BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BiH
UNSKO-SANSKI KANTON
JU GIMNAZIJA „BIHAĆ“ U BIHAĆU

MATURSKI RAD IZ TJELESNOG I ZDRAVSTVENOG ODGOJA

Tema: TAKTIKE IGRE U NAPADU

(RUKOMET)

MENTOR : UČENIK:

Budimlić Jasmin, prof. Muslić Nedžad

Bihać, maj 2017.

SADRŽAJ

1. UVOD .............................................................................................................................2

2. TAKTIKA IGRE U NAPADU .....................................................................................3

3. INDIVIDUALNA TAKTIKA U NAPADU .................................................................7

3.1. Otkrivanje ..............................................................................................................7
3.2. Pretrčavanje ...........................................................................................................7
3.3. Vođenje ..................................................................................................................8
3.4. Fintiranje ................................................................................................................8
3.4.1 Vježbe fintiranja ..........................................................................................8
3.5. Utrčavanje ..............................................................................................................9
3.5.1 Vježbe za utrčavanje ...................................................................................10
3.6. Dodavanje i primanje lopte ...................................................................................12
3.6.1 Vježbe dodavanja i primanja lopte ..............................................................12
3.7. Šutiranje .................................................................................................................13
3.7.1 Vježbe za šutiranje ......................................................................................13

4. GRUPNA TAKTIKA U NAPADU ..............................................................................15

4.1. Zabadanje ..............................................................................................................15
4.1.1. Vježbe zabadanja .......................................................................................15
4.2. Odvlačenje ............................................................................................................17
4.2.1. Vježbe odvlačenja ......................................................................................18
4.3. Ukrštanje ...............................................................................................................19
4.3.1. Vježbe ukrštanja ........................................................................................19
4.4. Povratna lopta „dupli pas“ ....................................................................................21
4.4.1. Vježbe za „dupli pas“ ................................................................................21
4.5. Blokade .................................................................................................................22
4.5.1. Vježbe blokiranja .......................................................................................22
4.6. Ekran .....................................................................................................................23
4.6.1. Vježbe postavljanja ekrana ........................................................................24
4.7. Grupni protivnapad ...............................................................................................24
4.7.1. Protivnapad (metodske vježbe) ..................................................................25
4.8. Izvođenje slobodnih bacanja (devet metara) .........................................................26
4.8.1. Vježbe za izvođenje devet metara ..............................................................26

5. ZAKLJUČAK ................................................................................................................28

6. LITERATURA ...............................................................................................................29

2
1. UVOD

Rukomet se može definisati kao ekipni sport, u kojem igra šest igrača i jedan golman na
jednoj strani, protiv isto tako formirane protivničke ekipe. Igra traje dva puta po 30 minuta, a
cilj je dati više golova od protivnika. Svima je jasno da je svaki sport na svoj način težak i
kompleksan, ali rukomet se uistinu može svrstati u red najsloženijih. Ta igra zahtjeva
ogromnu količinu fizičke snage i izdržljivosti, jer je to jedan od najgrubljih sportova i
podrazumijeva konstantno naguravanje. Mene je osobno rukomet oduvijek fascinirao kao
sport, pa sam često provodio vrijeme gledajući rukometne utakmice. Najviše sam fasciniran
uzbudljivošću i neizvjesnošću rukometa i zbog toga se moram zahvaliti svom profesoru
tjelesnog i zdravstvenog odgoja koji mi je dopustio da ovim radom proširim svoje znanje iz
oblasti koja me interesuje.

Kao što i sam naziv teme govori, bazirat ću se na napadački aspekt rukometa i pokušat ću na
što jednostavniji način opisati šta se to dešava u toku napada jedne od dvije ekipe. Kada gleda
utakmicu, čovjek bi rekao da je to poprilično jednostavna igra u kojoj je glavni cilj borba za
loptom i stavljanje lopte u protivničku mrežu. To svakako nije istina, budući da je napad
najvažniji dio ove igre i stručnjaci provode mnogo vremena u analiziranju i osmišljavanju
raznih taktika koje će dovesti do postizanja golova. Da bi se to dogodilo, svaki pojedinac
mora biti na maksimumu, pa tako postoje individualne i grupne taktike napada, koje
predstavljaju samu bit rukometa kao sporta.

3
2. TAKTIKA IGRE U NAPADU

Napad počinje od momenta kada ekipa dođe u prosjed lopte, a traje sve dok se akcija ne
završi odnosno dok ekipa ne izgubi loptu. Cilj napada je da se pomoću smišljenih akcija ili u
saradnji s drugim igračima postigne gol. Pri tom se koriste različita sredstva i metode,
detaljno razrađena u taktici napada savremena rukometne igre. Usavršavanje metoda i izbor
sredstava u razvijanju napada i njegove realizacije u današnjoj rukometnoj igri predstavlja sve
veći problem i daljnje studije. Neprobojnost, čvrstina i pokretljivost današnjih odbrana
zahtjevaju savršeniji i raznovrsniji način igranja u napadu, Ako se tome dodaju sve prisutnije
grubosti u igri igrača u odbrane, praćenje sudijskim nedosljednim tumačenjem pravila, onda
se jos više nameće pitanje kako usavršiti igru u napadu da sama igra ne izgubi svoj smisao.
Izbor načina igre u napadu zavisi od mnogih činilaca. Spomenut ćemo samo neke za koje
smatramo da su najvažniji:
- KARAKTERISTIKE VLASTITOG IGRAČKOG KADRA (morfološke karakteristike,
funkcionalne, psihomotoričke, tehničke, taktičke i intelektualne sposobnosti).
- POZNAVANJE KARAKTERISTIKA PROTIVNIČKIH IGRAČA
- POZNAVANJE KARAKTERISTIKA NAČINA IGRE U ODBRANI PROTIVNIČKE EKIPE
(plitka ili duboka zonska formacija)
- KAKAV JE ODNOS OBJEKTIVNE SNAGE EKIPE PREMA PROTIVNIČKOJ
- KAKAV JE TOK UTAKMICE, tj. KRETANJE REZULTATA
- SPOSOBNOST ZA BRZO UOČAVANJE PROMJENA U SISTEMU ODBRANE KOD
PROTIVNIČKE EKIPE
- SPOSOBNOST ZA PRILAGOĐAVANJE NAPADA PROMJENAMA UOČENIM U
PROTIVNIČKOJ ODBRANI

To su samo neki faktori o kojima treba voditi računa pri odabiranju načina napada. Za
uspješan napad nije bitno slijepo provođenje unaprijed zamišljenog napada, nego
prilagođavanje i brzo reagovanje na promjene u igri odbrane i pronalaženje najboljih rješenja
u određenoj situaciji, i pojedinca i cijele ekipe.

Napad u odnosu na odbranu daje šire mogućnosti kreativnog igrača djelovanjem kako
trenerima tako i igračima. Zadatke iz taktike napada igrači radije uče i uvježbavaju nego
zadatke u odbrani. Međutim, u posljednje vrijeme praksa pokazuje da odbrana dobija sve veći

4
značaj u treningu rukometaša. U savremenom rukometu, koristi se ritam igre kao sredstvo
taktike napada. Iskusan trener od svojih igrača u napadu zahtjeva da mijenjaju ritam, odnosno
da iz neke spore akcije, brzo pređu u novu, čime ostvaruju prednost u prostoru i vremenu.
Igrač u napadu, sem što je u mogućnosti da mijenja ritam igre, ima prednost nad
odbrambenim igračima, jer ima inicijativu. Igrač u napadu prednosti jer je licem okrenut
prema golu. On ima slobodan izbor kretanja, dok odbrambeni igrač mora da se prilagođava
kretanjima igrača u napadu. Pored specijalne tjelesne pripremljenosti igrači trebaju da
posjeduju svestrano tehničko obrazovanje sa zahtjevom na stalno usavršavanje i dotjerivanje
specifičnih kretanja kod pojedinca. Naročito kod igrača treba usavršavati tehniku kretanja bez
lopte, i to: start iz mjesta, zalet koracima (polukružno, okomito i koso), promjene smjera
kretanja zaustavljanja i vraćanja na mjesto odakle se napada, zatim tehniku raznih skokova i
okretnost na tlu i u zraku. Posebno treba raditi uporno i sa mnogo ponavljanja na tehnici s
loptom gdje je naglasak na besprijekornom i tehnički ispravnom dodavanju lopte.
Usavršavanje tehnički specijalnih šutiranja s obzirom na mjesto u igri, finitiranje (prolaz 1:1),
dribling i dr. Treba da je prisutno u sadržaju gotovo svakog treninga.
Taktička pripremljenost u prvom m redu se odnosi na svestrano poznavanje individualne
taktike u napadu. Kod igrača treba razvijati situaciono taktičko mišljenje pomoću dobro
odabranih vježbi za primanje i dodavanje lopte, vođenje i prodiranje, šutiranje na gol,
oktrivanje, utrčavanje i finitiranje. Vježbe u načelu moraju imati situacioni karakter.
Moderni rukomet zahtjeva besprijekornu saradnju u provm redu između dvaju odnosno triju
igrača u napadu, pa zatim saradnju više igrača i cijele ekipe. Igrače je potrebno do savršenstva
uvježbavati u osnovnim sredstvima napada kao što su ubadanje, križanje, odvlačenje,
blokiranje i dr.

Efikasnost napada zavisi od brzine izvođenja. Postoje dva osnovna načina napada. To su brzi
napad (kontranapad) i pozicioni napad.Zadatak napada je da se pomoću smišljenih
individualnih, grupnih ili kolektivnih akcija postigne gol. Na koji način će se realizovati
napad zavisi od brzine kojom je izveden. Svaki napad treba izvesti brzo da protivnička
odbrana nije u stanju da konsoliduje svoje redove.
Svaki napad ima svoje principe kojih se treba pridržavati, jer su u praksi potvrđeni i proizašli
iz iskustva, to su:

- princip širine napada

- princip dubine napada

5
- princip brzine kretanja lopte

- princip promjene ritma i tempa igre u napadu

- princip pokretljivosti napadača u kretanjima specifičnim za igru u napadu

- princip optimalnog trajanja dužine napada

- princip stvaranja viška napadča.

Princip širine napada govori da su igrači u napadu ravnomjerno raspoređeni u zoni napada po
cijeloj širini igrališta. Najodgovorniji igrači za držanje širine napada su krila.
Princip dubine napada zasnovan je na pravilnom rasporedu vanjskih igrača koji su od gola
udaljeni 12-14 metara. Princip je opravdan ukoliko vanjski igrači postižu golove izvan devet
metara i imaju sposobnost saradnje sa linijskim igračima.
Princip brzine kretanja lopte osnov je za kolektivni napad. Zasnovan je na kvalitetnoj tehnici
prijema i dodavanja lopte.
Princip promjene ritma i tempa igre. Promjenu ritma i tempa igra može da čini igrač
pojedinačno i ekipa kao cjelina. Suština je u izvođenju određene faze tehničke radnje sporije,
da bi potom uslijedio brzi i eksplozivan završetak.
Princip pokretljivosti napadača sastoji se zapravo u neprekidnim i intezivnim napadačkim
kretanjima u vidu prolaza odbrambenih igrača, ubadanja, križanja, odvlačenja, blokiranja i dr.
Taj princip zasnovan na besprijekornom radu nogu, startu iz raznih napadačkih pozicija,
brzim promjenama smjera kretanja, učestalim odrazima i dr.
Princip optimalnog trajanja dužine napada. Dužina trajanja napada zavisi od mnoštva
činjenica. U prvom redu, zavisiće od napadačkih sposobnosti igrača i odbrambenih
sposobnosti protivnika, o toku igre i od trenutnog rezultata. Ovdje treba istaći i odgovornost i
pravilnu procjenu napadača kod odlučivanja za šut. Visok postotak realizacije pojedinog
igrača govori da je pravilno ocijenio prilike kada treba šutirati na gol.
Princip stvaranja viška napadača. Napad treba tako organizovano provoditi da se na
pojedinim mjestima u napada stvara višak napadača (obično na krilu) koji će neometano
realizovati ukazanu priliku.

Kombinacije u napadu podrazumijevaju jednu dužu i studioznu pripremu već uvježbanu na

treningu (sa velikim brojem ponavljanja), a realizovanu u datom trenutku na principu grupne
ili kolektivne taktike. Kombinacije su u načelu kratke i sa više rješenja, posebno u završnici,
kako bi i sami igrači odigrali najbolje rješenje s obzirom na trenutnu situaciju u igri.

6
Uspjeh jedne kombinacije pored mukotrpnog i dugotrajnog rada na materijalizaciji isitih za
vrijeme procesa treniranja najviše zavisi od:
- DOBROG RASPOREDA IGRAČA SA PRECIZNIM ZADACIMA
- OD KVALITETE NIVOA IZVEDBE (dodavanja, fintiranja, blokade, šuta)
- OD OSJEĆAJA TRENERA KADA I U KOM MOMENTU TREBA KOJU KOMBINACIJU
PRIMIJENITI
- OD PLASTIČNOSTI I FLEKSIBILNOSTI IZABRANE KOMBINACIJE, tj. SPOSOBNOSTI
IGRAČA, DA ZADRŽI LOPTU U POSJEDU I U MOMENTU KADA KOMBINACIJA NE
USPIJE IZ BILO KOG RAZLOGA, DA SE NAPAD NASTAVI I DA SE POKUŠA NEKA
NOVA KOMBINACIJA
- OD STEPENA AUTOMATIZOVANOSTI IZVOĐENJA ODREĐENIH KOMBINACIJA.
Sama riječ kombinacija podrazumijeva učestvovanje namjanje dva igrača u sprovođenju
zamišljene kombinacije. Taj broj igrača može biti veći (3-4, a može i 5-6 igrača), s tim što
angažovanje većeg broja igrača krije u sebi mogućnost većih pozicionih i tehničkih grešaka
istih. Izvođenjem kombinacija u kojima učestvuje 5-6 igrača potrebno je više vremena jer
akcija duže traje a time odbrana ima veću mogućnost da napravi faul odnosno prekid
kombinacije. Iz prakse se zna da su kombinacije od 2-3 a najviše 4 igrača najefikasnije. Sa tog
aspekta se govori o grupnoj ili kolektivnoj kombinaciji ali sa napomenom da i kod
sprovođenja jedne ili druge kombinacije najbolje je da čitava ekipa zna da se radi određena
kombinacija, makar u njoj i neučestovali.

Slika 1. prikazuje izgled jednog napada u rukometu

7
3. INDIVIDUALNA TAKTIKA U NAPADU

Pod pojmom individualna taktika u napadu podrazumijeva se aktivnost pojedinog igrača, ali u
saradnji sa svim ostalim. Savremeni rukomet zahtjeva od igrača da samostalno rješavaju vrlo
složene situacije u datom trenutku na najbolji način. Znači, da individualna taktika predstavlja
izbor najpovoljnijeg rješenja trenutne situacije koju zajednički pripremaju svi igrači u igri
stvarajući pogodnost jednom. Zato se od svakog igrača traži da ima visok nivo tehničkog
znanja, fizičkih sposobnosti kao i nadarenost za igru.

Da bi postigao cilj, igrač u napadu se koristi odgovarajućim sredstvima individualne taktike

napada. To su tehnički elementi koje dobar igrač mora da automatizije, a oni mogu da budu
izvedeni sa loptom ili bez nje. Taktički elementi koje igrač koristi u napadu su:
otkrivanje, pretrčavanje, vođenje, fintiranje, utrčavanje, dodavanje i primanje lopte i šutiranje.

3.1. Otkrivanje

Jedno od najvažnijih sredstava individualne taktike napada je otkrivanje. Dobar igrač u

napadu koristi raznovrsne načine kretanja, kako bi u svakom momentu bio u poziciji da primi
loptu. Sasvim je normalno da ovakav igrač mora savršeno da vlada tehnikom pošto se često
nalazi i u „teškim pozicijama“, kada mora uhvaćenu loptu odmah da doda saigraču, da fintira,
šutira i slično. To znači da stalno mora da mijenja mjesto i pravac kretanju.

3.2. Pretrčavanje

Pretrčavanje je važno sredstvo individualne taktike napada. Ovo je, također, jedan oblik
otkrivanja, a najčešće se koristi kada igrač ne posjeduje loptu. Pretrčavanje omogućava igraču
da sebi stvori povoljne uslove, odnosno bolju poziciju da primi loptu ili da omogući bolju
poziciju za akciju.

8
3.3. Vođenje

Vođenje je jedno od sredstava individualne taktike u napadu. Na vođenje može da se odluči

samo izuzetno dobar tehničar u posebnim situacijama. Te situacije su rijetke i svode se samo
na slučajeve kada je igrač u kontranapadu ili kada nema slobodnog igrača kome bi mogao da
doda loptu.

3.4. Fintiranje

Sredstvo individualne taktike napada je i fintiranje. To su pokreti tijelom, udovima, pa i

mimikom lica koji treba da navedu protivnika na praćenje lažnog kretanja. Dobar igrač često
koristi lažna kretanja prilikom vođenja, driblinga ili šutiranja.

3.4.1. Vježbe fintiranja

Slika 2. prikazuje fintu promjenom pravca. Desni bek „fintira“ u lijevu stranu i time privlači drugog
igrača u odbrani u tu stranu. Nakon uspjele finte slijedi prolaz beka u desnu stranu i šut .

9
Slika 3. prikazuje fintu okretom. Lijevi bek (2) pođe u lijevu stranu tako da igrača iz odbrane povuče
za sobom, okrene se oko lijevog ramena, sa mjenjanjem pravca da bi prošao pored odbrambenog
igrača u svoju desnu stranu.

Slika 4. prikazuje finte koje izvode krilni igrači. Lijevo krilo (1) „fintira“ u desnu stranu, da bi prošao
u lijevu, a desno krilo (5) izvodi fintu sa okretom. Vježbe se izvodi u saradnji sa bekovima.

3.5. Utrčavanje

Veoma važno sredstvo individualne taktike u napadu je utrčavanje. Ako se stvori situacija,
obzirom na razvoj igre, da u određenom momentu igrač utrči u prazan prostor i primi loptu
(što je na neki način povezano sa otkrivanjem), može da ugrozi gol. Osim toga, postoji
mogućnost da igrač utrčavanjem povuče za sobom protivničkog igrača i ostavi saigraču veću
mogućnost za manevrisanje i šutiranje.

10
3.5.1. Vježbe za utrčavanje

Slika 5.: Nakon izvedene finte lijevo krilo (1) polukružnim utrčavanjem prima loptu od desnog beka
(4) i završava akciju sa sredine, ili odlazi na poziciju desnog krila (5) gdje završava akciju.

Slika 6.: Lijevi bek (2) nakon izvedene finte u lijevu stranu, izvodi prolaz u desnu, u međuvremenu
srednji bek (3) izveo je fintu u lijevu stranu da bi povukao svoga čuvara, a nakon toga, dodao loptu
igraču (2).

Slika 7.: Utrčava lijevi bek (2). Sarađuje lijevo krilo (1) i lijevi bek (2). Na dodanu loptu uz prethodnu
fintu u desnu strnu lijevi bek (2) prolazi u lijevu stranu i utrčava u prazan prostor, dobija loptu i
završava akciju.

11
Slika 8.: Desni bek (4) nakon izvedene finte u desnu stranu utrčava u prazan prostor u kojem prima
loptu od srednjeg igrača (3).

Slika 9.: Utrčavanje kružnog napadača. Dva kružna napadača naizmjenično kružno utrčavaju i primaju
loptu od trenera – pucanje na gol. Lopta = T-1-T-2.

Slika 10.: Vježba za pivotmena. Pivot (6) utrčava u prazan prostor gdje dobija loptu od trenera i
završava akciju.

Slika 11.: Lijevo krilo (1) i desno (5) nakon izvedene finte u lijevu odnosno u desnu stranu utrčavaju u
prazan prostor između prvog i drugog igrača u odbrani, gdje dobijaju loptu od trenera ili srednjeg
igrača.

12
3.6.Dodavanje i primanje lopte

Dobro hvatanje i dodavanje lopte prvi je preduslov za uspješno igranje rukometa.

3.6.1. Vježbe dodavanja i primanja lopte

Slika 12.: Na dodavanje lijevog krila, lijevi vanjski uz prethodnu promjenu pravca kretanja prima
loptu. Lopta = 1 – 2.

Slika 13. prikazuje nekoliko povezanih dodavanja između vanjskih igrača. Lopta = 1-2-1-2-1.

Slika 14.: Dva vanjska igrača uz prethodnu promjenu pravca kretanja primaju loptu. Lopta = 1-2-1.

13
3.7. Šutiranje

Šutiranje predstavlja konačni cilj individualne taktike napada. Kada igrač dođe u poziciju da
šutira, sam treba da procijeni situaciju i donese odluku da li će uputiti loptu na gol, na koji
način će da šutira itd. Svaki igrač u tom momentu nalazi se u veoma delikatnoj situaciji.
Imajući na umu da je najvažniji zadatak odbrane upravo da spriječi protivničkog igrača u
šutiranju, povećava se složenost i odgovornost igrača koji je u toj poziciji. Igrač na liniji
imaju zadatak da primljenu loptu iskoriste, odnosno postignu gol. Spoljašni igrači imaju u tim
situacijama više rješenja, je mogu da šutiraju, fintiraju, dodaju loptu pa čak i da povedu.

3.7.1. Vježbe za šutiranje

Slika 15.: Pivot (6) nakon kretanja u desno izvodi fintu u lijevo sa okretom i padom šutira.

Slika 16.: Krilni igrači (1 i 5) u saradnji sa bekovima (2 i 4) odvlače odbranu, praveći povoljnu
situaciju za šut.

14
Slika 17. prikazuje „cepelin“. Krilo (5) uskače u prostor i „fintom šutiranja“ dodaje loptu pivotu (6)
koji šutira.

I golman, kao i ostali igrači, ima individualne zadatke u taktici napada. Navešćemo samo
neke. Prvi, a možda i najvažniji zadatak golmana je, kada dođe u posjed lopte, da što brže ali
precizno, doda loptu svom saigraču. On treba da odabere igrača, koji je u tom trenutku, u
najboljoj poziciji da postigne gol. Svjedoci smo da na utakmicama golman vrlo često
indirektno, a ponekad i direktno postigne gol. Ponekad se i golman koristi fintom da bi se
odlobodio protivničkog igrača. Prilikom dodavanja izuzetno važnu ulogu ima ugao pod kojim
igrač prima loptu kada je u kontranapadu. Golman treba da krene u jednu stranu, a da loptu
doda krilnom igraču koje je, u trku, na suprotnoj strani terena. Na taj način skreće pažnju
protivničkim igračima na onu stranu na koju je pošao, a njegovo suprotno krilo prima loptu
pod mnogo povoljnijim uglom, što doprinosi da igrač ne gubi brzinu prilikom prijema lopte.
Time se stvaraju veće mogućnosti da igrač u napadu dobro primi loptu i uspješnije realizuje
cilj. U nekim situacijama golman može da napusti gol. Ovo se rjeđe događa, a tada može da
stvori brojčanu nadmoćnost kod svoje ekipe i vrlo efikasno djeluje.

Sposobnost pojedinog igrača da u raznim, stalno promjenljivim i nepredviđenim situacijama

donosi pravovremeno pravilne odluke zove se taktičko mišljenje. Što je igrač sposobniji da u
mnoštvu raspoloživih rješenja izabere najbolje, tim je i njegova sposobnost u procesu
izvođenja individualnog napada veća. Međutim, i igrač koji izvodi individualni napad, ni za
trenutak ne smije da izgubi misaoni kontakt, to jest mora svoj napad da sprovodi u saradnji sa
svojim saigračima.

15
4. GRUPNA TAKTIKA U NAPADU

Grupna taktika u napadu predstavlja nadogradnju nad individualnom taktikom, tj. što je viši
nivo individualnih znanja i sposobnosti igrača, to su veće mogućnosti za grupnu taktiku. Pod
grupnom taktikom u napadu, podrazumijevamo međusobnu saradnju dva ili više igrača
(grupe) u silju postizanja određenih zadataka. U sredstvu grupne taktike napada ubrajamo:
zabadanje, odvlačenje, ukrštanje, povratnu loptu ili „dupli pas“, blokade, ekran, grupni
protivnapad i izvođenje slobodnih bacanja (devet metara).

4.1. Zabadanje

Zabadanje je najčešće korišćeno sredstvo grupne taktike u napadu. Ima dvojako djelovanje:
odvlači pažnju odbrane od prave namjere napadača i u pogodnom momentu može biti prilika
za šutiranje. Da bi se stvorio višak u napadu na suprotnoj strani, zabada se uvijek između dva
igrača da bismo ih naveli da obojica krenu u zatvaranje prostora. Bez kvalitetnog zabadanja
nema razbijanja zonskih odbrambenih formacija. Za kvalitetno zabadanje treba uskladiti
nekoliko tehničkih radnji kao što su pravovremeni start na loptu, koraci, primanje lopte uz
naznaku šuta i predaju lopte prije prekršaja protivničkog igrača.

4.1.1. Vježbe zabadanja

Slika 18. prikazuje saradnju bekova (2 i 4) u kojoj jedan dodaje drugom loptu neporedno pred
zabadanje.

16
Slika 19. prikazuje saradnju lijevog beka (2) i srednjeg igrača (3). Dodajući se u trku, onaj koji primi
loptu u povoljnijoj poziciji, zabada.

Slika 20. prikazuje „zabadanje“ sa pet napadača. Lopta = 1-2-3-4-5-1 itd. Varijanta dodavanja bez
reda raznim načinima.

Slika 21. prikazuje „zabadanje“ sa tri igrača u trokutu. Važno je brzo vraćanje natrag.

Slika 22. prikazuje vježbu „zabadanja“ sa srednjeg vanjskog igrača, koji izvodi zalet polukružno.
Lopta = 1-3-4-5-3-2-1 itd.

17
Slika 23. prikazuje „zabadanje“ i povratnu loptu, te utrčavanje na poziciju suprotnog kružnog
napadača. L1 =1-2-1-5; L2 =4-3-4-6 itd.

Slika 24. prikazuje saradnju desnog beka (4) i desnog krila (5). Saradnja se ogleda u zabadanje i
pravovremenom dodavanju lopte.

4.2. Odvlačenje

Odvlačenje koriste kao grupno sredstvo taktike u napadu sa ciljem da „odvuku“ igrača u
odbrani sa njegove pozicije i stvore nesmetan prolaz svom saigraču. Najčešće se koriste u
vidu ulaska igrača na poziciju drugog pivotmena. Ovo je sredstvo napada na duboke zonske
formacije, s tim što se „odvlačenje“ odbrambenog igrača skoro po pravilu kombinuje sa još
nekim sredstvima grupne taktike u napadu, kao npr.: ukrštanjem, blokadom, ekranom i sl.

18
4.2.1. Vježbe odvlačenja

Slika 25. prikazuje saradnju tri beka. Desni bek (4) dodaje loptu beku (2) koji fintira, ulazi kao drugi
pivotmen povlačeći za sobom svog odbrambenog igrača. Ukoliko on zakasni pruža se prilika za šut.
Na njegovo mjesto dolazi srednji bek (3).

Slika 26.: Ako se protivnik brani odbranom 4:2, lijevi bek (2) ulazi na mjesto drugog pivota, a njegovo
mjesto zauzima srednji bek (3).

Slika 27. prikazuje duplo odvlačenje. Lopta = 1-2-4-3-4-1.

19
4.3. Ukrštanje

Ukrštanje je taktičko sredstvo u napadu u kojem učestvuje dva ili više igrača. Izvodi se sa
namjerom da, izmjenom mjesta, igrač stvori povoljnu situaciju za šutiranje na gol. Ukrštanje
igrača mogu da izvode sa loptom ili bez nje. U principu izvodi se koso naprijed u pravcu gola,
prema igraču odbrane. Ako su u pitanu ukrštanja dva igrača s loptom, igrač koji izvodi
ukrštanje sa loptom, nakon predaje iste, ima zadatak da postavi ekran ili blokadu na igraču
odbrane. Ukrštanje se najčešće koristi u kombinaciji sa „zabadanjem“, odvlačenjem i
blokiranjem. Kod primjene ukrštanja igrači moraju da vode računa da ono ima dubinu,
odnosno igrač u napadu mora da uspostavi kontakt s igračem u odbrani. Ukrštanja se najčešće
primjenjuju na plitkim odbrambenim pozicijama.

4.3.1. Vježbe ukrštanja

Slika 28.: Dva igrača okrenuta leđima u rakoračenom stavu izvode zasuke i predaju loptu „rugby“
dodavanjem.

Slika 29.: Srednji igrač (3) vodi koso prema drugom igraču odbrane, ukrsti sa lijevim bekom (2) nakon
čega mu dodaje loptu.

20
Slika 30.: Lijevi bek (2) nakon finte u lijevu stranu kreće se udesno, ukršta sa srednjim bekom (3),
nakon čega mijenjaju mjesta.

Slika 31. prikazuje vježbu sa dvije lopte. Istovremeno sa fintom kreću sva tri beka. Zavisno od strane
na koju će krenuti srednji (3) ukrstiće se sa lijevim odnosno desnim bekom stvarajući šansu da krilo
doda bilo kojem od njih, u trenutku izlaska na poziciju na šut.

Slika 32.: Srednji bek, poslije finte lažnim šutom odlazi na poziciju lijevog beka (2) koji istovremeno
ukrštanjem ide na poziciju desnog beka (4), dok desni bek ukrštajući se sa srednjim bekom (3) odlazi
na njegovo mjesto.

Slika 33.: Srednji bek (3) dodaje lijevom beku (2) koji fintira ulijevo, a prolazi udesno, ukrštajući se sa
igračem 3.

21
Slika 33.: Desno krilo (5) dodaje desnom beku (4) koji se ukršta sa srednjim bekom (3) i dodaje mu
loptu za šut. Istovremeno lijevi bek (2) dolazi na poziciju srednjeg beka.

4.4. Povratna lopta ili „dupli pas“

Povratna lopta, ili kako se to u rukometnom žargonu kaže „dupli pas“,jeste saradnja dva
igrača u napadu, posredstvom lopte. Saradnja može da bude između bekova, beka i
pivotmena, beka i krilnog igrača, krilnog igrača s pivotmenom i krilnih igrača.

4.4.1. Vježbe za „dupli pas“

Slika 34.: Igrači u koloni na poziciji lijevog beka. Vježba se izvodi u saradnji s pivotom. Trener dodaje
prvom igraču koji fintira, on dodaje loptu pivotu (6), prolazi u drugu stranu i ponovi prima loptu od
pivota, nakon toga dodaje treneru.

22
4.5. Blokade

Blokade predstavljaju najsavršeniji stepen saradnje grupe igrača u napadu. Izvode ga dva ili
više igrača sa ciljem da se spriječi kretanje odbrambenig igrača, a tim stvore povoljnu šansu
sopstvenom igraču da prođe ka golu. Igrač koji je postavio blokadu na određenom igraču, ima
zadatak da pravovremeno izađe iz blokade, očekujući da primi loptu i nastavi započetu akciju.
Blokadu mogu da izvedu svi igrači, ali je najčešće koriste pivotmeni. Pojam blokada
podrazumijeva takvo postavljanje igrača u napadu koje treba obezbijediti prostor za prolaz
igrača s loptom.

4.5.1. Vježbe blokiranja

Slika 35. predstavlja blokade tehnikom čeone blokade i blokadnog koraka. Napadači izvode vježbu na
statičnim braničima.

Slika 36.: Pivotmeni (6 i 3) vode koso između drugog i trećeg igrača u odbrani, ukrštaju se sa bekom
(2 i 4), blokira odbrambenog igrača i dodaje beku.

23
Slika 37.: Srednji bek (3) polazi u blokadu i dodaje loptu desnom beku (4) otvarajući mu prostor za
prolaz. Istovremeno pivot (6) utrčava sa mogućnošću da preuzme loptu.

Slika 38.: Lijevo krilo (1) dodaje srednjem beku (3) i ide u blokadu, otvarajući prostor beku (2) koji
nakon finte utrčava na mjesto krila, prima loptu i šutira.

Slika 39. predstavlja blokadu halfa, u kojoj trener dodaje lopte vanjskim igračima koji odigravaju
najbolje rješenje. Kružni napadači stalno idu u blokadu i „de blokadu“.

4.6. Ekran

Ekran predstavlja grupno sredstvo taktike u napadu. To je poseban oblik blokade, u kojoj
mogu da učestvuju jedan, dva ili više igrača. Najčešće se izvodi nakon izvedenog ukrštanja.
Cilj je da se zaštiti saigrač koji ima loptu, a u situaciji je da šutira. Ekranom se onemogućuje
igraču u odbrani da pravovremeno izađe na igrača s loptom. Ekran se najčešće postavlja na
kraju organizovanog napada.

24
4.6.1. Vježba postavljanja ekrana

Slika 40.: Akciju započinje lijevo krilo (1) i dodaje loptu lijevom beku (2). On zabada i dodaje
srednjem beku (3) koji dodaje desnom beku (4), a on mu vraća loptu i odlazi u ekran. Drugi igrač u
ekranu je pivot (6). Tako se omogućava šut srednjem beku (3).

Slika 41.: Igrači 1, 6 i 3 postavljaju ekran otvarajući prolaz bekovima 2 i 4. Lopta polazi sa desnog
krila (5), a šutira onaj bek koji dođe u povoljniji položaj.

4.7. Grupni protivnapad

Grupni protivnapad je napad u kojem učestvuju dva ili više igrača. Cilj je da se stvori višak
igrača u odnosu na igrače u odbrani i povoljna situacija za šutiranje. Grupni protivnapad se
ubraja u najsavremenija i najefikasnija sredstva modernog rukometa i mnogi ga smatraju
ključnim dijelom.

25
4.7.1. Protivnapad (metodske vježbe)

Protivnapadi su prisutni u raznim vrstama, a najčešći su:

Slika 42. prikazuje individualni protivnapad u kojem dva golmana istovremeno bacaju loptu u kontru,
a igrači koji prime loptu preko centra, povedu i pucaju na gol.

Slika 43. prikazuje protivnapad s dva igrača. Lopta = V-1-2-1 i ovaj puca na gol. Bitan je maksimalan
sprint i predaja lopte u punom trku. Loptu dodavati oštro dijagonalno pred igrača.

Slika 44. prikazuje hvatanje „kontraša“, gdje igrač „kontraš“ nakon maksimalnog sprinta izvede naglu
promjenu pravca kretanja, oslobađa se braniča, prima loptu od golmana, povede i puca na gol.

26
4.8. Izvođenje slobodnih bacanja (devet metara)

Izvođenje slobodnih bacanja također predstavlja sredstvo grupne taktike u napadu.

Analizirajući rukometne utakmice, uočava se da je sve veći broj prekida igre u zoni šuta, tj.
između 6-10 m. Nažalost ekipe ne biraju sredstva da zaustave napad protivnika, pa se broj
takvih prekida za vrijeme igre kreće od 80 do 100. Ono što je važno jeste kako nastaviti
organizovan napad nakon prekida. To se može izvesti direktnim šutiranjem i indirektnim
šutiranjem poslije 1-2 dodavanja. Direktno šutiranje je jedino moguće izvesti sa igračem koji
ima izrazito snažan i precizan šut. Ono se obično može vidjeti na početku utakmice,a služi da
se protivnička ekipa psihički poljulja i da promijeni način organizacije odbrane.

4.8.1. Vježbe za izvođenje devet metara

Slika 45.: Šutiranje na gol se izvodi pomoću „blokade“ koju najčešće organizuju pivot i srednji bek.
Bitno je da igrači u paravanu ne dozvole izlazak igrača odbrane na šutera.

Slika 46.: Pivotmen (6) podbacuje lijevom beku koji ide na zalet između dva treća igrača u odbrani i
iznuđuje izlazak trećeg igrača iz zone. Lijevi bek (2) predaje loptu lijevom krilu (1) koji utrčava,
dobija loptu i pored igrača (6), koji je blokirao drugog u odbrani, šutira.

27
Slika 47.: Srednji bek (3) podbacuje lijevom beku (2) koji ide snažno na šut prema sredini gola. Pivot
(6) blokira drugog igrača u odbrani, a lijevi bek (2) dodaje lijevom krilu (1) koji razvlači zonu, da bi
srednji bek (3) utrčao, primio loptu od lijevog krila i šutirao.

28
5. ZAKLJUČAK

Rukomet predstavlja jedan od najznačajnijih sportova svijeta, sa dosta velikom populacijom

koja ga prati na dnevnoj bazi. Rukomet se danas igra u muškoj i ženskoj konkurenciji i u
različitim dobnim grupama. On je i standardni olimpijski sport, u programu Igara neprekidno
od Olimpijskih igara u Münchenu 1972. godine do danas. Ovi podaci nam govore koliko je
rukomet zapravo bitan sport, a samim tim je i važna tema za izučavanje.

Iz priloženog se moglo vidjeti koliko je zapravo ovaj sport kompleksan, a ja sam se potrudio
da maksimalno uprostim sve akcije, odnosno dešavanja koja se odigravaju prilikom napada
jedne ekipe. Također se može zaključiti da je za ovaj sport potrebna ne samo fizička snaga i
izdržljivost, nego i konstantno razmišljanje, budući da pozicioniranje u rukometu igra veoma
važnu ulogu.

Za kraj bih preporučio svim mladim osobama da se bave ovim sportom, jer on simbolizira i
ističe sve one karakteristike koje će biti od koristi ne samo na samom terenu, nego i u mnogim
drugim porama života.

29
6. LITERATURA

1. Mikić, Branimir, Rukomet-Taktika, „PrintCom“ d.o.o. Grafički inženjering Tuzla, 1996

Ostali izvori:

1. https://bs.wikipedia.org/wiki/Rukomet
2. https://ppm.powerplaymanager.com/bs/informacije-o-sportu.html?data=handball

30
 Komisija u sastavu :

1.______________________________,mentor

2.______________________________,član

3.______________________________,član

Ocijenila je ovaj maturski rad ocjenom_____________________( )

Obrazloženje ocjene maturskog rada :

Pitanja za odbranu maturskog rada :

1.

2.

3.

Ocjena odbrane rada __________________( )

Zaključna ocjena _____________________( )

U Bihaću,__________________
35