PRIJAN LOVRO

August Šenoa
Naslov djela: Prijan Lovro

Ime i prezime autora: August Šenoa

O piscu: -August Šenoa bio je hrvatski književnik i pisac koji je rođen 14. studenoga 1838. godine u
Vlaškoj ulici u Zagrebu. Njegov otac, Alois Schönoa, bio je češkoga podrijetla, ali nikada nije naučio
hrvatski jezik. Nakon završene osnovne škole u Zagrebu, Šenoa je završio Zagrebačku gornjogradsku
gimnaziju 1857. godine. Nakon toga je pokušao upisati Orijentalnu akademiju u Beču, ali nije bio
primljen zbog političke nepoćudnosti. Zahvaljujući Strossmayerovoj stipendiji, otišao je u Prag gdje je
upisao pravo, ali fakultet nije nikada završio. Nakon povratka u Zagreb 1866. godine, Šenoa je započeo
pisati feljtone pod naslovom "Zagrebulje" i 1868. godine se oženio Slavicom pl. Ištvanićevom. Godinu
poslije pokrenuo je časopis "Vijenac", kojemu je postao urednik od 1874. Godine. godine objavio je prvi
hrvatski moderni roman "Zlatarevo zlato" u "Vijencu". Umro je 13. prosinca 1881. godine, a ležeći
bolestan diktirao je iz svog romana "Kletva" i rekao: "Ne dajte mi umrijeti, imam još toliko toga za
napisati."

Izdavač: eLektire.skole.hr

Djela: ,,Branka’’ , ,,Zlatarevo zlato’’ , ,, Čuvaj se senjske ruke’’ , ,,Kanarinčeva ljubovca’’ , ,,Karanfil sa
pjesnikova groba’’ , ,,Povjestice’’, ,,Prijan Lovro’’, ,,Prosjak Luka’’, ,,Seljačka buna’’ i dr.

Književni rod: epika

Književna vrsta: pripovijetka

Tema: Lovrino odrastanje, ljubav, prijateljstvo, obrazovanje, posao

Mjesto radnje: Zagreb, Ljubljana, Prag

,,Nekoliko godina ne bjeh vidio hrvatskog si doma; stoga pođoh godine 186* božićevati u Zagreb.’’

Vrijeme radnje: 19. St

,,Nekoliko godina ne bjeh vidio hrvatskog si doma; stoga pođoh godine 186* božićevati u Zagreb.’’
LIKOVI

Likovi: -glavni: Lovro

-sporedni: Šenoa, vlastelin, župnik, Bodul, studenti u Pragu, Malvina, Ferdinand, Lovrini roditelji,
Žiga, predsjednikov sin, predsjednik, grof, slovenka Minka i Minkini rodirelji, pop Ante, bogata
dalmatinka Anđelija

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:

Lovro: -vanjska karakterizacija: mršav, košćat, blijedo lice, tanke usne, slabi brčići, crna kosa na
razdjeljak, male tamne oči, uglađen, fina odjeća, ...

-unutarnja karatkerizacija: pohrvaćeni slovenac, pametan, završio srednju školu, profesor

jezikoslovlja

,, ...reče ukratko: - Lovro N., profesor jezikoslovlja’’

,, Po naglasu sudeć bijaše pohrvaćen Slovenac’’

,, Bio čovjek srednjeg stasa, koščast, širokih pleća. Glava neobično velika naličila posve kruglji; čelo mu
bilo široko, visoko, reć bi uglasto, lice osuho, blijedo, u srijedi široko, zdola posve šiljasto, nos fin, usne
tanke, stisnute, brčići slabi, kosa crna i glatka, duga, pravilno u dvoje razdijeljena, a oči male, tamne,
žmirkave, al i vrlo žacave.’’

,, Posavski šešir bijaše mu nov, siva surka sa srebrenima dugmetima fina, ovratnjak svilen, košulja tanka;
vidjelo se da se taj čovjek ukusno odijevati mari, al sva ta finoća bijaše nespretna.’’

,, A i kretanje bilo mu neobično. Sjedio je ponosito osovljene glave, stisnutih usnica, sve ispod oka
motreći čovjeka, nasmjehnuv se kadšto porugljivo, kimnuv kadšto glavom’’

Malvina: -vanjska karakterizacija: lijepa, crnooka, mlada, udovica

-unutarnja karatkerizacija:

,, ...- neka lijepa, crnooka mlada gospođa u crno zavita, udova susjednoga vlastelina, kako mi poslije
rekoše.’’

,, Mladica bijaše živa, vrlo živa. Dosjetljivost i oštroumlje mililo se Malvini - tako bijaše joj ime - nad sve
ino.’'
Kratak sadržaj:

Prije više godina Šenoa je bio pozvan u selo na berbu, ali kako nije punu nedjelju dana vidio vedra neba,
vrijeme je provodio u društvu i ponekad dosadnim raspravama vlastelina, suca, velečasnog gospodina
župnika i crne udovice. Šenoa i udovica su započeli priču u kojoj se žena žali kako je hrvatska književnost
monotona te zbog toga radije čita njemačku i francusku. Tada joj Šenoa odluči ispričati priču o svom
prijatelju Lovri, pokušavajući dokazati postojanje zanimljivog, strasnog junaka i u hrvatskom narodu,
kojeg, iako postoji, naši pisci ne znaju ili ne umiju oslikati. I tako započinje priča o Lovri, njegovom
djetinjstvu, školovanju te općenito o njegovu životu.

Šenoa i Lovro upoznali su se za vrijeme studiranja u Pragu te su ubrzo postali vrlo dobri prijatelji i Šenoa
je polako upoznavao djeliće njegova života.
Lovro se rodio kod Postojne u siromašnoj obitelji. Njegovi su roditelji željeli da Lovro postane
svećenikom kako bi pružili svome sinu malo bolji život od njihova vlastita. Tako su roditelji poslali Lovru
kumu zvonaru u Ljubljanu gdje se iskazao izuzetno pametnim djetetom. Tada je Lovro spoznao da želi
postati više od svećenika, umjesto molitvenika, psalama i drugih crkvenih knjiga on je čitao Byrona i
Goethea, Petrarku i Prešerna. No na kraju se ipak zaredio, a svoju želju za svjetovnošću je pokušao
zaboraviti.

Za vrijeme jednih praznika poveo ga je prijatelj bogoslovac sa sobom u njegovo rodno mjesto. Tamo
Lovro upoznaje prelijepu djevojku Malvinu u koju se on ubrzo zaljubi, no svećenička mu je halja
zabranjivala tu ljubav. ,,Crna vam halja nije mi dala ni misliti o tom. Ali zbogom - inače bih stala
razmišljati - zbogom, prijatelju moj!’' Lovro joj priznaje svoje osjećaje, ali ga ona odbija te se Lovro vraća
nazad u Ljubljanu. Očaj koji je Lovro proživio dovodi ga do bolesti i odlazi u sjemenište gdje razgovara s
jednim kanonikom o svojim osjećajima i uz pomoć kanonika dolazi do spoznaje da je bolje biti dobar
svjetovnjak, nego loš svećenik. Kanonik ga blagoslovi i kaže mu da slobodno ide svojim putem.
Vraćajući se kući susreo je Malvinu koja je sada bila udana za mladog, finog gospodina. Kada se konačno
vratio kući svi su bili u šoku i ispitivali ga što je napravio da su mu oduzeli svećeničku halju, a najtužnija je
bila majka. Lovro im je priznao svoje muke, kako je bio nesretan i kako se odlučio riješiti svećeničkog
zvanja. Budući da ga je otac istjerao iz kuće, odluči se Lovro vratiti u grad svome prijatelju kanoniku.
Požalio se kanoniku, a kanonik mu je tada rekao kako ga je vladin predsjednik na njegovu preporuku
izabrao za odgajatelja svoga sina. Lovru konačno krene u životu, uselio se u predsjednikovu kuću,
podučavao njegova sina, čitao razne knjige i proširivao svoje znanje, a svi su se prema njemu ponašali
kao prema gospodinu. Jedne se večeri kod predsjednika u dvoru održavala čajanka s plesom. Na toj
čajanki Lovro ponovno susreće Malvinu i započinje razgovor s njom. Lovro se bio izmirio sa svojom
obitelji, a vladin predsjednik je saznao od kanonika zašto se Lovro posvadio sa svojom obitelji te odluči
posjetiti Lovrina oca. Predsjednik nahvali Lovru i obeća da će poslati Lovru za Uskrs njima. Tako je za
Uskrs Lovro posjetio svoju obitelj, sada kao pravi gospodin, svakome je dao poklon, a obitelj je konačno
bila ponosna na njega.
Nakon završetka s podučavanjem predsjednikovog sina Lovro želi nastaviti svoje školovanje. Predsjednik
ga na svoj trošak šalje u Beč na orijentalnu akademiju kako bi položio prijamni ispit. Iako je položio ispit
izvrsno i ostavio odličan dojam nije bio primljen na akademiju. Tada Lovro, na nagovor predsjednika,
odluči postati učiteljem. Napisao je molbu i poslao ministarstvu, no nakon tri mjeseca čekanja odluči
Lovro ponovno posjetiti svoju obitelj. Dok je boravio kod svoje obitelji došlo je pismo iz ministarstva u
kojemu je pisalo da se molba vraća molitelju, jer je ministarstvo zatraženu potporu drugomu podijelilo.
Lovro pada u još veći očaj, a na kraju i oboli. Onako shrvan smili se ocu koji odluči založiti sve što su imali
kako bi platio sinu školovanje i on ga šalje u Beč. Tamo je život bio skup i ubrzo Lovrina obitelj toliko
osiromaši da je on bio primoran vratiti se u Hrvatsku. Dobivši mjesto namjesnog učitelja u primorskoj
hrvatskoj gimnaziji, zagrebačka vlada daje mu potporu da položi završne ispite. Na studije je krenuo u
Prag gdje su se Šenoa i on upoznali. Osjećao se krivim za dug svoje obitelji, a jedino rješenje vidio je u
ženidbi s bogatom djevojkom. Tako upoznaje Minku, stariju djevojku čija je sumnjiva ljepota i još
sumnjivija materijalna situacija samo za trenutak zaslijepila Lovru. Na nagovor Šenoe u razgovoru s
budućim tastom doznaje da ona nema novca te se zaruke prekidaju.

Ipak, u jednom času se činilo da se i Lovri osmjehnula sreća – dolaskom popa Antuna kojega su
podučavali književnosti u Hrvata, Lovro saznaje za bogatu siroticu u Dalmaciji, bez roditelja koju uzdržava
stric, a ima imetak od 40 000 forinti. Napokon odlučuje predavati u Hrvatskoj, ali kako ni tamo nije imao
sreće odlazi u Dalmaciju potražiti onu djevojku. Lovro konačno upoznaje ženu svog života i zaljubljuje se
u nju, kao i ona u njega. Trebali su se vjenčati no jednog dana dođe Anđelija Lovri u sobu, blijeda i
zaplakana, i govori mu kako je do njezinog strica došlo da je propalica i siromah te da se zaruke
raskidaju. Lovro od tuge i jada odlazi u drugu sobu, vrati se s britvom u ruci

Tijek događaja:

Šenoa je pozvan u selo na berbu

Započinje razgovor s crnom udovicom o hrvatskoj književnosti

Šenoa priča priču o Lovri kao zanimljivom junaku hrvatskog naroda

Lovro se rodio u siromašnoj obitelji kod Postojne

Roditelji su željeli da postane svećenikom

Lovro se iskazao izuzetno pametnim djetetom kod kuma zvonara u Ljubljani

Iako je želio postati više od svećenika, na kraju se ipak zaredio

Upoznaje prelijepu djevojku Malvinu i zaljubi se, ali svećenička mu je halja zabranjivala tu ljubav

Nakon razgovora s kanonikom, Lovro shvaća da je bolje biti dobar svjetovnjak nego loš svećenik

Vraća se kući, susreće udanu Malvinu i priznaje obitelji svoje muke

Otac ga istjeruje iz kuće, ali kanonik ga preporučuje vladinom predsjedniku

Lovro se uselio u predsjednikovu kuću

Podučavao je predsjednikova sina

Čitao razne knjige i proširivao svoje znanje

Svi su se prema njemu ponašali kao prema gospodinu

Na čajanci s plesom sreo je Malvinu i započeo razgovor s njom

Izmirio se sa svojom obitelji

Predsjednik je pohvalio Lovru i obećao mu poslati ga za Uskrs kuc

Lovro je posjetio svoju obitelj za Uskrs kao pravi gospodin

Nakon podučavanja predsjednikovog sina, Lovro želi nastaviti školovanje

Predsjednik ga šalje u Beč na orijentalnu akademiju na svoj trošak

Lovro je položio ispit izvrsno, ali nije bio primljen na akademiju

Odlučio je postati učiteljem i poslao molbu ministarstvu

Molba je vraćena jer je ministarstvo zatraženu potporu drugomu podijelilo

Lovro ponovno posjeti obitelj, ali oboli od očaja

Otac založi sve što su imali kako bi platio Lovru školovanje u Beču

Lovro se vraća u Hrvatsku i postaje namjesni učitelj u primorskoj hrvatskoj gimnaziji

Zagrebačka vlada mu daje potporu da položi završne ispite

Krenuo je na studije u Prag gdje se upoznao s Šenoom

Osjećao se krivim za dug obitelji i razmišljao o ženidbi s bogatom djevojkom

Upoznao je Minku, ali zaruke su prekinute jer nije imala novca

Doznao je za bogatu siroticu u Dalmaciji i odlučio predavati u Hrvatskoj

Otišao je u Dalmaciju tražiti djevojku i zaljubio se u nju

Trebali su se vjenčati, ali došlo je do raskida zaruka

Lovro je preplavljen tugom i jadom

Otišao je u drugu sobu s britvom u ruci u ubio se

OBRADA:

1. Što je bolje biti? Glup i bogat ili pametan i siromašan?

- Mislim da je bolje biti pametan i siromašan

- Pametan čovjek može pronaći kreativne načine da poboljša svoj život i život drugih, čak i uz ograničene
resurse. Također, može razviti dublje razumijevanje svijeta oko sebe i donositi mudre odluke. Također
može imati bogatstvo znanja i iskustva.

2. Zanimljivosti o Augustu Šenoi

-već u samo sedmoj godini života August uz njemački jezik već sasvim lijepo govori hrvatski jezik, koji je
naučio u igri s prijateljima na Ribnjaku. S roditeljima i dalje govori samo njemački.

-sa samo osam godina August piše svoje prvo pismo u životu, na njemačkom jeziku ocu u Budim

- sa deset godina Po želji oca počinje svirati violinu, ali zbog antipedagoških metoda učitelja Schwarza,
demonstrativno baca gudalo i nikada više nije svirao.

-u sedmom razredu Objavljuje prvo tiskano djelo "Suze" posvećeno umrlom prijatelju Gustavu Madjaru.

- August Šenoa kao srednjoškolac napisao je niz pjesama na njemačkom jeziku koje je uvezao u platno
modre boje sa zlatorezom

-1858 U Beču se upisuje na Medicinski fakultet, ali odustaje od studija jer je na prvim vježbama na živim
pacijentima ustanovio da ne podnosi krv.

-1877 August Šenoa postaje potpredsjednik Matice hrvatske.

3. ,,A ono što je Šenoa donio, s njegovim ga književnim svojstvima čini najboljim i najkonstruktivnijim
književnikom naših sedamdesetih godina, već jednim od najkrupnijih graditelja našega narodnog duha’’
-Antun Barac, hrvatski književni povjesničar i kritičar

U čemu je značaj A. Šenoe prema riječima A. Barca ?

- Barac ističe da je Šenoa doprinio izgradnji nacionalnog duha svojim književnim radom te da je bio važan
graditelj identiteta kroz svoje književno stvaralaštvo. Ovaj citat naglašava veliki utjecaj koji je A. Šenoa
imao na hrvatsku književnost i kulturu u to vrijeme.
4. Istražite koliko Zagreb kao grad vodi računa o imenu i djelovanju A.Šenoe

- Projekt Šenoinog doma u Zagrebu je suvremeni stambeni projekt koji se nalazi u najužem dijelu centra
grada. Ova urbanističko-arhitektonska cjelina obuhvaća zgrade koje su raspoređene u okolini Šenoinog
trga.

-također postoji nekoliko kipova Augusta Šenoe u Zagrebu

5. Odredite žanrovsko djelo i smjestite u književnopovijesni kontekst

- žanr (vrsta): pripovijetka

-književnopovijesni kontekst: hrvatski romantizam (19.st.)

6.Pročitajte uokvireni, uvodni dio.

Kojom proznom tehnikom započinje pripovijetka? Što se vidi iz uvodnog dijela?

- Šenoa započinje pripovijetku pripovijedanem

Tko razgovara i o čemu? Ispišite navode

-August Šenoa govori o jednom danu kada se okupilo društvo na berbu. Župnik je pričao o Napoleonu a
sudac o kruškama ali to Šenou nije zanimalo. On je razgovarao sa udovicom o knjigama koje čita.

-,, Humoresku iz lanjskih modnih novina. - A kod kuće? - Čitam romana, putopisa, novela, gospodarskih
knjiga i toga više. - Sve njemački? - Dakako, ponešto i franceski. - A hrvatski? - Skoro ništa.’’
Što o književnosti govori udovica, a što njezin sugovornik? Tko je njezin sugovornik?

-udovica voli čitati romane, putopise, novele i dr. na njemačkom jeziku, neke čak i na francuskom, ali
ništa na hrvatskom

- ,, Kad me moga zanata sjetiste, gospođo, dozvolite da vas upitam što čitate. - Humoresku iz lanjskih
modnih novina. - A kod kuće? - Čitam romana, putopisa, novela, gospodarskih knjiga i toga više. - Sve
njemački? - Dakako, ponešto i franceski. - A hrvatski? - Skoro ništa.’’

-njezin sugovornih je sam Šenoa koji počinje pričati priču o jednom junaku

- ,, - Čujmo! - zaviknu velečasni gospodin izbočiv se za mojim stolcem, a ja nastavih: - Ne nadajte se,
gospodo moja, da ću vam dokazati pričicu, složenu po pravilima umjetnosti; ne mislite da ću dozivati u
pomoć oštru dosjetljivost ili bujnu maštu. Nipošto. Što vam evo kazujem, živa je i prosta istina...’’

Zašto se zove pripovjetka Prijan Lovro?

- Pripovjetka je nazvana po glavnom liku Lovri kojeg su ljudi zvali prijanom, što bi značio kao prika,
odnosno prijatelj.

7. Argumentiraj tvrdnju

,,Fabula je retrospektivna Šenoa udovici priča priču iz prošlosti’’

-Fabula je retrospektivna zato što radnja u početku se odvija u sadašnjosti pa se onda vraća u prošlost

8. Što saznajemo o prijanu Lovri na početku priče. Kako Šenoa čitatelje uvodi u radnu? Navedite
citate.

-Šenoa nas uvodi u radnju tako što se nalazi među mnogo ljudi u kavani i tako upoznaje Lovru i krene ga
opisivati

-,, - evo nam nova prijatelja - te mi pokaza prstom čovjeka sa očarima kojino za istim stolom naproti
nama sjeđaše. Novi prijatelj pridignu se, pokloni se svečano i predav mi svoju posjetnicu graciozno, reče
ukratko: - Lovro N., profesor jezikoslovlja...’’

- ,, Po naglasu sudeć bijaše pohrvaćen Slovenac. Da vam ga ukratko opišem. Bio čovjek srednjeg stasa,
koščast, širokih pleća. Glava neobično velika naličila posve kruglji; čelo mu bilo široko, visoko, reć bi
uglasto, lice osuho, blijedo, u srijedi široko, zdola posve šiljasto, nos fin, usne tanke, stisnute, brčići slabi,
kosa crna i glatka, duga, pravilno u dvoje razdijeljena, a oči male, tamne, žmirkave, al i vrlo žacave.
Gledajuć ga smetoh se nešta. Opazio sam na tom čovjeku nekakov nesklad. Posavski šešir bijaše mu nov,
siva surka sa srebrenima dugmetima fina, ovratnjak svilen, košulja tanka; vidjelo se da se taj čovjek
ukusno odijevati mari, al sva ta finoća bijaše nespretna. Kao da sam vidio školnika il kapelana pred
sobom. A i kretanje bilo mu neobično. Sjedio je ponosito osovljene glave, stisnutih usnica, sve ispod oka
motreći čovjeka, nasmjehnuv se kadšto porugljivo, kimnuv kadšto glavom. Jednom rukom držaše
rukavicu, a drugom popravljao si neprestance ovratnjak. U svem je htio biti fin, elegantan,
dostojanstven, ali po svem si vidio da je taj čovjek doduše mnogo općio s finim svijetom, ali da je kraj
svega toga ostao ponešto neuglađen: Govorio je sprvine polagano, svečano, kratko poput epigrama, al i
apodiktički, prepličuć govor franceskima dosjetkama. Bio je pod silu miran, ali neobični sjaj njegova oka
odavao je da je čovjek strastven.’’

9. Što nam kazuju ovi ulomci? O kojim likovima je riječ?

,, Bio čovjek srednjeg stasa, koščast, širokih pleća. Glava neobično velika naličila posve kruglji; čelo mu
bilo široko, visoko, reć bi uglasto, lice osuho, blijedo, u srijedi široko, zdola posve šiljasto, nos fin, usne
tanke, stisnute, brčići slabi, kosa crna i glatka, duga, pravilno u dvoje razdijeljena, a oči male, tamne,
žmirkave, al i vrlo žacave.’’

,, Mjesečina pokaza mi cijelo joj lice. Zadrhtah. To ne bijahu cvatući obrazi mladosti. Od nosnica prema
kraju usnica pružile se dvije crte, svjedočice zrelijih ljeta, usnice bijahu vehle, pod očima si vidio
nagrešpanu kožicu; cijelo lice bijaše osuho, uvelo. Ne, to nije rascvala ružica - to je usidjelica koja doziva
u pomoć mjesečinu da joj pozlati uvelo lice.’’

,, U vlastelina bila ljepušna jedinica, crnooka i zlatokosa, bujna i vesela, a pametna, van reda pametna.
Umjela ona više jezika, umjela crtati, udarati u glasovir i više toga. Osobito rado govorila je franceski, pa
je francesku knjigu i dobro poznavala. I Lovro bijaše tomu jeziku vrlo vješt. Nije dakle ni čudo, da su
mladi svetac i crnooka plavka mnogo međ sobom čevrljali o cvijeću, o suncu, o glazbi, o Bérangeru i o
koječem. Mladica bijaše živa, vrlo živa.’’

-prvi ulomak opisuje Lovru, drugi Minku, a treći Malvinu

Karakterizacija likova:

Lovro: -vanjska karakterizacija: mršav, košćat, blijedo lice, tanke usne, slabi brčići, crna kosa na
razdjeljak, male tamne oči, uglađen, fina odjeća, ...

-unutarnja karatkerizacija: pohrvaćeni slovenac, pametan, završio srednju školu, profesor

jezikoslovlja

,, ...reče ukratko: - Lovro N., profesor jezikoslovlja’’

,, Po naglasu sudeć bijaše pohrvaćen Slovenac’’

,, Bio čovjek srednjeg stasa, koščast, širokih pleća. Glava neobično velika naličila posve kruglji; čelo mu
bilo široko, visoko, reć bi uglasto, lice osuho, blijedo, u srijedi široko, zdola posve šiljasto, nos fin, usne
tanke, stisnute, brčići slabi, kosa crna i glatka, duga, pravilno u dvoje razdijeljena, a oči male, tamne,
žmirkave, al i vrlo žacave.’’

,, Posavski šešir bijaše mu nov, siva surka sa srebrenima dugmetima fina, ovratnjak svilen, košulja tanka;
vidjelo se da se taj čovjek ukusno odijevati mari, al sva ta finoća bijaše nespretna.’’
,, A i kretanje bilo mu neobično. Sjedio je ponosito osovljene glave, stisnutih usnica, sve ispod oka
motreći čovjeka, nasmjehnuv se kadšto porugljivo, kimnuv kadšto glavom’’

,,Lovro rodio se od seljaka, malo imućnih, kod Postojne. U onim stranama gospodarstvo malo vrijedi,
zemlja je suha, kamena. ‘’

Minka: -vanjska: Oštre oči, mlada, mlado lice, zrela...

-unutarnja: slovenka, ...

,, Mjesečina pokaza mi cijelo joj lice. Zadrhtah. To ne bijahu cvatući obrazi mladosti. Od nosnica prema
kraju usnica pružile se dvije crte, svjedočice zrelijih ljeta, usnice bijahu vehle, pod očima si vidio
nagrešpanu kožicu; cijelo lice bijaše osuho, uvelo. Ne, to nije rascvala ružica - to je usidjelica koja doziva
u pomoć mjesečinu da joj pozlati uvelo lice.’’

Malvina: -vanjska karakterizacija: lijepa, crnooka, mlada, udovica,...

-unutarnja karatkerizacija: pametna, znala druge jezike, obrazovana,...

,, ...- neka lijepa, crnooka mlada gospođa u crno zavita, udova susjednoga vlastelina, kako mi poslije
rekoše.’’

,, Mladica bijaše živa, vrlo živa. Dosjetljivost i oštroumlje mililo se Malvini - tako bijaše joj ime - nad sve
ino.’'

10. Iznad imam dva primjera kratka sadržaja odnosno kratki sadržaj i tijek događaja

11. August Šenoa gradi fabulu na psihosocijalnim kontrastima

Želja-mogučnost, grad-selo, bogatsvo-siromaštvo, obrazovanje-novac, pametan-glup...

-,,Za popa treba školanja, a u selu školnik jedva bio za orguljaša; školi u gradu hoće se borme troška, a
otkud?’’

-,, jer ovaj grad je velik, a ja sam stran ‘’

12. Pratite priču, fabulu o Lovri... što je dovelo do ,,ovakvog’’ svršetka?

- Priča o Lovri završava tako što si je Lovro prerezao vrat oštricom

-završava tako zato što je bio obuzet tugom i nije vidio drugo riješenje

13. Jesu li se vremena promjenila? Bi li Lovro danas imao više šanse?

- Vjerovatno ne bi imao više šanse jer još uvijek traju predrasude da ako je svečenik ne može imati ženu i
djecu no u katolikoj crkvi niti ne smije imati ženu

14.Mogu li ,mali’ ljudi uspijeti u životu? Potražite zanimljive priče iz života (int.)

- ,mali’ ljudi mogu uspijeti u životu

-primjer je većina popularnih američkih pjevača koji su živjeli u siromašnim obiteljima, a sada kada su
popularni rade s novcem što žele