Ante Birin

Tomislav Galović
Tihana Magaš
Tomislav Šarlija

POVIJEST 2
Udžbenik povijesti za drugi razred gimnazije

OGLEDNO IZDANJE

2020.
Nakladnik
ALFA d. d. Zagreb
Nova Ves 23a
Za nakladnika
Miro Petric
Direktorica nakladništva
mr. sc. Daniela Novoselić
Urednici za povijest
dr. sc. Ante Birin
Tomislav Šarlija, prof.
Izvršna urednica za Povijest
Božana Sliško, prof.
Recenzenti
doc. dr. sc. Daniel Patafta
Petar Gogić, prof.
Lektura
Kristina Ferenčina
Ana Đorđević
Josip Hadrović
Magdalena Hadžić
Korektura
Josip Hadrović
Likovno i grafičko oblikovanje
Zo Dizajn
Alen Čabrić
Izrada zemljovida
Tri dva jedan d.o.o.
Ilustracija
Marina Ćurković, prof.
Roman Markuš
Fotografija
Boško Ramljak, Nikola Štambak, Arheološki muzej Zadar, Arheološki muzej
Istre, Arheološki muzej u Zagrebu, Muzej Sinjske alke, Gradski muzej Požega,
Hrvatski restauratorski zavod, shutterstock.com, wikipedia.com, arhiv Alfe
Digitalno izdanje
Alfa d. d.
Mozaik Education Ltd.
Tisak
Tiskara Zrinski d. o. o.

CIP zapis dostupan je u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

OPSEG PAPIRNATOG IZDANJA MASA PAPIRNATOG IZDANJA KNJIŽNI FORMAT CIJENA

292 str. 598 g 265 mm (v) x 210 mm (š) 115,00 kn

Digitalno izdanje dostupno je na digitalnoj platformi mozaLearn na internetskoj adresi www.mozaweb.com/hr

pod identifikacijskim brojem HR-ALFA-POV2-1669.

© Alfa
Ova knjiga, ni bilo koji njezin dio, ne smije se umnožavati ni na bilo koji način reproducirati bez nakladnikova pismenog dopuštenja.
Mozaik Education Ltd. zadržava intelektualno vlasništvo i sva autorska prava za komercijalne nazive mozaBook, mozaWeb i mozaLearn, digitalne proizvode,
sadržaje i usluge proizvedene neovisno o nakladniku Alfa d. d.
 Draga učenice, dragi učeniče,

DOBRO DOŠLI budući da povijest teče u vremenu, putovanje koje smo započeli
u prvom razredu svojim tijekom nastavljamo i u drugom razredu.
Nakon staroga vijeka dolazi nam srednji vijek, za koji će mnogi reći
da je „mračno doba“. No, pristupajući sadržajima koji se nalaze
u tvom udžbeniku sam ćeš zaključiti je li to zaista bilo tako. Kroz
sadržaj i prikaz događaja i znamenitih osoba upoznat ćeš ljude
koji su bili ispred svog vremena, ljude od kojih baštinimo prošlost
i suvremeni identitet. Kako bi nastavne sadržaje upotpunili dodatnim
zanimljivostima za tebe smo pripremili i digitalnu inačicu udžbenika
koja se nalazi na digitalnoj platformi. Bogatstvo digi-
talnih sadržaja omogućit će ti da poznate građevine i umjetnička
djela doživiš u trodimenzionalnom obliku kao i da virtualno prošetaš
povijesnim gradovima. Kretanje vojski i njihovu strategiju u poznatim
bitkama predočit će ti animirani isječci, a kreativni testovi i kvizovi
pomoći će ti lakše ponavljanje gradiva.
U stjecanju novog znanja i stvaranju osobnog identiteta želimo ti
sreću i dar mudrosti koji će te voditi ispravnim putem.

Tvoji autori
Problemsko pitanje
Nastavne teme podijeljene su u jedan
Oni su stvarali povijest
ili više dijelova. Svaki dio započinje
Rubrika Oni su stvarali povijest donosi
Ključnim pitanjem, koje će pobuditi
osnovne podatke o važnim povijesnim
tvoju znatiželju.
osobama, koje su obilježile neko
razdoblje prošlosti.
Koncepti
Glavni tekst udžbenika podijeljen je
na kraće odjeljke, koji prate kronološki
tijek povijesnih događaja i procesa. Uz
naslove pojedinih odjeljaka navedeni su
koncepti, koje je moguće ostvariti kroz
pojedini odjeljak.

Umjetnost u povijesti
U rubrici Umjetnost u povijesti
dodatno se obrađuju važna djela
Upute za Atlas
svjetske i hrvatske umjetnosti
Ikona Atlas upućuje
vezana uz određeno razdoblje.
te na dodatne
povijesne zemljovide
u Školskom povijesnom
atlasu. Oni će ti pomoći
da saznaš više o
pojedinim procesima i
događajima, koji nisu
kartografski obrađeni u
samom udžbeniku.
 Gledam i učim
Kartografski materijali približit
će ti sve relevantne procese
i događaje te ih staviti u
kontekst prostora na kojemu
su se događali.
Rad s povijesnim izvorima
Rad s povijesnim izvorima vrlo je važan dio ovoga
udžbenika. Ova rubrika nudi čitav niz povijesnih
vrela, koja omogućuju dodatnu analizu pojedinih
povijesnih događaja i procesa te stvaranje
zaključaka i povijesnog kazivanja na
temelju njih.

Vrednovanje
Na kraju svakog dijela neke teme
nalaze tri metodičke rubrike s
prijedlogom zadataka i aktivnosti,
koji će ti pomoći u ponavljanju i
uvježbavanju nastavnih sadržaja.

Znanost i tehnologija
Rubrika Znanost i tehnologija
obrađuje različite aspekte znanstvenih
i tehnoloških dostignuća tijekom
srednjeg i ranog novog vijeka
 I. EUROPA I HRVATSKA U RANOM SREDNJEM VIJEKU.

SADRŽAJ
SUSRET KRŠĆANSTVA I ISLAMA 10
1. RANOSREDNJOVJEKOVNA HRVATSKA NA RAZMEĐU FRANAČKOG
I BIZANTSKOG SVIJETA 12
Germanska kraljevstva na europskom zapadu 12
Merovinzi – prva franačka dinastija 13
Karlo Veliki – novi rimski car na Zapadu 15
Sukobi i podjela Karlovog carstva 17
Nove migracije, novi nemiri i nove države 18
Nova obnova carstva na Zapadu 21
Osnove razvitka Bizantskog Carstva 22
Bizant u doba cara Justinijana I. 23
Heraklije – car reformator 25
Carstvo u doba Makedonske dinastije 26
Novi neprijatelji i novi problemi 27
Uspon u vrijeme dinastije Komnen 28
Pojam etnogeneze 29
Slavenska teorija 30
Gotska teorija 30
Iransko-kavkaska teorija 31
Etnogeneza Hrvata – pokušaj tumačenja 31
Antički kontinuitet 35
Uzroci propasti antičkih gradova 35
Suživot Hrvata i starosjedilaca 36
Od plemenskih prvaka do kneževa 37
Hrvati i Franci – politički odnosi 39
Hrvati i Bizant – politički odnosi 41
Hrvati i Bizant – utjecaj na hrvatsko društvo 42
Pitanje kontrole teritorija 44
Hrvati i Jadran – sukobi s Venecijom 44
Trpimirova darovnica 46
Arapi u Jadranu, novi sukobi s Venecijom 48
Bizantske aktivnosti na Jadranu 48
Moćno savezništvo kneza Branimira 49
Novi pritisci: Mađari 52
Postanak kraljevstva 53
2. DRUŠTVENI ODNOSI U RANOSREDNJOVJEKOVNOJ EUROPI I HRVATSKOJ
OD DOSELJENJA DO POČETKA 12. STOLJEĆA 56
Unutarnji nemiri – uloga banova, zastoj integracije 56
Kralj Hrvatske i Dalmacije 57
Promjene u dalmatinskim gradovima 58
Nova gospodarska strujanja 59
Srastanje obale i zaleđa – Petar Krešimir IV. (1058. – 1074.) 59
Dmitar Zvonimir i papa Grgur VII. 62
3. ULOGA KRŠĆANSTVA, ISLAMA I JUDAIZMA NA SREDNJOVJEKOVNA
I NOVOVJEKOVNA DRUŠTVA 65
Nastanak Papinske Države 65
Spor pape i patrijarha 66
Spor oko investiture 68
Hrvati su doselili nepokršteni 69
Rano pokrštavanje 70
Vrhunac pokrštavanja u 9. stoljeću 70
Crkvena organizacija i dolazak benediktinaca 71
Problem crkvene jurisdikcije 73
Splitski crkveni sabori 74
Problem glagoljice i slavenskog bogoslužja 74
Protureformni pokret 75
Hodočašća 77
Srednjovjekovna krivovjerja 78
Inkvizicija 79
Krivovjerje i inkvizicija u Hrvatskoj 80
Crkva i Križarski ratovi 81
Prvi križarski rat (1096. – 1099.) 82
Ostali križarski ratovi 83
Četvrti križarski rat 83
Duhovno-viteški redovi 85
Posljedice križarskih ratova 86
 Širenje reformacije 88
Katolička obnova – Koncil u Tridentu 89
Isusovci 90
Reformacija i protureformacija u Hrvatskoj 91
4. ISLAM I ARAPSKI SVIJET NA SREDOZEMLJU – SUČELJAVANJE I RAZMJENA
IDEJA ISTOKA I ZAPADA 92
Arapski poluotok u predislamskom dobu 92
Muhamed i islam 93
Arapski kalifat u doba Omejada 94
Arapski kalifat u doba Abasida i komadanje države 95
Hrvati i Arapi 96

II. RAZVIJENI I KASNI SREDNJI VIJEK 98

5. SREDNJOVJEKOVNE EUROPSKE MONARHIJE – HRVATSKA U SKLOPU
SREDNJOVJEKOVNOG UGARSKO-HRVATSKOG KRALJEVSTVA 100
Uspostava kraljevskog apsolutizma u Engleskoj 100
Velika povelja sloboda 101
Uspostava ustavne vladavine u Engleskoj 101
Kraljevska vlast u Francuskoj i njezini problemi 102
Učvršćenje kraljevske vlasti u Francuskoj 103
Stogodišnji rat (1337. – 1453.) 104
Dinastička promjena 106
Pacta conventa – feudalni ili međudržavni ugovor? 108
Arpadovići i hrvatske zemlje 108
6. STALEŠKO DRUŠTVO SREDNJOVJEKOVNE I RANONOVOVJEKOVNE EUROPE 111
Zlatna bula Andrije II. 111
Uspon hrvatskog plemstva: knezovi Šubići 112
Uspon hrvatskog plemstva: Krčki knezovi 113
Uspon hrvatskog plemstva: Kurjakovići (Krbavski) i
Babonići (Blagajski) 113
Hrvatski plemići i promjena dinastije 115
Hrvatski plemići i Karlo I. 115
Hrvatski plemići i Ludovik I. (1342. – 1382.) 116
Zadarski mir – nova integracija hrvatskih zemalja 117
Hrvatski plemići i protudvorski pokret – uzroci pokreta 119
Tijek protudvorskog pokreta 119
Žigmund i Ladislav Napuljski 120
Kraj protudvorskog pokreta i njegove posljedice 121
Područje Bosne u ranom srednjem vijeku 122
Bosna u doba banova 123
Bosansko Kraljevstvo – kralj Stjepan Tvrtko I. Kotromanić 124
Doba previranja i ratova s Turcima 127

III. GOSPODARSTVO, DRUŠTVO, SVAKODNEVICA, ZNANOST

I UMJETNOST U SREDNJEM I RANOM NOVOM VIJEKU 128
7. RAZLIKE U RAZVOJU SEOSKIH I GRADSKIH EKONOMIJA TIJEKOM
SREDNJEG I RANOG NOVOG VIJEKA 130
Feudalizam 130
Početno razdoblje feudalizma 131
Gospodarski napredak od 10. do 14. stoljeća 132
Slom u 14. stoljeću 132
Flagelanti 133
Položaj seljaka u kontinentalnoj Hrvatskoj 134
Komutacija i refeudalizacija 135
Seljačka buna 1573. godine 136
Feudalni odnosi u Dalmaciji 137
Srednjovjekovni grad - rođenje komune 139
Gradovi priobalnog područja u Hrvatskoj 140
Gradovi u unutrašnjosti Hrvatske 141
Slobodni kraljevski gradovi 142
Gospodarstvo u hrvatskom srednjovjekovlju 144
Tehnološki dometi 144
Demografska razmatranja 145
Gradska zajednica i odnosi unutar zajednice 146
8. IZBORNA TEMA: USPON GRADSKIH REPUBLIKA 147
Najstarija povijest Venecije 147
Venecija i Genova – talijanske trgovačke velesile 149
 Firenca 150

SADRŽAJ
Postanak Dubrovnika 152
Dubrovnik i susjedi 153
Trgovački ugovori Dubrovnika 154
Dubrovnik postaje Republika 155
Uspon i slabljenje Dubrovačke Republike 156
9. GOSPODARSTVO I KOMUNIKACIJE U SREDNJEM I RANOM NOVOM VIJEKU 158
Kopnena trgovina 158
Riječna trgovina 159
Pomorska trgovina 160
Sajmovi 161
Kako su se financirali trgovački poslovi? 163
Trgovačke kompanije 163
Putovi novca 165
Trgovina novcem 166
Vrh srednjovjekovnog poduzetništva 166
Trgovci u srednjovjekovnom društvu 167
10. ZNANSTVENA I TEHNOLOŠKA DOSTIGNUŠA SREDNJEG I RANOG NOVOG VIJEKA 168
Europska znanost. Utjecaj Arapa 168
Tehnološki napredak 168
Kronologija 170
Proizvodnja papira 170
Od kodeksa do tiska 170
11. UTJECAJ ZNANSTVENE MISLI I TEHNOLOŠKIH OTKRIĆA NA OTKRIVANJE
SVIJETA U SREDNJEM I RANOM NOVOM VIJEKU 174
Karavele 174
Karake 174
Potraga za novim komunikacijama 176
Otkriće Amerike – Kristofor Kolumbo 177
12. GOSPODARSKI UČINCI VELIKIH GEOGRAFSKIH OTKRIĆA
I SUSRETA S IZVANEUROPSKIM CIVILIZACIJAMA 180
Kolonizacija Novog svijeta 180
Civilizacije pretkolumbovske Amerike 181
13. SEOSKA I GRADSKA DRUŠTVA SREDNJEG I RANOG NOVOG VIJEKA 183
Brak nije svagdje isti 183
Kakav je stav Crkve? 183
Materijalna sredstva za brak 184
Što je obitelj u ranom novom vijeku? 185
Vrste obitelji 185
Kako zasnovati obitelj? 185
Tipovi sela 187
Uspon gradova 190
Kako se stanovalo u gradskim palačama? 192
Pokućstvo 193
Raspored obroka 193
Potrošnja kruha i mesa 193
Potrošnja žitarica 194
Pića 194
Pribor za jelo 194
Odijevanje 195
14. IZBORNA TEMA: MARGINALNE I ISKLJUČENE SKUPINE SREDNJEG
I RANOG NOVOG VIJEKA 196
Vrste marginalnih i isključenih skupina 196
Ustanove za zbrinjavanje marginalnih i oboljelih skupina 200
15. UMJETNOST I KULTURA SREDNJEG VIJEKA NA TLU HRVATSKE I U EUROPI 202
Umjetnost predromanike 202
Karolinška renesansa 203
Otonska renesansa 204
Bizantska umjetnost 205
Romanička umjetnost 208
Romaničko graditeljstvo u Hrvatskoj 209
Gotička umjetnost 211
Gotičko graditeljstvo u Hrvatskoj 212
16. POČETCI NOVIH GLEDANJA NA ŽIVOT I SVIJET: HUMANIZAM I RENESANSA 214
Gospodarstvo potiče kulturu i umjetnost 214
Humanizam 215
 Renesansa kao umjetnički izraz 216
Renesansno graditeljstvo u Hrvatskoj 219
Stonske zidine 220
Renesansno slikarstvo u Hrvatskoj 221
17. INTELEKTUALNI I DUHOVNI HORIZONTI SREDNJEG VIJEKA 222
Svećenici, redovnici i pismenost 222
Latinska pismenost i latinski jezik u Hrvata 223
Splitski evangelijar - prva knjiga u Hrvata 223
Glagoljska pismenost u Hrvata 224
Pojava ćirilice u 12. stoljeću 224
Latinska pismenost na hrvatskom jeziku 225
Redovničke zajednice i njihov doprinos razvoju pismenosti 225
Naobrazba 226
Artes liberales 227

IV. EUROPA I HRVATSKA U RANOM NOVOM VIJEKU 230

18. HRVATSKE ZEMLJE NA GRANICI HABSBURŠKE MONARHIJE, OSMANSKOG
CARSTVA I MLETAČKE REPUBLIKE. USPON APSOLUTIZMA NA
EUROPSKOM ZAPADU 232
Jačanje apsolutizma u ranom novom vijeku 232
Temelji moći apsolutističke države 232
Načini financiranja apsolutističke države 233
Karlo V. – borba za prevlast u Europi 233
Uspon Španjolske u vrijeme Filipa II. 234
Osamostaljenje Nizozemske 235
Procvat Nizozemske 236
Engleska u vrijeme Elizabete I. 237
Engleska postaje vodeća pomorska sila 237
Pobjeda parlamentarizma u Engleskoj 238
Vjerski sukobi u Francuskoj 238
„Država, to sam ja” 239
Tridesetogodišnji rat (1618. – 1648.) 240
Ustroj osmanlijske države i vojske 245
Početci obrambenog sustava u Hrvatskoj 247
Bitka na Krbavskom polju 248
Mohačka bitka 250
Ratni uzroci migracija 252
Gospodarski uzroci migracija 252
Sabor u Cetinu 253
Sabor u Dubravi i građanski rat 254
Habsburgovci se ne drže obećanja 257
Uspostava Vojne krajine (granice) 258
Vojna krajina i Hrvati 259
Vlaško pitanje u Hrvatskoj 260
Iz života u Vojnoj krajini 261
Bitka kod Siska 262
Posljedice turskih osvajanja u Hrvatskoj 264
Uspostava turske vlasti 265
Kršćanska raja u Bosanskom pašaluku 267
Islamizacija 268
Mlečani šire svoje posjede u Dalmaciji 269
Mletačka uprava u Dalmaciji 270
Mletačko priobalje u Istri 271
Habsburška unutrašnjost Istre 272
Uskoci 273
Habsburgovci se ne drže izbornih obećanja 274
Hrvati su nezadovoljni 274
Zrinski i Frankopani 275
Zrinski i Frankopani u borbi s Turcima 275
Organizacija otpora protiv Habsburgovaca 276
Pregovori s Turcima 276
Smaknuće Zrinskog i Frankopana te posljedice za Hrvatsku 277
Početak turskog sloma 278
Oslobađanje hrvatskih zemalja 279
Mir u Srijemskim Karlovcima 282
Novi rat početkom 18. stoljeća i Mir u Požarevcu 283
Sinjska alka 284
POJMOVNIK 286
I.
EUROPA I HRVATSKA U RANOM
SREDNJEM VIJEKU.
SUSRET KRŠĆANSTVA I ISLAMA
10
Naučit ćeš
DRUŠTVO
• objasniti ulogu vjere i organiziranih religija na društveni razvoj
u srednjem i ranom novom vijeku
EKONOMIJA
• povezati utjecaj gospodarstva na razvoj država srednjeg i ranog
novog vijeka
ZNANOST I TEHNOLOGIJA
• prepoznati tehnološki i znanstveni napredak te njihov utjecaj na načine
ratovanja, proizvodnje i razmišljanja ljudi srednjeg i ranog novog vijeka
POLITIKA
• opisati uspon, razvoj i probleme različitih oblika državne vlasti
u srednjem i ranom novom vijeku u Europi
FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE
• prepoznati umjetnička djela različitih država i naroda i njihovo
ispreplitanje i međusobni utjecaj
• objasniti različite aspekte religijskih promjena i utjecaja u srednjem
i ranom novom vijeku

11
 POLITIKA
1. RANOSREDNJOVJEKOVNA HRVATSKA
NA RAZMEĐU FRANAČKOG I
BIZANTSKOG SVIJETA

KLJUČNO
Je li Zapadno Rimsko Carstvo 476. nepovratno propalo ili je i dalje živjelo?
PITANJE
GERMANSKA KRALJEVSTVA
ATLAS str.67., 68. NA EUROPSKOM ZAPADU
Seoba naroda i germanske provale još su više produbile krizu u kojoj
se Rimsko Carstvo nalazilo još od 3. stoljeća. To je samo pospješilo i
ubrzalo raspad Carstva, odnosno propast njegova zapadnog dijela. To
se dogodilo 476. kada je Odoakar, zapovjednik germanskih odreda
rimske vojske, svrgnuo posljednjeg rimskog cara Romula Augustula
te se proglasio „kraljem Germana u Italiji”. Taj je događaj označio ne
samo propast Zapadnog Rimskog Carstva već i početak formiranja
germanskih država u zapadnoj Europi.

Vizigotska crkva San Pedro de la Nave.

Nalazi se u Campillu, u španjolskoj pokrajini Zamori. Smatra se da je izgrađena
između 680. i 711., prije arapskog zauzimanja Pirenejskog poluotoka. Kao takva
jedan je od posljednjih radova vizigotskog graditeljstva u Španjolskoj.

GERMANSKE DRŽAVE U ZAPADNOJ EUROPI 4. Osnovno obilježje

4
germanskih država bila
11. Na području zapadnog je politička nestabilnost
dijela nekadašnjeg koja je i dovela do njihova
Sjeverno
Rimskog Carstva Vizigoti more brzog nestanka. Izuzetak
su formirali svoju državu je predstavljala Franačka
na Pirenejskom poluotoku. Lab koja je obilježila povijest
Njezino je središte bilo u ANGLI a
S L A V E N I srednjovjekovne Europe.
SASI
gradu Toledu. SASI
55. Burgundsko Kraljevstvo,
Ra
jna

22. U Italiji i na Balkanskom FRANAČKO osnovano početkom 5.

poluotoku svoje su KRALJEVSTVO LANGOBARDI stoljeća, obuhvaćalo je
kraljevstvo uspostavili Loi
re
dijelove današnje Francuske,
OSTROGOTSKO
Ostrogoti. Na njegovu
ATLANTSKI
OCEAN 4 5 KRALJEVSTVO Njemačke, Švicarske i Italije.
je čelu bio Teodorik, a 489. – 555. U prvoj polovini 6. stoljeća
središte mu je bilo u Ravenna
Jad
ra Dunav zauzela ga je Franačka, koja
ns
Ravenni. ko Crno more je bila u usponu.
Eb
ro 2 mo
re 6
1 Konstantinopol
33. Vandali, udruženi s 6. U isto vrijeme dok su
6
VIZIGOTSKO B I Z A N T
iranskim nomadskim KRALJEVSTVO ALANOVANDALSKO se na europskom Zapadu
narodom Alana, prešli 418. – 711. KRALJEVSTVO formirala germanska
su tijekom Velike seobe 439. – 534. kraljevstva, na Istoku se
naroda u sjevernu 3 i dalje razvijalo Istočno
Afriku, gdje su osnovali Sredozemno more
Rimsko Carstvo sa sjedištem
Alanovandalsko u Konstantinopolu
Kraljevstvo. (Carigradu).

Kraljevstvo Burgunda Kraljevstvo Sveva

12
RAD S POVIJESNIM IZVORIMA I TEKSTOVIMA
Sljedeći tekst govori o odnosu Germana prema
Rimskom Carstvu.
Cilj svih tih Germana koji ulaze u Carstvo jest služiti
mu i od njega imati koristi. Prema njemu osjećaju
poštovanje, poštovanje barbara prema onome što je
civilizirano. Čim se nađu u Carstvu, odmah usvajaju
njegov jezik, a također i njegovu vjeru, to jest kršćan-
stvo, počevši od 4. stoljeća; postaju kršćanima, gubeći
svoje nacionalne bogove, posjećujući iste crkve, oni
se malo-pomalo stapaju sa stanovništvom Carstva.
Henri Pirrene, Karlo Veliki i Muhamed (Zagreb: Izvori, 2006.), 15.
O odnosu Germana prema Rimskom Carstvu i
rimskoj kulturi svjedoče nam i riječi vizigotskoga
kralja Ataulfa (410. – 415.):
Isprva sam žarko želio izbrisati i samo ime Rimljana
i pretvoriti Rimsko Carstvo u Gotsko Carstvo. Roma-
nia, kako se ona obično naziva, postala bi Gothia;
Ataulf bi zamijenio Cezara Augusta. No dugo me je
iskustvo naučilo da je neobuzdano barbarstvo Gota
nespojivo sa zakonima. A bez zakona ne bi bilo ni
države (respublica). Tako sam odlučio postići slavu
obnavljanja rimskog imena u njegovoj cijelosti, i
uvećati ga zahvaljujući gotskoj snazi. Nadam se da
će me budući naraštaji pamtiti kao obnovitelja Rima,
budući da ga nikako ne mogu istisnuti.
Henri Pirrene, Karlo Veliki i Muhamed (Zagreb: Izvori, 2006.), 20.
U sljedećem tekstu pročitajte kakva je bila sudbina
rimskih institucija u germanskim državama.
Sve su civilne magistrature rimske pa se rimska uprava
zadržala što je duže mogla. Senat postoji i dalje, no cijela
je vlast usredotočena u kralju i njegovu dvoru, to jest u
posvećenoj palači. Teodorik čak uzima običan naslov rex,
kao da želi izbrisati svoje barbarsko podrijetlo. Stoluje u
Ravenni poput careva. Podjela provincija na čelu kojih
su njihovi duces, rectores, praesides, gradska uprava u
kojoj su curiales i defensores, organizacija poreza, sve
se sačuvalo. Teodorik kuje novac, ali u ime cara. (…)
Sudbena je organizacija posve rimska, čak i za Gote.
Henri Pirrene, Karlo Veliki i Muhamed (Zagreb: Izvori, 2006.), 37.

MEROVINZI – PRVA FRANAČKA DINASTIJA

Sredinom 4. stoljeća Franci su se kao rimski saveznici naselili na području
Rimskog Carstva. Od početka 5. stoljeća Francima je vladala dinastija
Merovinga, koja je naziv dobila po vladaru Meroveju. Uspon Franačke
započeo je krajem 5. stoljeća za vladavine kralja Klodviga (481. – 511.)
koji je ujedinio sva franačka plemena. Pobijedivši Vizigote u bitki kod
Vouillesa 507., Klodvig je granice svoje države proširio sve do Pireneja
na jugu. Njegovu je usponu uvelike pridonijela i činjenica da je on, za
razliku od ostalih germanskih vladara, prihvatio katoličanstvo. Time
je stekao podršku stare galo-rimske aristokracije koja je na području
Galije i dalje bila izuzetno jaka.
Zbog načina nasljeđivanja u kojem se kraljevstvo nakon vladareve smrti
dijelilo među njegovim sinovima, kraljevska je vlast nakon Klodviga sve
više slabila pa su velikaši postupno preuzimali vlast u državi. Kao vodeći
predstavnici tih velikaških krugova, posebno su se isticali majordomi,
upravitelji kraljevskog dvora. Njihova je moć tijekom 7. stoljeća toliko Klodvigovo obraćenje. U početku
porasla, da su franački kraljevi postali tek figurama u njihovim rukama. pristaša arijanstva, krivovjerničkog
Pipin Mali, jedan od majordoma, osjećao se toliko moćnim da je 751. kršćanskog učenja iz 4. stoljeća, Klodvig
je na nagovor supruge Klotilde prihvatio
uspio ishoditi da ga papa Zaharije okruni za franačkog kralja. Ovim je
rimsko kršćanstvo i tako ojačao veze
činom započelo jače vezivanje rimske crkve s franačkim vladarima, koji između svojih rimskih podanika i
su otad istupali kao njezini zaštitnici. Time je s vlasti sišla merovinš- franačkih osvajača.
ka dinastija, a u franačkoj i europskoj povijesti
nastupilo je novo doba – doba dinastije Karolinga.
ATLAS str.71.

13

Einhard (oko 770. – 840.)
Einhard ili Eginhard bio je franački
povjesničar, pisac i graditelj. Već
je tijekom školovanja u samostanu
u Fuldi primijećen njegov izniman
talent, stoga su ga poslali u dvor-
sku školu na dvoru Karla Velikog
u Aachenu. Dobri odnosi s franač-
kim vladarem omogućili su mu da
svoje arhitektonske ideje pretoči
u novu dvorsku palaču u Aache-
nu. Nakon Karlove smrti igrao je
veliku ulogu u političkom životu, a
između 830. i 833. napisao je Život
Karla Velikog (Vita Karoli Magni),
prvu srednjovjekovnu biografiju.
U njoj nije opisao samo Karlov
život, već i stanje u čitavoj obi-
telji Karolinga i franačkoj državi.
Njegovo djelo, koje se temeljilo
na Svetonijevu djelu Životopisi
careva (De vita Caesarum), zbirci
biografija prvih rimskih careva (od
Cezara do Domicijana), postala je
uzor sličnim srednjovjekovnim, ali
i kasnijim djelima.
Karlo
Martel
(oko 688.
- 741.)
ZNANOST I TEHNOLOGIJA
KAROLINŠKI MAČEVI
Franci su u karolinško doba
upotrebljavali više vrsta
dugih dvosjeklih mačeva s
jabučastom drškom. Takve
mačeve nazivamo spate, a
bili su standardno naoružanje
franačke vojske i ostalih voj-
nika koji su se kao vazali borili
na strani Franaka, uključujući
i Hrvate. Franački mačevi pro-
nađeni u Hrvatskoj najvećim
dijelom pripadaju mačevima
tipa K, a rađeni su u franačkim
radionicama. O tomu svjedoče
i rendgenske snimke nekih
od tih mačeva, koje pokazuju
Lik franačkog plemića, freska, 9. natpis ULFBEHRT, što je ozna-
stoljeće. Franački plemić prikazan na
fresci naoružan je dugim franačkim
ka jedne franačke radionice u
mačem. Porajnju.
Hilderik (457. – 481.)
Hilderik je sin legendarnog franačkog vla-
dara Meroveja, začetnika dinastije Mero-
vinga, a otac najvećeg merovinškog vladara
Klodviga. Kao rimski saveznik sa sjedištem
u Tournaiu, uspješno je ratovao protiv Huna,
Vizigota i Sasa. Nakon smrti 481. sahra-
njen je u grobnom humku u Tournaiu, koji
je otkriven 1653. U grobu su pronađeni
bogati zlatni, srebrni i dijamantni nalazi,
od posuda do raznih ukrasa. Među nalazi-
ma posebno se ističe preko tristo zlatnih Nalazi iz groba
pčela, franački dugi mač te pečatnjak s franačkog kralja Hilderika
u Tournaiu, Belgija.
Hilderikovim imenom.

Bio je franački majordom, poznat po pobjedi nad Arapima kod Poitierea 732. Činjenica da
je ova pobjeda zaustavila daljnje napredovanje Arapa kroz zapadnu Europu, priskrbila je
Karlu ogromnu moć i slavu. Zbog toga je i dobio nadimak Martel (čekić, malj). U sukobima
s Arapima Karlo je uvidio važnost konjice pa je nakon ove bitke proveo reformu franačke
vojske, nametnuvši bogatim zemljoposjednicima obvezu opremanja teško oklopljene konjice.

Karlo Martel, skulptura u dvorcu Versaillesu.

14
KARLO VELIKI – NOVI RIMSKI CAR NA ZAPADU
Pipinov sin i nasljednik Karlo (768. – 814.) ratovao je od samog početka
svoje vladavine. Pomažući papi, koji je na Apeninskom poluotoku imao
problema s Langobardima, Karlo je zauzeo većinu langobardskog teritorija,
uzevši 774. titulu „kralj Franaka i Langobarda” i „rimski patricij” (Karolus
gratia dei rex Francorum et Langobardorum ac patritius Romanorum).
Time je dao do znanja da se smatra suverenim gospodarem Apeninskog
poluotoka i baštinikom tradicija Rimskog Carstva. Osvajanje Italije bilo
je samo početak Karlova uspona. U ratovima koje je vodio krajem 8. i
početkom 9. stoljeća postao je gospodarem gotovo čitave Zapadne Europe.
To ga je dovelo u susjedstvo Avara, gospodara Panonije. U višegodišnjim
sukobima Franci su uništili Avarski kaganat i pomaknuli svoju istočnu
granicu sve do Blatnog jezera (Balatona) u današnjoj Mađarskoj.
Tako je Karlo u svojim rukama držao najveći dio teritorija nekadašnjeg
Zapadnog Rimskog Carstva.
Njegovi vojni uspjesi priskrbili su mu naziv Veliki i omogućili, u smislu
vladarske hijerarhije, izjednačavanje s bizantskim carevima. Na sam Božić
800. papa Lav III. je u bazilici sv. Petra u Rimu okrunio Karla Velikog za
cara. Karlo je ujedno dobio i zvučnu titulu „imperator i augustus”, koju
su nosili rimski carevi. Time je naglasio da je on zakoniti nasljednik
Konjanički kip Karla Velikog.
rimskih careva i obnovitelj Rimskog Carstva. Statua visoka svega 24 cm, koja
svojim stilom slijedi tradiciju
rimskih konjaničkih kipova,
FRANAČKA U DOBA KARLA VELIKOG svjedoči o dubokom utjecaju koji
je na karolinšku renesansu imala
umjetnost antike.

Bremen
SASKA
Tournai
Aachen

Pariz Verdun
NEUSTRIA
Regensburg
BRETONSKA Orleans
MARKA

BURGUNDIJA BAVARSKA
AKVITANIJA
KARANTANIJA
Bordeaux Lyon LANGOBARDSKO
KRALJEVSTVO
Pavia Venecija
SEPTIMANIJA
HRVATSKA
ŠPANJOLSKA Arles Ravenna Zadar
MARKA

Barcelona SPOLETO
Rim
Franačko Kraljevstvo 771.
BENEVENT osvajanja Karla Velikog (771. — 814.)
podučje franačkog utjecaja
Papinska Država
pogranična područja
S r e d o z e m n o m o r e — markgrofovije

15
 UMJETNOST U POVIJESTI Kapela je
nadsvođena
Kapela u sklopu Karlova dvora u kupolom.
Aachenu građena je između 786.
i 805. po uzoru na dvije ranije
bizantske crkve (Sv. Sergije i
Bakho u Carigradu i San Vitale
u Ravenni). U njoj je pokopan
i sam Karlo Veliki, a od 939. do
1531. to je bila krunidbena
crkva njemačkih careva.

Unutarnja podjela se
iz prizemlja prenosi i
na kat, do kojega se
pristupa stepenicama. Svetište.

Unutrašnjost
je stupovima
podijeljena na dva
dijela - središnji
dio sa svetištem
Kapela ima oktogonalni
i ophodni hodnik
(osmerokutni) tlocrt.
uokolo njega.

Dvorska kapela Karla Velikog u Aachenu, Njemačka.

4
3

2 5

1 Kraljevske odaje.

2 Ulaz s prostorijama za stražare.

3 Izvor termalne vode.

4 Terme.

5 Dvorska kapela.
Kraljevska palača u Aachenu, Njemačka, 9. stoljeće.

16
SUKOBI I PODJELA KARLOVOG CARSTVA
Reakciju Bizanta, koji je dotad polagao isključivo pravo na carsku
UZROCI I POSLJEDICE
titulu rimskih vladara, nije trebalo dugo čekati. Nakon neuspjelog
pokušaja Karla Velikog da potvrdu svog carskog naslova stekne
ženidbom s bizantskom caricom Irenom, uslijedio je šestogodišnji
bizantsko-franački rat. Poraz koji su tom prigodom pretrpjeli prisi-
lio je naposljetku bizantske vladare da mirom u Aachenu 812. Karlu
Velikom ipak priznaju carski naslov. Ostavivši svome sinu Ludoviku
u naslijeđe gotovo čitavu Zapadnu Europu, Karlo je, dvije godine
kasnije, umro. U povijesti je ostao upamćen kao najznačajniji vladar
europskog srednjovjekovlja. U vrijeme Karlova nasljednika Ludovika
u franačkoj državi sve dominantnije postaje svećenstvo, a carevom
odlukom Crkva je izuzeta iz nadležnosti carskog pravosuđa. Zbog
takvog odnosa prema Crkvi, Ludovik je dobio nadimak Pobožni.
Još za njegova života započele su otvorene borbe za nasljedstvo,
izazvane carevom odlukom da će samo njegov najstariji sin Lotar
naslijediti prijestolje. Carstvo je naposljetku, nakon Ludovikove smrti,
mirom u Verdunu 843. podijeljeno na tri podjednaka dijela. Središ-
nji dio koji se prostirao od obala Sjevernog do obala Sredozemnog
mora, uključujući i dijelove Italije, dobio je najstariji Lotar. Teritorij
zapadno od Lotarove države, pod nazivom Zapadna Franačka, dobio je
Karlo Ćelavi, dok je Ludovik Njemački dobio Istočnu Franačku. Ovom
je podjelom napuštena ideja o jedinstvenom carstvu na Zapadu. Ludovik Pobožni, slika iz oko 840.

ATLAS str.73.

rimske države nisu propale nego su nastavile

 Odgovori, kreiraj, izradi! živjeti i nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva.

• Objasni u čemu je značenje događaja iz 476.
• Izradi slijepi zemljovid i na njemu označi ger-
manska kraljevstva u Europi.
• Izdvoji dvije franačke dinastije i značajne vladare
iz tih dinastija.
• Izradi vremensku crtu na kojoj ćeš označiti te
vladare i važne događaje iz franačke povijesti.
• Pričaj o važnosti tih događaja.
• Odredi tri prijelomna događaja iz franačke povi-
jesti. Protumači zbog čega su oni prijelomni
događaji.
• Objasni reakciju Bizantskog Carstva nakon kru-
njenja Karla Velikog za cara.
 Analiziraj!
• Pročitaj povijesne izvore u rubrici Rad s izvorima.
Ispiši argumente kojima ćeš dokazati kako tekovine
Promisli i zaključi zbog čega su germanski vođe,
među njima i sam Karlo Veliki, željeli biti nasljednici
rimskih careva.
 Projektni zadatak! Istraži!
• Unutar razreda podijelite se u skupine. Istražujte
razdoblje karolinške renesanse. Jedna skupina
neka prikupi podatke o karolinškom graditelj-
stvu. Druga skupina neka se bavi pismenošću
u karolinško doba, a treća slikarstvom i ostalim
vidovima likovne umjetnosti.
Osmislite kreativne načine kako ćete svoje istraži-
vanje prezentirati na za to predviđenom školskom
satu. Pazite da vaše istraživanje bude što potpunije
i da zapišete izvore iz kojih ste uzimali podatke.

17
 KLJUČNO Jesu li i kako novi narodi pridonosili
PITANJE razvoju europskog Zapada u srednjem vijeku?

NOVE MIGRACIJE, NOVI NEMIRI I NOVE DRŽAVE

UZROCI I POSLJEDICE Podjela Franačke Verdunskim mirom 843. nije značila i smirivanje
dinastičkih borbi i kraj slabljenja kraljevske vlasti. Borbe su se među
braćom nastavile, vazali su sve više izmicali njihovoj kontroli, a njihove
su se države zbog diobenog načela nasljedstva sve više usitnjavale.
Te su podjele, kao i dinastičke borbe koje su iz njih proizlazile, imale
dalekosežne posljedice. Došlo je do pada carskog ugleda i komadanja
carske vlasti što je vodilo u političku anarhiju u koju je Europa krajem
9. stoljeća sve više zapadala.
Nestanak središnje carske vlasti najbolje su iskoristili Saraceni (Ara-
pi), Normani i Mađari (Ugri) čiji su pljačkaški naleti osobito pridonijeli
ATLAS str.75., 76. općem neredu na Zapadu u 9. i 10. stoljeću.

NORMANSKE, MAĐARSKE I SARACENSKE PROVALE U EUROPU

11. S islamskim provalama zapadno se
društvo sudaralo na dvije fronte – u južnoj ISLAND
Italiji i na Pirenejskom poluotoku. Borba pravci normanskih prodora
sa Saracenima u južnoj Italiji i na Siciliji,
pravci saracenskih prodora
koja je počela u 9. stoljeću, potrajala je
do početka 12. stoljeća, kada su ih otamo pravci mađarskih prodora
definitivno istisnuli Normani.

22. Borbe s Arapima na Pirenejskom

poluotoku potrajale su sve do kraja 15.
AN

stoljeća (1492.), kada je pala Granada, zadnja

CE

islamska država u Španjolskoj.

I O

Novgorod
NORMANI
TSK

33. Provale Normana ili „ljudi sa sjevera”

nenadano su otpočele oko 800. Cilj njihovih
AN

3
napada bile su zapadne obale Francuske,
ATL

obale Engleske, kao i samo Sredozemlje.

London Bremen
44. Ubrzo su se Normani od pljačkaša KIJEVSKA
4 POLJSKA
pretvorili u osvajače te su u Europi stvorili
dvije normanske države – vojvodinu Pariz DRŽAVA
Normandiju u sjeverozapadnoj Francuskoj Leško polje
Orleans 955.
te Sicilijansko Kraljevstvo u južnoj Italiji i na
Siciliji. 6 5
Milano
LEON Arles MAĐARI
55. Godine 890. u Panoniju se pod vodstvom NAVARRA
kneza Arpada doseljavaju Mađari (Ugri). Toledo
2 Crno more
Njihovim naseljavanjem u Panonsku nizinu 2
1 BUGARSKA
bio je prekinut izravan teritorijalni dodir Cordoba Rim
između Zapadnih i Južnih Slavena te je, na
neko vrijeme, bila zaustavljena njemačka
1 4 BIZANT
kolonizacija moravsko-panonskog područja.

66. Mađarske provale u zapadnu Europu SARACENI

prestale su tek nakon što ih je 955. u Bitki na
Leškom polju porazio njemački car Oton I. Sredozemno more

18
 ONI SU STVARA
LI POVIJEST
Stjepan I. Sveti (997. – 1038.)

Jedna je od najvažnijih osoba srednjovjekovne mađarske povijesti. U njegovo

vrijeme Mađari su pokršteni, a oko 1000. godine papa Silvestar II. osnovao je
prvu mađarsku biskupiju u Ostrogonu. Već sljedeće godine Stjepan je kao prvi od
mađarskih vladara primio od pape kraljevsku krunu i dobio naslov „apostolski
kralj“. Proveo je reforme mađarske države, ustanovivši teritorijalnu podjelu na
županije. Ciljanim ženidbama jačao je položaj svoje obitelji i njezine veze sa
susjednim vladarima (njemački, mletački).

Skulptura Stjepana I. Svetog iz Vesprema, Mađarska.

UMJETNOST U POVIJESTI
ALHAMBRA
Alhambra je veličanstvena arapska
palača u Granadi na jugu Španjolske.
Njezina gradnja započeta je 1238., a
trajala je sve do prve polovine 14.
stoljeća. Bila je sjedište posljed-
nje arapske dinastije u Španjolskoj
(Nasridi). U prijevodu s arapskog,
naziv ove palače glasi Crveni grad,
prema crvenožutoj boji opeke od
koje je palača građena. Palača se
sastoji od više unutarnjih dijelova,
od kojih svaki ima svoje vlastito
dvorište.
Cjelokupna unutrašnjost palače
Pogled na palaču Alhambru.
ukrašena je veličanstvenim i brojnim
ukrasima, poput arabeski, štukatura,
kipova i raznih keramičkih ukrasa.
Jedna od najpoznatijih dvorana u
palači jest Dvorana suda, ispred koje
se nalazi Lavlje dvorište ukrašeno
vodoskokom koji je okružen kame-
nim lavovima. Mnoštvom prostorija
i ukrasa, Alhambra predstavlja vrlo
luksuzan primjer arapske umjetnosti
srednjovjekovnog razdoblja.
Od 1984. palača se nalazi na UNES-
CO-ovu popisu zaštićene kulturne
baštine.
Dvorište lavova ispred Dvorane suda u Alhambri.

19
RAD S POVIJESNIM IZVORIMA I TEKSTOVIMA
Svjedočanstva o normanskim pljačkaškim pohodima sačuvana su u brojnim onovremenim kronikama.
Jedna od tih kronika, franački Anali sv. Bertina, donosi između ostalog i izvještaj o normanskom pohodu
na gradove Nantes i Pariz:
843. normanski gusari došli su u Nantes, ubili su biskupa i velik broj svećenika i laika, kako muškaraca tako
i žena, te su opljačkali grad. Odatle su krenuli u pljačku zemalja donje Akvitanije. Konačno su stigli do nekog
otoka [otok Rhé, blizu La Rochellea, sjeverno od ušća rijeke Garonne], donijevši ovamo materijal iz unutrašnjosti
kako bi si sagradili kuće; smjestili su se ovdje tijekom zime kao da će to postati njihovo stalno prebivalište. (...)
844. Normani su se uspeli rijekom Garonom sve do Toulousea, nekažnjeno opljačkavši zemlje duž obje obale.
Neki od njih su, napustivši ovo područje, pošli u Galiciju [sjeverna Španjolska] i nestali, dijelom u napadima
strijelaca koji su im se došli oduprijeti, dijelom u oluji koja ih je zadesila na moru.
Georgius Heinricus Pertz., ur., „Anali Sv. Bertina“ u: Monumenta Germaniae Historica Scriptores vol. I (Berlin, 1826.), 439-454.
(http://www.fordham.edu/Halsall/source/843bertin.asp)

(...) Bitka se zametnu kad se pojavi zora. Skačući s brodova, svi jurnuše prema kuli. Tuku je izbačenim kamenjem
i obasipaju strijelama. Grad (Pariz) se ispuni bukom; stanovnici se uzbuniše, mostovi počeše popuštati. Ljudi
pohrliše u gomili obraniti kulu. Istakoše se grof Eudes i njegov brat Robert, kao i grof Ranier, zatim biskupov
nećak Ebles, opat-heroj. Tu je prelat bio lagano ranjen oštrim sječivom, a jedan vitez iz njegove pratnje, Frederik,
bio je ranjen udarcem mača. Vitez nastrada, a njegov gospodar, zahvaljujući božanskom liječniku, bi spašen.
Za mnoge su to bili posljednji trenutci života, ali i naši zadadoše teške udarce velikom broju neprijateljske
vojske. Napokon, neprijatelj se povuče odnoseći sa sobom mnoštvo obeznanjenih Danaca.
Marko Šunjić, Hrestomatija izvora za opštu istoriju srednjeg vijeka (Sarajevo: Svjetlost, 1980.), 57-58.

ZNANOST I TEHNOLOGIJA
VIKINŠKI BROD – DRAKAR
Normanski ratnici svoju brzinu i efika-
snost u ratnim pohodima mogu zahvaliti
kvalitetnim ratnim brodovima na kojima
su plovili. Prema prikazu glave zmaja ili
zmije na prednjem pramčanom dijelu,
ovi su brodovi dobili naziv drakar (šved.
drake, norv. drage = zmaj). Drakar je imao
pogon na jedra i na vesla, a konstrukcija
mu je bila lagana kako bi ga ratnici u
slučaju potrebe mogli prenijeti preko
plićih dijelova ili izvući na obalu. Pra-
mac i krma broda bili su oblikovani na
isti način kako bi se brod tijekom borbe
mogao lakše okretati i povlačiti tako da
veslači samo zamijene smjer veslanja.
Drakar se odlikovao i svojom brzinom
ploveći i do 12 čvorova na sat. Samo izra-
zito veliki drakari imali su malu palubu s
pramčane strane.
Vikinški brod – drakar

20
 UMJETNOST U POVIJESTI
NOVA OBNOVA CARSTVA NA ZAPADU NJEMAČKA SREDNJOVJEKOVNA
Svoj najveći uspon srednjovjekovna Njemačka doživjela je u vrijeme KNJIŽEVNOST
dinastije Otonâ (919. – 1024.). Najznačajniji vladar ove dinastije bio Njemačka književnost izražena
je Oton I. (936. – 972.), koji je pod njemačkim vodstvom želio obnoviti je u junačkim epovima i u lirici.
Zapadno Rimsko Carstvo. Uništivši nezavisna nacionalna vojvodstva Dva najvažnija junačka spje-
na području Njemačke, on je riješio glavni unutarnji problem, te se va su Pjesma o Nibelunzima, u
mogao okrenuti onim vanjskima. Pobjedom u Bitki na Leškom polju konačnoj obradi nastala oko
955. zauvijek je suzbio mađarske provale dok je iste godine potukao i 1200., te Parsifal, djelo klasika
uvijek nemirne polapske Slavene koji su ugrožavali istočne njemačke njemačke epike Wolframa von
granice. Saveznika u borbi protiv plemstva Oton je našao u Crkvi koja Eschenbacha.
je još od karolinškog doba zastupala ideju jedinstva Carstva. Da bi Minnesang je ljubavno pjesniš-
je što više vezao uz sebe, biskupima je počeo dijeliti feudalna lena, tvo u kojem kao glavnog lika
učinivši ih tako svojim svjetovnim vazalima. Na taj je način stvorio nalazimo siromašnog viteza
poseban državno–crkveni sustav. koji čezne za nedostižnom gos-
Tako ojačan Oton konačno se mogao posvetiti svom krajnjem cilju: pođom visoka roda, idealnom
stjecanju carske krune. Koristeći unutarnje borbe u Rimu između slikom žene, čiju ljubav nikad
papinstva i gradskog patricijata, Oton je 962. bio okrunjen za cara. ne zadobiva. Ove su se ljubav-
Tim je činom stvoreno Sveto Rimsko Carstvo, čime je tradicija Rimskog ne pjesme redovito pjevale uz
Carstva prenesena na njemačke vladare. muzičku pratnju.

 Odgovori, kreiraj, izradi!

• Objasni uzroke i posljedice anarhije i nereda u Odredi: Kakve je unutarnje probleme u državi
zapadnoj Europi nakon podjele Franačke u Verdunu. imao? Tko su mu bili vanjski neprijatelji? Kakav
• Opiši i na zemljovidu pokaži pravce i područja je ishod njegovih sukoba s njima?
normanskih, saracenskih i mađarskih napada. Objasni i ocijeni kolika je bila učinkovitost Otono-
• Procijeni kako su tehnološka dostignuća Normana va savezništva s Crkvom. Potkrijepi to navodima
utjecala na njihove sukobe s neprijateljima. iz teksta.
• Izdvoji i objasni dvije posljedice mađarskog nase-
ljavanja u Panoniju.
• Izradi umnu mapu na kojoj ćeš predstaviti nor-
manske, saracenske i mađarske provale.
 Projektni zadatak! Istraži!
• Odaberi jednu od sljedećih tema te o njoj izradi
strukturirani rad (referat):

 Analiziraj! Normanska arhitektura na Siciliji

Arapska umjetnost i kultura u Španjolskoj
• Pročitaj odjeljak koji govori o putu Otona I. do Pazi da tvoj rad ima sve elemente strukturira-
carske titule. nog rada (naslovnica, uvod, podjela na odjeljke,
zaključak, bilješke, podatci o korištenoj literaturi).

21
 KLJUČNO Koji su pokazatelji da je Bizant nasljednik
PITANJE rimskih tradicija, a koji se novi aspekti pojavljuju?
Carigradske zidine, ilustracija.
Radi obrane prijestolnice od
barbarskih provala istočnorimski car
Teodozije II. dao je oko grada podići
trostruk, stubičasto građen bedem
širine 5 m, a visine čak 10 m.
22
KONTINUITET I PROMJENA
OSNOVE RAZVITKA BIZANTSKOG CARSTVA
Konstantinovim preseljenjem carske prijestolnice u Konstantinopol
početkom 4. stoljeća te Teodozijevom podjelom Carstva na dva dijela
krajem istog stoljeća započeo je proces odvajanja istočnog dijela
Rimskog Carstva od njegova zapadnog dijela. Time su bili udareni
temelji samostalnog razvoja Istočnog Rimskog Carstva, poznatijeg
pod historiografskim nazivom Bizantsko Carstvo. Bizant se u početku
razvijao na tradicijama Rimskog Carstva. Kao jedini pravni nasljednici
rimske države, Bizantinci su sebe nazivali Rimljanima ili Romejima te su
polagali pravo na sve teritorije koji su donedavno pripadali jedinstve-
nom Rimskom Carstvu. Ranobizantsko doba predstavljalo je nastavak
rimske povijesti, a rimske državne tradicije u tom su razdoblju davale
pravac razvitku Bizantskog Carstva. No, s vremenom, zbog samostalnog
političkog razvitka, Bizant je polako napuštao rimske tradicije i okretao
se onima grčkima što je dovelo do helenizacije bizantskog društva i
države. Grčki jezik zamijenio je latinski, a razvili su se i zasebni oblici
kulture i umjetnosti, različiti od onih na europskom Zapadu. Vrhunac
tog procesa dogodio se početkom 7. stoljeća, u vrijeme cara Heraklija,
kada je nastupilo pravo bizantsko doba.

BIZANT U DOBA CARA JUSTINIJANA I.

Svoj prvi uspon Bizant je doživio u vrijeme cara Justinijana I. (526. – 565.),
podrijetlom Ilira, koji je bio odlučan u namjeri da obnovi Rimsko Carstvo. ATLAS str.77.
No, da bi to postigao, prvo je trebao pokoriti germanske države koje su
se u međuvremenu formirale na Zapadu. Glavni oslonac u tom naumu
bili su mu vojskovođe Narzes i Belizar. Napadom na Alanovandalsko Kra-
ljevstvo u sjevernoj Africi i njegovim osvajanjem započela je Justinijanova
rekonkvista. Potom je uslijedio i Gotski rat s Ostrogotskim Kraljevstvom
(535. – 555.), koji je također završio trijumfom Bizanta. Istovremeno su
Justinijanove čete zauzele i priobalni dio današnje Španjolske, tako da
se jedan dio nekadašnjeg teritorija Rimskog Carstva ponovno
našao ujedinjen pod vlašću jednog cara.
Justinijanova vladavina bila je podjednako uspješna
i na području gospodarstva. U Bizantu, koji je zbog
svog geografskog položaja bio pri-
rodni posrednik između Zapada i
Istoka, u ovo su vrijeme procvali
obrt i trgovina. Naročito je bila
važna izrada skupocjenih svilenih
tkanina koja je pokrenu-
ta nakon što su, prema
legendi, dvojica redov-
nika iz Kine prokrijum-
čarila dudov svilac i
saznala tajnu njegova
uzgoja.

Crkva Svete Mudrosti (Sofije) u Carigradu.

UMJETNOST U POVIJESTI
SVETA SOFIJA
Hagiju Sofiju ili crkvu Svete Mudrosti izgradili su
arhitekti Antemije iz Trala i Izidor iz Mileta po nalogu
cara Justinijana I. od 532. do 537. Crkva je izgrađena
na mjestu starije crkve s početka 5. stoljeća, koja je
stradala u požaru. To je građevina centralnog obli-
ka kod koje ogromna kupola presvođuje središnji
prostor. Osim središnje kupole, građevinu krasi i niz
manjih kupola. Crkva je bila ukrašena nizom vrijednih
mozaika koji su nakon turskog zauzimanja Carigrada
prekriveni slojem žbuke, a sama je crkva pretvorena
u džamiju (Aja Sofia).
Godine 1835. džamija je pretvorena u muzej. U bli-
zini crkve nalazi se grob rimskog cara Konstantina
Velikog, a na njezinoj galeriji grob mletačkog dužda
Henrika Dandola.

23
 ZNANOST I TEHNOLOGIJA
Teodora (oko 497. - 548.)
CORPUS IURIS CIVILIS
Bizantski car Justinijan odredio
Podrijetlom kći cirkuskog dje-
je posebno povjerenstvo koje je
latnika iz Carigrada, Teodora je
527. – 534. popisalo i u nekoliko
527. postala suprugom bizantskog
pravnih zbirki posložilo tadašnje
cara Justinijana I.
pravne norme. Naziv Corpus iuris
Bila je poznata po svojoj odluč-
civilis (Zbornik građanskog pra-
nosti te je imala velik utjecaj na
va) nastao je nakon 11. stoljeća
samog cara i kreiranje njegove
u krugu učenih osoba koje su
politike. Znatno je utjecala i na
tumačile ove zbirke pravnih pro-
careve pravne propise, poseb-
pisa te ih uključivale u europske
no one o ograničenju prostitu-
pravne propise.
cije, zabrani prodaje djevojaka
i o poboljšanju položaja žena Prikaz Teodore na mozaiku iz
općenito. crkve San Vitale u Ravenni.

UMJETNOST U POVIJESTI

Raskošni mozaik iz Justinijan je prikazan Lijevo od Justinijana Desno od Justinijana

crkve San Vitale u
Ravenni prikazuje
bizantskog cara
Justinijana s
njegovom pratnjom.
u sredini mozaika.
Prepoznajemo ga po
purpurnoj carskoj
odjeći i kruni na glavi,
koja je uokvirena
crvenom aureolom.
prikazan je ravenski stoje dvojica slugu i
nadbiskup Maksimijan, Justinijanova tjelesna
u odjeći zlatne boje. straža.
U ruci nosi dijamantni
križ, a iznad njegove
glave piše njegovo ime.

24
 HERAKLIJE – CAR REFORMATOR
Suočeni s rastućim pritiskom vanjskih neprijatelja, Justinijanovi
nasljednici nisu uspjeli očuvati granice i moć Carstva. Već 568. ger- Bajan (? – 597.)
manski narod Langobarda preoteo je Bizantu Apeninski poluotok, na
kojem se bizantska vlast održala tek u nekim manjim područjima oko Vođa nomadskog ratničkog naro-
Ravene (Ravenski egzarhat), Rima (Rimski dukat) te u južnoj Italiji da Avara koji je nosio titulu kagan.
i Siciliji. Istovremeno, Bizant je bio suočen i s učestalim provalama Nakon odlaska Langobarda iz Pano-
Avara i Slavena koji su preko Dunava upadali u balkanske posjede nije u Italiju (568.), Bajan je u Pano-
Carstva. Nove teritorijalne gubitke Bizant je doživio i na Istoku gdje je niji osnovao avarski plemenski savez
Perzija osvojila dio bizantskih provincija, prodrijevši pritom duboko u kojem su bili i pokoreni Slaveni.
u Malu Aziju, sve do Bospora. Godine 582. zauzeo je bizantski Sir-
U toj teškoj situaciji koja je prijetila potpunim slomom, na vlast mij, čime je započelo naseljavanje
je došao novi car, Heraklije (610. – 641.), čije su reforme obnovile Avara i Slavena na područje Bizanta
moć uzdrmanog Carstva. Od tih reformi treba izdvojiti uvođenje južno od Dunava.
tematskog uređenja. Pojedine pogranične oblasti organizirane su
kao vojno-administrativni okruzi – teme. Na čelu teme nalazio se
strateg, koji je u svojim rukama sjedinjavao i vojnu i civilnu vlast.
Država je na području tema seljacima dodjeljivala zemlju, a oni su ZNANOST I TEHNOLOGIJA
zauzvrat vršili vojnu službu. Takvi vojnici nazivali su se stratioti. S
Heraklijevom vladavinom završava ranobizantsko doba te započinje GRČKA VATRA
pravo bizantsko doba. Došlo je do potpune helenizacije Bizanta, Grčka vatra naziv je za zapaljivu
grčki jezik postao je službeni, a carevi otad nose grčki naziv basileus. smjesu koja se koristila u borba-
ma od antike do srednjeg vijeka.
Ipak, ovo se borbeno sredstvo
u prvom redu veže uz bizant-
BIZANT U DOBA JUSTINIJANA I. sku povijest. Smjesa se radila
od sumpora, smole i kučine, a
ispaljivala se iz brončanih cijevi
Ra

nanoseći štetu neprijateljskim

jna

Dnje vojnicima, brodovima ili utvrda-

Du star
FRANCI
nav ma. Ova zapaljiva smjesa mogla
je gorjeti i na vodi.
LANGOBARDI
Lo
ire

Milano Akvileja Sava

ATLANTSKI Sirmij SLAVENI ALANI
OCEAN Zadar
Arles
Ravenna Jad Dunav
ra ILIRIK
ns Cr no mo re
ko
Eb
mo
ro re TRACIJA Sinopa
Rim CARIGRAD

VIZIGOTI

MALA AZIJA

Cordoba Efez Edessa

Kartaga
Antiohija
Eu
fra
t

Sredozemno more
Jeruzalem

Aleksandrija
ARAPI
Bizantsko Carstvo 527. EGIPAT
Justinijanova osvajanja (527. — 568.)

25
RAD S POVIJESNIM IZVORIMA I TEKSTOVIMA
Bizantski kroničar Menandar među ostalim donosi i opis avarskog zauzimanja Sirmija (Srijemske Mitrovice) 582.:
(...) krenuvši s cijelom vojskom stiže u područje rijeke Save, između grada Sirmijuma i Singidunuma. I poduzeo je
premostiti rijeku, neprijateljski smišljajući gradu Sirmijumu. (…) sakupivši brodove i mnoge splavi u Gornjoj Pano-
niji i na Istru (Dunavu), od njih je napravio ratne brodove, (...) strateg u Singidunumu Set pošalje kaganu da upita
s kojom je namjerom, kada čvrsti mir i prijateljstvo vladaju između njega i Romeja, došao na rijeku Savu, govoreći
još da neće mirno gledati da se poduzima građenje tog mosta na rijeci Savi, budući da car to uopće ne dopušta. (…)
A pošto su, dakle, oni u Sirmijumu, bili pritisnuti velikom glađu, već su se počeli hraniti neprirodnom hranom zbog
toga što su bili lišeni potrebne hrane (…).
Georgije Ostrogorski, ur., Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije sv. I (Beograd: SANU, 1955.), 92 – 97.

Najpotpunije vijesti o avarsko–slavenskoj opsadi Carigrada 626. donosi bizantski pisac Teodor Sinkel u svom
djelu O nasrtaju bezbožnih Avara i Slavena:
(...) More pretvori u kopno razbojničkim plovilima, a zemlju prekri konjicom i pješaštvom. Na jednog našeg vojnika
dolazilo je po sto i više barbarskih, sve obučenih u oklope, sve zaštićenih kacigama i sa svakovrsnim ratnim spravama
(...) Duž čitavog bedema i po svem moru razlijegalo se jako kričanje i vojna vriska, a vojne trube su svirale sa svih
strana. On (kagan Bajan) je udesio da se duž čitavog zida pokrenu u jedan mah bacačke sprave, da otpočne hitanje
strijela i sve što je bilo pripremljeno za rat protiv grada. U zaljevu Kerat napunio je monoksile Slavenima i ostalim
divljim plemenima koja je doveo (…). Ali bog i nebeska carica pokazaše da su njegove nade u svakom pogledu neo-
stvarive i jalove. Jer na svakom dijelu zida bila je tolika gomila mrtvaca i toliko je napad sasvim propao, da barbari
kasnije nisu mogli ni pokupiti i spaliti poginule.
Georgije Ostrogorski, ur., Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije sv. I (Beograd: SANU, 1955.), 165. - 167.

Bazilije II. (976. – 1025.) CARSTVO U DOBA MAKEDONSKE DINASTIJE

Bazilije II., minijatura iz 11. stoljeća.
Vladavinu Bazilija II. obilježile su
bizantske borbe s bugarsko-make-
donskim vladarom Samuilom. Uni-
štivši Samuilovu vojsku 1014. kod
Belasice u današnjoj Makedoniji,
Bazilije je dao oslijepiti zaroblje-
ne Samuilove vojnike. Zbog toga je
dobio i naziv Bugaroubojica.
Dolaskom na vlast Bazilija I. (867. – 886.) započelo je razdoblje Make-
donske dinastije i razdoblje novog bizantskog uspona. Novi je car
uspješno ratovao s Arapima, a pod kontrolom je držao i slavenske
oblasti na balkanskim posjedima Carstva. Najveći problem Bizantu je
pritom predstavljala Bugarska, nova regionalna sila u usponu. Sukob
je izazvao sâm Bizant onemogućivši bugarskim trgovcima pristup u
prijestolnicu Carstva. To je izazvalo bugarskog kneza Simeona koji je
u više navrata porazio bizantsku vojsku. Proširivši teritorij Bugarske
na gotovo čitav Balkan, Simeon se 919. proglasio bugarskim carem.
Nakon njegove smrti Bugarska je potpala pod bizantsku vlast.
Šezdesetih godina 10. stoljeća na području Makedonije došlo je do
protubizantskog ustanka. Zbog zauzetosti bizantskog cara Bazilija II.
(976. – 1025.) u borbama za carsko prijestolje, vođa ustanka Samuilo
lako je širio svoj teritorij te se čak proglasio carem. Tek nakon što je
porazio sve protivnike, Bazilije II. se početkom 11. stoljeća posvetio
Samuilu i u više navrata porazio njegovu vojsku. Ključni je poraz
Samuilova vojska pretrpjela u bitki podno makedonske planine
Belasice 1014., nakon koje nestaje Samuilovo Carstvo. U doba Bazilija
II. Bizantsko Carstvo doživjelo je svoju najveću teritorijalnu raspro-
stranjenost da bi nakon njegove smrti ponovno zapalo u razdoblje
krize i stagnacije.

26
BIZANT U DOBA BAZILIJA II.
Bizantsko Carstvo
bizantski protektorat
Du
nav Abasidski kalifat
Samuilovo carstvo

Venecija
KRALJEVSTVO
HRVATSKE I
DALMACIJE
Dunav
Crno more

MAKEDONIJA Trapezunt
BUGARSKA
Ohrid CARIGRAD
Belasica
ITALIJA 1014.
Solun

ANATOLIJA
Cezareja

Tig
ri
Efez

s
Eu
fra
Alep t

SICILIJA

CIPAR
KRETA

Sredozemno more

NOVI NEPRIJATELJI I NOVI PROBLEMI

Krajem 11. stoljeća Bizantsko Carstvo suočilo se s dva nova i vrlo opasna
neprijatelja. S Istoka su Bizantu zaprijetili Turci Seldžuci koji su 1071.
u bitki kod Manzikerta u Armeniji bizantskoj vojsci nanijeli jedan od
najtežih poraza u povijesti, zarobivši i samog bizantskog cara. Poraženi
i poniženi Bizantinci bespomoćno su gledali kako Seldžuci osva-
jaju gotovo čitavu Malu Aziju, gdje su osnovali svoju državu
– Sultanat Rum (Ikonijski sultanat).
Istovremeno, sa Zapada su zaprijetili Normani koji
su oteli sve bizantske posjede u južnoj Italiji i na
Siciliji osvojivši iste 1071. i zadnje bizantsko
uporište u Italiji, grad Bari. Normanski
vojvoda Robert Guiscard pritom se nije
namjeravao zaustaviti samo na tome,
već je odlučio zauzeti i bizant-
ske balkanske posjede.

Bizantski brod - dromon.

27
 USPON U VRIJEME DINASTIJE KOMNEN
U takvim je okolnostima na vlast u Bizantu došla dinastija Komnen za
čije je vladavine Carstvo doživjelo svoj posljednji veći uspon. Svega
nekoliko godina nakon što je Aleksije I. Komnen (1081. – 1118.) stupio na
vlast, morao se suočiti s normanskim napadima. Godine 1085. Normani
su osvojili Drač, krenuvši potom prema Solunu i Carigradu. Uz pomoć
Venecije, kojoj nije odgovarala normanska prevlast na istočnom Jadranu,
Aleksije je iz ovoga sukoba uspio izaći
kao pobjednik. Kao nagradu za pruženu
pomoć, Venecija je od cara dobila široke
trgovačke povlastice zahvaljujući kojima
je stekla monopol u trgovini s Istokom.
Aleksijevi su nasljednici, Ivan II. i Ema-
nuel I., tijekom prve polovine 12. stolje-
ća uspjeli obnoviti bizantsku vlast i na
Zapadu i na Istoku, pokušavajući vratiti
granice kakve su bile u doba Bazilija II.
Štoviše, Emanuel I. (1143. – 1180.) zanosio
se mišlju da ponovno uz papinu pomoć
obnovi Rimsko Carstvo. Njegove su želje,
međutim, nadilazile stvarne mogućnosti
i on je krajem svoje vladavine još jedva
bio u stanju braniti granice Carstva.

Aleksije I. Komnen (1081. – 1118.), detalj

mozaika, manastir Kykkos na Cipru.

 Odgovori, kreiraj, izradi!  Analiziraj!

• Objasni nastanak Bizantskog Carstva. Procijeni
istinitost tvrdnje kako se Bizant u početku razvijao
na tradicijama Rimskog Carstva.
• Opiši i usporedi ranobizantsko doba s bizantskim
dobom.
• Izradi dvije karte, na jednoj naznači područja na
zapadu koja je Justinijan pripojio Bizantskom Car-
stvu, a na drugoj područja koja je Bizant izgubio u
drugoj polovini 6. i početkom 7. stoljeća.
• Izradi tablicu s najznačajnijim bizantskim vladari-
ma. U tablicu unesi pozitivne i negativne elemente
njihove vladavine. Dobivene rezultate međusobno
usporedite u razredu. Posloži postignuća bizantskih
vladara prema gospodarskim, društvenim, kulturnim
i političkim elementima.
• Usporedi bizantska dostignuća u kulturi i umjetnosti
s franačkim. Razlikuju li se ili ima sličnosti?
• Usporedi prvi i drugi povijesni izvor. Na koji način
kroničar opisuje osvajanje Sirmija, a na koji način
opsadu Carigrada?
Kakav je ishod za Avare u prvom izvoru, a kakav u
drugom? Na osnovi teksta u udžbeniku i podataka iz
povijesnog izvora zaključi pod čijim su se vodstvom
dogodila avarska osvajanja.
 Projektni zadatak! Istraži!
• Podijelite se u tri skupine. Jedna skupina neka
prikupi podatke te napravi izložbu o helenističkoj
umjetnosti, druga skupina o rimskoj umjetnosti,
a treća skupina o bizantskoj umjetnosti. Uočite
sličnosti i razlike u tim trima umjetnostima.

28