan pucajući zvuk odbija
od zidova, zbog čega mi uši zvone.
Dim se spušta s ramena Batesove košulje, krug crvena boja raste sve
više i više, šireći mu se po ruci. On gleda dolje, usta otvorenih kao da je
u šoku. Nož mu ispada iz ruke kao da ga više ne može držati.
 Prljavo 2.
Nastaje vika. Zrake svjetlosti odskakuju po sobi. Ali ja držim svoju
pozornost na Batesu. Pogled mu se s ramena preselio na Linka, a oči su
mu se povećale.
Netko me dotakne, stavlja mi kaput preko ramena. Samo na trenutak
odmaknem pogled, pogledavši u policajca koji me pokušavao izvesti van.
Daleko od Linka. Pokušavam se odmaknuti, okrenuvši se prema dvojici
muškaraca.
Link je još uvijek na koljenima, a ruke mu još obilno krvare. Podigne
suprotnu ruku, a svjetlo se odbija od duge oštrice Batesovog noža. Ja
vrištim. Moram. Link zastaje, zaustavljajući ruku u zraku, u visini
Batesovog trbuha.
Čini se da se vrijeme zaustavlja dok se Link bori sa svojom potrebom
za dovršavanjem zadatka na kojem je radio tako dugo. Ja to razumijem.
Stvarno razumijem. I ja želim Batesa mrtvog. Ali ako ga Link sada ubije
pred policijskim službenicima, ići će u zatvor, ili, još gore, oni će ga
upucati.
On gleda u mene dok policajci i dalje viču. Klimam glavom, tiho moleći
s njim. Osjećam kako mi se usne kreću, ali ne mogu se čuti zbog silnog
okolnog vikanja.
Ali Link razumije.
On spusti ruku, puštajući da mu nož sklizne iz ruke. Policija se primiče,
a jedan gurne Linka na pod. Drugi drže Batesa. Toliko je kaosa. Previše
toga se događa prebrzo. Odvedena sam preko vrata i u kola hitne pomoći.
 Prljavo 2.

Link
Byers mi pruža šalicu kave dok liječnik završava previjanje moje ruke.
Kimnem kao zahvalu kad je primim. Vruća tekućina je dobrog osjećaja dok
putuje niz moje suho grlo.
„On će cijelo vrijeme biti pod stražom sve dok ga ne uspijemo
prebaciti,“ kaže on ležerno. Ne znam da li me Byers pokušava uvjeriti ili
me upozoriti - uhvatit će me ako krenem za njim.
To nije problem. Koliko god želim tog čovjeka mrtvog - izbrisanog iz
postojanja – dopustit ću pravnom sustavu da se brine za njega. Nije lako
to učiniti, ali sam to odlučio onaj trenutak kad sam čuo da mi Rocky kaže
da me treba.
Nisam bio potreban dugo vremena.
„Kada mogu vidjeti Rocky?“
Byers pijucka svoju kavu, gledajući me preko ruba. „Čim završimo
ovdje. Nju su već pregledali. Površne rane. Nema potres mozga. Danas
može ići kući.“
Uzdahnem. To je dobro. To je jako dobro. Siguran sam da joj
nedostaje njen stan.
Ja nemam dom da odem kući. Moja kuća je trenutno mjesto zločina.
„Greg Anthony nam je dao puno priznanje. Identificirali smo svu
četvoricu osumnjičenih koji su sudjelovali u Olivijinom ubojstvu.“
Klimnem odsutnog uma, okrećući rame kad liječnik završi tapkanje
zavoja na mjestu i izađe iz sobe. Još jedna ubodna rana. Drugi set šavova.
To je mala cijena za platiti kako bi Rocky bila sigurna.
„Imamo problema s pronalaženjem jednog - Aaron Woods.” Byers
nastavlja. On grebe svoju vilicu, očiju uprtih u mene. Sam spomen
Aronovog imena uzrokuje da moj puls skoči. Skinem manšetu krvnog
tlaka, još uvijek spojenu na moju ruku i spustim je na krevet pokraj mene.
„On je tip kojeg sam te zamolio da identificiraš prije nekoliko
tjedana.“
 Prljavo 2.
„Je li?“ Uzmem još jedan gutljaj kave, mršteći se na gorak okus, ali
uživajući u toplini.
„Pretpostavljam,“ on nastavlja kao da nisam odgovorio, „da je vidio isti
članak kao i ostali dečki i otišao. Ili je možda Carter Bates došao i do
njega. Trenutno ne govori mnogo.“
Odlučio sam ništa ne reći. Ova šalica kave svakako ima svoju svrhu.
Byers potapša moju zdravu ruku, ostavljajući svoju ruku tamo duže
nego što je potrebno. Gledam u njega, a on mi lagano kimne. „Držat ću te
u toku.“ Na vratima dotakne svoju glavu. „Idi vidi svoju djevojku. Četri
vrata niže.“
Ne oklijevam. Bacim praznu šalicu u smeće i promarširam kroz vrata.
Jedino na što mogu misliti je da je vidim. Pazeći da je dobro. Dodirujući
je, samo da znam da je stvarno ovdje. I ljubeći je.
„Hej,” Rocky kaže nježno. Bolno mi se osmjehne, a ja namignem. Sada
kada su modrice imale neko vrijeme da se slegnu, one su tamnije, više se
ističu, posebno pod jakim bolničkim svjetlima.
Prijeđem stražnjim dijelom prstiju preko njene čeljusti, pažljivo da
joj ne uzrokujem više boli. Ona mi odmah čini isto, mislim da joj je
potreban taj izravni kontakt kože na koži na isti način kao i meni.
„Izgledaš usrano,” kaže.
„Ti izgledaš prekrasno,” kažem, spuštajući poljubac na vrh njene
glave. Udahnem miris njezine kose, zatvarajući oči dok mi ispunjava pluća.
„Ti si lažljivac.“
Nasmiješim se, a usne su mi još na njoj. „Jesi li spremna izaći
odavde?“
„Apsolutno. Ali, Joe i moji roditelji su na putu. Imaš vremena pobjeći,
ali ne puno, pa požuri.“
„Što ako želim ostati?“
Njezine tamne oči susreću moje, tražeći. Ona pročisti grlo, uzimajući
nekoliko sekundi da odgovori. „Onda ostani.”
 Prljavo 2.
Pustim tuš da teče, podešavajući vodu dok ne bude savršena
temperatura. Rocky uzima moju ruku dok ulazi, a ja je slijedim. Gledam
je, zadivljen, dok naginje glavu natapajući kosu.
Moje ruke kreću na posao, masirajući šampon u njenu dugu kosu.
Sretno uzdiše. Sviđa mi se taj zvuk. Primaknem se i pređem usnama preko
njezinih, pokušavajući izazvati još jedan.
Rocky me ne razočarava, mrmljajući zadovoljno kad se konačno
povučem.
„Što će se sada dogoditi?“ pita ona, zatvorenih očiju, a ruke joj
odmaraju na mom trbuhu.
„Nadam se da će obojica priznati krivnju da zaobiđemo suđenje, a
sudac će ih kazniti do kraja života.“
Rocky otvori oči trepćući vodu s trepavica. „Što je s tobom i sa mnom?
Što će se dogoditi s nama?“
„Ne znam,“ kažem iskreno. „Ali želim to istražiti. I,“ dodam, „ja
stvarno želim istražiti tvoje tijelo.“
Ona se smije, prstima kližući niz moj trbuh da ih zamota oko mog
kurca. Već sam tvrd za nju.
„Slažem se s tim.”
Počinje me potezati i ja ispustim nježno siktanje kroz zube. Nakon
svega što smo prošli u posljednje vrijeme, mislili biste da nam je ovo
posljednja stvar na pameti. Ali ovo je moj mir. Ovi mali trenuci s njom.
Njezin dodir. Njezin smijeh. Ona.
Održim svoju riječ i počnem istraživati. Moji prsti klize dolje niz
njeno tijelo, ostavljajući sapunast trag za sobom. Gledam kako ga mlaz
tuša polako ispire. To me podsjeća na naš prvi put zajedno, kada smo
slikali jedan drugog. Oprao sam je upravo ovako. Ali ta noć je bila
pokvarena mojom potrebom za osvetom.
Ne mora više tako biti.
„Prilično sam sigurna da si već otkrio ta područja,“ kaže Rocky,
trgnuvši me iz misli.
Podižući obrvu, hvatam njezinu stražnjicu, cereći se dok je povlačim
bliže. Njezina usta susreću moja i poljubim je duboko, potpuno obuzet.
Ova žena. Bože, ova žena. Moj mali borac. Zbog nje želim napraviti neke
promjene - ponovno procijeniti svoje životne ciljeve.
Tri je i dalje moj broj.
 Prljavo 2.
Jedan: Za jačanje moga tijela. Neka bude jako. Neka bude stroj.
Učiniti to tako da se ono što se dogodilo prije nikad, nikada, ne bi
ponovilo.
Dva: Pomoći drugima da nađu svoju snagu, tako da se ono što se
dogodilo meni, što se dogodilo Liv - što se dogodilo Rocky - ne dogodi
njima.
I tri: Moje novo omiljeno - da pronađem sposobnost pustiti prošlost i
dopustiti sebi da ponovno volim.