Prije svega ćemo da kažemo koja je to razlika između nejednačina i nejednakosti.
Pogledajmo prvo koja je razlika između jednakosti i jednačine. Jednakost je nešto što uvijek vrijedi, npr. jednakosti su Postoje jednakosti koje vrijede samo pod nekim uslovima, npr. je jednakost pod uslovom S druge strane, jednačine su izrazi u kojim se treba odrediti nepoznata da bi to postala jednakost. Npr. rješenje jednačine je . I još nešto bih želio da objasnim. a nije Rješenja jednačine su i , što se skraćeno zapisuje kao Slična je situacija sa nejednakostima i nejednačinama. Nejednakosti su nešto što uvijek vrijedi (eventualno pod nekim uslovima, npr. da su neki brojevi veći od 0) dok je nejednačina izraz u kojem treba odrediti nepoznatu da bi postala nejednakost. Npr. nejednakosti su dok je nejednačina npr. čije je rješenje Eh, sada pređimo na to kako se dokazuju nejednakosti. Poznato je da je kvadrat bilo kojeg cijelog broja veći ili jednak 0. Tako da često kod nejednakosti pokušavamo praviti potpune kvadrate. Pogledajmo npr. sljedeći zadatak:
Dokazati nejednakost:
Ako ovu nejednakost zapišemo u obliku tj.
što je očigledno tačno. Jednakost vrijedi samo kada je i (u zadacima obično treba reći kada vrijedi jednakost). Treba zapamtiti sljedeće stvari:
a) Nejednakosti se smiju sabirati, tj. iz i slijedi
b) Nejednakosti se ne smiju oduzimati, tj. iz i ne slijedi . Npr. i , ali je c) Nekednakosti se smiju množiti samo kada su na obje strane pozitivni brojevi, tj. iz i slijedi samo ako su pozitivni. U ostalim slučajevima nejednakosti se ne smiju množiti. Npr. i ali je . d) Nejednakosti se ne smiju dijeliti ni pod kakvim uvjetima (slično kao oduzimanje). e) Nejednakost se smije stepenovati samo kad su obje strane pozitivne (posljedica toga kada se smiju množiti, jer je stepenovanje nejednakosti množenje nejednakosti sa sobom). f) Kada se nejednakost množi (ili dijeli) pozitivnim brojem, znak ostaje isti, a kada se množi (ili dijeli) negativnim brojem, znak se mijenja.
Osnovna stvar u nejednakostima su nejednakosti između sredina. Definišimo prvo
šta su sredine. Neka su dati brojevi
Aritmetička sredina tih brojeva je broj
Geometrijska sredina tih brojeva je broj .
Harmonijska sredina tih brojeva je broj
Kvadratna sredina tih brojeva je broj
U indexu stoji jer se radi o sredini za brojeva.
I došli smo do glavne stvari. Ako su pozitivni brojevi, tada vrijedi
nejednakost:
pri čemu jednakost u svakoj nejednakosti vrijedi samo kada je
Pogotovo je važna nejednakost Treba zapamtiti da ove nejednakosti vrijede samo za pozitivne realne brojeve (izuzetak je nejednakost između aritmetičke i kvadratne sredine koja vrijedi za sve realne brojeve). Pogledajmo npr. sljedeći zadatak: Dokazati nejednakost za pozitivne realne brojeve
Ako primijenimo nejednakost između aritmetičke i geometrijske sredine za 3 broja
(za brojeve ), dobijamo:
odakle nakon množenja sa 3 slijedi data nejednakost, pri čemu jednakost vrijedi za tj. .
Pored nejednakosti između sredina, važna je sljedeća nejednakost:
Za razliku od nejednakosti između sredina, ova nejednakost vrijedi za sve realne
brojeve (a ne samo za pozitivne). Dokažimo je. Nakon množenja sa 2 nejednakost možemo napisati u obliku tj. kao što je očigledno tačno, a jednakost vrijedi za tj. Prethodna nejednakost se može još i pojačati. Naime, vrijedi sljedeća nejednakost:
Obje strane se nakon sređivanja svode na prethodnu nejednakost (provjerite
ovo). Ova nejednakost se koristi kada nam u zadatku treba , ili imamo neki uslov i sl.