Dora Kopjar 1.

G
Materijali u tekstilu ( prof. Matilda Adić Ivančir)
17.12.2022.

Upotreba prirodnih vlakana u povijesti Hrvatske

UVOD U UPOTREBU PRIRODNIH VLAKANA
Prirodna vlakna dijelimo na biljna (sjemenska, stabljična, od usplođa I iz lišća), životinjska
(keratinska I fibroinska) i mineralna (azbestna). U prošlosti najlakše je bilo doći to
životinjskih tj. keratinskih vlakana (vuna I dlake koza, zečeva I drugih životinja) te biljnih
(pamuk I lan). Stoljećima su prirodna vlakna bila jedini materijal od kojeg je čovjek
izrađivao tekstilne predmete kako bi se zaštitio od hladnoće I tuđih pogleda. To su
ponajprije bili krzno I dlake životinja. Primjena prirodnih vlakana seže u daleko
pretpovijesno doba, a stručnjaci smatraju da prvenstvo pripada lanu. Tako je I u Hrvatskoj
lan bio najpoznatije proizvedeno prirodno vlakno koje je doživjelo svoj uspjeh u 20.st
nakon povećanja ekološke osvještenosti. Prve prerade vlakana odvijale su se rukom, a
zatim preradom strojeva. Prirodna su se vlakna prerađivala pomoću tkanja, pletenja,
čipkanja itd.

HRVATSKE NARODNE NOŠNJE

Hrvatske narodne nošnje su tradicijski odjevni stilovi negrađanskog stanovništva u
predindustrijsko doba I predstavljaju dio kulturne baštine hrvatskog naroda. Narodne
nošnje I folklor neodvojeno su vezani s načinom života te reflektiraju društvene I kulturne
posebnosti pojedinih područja gdje žive hrvati od davnih dana.
U Hrvatskoj postoje 3 osnovna tipa nošnje koja razlikujemo po etnografskim cjelinama, a
to su:
1.PANONSKI TIP ( zeleno)
2.DINARSKI TIP (žuto)
3. JADRANSKI TIP (plavo)
1.PANONSKI TIP
Jako plodna zemlja ( razvijeno poljodjelstvo), šume I uzgoj krupne stoke osnovna su
gospodarstva ove regije. Narod na hrvatskom sjeveru živio je u obiju što se odražava I na
nošnjama koje su su bogatije I raznovrsnije tamo gdje je obilje veće
Biljna vlakna dobivena preradom lana I konoplje osnovna su sirovina za dobivanje
domaćeg platna. Svi osnovni dijelovi ruha su se izrađivali u svakoj kući za potrebe
domaćinstva od tkanine vlastite proizvodnje. Ta su se iskustva prenosila s generacije na
generaciju što je uzrok odrđžavanja nekih prastarih oblike odijevanja.
OPANCI su obuća širokog potplata na gornjem dijelu isprepletena remenčićima. Kasnije
su zamijenjeni čizmama, ali predstavljaju idealnu prilagodbu na okoliš za ono vrijeme
(široka površina omogućavala je lagano kretanje po blatnom terenu).
Muška I ženska narodnja nošnja u području Zagorja

Muška I ženska narodnja nošnja u području Baranje

2.DINARSKI TIP
Poljodjelstvo nije pogodno za ovu regiju zbog škrtog krškog tla te su zato ovčarstvo I
kozarstvo glavna privredna grana ove regije još od davnina. Naravno da je osnovna
sirovina zato vuna. Od vunene pređe tkanjem se dobiva SUKNO. Koristilo se u prirodnoj
boji ili se bojilo u primorskim gradovima. Manje dijelove vune za ukrašavanje dodataka
žene su bojile kod kuće po starom postupku. Osim vunenih predmeta nosila se I I košulja
od domaćeg lanenog platna. Obuća se sastoji od čak nekoliko dijelova vunenih čarapa
preko kojih se navlače opanci. Mekani, široki koritasti potplat izvanredno je prilagođen
kretanju po oštrom kamenju I još je jedan primjer prilagodbe odjeće prirodnom staništu.
Ženske dinarske narodne nošnje

3.JADRANSKI TIP NOŠNJE

Pomorstvo I trgovina utječu na razvoj nošnje u skladu na stilom nošnji u
europskim zemljama te je to uzrokovalo tako različit oblik. No, svima im je
zajednička jednostavnost, pogotovo u izboru boja ( bijelo rublje u kontrastu s
tamnom suknjom I lagane cipele). Od materijala najčešće se koristi lan za
rublje I vuneno tkanje za gornju odjeću.

Jadranski tip nošnje

ZAKLJUČAK

Narodni oblik hrvatskog odijevanja jako je poseban I trebalo bi ga više prikazivati pošto jako puno
pridonosi modnom svijetu Hrvatske te nam prikazuje razvoje određenih područja I njihove prerade
tekstila te prilagodljivost. Osobno smatram da je jadranski tip nošnje najljepši zbog svoje
jednosatvnosti što ga na poseban način čini jedinstvenim, a ja također nisam ljubitelj šarenih uzoraka I
kičenja.