FILOZOFIJA

- grč. filos = ljubitelj, prijatelj

- grč. filia = prijateljstvo, ljubav
- grč. sofos = mudrac
- grč. sofia = mudrost

- HERAKLIT – 6. i 5.st.p.n.e.
- Ostali fragmenti teksta  nema cjelovitih tekstova
- fr. 40. „Mnogoznanje ne uči mmudrosti“

- ARISTOTEL – 4.st.p.n.e.
- Začetnik više grana znanosti  sve znanosti potječu od filozofije (odgovorena
pitanja)
- „Mudrost je nauka o uzrocima i principima“

- RAZMIŠLJANJE = strogo određeno, MIŠLJENJE = slobodno, nije sigurno, ZNANJE = sigurno

- DOGMA = dana istina koja se ne smije dovoditi u pitanje

- IMANUEL KANT – 18. i 19.st.

- 1. ŠTO MOGU ZNATI?
- 2. ŠTO TREBM ČINITI?
- 3. ČEMU SE SMIJEM NADATI?
- ŠTO JE ČOVJEK?

- TALES IZ MILETA – 7. i 6.st.p.n.e.

- Začetnik filozofije (odredio Aristotel)
- „Iz čega je sve nastao?“
- ARHE = temelj, prapočelo, ono od čega je sve nastalo, voda

- UVJETI NASTANKA I POSTOJANJA FILOZOFIJE – sloboda mišljenja i slobodne vrijeme = shole

- JASPIERS - 19. i 20.st.

- Izvori i motivi filozofije = SUMNJA, ČUĐENJE, POTRESENOST
- Biti čovjekom znači postajati čovjekom
RAZDOBLJA U ZAPADNOJ FILOZOFIJI
- 1. ANTIČKA FILOZOFIJA – 6.st.p.n.e. – 3.st.

- 2. SREDNJOVJEKOVNA FILOZOFIJA – 4.st. – 15.st.

- PATRISTIKA – pravac u kojem se pozivamo na oce (crkvene)
- SKOLASTIKA - koristi se filozofska metoda da bi se vjerske istine pokazale uvjerljivije
- FILOZOFIJA JE SLUŠKINJA TEOLOGIJE – Filosofia ancilla teologie

- 3. NOVOVJEKOVNA FILOZOFIJA – 16.st. – 19.st.

- FILOZOFIJA RENESANSE
- G. BRUNO – proučavao o beskonačnosti svemira
- F. PETRIĆ
- FILOZOFIJA PROSVJETITELJSTVA
- VOLTOUIRE, BOŠKOVIĆ, ROUSSEAU
- RACIONALISTI
- prvenstveno razumom dolazimo do spoznaje
- DESCARTES, LEIBNIZ, SPINOZA
- EMPIRISTI
- Znanjem dolazimo do spoznaje
- LOCKE, HEUME, F. BACON – „Znanje je moć“

- 4. MODERNA FILOZOFIJA – 19.st.

- KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM – KANT, FICHTE, SCHELLING, HEGEL
- Zlatno doba njemačke filozofije

- 5. SUVREMENA FILOZOFIJA – 19.st. 

- VOLUNTARIZAM – pravac u kojem je osnovni pokretač svega volja
- SCHOPENHAUER – „živimo zato što nas navodi volja za životom“
- NIETSZCHE - život nema smisao  to nam daje slobodu, borba za moć
- POZITIVIZAM
- COMTE – pozitivno = sve čime se bavi znanost, spekulativno = ostalo, gubitak
vremena
- SCIENTISTIČKI OPTIMIZAM – vjerovanje da će znanost riješiti sve probleme
čovječanstva
- MARKSIZAM – MARX – filozofi imaju dužnost poboljšati svijet
- EGZISTENCIJALIZAM – proučava ljudsku egzistenciju kao drugačiji način postojanja od
svega ostalog
- SARTRE, CAMUS – ljudski način postojanja = egzistiranje
- KRITIČKA TEORIJA DRUŠTVA
- MARCUSE – 20.st. – kritizira društvo – kapitalizam i konzumerizam
FILOZOFSKE DISCIPLINE
- 1. LOGIKA – filozofska disciplina koja se bavi oblicima valjanje misli i metodama spoznaje

- 2. METAFIZIKA – utm. ARISTOTEL (meta = iza, fizika = priroda  iza prirode)

- Prva filozofija – proučava odnos bića i svijeta
- ONTOLOGIJA – proučava odnos bića i bitka
- RACIONALNA KOZMOLOGIJA – porijeklo, nastanak i sudbina svemira
- RACIONALNA TEOLOGIJA – pitanje postojanja boga
- RACIONALNA PSIHOLOGIJA – proučava pitanje duša

- 3. FILOZOFIJA SPOZNAJE
- EPSISTEMOLOGIJA – proučava znanje
- GNOSEOLOGIJA – proučava ljudsku spoznaju
- Razlikovanje znanja i vjerovanja

- 4. ETIKA – bavi se moralom, pitanjima morala, porijeklom morala, pitanjem dobra i zla

- 5. ESTETIKA – proučava pojam lijepoga

- Što je umjetnost?, Kako nastaje umjetnički genij?
- „lijepo je samo ono što je svima lijepo“

- 5. FILOZOFIJA POLITIKE – bavi se odnosom pojedinca i zajednice

- Ima li pojedinac prava u zajednici, treba li poštovati zakone u zajednici, kako nastaje i
kako bi trebala izgledati država, ima li odgovornost prema zajednici…

- 6. POVIJEST FILOZOFIJE – objašnjava zašto određena filozofija nastaje u određenim uvjetima

- FILOZOFIJA UMA – povezanost tijela i uma (odnos)

POSTOJANAJE I SVIJET
- BIĆE – pojedinačno postojanje
- BIT BIĆA – ono po čemu je biće baš to što je
- BITAK – ono zajedničko svim bićima da budu, da postoje, uzrok da budu, BIT BIĆA KAO BIĆA

- ONTOLOŠKE KONCEPCIJE BITKA

- KVALITET/VRSTA
- MATERIJALIZAM
- sve što postoji je materijalno, što nije materijalno ne postoji
- IDEALIZAM
- Učenje/shvaćanje prema kojem postoji nešto nematerijalno što je
stvorilo materijalni svijet i njime upravlja
- Najčešće ne negira postojanje materijalnog svijeta
- GEORGE BERKLEY – „Postojim samo ja i ti kao ne materijalna duša, a
sve ono što doživljavam je samo dio iluzije koju prikazuje Bog“
- Postoji samo nematerijalno
- SOLIPSIZAM

- KVANTITET/BROJ
- MONOIZAM
- Učenje prema kojem je bitak jedan
- Sve što postoji sačinjeno je od tog 1 bitka
- TALES – voda
- SPINOZA – bog je priroda, priroda je bog
-  BOG = PRIRODA  PANTEIZAM
- HEGEL – BITAK = IDEJA
- 3. stupnja razvoja – TEZA (duh), ANTITEZA (materija),
SINTEZA (čovjek)
- PANLOGIZAM -sva materija je prožeta idejom/duhom
- Čovjek nastaje da bi duh spoznao sam sebe
- SVJETSKI UM = DUH, vodi ljudsku povijest, djeluje kroz ljude
- DUALIZAM
- Učenje prema kojem postoje 2 vrste bitka
- DESCARTES
- Govori o protežnoj (rex extensa) i mislećoj (res cogitans) tvari
- Misleća tvar = nematerijalno
- Čovjek je kombinacija proteže i misleće tvari
- PLURALIZAM
- Učenje prema kojem postoji više vrsta bitka
- EMPEDOKLO – sve materije se sastoje od 4 elementa (vatra zrak
voda zemlja) i potrebne su nam 2 sile (mržnja ljubav)
- DEMOKRIT – prvi govori o atomima – sve je sačinjeno od atoma i
postoji puno atoma koji se razlikuju po boji, veličini i obliku

KOZMOLOŠKO RAZDOBLJE ANTIČKE FILOZOFIJE – 6. i 5.st.p.n.e.

 - grč. kozmos = sređen, uređen
- grč. kaos = ne sređen, ne uređen
- grč. logos = riječ, govor, načelo, zakon, smisao, um…
- PITANJE – Zašto je kozmos, a nije kaos?  Zato što vlada LOGOS

- METAFIZIKA – tražimo ono iza prirode, ono vječno, ne promjenjivo, trajno

 um, duh, Bog, ideja

- MILETSKA ŠKOLA
- Iz čega je sve nastalo?, Što je pratemelj/prapočelo svega?
- ARHE = prapočelo svega što postoji
- TALES – VODA
- ANAKSIMEN – ZRAK
- ANAKSIMANDAR – APEIRON – nešto beskonačno, kvalitativno neodređeno
- Naučava MATERIJALIZAM i MONIZAM
- Naučava ATEIZAM
- Objašnjava prirodu prirodom

- PITAGOREJSKA ŠKOLA
- Glavni učitelj – PITAGORA
- Matematika, astronomija, filozofija, etika
- Zatvorena zajednica, stroga pravila
- U prirodi u svemu vidjeli matematički odnos  sve se može izbrojati
- Osnova svega je BROJ
- Začetnici IDEALIZMA
- MISTIKA BROJEVA – za sve pojave povezane s brojevima

- HERAKLIT
- Nema škole – nije volio pričati s ljudima
- Prvi postavlja pitanje izvora spoznaje – razlikuje OSJETILNU i RAZUMSKU SPOZNAJU

- ATOMISTI – opisuju LOGOS

- DEMOKRIT
- Promatra materiju
- dijeljenje  jedan se više ne može podijeliti  ATOMOS – nedjeljiv
- atomi su vječni, nepromjenjivi
- sve što vidimo je rezultat preslagivanja atoma
- sve što postoji sastoji se od atoma
- boja veličina oblik
- duša je od atoma
- LEUKIP
- Sve se odvija po nuždi – DETERMINIZAM

PLATON – 4.st.p.n.e.
 - Bio SOKRATOV učenik, ARISTOTELOV učitelj

- ONTOLOŠKO RAZDOBLJE – Platon i Aristotel

- Djelo – DRŽAVA/POLITEJA – savršena država

- PLATONOVA ONTOLOGIJA
- Naučava da postoji SVIJET IDEJA  postojanje ideje za sve u materijalnom svijetu
- Naučava da postoji savršeni, ne promjenjivi, nematerijalni svijet ideja
- Idejama objašnjava svojstva
- Među idejama postoji hijerarhija  1.IDEJA DOBRA (u svemu sudjeluje)
- Sve mora biti dobro da bude to što jest
- MATERIJALNI SVIJET je nesavršena kopija svijeta ideja
- LJUDSKA DUŠA (besmrtna) prolazi kroz REINKARNACIJU (dio provodi u
materijalnom svijetu), duša kada nije materijalna boravi u svijetu ideja
- Kad se rodi u materijalnom svijetu zaboravi da je živjela u svijetu ideja
- AMNEZIJA DUŠA
- Učenje = prisjećanje, duša sve već zna
- Materijalni svijet stvara BOG STVARANJA – DEMIJURG
- Učenje o svijetu ideja – OBJEKTIVNI IDEALIZAM – objektivni jer svijet ideja postoji
neovisno o materijalnom svijetu
- PLATONOVA ALEGORIJA O SPILJI
- IDEJA ISTINE je povezana s IDEJOM DOBRA
- Filozof se vraća i pokušava osloboditi ostale

ARISTOTEL – 4.st.p.n.e.
- Učitelj ALEKSANDRU MAKEDONSKOM
 - Djelo – METAFIZIKA

- ARISTOTELOVA ONTOLOGIJA
- Prvo postoje pojedinačna bića, svijet ideja ne postoji
- Platonove ideje = vrste/rodovi – svojstva koja pridajemo pojedinačnim bićima
- SUPSTANCIJA
- Temelj pojedinačnog bića
- Ono što se dobije kada se oduzmu sva sredstva koja nisu nužna
- Njemu pridodaje sva svojstva
- Ima 10 kategorija (svojstva bića) – 2. kategorija – VRSTA/ROD
- za svako biće razlikuje AKTUALNO (ono što trenutno jest) i POTENCIJALNO (ono što bi
moglo biti)
- za svako biće razlikuje MATERIJU/TVAR od koje je načinjena FORMA/OBLIK
- jednostavnije forme postaju materije za složene forme
- u prirodi postoji HIJERARHIJA OBLIKA  jednom će se razviti najsloženija forma =
FORMA BEZ MATERIJE
- svako biće ima 4 UZROKA
- MATERIJALNI – ono od čega je biće sačinjeno
- FORMALNI – koju formu biće ima
- UZROK KRETANJA – kako je biće nastalo
- SVRŠENI UZROK
- TELOS – jedna vrsta uzroka
- Svrha je određena i prije nego što je biće nastalo
- Svijet teži nekoj krajnjoj svrsi – TELEOLOŠKO SHVAĆANJE SVIJETA
- Mora postojati prvi uzrok – UZROK SAMOM SEBI – NEPOKRENUTI POKRETAČ
- pokreće druge, sam nije pokrenut

DESCARTES – 16. i 17.st.

- djelo RASPRAVA O METODI
 - Descartesova metoda
- Pravila metode se sastoje od 4 koraka
- Ništa ne prihvaćam istinito osim onoga što spoznajem jasno i razgovjetno
- Svaku teškoću raščlanjujem na jednostavne dijelove
- Svojim mislima upravljam izvjesnim redom
- Najjednostavnije  najsloženije
- Sve ponovno prebrojim da mogu sa sigurnošću reći da ništa nije izostavljeno
- 2 kriterija istine – JASNOĆA i RAZGOVJETNOST

- DOLAZAK DO ISTINE – „MISLIM DAKLE JESAM“ – COGITO ERGO SUM

- Shvaćanje čovjeka i životinja – jasno razlikuje čovjeka od ostalih živih bića, samo čovjek ima
dušu, dok su tijela životinja samo strojevi
- RADIKALNA SUMNJA – početak potrage za sigurnom istinom
- Metodska sumnja/skepsa
- Mora odbaciti ono staro, ne uči iz iskustva

SPINOZA – 17.st.
- SUPSTANCIJA – ono što u sebi jest i sobom se shvaća. Ona je uzrok same sebe, pa je njezina
priroda naprosto postojeća
- Nužno jedna – beskrajno biće, Bog ili priroda
- CAUSA SUI – urok same sebe

- ATRIBUTI – stalna svojstva supstancije, ima ih beskonačno puno, poznajemo PROTEŽNOST I

MIŠLJENJE

- MODUSI – promjenjive pojavnosti supstancije, pojedinačne pojave

- Predstavljaju stvorenu prirodu
- Ljudi su modusi

- Sve što je Bog stvorio nije ni dobro ni loše

- Ne spoznaje etničke norme jer čovjek nije slobodan

- DETERMINIZAM i PANTEIZAM
- Čovjek nije svrha svijeta, sve što je dobro za svijet nije nužno dobro za čovjeka
- Trebamo pokušati razumjeti božje zakone/zakone prirode

GDJE I KADA POSTOJI ONO ŠTO POSTOJI

- ONTOLOŠKE KONCEPCIJE
 - VRIJEME
- PREZENTIZAM – pozicija prema kojoj postoje samo bića koja trenutno
postoje
- ETERNALIZAM – postoji sve što sada postoji, što će postojati i što je
postojalo, to je samo vremenski odvojeno od nas
- TEORIJA RASTUĆEG BLOKA – prošla i sadašnja bića postoje, buduća ne, ona
će tek nastati
- PROSTOR
- REALISTI – prvo je morao postojati prostor
- ANTIREALISTI – nije morao prvo postojati prostor
- Postoji li prostor bez predmeta u njemu

- Najznačajnije djelo – ISPOVJESTI

- Na početku svakog poglavlja obraća se Bogu
- VJEČNOST (uvijek traje, nikad ne prestaje) pripada Bogu, a nama pripada VRIJEME
(teče) koje je Bog stvorio, je svojstvo čovjeka, je u nama
- SADAŠNJOST ne postoji jer vrijeme stalno bježi
- SADAŠNJOST U PROŠLOSTI = PAMĆENJE
- SADAŠNJOST U SADAŠNJOSTI = GLEDANJE
- SADAŠNJOST U BUDUĆNOSTI = OČEKIVANJE
- Ta vremena pronalazi u svojoj duši

PROBLEM UNIVERZALIJ U SREDNJVJEKOVNOJ SKOLASTICI

- UNIVERZALIJA – opći pojam, u kakvom su odnosu ono opće i ono pojedinačno

- 2 UČENJA
- REALIZAM (ono opće realno postoji) i NOMINALIZAM (od NOMEN (naziv)- ono opće
je pojam u našem umu, a realno ne postoji)
- UMJERENI REALIZAM – Aristotelov
- EKSTREMNI REALIZAM – Platonov
- UMJRENI NOMINAIZAM – postoji pojam u našem umu
- EKTREMNI NOMINALIZAM – ono opće je samo naziv

POSTOJI LI BOG?
- Proučavamo dokaze da Bog postoji – nastali u Srednjem vijeku
 - 4 DOKAZA/ARGUMNTA ZA POSTOJANJE BOGA
- ONTOLOŠKI DOKAZ
- Vidimo da su bića različita, vidimo da je jedno biće veće od drugog, pa
zaključujemo da mora postojati najveće biće
- Mislimo ga  mora postojati
- Mislimo ideju Boga  Bog nam je usadio ideju o samome sebi
- KONTRAARGUMENT – mašta
- KOZMOLOŠKI DOKAZ
- Proizlazi iz KAUZALITETA – postojanje uzročno-posljedičnih veza
- Nešto je moralo biti prvo – morao je postojati prvi uzrok
- Od Aristotela  SREDNJI VIJEK  BOG
- KONTRAARGUMENT – ako možemo prihvatiti da je nešto vječno onda
možemo prihvatiti i da je svemir vječan  nije riješen problem
- TEOLOŠKI DOKAZ
- TELOS = SVRHA
- Sve u prirodi je svrhovito, priroda je savršeno uređena i nemoguće je da je to
nastalo slučajno
- Moralo ju je urediti nadljudski inteligentno biće  BOG
- KONTRAARGUMENT – život je mogao nastati slučajno, nema sve svrhu,
EVOLUCIJA
- DEONTOLOŠKI DOKAZ
- DEON = DUŽNOST
- Proizlazi iz ljudskog moralnog osjećaja
- Proizlazi iz toga da ljudi imaju osjećaj za dobro i zlo
- Taj osjećaj usadio Bog
- KONTRAARGUMENT – ne vise svi jednako dobro i zlo, to je evolucijska
prilagodba (EVOLUCIJSKA PSIHOLOGIJA)

- Razlikujemo IMANENTNO (ono što je unutar nečega) i TRANSCENDENTNO (nadilazi nešto)

- GLEDIŠTA O POSTOJANJU BOGA

- TEIZAM – bog je stvorio svijet i njime upravlja, ali se ne nalazi u njemu (T)
- DEIZAM – bog je stvorio svijet, ali se više njime ne bavi
- ATEIZAM – bog ne postoji
- PANTEIZAM – bog je dio svijeta i u svijetu (I)
- AGNOSTICIZAM – ne možemo znati postoji li bog

HOLBACH (18.st.)
- Francuski filozof, surađivao sa enciklopedistima
- Najoštriji kritičar feudalizma, kršćanstva, teologije
- Borac protiv tiranije i predrasuda staroga poretka
- Ateist

- DJELA
- RAZOTKRIVENO KRŠĆANSTVO
- SUSTAV PRIRODE ili ZAKON FIZIČKOGA SVIJETA I MORALNOGA SVIJETA
- Najutjecajnije djelo prosvjetiteljstva

- SHVAĆANJE PRIRODE
- Priroda se sastoji od MATERIJE i KRETANJA
- Prirodni procesi su objašnjivi pomoću uzročno-posljedičnih veza
- Kretanje je bit materije. Materija ima unutarnju aktivnost (nasuprot Descartesu)
- SVIJEST i RAZUM samo su svojstva visoko organizirane materije – MATERIJALIZAM
- Čovjek je određen u svojoj biti kao prirodno biće i neodvojivi je dio prirode
- U prirodi u društvu vlada nužni red – DETERMINIZAM
- MEHANICIZAM – shvaćanje po kojem je svijet nužno, savršeno uređen, dijelovi stroja

- ATEIZAM – Mogući argumenti za ateističko stajalište:

- 1. problem postojanja zla u svijetu – teško je pomiriti ideju dobrog i svemogućeg
boga s postojanjem zla (rat, patnja, nasilje, bolest, smrt, mržnja…)
- 2. nemogućnost jasnog i razgovijetnog govora o nečemu što ne možemo spoznati niti
razumjeti
- 3. tradicionalni opisi boga su zbunjujući jer opisuju svojstva koja ne spoznajemo nego
su oni reakcija ili suprotnost onoga što spoznajemo
- Npr. Spoznajemo prolazna bića pa kažemo da je Bog vječan, spoznajemo
ograničena bića pa kažemo da je Bog sveznajući i svemoguć
- 4. religiozna uvjerenja su objašnjiva prilogijom, djeluju kao nešto što bi ljudima
odgovaralo
- Religija je ljudska zabluda, iluzija koja odvraća od stvarnih problema, ona je mit o
ljudskim bićima koja imaju nadljudske moći

- ETIKA
- Opisuje ljudsku prirodu, psihološke zakonitosti
- Svaka osoba želi preživjeti
 - Nagon za preživljavanje i sreća su povezani, u interesu pojedinca

- Iz nagona za preživljavanje i sebičnog interesa proizlaze moralna pravila -

pridržavanje moralnih pravila omogućuje dugoročno ostvarenje osobnih interesa
- Prosvijetljeno koristoljublje/sebični interes je osnova Holbachove etike
- Uzrok ljudskih mana i nemoralnog ponašanja je NEZNANJE
- Ljudi po prirodi žele ono što im moralno ponašanje omogućuje – preživljavanje, sreću
- Kao racionalna bića izabrat ćemo postupati moralno iz interesa, pod uvjetom da
razumijemo što nam je najviše u interesu (potrebno je znanje, obrazovanje)
- Najopasniji oblik neznanja je neznanje o prirodnim uzrocima dobra i zla, to neznanje
uzrokuje vjerovanje u boga, raj, pakao, besmrtnost
- Zbog tog vjerovanja imamo pogrešno znanje o tome što dugoročno ostvaruje naše
interese za srećom
- Vjerovanje da bog uzrokuje patnje i nesreće i da slijedi nam nagrada u idućem životu
 čovjek spremniji živjeti nesretno
- Učenje ljudi da prihvate jad i patnju = učenje da se odreknu razuma  neznanje i ne
razmišljanje će im donijeti sreću

ATOM – DEMOKRIT, LEIBNIZ, BOŠKOVIĆ

- DEMOKRIT – sitni, nedjeljivi komadić materije

- LEIBNIZ – 17.st
- MONADA
- Spiritualna individualna supstancija (METAFIZIČKI ATOM)
- Jednostavna, nedjeljiva, ne prostorna
- Sastoji se od nedjeljivih elemenata  ne mogu biti materijalni  IDEALIZAM
– stvorila ih BOŽANSKA MONADA
- NEPROSTORNO SREDIŠTE SILE
- Ne djeluju jedna na drugu, ne postoje 2 iste
- Svaka je zrcalo svijeta – MIKROKOZMOS
- Organska su tijela sastavljena od mase NESVJESNIH MONADA i jedne
SVJESNE (duše) kojoj su sve ostale podređene

- PRESTABILIRANA HARMONIJA
- Bog ju je unio u svijet
- Svijet je savršeno povezan i iznutra jedinstven, premda ga čine individualne
supstancije
- Sve se odvija sa svrhom  DETERMINIZAM – u svemiru je sve tako povezano
da sadašnjost nosi u sebi budućnost, sve što će se dogoditi određeno je od
početka stvaranja

- BOŠKOVIĆ
- Materija se sastoji od točaka potpuno jednostavnih, nedjeljivih, ne protežnih i
međusobno odjeljivih – točke imaju silu inercije i međusobno aktivnu silu koja zavisi
od njihovih udaljenosti  udaljavaju se/privlače se
- DINAMISTIČKI ATOMIZAM – atom = ne protežna točka
- Djelo – TEORIJA PRIRODNE FILOZOFIJE

EGZISTENCIJALIZAM
 - Pravac u filozofiji koji proučava ljudski način postojanja (egzistiranja) kao drugačiji način
postojanja od ostalih bića
- Promatra egzistenciju čovjeka u besmislenom svijetu (bez boga = sve je slučajno)

- JEAN-PAUL SARTRE – 20.st.

- Djelo BITAK I NIŠTA  bitak po sebi i bitak za sebe (filozofsko djelo)
- Mislilac, književnik  Nobelova nagrada (odbio)
- Mora poboljšati svijet – ima dužnost prema društvu kao intelektualac
- Zagovara MARXIZAM – najslobodnije ljudsko društvo – nastavak egzistencijalizma
- Služio u WWII.
- Postizanje što slobodnijeg društva
- Djelo MUČNINA – književno djelo

- U svojim djelima razotkriva ružnoću i dehumanizaciju suvremenog svijeta

- EGZISTENCIJALIZAM = čini ljudski život mogućim

- BITAK PO SEBI – masivna materija, ono što jednostavno jest, sada, PROSTORNO
- BITAK ZA SEBE – svijest, EGZISTENCIJA ČOVJEKA, suprotstavlja se bitku po sebi 
čovjek je bitak, samo čovjek egzistira, ostalo postoji

- ČOVJEK – EGZISTENCIJA  ESENCIJA

- SVE OSTALO – ESENCIJA  EGZISTENCIJA

- Čovjek je on što sebe čini, odgovoran je za ono što jest

- Ljudska priroda ne postoji  NEMA BOGA
- Čovjek ima pravo sam sebe oblikovati, odgovoran sam za sebe – čovjek je
slobodan, jedino što ne može odabrati je da ne bude slobodan  dovodi do
OSJEĆAJA TJESKOBE (nema putokaze)

- Život je više muka nego užitak

- Čovjek ne želi biti slobodan

- ALBERT CAMUS – 20.st.

- Francuski filozof i književnik – filozof APSURDA i POBUNE
- Romani – STRANAC i KUGA, filozofska djela – MIT O SIZIFU i POBUNJENI ČOVJEK
- U apsurdnom svijetu čovjek je stranac
- Mit o Sizifu  osnovno pitanje filozofije  IMA LI SMISLA ŽIVJETI
- Svaki posao = besmislen posao  ponavlja se svaki dan bez cilja
- Kad bi Sizif imao nadu ne bi imao osjećaj da je posao besmislen
- Pobuna u srcu je dovoljna za sreću

- Svijet je apsurdan, besmislen, čovjek napušten, prepušten samom sebi

- „Umjetnost i pobuna umrijet će tek s posljednjim čovjekom“ – ljudski poriv da se
borimo protiv besmisla i stvaramo umjetnost
- Želimo živjeti, ali uvijek iščekujemo ono „sutra“
- Stav o smislu ljudskog života – svijet je besmislen, samo se ljudi pate problemom
smisla, a drugi žive sretno jer ne traže smisao, razum nas suprotstavlja svijetu, svijest
čovjeka/razum je izvor problema

SOREN KIERKEGAARD – 19.st.

 - Djela – ILI-ILI, BOLEST NA SMRT, STRAH I DRHTANJE
- Prvi filozof egzistencije – čovjek je biće slobode, mogućnosti i osobne odgovornosti za vlastitu
sudbinu
- Sloboda je negativna, besposlica je jedino pravo dobro
- Kritičan prema društvu i crkvi – Crkva je izdala Boga, vjernici su dvolični., Vjera je privatni
odnos čovjeka i Boga

- 3 STILA ŽIVOTA
- ESTETSKI STIL – nema moralnih normi, hedonizam, ideal = Don Juan
- ETIČKI STIL – stroge moralne norme, želja za unaprjeđenjem svijeta, discipliniran
život, pokušaj ostvarenja ideala, ideal = Sokrat
- RELIGIOZNI STIL – priprema za idući sije, duhovni život, ideal = Isus (jedino ispravo)

FILOZOFIJA SPOZNAJE
- Mogućnosti i granice ljudske spoznaje – istražujemo pojmove znanje i spoznaja

- GNOSEOLOGIJA – proučava spoznaju

- EPISTEMOLOGIJA – proučava znanje

- SPOZNAJA je proces i postupak stjecanja znanja (dio se odvija pasivno, dio aktivno)
- OSJETILNA i RAZUMSKA SPOZNAJA – HERAKLIT

- PROTAGORA
- Grčki filozof – 5.st.p.n.e.
- Bio sofist – učitelj iz teološke škole
- Čovjek je mjera svih stvari, onih koje jesu da jesu i onih koje nisu da nisu
- Ako se meni čini da je stol smeđ, onda je stol smeđ

- HILARY PUTNAM – američki filozof – 20.st. – 21.st.

- DOSEG LJUDSKE SPOZNAJE

- DOGMATIZAM – stajalište koje nekritički prihvaća mogućnost i rezultate ljudske
spoznaje  vjerujemo osjetilima
- SKEPTICIZAM – stajalište koje sumnja u mogućnost ljudske spoznaje
-  npr. PROTAGORA
-  objektivna istina nije važna jer do nje ne možemo doći
-  MORALNI RELATIVIZAM – shvaćanje prema kojem su moralne norme
promjenjive i relativne  protivili se Sokrat, Platon i Aristotel

- SOKRAT – 5.st.p.n.e.
- Nikad nije pisao, samo razgovarao
- „Znam da ništa ne znam.“
- Cijeni znanje i istinu., Neznanje je izvor nemoralnog ponašanja
- METODA DIJALOGA – 2 KORAKA
- 1. IRONIJA – pravi se da ništa ne zna i pušta sugovornika da se sam dovede u
kontradikciju
- 2. MAJAUTIKA – porodiljna vještina, Sokrat porađa znanje kod sugovornika

ZNANJE I ISTINA
 - UČENJE – proces dolaska do znanja, PLATON – prisjećanje
- ZNANJE – PLATON – opravdano istinito vjerovanje
- 3 VRSTE ZNANJA
- 1. POZNAVANJE PREDMETA
- 2. ZNANJE KAKO – PROCEDURALNO ZNANJE – znam plivati, kuhati…
- 3. ZNANJE DA – PROPOZICIJSKO ZNANJE – činjenično znanje

- ARISTOTEL – ZNANJE I ZNANOST

- ZNANJE – dijanoetička vrlina  nalaženje istine, čista spoznaja
- Zasnivaju se na umnim sposobnostima, stječu se učenjem i iskustvom
- Znanstvene (znanje+um=mudrost) i rasudbene (umijeće i razboritost) vrline
- Poznavanje uzroka i principa

- MUDROST = ZNANJE + UM  vrhunac ljudske spoznaje

- Nastaje od znanstvenih vrlina

- ZNANOST – sistematizacija našeg znanja o njezinu predmetu

- 2 uvjeta
- Uzročnost  APODIKTIČKO ZNANJE – imamo dokaz
- Ono što se zna mora biti nužno

- LJUDSKA SPOZNAJA – odbacuje skepticizam

- ISTINA – ono što se zna mora biti nužno

- PASIVNI (prikuplja dojmove iz osjetila i sjedinjuje ih, nije namjerno) i AKTIVNI
(stvara nove misaone veze, pojmove i značenja, namjerno) UM

- PRAVO ZNANJE – znanje principa i umijeća

- TEORIJE ISTINITOSTI
- 1. TEORIJA ADEKVACIJE/KORESPODENCIJE – ARISTOTEL
- Slaganje misli i stvari
- Istinu govorimo kada kažemo da ono što jest je i ono što nije da nije
- 2. TEORIJA KOHERENCIJE
- Istinit je onaj sud koji proizlazi iz postojećeg aksiomatskog sustava
- AKSIOMI – temeljne istine
- 3. PRAGMATIČKA TEORIJA/PRAGMATIZAM
- Istina je ono što je praktički primjenjivo, korisno – Crna mačka = nesreća
- Ne dokazuje se istinitost, moralna pitanja

ZNANOST I IZVORI SPOZNAJE

 - Srednji vijek – do istine se dolazi dedukcijom
- Polazi od biblije – ono što je u bibliji, to je istina

- F. BACON – 16. – 17. st.

- Djelo NOVI ORGANON (oruđe) – prvi napisao Aristotel
- Iznosi pravila INDUKTIVNE METODE
- Začetnik EMPIRIZMA – do spoznaje se dolazi iskustvom
- Znanje je moć – istraživanje prirode da se njome može vladati

- 4. VRSTE IDOLA – ZABLUDE

- 1. IDOLI PLEMENA – logičke pogreške, ljudi smo = griješimo
- 2. IDOLI SPILJE – zablude iz djetinjstva – Djed Mraz
- 3. IDOLI TRGA – korištenje nedefiniranih pojmova – netko se pravi pametan
- 4. IDOLI TEATRA – zablude proizašle iz nekritičkog prihvaćanja autoriteta

- IZVORI SPOZNAJE  FILOZOFSKI PRAVCI

- ISKUSTVO  EMPIRIZAM
- RAZUM  RACIONALIZAM
- OSJETILA  SENZUALIZAM
- VJERA, VOLJA, MISTIČNA EKSTAZA  IRACIONALIZAM
- INTUICIJA  INTUICIONIZAM

EMPIRIZAM I RACIONALIZAM
- EMPIRIZAM – filozofski pravac u kojem iskustvom dolazimo do spoznaje

- JOHN LOCKE – 17.st.

- Najznačajniji EMPIRIST
- Djelo OGLED O LJUDSKOM RAZUMU
- Čovjek je pri rođenju potpuno prazan (prazna ploča – TABULA RASA)
- Ne postoje urođene ideje
- U razumu nema ničega što nije prije bilo u osjetilima

- DAVID HUME – 18.st.

- Doveo EMPIRIZAM do SPOZNAJNOG SKEPTICIZMA
- Promatra uzročno posljedične veze
- Zaključuje da nikad ne možemo sa sigurnošću znati što je uzrok što
posljedica (da je nešto uzrok), samo možemo znati da je vremenski
prethodilo
- ZNANOST nije 100% sigurna
- Sumnja u PRINCIP KAUZALITETA

- JOHN STUART MILL – 19.st.

- Provjerava je li nešto uzrok, a nešto posljedica
- Pravila koja služe kao tehnika znanstvenog istraživanja

- 1. METODA SLAGANJA – ako 2 ili više slučajeva u kojima se javlja

neka pojava imaju samo 1 zajedničku okolnost, onda je ona uzrok ili
djelovanje te pojave
- 2. METODA RAZLIKE – ako 2 slučaja sadrže neku pojavu onda kad
nastupi određena okolnost, a ne znaju kada ta okolnost nestaje, ona
ta pojava ovisi od dotične okolnosti
- 3. UJEDINJENJE 1. I 2. – ako određeni slučajevi u prisutnosti neke
okolnosti sadržavaju neku pojavu, a drugi kada u odsutnosti te
okolnosti ne sadržavaju tu pojavu, onda je okolnost uvjet za tu
pojavu
- 4. METODA OSTATKA – ako je pojava ovisna od neke okolnosti, a ta
je okolnost zapravo zbroj mnogih okolnosti, onda možemo ustanoviti
ovisnost pojave od treće okolnosti, ukoliko smo ustanovili
međuovisnost navedenih okolnosti
- 5. METODA PARALELNIH PROMJENA – ako se neka pojava mijenja
čim se mijenja neka druga pojava, onda je ona prva pojava ovisna od
druge

- RACIONALIZAM – filozofski pravac prema kojem u čovjeku prisutno postoji razum

- RAZUM uvjetuje našu spoznaju
 - Sve što vidimo u vanjskom svijetu prolazi kroz filter razuma

- DESCARTES – 16. i 17.st.

- Djelo RASPRAVA O METODI
- Začetnik RACIONALIZMA
- COGITO ERGO SUM
- Sumnja u sve što je do sada spoznao
- METODSKA SKEPSA – metoda radikalne sumnje
- DEDUKTIVNO ZAKLJUČIVANJE – od općeg prema pojedinačnom
- Polazimo od aksioma koje nismo dokazali

- LEIBNIZ
- Kritizira Lockea
- Djelo NOVI OGLED O LJUDSKOM RAZUMU
- U razumu nema ničega što nije prije bilo u osjetilima osim samog razuma
- Svijet je sačinjen od MONADA  stvara ih BOŽANSKA MONADA
- „Ovaj svijet najbolji je od svih svjetova“ – stvorio ga Bog = savršen
- Sve što možemo znati već je u našem umu i samo trebamo proučavati sebe
- Ljudi imaju ograničen razumski kapacitet pa koristi spoznaju, ali se to već zna
- Matematika – došli do tog našim umom
- Iskustvo nam ne treba za učenje
- UROĐENE IDEJE – specifične za ljude, univerzalne  provjeriti je li postoje
među ljudima, ne mora značiti da je urođeno – nemoguće dokazati

SUVREMENA FILOZOFIJA SPOZNAJE

- RUDOLF CARNAP – 20.st.
- Filozofija znanosti – PRINCIP VERIFIKACIJE – svi stavovi se moraju moći provjeriti
- BESMSLICE – ne provjerljivi stavovi (religija, etika, metafizika, estetika)

- KARL POPPER – 20.st.

- Ljudsko znanje ne napreduje zbog otkrivanja istine  napreduje opovrgavanjem
- PRINCIP FALSIFIKACIJE / OPOVRGAVANJA
- Znanost ljudsko znanje napreduje zbog odbacivanja neistine, ne otkrivanjem
nove istine
- Pronalazimo novu (provjerljivu) teoriju i njome opovrgavamo staru

IMANUEL KANT
- Klasični njemački idealizam
- 3 djela – kritike
- KRITIKA ČISTOG UMA – spoznajna teorija
- KRITIKA PRAKTIČNOG UMA – bavi se etikom
- KRITIKA MOĆI SUĐENJA – bavi se estetikom
- „Razum ne može vidjeti, a osjetila ne mogu misliti“ – moraju surađivati da bi došli do
spoznaje

- DOSEG SPOZNAJE
- DOGMATIZAM I SKEPTICIZAM
- KRITICIZAM – metodološki zahtjev što znači da zahtjeva da prvo istražimo
mogućnosti i granice ljudske spoznaje prije nego što zauzmemo stav o dosegu ljudske
spoznaje
- Ovisi o objektu što može subjekt spoznati
- STVAR PO SEBI = objekt koji percipiramo

- POJAVA =ono što osjetilima zahvaćamo

- „Morao sam ograničiti znanje da bi ostavio mjesta za vjerovanje“

- 2 VRSTE NAČELA
- KONSTITUTIVNA NAČELA – govore o onome što se može istraživati, znanstvena slika
svijeta
- REGULATIVNA NAČELA – govore o onome što ne možemo znati nego samo možemo
vjerovati
- Govori o stvari po sebi
- Postoji li Bog, život nakon smrti…

- Kako to da ljudi percipiraju stvari u prostoru i vremenu? Odakle ideja o prostoru?

- Univerzalno ljudsko percipiranje jer su PROSTOR i VRIJEME već u nama, kategorije
našeg uma  sve što spoznamo tamo smještamo
- Svi ljudi oko sebe pronalaze UZROK i POSLJEDICE
- KAUZALITET je također kategorija u našem umu
- Postoje uzroci i posljedice