HRVATSKI SREDNJI VIJEK

Izvori za proučavanje hrvatskog srednjeg vijeka:

Istočni, zapadni i domaći izvori.

Istočni: -Konstantin VII. Porfirogenet (De administrado Imperio -949, De ceremonis-

spominje se hrvatski vladar Tomislav.)

-Prokopije (Tajna povijest- zbirka tračeva i negativna mišljenja o Justicijanu i nj

obitelji, etnografski podaci, po prvi put se spominju slaveni, objavljeno tek nakon
Prokopijeve smrti)

Zapadni: -Liber Pontificolis- do kraja 7, stolječa-popis papa, spominje se Ivan Dalmatinac

(640-642), prvi spomen slavena u Dalmaciji

-Einhard- Životopis Karla Velikoga

-Gottschalk- gottschalkovi opisi-1932, otkriveni- za vrijeme Trpimira.

-Anali regni Francorum- govori o ratu Ljudevita i Borne

-Bellum Ludewiticum- govori o ratu Franka i Ljudevita

Domaći: Toma arhiđakon-Historia salonitana

ODAKLE DOLAZIMO? (DAI, LjPD, HS)

3 ZAJEDNIČKE TRADICIJE (VRELA):

-Hrvati su podrijeklom sjeverno od Mađarske, došli na Heraklijev poziv (610-641), pobjedili

Avare (DAI 31)

- Hrvati su sa sjevera (Poljska), dovelo 7,8 rodova, pobijedili Avare i zavladali (DAI 30, HS)

- Goti sa sjevera osvajaju Dalmaciju, transformiraju se u Slavene-Hrvate (LjPD, HS)

Hrvatska etnogeneza u Dalmaciji: 2 verzije (DAI):

-Poglavlje 29 i 31 kaže da je velika uloga cara Heraklija i Bizanta (pokrštavanje slijedi odmah),
Avari i Slaveni doseljavaju se prvi, Hrvati drugi, Hrvate ne opisuje kao slavene, bore se protiv
Avara i Slavena, ali zemlja Hrvata je sklavinija.

-Poglavlje 30 ( koje nije napisao Porfirogenet, ne zna se tko je napisao (ANONIM)) u njemu
nema spomena Bizantu, nego spomen velike uloge Franaka (pokrštavanje slijedi odmah
nakon ustanka protiv Franaka)
29 i 31 poglavlje je bizantska propaganda, a 30 je čista narodna tradicija, ali se treba pitati
čemu lažna propaganda ako je spis strogo povjerljiv.

Poglavlje 30. Hrvati su u Dalmaciji jedno vrijeme bili pod vlašću Franaka, kasnije pobunjeni i
osamostaljeni, porijeklom su iz zemlje u susjedstvu Saske gdje je ostao dio Hrvata, u staroj su
domovini isto bili pod vlašću Franaka, tu dolazi do sukoba 30 poglavlja s 29 i 31 poglavljem je
ako je Heraklije vladao od 610-641, nisu mogli biti Hrvati pod vlašću Franaka tada jer tada
franačke vlasti nema.

LJETOPIS POPA DUKLJANINA

U Dalmaciju nisu doselili Hrvati nego goti.

Dva kralja: Totilo i Ostroilo; osvojili su Panoniju, razdvojili se (Totilo odlazi u Italiju), Ostroilo
osvaja Dalmaciju i njome vlada kao kralj Gota.

U Dalmaciju je naselio Slavene, nakon smrti Ostroila, zavladao je njegov unuk Selimir i od
tada Goti postaju Slaveni. Gote- Slavene pokrstio kralj Svetopelek, osmi nasljednik Selimira.
Svetopelek je podijelio carstvo na dva pokrajine, a dvije su se zvale:

a) Bijela Hrvatska- donja

b) Crvena Hrvatska- gornja

Prvi spomen Hrvatske u ljetopisu, vidi se nespretna kompilacija različitih izvora o povijesti
Gota i Slavena ( Svetopelek=Svotopelek- velikomoravski vladar iz 9. st.)

HISTORIA SALONITANA

Salonu su razorili Goti s vođom Totilom na putu prema Italiji. S njime je došlo 7ili8 rodova
plemića iz Poljske. Totilo im poklanja „Hrvatsku“ u zaleđu Dalmacije. U Hrvatskoj žive
starosjedioci Kureti (otud hrvatsko ime?). Poljski narodi se miješaju s njima u 1 narod. Taj
narod goti, zovu se slaveni po došljacima iz Poljske. Goti-slaveni-hrvati nakon dužeg
vremena opet razaraju Salonu. Vidi se sličnost s LjPD; Goti, Totila, put prema Italiji, Slaveni su
dio gota.

MODERNA HISTORIOGRAFIJA

Historiografija 19, stoljeća kaže da nema posebne hrvatske seobe, Hrvati su južni slaveni
(utjecaj jezikoslovnih istraživanja Vatroslava Jagića)

Ideološki model slavizma- potiskivanje hrvatske posebnosti (F. Rački, T. Smičiklas)

Kroatistički slavizam ( Vjekoslav Klaić- treba odvojiti Hrvate od ostalih slavena, došli su
poslije, ali su oni svejedno slaveni), pristaše posebne seobe Hrvata.
Neslavistički modeli (neslavenska imena naroda i prvih 7 vođa)

-iranistički; posebna seoba Hrvata- iranskih nomada

-germanistički; posebna seoba Hrvata-gota.

Model autohtonosti; antički Dalmatinici= Slaveni, preci drugih slavena ( Ljudevit Gaj,
Katančić), Hrvati= starosjedioci

HISTORIOGRAFIJA 20. STOLJEĆA

-Daljna analiza Porfirogeneta; Hrvati i Srbi su se doselili u 7st nedugo nakon Slavena

-Hrvati doselili krajem 8st. (Margetić)

-198Oih teza da su Hrvati bili socijalna skupina unutar avarskog kagonata, ne kao etnička
skupina (Powl), bili su krajišnici, nemaju zajedničko podrijetlo, vladaju podložnim Slavenima
u ime Avara, a raspadom Kagonata se osamostaljuju i daju svoje ime pokorenim Slavenima.

-1990ih iranska teza (utjecaj politike nacionalizma)

- Hrvati doselili krajem 8st s istočnog ruba Franačkog carstva ( Ančić 2000.)

FRANAČKO OSVAJANJE DALMACIJE

Karlo Veliki je 788. osvojio bizantsku Istru i pokorio Bavarsku. S Avarima u dva maha vodi rat
791. i 795-796., i širi svoju vlast do Dunava, pomagao mu je panonsko-hrvatski knez
Vojnomir. Oko 800. Dalmacija je sa zapada i sjevera okružena Francima. Nakon što su Franci
zaratili s Bizantom, bizantski car Nikifor ugovori mir s Karlom 803., Nikifor se odreče
Dalmatinske Hrvatske, ostavivši si jedino primorske gradove i otoke ( Dalmacija). Međutim,
Dalmacija se već druge godine preda Francima, našto između dvaju carstava ponovo plane
rat, koji svrši Karlovim porazom na moru. Nato je 812. u Aachenu ponovno ugovoren mir
kojim je potvrđen onaj iz 803.: Dalmatinska Hrvatska ostade u franačkoj vlasti, a gradovi
Zadar, Trogir i Split, te otoci Krk, Cres s Lošinjem i Rab, s nazivom Dalmacija, u bizantskoj
vlasti. Prvi poznati nam dalmatinsko-hrvatski knez bio je Višeslav (oko 800.g), kojem je
sjedište bio Nin. Prema franačkom vladaru preuzeo je i on, kao i panonsko-hrvatski knez,
dužnost da na carski poziv vjerno izvršava vojnu službu.
LJUDEVITOVA POBUNA
Nakon što je Karlo Veliki umro 814. godine, naslijedio ga je njegov slabi sin Ludovik Pobožni.
Njemu su se kao novom vrhovnom gospodaru poklonila na njegovu dvoru 818. oba hrvatska
kneza, panonski Ljudevit (oko 810.-823.) i dalmatinski Borna (oko 810.-821.), po svoj prilici
ne samo nasljednik, već i Višeslavov sin. Nakon što se Ljudevit potužio caru 818. da se
furlanski markgrof Kadalo ponaša nadasve okrutno prema panonskim Hrvatima (a to nije
pomoglo), diže se Ljudevit sa svojim narodom. Nakon vijesti o ustanku, pođe markgrof
Kadalo 819. s vojskom iz Bavarske i Furlanije na Ljudevita, ali nije uspio ništa napraviti, čak
se morao vratiti poražen u Furlansku, gdje je umro od groznice. Nakon tog uspjeha, Ljudevit
se javio caru i tražio mir pod svojim uvjetima s kojima bi priznao carevu vlast, ali car ga je
odbio; očito se Ljudevit želio osloboditi nadzora furlanskog markgrofa. Ljudevit je tražio
saveznike i našao ih u Timočanima, Karantancima, Kranjcima (veliki savez sa središtem u
Sisku). Iste godine Ljudevit je pobijedio Bornu kod Siska, gdje su Gačani prešli na stranu
Ljudevika, a Borna je uspio spasiti glavu uz pomoć svoje družine („pretorijanaca“). 820.
godine Borna se nalazi na Ludovikovu dvoru. Ludovik sada šalje tri vojske; iz smjera Furlanije,
Karantanije i Italije, te uspijevaju samo vratiti Karantaniju. 821. godine su poslane nove tri
vojske, ali bez uspjeha da bi sljedeće godine markgrof Baldik osvaja Sisak iz kojega je Ljudevit
već pobjegao. Ubijen je 823. godine od strane Ljudemisla, Borninog ujaka. Borna je umro
821.

PANONIJA U 9. STOLJEĆU
828. godine Bugari prodiru sve do Požege. Uz bugarsku pomoć, donjopanonskim knezom je
postao Ratimir (829.-838.) . Tek kad su se prilike u Franačkoj smirile, posla 838. kralj Ludovik
Njemački na Ratimira podunavskog markgrofa Ratboda. U taj čas je kod Ratimira bio knez
Pribina. On je bio gospodar Njitre u Slovačkoj, ali ga je odande protjerao moravski knez
Mojmir. Pribina mjenja stranu i postaje knez Gornje Panonije. Tom je vojnom Ratbod opet
pokorio Panonsku Hrvatsku i podvrgao je državi Ludovika Njemačkog. Knez Braslav (880.-
896.) bio je vjeran franački vazal. U ratovima što su ih vodili car istočne Franačke Arnulf i
moravski knez Svatopluk, Braslav je bio na strani Arnulfa, pomago mu je savjetom i vojskom.
Nakon što su se pojavili Mađari, car Arnulf je predao Donju Panoniju Braslavu da je brani od
Mađara, ali mu to nije uspjelo.
HRVATSKA KNEŽEVINA
je 828, ukinuta furlanska markgrofovija i time je prestao njezin nadzor furlanskog grofa, Kada
dalmatinsko-hrvatski knez je neposredno podređen kralju Italije.

Knez Mislav. Vladao je od 835. do 845., po svoj prilici bio je nasljednik kneza Vladislava, a
sjedište mu više nije bio Nin, nego Klis. Bio je pobožan vladar, u mjestu Putalju (Kaštel
Sućurac), sagradio je crkvu sv. Jurja. Kao susjed grada Splita, kojom je tada stolovao biskup
Justin, odredio je splitskoj crkvi desetinu od plodova i životinja na svome dvoru u Klisu. To je
prvi dar što ga je splitska crkva dobila od hrvatskog vladara na hrvatskom zemljištu.
Darivanje je značajno i sa političkog gledišta, jer se splitska crkva nalazila na bizanstkom
teritoriju, a uz to je još i potpadala pod carigradskog patrijarha. Baš za Mislavova vladanja
dovršila se dugotrajna borba protiv ikona pobjedom pravovjerja 842. godine, te je carski
patrijarh pismom obavijestio biskupa Justina o pobjedi te da to i proslavi. Nakon hrvatsko-
mletačkih sukoba, dužd Petar Tradonik se odlučio na vojnu, da bi Hrvate i Neretvane
primorao na mir. Ne znamo je li došlo do sukoba, ali znamo da je dužd 839. sklopio s
Hrvatima trajan mir pod nepoznatim uvjetima, a zatim otplovio do susjednih neretvanskih
otoka, gdje je vladao knez Družak, pa i s njim sklopio mir.

840. pohod dužda Tradonika na Neretvane, ali bez uspjeha.

Knez Trpimir. Kneza Mislava je naslijedio Trpimir (oko 845.-864.), praotac dinastije
Trpimirovića koja je s prekidima vladala sve do pred kraj XI. stoljeća. Trpimir je priznavao
vrhovnu vlast franačkog cara Lotara kao kralja Italije, ali nam se javlja u punom vladarskom
sjaju po uzoru na franački dvor. Sebe naziva „pomoću božjom knez Hrvata“, što je prvi
spomen hrvatskog imena u povijesnim spomenicima, kao što je i njegova sačuvana isprava
(4.3.852.) najstariji poznati hrvatski diplomatički spomenik. U klisu je imao dvorac gdje su ga
okruživali župani, komornici i dvorski svećenici. Na početku svog vladanja Trpimir se između
846. i 848. sukobio s dalmatinskim gradovima pod bizantskom vlasti i u tom ratu odnio
pobjedu. Odlučio je podići samostan u čast sv. Petra. Samostan s crkvom sagrađen je
nedaleko od Klisa u Rižinicama. Kad je samostan bio dovršen, Trpimir se obratio svome
kumu, splitskom nadbiskupu Petru, da mu pozajmi srebra, od kojega će dati napraviti
crkveno posuđe, čemu se on i odazva. U znak zahvalnosti Trpimir odluči da će darovati
nadbiskupa i upita ga što bi želio. Nadbiskup Petar, koji je bio kupio za sebe neka zemljišta u
splitskoj okolici (Lažani i Tugari), poželi da knez Trpimir ispravom potvrdi da su te zemlje
vlasništvo splitske crkve, a uz to još da i potvrdi nekadašnje darovanje njegova prethodnika
Mislava. Tome je Trpimir udovolji u Bijaćima 4.ožujka.852.; čak je sam Trpimir, s desetinom
kliškog kneževskog posjeda i crkvom sv. Jurja u Putaljima, darovao još i oveći komad
zemljišta s kmetovima na njemu, „na uveličenje svete solinske crkve“.

Trpimirovi sinovi su: Petar, Zdeslav, Muncimir.

Trpimira je nasljedio Domagoj (864-876), koji se proslavio u ratovima protiv mlečana. Kako ih
je stalno pobjeđivao prozvali su ga najgorim knezom Hrvata. Tada su Jadranskim morem
pustošili Arapi. Budući da je Hrvatska još uvijek priznavala vlast Franaka, Domagoj je morao
pomoći franačkom vladaru u borbi Arapa u Italiji. Zahvaljujući snažnom Domagojevu
brodovolju, Arapi su bili istjerani iz Barija 871. On vjerovatno nije bio Trpimirović, možda
Neretvljanin. Pri kraju vladavine 874, došlo je do pokušaja urote protiv Domagoja.
(Trpimirovići uz pomoć Bizanta?). Urota je otkrivena i njeni su članovi pogubljeni. Samo se
jedan od njih spasio te se sklonio kod papina pouzdanika svećenika Ivana. Zatražio je od
svećenika da mu kod Domagoja izvojevuje pomilovanje. Domagoj je zbilja obećao Ivanu da
će pomilovati pobunjenika, ali kad je papin poslanik pošao na put Domagoj je dao
pobunjenika smaknuti. Kad je svećenik to saznao, rastužio se, te je pošao u Rim, i ispričao je
sve papi. Papa Ivan VIII. je nagovorio Ivana da se vrati u Hrvatsku, a knezu Domagoju je
savjetovao da one „koji bi mu radili o glavi“ ne kazni odmah smrću, već izgonom.

Hrvati se oslobađaju franačke vlasti. Nakon što je 875. car Ludovik umro, naslijedio ga je
Karloman, koji je tada bio gospodar Panonske Hrvatske, Moravske, Češke te Slovenije. Kako
je Dalmatinska Hrvatska pripadala Italiji, htio je i nju podvrgnuti franačkoj vlasti. Ne slažući se
s tim, car Vasilije je pomogao dalmatinskim Hrvatima da napokon zbace franačko gospodstvo
zauvijek. Na kopnu su potukli franačke čete. Za vrijeme tog ustanka preminuo je knez
Domagoj (876.); on nam se prikazuje kao krepak vladar, koji je uspio snažno ući u tadašnju
svjetsku politiku na objema obalama Jadranskog mora. Nakon njegove smrti, kneževsku
stolicu je preuzeo njegov neimenovani sin, koji je s Mlečanima ugovorio mir i obnovu
prijateljstva. Novi se knez nije dugo održao na prijestolju, jer ga uskoro uz bizantsku pomoć
protjera Zdeslav, sin kneza Trpimira.

Knez Zdeslav. Zdeslav (876-879) je priznao vrhovnu vlast bizantskog cara Vasilija, pa je tako
sada Dalmatinska Hrvatska zamijenila franačku vrhovnu vlast grčkom. Političkim smjerom
kneza Zdeslava većina Hrvata nije bila zadovoljna, naročito zbog toga što je sada s
bizantskom vrhovnom vlasti došla i hrvatska crkva, sa središtem u Ninu, pod jurisdikciju
carigradskog patrijarha. Cilj je bio podređivanje ninske biskupije splitskoj. Upravo tada je
ninska biskupija bila ispražnjena,a njene poslove je vodio izabrani biskup Teodozije, dotada
ninski đakon. Teodozije, odan papi, udružio se s hrvatskim velikašem Branimirom, pa je knez
Zdeslav u početku svibnja 879. ubijen, a na prijestolje se uspeo Branimir.
Knez Branimir (879-892). Knez Branimir pravi je osnivač političke nezavisnosti Hrvatske.
Odmah nakon što je stupio na vlast poslao je pismo papi Ivanu VIII. zajedno s Teodozijem u
kojem su napisali kako su odani apostolskom prijestolju sv. Petra. Kad je knežev poslanik
stigao u Rim, papu je obuzela velika radost: na Spasovo (21.5.879.) podigao je ruke i
blagoslovio Branimira, sav hrvatski narod i njegovu zemlju. Tim se činom hrvatski narod
definitivno pridružio katoličkoj crkvi i rimskom papi. Nakon što je Ivan VIII. ustoličio Fotija za
patrijarha, trebalo je riješiti hrvatsko pitanje. Riješeno je tako da su car i patrijarh zadržali
dalmatinske gradove u svojoj vlasti, ali su se odrekli Kneževine Hrvatske, koja je tako postala
(oko 880.) posve nezavisnom državom, koja nije priznavala ničiju vrhovnu vlast. Poslije toga
je Teodozije došao u Rim, gdje ga je papa posvetio za ninskog biskupa.

Branimirovi natpisi u kamenu najviše, čak 6, do sad nađenih.

Kameni natpis iz Muća gornjeg je najpoznatiji, datiramo natpis iz 888, i to je najstarija

datacija slavenskog vladara u Europi.

Kameni natpis iz Šapata kod Benkovaca,

Kameni natpis u Ždrapnju

Kameni natpis u Lepunu kod Benkovaca (Sarkofag prerađen u vrata crkve)

Kameni natpis u Ninu

Kameni natpis u Otresu kod Bribira.

Za vrijeme Branimira, Nin je dobio svoga prvoga biskupa Teodozija, koji se nakon smrti
splitskog nadbiskupa Marina, uzeo 886, titulu splitskog nadbiskupa, ali se nije odrekao
pozicije ninskog biskupa. Taj pokušaj ujedinjenja crkve iz hrvatskog dijela i bizantskog dijela
nije uspio.

Knez Muncimir. Kneza Branimira naslijedio je najmlađi Trpimirov sin Muncimir (892.-910.).
Odmah u početku njegova vladanja došle su u sukob ninska i splitska crkva zbog tumačenja
Trpimirove darovnice. Ninski biskup Alderfreda je tvrdio da je knez Trpimir, nadbiskupu
Petru, dok on živi, crkvu sv. Jurja,a ne splitskoj crkvi zauvijek. Na ročištu u Bijaćima pokazalo
se da je tvrdnja ninskog biskupa neispravna, nakon čega je Muncimir ponovno potvrdio
očevu darovnicu. Muncimir je posljednji hrvatski knez, jer se njegov nasljednik Tomislav prvi
okitio kraljevskim naslovom. Muncimir kod natpisa iz Uzdolja kod Knina 892, uzima naziv
princepsa (nešto kao veliki knez).
HRVATSKA KRALJEVINA
Tomislav (910-928) je od svojih prethodnika nasljedio snažnu državu s velikom mornaricom i
vojskom.Prema pisanju Porfirogeneta, Hrvatska je u ovo vrijeme mogla podići na noge 100
000 pješaka i 60 000 konjanika, a na moru je imala 80 velikih brodova (sagina), i 100 manjih
(kondura) sa po deset do dvadeset momaka. U ratu protiv Bugara i Bizanta, Tomislav je stao
na stranu Bizanta. Stoga je bugarski kralj Simeon poslao vojsku na Hrvatsku, ali ju je Tomislav
uništio. Zbog zasluga u tom ratu, bizantski je car Tomislavu predao na upravu dalmatinske
gradove i otoke. Oko 925., Tomislav se proglasio hrvatskim kraljem (rex Croatorum), pošto je
ugovorio savez s Bizantom, primio dalmatinske gradove i otoke u svoju upravu, proširio vlast
na Panonsku Hrvatsku i na otoke Vis, Brač i Hvar. Tomislav je to učinio sigurno uz odobrenje
Svete stolice, jer mu je papa priznao kraljevski naslov. Ali, jeli Tomislav okrunjen, od koga i
gdje, to ne znamo. Tako se kneževina preobrazila u kraljevinu.

Tko sve govori o Tomislavu?

Toma arhiđakon, HS, gl. 13 (Croatorum principe),

Historia salonitana maior,

Pismo pape Ivana X.,

De administrado Imperio (100 000 pješaka..),

Političko ujedinjenje Hrvatske zahtijevalo je i uspostavu jedinstvene crkvene vlasti. Zato je

trebalo izabrati vrhovnog poglavara svih biskupa Hrvatske i Dalmacije pa je 925, sazvan prvi
crkveni sabor u Splitu. Za čast poglavara natjecali su se splitski nadbiskup Ivan, zadarski
biskup Formin i ninski biskup Grgur Veliki. Zadar se nadap časti jer je tada bio najveći i glavni
grad bizantske Dalmacije. Ninski se biskup nadao jer je prostorno imao najveću biskupiju. No
za crkvenog poglavara je odabran splitski nadbiskup Ivan. Pobijedili su ugled, bogatstvo i
bolje veze Splita s Rimom

Drugi splitski sabor. Na tom je saboru god 928. prije svega naglašena vlast splitskog
nadbiskupa po cijeloj hrvatskoj državi. Ukinuta je i ninska biskupija, a Grgur je postao
skradinskim biskupom.

Uskoro nakon sabora je umro kralj Tomislav (oko 928.). Njemu pripada zasluga da je osnovao
Kraljevinu Hrvatsku, proširio njene granice do Drave i obranio hrvatski narod od mađarskih
provala i velike bugarske navale.

Nasljednici kralja Tomislava. Tomislava su naslijedili najprije njegov mlađi brat Trpimir II.
(oko 928.-935.), a zatim Trpimirov sin Krešimir I. (oko 935.- 945.), koji su održali hrvatsku
državu na onoj visini do koju je podigao njihov prethodnik.
Nakon što je umro kralj Krešimir I., ostavio je dva sina: Mihajla Krešimira i Miroslava.
Vladanje je preuzeo Miroslav (945.-949), ali u četvrtoj godini njegova vladanja se digao knez
Pribina u korist mlađeg brata Mihajla Krešimira. Došlo je do nereda u hrvatskoj državi, pa na
kraju i do građanskog rata u kojem je Pribina ubio Miroslava, a kralj je postao Mihajlo
Krešimir II. (949.-969.). Od hrvatske vlasti su otpali Brač, Hvar i Vis te su se vratili pod
Neretvansku oblast, te Bosna koja je ušla u sastav Srpske Kneževine Časlava Klonimirovića, a
dalmatinski gradovi i otoci su se vratili opet pod izravnu vlast Bizantskog Carstva.

O vladanju Mihajla Krešimira II znamo malo. Njegova žena bila je Jelena čiji je sarkofag
pronašao don Frane Bulić. Umro je oko 969., jer se već iduće godine spominje njegov sin i
nasljednik Stjepan Držislav.

Prvi Krešimirovići (969-1058).

Stjepan Držislav. Naslijedio je očinsko prijestolje (969.-997.) u doba kad su se zbili veoma
sudbonosni događaji. Osnovana je nova bugarska država kojom je zavladao Samuilo (980-
1014). On je proširio svoju vlast ne samo na Bosnu, Srbiju i današnje srpsko Podunavlje, već i
na Srijem, i na cijelo jadransko primorje do Cetine, osvojivši Duklju, Travunju, Zahumlje i
Neretvansku oblast, pa je tako postao opasan susjed hrvatskoj državi. Što i Hrvatska nije tada
došla pod Samuilovu vlast znak je da se Hrvatska oporavila od građanskog rata za vrijeme
Miroslava. Hrvatsku je pomagalo i Bizantsko Carstvo. Da se prijateljski odnosi učvrste,
carstvo je ustupilo Držislavu na upravu dalmatinske gradove i otoke, kao i nekoć Tomislavu.
Štoviše, obdarili su ga i kraljevskim znakovima, tj. krunom, žezlom, plaštem i zlatnom
jabukom, nakon čega je Stjepan Držislav okrunjen- prvi od hrvatskih vladara-kao kralj
Hrvatske i Dalmacije (oko 988). Ujedno je odlikova i titulom patricija i eparha. Stjepan
Držislav je ostavio tri sina: Svetoslava Suronju, Krešimira i Gojslava.

Držislav se spominje na pločama iz Kapitula kod Knina, gdje je dux magnus. Pošto su na
epitafu vladari označeni titulom rex, moglo bi se zaključiti da je Držislav u vrijeme
sastavljanja natpisa iz Kapitula kod Knina bio prijestolonasljednik, a uz njega je postojao i
neki vojvoda. Druga mogućnost bi bila pretpostavka da je Držislav ostao neokrunjen, a da je
vojvoda bio njegov nasljednik. Sa sigurnošću možemo zaključiti da nam kapitulski natpis
pokazuje da je u to doba u Hrvatskoj postojala točno određena hijerarhija, koja je regulirala
pitanje nasljeđivanja prijestolja.

Svetoslav (997-1000). Nije dugo mirno vladao. Protiv njega su se digla dva mlađa brata.
Svetoslav, koji je bio pobijeđen, našao je okrilje kod građana nekih dalmatinskih gradova, koji
su dotada ostali njegovi podanici. Borbe za prijestolje odmah je odlučio iskoristiti dužd Petar
II. Orseolo (991-1009). U prilog mu je išlo to što je biz. car Vasilije II. bio zaokupljen s teškom
borbom s Bugarima. Obratio se Petar Orseolo caru s molbom da mu preda na upravu
dalmatinske gradove i otoke, našto je car i pristao. Na Spasovdan, 9.svibnja. godine 1000.
ostavi dužd s velikim brodovljem Veneciju. Krk, Osor i Rab, a nakon poraza hrvatskog
brodovlja gradovi Zadar, Trogir i Split svečano dočekaše Petra Orseola. Tako se Petar
Orseolo, vratio u Veneciju, te je uzeo naslov vladara Dalmacije (dux Dalmatiae). Tim ratom je
zadan najteži udarac Hrvatskoj Kraljevini jer je njime prestala hrvatska moć na Jadranskom
moru te je počela dugotrajna borba s Venecijom za Dalmaciju.

RODOSLOV HRVATSKE DINASTIJE TRPIMIROVIĆA

TRPIMIR (845-864)

PETAR 852, ZDESLAV (878-879), MUNCIMIR (892-910)

TOMISLAV (Muncimirov sin) 910-928, TRPIMIR II. 928-935

KRESIMIR I. 935-945

MIROSLAV 945-949, MIHAJLO KRESIMIR II. 949-969.

(žena Jelena, umrla 975)

STJEPAN DRŽISLAV 969-997

STJEPAN SURONJA997-1000, KREŠIMIR II 1000-1030, GOJSLAV 1000-1020

HRVATSKA KNEŽEVINA:

MISLAV 835-845

TRPIMIR 845-864

DOMAGOJ 864-876

ZDESLAV 876-879

BRANIMIR 879-892

MUNCIMIR 892-910.