Professional Documents
Culture Documents
Pecin - Lijecenje Loma Potkoljenice
Pecin - Lijecenje Loma Potkoljenice
Uvod
Potkoljenica koju sačinjavaju dvije bilateralni i biplanarni te kružni vanjski
kosti, goljenična kost (tibia) i lisna kost fiksator.
(fibula), zbog svog osobitog anatomskog Gustilo Anderson klasifikacija je
položaja u lokomotornom sustavu najčešće korišteni sustav klasifikacije
često je izložena povredama. Prijelomi za otvorene prijelome. Ovaj sustav
potkoljenice zauzimaju čak 21% svih koristi količinu energije, opseg ozljede
prijeloma dugih cjevastih kostiju i 11,7% mekog tkiva i opseg kontaminacije za
prijeloma privjesnog kostura (Piermattei određivanje ozbiljnosti prijeloma, a
i sur., 1990.). Više od 50% prijeloma javlja prema tome otvorene prijelome dijeli
se u pasa i mačaka mlađih od godinu u tri tipa. Tip I je najjednostavniji lom
dana. Prijelomi potkoljenice u pasa i s ranom manjom od 1 cm, dok je tip III
mačaka najčešće su rezultat traume (koji se dijeli u 3 podgrupe) najteži oblik
prouzročene prometnim nezgodama koje otvorenog loma s teškom devastacijom
čine oko 75-80% svih uzroka (Piermattei mekih tkiva. U takvim slučajevima,
i sur., 1990.), ali isto tako nastaju uslijed osobito pri Tipu III, nakon primarne
nastrijela životinje te u mačaka pri padu stabilizacije i obrade pacijenta potrebno
s velikih visina (Engl. high rise syndrome). je pristupiti hitnoj sanaciji loma gdje
Kod mlađih pasa i mačaka većinom se vanjski fiksator nerijetko čini prvi i jedini
radi o jednostavnim prijelomima, dok izbor privremene ili trajne stabilizacije,
su kod odraslih složeni prijelomi. Razlog odnosno osteosinteze.
tome leži što kod odraslih pasa kost ima
smanjeni kapacitet apsorbiranja energije
nastale prilikom loma. Indikacije za uporabu
Vrsta prijeloma potkoljenice diktira vanjskog fiksatora
nam način samog liječenja, a budući da Poštujući postulate biološke
su to najčešće otvoreni i komplicirani minimalno invazivne osteosinteze,
prijelomi koji zahtijevaju posebnu skrb fiksator je moguće postaviti uz minimalni
pacijenta vanjski fiksator je „zlatni otvoreni ili zatvoreni pristup. Slaba
standard.“ Budući da se radi o privjesnom muskulatura potkoljenice omogućava
kosturu pri čemu se goljenična kost zatvoreni pristup koji je lakše izvediv nego
nalazi distalno i nije okružena drugim pri sanaciji nadlaktične ili bedrene kosti.
anatomskim tvorbama kao bedrena i Uporaba vanjskog fiksatora posebno je
nadlaktična kost, moguće je postaviti i povoljna kod otvorenih prijeloma, zbog
Dr. sc. Marko PEĆIN*, dr. med. vet., viši asistent, (dopisni autor, email: mpecin@vef.hr), dr. sc. Mario
KRESZINGER, dr. med. vet., izvanredni profesor, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska;
Ivana MILANKOVIĆ, dr. med. vet., Hrvatska
Slika 4. a) Glavni prikaz povećanja krutosti fiksatora u odnosu na konačan broj igala, b) Prikaz povećanja
krutosti fiksatora u odnosu na različit promjer igle.
Izvor: Piras (2014.): A practical approach to external skeletal fixation- skripta sažetaka ortopedskog
tečaja.
igle. Bolje drže u kosti od glatke igle, ali uporabu vanjskog fiksatora ponajprije
su najslabije na dijelu prijelaza glatkog u mora poznavati biomehaniku vanjskog
narezani dio te se mogu slomiti na tom fiksatora, što direktno utječe na samu
mjestu zbog jakih sila. Isto tako dolaze tehniku postavljanja, izbjegavanje
u više različitih oblika ovisno o broju i mogućih komplikacija i direktno uz to
zastupljenosti navoja. Igle s pozitivnim vezanu postoperativnu njegu. Često se
navojem predstavljaju najkorištenije igle koriste kod lomova u mladih životinja
pri postavljanju vanjskog fiksatora. Kod zbog jednostavnosti postavljanja i
njih je promjer navoja veći od jezgre igle minimalne invazivnosti. Razvojem
što im omogućava bolje pridržavanje u novijih materijala i tehnika vanjski
korteksu kostiju. Prije postavljanja takve fikatori postaju lakši pritom ne gube na
igle potrebno je mjesto izbušiti svrdlom svojoj čvrstoći i krutosti te ih životinje
manjeg promjera zbog termičke nekroze bolje podnose. Akrilni fiksatori zbog
i mogućeg pucanja korteksa. svoje male cijene i težine idealni su za
postavljanje u malih pasa i mačaka.
Zaključak
Kao metodu izbora u liječenju Sažetak
otvorenih i složenih prijeloma koristi se Potkoljenica zbog svog anatomskog
vanjski fiksator, jer daje bolje rezultate položaja često je izložena traumama, koje
i bazira se na biološkim postulatima najčešće zahvaćaju mlađe životinje. Stoga
osteosinteze. Najčešće indikacije za je vrlo bitno upoznati se s načinima sanacije
njihovu primjenu su stabilni i nestabilni prijeloma. Rad je temeljen na uporabi vanjskog
prijelomi, otvoreni prijelomi, nastrijelni fiksatora kao jednostavne, učinkovite i često
prijelomi, osteotomije, usporeno cijeljenje jedine metode izbora u liječenju prijeloma.
i izostanak cijeljenja, privremena ili stalna Suvremeni trendovi osteosinteze obuhvaćaju
biološke pristupe i AOVET principe
ukočenja zglobova. Za ovakav način
liječenja prijeloma poput “minimal invasive
fiksacije potkoljenica je idealna kost.
osteosintesis“ ili “open but do not touch“. U
Vanjska fiksacija predstavlja jednostavnu,
ovom radu iznesen je kratki prikaz anatomije
učinkovitu i često jedinu metodu izbora potkoljenice, klasifikacije prijeloma, liječenje
liječenja prijeloma zbog svojih brojnih prijeloma s naglaskom na vanjski fiksator
prednosti u odnosu na ostale metode kao metodom izbora u liječenju s njegovim
fiksacije. prednostima i nedostatcima. Isto tako, postoji
Ovisno o kojem tipu prijeloma se radi osvrt na biomehaniku vanjskog fiksatora
odlučit ćemo koju vrstu fiksatora ćemo kao odlučujućeg faktora u tehnici njegovog
koristiti, a isto tako i koji promjer igle kao postavljanja.
i njezinu vrstu. Uvijek, ako je to moguće, Ključne riječi: potkoljenica, prijelom, vanjski
vanjski fiksator postavljamo s medijalne fiksator, biomehanika
strane u tzv. sigurne zone, zbog slabe
muskulature i neovaskularizacije, što
je jedan od razloga zbog čega se kao Literatura
metoda izbora upotrebljava vanjski 1. ANDERSON, M. A., F. A. MANN, C. WANGNER-
MANN, A. W. HAHN, B. L. JIANG and J.
fiksator. Anatomski položaj potkoljenice L. TOMLINSON (1993): A Comparison of
daje mogućnost postavljanja fiksatora u nonthreaded. Enhanced threaded and Ellis Fixation
više ravnina i nekoliko strana. Prilikom pins used in type I External skeletal Fixators in dogs
liječenja prijeloma uvijek treba imati Vet. Surg. 22, 482-489.
2. MARTI, J. M. and A. MILLER (1994): "Delimitation
na umu da se ne napravi još veća šteta Of Safe Corridors For The Insertion Of External
nego one nastale primarnom traumom. Fixator Pins In The Dog. 1. Hindlimb." J. Small
Stoga svaki kirurg koji se odluči za Anim. Pract. 35, 16-23.
3. MOSS, D. P. and N. C. TEYWANI (2007): Small Animal Orthopedics and Fracture Repair 4th
Biomechanics of External fixation: a review of the Edition, W. B. Saunders Elsevier, St. Louis, USA.
literature. Bull NYU Hosp. Jt. Dis. 65, 294-299. 5. PIRAS, A. (2014): A practical approach to external
4. PERMATTEI, D. L., F. GRETCHEN and C. DECAMP skeletal fixation- skripta sažetaka ortopedskog
(2006): Brinker, Piermattei and Flo's Handbook of tečaja, Opatija.
Due to their position, the tibia and fibula “open but do not touch”. This paper gives
are often exposed to trauma, particularly a brief overview of the tibia and fibula,
in younger animals. Therefore, it is very their fracture classifications, treatment of
important to become familiar with the fractures with a focus on the external fixator
methods for fracture rehabilitation. This study as the method of choice in treatment and its
is based on the use of an external fixator as a advantages and disadvantages. Reference
simple, effective and often the only method for is also made to the biomechanics of the
the treatment of fractures. Modern trends in external fixator as a determining factor for its
osteosynthesis include biological approaches application.
and AOVET principles of treatment of fractures Key words: antebrachium, fracture, external
such as “minimal invasive osteosynthesis” or fixator, biomechanics