Shakespeareovo najpoznatije djelo i općenito jedna od najcjenjenijih drama u potpuno ludilo.
tpuno ludilo. Hamlet nikada nije mogao steći povjerenje u žene jer su žene njemu
povijesti, ,Hamlet", nastaje u vremenu engleske renesanse, razdoblju koje vrhunac
doživljava u 16. stoljeću. Ova drama, napisana u 5 činova, brojnim filozofskim
razmišljanjima, obratima u radnji i neodgovorenim pitanjima djelo je o kojem se
polemizira stoljećima nakon njegova nastanka. Kombiniranjem elemenata socijalne,
obiteljske, ljubavne i političke drame nastaje složeno dramsko djelo neponovljiva
karaktera. Glavni lik drame je Hamlet, danski kraljević, čijeg je oca usmrtio Klaudije,
novi danski kralj i Hamletov stric. Ubrzo nakon očeve smrti Hamletova majka
Gertruda, iako je udovica tek mjesec dana, preudaje se za Klaudija: „Tek mjesec; prije
nego iznije postole, u kojima je slijedila mog mrtvog oca, ko Nioba, sva suzna – ona,
da, baš ona". U prvom činu djela Hamlet nam svojim opširnim monologom izražava
svoj tok svijesti i dobivamo uvid u njegovo psihičko stanje. Svi događaji koji su
prethodili monologu Hamleta dovode do stanja očaja, suicidalnosti i razočaranja u
cijeli svijet, a osobito njegovu majku: „O, Bože! Kako mi se bljutav, dosadan i
beskoristan čini cijeli ovaj svijet! Strahota! Fuj!". Hamlet prezire svoju životnu
situaciju i ljude kojima je okružen na danskome dvoru te kao pravi renesansni čovjek
teži svijetu u kojoj vlada sklad, želi ispraviti nepravdu i upravo iz njegovog
idealističkog viđenja svijeta proizlazi razočaranje. Hamlet svoga oca vidi kao izvrsna
kralja, ljubežljivo biće koje ničim ne zaslužuje sudbinu koju ga je zatekla. Gertruda u
Hamletu budi razočaranje te čak i gađenje, jednom idealistu kao što je Hamlet nije
pojmljivo majčino ponašanje. Majku čak uspoređuje i sa zvijerima, govoreći kako niti
zvijer ne bi toliko brzo preboljela voljenu osobu, a kamoli se udala za rođenog brata
iste te voljene osobe: ,O Bože! Zvijer što dara nema razuma tugovala bi dulje". Takvo
hladnokrvno ponašanje njegove majke stvara razočaranje u žene, komplekse koje
poslije dodatno produbljuje Ofelija, žena koju je iskreno
najbliže brojnim prilikama njega iznevjerile te njegovoj glavi stvorile sliku žene kao
čudovišta, prevrtljiva i izdajnička ljudskog bića kojemu ne treba vjerovati jer iz te vjere
proizlazi razočaranje: Krhkosti, ime ti je žena". Hamlet je uistinu složen karakter i
slojevit lik čiji monolozi redovito propituju smisao i svrhu ljudskog života te se u njima
postavljaju mnoga svevremenska pitanja o smislu ljudske egzistencije. Primjer toga
bio bi njegov slavni monolog iz drugog čina koji iskazuje dva moguća stava - biti (boriti
se, ići težim putem i tjerati pravdu) ili ne biti (predati se, povući ili u najgorem slučaju
čak prekinuti život). U polaznom tekstu Hamlet govori o suicidalnosti i tome kako bi si
oduzeo život da to nije teški grijeh, dok u drugom monologu govori kako nije vrijedno
oduzeti si život jer se onda gubi mogućnost borbe za pravdu, jednakost u svijetu i
traženje istine. U polaznom se tekstu kao i u drugom monologu govori o silnoj
nepravdi koju svijet nosi i Hamletovom nerazumijevanju te nepravde, želji za
korigiranjem svijeta i ispravljanjem nepravilnosti. Hamlet je za mene izrazito
promišljeni pojedinac koji daje prednost razmišljanju o problemu i nalaženju dobrih
intelektualnih rješenja prije nego što počne djelovati zbog čega
ga se može krivo nasloviti i kukavicom. Njegovi pogledi na svijet meni su u isto
vrijeme i razumni i nerazumni. Smatram da treba .biti" i boriti se za bolju
svakodnevnicu. ali s druge strane njegov pogled na žene je za mene pretjeran i
smatram da svijet nije crno-bijel kolikim ga Hamlet u svojoj glavi čini.