PTP 1 K

Laboratorij za projektiranje tehnoloških procesa
PROJEKTRANJE TEHNOLOŠKIH
PROCESA
FSB studij Strojarstva
Industrijsko inženjerstvo i menadžment (preddipl. VI sem.)
Doc. dr. sc. Tihomir Opetuk

tihomir.opetuk@fsb.hr
maja.trstenjak@fsb.hr
Asistentica: Maja Trstenjak
Zavod za industrijsko inženjerstvo

Katedra za projektiranje proizvodnje
2020./2021.
Pravila suradnje
 Nastavnici: doc.dr.sc. Tihomir Opetuk
 Pohađanje nastave-pravo potpisa (15 tjedana), 3 izostanaka
 Konzultacije
 E-mail-važeći
 Projekt 50 % ocjene
 Dva kolokvija 50 % ocjene
Osnovna literatura
 Balič, J., Veža, I., Čuš F.: Napredne proizvodne tehnologije, FESB, Split &
Fakulteta za strojništvo, Maribor, 2007, ISBN 86-435-0777-6; poglavlje 4 Predrag
Ćosić, Planiranje procesa u web okruženju, str.59-97.
 Halevi, G.: Process and Operation Planning, Kluwer Academic Publishers,
Dordrechts/Boston/London, 2003.
 Halevi, G., Weill, D., R.: Principles of Process Planning, Chapman & Hall, ISBN
0-412-54360-5, London, 1995.
 Filetin, T.: Izbor materijala pri razvoju proizvoda, FSB, ISBN 953-6313-33-2,
Zagreb, 2000.
 Buchmeister, B., Polajnar, A.: Priprava proizvodnje za delo v praksi, Strojniški
fakultet, Maribor, 2000.
 Majdančić, N., Čuljak, S.: Priprema proizvodnje I, II, III, Strojarski fakultet,
Slavonski Brod, 1991.
 Jurković, M., Tufekčić, Dž.: Tehnološki procesi – Projektiranje i modeliranje,
Mašinski fakultet, ISBN 9958-609-03-7, Tuzla, 2000.
 Gačnik, V., Vodenik, F.: Projektiranje tehnoloških procesa, Tehnička knjiga,
ISBN 86 7059-085-9, Zagreb, 1990.
 ASM Handbook Volume 20: Materials Selection and Design, ASM International,
ISBN: 978-0-87170-386-6, Ohio, 1997.
Sadržaj
 Predavanja:
 Uvod
 Značaj PTP i interakcije unutar proizvodnje i šire
 Odabir primarnog procesa
 PTP: Odabir alata, stroja, odabir varijante PTP
 Redoslijed operacija
 Procjena vremena, troškova i roka isporuke
 Grupne tehnologije, Računalno projektiranje tehnoloških procesa CAPP
 Studij rada i vremena i ergonomija
 Logistika u PTP-u
 Upravljanje zeleni lanci opskrbe GSCM (Održivost u proizvodnji)
Primjer
1. Uvod
Tehnologija
 Tehnologija (od grčkih riječi tehnos - zanat, logos - nauka) je nauka koja
proučava procese i postupke prerade sirovina (ruda i sl.) u poluproizvode i
gotove proizvode.
 Obuhvaća materijalne i nematerijalne procese i dijeli se na:

 neproizvodnu (nematerijalna):
 proučavaju problematiku transformacije ili prerade energije i informacija, transporta i organizacije
transporta, skladištenja, čuvanja i ispitivanja materijala i proizvoda itd.
 proizvodnu (materijalna) tehnologiju:
 tehnologije prerade sirovina i izrade poluproizvoda i proizvoda različitih tipova i namjena (alatnih strojeva,
automobila, aviona, brodova itd.
Tehnologija
 Proizvodnja je pretvaranje sirovog materijala u koristan proizvod za kupca ili
tržište.
 Gotovo uvijek se izvodi kao slijed operacija uključujući i montažu.
• Strojevi
• Alati
• Energija
• Radna snaga
Početni Proizvodni Gotovi

materijal proces proizvod
Otpad
Tehnologija
 Praoblikovanje
 Pravljenje čvrstog tijela od bezobličnih tvari, pri čemu se postiže povezanost među
česticama.
 Lijevanje, sinteriranje, prerada plastike itd.
 Preoblikovanje
 Promjena oblika zasnovana na plastičnoj deformaciji
 Kovanje, duboko vučenje, ekstruzija itd.
Današnji svijet i PTP
 Globalizacija
 Snižavanje zaliha
 Bavljenje poduzeća temeljnim poslovima
 Vanjski usluga (outsourcing)
 Vitka proizvodnja (lean production)
 Zeleni lanci opskrbe
 Rezanje troškova/trošak proizvodnje
 Fleksibilnost proizvodnje
 Povećanje koeficijenta obrtaja (sredstava)
 Prilagodba željama kupaca/korisnika (mass customization)
 Rokovi isporuke
 Ukupno vrijeme izrade
 Zadržavanje pozicije na tržištu
 Osvajanje novog tržišta
 Demokratizacija znanja
Opći naputci opstanka poduzeća i
društvena okolina
 Imati viziju
 Biti drukčiji od ostalih
 Mašta, iracionalna komponenta kod odlučivanja
 Realno sagledati ograničenja
 Intelekt u proizvodu
 Premještanje proizvodnje u jeftinije države
 Primjeri Istočne Europe
 Razvijene države Zapadne Europe
 Brazil, Rusija, Indija, Kina (BRIC)
 Hrvatska?????
Faktori napretka Zapadne civilizacije u
odnosu na ostatak svijeta
 Konkurencija; decentralizacija političkog i gospodarskog života
 Znanost; način proučavanja razumijevanja i mijenjanja prirodnog svijeta
 Vlasnička prava; vladavina zakona za zaštitu privatnih vlasnika
 Medicina; veliko poboljšanje zdravlja, kvalitete života i produženje životnog
vijeka
 Potrošačko društvo; proizvodnja potrošačkih dobara ima središnju
gospodarsku ulogu
 Radna etika; moralni sustav je način djelovanja povezana s protestantskim
kršćanstvom
Povijesna pozadina razvoja industrije
 Vlastite potrebe
 Manufakture
 Industrijska revolucija
 Informatička revolucija
 Internet i senzorika
Povijesna pozadina razvoja industrije
Pokretači razvoja
Demografska
ekspanzija
Razvoj Problemi
organizacije materijala
Specijalni
Ekologija
faktori
Pokretači
razvoja
proizvoda
Razvoj
Energija
kulture
Razvoj
Globalizacija
tehnologija
Ekonomski vijek proizvoda
 Pionirski
 Zvijezda
 „Krave muzare”
 Zvijezda padalica
Propulzivno gospodarstvo
 Namjenska industrija-vojno industrijski sektor
 Informatika
 Komunikacije
 Farmaceutska industrija
 Turizam
 Razonoda, sport
 Automobilska industrija
 Zrakoplovna i svemirska djelatnost
Prijašnji trendovi
 ’50 god. „kolektivizam” i „način života”
 Proizvodnja-stroga hijerarhija (proizvodni model-Taylor)
 Što veća produktivnost
 Što veća količina
 Što manja raznolikost proizvodnog programa
 Koncem ’60: višak kapaciteta

 Tržni i razvojno tržni model
Proizvodne strategije
 Projektiranja proizvodnje:
 Što proizvoditi
 Kako proizvesti
 Čim proizvesti
 Od čega proizvesti…
 Praćenja proizvodnje:
 Koliko proizvesti
 Kada
 Tko radi…
 Opis različitih proizvodnih sposobnosti i kompetencija što omogućuju razvoj

sposobnosti poslovnog procesa za prilagodbu globalnih i poslovnih strategija, a
što uključuje i sustav operativnih ciljeva.
 Poslovna strategija poduzeća suma je pojedinih strategija njegovih sastavnih
dijelova:
 Financije
 Marketing
 Razvoj proizvoda
 Nabava (zalihe)
 Skladištenje
 Transport
 Proizvodnja
 Servis
 itd.
 Proizvodnu strategiju se može shvatiti kao uzorak slijeda odluka donesenih u
proizvodnji tijekom duljeg vremena.
 Bit proizvodne strategije je eksplicitna formulacija kako da odluke u

proizvodnji budu takve kako bi proizvodnja pomogla postignuću u duljem
periodu prednosti u odnosu na njene konkurente.
 Proizvodna strategija prvo se usredotočuje na učinkovitost (učiniti prave

stvari), tek potom na djelotvornost (učiniti pravilno stvari). Ta strategija
osigurava da:
 prave stvari budu učinjene,
 da prave stvari budu učinjene dobro.
 Bilo koji proces definiranja proizvodne strategije mora sadržavati:
 uzeti u obzir zahtjeve korisnika,
 uzeti u obzir što konkurencija čini,
 razmotriti trenutne proizvodne mogućnosti,
 razmotriti sve opcije dostupne u proizvodnji,
 dati listu zahtjeva što proizvodnja mora osigurati uz detaljno specificirani optimalni
set promjena koje moraju biti sačinjene kako bi zahtjevi bili realizirani.
 Proizvodnja danas mora osigurati šest „output-a” (izlaznih značajki):

 troškovi,
 kvaliteta,
 značajke,
 rok isporuke,
 fleksibilnost,
 inovativnost.
Taylorov model
 Federick Winslov Taylor-našao je odraz u američkom gospodarstvu početkom
20 stoljeća (američki industrijalci s početka stoljeća : Andrew Carnegie, Isaac
Singer, Henry Ford)
 Taylorov model - ishodišta:

 Rad mora biti podijeljen na one koji MISLE i one koji RADE
 Manageri i stručnjaci misle, radnici rade
 Manager mora detaljno propisati što radnik mora raditi
 Postoji samo jedan način kako je moguće posao najbolje napraviti
 Radnici ne smiju raditi po svome
 Rad zaposlenih treba razbiti na bitno pojednostavljene i ne zahtjevne operacije koje
zahtijevaju malo znanja te koje radnik mora izvršavati po uputama nadređenih
 Posao je najučinkovitiji ako ga obavljaju specijalisti
 Proizvodni sustav mora biti strogo nadziran uz pomoć hijerarhijske ljestvice
 Svaki proces označava ograničena mogućnost različitosti i brojnost kvarova
 Komunikacija u proizvodnom sustavu ide po uobičajenim formalnim kanalima
Proizvodni model razvoja
 Proizvodnja što većih količina proizvoda-količinska proizvodnja
 Što manje raznovrsnosti proizvodnog programa
 Logika povećanja produktivnosti pri jednakim troškovima,
 Manji troškovi po jedinici proizvoda
 Investicijska ulaganja uzrokuju povećanje proizvodnje
 Visoka učestalost usko određenih tehnoloških procesa
 Mehanistička (rigidna) organizacijska struktura
Tržni model razvoja
 Poduzeće daje naglasak uvećanju dobiti povećanjem tržnog udjela i osvajanju
novih tržišta
 U poslovnom sustavu se uspješno razvija marketing, koji ostvaruje takvu

proizvodnju i takav razvoj da se tržni zahtjevi lako dosižu
 Nesigurnost djelovanja ako poduzeće nema jak vlastiti tehničko-tehnološki

razvoj
Razvojno tržni model
 Poduzeće daje naglasak povećanju tržnih udjela u osvajanju novih tržišta s
vlastitim, na različite načine izvedenim i organiziranim tehničko-tehnološkim
razvojem
 Razvoj novih ili poboljšanih proizvoda koji omogućuju nastanak novih

strateških poslovnih cjelina
 Poduzeće osvaja tržište razvojem, a ne samo marketingom

 Problemi:
 Poduzeće ne može sve stvari raditi jednako dobro
 Ne može imati niske troškove i visoku kakvoću, visoku prilagodljivost željama kupaca uz
održanje niskih troškova
 Brzina dobave nije u skladu s malim zalihama
 Japanski modeli
 Podudarnost brzine i elastičnosti, ne troškova i produktivnosti
 Podudaranje univerzalne osposobljenosti zaposlenih
 Neformalno komuniciranje među zaposlenima u horizontalnom smjeru
 Upotreba univerzalnih obradnih sustava s mogućnošću programiranja
 Organizacija zaposlenih u skupine
 Kaizen
 Japanski izraz za ponašanje pojedinca u okviru skupine koji stremi ka poboljšanju
poslovnih aktivnosti tijekom poslovnog procesa (neprestalno poboljšanje poslovnog
procesa) temeljna načela:
 biti svaki dan bolji,
 učiniti da malo bude bolje,
 tretirati svakog kao kupca.
 Vitka proizvodnja (Lean Production)

 manje rada i napora,
 manje proizvodnog prostora,
 manje investicija,
 manje alata,
 manje vremena.
 Potpuno upravljanje kvalitetom (Total Quality Management-TQM)

 Reinženjering temeljnih procesa (Core Process Reengineering-CPR)
 Računalom integrirana proizvodnja (Computer Integrated Manufacturing-
CIM)
 Dizajn uz pomoć računala (eng. Computer Aided Design-CAD)
 Proizvodnja podržana računalom (Computer Aided Manufacturing-CAM)
 Računalom podržano planiranje procesa (Computer Aided Process Planning-CAPP)
 Računalom podržana kvaliteta (Computer Aided Quality-CAQ)
 Biološki proizvodni sustav (Biological Manufacturing System-BMS)

 Evolucija
 Samoorganizacija
 Uporaba prirodne inteligencije
 Dinamična struktura i prirodna hijerarhija
 Industrija 4.0
 Internet stvari (Internet of Things-IoT)
 Upravo na vrijeme (Just In Time-JIT)
 Prilagodba željama kupaca/korisnika (mass customization)
 Sposobnost združivanja prilagodljivosti željama kupaca i standardizacije te
združivanje elastičnosti, niskih troškova i visoke kvalitete
 Virtualno poduzeće (virtual company)
 Poduzeće koje ne poznaje granice između poduzeća koje poznamo kod tradicionalnih
poduzeća
 Više poduzeća povezana informacijskom tehnologijom (računala)
 Fraktalno poduzeće (fractal company)

 Poslovni sustav tako kompleksan da ga se ne može odrediti deterministički
 Poslovni i proizvodni sustav razmatra se femenološki, kaotičnost osobina koju se
koristi kod razmatranje veoma kompliciranih sustava
 Poduzeće sastavljeno iz modula sposobnih za samoorganiziranje, samoregulaciju i
samo optimizaciju
 Holonsko poduzeće (holonic company)
 Male autonomne radne grupe (holoni)
 Sustav koji upravlja holonima prema potrebi
 20 ključeva
 Čišćenje i organiziranje  Eliminiranje otpada
 Racionaliziranje sistema /Svrstavanje  Ohrabrivanje zaposlenika da stvaraju
ciljeva unapređenje
 Aktivnosti malih grupa  Raznovrsnost vještina i obuke
 Smanjivanje rada u toku  Raspored proizvodnje
 Brze promjene tehnologije  Kontrola efikasnosti
 Kaizen poslovanja  Korištenje informacijskih sistema
 Nula defekata u proizvodnji  Čuvanje energije i materijala
 Povezana proizvodnja informacijskih  Korištenje tehnologije za strateške
sistema prednosti
 Održavanje opreme i strojeva
 Kontrola vremena i predanost
 Osiguranje kvalitete
 Razvijanje dobavljača
 Agilna proizvodnja (agile manufacturing)
 povezivanje poduzeća,
 usredotočenje na ključne kompetencije,
 virtualna učeća poduzeća,
 timski rad,
 vrhunsku izobrazba zaposlenih,
 poravnavanje piramide vođenja,
 vrhunske tehnologije,
 neprestano poboljšanje,
 održanje kvalitete,
 potpunu usmjerenost na kupca,
 socijalnu odgovornost.
 5S
 Seiri-Sort - sortiranje
 Seiton-Straighten-red
 Seiso-Scrub-čišćenje
 Seiketsu-Standardite-standardizacija
 Shisuke-Sustain-samodisciplina
 Najbitnije odlike:
 Neprestano poboljšanje poslovnog procesa
 Eliminacija nepotrebnih aktivnosti
 Snižavanje zaliha
 Smanjenje protočnih vremena
 Elastičnost proizvodnje
 Prilagodba željama kupaca/korisnika
PROCESA


2020./2021.
2. PTP i interakcije unutar
proizvodnje i šire
Zašto PTP???
 Ukupno vrijeme izrade
 Trošak proizvodnje
 Rezanje troškova
 Rokovi isporuke
 Fleksibilnost proizvodnje
 Skraćenje ciklusa proizvodnje
 Skraćenje uhodavanja proizvodnje
 Zadržavanje pozicije na tržištu
 Osvajanje novog tržišta
PTP
 Planiranje procesa određuje kako će proizvod biti proizveden i stoga je ključni
element u proizvodnom procesu.
 Igra važnu ulogu u određivanju troškova pozicija i utječe na sve aktivnosti
poduzeća, kompetitivnost poduzeća, praćenje i kontrolu proizvodnje, efikasnost
i kvalitetu proizvodnje.
 Proces planiranja gleda se kao umjetnost, a ne kao znanost. Istraživanja u
području planiranja procesa ukazuju na raznolikost osobnih stručnih znanja
što rezultira i različitim vremenima i troškovima.
 Znanje eksperata („onaj koji ima znanje, posjeduje vještine i iskustvo za
uspješan rad u određenom području”) u području planiranja procesa rezultat
je praktičnog rada, izrade i mjera za otklanjanje grešaka. Iskustvo se stiče u
razradi procesa za „problematične” pozicije, a jako malo iskustva u radu s ne
problematičnim pozicijama.
PTP
 U cilju dobivanja dobrih značajki, proizvodni proces mora uzeti u razmatranje
mnoge discipline, primjerice:
 definiranje proizvoda i specifikacije,
 projekt/konstrukcija proizvoda,
 planiranje procesa, kretanja alata,
 planiranje proizvodnje,
 praćenje proizvodnje,
 planiranje resursa,
 nabava,
 upravljanje i kontrola zaliha,
 praćenje troškova.
PTP
 Planiranje procesa rezultira donošenjem odluka te njihovim optimiranjem.
Optimizacija koju koristi planer procesa nije ista kao i kod drugih disciplina.
Postoji više razina optimizacije:
 jedna operacija-obično izvodi planer procesa,
 element,
 dio,
 proizvod,
 mješavina proizvoda,
 poslovanje.
 Projektant tehnoloških procesa (PTP) detaljno definira proces koji

transformira pripremak u oblik traženih svojstava i dimenzija. Oblik
definiran od strane konstruktora izražen je tehničkim crtežom, geometrijskim
dimenzijama i tolerancijama. Promišljanja projektanta PTP ograničena su
definiranim tehničkim crtežom.
PTP
 Problem konstruktera/projektanta je rješavanje problema koji uključuju
područja fizike, matematike, hidraulike, pneumetake, elektronike, metalurgije,
čvrstoće materijala, dinamike, magnetizma i akustike u cilju nalaženja rješenja
za novi proizvod.
 Troškovi projektiranje proizvoda, detaljna konstrukcija, testiranje i planiranje

procesa čine 15 % troškova proizvoda. Dakle, 85 % troškova čine troškovi
proizvodnje. To ukazuje i na izuzetnu važnost odabira proizvodnog procesa.
Razlika tehnološkog i proizvodnog procesa
 Osnovni elementi:
skladištenje transport
kontrola operacija čekanje
 Projektiranje proizvodnje čini projektiranje postupaka, proračun vremena,

proračun troškova, odabir proizvodnih sredstava, odabir izvođača, definiranja
radnih naloga, definiranje potrošnog materijala.
 Praćenje proizvodnje sastoji se od: izrade proizvodnog programa, definiranja

količina, definiranja rokova, proračunavanja kapaciteta te lansiranja radnih
naloga.
 Vidljivo je da praćenje proizvodnje unosi elemente sinteze, vremenske i
prostorne dinamike te nužnost „ON LINE” praćenja projektiranog
proizvodnog procesa.
 Osnovna razlika pojmova tehnološki i proizvodni proces ogleda se u činjenici

što proizvodni proces čine, osim operacija izrade, kontrole te na višim razinama
transport i uklapanje elemenata u određeni prostor pojmovima skladištenja i
međuoperacijskih zastoja.
 Tehnološka operacija realizira se promjenom nekih svojstava radnog predmeta

(dimenzijskih, fizikalnih, kemijskih) ili sastavljanjem drugih radnih predmeta
(dijelova, podsklopova).
 Transport čini aktivnost premještanja predmeta s jednog mjesta na drugo,

osim kada je to nužno tijekom operacije (na radnom mjestu/radnoj ćeliji).
 Kontrolu čini identifikacija radnog predmeta i provjera kvalitete ili kvantitete
nekog od svojstava.
 Zastoj čini čekanje na početak slijedeće operacije.
 Skladištenje radnog predmeta nastaje kada radni predmet miruje do naredne

operacije ili isporuke.
Značaj PTP-a
 Uloga planiranja u proizvodnom ciklusu
 Planiranje procesa i ekonomski management
 Planiranje procesa i planiranje (praćenje) proizvodnje
 Planiranje procesa i upravljanje proizvodnjom
 Planiranje procesa i istovremeno inženjerstvo
 Integracija planiranja procesa i projektiranja/konstrukcije
Uloga planiranja u proizvodnom ciklusu
 Planiranje procesa definira do detalja proces kojim se transformira pripremak
u željeni, zahtijevani oblik
 Oblik definira projektant/konstrukter i izražava se tehničkim crtežom
 Preciznije, planiranje procesa se može definirati kao redoslijed niza aktivnosti:
 interpretacija specifikacija s tehničkog crteža (dimenzije, tolerance, geometrijske
tolerance, kvaliteta površine, vrsta materijala, broj komada ukupno, veličina serije,
itd,
 odabir procesa i alata koji su definirani crtežom,
 određivanje proizvodnih toleranci i dimenzija za oslanjanje, stezanje (bazne površine)
radi postizanja konstrukcijskih toleranci,
 odabir početnih površina i baznih površina radi osiguranja precizne izvedbe operacija
procesa simultano s odabirom načina stezanja i provjerom stabilnosti pozicije s
odabranim pričvršćenjem,
 redoslijed operacija kao funkcija prioriteta nametnutih točnošću i tehnologijskim
ograničenjima,
 grupiranje operacija na isti stroj kako bi se smanjilo vrijeme izrade obzirom na
zahtjeve točnosti,
 odabir strojeva za izvođenje tehnoloških operacija uzimajući u obzir broj komada,
 odabir metoda kontrole i uređaja za mjerenje radi zadovoljenja konačne
podudarnosti dijelova za funkcionalnim zahtjevima,
 određenje uvjeta izrade za svaku elementarnu operaciju koja omogućuje proračun
vremena i troškova izrade te ekonomsku evaluaciju,
 izrade tehnološke dokumentacije neophodne za izradu.
Planiranje procesa i ekonomski management
 Upravljanje poduzećem se zasniva prvenstveno na ekonomskim zahtjevima
 Upravljanje poduzećem traži donošenje mnoštva ekonomskih odluka kao što
su:
 ekonomičnost proizvodnje određenog proizvoda,
 kapitalne investicije i potrebna novčana sredstva (tok novca),
 vrsta i broj potrebnih strojeva,
 broj zaposlenih,
 vrijeme isporuke i sl.
 Odluke su bazirane na intuiciji, djelomično procijenjenim podacima ili

proračunatim podacima
 Bolji podaci znače i bolju odluku (PTP)
Planiranje procesa i planiranje
(praćenje) proizvodnje
 Planiranje procesa je prvi korak u organizaciji plana proizvodnje
 Planer procesa mora biti svjestan opreme u pogonu i njenog zauzeća
 Transportni tokovi unutar pogona-alternative rute u ovisnosti o raspoloživim
strojevima
Planiranje procesa i upravljanje proizvodnjom
 Proces planiranja predstavlja serija odluka koje moraju jednoznačno definirati
proces, čak i ako za to ne postoje potpune ovlasti
 Jednom kada planer procesa sačini odluku to istovremeno postaje i ograničenje
za sve odluke koje tu odluku slijede
 Novi pristupi imaju za cilj razmatranje alternativnih raspodjela, vremenskih i
prostornih izrade u pripremi proizvodnog planiranja
 Primjer:
 Odabrani alatni stroj ograničenja raspoložive snage, momenta, maksimalna dubine
rezanja, maksimalne brzine rezanja, raspoloživih brzina i posmaka, dimenzija
obrade, broja alata, preciznost izrade, vrijeme rukovanja obratkom
 Vremena i troškovi >>> odraz odabranog stroja
 Drugi slijed odluka >>> drugačiji niz odluka

Planiranje procesa i istovremeno inženjerstvo
 Istovremeno (simultano, paralelno) inženjerstvo temeljeno je na sinergiji
između faza projektiranja proizvoda i planiranja izrade
 Proizvodni proces predstavlja seriju lančanih aktivnosti, kako slijedi:
 projektiranje proizvoda,
 planiranje procesa, metode, naprave, učvršćenje i stezanje,
 upravljanje proizvodnjom,
 planiranje proizvodnje,
 planiranje potreba materijala (Material Requirements Planning-MRP),
 planiranje kapaciteta (skladišta),
 isporuka,
 izrada i kontrola,
 osiguranje kvalitete,
 održavanje.
 Slijedno inženjerstvo - slijed serijskih faza i odluka

Integracija planiranja procesa i
projektiranja/konstrukcije
Upravljanje
poduzećem
Upravljanje
proizvodnjom
Planiranje procesa i
projektiranje/konstrukcije
Zašto razvoj proizvoda zaslužuje fokus
 90 % novih proizvoda zauzima po 1 % tržišnog udjela (Boston Consulting
Group)
 Od svakih 100 projekata razvoja: 63 su otkazana, 25 su komercijalno uspješni i

12 su neuspješni (Booz Allen)
 Do 1/3 vremena za razvoj proizvoda potroši se na nepotreban posao ili čekanje

na odluku/informaciju (McKinsey)
 46 % resursa za razvoj proizvoda troši se na proizvode koji ne uspijevaju

(Cooper, Institut za razvoj proizvoda)
 Interpretacija
 Odabir procesa i alata
 Određivanje proizvodnih tolerancija i dimenzija
 Odabir početnih i baznih površina
 Grupiranje operacija na isti stroj
 Odabir strojeva
 Odabir metoda kontrole, mjernih uređaja
 Određenje uvjeta izrade
 Izrada tehnološke dokumentacije
Primjeri
 Plinska turbina
Primjeri
 Parni kotao
Primjeri
 Kalupi za staklenu ambalažu
Primjeri
 Transformatori
PROCESA


2020./2021.
3. Odabir primarnog procesa
Zašto je bitan primarni proces?
 Cijena primarnog procesa bitno utječe na ukupnu cijenu proizvoda
 Stupanj gotovosti bitno određuje cijenu naknadne obrade
 Postizanje tražene točnosti primarnim procesom-odabir naknadnih operacija
 Odabir primarnog procesa utječe na rok isporuke
 Odabir primarnog procesa utječe na strukturna svojstva te trajnost proizvoda
 Odabir primarnog procesa utječe i na odabir opreme, kooperanata
 Odabir primarnog procesa ireverzibilna odluka
 Odabir primarnog procesa najviše utemeljen na iskustvu projektanta (dobre,
loše strane)
Izbor polaznog materijala pripremka
 Izbor vrste:
 Geometrijski oblik i tehnološka složenost izratka
 Količina proizvodnje
 Vrsta osnovnog materijala
 Zahtijevana kvaliteta i funkcija izratka u eksploataciji
 Eksploatacijski, tehnološki i ekonomski uvjeti.
 Važan zbog kompleksnosti i raznolikosti proizvodnih postupaka te jake veze

materijala, kompleksnosti oblika izratka, konfiguracije izratka točnosti izrade
izratka s ekonomskim parametrima (trošak opreme, stroja/alata, rada,
proizvodnost, minimalna količina)
Proizvodna svojstva materijala
 Materijal, uz uporabne funkcije mora biti i oblikovljiv proizvodnim postupkom
uz što niže troškove. Proizvodna svojstva uključuju ekonomske i tehničke
kriterije prosudbe kako materijala tako i odgovarajućih proizvodnih
postupaka.
 Utjecajni faktori:
 kemijski sastav, struktura, oblik, veličina obratka,
 oprema,
 proizvodni parametri,
 alati i naprave,
 ljudi.
Stupanj prikladnosti za obradu
 Stupanj prikladnosti za obradu ovisi o:
 Fizikalnim, kemijskim i mehaničkim svojstvima polaznog materijala
 Strukturom, stanjem i sastavom materijala
 Stupnjem anizotropije
 Oblikom materijala (cijevi, šipke, ploče, žice, trake, profil, prah...)
 Tehnološkim svojstvima materijala (oblikovljivost, deformabilnost, livljivost,
zavarljivost, obradivost (Obrada odvajanjem čestica-OOČ), prokaljivost
 Dimenzijama i tolerancijama izratka
 Opsegom proizvodnje i veličinom serije
 Troškovima materijala
 Praćenjem promjene odabranih pokazatelja tijekom prerade
 Kvantitativnim i kvalitativnim sagledavanjem grešaka nakon provedenog postupka
 Povezivanjem vrste grešaka kod određenog postupka i vrste materijala s tehnološkim
parametrima
 Heurističkim pristupom te primjenom baza znanja za odabir pogodnog/ih
proizvodnih postupaka
Kriteriji odabira postupaka proizvodnje
 Materijal
 Složenost izratka
 Točnost izrade
 Ekonomski parametri
 Raznolikost i složenost proizvodnih postupaka
Kriteriji u primarnom procesu
Čvrstoća
Funkcionalna Tvrdoća
svojstva
Masa Žilavost
Hrapavost površine Zamor materijala

Sukladnost
materijala i
tehnologije Preciznost
Gotovost
Minimalna debljina
stijenke
Geometrijske značajke
Oblik izratka
Cilj: Troškovi primarnog
procesa
Odabir primarnog Troškovi
procesa
Troškovi završne obrade
Proizvodnost
Minimalna količina
Proizvodnja Vrijeme uhodavanja proizvodnje
Vještina radnika
Ukupno vrijeme izrade

Dizajn za proizvodnju
 Dizajn za proizvodnju (eng. Design For Manufacturability-DFM)
 Materijal
 Proizvod
 Proizvodni postupak
 Zajedničko projektiranje
Sistematizacija postupaka
Sirovi materijal
Oblikovanje deformiranjem
Ljevački postupci Postupci prerade - valjanje Posebni postupci
Metalurgija praha
- gravitacijski lijev polimera i stakla - laminiranje
- ekstrudiranje - prešanje i sinteriranje
- tlačni lijev - kovanje kompozita
- hladno izostatsko
- vučenje prešanje (Cold - kemijsko
Isostatic Pressing- naparivanje
CIP) (Chemical vapor
Obrada odvajanjem čestica - toplo izostatsko deposition-CVD)
- tokarenje prešanje (Hot - elektroformiranje
- glodanje Isostatic Pressing- - brza izrada
- bušenje HIP) prototipova i brza
- brušenje itd. proizvodnja
Toplinska obrada
- kaljenje i popuštanje čelika
- oćvrščivanje precipitacijom (starenejm)
Postupci spajanja
- zakivanje
- zavarivanje
- tvrdo i meko lemljenje
- lijepljenje
Završne obrade
- čišćenje
- poliranje
- bojanje itd.
Minimalne debljine i duljine/procesi
Vrijeme izrade-normativi
𝑡1 = 𝑡𝑝 + 𝑡𝑡 ∗ 1 + 𝑘𝑑
𝑡𝑝𝑧
𝑡𝑢1 = +𝑡1
𝑛
 gdje je:
 t1 - komadno vrijeme [s]
 tp - pomoćno vrijeme izrade [s]
 tt - tehnološko vrijeme izrade [s]
 kd - dodatni koeficijent (dodatno vrijeme td)
 tu - ukupno vrijeme izrade [s]
1
 tpz - pripremno-završno vrijeme izrade [s]
 n - broj komada u seriji [kom]
Lijevanje
 Lijevanje je postupak oblikovanja pri kojemu se rastaljeni metal ulijeva u neku
šupljinu (kalup), hladi i skrućuje u njoj, te poprima njen oblik (odljevak)
 Problem je poroznost uzrokovana skupljanjem i zaostalim plinovima
 Protok materijala u uskim kanalima je isto problem koji treba razmotriti pri
konstruiranju
 Relativno visoka cijena
 Dimenzijske tolerancije i kvaliteta površine ne mogu biti previsoke
 Metal utječe na livljivost sljedećim značajkama:
 fluidnošću metala,
 intervalom skrućivanja,
 sklonošću rastvaranja plinova (sklonost mjehuravosti),
 sklonošću oksidaciji,
 linearnim i volumenskim skupljanjem,
 sklonosti pojave pukotina uslijed stezanja.
 Općenito proces za masovnu proizvodnju

Lijevanje
 Lijevanje metala
 Jednokratni kalupi
 Lijevanje u pijesak
 Školjkasti lijev
 Lijevanje u pune kalupe
 Točni (precizni) lijev
 Lijevanje u kalupe od gipsa
 Lijevanje u keramičke kalupe
 Vakuumsko kalupljenje pijeska
 Stalni kalupi
 Kokilni lijev
 Tlačni lijev
 Centrifugalni lijev
Lijevanje
 Postupak lijevanja
Lijevanje
 Kao značajke ljevačkih tehnologija, bitne za odabir proizvodnog postupka
uzimaju se:
 Dio:
 materijal,
 poroznost i usahline,
 oblik,
 veličina, kg,
 minimalni presjek mm,
 minimalni promjer jezgre,
 detalj površine.
 Troškovi:
 opreme,
 kalupa (modela),
 rada,
 završne obrade.
Lijevanje
 Proizvodnja:
 vještina radnika,
 vrijeme uhodavanja,
 proizvodnost, kom/sat kalup,
 minimalna količina, kom.

Deformiranje
 Primarna i sekundarna prerada
 Primarna: limovi, šipke, trake, razni profili (nalaze se na tržištu)
 Sekundarna: koristi za dobivanje gotovih proizvoda
 Prema obliku početnog materijala, postupci oblikovanja deformiranja mogu

biti:
 prerada masivnih dijelova (3D): kovanje, valjanje, istiskivanje,
 prerada limova, traka i žica (2D): savijanje, štancanje, optiskivanje, vučenje,
provlačenje.
 Prema radnoj temperaturi:
 Topli rad: valjanje, kovanje, ekstruzija
 Hladni rad: valjanje, duboko vučenje, ekstruzija, kovanje
 Napredni postupci:
 Oblikovanje iz praha: metalurgija praha, proizvodnja polimernih tvorevina
 Sačmarenje (mikro kovanje): bombardiranje pod tlakom metalnom, plastičnom
sačmom kako bi se očvrsnula površina obratka
 Ultrazvuk, obrada eksplozijom itd.
Deformiranje
 Kao pojam oblikovljivosti, definirat će se ovdje sposobnost materijala da
zadrži postignuti oblik plastičnom deformacijom jednim od postupaka, bez
pojave pukotina
 Dobra oblikovljivost očito je posljedica utjecaja kako samog materijala
(kemijski sastav, kristalografska struktura, naprezanje plastičnog tečenja,
mehanička svojstva) tako i parametara oblikovanja (brzina deformacije,
temperatura, stupanj deformacije, koeficijent trenja)
 Utjecajni faktori na oblikovljivost:
 Raspored, vrsta i veličina napregnutog stanja naprezanja oblikom alata-nastoji se
konstruirati alat i realizirati postupke gdje će prevladavati tlačna naprezanja.
 Kemijski sastav/kristalografska građa-oblikovljivost je kod čelika slabija što je %
ugljika viši. Kod legirnih elemenata principijelno vrijedi da svi materijali s ugljikom
djeluju na smanjenje oblikovljivosti.
 Temperatura-bolja s povećanjem temperature.
 Utjecaj brzine deformacije-s porastom brzine deformacije sposobnost oblikovanja se
smanjuje.
Deformiranje
 Sile trenje i smična naprezanja su posljedica tlačnog djelovanja alat/obradak,-aile
trenje i smična naprezanja su posljedica tlačnog djelovanja alat/obradak, bilo u
materijalu obratka, bilo u kontaktnoj zoni obratka i alata. Kao rezultat
koncentriranih, lokalnih „hladnih zavara”, u rubnoj zoni alat-obradak, uz intenzivne
procese oksidacije/apsorpcije/razugljičenja/naugljičenja, dolazi i do smanjene
oblikovljivosti koja se prepoznaje kao nejednolika deformacija, usporeno tečenje
materijala u kontaktnoj zoni i sl.
Valjanje
 Najjeftinija metoda oblikovanja
 Šipke, limovi, ploče
 Nije za sve materijale
 Ograničeno na jednostavne oblike
 Na proces utječu vlačna čvrstoća, tvrdoća, žilavost
 Mogu se postići uske tolerancije
 Izrazita anizotropnost
Kovanje
 Kovanje je jedna od najstarijih obrada metala, a izvodi se na toplo
 Postoje dvije vrste kovanja:
 Slobodno kovanje-slobodno kovanje je obrada pomoću univerzalnih alata čija je
osnovna karakteristika da ne moraju imati oblik koji odgovara obliku obratka
 Kovanje u kalupu-kovanje u otvorenom kalupu je obrada pomoću specijalnih alata
(kalupa), gdje oblik šupljine (gravure) u alatu predstavlja negativ oblika izratka
(otkovka)
 Bolja mehanička svojstva nego lijevanje (za veća naprezanja)
 Viša cijena alata
 Mnogi oblici nisu izvedivi
 Kovanje u ukovnju ima ograničenja: veličina obratka, postizanje točnih
dimenzija otežano zbog stezanja otkovka i trošenja gravure
 Kovanje u ukovnju zavisi prvenstveno o poznavanju procesa „tečenja” metala
Kovanje
Metalurgija praha
 Metalurgija praha je tehnološki postupak pomoću kojeg se proizvode čvrsta
metalna ili nemetalna tijela (proizvodi) sjedinjavanjem čestica praška jednog ili
više metala odnosno nemetala
 Karakteristike metalurgije praha:
 Skraćenje vremena od ideje do izlaska proizvoda na tržište-brza izrada i proizvodnja
proizvoda (Rapid Prototyping and Manufacturing)
 Obrada na konačni (ili približno konačni) oblik izratka (Net or Near Net Shape
Forming)
 Povećanje preciznosti izrade (tolerancije izrade, hrapavost površine obratka)
 Vrsta materijala-materijali prikladni za promatrani proizvodni postupak:
 Metali s vrlo visokim talištem (kao što su npr. W, Mo, Ta) se vrlo teško proizvode lijevanjem, a često su i krhki
u lijevanom stanju
 Kompozitni materijali koji se sastoje od dva ili više metala, koji nisu međusobno topivi niti u tekućem stanju ili
mješavine metala s nemetalnim materijalima
 Željezni prah, bakar, mjed, bronca, aluminij (konstrukcijski (mehanički) dijelovi)
 Porozni materijali, tj. namjerno i kontrolirano porozni materijali (npr. samopodmazujući ležaji, različiti
filteri, prigušivači buke)
Metalurgija praha
 Materijali visoke čvrstoće (brzorezni čelici, super legure na bazi Ni ili Co, koji daju svojstva bolja nego ona
postignuta lijevanjem ili kovanjem istih legura)
 Sniženje troškova proizvodnje-troškovi izrade (po jednom komadu)

 Brzina proizvodnje: vrijeme potrebno za proizvodnju jednog izratka (vrijeme
proizvodnog ciklusa)
 Minimalna veličina serije
 Može se postići dobra kvaliteta površine
 Ograničenja u veličini proizvoda
 Problem tečenja u uskim kanalima
 Detalji na površini (najmanji izvodivi polumjer zakrivljenosti na uglovima)
 Ne mogu se proizvesti presloženi dijelovi
 Veličina, oblik i kompleksnost
Metalurgija praha
 Postupci koji se primjenjuju:
 Konvencionalno prešanje i sinteriranje
 Hladno izostatičko prešanje
 Injekcijsko prešanje metala (Metal Injection Moulding-MIM)
 Kompaktiranje valjanjem
 Kovanje praha (Powder Forging)
 Vruće izostatičko prešanje (Hot Isostatic Pressing-HIP)
Metalurgija praha
 Postupak metalurgije praha

Metalurgija praha
Postupci spajanja-zavarivanje
 Zavarivanje je spajanje dvaju ili više, istovrsnih ili raznovrsnih materijala,

taljenjem ili pritiskom, s ili bez dodavanja dodatnog materijala, na način da se
dobije homogen zavareni spoj
 Taljenjem (elektrolučno zavarivanje, plinsko zavarivanje, zavarivanje laserom, zavarivanje
plazmom)
 Pritiskom (elektrootporno zavarivanje, kovačko zavarivanje, hladno zavarivanje, zavarivanje
trenjem)
 Ne mogu se postići visoke tolerancije i kvaliteta površine (zahtijeva dodatnu obradu)
 Nejednoliko zagrijavanje/hlađenje (vitoperenje-ravnanje)
Postupci spajanja-lemljenje
 Lemljenje je postupak kojim se metalni ili nemetalni dijelovi spajaju pomoću

rastaljenog dodatnog materijala (lema) u nerazdvojnu cjelinu
 Podjela prema radnoj temperaturi
 Meko lemljenje-temperature do 450 C
 Tvrdo lemljenje-temperature od 450 C do 900 C
 Visokotemperaturno lemljenje-temperature iznad 900 C
 Slabiji spoj nego kod zavarivanja

Postupci spajanja
 Ljepljenje
 Spajanje vijcima, svornjacima, zakovicama
Obrada odvajanjem čestica
 Prednosti:
 Omogućuje postizanje točnosti, uskih tolerancija i dobre kvalitete obrađene površine,
često bez potrebe za naknadnim završnim obradama
 Najbolji (jedini) način da se formiraju oštri rubovi, ravne površine, te unutarnji i
vanjski profili
 Može se primijeniti kod gotovo svih poznatih materijala
 Najbolji način oblikovanja otvrdnutih (kaljenih) i krtih materijala
 Moguće je obrađivati i najsloženije oblike površina
 Moguće su obrade u širokom rasponu dimenzija (od turbina i aviona do mikro
obrada)
 Uzrokuje vrlo male promjene u materijalu obratka (samo tanki sloj)
 „Jednostavno” se može automatizirati
 Ekonomičnost i produktivnost (jeftinija i brža) kod maloserijske i pojedinačne
proizvodnje
 Nedostaci:
 Generira odvojene čestice
 Ponekad je za formiranje jednog elementa obratka (tolerirani provrti, utori...)
potrebno primijeniti više postupaka obrade i više alatnih strojeva
 Neki dijelovi zahtijevaju složeno CNC programiranje
 Alatni strojevi i potreba za rukovanjem alatima i obracima zahtijevaju velik prostor
 Mikroklima je pod jakim utjecajem obradnih procesa (toplina, buka, rashladne
tekućine, ulja...)
 Veliki udio pomoćnih i pripremnih vremena (vrijeme zahvata alata i obratka je često
manje od 2 % ukupnog vremena protoka pozicije)
Postupci obrade odvajanjem čestica
Ručni
Strojni
 Ručnim alatima
 Turpijanje
 Bušenje Rezni alat s oštricom Rezni alat bez oštrice
 Piljenje
 Glodanje
Strojni
Rezni alat s Rezni alat bez

oštricom oštrice
 Elektroerozija-Electrical Discharge
Machining-EDM
Geometrijski definirana Geometrijski nedefinrana
oštrica
 Elektrokemijska obrada-
oštrica
Electrochemical machining ECM
  Obrada laserom
 Tokarenje Brušenje
  Obrada vodenim mlazom
 Glodanje Superfiniš
 Bušenje, upuštanje,  Honanje
razvrtavanje  Lepanje
 Blanjanje, dubljenje
 Piljenje
 Provlačenje
Brza izrada prototipova i brza proizvodnja
 Dio se može proizvesti direktno na osnovu CAD modela

 Za izradu manjih serija ili prototipova
 Cijena i kvaliteta proizvoda
Brza izrada prototipova i brza proizvodnja
Postupak izbora primarnog procesa
Halevi i ASM
Odabir oblika prema
geometrijskim
značajkama
Halevi
Halevi, G., Weill, D., R.:
Principles of Process Planning,
Chapman & Hall, ISBN: 0-412-
54360-5, London, 1995.
Sukladnost materijala i
proizvodnog postupka
Proizvodni postupci i
njihova svojstva
ASM
American Society for Metals
ASM Handbook Volume 20:
Materials Selection and Design,
ASM International, ISBN: 978-
0-87170-386-6, Ohio, 1997.
Postupak izbora primarnog procesa Halevi
Klasifikacija oblika temeljem

geometrijskih značajki
Ponderiranije bazirano na
ekonomskim značajkama
Opće značajke Odabir procesa Odabir procesa Odabir procesa

procesa oblikovanja oblikovanja oblikovanja
lijevanja deformiranjem za deformiranjem za deformiranjem za
relativno male relativno srednje relativno velike
količine količine količine
Postupak izbora primarnog procesa ASM
ASM skala za vrednovanje
proizvodnih postupaka
ASM vrednovanje značajki za najčešće

proizvodne procese
Opće značajke Opće značajke

postupka postupka obrade
prerade odvajanjem čestica
polimera
Odabir Opće značajke Opće značajke Odabir Opće Opće

metode oblikovanja obrade lima, metode značajke značajke
lijevanja deformiranjem savijanja metalurgije postupka postupka
cijevi i šipki praha oblikovanja zavarivanja
keramičkih
Primjena za lijevanje te izradaka
opće mjere livljivosti,
obradivosti i zavarljivosti
Odabir primarnog procesa-Halevi
 Faktori koji utječu na odabir procesa:

 Količina
 Složenost oblika
 Materijal
 Veličina pozicije
 Debljina presjeka
 Dimenzijske tolerancije
 Cijena polazne sirovine
 Proces koji slijedi
 Preporuke prema količini:
Male količine (do 50 kom) Velike količine (2000 kom i više)

 oblikovanje odvajanjem čestica (OOČ  oblikovanje deformiranjem (OMD)
 oblikovanje spajanjem  oblikovanje lijevanjem
 oblikovanje deformiranjem (OMD)  oblikovanje spajanjem
 oblikovanje sklapanjem (montaža)  oblikovanjem odvajanjem čestica (OOČ
 oblikovanje povećanjem materijala  oblikovanje sklapanjem (montaža)
 oblikovanje lijevanjem NIJE prikladna  oblikovanje povećanjem materijala
tehnologija NIJE prikladna tehnologija
 Srednje količine se analiziraju zasebno za svaki slučaj

 Kod A – oblikovanje iz taline (lijevanje)

 Kod B – oblikovanje deformiranjem (OMD)
 Kod C – oblikovanje odvajanjem čestica (OOČ)
 Kod D – oblikovanje spajanjem
 Kod E – oblikovanje sklapanjem
 Kod F – oblikovanje uvećavanjem izratka
 Odabir procesa lijevanje
 1-Materijali koji se mogu lijevati precizni lijevom su Al, Cu, Zn, Mg, Pb i Sn i njihove legure
 2-Obično do 8 kg
 3-Najbolji rezultati s odljevcima do 8 kg
 Odabir procesa oblikovanja deformiranjem za male količine
 Odabir procesa oblikovanja deformiranjem za srednje količine
 Odabir procesa oblikovanja deformiranjem za velike količine
 Odabir procesa deformiranja

 1. Odrediti koeficijent relativne količine
 2. Odrediti složenost oblika
 3. Pod određenoj složenosti oblika odabrati pravu podvarijantu
 4. U retku tablice odabrati stupac s najmanjim brojem
 5. Provjeriti da li odabrani proces zadovoljava kvalitetu površine i zahtijevane
tolerancije dimenzija
 Relativno niska količina-kako je definirano u tablici za odabir primarnog

procesa
 Relativno srednja količina-50 % više nego niska količina
 Relativno visoka količina-2x više od niske količine
 Kratki dijelovi <2 m
 Dugi dijelovi ≥2 m
 Tanki presjek <10 mm
 Debeli presjek izradak ≥10 mm
 Primjer 1
 složeni dio
 količina: 2000 komada
 materijal: Al
 masa: 30 kg
 minimalna debljina stjenke: 1 mm
 najmanja dimenzijska tolerancija: ±0,15 mm; najzahtjevnija kvaliteta površine: Ra=1
μm
Precizni lijev
 Primjer 2
 šipka U profila
 mono dio
 materijal: Č. 0545
 masa: 4 kg
 minimalna debljina stjenke: 20 mm
μm
 duljina 4 m
 Odabir procesa deformiranja

 Oblik je mono. Iz tablice biramo za taj oblik i količinu od 1000 komada preporučeni
proces. Prva preporuka je OMD. Sad slijedimo prethodno navedenih 5 koraka pri
odabiru procesa OMD:
 1. Relativna količina je 1000/1000=1 relativno niska količina
 2. Složenost oblika–mono oblik
 3. Dio je dug, jednolikog presjeka, debela stjenka
 4. Iz pravog retka potražimo proces s najmanjom vrijednošću. To je G13-kovanje u
ukovnju-nije prikladna tehnologija obrade deformiranjem za izradak. Druga
najmanja vrijednost je G12-ekstrudiranja-prikladna tehnologija za obradu
deformiranjem za izradak.
 5. Ekstrudiranjem se mogu postići zahtijevane tolerancije i kvaliteta površine.
Odabran je postupak ekstrudiranja – hladni rad (topli rad otpada radi preciznosti
(najmanja dimenzijska tolerancija))
 Primjer 3
 složeni dio
 materijal: Al Si 12
 masa: 3 kg
 minimalna debljina stjenke: 0,6 mm
μm
 Primarni proces:
 A – oblikovanje iz taline (lijevanje)
 C – oblikovanje odvajanjem čestica (OOČ)
 Oblikovanje iz taline (lijevanje)

 Tlačni lijev
 50 ciklusa na sat, 2 odljevka u kalupu, cijena rada 40 €/h, cijena materijala 0,8 €/kg,
cijena kalupa 20 000 €
 Cijena kalupa 20 000 €
 Cijena rada 400 €
 Cijena materijala 2 880 € (20 % gubitak)
 Ukupno 23 280 €
 23,28 €/kom
 Obrada (oblikovanje) odvajanjem čestica (OOČ)

 Vrijeme izrade 30 min, cijena rada 35 €/h
 Cijena rada 17 500 €
 Cijena materijala 3 360 € (40 % gubitak za obradu)
 Ukupno 20 860 €
 20,86 €/kom

 Odabir oblika prema geometrijskim značajkama
0 1 2 3 4 5 6 7
JEDNOLIKI PROMJENA PROMJENA NA PROSTORNA ZATVOREN ZATVORENA POPREČNI SLOŽENI
PRESJEK NA KRAJU SREDINI KRIVINA JEDAN KRAJ OBA KRAJA ELEMENT OBLIK
OKRUGLI
(R)
PRAVOKUTNI
(B)
PRESJEK
OTVOREN
(S)
POLU-
ZATVOREN
(SS)
CIJEV
(T)
RAVNO
(F)
SFERNI
(SF)
 Sukladnost materijala i postupaka
 Proizvodni postupci i njihova svojstva
Troškovi opreme i
Troškovi opreme i
Vrijeme ciklusa
Vrijeme ciklusa
Fleksibilnost
Fleksibilnost
Iskoristivost
Iskoristivost
materijala
materijala
Kvaliteta
Kvaliteta
obrade
obrade
Tehnologija/proizvodni Tehnologija/proizvodni
Oblik Oblik
postupak postupak
Lijevanje Obrada odvajanjem čestica

Lijevanje u pijesku 3D 2 5 2 2 1 Rezanje jednom oštricom 3D 2 5 1 5 5
Precizno lijevanje 3D 2 4 4 4 3 Rezanje s više oštrica 3D 3 5 1 5 4
Lijevanje u kokilu 3D 4 2 2 3 2 Brušenje 3D 2 5 1 5 4
Tlačno lijevanje 3D puni 5 1 4 2 1 Elektroerozija 3D 1 4 1 5 1
Centrifugalno lijevanje 3D šuplji 2 3 5 3 3 Spajanje
Injekcijsko prešanje 3D 4 1 4 3 1 Fuzijsko zavarivanje svi 2 5 5 2 4
Reakcijsko-injekcijsko prešanje 3D 3 2 4 2 2 Lemljenje svi 2 5 5 3 4
Izravno prešanje 3D 3 4 4 2 3 Ljiepljenje svi 2 5 5 3 5
Rotacijsko kalupljenje 3D šuplji 2 4 5 2 4 Mehaničko spajanje (vijci…) 3D 4 5 4 4 5
Lijevanje monomera 3D 1 4 4 2 4 Površinska obrada
Oblikovanje bez odvajanja čestica Sačmarenje svi 2 5 5 4 5
Kovanje u otvorenom ukovnju 3D puni 2 4 3 2 2 Otvrdnjavanje površine svi 2 4 5 4 4
Kovanje u zatvorenom ukovnju 3D puni 4 1 3 3 2 CVD/PVD svi 1 5 5 4 3
Oblikovanje lima 3D 3 1 3 4 1
Valjanje 2D 5 3 4 3 2
Ekstruzija 2D 5 3 4 3 2
Superplastično oblikovanje 3D 1 1 5 4 1
Toplo oblikovanje 3D 3 2 3 2 3
Oblikovanje puhanjem 3D šuplji 4 2 4 4 2
Prešanje i sinteriranje 3D puni 2 2 5 2 2
Izostatičko prešanje 3D 1 3 5 2 1
Lijevanje u formi 3D 1 5 5 2 4
 Skala za ocjenjivanje proizvodnih postupaka
Vrijeme Iskoristivost
Ocjena Kvaliteta Fleksibilnost Pogonski troškovi
ciklusa materijala
loša kvaliteta, prosječna prijelaz ekstremno otpad > 100 % gotovog vrlo visoki troškovi opreme i
1 > 15 min
pouzdanost težak proizvoda obrade
visoki troškovi opreme i
2 5 do 15 min prosječna kvaliteta spori prijelaz otpad 50-100 %
obrade
prosječni prijelaz i
troškovi opreme i obrade
3 1 do 5 min prosječna do dobra kvaliteta vrijeme otpad 10-50 %
relativno niski
postavljanja
otpad < 10 % gotovog niski troškovi obrade, mali

4 20 s do 1 min dobra do izvrsna kvaliteta brzi prijelaz
proizvoda kod obrade
nema vremena
5 < 20 s izvrsna kvaliteta bez primjetnog otpada bez troškova opreme
postavljanja
 ASM vrednovanje značajki za najčešće proizvodne procese

 Proizvodni postupci i njihova svojstva
+
 Skala za ocjenjivanje proizvodnih postupaka
Rang lista „poželjnih” procesa

 Opće značajke lijevačkih postupka
A – maksimalna vrijednost
E – minimalna vrijednost
Smolom
Pješčani vezani Gipsani Izgubljena Precizni Kokilni Tlačni
kalup pijesak kalup pjena lijev lijev lijev
DIO
DIO DIO DIO DIO DIO
Materijal: Al do Fe DIO
Materijal: svi Materijal: svi Materijal: Zn do Cu Materijal: svi Materijal: Al do Fe ljevovi
ljevovi Materijal: Zn do Cu
Poroznost i usahline: C-E Poroznost i usahline: D- Poroznost i usahline: D- Poroznost i usahline: E Poroznost i usahline: B-C
Poroznost i usahline: C- Poroznost i usahline: A-C
Oblik: svi E E Oblik: svi Oblik: osim T3, T5, F5 s
E Oblik: osim T3, T5, F5
Veličina (kg): 0,01-300 Oblik: svi Oblik: svi Veličina (kg): 0,01-100 čvrstom jezgrom
Oblik: svi Veličina (kg): 0,01-50
000 Veličina (kg): 0,01-100 Veličina (kg): 0,01-1000 Min. presjek (mm): 1 Veličina (kg): 0,01-100
Veličina (kg): 0,01-100 Min. presjek (mm): 0,5-1
Min. presjek (mm): 3-5 Min. presjek (mm): 2-4 Min. presjek (mm): 1 Min. dijametar jezgre Min. presjek (mm): 2-4
Min. presjek (mm): 2-4 Min. dijametar jezgre
Min. dijametar jezgre Min. dijametar jezgre Min. dijametar jezgre (mm): 0,5-1 Min. dijametar jezgre
Min. dijametar jezgre (mm): 3 (Zn 0,8)
(mm): 4-6 (mm): 3-6 (mm): 10 Detalj površine: A (mm): 4-6
(mm): 4-6 Detalj površine: A-B
Detalj površine: C Detalj površine: B Detalj površine: A Detalj površine: B-C
Detalj površine: C
TROŠKOVI
TROŠKOVI
TROŠKOVI TROŠKOVI TROŠKOVI Oprema: C-E TROŠKOVI
TROŠKOVI Oprema: A
Oprema: C-E Oprema: C Oprema: C-E Kalupa: B-C Oprema: B
Oprema: B-C Kalupa: A
Kalupa: C-E Kalupa: B-C Kalupa: C-E Rada: A-B Kalupa: B
Kalupa: B-C Rada: E
Rada: A-C Rada: C Rada: A-B Završne obrade: C-D Rada: C
Rada: C Završne obrade: C-E
Završne obrade: A-C Završne obrade: B-D Završne obrade: C-D Završne obrade: B-D
Završne obrade: C-D
PROIZVODNJA
PROIZVODNJA
PROIZVODNJA PROIZVODNJA PROIZVODNJA Vještina radnika: A-B PROIZVODNJA
PROIZVODNJA Vještina radnika: C-D
Vještina radnika: A- Vještina radnika: C Vještina radnika: A-B Vrijeme uhodavanja: Vještina radnika: C
Vještina radnika: C Vrijeme uhodavanja:
Vrijeme uhodavanja: dani Vrijeme uhodavanja: Vrijeme uhodavanja: sati, tjedni Vrijeme uhodavanja:
Vrijeme uhodavanja: tjedni, mjeseci
Proizvodnost (kom/s tjedni tjedni, dani Proizvodnost (kom/s tjedni
tjedni, mjeseci Proizvodnost (kom/s
kalup): 1-20 Proizvodnost (kom/s Proizvodnost (kom/s kalup): 1-1000 Proizvodnost (kom/s
Proizvodnost (kom/s kalup): 20-200
Min količina (kom): 1- kalup): 5-50 kalup): 1-10 Min količina (kom): 10- kalup): 5-50
kalup): 1-20 Min količina (kom): 10000
100 Min količina (kom): 100 Min količina (kom): 10 1000 Min količina (kom): 1000
Min količina (kom): 500
 Primjena za lijevanje te opće mjere livljivosti, obradivosti i zavarljivosti
 Značajke deformiranja masivnih dijelova
A – maksimalna vrijednost
E – minimalna vrijednost
Hladno
Otvoreni Zatvoreni Topla Provlačenje Valjanje Poprečno
ukovanj ukovanj kovanje,
ekstruzija profila profila valjanje
ekstruzija
DIO DIO
DIO DIO DIO DIO DIO
Materijal: svi Materijal: svi
Materijal: svi Materijal: svi Materijal: svi Materijal: svi Materijal: svi
Oblik: RO-3, F0, T1, Oblik: R; B; S; T1, T2,
Oblik: R; B; S; T1, T2, Oblik: R; B; S; T1, T2, Oblik: R0; B0; S0; T0 Oblik: R0; B0; S0 Oblik: R1, 2, 7; T1, T2,
T2, Sf6 T4, (T6, T7); Sf
T4, (T6, T7); Sf T4, (T6, T7); Sf Veličina (kg): 10-1000 Veličina (kg): 10-1000 Sf
Veličina (kg): 0,1-200 Veličina (kg): 0,0001-50
Veličina (kg): 0,01-100 Veličina (kg): 0,01-100 Min. presjek (mm): 0,1 Min. presjek (mm): 0,5 Veličina (kg): 0,001-10
000 Min. presjek (mm):
Min. presjek (mm): 3 Min. presjek (mm): 3 Min. promjer rupe: Min. promjer rupe: Min. presjek (mm): 1
Min. presjek (mm): 5 (0,005) 1
Min. promjer provrta Min. promjer provrta (mm): 0,1 (mm): 10 Min. promjer rupe:
Min. promjer provrta Min. promjer rupe:
(mm): 10 (mm): 10 Detalj površine: A Detalj površine: A-B (mm): 10
(mm): (10)20 (mm): (1) 5
Detalj površine: C Detalj površine: C Detalj površine: A-C
Detalj površine: E Detalj površine: A-B
TROŠKOVI TROŠKOVI
TROŠKOVI TROŠKOVI Oprema: B-D Oprema: A-C TROŠKOVI
TROŠKOVI TROŠKOVI
Oprema: A-B Oprema: A-B Alata: C-D Alata: A-C Oprema: A-C
Oprema: A-D Oprema: A-C
Alata: B-C Alata: B-C Rada: C-E Rada: C-E Alata: A-C
Alata: E Alata: A-B
Rada: B-D Rada: B-D Završne obrade: E Završne obrade: E Rada: C-E
Rada: A Rada: C-E
Završne obrade: B-C Završne obrade: B-C Završne obrade: D-E
Završne obrade: A Završne obrade: D-E
PROIZVODNJA PROIZVODNJA
PROIZVODNJA PROIZVODNJA Vještina radnika: D-E Vještina radnika: B PROIZVODNJA
PROIZVODNJA PROIZVODNJA
Vještina radnika: B-C Vještina radnika: B-C Vrijeme uhodavanja: Vrijeme uhodavanja: Vještina radnika: B-C
Vještina radnika: A Vještina radnika: C-E
Vrijeme uhodavanja: Vrijeme uhodavanja: dani tjedni Vrijeme uhodavanja:
Vrijeme uhodavanja: Vrijeme uhodavanja:
tjedni tjedni Proizvodnost Proizvodnost tjedni, mjeseci
sati tjedni
Proizvodnost Proizvodnost (kom/stroj): 10-2000 (kom/stroj): 20-500 Proizvodnost
Proizvodnost Proizvodnost
(kom/stroj): 10-300/h (kom/stroj): 10-100/h m/min m/min (kom/stroj): 100-1000 /h
(kom/stroj): 1-50/h (kom/stroj): 10-10 000/h
Min količina ili duljina Min količina ili duljina Min količina ili duljina Min količina ili duljina Min količina ili duljina
Min količina ili duljina Min količina ili duljina
(m): 100-1000 (m): 1-10 (m): 1000 m (m): 50 000 m (m): 1000-10 000
(m): 1 (m): 1000-100 000
Mapa s informacijama o proizvodnim
procesima-PRIMAs
 Mapa s informacijama o proizvodnim procesima-Manufacturing PRocess Information
MAps (PRIMAs)–osigurava detaljne podatke značajki i mogućnosti svakog procesa u
standardnom formatu uključujući:
 odgovarajući materijal,
 razmatranja konstrukcije i projektiranja,
 značajke kvalitete,
 opće ekonomske i procesne osnove i varijacije.
 Manufacturing Process Selection Handbook Swift K., G. i Booker J., D.

Računalni programi za izbor primarnog
procesa
 Cambridge Engineering Selector-CES- računalni program za izbor
proizvodnih procesa (Granta Design Ltd.)
Računalni programi za izbor primarnog
procesa
Baza
Baza
proizvodnih
materijala
procesa
Modul za Modul za izbor

izbor proizvodnog
materijala procesa
Rangirani redoslijed Rangirani redoslijed mogućih

mogućih materijala proizvodnih procesa
Modul za izbor
preklapanje
(spajanje)
Povratna informacija korisniku (tehnologu)

PROCESA


2020./2021.
4. PTP: Odabir alata, stroja, odabir
varijante PTP
Sustavni pristup procesu planiranja
 Slijedne aktivnosti:
 Interpretacija značajki dijela
 Izbor procesa i alata
 Proračun proizvodnih toleranci i dimenzija
 Odabir početnih i baznih površina
 Grupiranje operacija na isti stroj
 Izbor stroja
 Određenje metoda kontrole
 Određenje proizvodnih uvjeta (parametri obrade)
 Izrada tehnološke dokumentacije
Faze projektiranja tehnološkog procesa
 1. Analiza dokumentacije geometrije izratka

 Stupanj geometrijske složenosti
 Tehnologičnost
 Zahtijevani stupanj dimenzijske točnosti
 Zahtijevane kvalitete površinske hrapavosti
 Baziranja i stezanja
 Izbora polaznog materijala i pripremka
 2. Analiza količine proizvodnje

 Pojedinačna
 Maloserijska
 Srednjeserijska
 Velikoserijska
 Masovna
 3. Izbor vrste i oblika pripremka

 Vrstu pripremka
 Geometrijski oblik
 Dimenzije s dodacima za obradu
 Stanje strukture i stanje površine
 4. Izbor metode obrade

 Tehnološke i geometrijske složenosti proizvoda
 Vrsta i oblik pripremka
 Veličina serije proizvoda
 Upotrebna svojstava proizvoda
 Troškovi obrade i posebni zahtjevi tržišta
 Mogućnosti primjene mehanizacije i automatizacije
 Raspoloživi obradni sustavi
 Da li se projektirani proizvod već nalazi na tržištu
 5. Izbor alatnog stroja

 Tip proizvodnje tj. količina proizvodnje ili veličina serije
 Značajke izratka (veličina, masa, materijal, dimenzije, točnost obrade)
 Značajke polaznog materijala, tj. pripremka (vrsta, oblik, dimenzije, materijal, masa
itd.)
 Vrsta obrade (glodanje, tokarenje, bušenje...)
 Troškovi obrade (minimalni troškovi obrade)
Tehnološki proces
 Proizvodno poduzeće:
 proizvodni sustav
 tehnološki proces
 operacija
 faza
 zahvat
 Točno određen proces, redoslijed po kojem se izrađuje pod određenim uvjetima

dio (sklop, proizvod) iz osnovnog materijala (dijelovi, sklopovi) s određenim
alatima, napravama na određenim strojevima (radnim mjestima) u određenom
vremenu.
Tehnološki dokumenti
 Tehnološki postupak („Plan izrade”)
 List operacije
 Specifikacija alata
 Specifikacija operacija
 Crteži specijaliziranih alata/naprava
 Tlocrt razmještaja radnih mjesta (strojeva)
Plan izrade
Plan izrade
Izbor alata
 Materijal obratka
 Materijal alata
 Oblik alata i obratka
 Hlađenje i podmazivanje
 Parametri obrade
 Vrsta operacije
 Uvjeti obrade
 Izbor držača alata
 Cijena alata
Izbor alata
 Alati se mogu koristiti za :
 izvođenje obrade,
 osiguranje položaja radnog predmeta (pozicioniranje predmeta ili alata-naprave),
 stezanje predmeta zbog potrebne krutosti,
 mjerenje dimenzija u cilju zauzimanja parametara obrade.
 Alati mogu biti:

 standardni alati imaju univerzalnu primjenu i proizvode se u potrebnim količinama
kod proizvođača alata ili u vlastitoj proizvodnji,
 nestandardni alati su oni za koje je potrebno dati skicu ili opisno definiran zahtjev.
 Za svaki nož standardnog oblika, nužno je prilikom izbora odrediti:

 vrstu tvrdog metala,
 geometriju oštrice,
 presjek držača.
Izbor alata
Izbor alata
 Obzirom na odnos tijela alata i rezne oštrice, postoje tri grupe alata:
 alati kod kojeg je rezna oštrica iz istog materijala kao i tijelo,
 alati sa zalemljenom oštricom uz tijelo,
 alati s mehanički pričvršćenom oštricom uz tijelo.
Izbor alata
Izbor alata
 Proizvođači alata:
 Sandvik Coromant
 Iscar
 Walter tools
 Kennametal
Izbor stroja
 Izbor strojne opreme uvjetovan je odlukom radi li se o postojećoj opremi ili
nabavci nove opreme
 Kao ključni parametar može se koristiti pokazatelj efektivnosti investicije
 Može se definirati kao zbroj različitih faktora (višekriterijalno odlučivanje)
 Za praktičnu primjenu problematično je ponderiranje (kvantificiranje)
pojedinih faktora:
 tehničko-tehnološki:
 razina automatizacije,
 dimenzije obrade,
 snaga stroja,
 preciznost obrade,
 pouzdanost rada,
 način izmjene i broj alata,
 kapacitet,
 povećanje kvalitete proizvoda,
 povećanje produktivnosti,
Izbor stroja
 smanjenje vremena izrade,
 povećanje fleksibilnosti proizvodnje itd.
 organizacijski:
 fleksibilnost,
 layout-raspored opreme,
 iskoristivost stroja,
 ujednačenost kapaciteta,
 manji utjecaj ljudskog faktora,
 efikasnija organizacija proizvodnje itd.
 ekonomski:
 rast obujma materijalne proizvodnje,
 porast nacionalnog dohotka,
 porast broja zaposlenih,
 porast produktivnosti,
 opadanje troškova proizvodnje itd.

Izbor stroja
 društveni utjecaji:
 jačanje materijalne osnove rada,
 poboljšanje uvjeta rada,
 ravnomjerniji uvjeti rada i razvoja,
 uključenje u svjetsko tržište,
 povećana osjetljivost na individualne zahtjeve kupaca,
 humanizacija rada,
 povećanje sigurnosti na radu,
 usvajanje ekoloških normi itd.

Izbor stroja
 Kod postojeće opreme izbor stroja ovisi o:
 odabiru operacija,
 odabiru alata,
 kriterijima za odabir polaznog materijala.
 U prvoj fazi projekta, u bazu su uključeni kriteriji odabira i podaci o najčešćim

grupama strojeva: tokarilice, glodalice, bušilice i brusilice
Tokarilica
 Kriteriji za odabir:
 vrste obrade (osnovno unutrašnje tokarenje, dodatno unutrašnje tokarenje, osnovno
vanjsko tokarenje i dodatno vanjsko tokarenje),
 način odvijanja tokarenja uvjetovano geometrijom izratka,
 način stezanja obratka,
 dobivena kvaliteta obrađivane površine.
 Podjela tokarilica:
 univerzalne tokarilice,
 revolver tokarilica,
 produkcijska tokarilica,
 čeona tokarilica,
 karusel tokarilica,
 CNC tokarilica.
Tokarilica
Glodalica
 način stezanja,
 način glodanja,
 gibanje obradak-alat,
 širina obrađivane površine,
 debljina rezanja,
 kvaliteta dobivene površine.
 Podjela glodalica:
 okomita glodalica,
 vodoravna glodalica,
 univerzalna glodalica,
 čeona glodalica,
 vodoravna glodalica-bušilica,
 CNC glodalica (obradni centar).
Glodalica
Bušilica
 vrsta bušenja (osnovno/dodatno)
 način stezanja,
 način bušenja,
 broj rupa,
 maksimalni promjer provrta,
 kvaliteta dobivene površine/tolerancija.
 Podjela bušilica:
 stupna bušilica,
 stupna bušilica s nagibnim stolom,
 radijalna bušilica,
 revolverske bušilice,
 viševretene bušilice,
 bušilice sa zglobnim vretenom,
 vodoravne bušilice.
Bušilica
Brušenje
 vrste bušenja (vanjsko okruglo, unutarnje okruglo, ravninsko brušenje),
 način stezanja, (ravninsko i okruglo brušenje),
 kvaliteta dobivene površine/tolerancija.
 Podjela brusilica:
 brusilica za vanjsko okruglo brušenje,
 brusilica za unutarnje okruglo brušenje,
 univerzalna brusilica za okruglo brušenje,
 stroj za beskonačno brušenje,
 plosnata (ravninska) brusilica,
 paralelna brusilica,
 stroj za zarezno vanjsko brušenje.
Brušenje
Varijantnost proizvoda i varijantnost PTP-a
 Proizvod:
 nedovoljna konkurentnost,
 zahtjev tržišta,
 zahtjev marketinga/prodaje.
 PTP:
 pripremak (složenost, materijal, oblik),
 veličina serije/ukupna količina,
 ponovljivost serije,
 točnost mjera i kakvoća površina,
 stroj/alat,
 redoslijed operacija,
 raspoloživost proizvodnih tehnologija i opreme.
vrsta i redoslijed tehnoloških operacija (izbor varijanti)

Varijantnost PTP-a
Varijantnost PTP-a
Varijantnost PTP-a
 Otkovak
Varijantnost PTP-a
 Valjana šipka
5. Redoslijed operacija
Izbor operacija
 Utjecajni parametri:
 zahtijevana točnost mjera i oblika izratka,
 konfiguracija oblika,
 dimenzije pripremka,
 stanje i kvaliteta materijala,
 količina izradaka,
 raspoloživost standardnih reznih, mjernih i kontrolnih alata,
 razina standardizacije i unifikacije izradaka.
 Ograničenja:
 čvrstoća i specifikacije pozicije,
 raspoloživi strojevi,
 raspoloživi alati,
 raspoloživi načini stezanja, oslanjanja, naprave itd.,
 raspoloživa tehnologija.
Izbor operacija
 Kriteriji optimizacije su ekonomskog karaktera i mogu biti:
 maksimalna broj proizvedenih pozicija,
 minimalni troškovi proizvodnje pozicija,
 maksimalna dobit tijekom razmatranog vremenskog perioda.
 Odluke koje treba donijeti:

 odabir tipa procesa OOČ,
 odabir stroja,
 odabir načina i mjesta stezanja,
 odabir detalja operacija,
 odabir načina izrade za svaku operaciju,
 odabir putanje alata za svaku operaciju,
 odabir uvjeta rezanja za svaku operaciju.
Vrsta i redoslijed tehnoloških operacija
 Tražena točnost oblika i veličina
 Konfiguracija izratka
 Kvaliteta materijala i stanje površine
 Toplinska obrada materijala
 Veličina serije
 Produktivnost operacije
 Vrijeme izmjene alata
 Raspoloživost proizvodne opreme
Bazne površine i stezanje
 Kako bi se proizveo izradak sukladan svim zahtjevima konstrukcijskog crteža,
mora se omogućiti odgovarajuće oslanjanje, stezanje i pričvršćenje koje
osigurava dobro definirirano mjesto (položaj i orijentaciju) u prostoru.
 Površine naprave reprezentiraju referentne podatke u koordinatnom sustavu u
kojem su različite značajke obratka definirane.
 Kriteriji:
 Krutost i čvrstoća
 Djelujuće sile alata na obradak mogu imati značajne vrijednosti.
 Paziti da se obradak neće slomiti pod djelovanjem primijenjenog opterećenja, saviti iznad
dozvoljene vrijednosti (tolerancija), promijeniti položaj (klizati) pod djelovanjem opterećenja,
biti uništen silama stezanja na plohama obrade - sile će imati ograničene vrijednosti.
 Točnost
 Kvaliteta oslanjanja/učvršćenja, s gledišta funkcije pozicioniranja, ima direktni učinak na raspršivanje
promatranih dimenzija u proizvodnji.
 Odabir kontaktnih točaka između obratka i oslonca koje određuju bazu za proizvodne dimenzije je od najveće
važnosti i zaslužuje posebnu pažnju.
 Kontaktne točke
 Moraju biti ekonomski isplative.
 Vrijeme pričvršćenja što je kraće moguće.
 Oslanjanje i stezanje ne smiju djelovati kao zapreka na putu obrade segmenta obratka.
Površine i segmenti obratka koji su pokriveni s osloncima ili stezačima ne mogu se obrađivati
unutar stezanja. Bit će možda potrebno dodatno stezanje. Svako dodatno stezanje povećava
troškove proizvodnje.
 Oslonci i stezači neće narušiti putanju alata što bi moglo povećati duljinu putanje alata i
vrijeme kretanja.
 Oslanjanje/stezanje utječe na:

 površine i segmente koji se mogu obrađivati,
 akumulaciju tolerancija pa tako i točnost svake operacije OOČ,
 dozvoljene sile rezanja pa time i uvjete obrade,
 putanju alata te time i oblik alata i veličinu.
 Princip izostatičnosti
 Opće poznato je da idealno kruto tijelo može biti pozicionirano u prostoru sa šest
parametara, normalna tri poziciona parametra (Tx, Ty, Tz, dimenzionalne koordinate)
i tri orijentacijska parametra (Rx, Ry, Rz, kutne koordinate).
 Metoda poništenja stupnjeva slobode pridijeljenih poziciji zove se princip

izostatičnosti
 Definira se kao načelo šest točaka, tj. pozicioniranje pozicije/dijela sa šest točaka
kontakta na njihovim površinama (bez trenja).
Greške obrade
 Greške obrade prisutne su u svakom proizvodnom procesu gdje se mijenja
geometrijski oblik, dimenzije ili struktura materijala.
 Temeljni kriterij točnosti izrade je da nastala greška obrade bude manja od
dozvoljene tolerancije.
 Greške prije obrade:
 geometrijske greške,
 metodske greške,
 greške baziranja,
 greške stezanja.
 Greške tijekom obrade:

 greške elastičnih deformacija,
 greške toplinskih deformacija,
 greške dodataka za obradu,
 greške istrošenosti alata,
 greške unutarnjih naprezanja.
Greške obrade
 Geometrijska greška
 Uslijed neostvarenih geometrijskih veličina (neovisnost obrađenih površina
prethodnog i tekućeg zahvata)
 Metodska greška
 Nastaje kada se primjenjuje približna metoda obrade umjesto stvarna metoda obrade
Greške obrade
 Greška baziranja i greške stezanja
 Nastaje prilikom stezanja obratka u napravi jer jednoznačno određuje položaj
obratka u odnosu na rezni alat
Greške obrade
 Greška elastičnih deformacija
 Elastične deformacije prilikom obrade
 Greška toplinskih deformacija (temperature u alatu)

 Pri zagrijavanju dolazi do promjena dimenzija alata i obratka i nekih elemenata
stroja
Greške obrade
 Greška dodataka za obradu
 Rezultat su nejednakih dodataka za obradu, a nastaju kao posljedica netočnosti već
izvedenih zahvata i operacija procesa obrade
Greške obrade
 Greške istrošenosti alata
 Posljedica istrošenosti alata prilikom obrade
Greške obrade
 Pravila baziranja:
 Neće se naredna obrađivati,
 Postizanje najbolje točnosti,
 Od nje polaze mjere za obradu,
 Ima male dodatke za obradu,
 Ima veću duljinu (površinu), što veću ravnoću,
 Za obradu većeg broja površina.
Procedura odabira vrste procesa
 Klasifikacija procesa s obzirom na oblik pozicije
 Područje površinskih hrapavosti i redoslijed operacija
 Pretvaranje dimenzijske tolerancije u površinsku hrapavost
 Provjera geometrijskih toleranci (zadovoljava li odabrani proces)
 Točnost primarnih baznih procesa
Klasifikacija procesa s obzirom na oblik
pozicije
Osnovne skupine oblika

Okrugli Dodatni oblici navoja i
Prizmatični
simetrični provrta
Tokarenje Glodanje Bušenje svrdlom
Brušenje Brušenje Razvrtanje
Honanje Honanje Bušenje tokarskim nožem
Lepanje Lepanje Obodno glodanje
Poliranje Poliranje Brušenje
Proširivanje
Provlačenje
Izrada navoja
Glodanje
Područje površinskih hrapavosti i
redoslijed operacija
Srednje odstupanje profila Ra
Proces [µm]
minimalno maksimalno
Okrugli simetrični oblici
Tokarenje 0,80 25,00
Brušenje 0,10 1,60
Honanje 0,10 0,80
Poliranje 0,10 0,50
Lepanje 0,05 0,50
Prizmatični oblici
Glodanje 0,80 25,00
Brušenje 0,10 1,60
Honanje 0,10 0,80
Poliranje 0,10 0,50
Lepanje 0,05 0,50
Provrti, navoji, ostalo
Bušenje svrdlom 1,60 25,00
Razvrtanje 0,80 6,30
Bušenje tokarskim nožem 0,80 10,00
Obodno glodanje 0,80 15,00
Brušenje 0,10 1,60
Proširivanje 0,20 0,40
Provlačenje 0,80 6,30
Glodanje 0,80 25,00
Pretvaranje dimenzijske tolerancije u
površinsku hrapavost
Tolerancija ± [mm] Površinska hrapavost Ra [µm]

< 0,005 > 0,20
0,010 0,32
0,015 0,45
0,020 0,80
0,030 1,00
0,040 1,32
0,050 1,60
0,060 1,80
0,080 2,12
0,100 2,50
0,150 3,75
0,200 5,00
0,250 6,25
0,350 9,12
0,600 12,50
1,000 25,00
Provjera geometrijskih toleranci
Tip geometrijske tolerancije [mm]

Bazni proces Paralelizam Okomitost Koncentričnost Kutnost
Tokarenja 0,01-0,02 0,02 0,005-0,01 0,01
Glodanje 0,01-0,02 0,02 - 0,01
Bušenje Svrdlom 0,20 0,10 0,10 0,10
Bušenje tokarskim nožem 0,005 0,01 0,01 0,01
Brušenje 0,001 0,001 0,002 0,02
Honanje 0,0005 0,001 0,002 0,02
Superfiniš 0,0005 0,001 0,005 0,02
Točnost primarnih baznih procesa
Proces Površinska hrapavost Ra [µm] Točnost ± [mm]

Lijevanje u pijesku 6,25-25,0 1,50
Kokilno lijevanje 2,50-6,25 0,40
Tlačno lijevanje 1,00-2,50 0,05
Precizno lijevanje 0,25-2,00 0,12
Valjanje-hladno valjanje 1,50 0,20
Valjanje-toplo valjanje 12,50 0,30
Istiskivanje-hladni rad 1,00 0,25
Istiskivanje-topli rad 1,50 0,38
Kovanje u ukovnju-hladni rad 2,50 0,10
Kovanje u vrući rad 12,50 0,15
Kovanje-vrući rad 3,20 0,20
Odabir redoslijeda operacija
 1. Odrediti površinu koju je potrebno obraditi
 2. Utvrditi potrebna svojstva površine nakon obrade
 3. Utvrditi tehnološke postupke kojima je moguće ostvariti potrebna svojstva
površine
 4. Odabrati broj i redoslijed optimalnih tehnoloških postupaka
 5. Odrediti svojstva svakog pojedinog obratka (stanje nakon svake operacije)
 na temelju svojstava izratka i mogućnosti tehnoloških procesa
 za OOČ sve ekvivalentne vrijednosti preračunati prema tabeli „Pretvaranje
dimenzijske tolerancije u površinsku hrapavost”
 6. Provjeriti logičnost i slijednost promjene svojstava obratka nakon operacija
 nazivna mjera, tolerancija nazivne mjere, hrapavost površine, geometrijske
tolerancija itd.
 Primjer 1
 Za površinu označenu debljim linijama na slici odredite vrste obrade odvajanjem
čestica, dimenzije na koje se obrađuje, tolerancije i kvalitetu površine (Ra) za svaku
obradu.
 Koristiti se tablicama za odabir vrste i redoslijeda operacija.
 K1: Iz tablice Područje površinskih hrapavosti i redoslijed operacija odabire

se: Dio je kružno-simetrični pa će se iz tabele koristiti preporučeni postupci
predviđeni za takve oblike.
 K2: Iz tablice Pretvaranje dimenzijske tolerancije u površinsku hrapavost vidi
se da je minimalna kvaliteta površine za zahtijevanu toleranciju 5,00 Ra.
Budući da je to veće od zahtijevane 0,8 Ra, zahtijevanu hrapavost se ne
mijenja.
 K3: Prvi proces koji se preporučuje je tokarenje.
 K4: Minimalna hrapavost koja se može postići tokarenjem je 0,8 Ra, što znači
da nije potrebna dodatna operacija.
 K5: Preporučeni proces je: tokarenje.
 Operacije obrade za dobivanje te površine su sljedeće:

 1. TOKARITI na ϕ 80±0,20 mm; 0,8 Ra
 Primjer 2
 Za površinu označenu debljom linijom na slici odredite vrste obrade odvajanjem
čestica, dimenzije na koje se obrađuje, tolerancije i kvalitetu površine (Ra) za svaku
obradu.
 Koristiti se tablicama za odabir vrste i redoslijeda operacija.
 K1: Iz tablice Područje površinskih hrapavosti i redoslijed operacija odabire

se: Dio je prizmatičan pa će se iz tabele koristiti preporučeni postupci
predviđeni za takve oblike.
 K2: Iz tablice Pretvaranje dimenzijske tolerancije u površinsku hrapavost vidi
se da je minimalna kvaliteta površine za zahtijevanu toleranciju 0,45 Ra.
Budući da je to jednako zahtijevanoj hrapavosti 0,45 Ra, zahtijevana
hrapavost se ne mijenja.
 K3: Prvi proces koji se preporučuje je glodanje.
 K4: Minimalna hrapavost koja se može postići glodanjem je 0,8 Ra, što znači
da je potrebna još jedna operacija.
 K5: Sljedeći proces u tablici je brušenje.
 K6: Brušenjem se može dobiti hrapavost u rasponu od 0,1 do 1,6 Ra.
 K7: Provjerava se zahtjev za geometrijsku toleranciju. Brušenjem se može
postići paralelnost od 0,001 mm (tablica Provjera geometrijskih toleranci)
Zahtijevana paralelnost je 0,005 mm pa nije potrebna finija obrada.
 K8: Preporučeni procesi su: glodanje, brušenje.
 K9: Hrapavost koja će se postići glodanjem je 1,60 Ra koliko iznosi gornja

granica brušenja. Ekvivalentna tolerancija za tu hrapavost iz tablice
Pretvaranje dimenzijske tolerancije u površinsku hrapavost je 0,05 mm.
Dodatak za brušenje računamo: 10x0,05=0,5 mm
 K10: Glodat će se na dimenziju 90+0,5=90,50 mm
 K11: Računa se ekvivalentna tolerancija: 0,05x2=0,1 mm
 Operacije obrade za dobivanje te površine su sljedeće:

 1. GLODATI na 90,5±0,10 mm; 1,6 Ra
 2. BRUSITI na 90±0,015 mm; 0,45 Ra
PROCESA


2020./2021.
6. Procjena vremena, troškova i roka
isporuke
Vremensko iskorištenje strojeva
Zavisnost tipa stroja o veličini serije
𝑡𝑝𝑧
𝑡𝑢1 = +𝑡1
𝑛
Tehnološka razina obradnih sustava
 Koje su još mogući kriteriji?

Troškovi planiranja i razvoja kao funkcija
razine automatiziranosti opreme
Utjecaj automatiziranosti stroja na veličinu
serije
 U-univerzalna tokarilica
 Revolver tokarilica
 Automat
Granične vrijednosti
Troškovi
 Normativno vrijeme
 Nabavna vrijednost stroja (obuhvaća strojeve, temeljenje, montaža, izobrazba
korisnika, osnovni alat)
 Priključna snaga stroja (katalog proizvođača)
 Površina radnog mjesta (ukupna površina neto površina stroja, površina za
opsluživanje i održavanje stroja, pristupi, mjesta odlaganja, priručno skladište)
 Vrijeme amortizacije (5-20 godina)
 Korisni kapacitet stroja 2000 sati/smjena
 Kamate iznose oko 5-20 %
 Održavanje-uobičajeno 3-8 %
 Najamnina
 Trošak alata (5-7 %)
 Dodatni troškovi (3-5 %), (obuhvaćaju troškove škarta, popravljanja i drugih
dodatnih popravaka)
 Troškovi programiranja (0,75 € korak), (nastaju pri NC proizvodnji)
Troškovi
 Posebni troškovi obrade (toplinska obrada, glavanska obrada, bojanje itd.)
 Cijena materijala (sirovac, prije obilovanja (lijevanje, kovanje, rezanje..).,
obračunavaju se svi dodaci na duljinu, debljinu lista pile, neupotrebljeni
ostatak materijala)
 Manipulacija (6-20 %), (uzimaju se troškovi transporta, naručivanja,
skladištenja, pakiranja itd.)
 Troškovi vanjskih usluga (gotovi proizvodi-poluproizvodi), (15-35 %)
 Trošak uprave, prodaje (25-45 %)
 Plaćanje emisije stakleničkih plinova, zbrinjavanje otpada, opasni otpad itd.
Vrijeme izrade-normativi
𝑡1 = ෍ 𝑡𝑝 + ෍ 𝑡𝑡 ∗ 1 + 𝑘𝑑
𝑡𝑝𝑧
𝑡𝑢1 = +𝑡1
𝑛
 gdje je:
 t1 - komadno vrijeme [s]
 tp - pomoćno vrijeme izrade [s]
 tt - tehnološko vrijeme izrade [s]
 kd - dodatni koeficijent (dodatno vrijeme td)
 tu - ukupno vrijeme izrade [s]
1
 tpz - pripremno-završno vrijeme izrade [s]
 n - broj komada u seriji [kom]
Proračun troškova
𝐶𝑃 = 𝐶𝑀 + 𝐶𝑅 + 𝐶𝐾 + 𝐶𝐷
 gdje je :
 CP - ukupni trošak po jedinici mjere proizvoda u novčanoj jedinici [n.j.]
 CM - cijena materijala po jedinici mjere proizvoda u novčanoj jedinici [n.j.]
 CR - cijena rada po jedinici mjere proizvoda u novčanoj jedinici [n.j.]
 CK - cijena kooperacije po jedinici mjere proizvoda u novčanoj jedinici [n.j.]
 CD - cijena dodatnih troškova po jedinici mjere proizvoda u novčanoj jedinici [n.j.]
Proračun troškova
 Cijena materijala:
 Osnovni materijal ulazi u proizvodni proces i od njega nastaju dijelovi i sklopovi.
Nalazi se definiran u sastavnici proizvoda po dimenzijama i kvaliteti. Na temelju
sastavnice može se proračunati ukupna potreba materijala.
 Pomoćni materijal nije najčešće definiran sastavnicom proizvoda ali ulazi u proizvod
(elektrode, boje, lakovi, žice i sl.).
 Cijena rada:
 Cijenu rada čine cijena rada proizvodnih kapaciteta na izradi dijelova/sklopova i
montaži proizvoda, koje proizvodimo u vlastitim kapacitetima. U cijeni normiranog
sata rada, proizvodnog kapaciteta nalaze se i troškovi rada radnika u pripremi
proizvodnje.
 Cijena kooperacije:
 Cijenu kooperacije čini cijena usluga vanjskih kooperanata na izradi dijelova i
sklopova ili operacija.
 Cijena dodatnih troškova:
 Cijena dodatnih radova sadrži i troškove zaštite, pakiranja, transporta itd.
Dobit
𝐷 = 𝑃𝐶 − 𝐶𝑃
 gdje je :
 D - dobit u novčanoj jedinici [n.j.]
 PC - prodajna cijena u novčanim jedinici [n.j.]
 CP - ukupni trošak po jedinici mjere proizvoda u novčanoj jedinici [n.j.]
Određivanje troškova zasnovano na
aktivnostima
 Metodologija izračuna troškova koja identificira aktivnosti u organizaciji i
pridodaje trošak svakoj od tih aktivnosti, zajedno s resursima i uslugama koje
joj se dodjeljuju (Activity Based Costing-ABC)
TROŠAK ŠTO JE DOVELO DO TOG TROŠKA?
 Svaki trošak se dovodi u izravnu vezu s nositeljem troškova

aktivnostima
 Tradicionalni pristup:
 Zastarjeli pristup
 Daje prosječni trošak za proizvod ili uslugu
 Udružuje sve neizravne troškove
 Taj trošak dijeli s odgovarajućim resursom kako bi se dobio prosječni npr. trošak
radnog sata
aktivnostima
 Tradicionalni pristup/ABC pristup:
 Tradicionalna metoda je zastarjela, a ABC metoda se koristi od 1981. godine
 Tradicionalno računanje troškova je zastarjelo te ju koriste kompanije koje nisu u
toku s novim suvremenim dobom-dok ABC koriste kompanije s točno određenim
ciljevima i s visokim troškovima kojima žele odrediti egzaktnu vrijednost
 ABC metoda nastoji pomoći kompaniji prilikom odluke da li zadržati ili eliminirati
određene aktivnosti koje dodaju vrijednosti proizvodu
 Tradicionalno računanje troškova se fokusira na strukturu, a ne na pojedine procese
kao što je to slučaj kod ABC
 ABC metoda daje točne vrijednosti troškova, dok tradicionalna metoda daje
prosječne troškove po procesu
aktivnostima
 Područje primjene:
 Odlučivanje o cijenama proizvoda
 Odlučivanje o dugoročnim ugovorima
 Odlučivanje o kapitalnoj imovini
 Donošenje odluka-proizvesti ili nabaviti
aktivnostima
Opći troškovi
Proizvodni alocirani prema PROIZVODI
odjeli odjelima
KLASIČNI
tradicionalni
sustav obračuna
troškova
Opći
troškovi
Centri
troškova Indikatori PROIZVODI
aktivnosti troškova
ABC sustav
obračuna
troškova
Opći
troškovi
aktivnostima
 ABC pristup:
Aktivnosti Aktivnosti Pridruživanje troškova aktivnostima:

mjerenja i određivanja • proizvodima
dokumentiranja troškova i • uslugama
poboljšanja • kupcima
• poslovnim segmentima
• funkcijama
aktivnostima
 Prednosti:
 Bolja mjera profitabilnosti
 Efikasnije odlučivanje
 Unaprjeđenje procesa
 Bolja procjena troškova rada, bolje odlučivanje, bolji proračuni i planiranja
 Nedostaci:
 Zahtijeva puno vremena
 Skupo je
 Potencijalno nerazumijevanje rezultata može dovesti do donošenja krivih odluka
 Zbog kompleksne implementacije potrebni savjetnici
aktivnostima
 Zaključak:
 ABC metoda daje egzaktnu vrijednost troškova, za razliku od tradicionalne koja
podcjenjuje tj. precjenjuje
 Zahtijeva puno ulaganja i napora, ali prednosti premašuju nedostatke
 Omogućuje detaljno sagledavanje svake aktivnosti s pozicije:
 Njene opravdanosti da troši resurse
 Njenog doprinosa prilikom stvaranja nove vrijednosti
 Ključni alat koji predstavlja nužnost svake tvrtke koja želi konkurirati na tržištu
Ukupno vrijeme izrade-rok isporuke
 Osim utjecaja na troškove, veliki utjecaj rukovanja materijalom je i na trajanje
ciklusa proizvodnje:
 Idealni slučaj
 Operacije izrade slijede jedna iza druge, bez pojave procesa podrške (aktivnosti
rukovanja materijalom)
 Teorijski slučaj
 Operacije izrade slijede jedna iza druge bez zastoja
skladištenje transport
kontrola operacija čekanje

Ukupno vrijeme izrade-rok isporuke
 Realnost
 Između operacija izrade i montaže postoje i zastoji, međuodlaganja, skladištenja, kao
i transport materijala između strojeva, strojeva i skladišta.
 Na aktivnosti rukovanja materijalom otpada veliki udio ukupnog vremena

proizvodnje
 Samo 10-20 % na vrijeme izrade
 MIT (Massachusetts Institute of Technology)-87 % na rukovanje materijalom
PROCESA


2020./2021.
7. Grupne tehnologije, Računalno
projektiranje tehnoloških procesa
Pojam grupnih tehnologija u PTP
 „Logično grupiranje odnosno poredak društvenih operacija u svrhu
poboljšanja produktivnosti naročito u masovnoj proizvodnji, te povećanje
različitih proizvodnih količina.” [Ranson 1972.]
 „Grupna tehnologija jest promatranje mnogih problema i uspoređivanje sa
sličnim koje smo već susreli i tako grupiranjem sličnih problema jednostavan
izlaz može se pronaći tako da ih rješavamo na već provjerene načine štedeći pri
tome vrijeme i napore, dakle poistovjećivanjem problema.” [Šolaja 1973.]
 Da se iskoriste prednosti serijske izradbe i u tvrtkama pojedinačne izradbe, 60-

ih godina 20. stoljeća pojavila se ideja o grupnoj (skupnoj) tehnologiji
 Primjenom grupne tehnologije identificiraju se i iskorištavaju sličnosti dijelova
i sličnosti procesa izrade
 Mnogi tehnološki problemi imaju sličnosti-grupiranjem sličnih problema
moguće naći zajednička rješenja
Pojam grupnih tehnologija u PTP
 Razlozi uvođenja:
 Želja za iskorištenjem prednosti masovne i velikoserijske proizvodnje u tvrtkama
pojedinačne proizvodnje.
 Za svaki dio je potrebno izraditi novi tehnološki proces. Grupiranjem dijelova u
grupe može se izabrati njihov reprezentant odnosno kompleksni dio, koji sadrži sve
operacije potrebne za izradu tih dijelova. Ako niti jedan dio ne sadrži sve operacije
koje se koriste za njihovu izradu, može se izraditi umjetni kompleksni dio (virtualni
reprezentant). Tada se za taj dio izradi tehnološki proces izrade, a ostali se planovi
izrade tada mogu lako dobiti iz njega.
 Brži odgovor na upite od strane kupaca (vrijeme izrade, cijena, rok isporuke itd.)
Zadatak grupnih tehnologija
 Podrazumijeva pronalaženje tehnoloških sličnih dijelova i njihovo grupiranje u
grupe
 Grupna tehnologija može se primjenjivati kako na pojedine tehnološke
operacije tako i na cjelokupnu izradu dijelova s jednakim redoslijedom
tehnoloških operacija
 Grupna tehnologija također se može primjenjivati i kod procesa montaže
 U prošlosti se grupna tehnologija ograničavala na konstruktivnu i tehnološku
sličnost pojedinih postupaka obrade i alata, odnosno na pojedine operacije što
rezultira kombinacijom grupnih i individualnih tehnoloških operacija tijekom
izrade
 Grupne tehnološke operacije uspješno se primjenjuju za obradu dijelova čija je
obrada ograničena jednim obradnim procesom (obrada na jednom obradnom
sustavu)
 Ako je moguće grupirati slične dijelove, obrada se tada provodi primjenom
sličnih obradnih procesa, tzv. grupni tehnološki proces (obrada na različitim
obradnim sustavima)
 Postupci grupiranja izratka mogu biti izvedeni prema:
 redoslijedu operacija (tipska tehnologija),
 vrsti obrade (grupna tehnologija),
 kombinacijom redoslijeda i vrsta obrade.
 Zavisno o nivou grupiranja i stupnjeva unifikacije metodologija grupiranja

može biti:
 grupiranje sličnih izratka koji će se obrađivati na jednom tipu stroja
Izratci
Prelazi na pojedinačnu obradu

2
Grupa 3
GRUPNA
izratka Završni proces obrade
OPERACIJA
Prijelaz na druge grupne

n operacije
 grupiranje u grupe gdje svi izratci određene grupe prolaze kroz sve grupne operacije
planiranog tehnološkog procesa ili kroz samo određene grupe i pojedinačne operacije
Izratci
Grupa 3
izratka
1 2 3 i k
j
Izratci
n 1 2 3
2
2 i
Grupa 3
izratka 1 k
2 i
j
3 i
n
i
3
 povezivanje izratka iz nekoliko grupa koji imaju zajednički tehnološki tok što
omogućuje obradu na grupnim višepredmetnim linijama
Izratci
1
1 2 1 5
m 3 4
5
Grupa 1
izratka 2 2 1 2
1 4 5
3 2 1
m
Osnovni ciljevi grupnih tehnologija
 Smanjenje troškova tehnološke pripreme
 Skraćenje vremena razvoja alata i uređaja
 Uvođenje moderne proizvodne opreme
 Pretvaranje niskoserijske u srednjeserijsku ili velikoserijsku
 Odbacivanje neopravdane raznovrsnosti tehnoloških procesa unifikacijom i
grupiranjem
 Povećanje efikasnosti procesa obrade primjenom obradnih sustava veće
proizvodnosti, smanjenje tpz i tp, planiranje procesa grupne obrade
 Smanjenje vremena tehnološke pripreme za svaki član pripreme
 Poboljšanje konstrukcije primjenom tehnološkog klasifikatora
 Primjenom grupne tehnologije i baza podataka povezati CAD/CAPP/CAM
sustav
 Neophodan uvjet za razvoj CAPP sustava
Moguće prednosti (ciljevi) grupnih tehnologija
 Skratiti vodeće vrijeme (lead time) (20-88 %)
 Smanjiti rad u procesu (do 88 %)
 Smanjiti korištenje radne snage (15-25 %)
 Skratiti vrijeme manipulacije alatima (20-30 %)
 Smanjiti doradu i otpad materijala (15-75 %)
 Skratiti vrijeme pripreme (20-60 %)
 Skratiti vrijeme isporuke naručenog (13-136 %)
 Unaprijediti ljudski odnose
 Smanjiti „papirologiju”
 Smanjiti vrijeme proizvodnje
 Smanjiti troškove
 Povećati produktivnost
 Povećati preciznost određivanja troškova
 Povećati standardizacija i racionalizacija komponenti
 Povećati korisničke usluge
Realne prednosti grupnih tehnologija
 Skraćeno vrijeme razvoja proizvoda preko 50 %
 Ušteda vremena rada inženjera preko 60 %
 Ušteda zalihe materijala cca 40-65 %
 Ušteda tpz 50-80 %
 Ušteda vremena trajanja ciklusa proizvodnje 40-80 %
Pojam grupe-skupine
 Određenoj grupi pripadaju svi dijelovi koji se mogu obraditi na jednom
alatnom stroju, s jednakim parametrima, istim alatima i priborom
 Potreba klasifikacije dijelova i stvaranja grupa sličnih dijelova s unificiranim
tehnološkim procesom
 Grupna tehnologija ograničena na konstruktivnu i tehnološku sličnost
postupaka obrade, alata, operacije
 Dijelovi s jednim obradnim procesom obrada na jednom obradnom sustavu
 Grupiranje sličnih dijelova obrada sličnim obradnim procesima (obrada na
različitim obradnim sustavima)
Metode grupiranja izradaka
 Pri projektiranju tehnoloških procesa, ovisno o vrsti proizvodnje i strukturi
proizvodnog programa, naći će se veći broj izradaka koji su različiti ili slični po
materijalu, obliku i dimenzijama, namjeni i procesu izrade
 Takva heterogena grupa izratka treba se homogenizirati primjenom principa i
metoda grupnih tehnologija kako bi se dobila optimalna rješenja u procesu
izrade
 Osnovno načelo grupne tehnologije: slični izratci izrađuju se sličnim
proizvodnim postupcima i koriste iste resurse
 Za grupiranje izratka u određene skupine najčešće se koriste ove metode:
 vizualna metoda,
 analiza toka proizvodnje,
 sustavi klasifikacije i označavanja,
 cluster analiza.
 Vizualna metoda
 Vizualna metoda je polusustavni postupak u kojem su dijelovi grupirani u odnosu na
sličnost njihovih geometrijskih oblika
 Grupiranje dijelova pomoću vizualne metode ovisi o osobnim pretpostavkama
 Zbog toga se ova metoda može primjenjivati samo za ograničeni broj dijelova
Dijelovi prije grupiranja Dijelovi nakon grupiranja

 Analiza toka proizvodnje
 Analiza toka proizvodnje temelji se na informacijama iz Plana izrade
 Na osnovu tih planova oblikuje se matrica u kojoj redci označuju dijelove koje treba
obraditi, a stupci strojeve na kojima se ti dijelovi obrađuju
 Ako se dio obrađuje na određenom stroju, tada se u matrici stavi jedinica, kružić ili
neka druga oznaka
 Tako formiranu matricu treba preurediti promjenom redoslijeda redaka i stupaca
 Time se dobiju grupe tehnološki sličnih dijelova i njima pridružene grupe strojeva
koje omogućuju potpunu izradbu svih dijelova skupine
S1 S2 S3 S4 S5 S5 S2 S4 S1 S3
D1 ● ● D6 ●
D2 ● ● ● D1 ● ●
D3 ● ● D4 ● ● ●
D4 ● ● ● D5 ● ● ●
D5 ● ● ● D2 ● ● ●
D6 ● D3 ● ●
Tehnološki slična grupa Pridružena grupa strojeva -

dijelova 1 izradbena stanica 1
D6 D1 D4 S5 S4
D5 S2
Tehnološki slična grupa Pridružena grupa strojeva -

dijelova 2 izradbena stanica 2
D2 D3 S1 S3
S4
 Sustavi klasifikacije i označavanja
 Pod klasifikacijom se podrazumijeva niz radnji zasnovanih na klasificiranju
postojećeg asortimana dijelova na klase, podklase, skupine (grupa) i tipove:
 Klasa je najopćenitija u klasifikaciji. Klasom se nazivaju svi dijelovi čija je karakteristika zajednička namjena,
konstruktivna forma i jednake metode rješavanja problema.
 Podklasom su nazvani svi dijelovi koji imaju zajedničku konfiguraciju i srodne tehnološke redoslijede obrade.
 Skupina je osnovna tehnološka jedinica. U skupinu spadaju oni dijelovi koji kod obrade koriste iste strojeve,
pribore, alate i istu pripremu stroja.
 Tipovi su skup izratka koji imaju iste operacije obrade. Tip je posljednji stupanj klasifikacije i u njemu se
sjedinjuju dijelovi izrađeni po istom tehnološkom procesu.
 Klasifikatori se uglavnom temelje na osnovi sljedećih podataka:

 geometrijskom obliku i kompleksnosti izratka,
 dimenzijama izratka,
 vrsti materijala izratka,
 obliku polaznog materijala (sirovca),
 zahtijevanoj točnosti i kvaliteti površinske obrade.

 Primjenom metoda klasifikacije omogućuje se:

 brzo kreiranje grupe izratka,
 olakšava se povezivanje crteža, vrste materijala i oblika pripremka,
 bolje korištenje proizvodne opreme,
 olakšano je planiranje, terminiranje i NC programiranje,
 povezivanje i primjena CAD/CAM sustava važnih za oblikovanje tehnoloških ćelija i fleksibilnih sustava.
 Oznake mogu biti brojčane, slovne ili kombinacije brojeva i slova
 Svrha označavanja je u tome da su označene informacije kod istog sadržaja bitno
kraće od opisa riječima i lakša je računalna obrada podataka
 NITMAŠ klasifikacijski sustav
 OPITZ klasifikacijski sustav
 Cluster analiza
 Cluster analiza (eng. cluster, hrpa, gomila, nakupina) skupno je ime za niz
matematičko-heurističkih postupaka kojima je svrha otkrivanje strukture nekog
početnog skupa (podataka) njegovim dekomponiranjem u manje, homogenije
podskupove
 Rezultat primjene cluster analize u grupnim tehnologijama je grupiranje dijelova u
grupe tehnološki sličnih dijelova i grupiranje strojeva u izradbene stanice
 Rezultati grupiranja dovode do:
 fizičkog rasporeda strojeva (zahtijeva razmještanje strojeva u odnosu na njihov prijašnji raspored),
 logičkog rasporeda strojeva (ne zahtijeva razmještanje strojeva nego su oni grupirani u logičke izradbene
stanice).
 Za rješavanje problema grupnih tehnologija u cluster analizi koriste se tri načina

formulacije:
 matrična formulacija,
 matematičko programska formulacija,
 grafička formulacija.
 Fizički raspored strojeva
Dijelovi
Pridružena grupa strojeva -
Strojevi Tehnološki slična izradbena stanica 1
1 grupa dijelova 1
1 4
1 2
1 2
3
2 5
4
Tehnološki slična Pridružena grupa strojeva -
grupa dijelova 2 izradbena stanica 2
3 6 3 3 4
5 4 5 5
Negrupirani dijelovi i strojevi

Grupirani dijelovi i strojevi
 Logički raspored strojeva
Dijelovi
Pridružena Pridružena
grupa strojeva grupa strojeva
Tehnološki slična - izradbena - izradbena
Strojevi grupa dijelova 1
1 stanica 1 stanica 2
1 4
1 4
1 2
3
2 5
4
Tehnološki slična 2 5
grupa dijelova 2
3 6 3
3 6
5 4 5
Negrupirani dijelovi i strojevi

Grupirani dijelovi i strojevi
CAD/CAM/CIM
 Dizajn uz pomoć računala (eng. Computer Aided Design-CAD)
 CATIA
 SolidWorks
 Autocad
 NX
 Creo
 Proizvodnja podržana računalom (Computer Aided Manufacturing-CAM)

 CATIA
 CAMWorks
 SolidCam
 NX
 FeatureCAM
 SmartCAM
CAD/CAM/CIM
 Računalom integrirana proizvodnja (Computer Integrated Manufacturing-
CIM)
 CIM je proizvodnja (izrada) podržana računalom. To je potpuna integracija
CAD-a, CAM-a CAQ-a (Računalom podržana kvaliteta/Computer Aided
Quality-CAQ) kao i drugih poslovnih operacija (funkcija) i baza podataka.
CAPP
CAD CAQ
CIM
Proizvodni
CAM
menadžment
Računalom podržano planiranje procesa
 Tradicionalni pristup PTP:
 Proučavanje tehničke dokumentacije, proizvodnih specifikacija
 Traženje sličnih pozicija ili značajki
 Korištenje standardnih podataka, priručnika (standardi toleranci, oznaka
materijala, površinske hrapavosti, specifikacije opreme, režimi obrade, itd.)
 Razdioba vremena projektanta PTP:
 15 % tehničko odlučivanje,
 40 % proračun i nalaženje podataka
 45 % priprema teksta i dokumentacije.
 Proces planiranja (PTP)-radno intenzivna aktivnost, bazirana na iskustvu,

vještinama i intuiciji
 Često previsoki proizvodni troškovi, kašnjenja, greške i nestandardni procesi
 Povećanje kvalitete, smanjenje vodećeg vremena i troškova ili povećanje
produktivnosti >>>CAPP (Eng. Computer Aided Process Planning-CAPP)
 Da bi se realizirao CAPP sustav neophodno je načiniti odgovarajuću bazu
podataka u kojoj će biti specificirane neophodne datoteke (CAD baza
podataka, strojevi, rezni alati itd.)
 Razvoj CAPP sustava se sastoji od sljedećih koraka:
 CAPP korak 1: Informatizacija-baze podataka:
 Računalo je stroj koji je izrađen za pohranu i izuzimanje podataka velikom brzinom. On može vršiti
proračune i obradu podataka velikom brzinom s velikom točnošću. Također zna kako sortirati i organizirati
podatke za ispis, ali „još” ne zna razmišljati.
 Ideja je iskoristiti snagu računala tako da on omogući planeru više tehničkog posla, odnosno da računalo
omogući brže traženje podataka. Time se želi svakome omogućiti da radi ono u čemu je najbolji. Ovime se
povećava produktivnost planera za 600 %.
 CAPP korak 2: Varijantni pristup
 U tradicionalnom pristupu planiranja tehnološkog procesa planer gleda crtež dijela, prepoznaje slične dijelove
izrađene u prošlosti i prilagođava te planove da odgovaraju novom dijelu.
 Slično tradicionalnom pristupu, izuzimanje postojećeg plana za sličnu poziciju iz računalne baze podataka
procesa.
 Varijantni pristup proizlazi iz metoda grupnih tehnologija gdje su dijelovi koje treba obraditi kodirani i
klasificirani u familiju dijelova. U familiju dijelova spadaju svi dijelovi koji imaju atribute koji ih čine
sličnima. Za svaku familiju dijelova izrađuje se standardni procesni plan koji sadrži sve moguće operacije u toj
familiji dijelova. Taj plan je pohranjen u bazu podataka i izvlači se i prilagođuje za svaki novi dio.
 Standardni plan se uzima i editira za novu poziciju. Planer prilagođuje procesni plan dodavanjem ili
brisanjem standardnih procesa u ovisnosti o njegovoj prosudbi. Nakon toga se na ekranu pojavljuje lista
standardnih operacija i planer ponovno dodaje, briše ili prilagođava standardne operacije u ovisnosti o
dimenzijama dijela, zahtijevanim tolerancama ili nekim posebnim zahtjevima. Ova prilagodba se vrši za svaku
operaciju.
 Kvaliteta procesa još zavisi znanju procesnog planera.

 Prednosti varijantnog pristupa:
 Upotreba postojećih proizvodnih podataka i ekspertize,
 Oslobađa planera rutinskih aktivnosti,
 Primjena na sve tipove proizvodnje,
 Mogućnosti nadogradnje promijenjenih proizvodnih tehnologija za nove i stare pozicije,
 Uključenje standarda tvrtki,
 Procesni plan kompletira poziciju (sve tipove procesa kao: montažu, bojanje, skladištenje, marketing itd.),
 Najveća je ušteda vremena i novca u pripremnoj fazi projektiranja.

 CAPP korak 2.1: Kreiranje familije dijelova
 Prije nego se varijantni pristup može implementirati, familije dijelova se moraju definirati.
 Najčešće se koriste metode analize toka proizvodnje ili sustavi klasifikacije i označavanja.
 Izrada sustava klasifikacije i označavanja je težak zadatak i mora biti izrađen od strane profesionalca,
odnosno eksperta.
 Postoji mnogo sustava za kodiranje i klasifikaciju, ali se preporuča da svako poduzeće napravi svoj sustav u
ovisnosti o njihovim potrebama.
 Sustav radi na principu dijaloga računala i korisnika gdje korisnik odgovara na seriju pitanja kao što su:
 Da li je komponenta rotacijska?
 Koji je najveći promjer?
 Koja je najveća duljina?
 Da li se mijenja rotacijska forma?
 Sustav je konstruiran kao stablo zaključivanja gdje svako pitanje ovisi o prethodnom odgovoru. Nakon što se
odgovori na sva pitanja računalo će dijelu dati određeni kod.
 CAPP korak 3: Varijantni pristup-poboljšanje
 Klasifikacijski sustavi su kruti sustavi. Kada se jedanput definiraju, jako teško ih je mijenjati iako se neke
„grane” mogu dodavati.
 Računalna klasifikacija, bazirana na stablu zaključivanja omogućuje fleksibilnost.
 CAPP korak 3.1: Stablo zaključivanja

 Ideja je da se stablo zaključivanja ne koristi za kodiranje nego da dovodi dio do procesnog plana.
 „IF”, „AND”, „THEN”, „ELSE” logika

 CAPP korak 3.2: Tablica zaključivanja
 Tablica zaključivanja sastoji se od uvjeta, podataka i akcija
 Kada se izrađuje tablica zaključivanja, faktori kompleksnosti, točnosti i dosljednosti moraju se uzeti u obzir.
 Ako tablica zaključivanja sadrži previše parametara postat će prevelika što je čini teškom za čitanje i teško se
može pratiti donošenje odluka.
 Stablo zaključivanja i tablica zaključivanja mogu lako biti pretvorene jedna u drugu pomoću određenih
uvjeta.
 CAPP korak 4: Generativni pristup
 U generativnom pristupu planiranja procesa računalni programi posjeduju znanje kako odvojiti materijal i
imaju sustav za vizualizaciju dijela. Procesni plan se generira pomoću tehnoloških algoritama, logike
odlučivanja, formula i baznih geometrijskih podataka koji određuju način na koji će se izradak iz početnog
oblika dovesti u željeno stanje.
 Znanje proizvodnje i kapaciteti opreme pohranjeni su u računalni sustav. Kada se sustav koristi, specifični
procesni plan može se generirati bez planera i bez ikakvog korištenja prijašnjih procesnih planova.
 Ako se slučajno promijene kapaciteti stroja, sustav će automatski generirati drugi procesni plan i poslati dio na
slobodan stroj.
 Prednost ovog sustava je u tome što je potpuno automatiziran i može se koristiti kod CIM koncepta
proizvodnje.
 Generativni pristup je kompleksan i težak za razvoj i zahtijeva bazu znanja koja detaljno poznaje proizvodne
procese.
 CAPP korak 5: Semi-generativni pristup
 Semi-generativni pristup je kombinacija generativnog i varijantnog pristupa tako da su od svakog sustava
uzete prednosti.
 U početku sustav radi kao generativni pristup, ali kada se procesni plan definira, planer ga po potrebi
prilagođava ili se po potrebi uključuje u rad generativnog dijela sustava.
 Principijelna shema CAPP sustava
 Odnos grupnih tehnologija i CAD/CAM
 Primjena grupnih tehnologija u CAD/CAPP/CAM
Varijantni pristup Generativni pristup
Planiranje temeljeno na postojećim Planiranje temeljeno na pravilima planiranja

planovima Semi-generativni
pristup • Planovi se, za novi dio, generiraju
• Pronalaženje standardnog plana za slične automatski, neovisno o postojećim planovima
komponente koristeći postupak izuzimanja
Primjeri: Primjeri:
plana iz biblioteke planova
• Automatic Machine • GARI, France
Primjeri: Programming (AMP) • GCAPPS
• CAM-I CAPP (Ham, Liu) • Generative Process • Hierarchical and Intelligent Manufacturing
• Drilling Operation Planning System (DOPS) Planning Systems Automated Process Planner (HiMapp)
Berlin (GENPLAN)
• Intelligent Process Planner
• Expert Computer-Aided Process Planning • Semi Intelligent Process • Operation Planning Expert (OPEX)
(EXCAP) Manderer Planner (SIPP)
• Technostructure of machining Systems (TOM),
• Interactive Computer-Aided Process Planning • ICEM-PART Tapon
( I CAPP) Microplan, Pennsylvania • Proplanner (Pham, • MAPP, Tokyo
Gologlu) • TOPAC, Aachen
• ProPlanner, USA
• TECHNOMATIX, Siemens
• DELMIA, Dassault Systemes
 Uštede korištenjem CAPP-a:
 10 % uštede u direktnom radu,
 4 % ušteda u materijalu,
 10 % ušteda u otpadu,
 12 % ušteda u obradi,
 58 % smanjenja planiranja.
 Industrija 4.0
 Internet stvari (Internet of Things-IoT)
Primjer primjene grupnih tehnologija
 Problem odgovora na upit kupaca: „Možete li izraditi izradak po našoj cijeni i
u našem roku isporuke?”
 Kratko vrijeme za odgovor
 Teško procijeniti cijenu
 Javljaju se gubici
 Ideja:
 Sustav klasifikacije i označavanja
 Elementarni oblici osovine
 Ograničena algoritma:
 Algoritam vrijedi samo za osovine
 Manualni upis korisnika
 Algoritam vrijedi za tokarski obradni centar
 Nema unutarnjeg tokarenja
 Tehnološke operacije glodanja nisu uzete u obzir
 Geometrijske tolerance se pretvaraju u površinsku hrapavost
 Sustav bi definirao površinu za obradu u odnosu na pojedina stezanja (za svako stezanje
definiraju se osnovni oblici)
 Korisnik sam određuje mjesto stezanja
 Sustav klasifikacije i označavanja
1. ZNAMENKA 2. ZNAMENKA 3. ZNAMENKA 4. ZNAMENKA 5. ZNAMENKA

KOD ZA KLASU MATERIJAL HRAPAVOST POVRŠINE I OMJER L/D
TOLERANCE PRETVORENE U
HRAPAVOST POVRŠINE
0 diskovi i prstenovi 0 čelik L/D ≤ 3
R 0 2 stezanja
O Ra ≥ 0,2 μm
0 simetrični 0 čeona obrada
T tokarenje
1 oblice i čahure 1 aluminij
A
CI
O 0,1 μm ≤ Ra < 0,2 μm L/D > 3
1 2 stezanja
NI 2 osovine 2 bakar tokarenje i brušenje
DI 1 čeona obrada i
J bušenje središnjeg
E kraći rotacioni dijelovi s odljevci 0,05 μm ≤ Ra < 0,1 μm uvrta
3 3
L ekscentričnim površinama 2 tokarenje, brušenje i
O 1 nesimetrični honanje
VI osovine s ekscentričnim
4 površinama 0,025 μm ≤ Ra < 0,05 μm
3 tokarenje, brušenje,
honanje i superfiniš
 Osnovne površine osovina
 Osovina-reprezentant
Aplikacija za procijenu vremena izrade
 Radni listovi (Work sheet) aplikacije za računanje vremena potrebnih za
izradu osovina:
 Podaci o stroju
 Čeona obrada
 Obrada središnjeg uvrta
 Profilna obrada-ravna
 Profilna obrada-skošenja
 Obrada utora
 Obrada radijusa
 Obrada navoja
 Pomoćno vrijeme
 Komadno vrijeme izrade t1
 Model aplikacije
Podaci Dimenzije Parametri

o stroju koje se obrade
obrađuju
Excel
aplikacija
Komadno
vrijeme
izrade t1
 Ograničenje modela:
 Rotacijski obratci
 Vanjsko tokarenje
 Operacije glodanja, brušenja, bušenja
 Obrada radijusa
 Obrada po X osi
 Rezultati Excel aplikacija u odnosu na CAMWorks
 Rezultati Excel aplikacija u odnosu na CAMWorks
 Poboljšanja modela (aplikacije):
 Automatiziranost aplikacije
 Obrada po X osi
 Generalizacija modela
 Primjer obrade osovina 3

PTP 1 K

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

PTP 1 K

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

PTP 1 K

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Laboratorij za projektiranje tehnoloških procesa

Doc. dr. sc. Tihomir Opetuk

Asistentica: Maja Trstenjak

Zavod za industrijsko inženjerstvo

 Obuhvaća materijalne i nematerijalne procese i dijeli se na:

Početni Proizvodni Gotovi

 Koncem ’60: višak kapaciteta

 Opis različitih proizvodnih sposobnosti i kompetencija što omogućuju razvoj

 Bit proizvodne strategije je eksplicitna formulacija kako da odluke u

 Proizvodna strategija prvo se usredotočuje na učinkovitost (učiniti prave

 Proizvodnja danas mora osigurati šest „output-a” (izlaznih značajki):

 Taylorov model - ishodišta:

 U poslovnom sustavu se uspješno razvija marketing, koji ostvaruje takvu

 Nesigurnost djelovanja ako poduzeće nema jak vlastiti tehničko-tehnološki

 Razvoj novih ili poboljšanih proizvoda koji omogućuju nastanak novih

 Poduzeće osvaja tržište razvojem, a ne samo marketingom

 učiniti da malo bude bolje,

 tretirati svakog kao kupca.

 Vitka proizvodnja (Lean Production)

 Potpuno upravljanje kvalitetom (Total Quality Management-TQM)

 Biološki proizvodni sustav (Biological Manufacturing System-BMS)

 Fraktalno poduzeće (fractal company)

Doc. dr. sc. Tihomir Opetuk

Asistentica: Maja Trstenjak

Zavod za industrijsko inženjerstvo

 Projektant tehnoloških procesa (PTP) detaljno definira proces koji

 Troškovi projektiranje proizvoda, detaljna konstrukcija, testiranje i planiranje

kontrola operacija čekanje

 Projektiranje proizvodnje čini projektiranje postupaka, proračun vremena,

 Praćenje proizvodnje sastoji se od: izrade proizvodnog programa, definiranja

 Osnovna razlika pojmova tehnološki i proizvodni proces ogleda se u činjenici

 Tehnološka operacija realizira se promjenom nekih svojstava radnog predmeta

 Transport čini aktivnost premještanja predmeta s jednog mjesta na drugo,

 Zastoj čini čekanje na početak slijedeće operacije.

 Skladištenje radnog predmeta nastaje kada radni predmet miruje do naredne

 Odluke su bazirane na intuiciji, djelomično procijenjenim podacima ili

 Drugi slijed odluka >>> drugačiji niz odluka

 Slijedno inženjerstvo - slijed serijskih faza i odluka

 Od svakih 100 projekata razvoja: 63 su otkazana, 25 su komercijalno uspješni i

 Do 1/3 vremena za razvoj proizvoda potroši se na nepotreban posao ili čekanje

 46 % resursa za razvoj proizvoda troši se na proizvode koji ne uspijevaju

Doc. dr. sc. Tihomir Opetuk

Asistentica: Maja Trstenjak

Zavod za industrijsko inženjerstvo

 Važan zbog kompleksnosti i raznolikosti proizvodnih postupaka te jake veze

Hrapavost površine Zamor materijala

Proizvodnja Vrijeme uhodavanja proizvodnje

Ukupno vrijeme izrade

 Općenito proces za masovnu proizvodnju

 Lijevanje u pune kalupe

 Točni (precizni) lijev

 Lijevanje u kalupe od gipsa

 Lijevanje u keramičke kalupe

 Vakuumsko kalupljenje pijeska

 minimalni presjek mm,

 minimalni promjer jezgre,

 proizvodnost, kom/sat kalup,

 minimalna količina, kom.