Smrt Smail-aga Čengića: Ivan Mažuranić

Djelo Smrt Smail-age Čengića" izdano je godine 1846 u almanahu „Iskra“, šest godina nakon
smrti Smail-age. Povijesni ep u pet pijevanja. Napisao ga je i objavio Ivan Mažuranić, prvi
hrvatski ban pučanin. Djelo pripada realizmu i prema rodu je epika u stihu, a vrsti ep.

Tekst koji se obraduje je dio prvog pjevanja „Agovanje". Smail-aga Čengić je glavni antagonist
u djelu "Smrt Smail-age Čengića". Može se portretirati kao otuđeni, demonski antagonist
koji svojom pojavom i djelima utjelovljuje zlo i tiraniju. Kao otuđeni lik, on je izoliran od
humanosti i empatije, njegova povezanost s drugim ljudima temelji se na strahu, a ne na
razumijevanju i zajedništvu. Smail-aga je individualni lik s jasnim osobnim karakteristikama -
okrutnost, pohlepa, i želja za moći. No, ujedno je i kolektivni lik jer predstavlja depresiju i zlo
koje se može manifestirati u bilo kojem društvu ili vremenu. Njegovo djelovanje nije samo
izraz njegovih osobina, već i šire društvene i povijesne sile koje su omogućile i poticale takvu
vrstu vladavine. Kroz kontrast između Smail-age i ostalih likova, posebice onih koji se
suprotstavljaju njegovoj tiraniji, naglašava se sukob između individualnih i kolektivnih
vrijednosti. Dok Smail-aga djeluje iz osobnih motiva koji su u suprotnosti s dobrobiti
zajednice, njegovi protivnici, crnogorski junaci, predstavljaju kolektivni duh otpora i borbe za
slobodu. Ovaj sukob između individualnog i kolektivnog tako postaje centralna tema djela,
istražujući kako pojedinčeve akcije utječu na društvo i kako društvene sile oblikuju pojedinca.

Ovaj tekst sadržajno prikazuje okrutnost Smail-age Čengića, njegovo pozivanje slugu i
naređenje da izvedu zarobljene Crnogorce te starca Duraka, koji je pokušao intervenirati za
njih. Tekst također pokazuje kako Smail-aga raspodjeljuje oruđa za mučenje i smrt svojim
slugama, simbolizirajući time svoju moć i nemilosrdnost. Na stilskoj razini, Mažuranić koristi
arhaičan jezik i strukturu koja odražava epsku poeziju, stvarajući time svečan i dramatičan
ton koji odgovara temi djela. U kontekstu djela u cjelini, ovaj odlomak služi kao prikaz zla i
tiranije koje Smail-aga predstavlja. Njegove akcije su prikazane kao izrazito negativne, a
njegova okrutnost postavlja temelj za kasniju katarzu i pravdu koja će prevladati.

Propast silništva i pobjeda dobra nad zlom u djelu je snažna i emotivna. Mislim da Mažuranić
dobro koristi tu temu kako bi pokazao ne samo sudbinu pojedinca već i sudbinu naroda koji
se bori za pravdu. Kroz pjesmu osjeća se snažna poruka o neizbježnosti pada tiranina
slobode, što je univerzalna tema koja odjekuje i danas.