SADRŽAJ

1.UVOD.....................................................................................................................................................2
2.GLOMERULONEFRITIS POJAM ..............................................................................................................3
2.1. Glomerulonefritis- simptomi....................................................................................................5
2.2 Gomerulonefritis- uzroci i podjela ............................................................................................6
2.3. Glomerulonefritis-dijagnoza ....................................................................................................7
2.4. Glomerulonefritis- liječenje .....................................................................................................9
3. AKUTNI GLOMERULONEFRITIS ......................................................................................................... 10
4. ULOGA MEDICINSKE SESTRE U ZBRINJAVANJU OBOLJELIH OD GLOMERULONEFRITISA............... 12
5. ZAKLJUČAK ..............................................................................................................................14
6.LITERATURA ...................................................................................................................................... 15

1
1. UVOD

Bolesti glomerula uvijek su zauzimale posebno mjesto u nefrologiji. U godinama prije

upotrebe biopsije kao dijagnostičke metode, većinu bubrežnih manifestacija znanih kao
nefritički ili nefrotski sindrom nazivalo se „Brightovom bolešću" koja je opisana davne
1827. godine. Danas se u literaturi bolesti koje zahvataju glomerule zajedno nazivaju
glomerulopatije, koje mogu biti neupalne i upalne lezij; koristimo naziv glomerulonefritis.

Glomerulonefritis je bolest bubrega koju karakteriše upala glomerula, povezana sa

hematurijom i/ili proteinurijom, kao nefrotski sindrom ili nefritički sindrom, kao akutno ili
hronično zatajenje bubrega. Bitno je naglasiti da se radi o akutnom proliferacijskom
glomerulonefritisu nakon infekcije hemolitičkog streptokoka. Klinički simptomi su vrlo
različiti, bolest može biti vrlo blaga, ali i vrlo teška i opasna za život. Kod djece je početak
brz, česci kod dječaka, mokrenje je oskudno, a mokrača crvenkastosmeđe boje. Javlja se i
edem, naizrazeniji oko očiju.

Prisutni su i opći simptomi i znakovi infekcije, malaksalost, povišena temperatura,

anoreksija, povraćanje i glavobolja. Dolazi i do epistakse, zaduhe zbog edema pluca i boli
u lumbalnoj loži. Simptomi se obično povuku u prve četiri sedmice. Kad se normalizuje
diureza, to je pokazatelj da se bolest povlači. Javlja se prije druge godine života, a
najčešće između 3. i 7. godine.

2
2. GLOMERULONEFRITIS- POJAM
Glomerulonefritis je bolest bubrega koju karakteriše upala glomerula, a zahvaćeno može biti i
tubulointersticijsko područje i male krvne žile. Glomerulonefritis se klinički može
manifestirati kao hematurija i/ili proteinurija, kao nefrotski sindrom ili nefriticki sindrom, kao
akutno zatajenje bubrega ili hronično zatajenje bubrega.

Glomerulonefritisi se prema patolohistološkom nalazu mogu klasificirati u

nekolikomorfoloških oblika, koji se mogu podijeliti na neproliferativne i proliferativne.

Važnost otkrivanja morfološkog oblika je u tome sto pojedini oblik ima odredeni klinički tok i
nacin liječenja. Glomerulonefritis može biti primaran (bolest bubrega), i sekundaran kao
poljedica infekcija, lijekova, ili bolesti koje zahvaćaju bubreg.

Osnovna podjela primarnih glomerulonefritisa na neproliferativne i proliferativne se bazira na

kriteriju proliferacije stanica glomerula. Proliferativni se dalje dijele ovisno o vrsti stanica
glomerula koje proliferiraju: Neproliferativni glomerulonefritis (glomerulopatija):

• Glomerulonefritis minimalnih lezija,

• Membranski glomerulonefritis,

• Fokalna segmentalna glomeruloskleroza

Proliferativni glomerulonefritis:

• Membranoproliferativni glomerulonefritis,

• Mezangioproliferativni glomerulonefritis,

• Endokapilarni glomerulonefritis.

Primarni glomerulonefritis se možu prezentirati odredenim kliničkim slikama, a neliječenje

bolesti najčešće dovodi do zatajenja bubrega.

Najčešće kliničke slike su:

• Akutni nefriticki sindrom

• Brzoprogresivni glomerulonefritis - koji je kliničkopatološki sindrom (uz određenu

kliničku sliku ide i određeni patohistološki nalaz), različite etiologije

• Hronični glomerulonefritis

• Perzistentni glomerulonefritis :

• manifestira se kao asimptomatski poremecaj u nalazu mokrac

• nefrotski sindrom.

3
 Slika 1.1. Glomerulonefritis

Izraz glomerulonefritis koristi se za nekoliko povezanih bolesti kod kojih najviše stradaju
glomeruli, sićušni filteri u bubrezima. Oštećenje je obično posljedica upale uzrokovane
abnormalnim bjelančevinama koje se zadržavaju u glomerulima. U zdravom bubregu, krv
prolazi kroz glomerule, te se iz nje filtriraju određeni hemijski spojevi (iako svi ti spojevi nisu
otpadne tvari). Veći dio vode i neki hemijski spojevi, koji su korisni za tijelo (npr. glukoza),
vraćaju se zatim u krvotok.

Preostale otpadne tvari nakupljaju se u obliku mokraće pa mokraćovodima odlaze u mokraćni

mjehur. Kod glomerulonefritisa, oštećenje glomerula negativno utječe na navedeni proces.
U najvećem broju slučajeva, crvene krvne stanice dopru iz glomerula u mokraću. I
bjelančevine mogu preći iz krvi u mokraću; ako je gubitak bjelančevina prekomjeran, kao kod
djece, javlja se bolest zvana neurotični sindrom. Ako je oštećen sve veći broj glomerula,
bubreg sve slabije filtrira i regulira hemijski sastav krvi. U tijelu se nakupljaju otpadne tvari
što dovodi do tzv. insuficijencije bubrega.
Glomerulonefritis se može javiti u blagom i teškom obliku. Može biti akutan, tj. razvijati se u
toku nekoliko dana, ili hroničan, tj. razvijati se mjesecima ili godinama.

4
2.1. GLOMERULONEFRITIS- SIMPTOMI
Najblaži oblici glomerulonefritisa nisu popraćeni nikakvim simptomima, pa se bolest otkriva
tek prilikom pretrage mokraće koja se obavlja iz nekog drugog razloga. U nekim slučajevima
mokraća može biti mutna (zbog prisutnosti malog broja krvnih stanica) ili svijetlocrvena (što
je znak većeg broja krvnih stanica).

Ako se dobije teški oblik akutnog glomerulonefritisa, osjećat ćete se općenito loše, uz
pospanost, mučninu i povraćanja (što su simptomi jednog oblika insuficijencije bubrega).
Izbacivat ćete vjerojatno male količine mokraće i doći će do nakupljanja tekućine u tjelesnim
tkivima (edema), što ćete primjetiti kao nadutost pod kožom, posebno oko gležnjeva. Ako se
tekućina nakuplja u grudnom košu, osjetit ćete i gubitak daha.

Bolest se razvija, najkasnije tri sedmice nakon streptokokne infekcije, na primjer:

Grlobolja,

Upala krajnika,

Pioderma...

Početak bolesti karakterišu uobičajeni simptomi slabost, glavobolja, groznica, mučnina, bol u
leđima, visoka temperatura. Akutni glomerulonefritis uzrokuje edeme kapka, bljedilo,
smanjenje urina. Klinička slika je mješovita.

Tipični klinički simptomi glomerulonefritis je prisutnost krvi tokom mokrenja i otekline na

licu. Oticanje nije uvijek vidljiv, vrećice ispod očiju i značajno suženje oka, ili oštar porast
tjelesne težine od 3-4 kg.
Smanjenjem količine urina, tzv. oligurija može potrajati i do 5 dana, a zatim izlučivanje urina
se vrati u normalu, ali je smanjena gustoća urina. Također akutni glomerulonefritis karakteriše
visok krvni pritisak, što može trajati nekoliko sedmica. U slučajevima kasne dijagnoze, ili ako
se bolest ne može izliječiti u roku od godinu dana, bolest postaje hronična teška.
Glomerulonefritis u djece često se razvija u akutnom obliku. Više oboljevaju djeca starijeg
predškolskog i ranog školskog uzrasta.

5
2.2. GLOMERULONEFRITIS- UZROCI I PODJELA
Bolest je izazvana imunim mehanizmima. Najvažniji antigeni za koje se zna da mogu biti
odgovorni za nastanak glomerulonefritisa su:

Bakterije (Streptococcus, Staphzlococcus, Salmonella tzphi,),

Virusi (hepatitis B i C, morbili, Epstein-Bar),

Paraziti (Plasmodium, Toxoplsma gondii),

Gljivice (Candida albicans) i

Endogeni antigeni (DNK, tireoglobulin, tumorski).

Za ove antigene se vezuju antitela, a zatim taj kompleks iz cirkulacije uklanja

retikuloendotelni sistem (RES). Ako RES ne ukloni potpuno komplekse antigen – antitijelo
dolazi do njihovog taloženja u glomerulima i do pojave zapaljenja.

Podjela se može vršiti na osnovu imunopatogeneze, morfologije i kliničke slike

 Imunopatološka podjela – glomerulonefritis sa linearnim depozitima antitijela protiv

glomerulske bazalne membrane, sa finim ili granuliranim depozitima i bez depozita.

 Morfološka podjela - neproliferativni oblici ( glomerulonefritis sa minimalnim

promjenama, fokalno - sklerozirajući i membranozni glomerulonefritis), proliferativni
oblici ( endokapilarni, mezangioproliferativni difuzni i fokalni i
membranoproliferativni GN) i hronični sklerozirajući GN.

 Klinički sindromi- asimptomatska proteinurija i hematurija, masivna rekurentna

hematurija, akutni nefritički sindrom, brzo progresivni glomerulonefritis, hronični
nefritički sindrom, akutna bubrežna insuficijencija, nefrotski sindrom i
glomerulonefritis u sistematskim bolestima.

6
 Slika 1.2. Postinfekcija glomerulonefritis

2.3. GLOMERULONEFRITIS – DIJAGNOZA

Glomerulonefritis nije česta bolest. Glomerulonefritis se nalazi u 0,16-0.2% obduciranih.
Akutni oblik glomerulonefritisa javlja se najčešće kod djece.

Svi su oblici glomerulonefritisa opasni prvenstveno zbog toga sto mogu dovesti do
insuficijencije bubrega. Bolest može uzrokovati i visoki krvni pritisak kao i anemiju budući
da bubrezi igraju određenu ulogu u regulisanju hemijskih spojeva koji upravljaju krvnim
pritiskom i staranjem crvenih krvnih stanica.
Ako imate bilo koji od simptoma glomerulonefritisa, obratite se doktoru koji će vas uputiti na
pretrage mokraće. Ako pretrage ukažu na mogućnost glomerulonefritisa, osoba će morat na
nekoliko dana u bolnicu radi dodatnih pretraga, kao sto su intravenska pijelografija (IVP) i
biopsija bubrežnog tkiva.

Dijagnoza se postavija se na osnovu anamneze, pregleda, ultrazvuka bubrega, ispituje se

funkcija bubrega,radi se pregled mokraće i biopsija bubrega. Najjednostavnija analiza koja
može navesti na sumnju na glomerulonefritis je analiza urina. Ako su u urinu prisutni proteini,
onda je to znak ostećenja glomerula. Proteinurija mže biti i znak lumbalne lordoze, spuštenog
bubrega ili ortostatske proteinurije, pa su uz proteinuriju važni i drugi nalazi, koji se mogu
dobiti iz sedimentacije urina. Analiza sedimentacije može pokazati brojne eritrocite.
Odredivanje količine plazme koja se u jednoj minuti filtrira kroz glomerule (u normalnim
uvjetima je to 120 ml/min) je još jedno važno ispitivanje. Ispitivanje koje se još radi je
određivanje uree. Povišenje uree je često znak bubrežne insuficijencije.
Biopsija bubrega se radi kada klinički simptomi i laboratorijski nalazi navedu na sumnju na
hronini glomerulonefritis. Biopsija omogućava razlikovanje tipa promjena u nefropatiji. To

7
uvjetuje različit razvoj bolesti i stvara mogućnost razlikovanja primarnog od sekundarnog
glomerulonefritisa, što ima važne terapijske posljedice.

Osnovne histološke slike su:

 Fokalna glomeruloskleroza
 Membranozni glomerulonefritis
 Membrano- ploriferativni glomerulonefritis i
 Fokalni proliferativni glomerulonefritis.

Sumnja akutnog glomerulonefritsa je trijada simptoma:

 Otekline
 Hematurija
 Arterijska hipertenzija

U laboratorijskim istraživanjima, prisutnost urina hematurija ili cylindruria. To je potvrda

dijagnoze. U ranim danima bolesti se nalaze u uzorku urina limfociti , oni su odraz
imunološkog procesa u glomerula bubrega. Krvni test otkriva neurophilic leukocitoza,
anemija, povećan broj eritrocita.

1.3. Membrano- proliferativni glomerulonefritis

8
2.4. GLOMERULONEFRITIS- LIJEČENJE
Mnogi oblici glomerulonefritisa su tako blagi da ne zahtijevaju posebno liječenje. Neki oblici
mogu se liječiti kortikosteroidima ili citostaticima. Ako im edem, ponekad će pomoći diuretik.
Liječenje je potrebno i ako postoji visok krvni pritisak. Ako zbog ove bolesti osoba postane
anemična, trebat će tablete željeza i vitamini, a možda i transfuzija krvi. Ako se
zbogglomerulonefritisa razvije insuficijencija bubrega, liječnik će se pobrinuti za
odgovarajuću terapiju. Važno je da bolesnik svo vrijeme bolesti miruje i ne izlaže se
nepotrebnom dodatnom naporu. Bolesnik dobija tečnost samo onoliko koliko i izgubi, što se
mora pažljivo i precizno mjeriti. Pri uzimanju hrane i određivanju dijete važno je zadovoljiti
energetske potrebe organizma, ali treba paziti da se pri tome ne unese previše soli i
bjelančevina koje se ne mogu izlučiti putem bubrega. U terapiji se koriste kortikosteroidi uz
simptomatsku terapiju. Ako dođe do jakog pogoršanja, bolesnik mora na hemodijalizu.

Liječenje se sprovodi kortikosteroidima. Ako postoji povišen krvni pritisak liječi se ACE
inhibitorima, koji usporavaju napredovanje bolesti. Kada se razvije bubrežna insuficijencija
vrši se dijaliza ili transplantacija bubrega.

Važno je smanjiti fizičku aktivnost pacijenta i ne izlagati ga nepotrebnim naporima, ali nije
potrebno apsolutno mirovanje, jer pogoduje katabolizmu. Pacijenta treba zaštiti od
mogućnosti infekcije gripom ili prehladom. Pacijent treba dobiti tečnosti točno onoliko koliko
i izgubi i to se mora precizno mjeriti.

Nakon potvrde dijagnozu pacijenta treba biti hospitaliziran. Liječenje glomerulonefritisa u

bolnici zahtijeva mirovanje, pacijent zahtijeva odmor i toplinu, što pridonosi normalizaciji
cirkulacije krvi u bubrege i niži krvni tlak.

Liječenje lijekovima glomerulonefritisa su antibiotska terapija, najčešće propisani antibiotici

penicilin 1,5-2 mjeseca. Preporučuje se Heparin 2-4 sedmice.

Lijek sprječava intravazalnih zgrušavanja krvi. Prognoza liječenje glomerulonefritis

najpovoljnija. 85-90% bolesnika potpuno oporavi. Uz dugotrajno liječenje bolesti može
postati hronična sa simptomima nekrotičnog sindrom. Smrtonosni ishod je rijetko zabilježen,
najčešće u nepravovremenog otkrivanja latentnih oblika bolesti. U prvoj fazi razvoja bolesti
može uzrokovati ozbiljne komplikacije koje su opasne za život bolesnika. Teška bolest može
uzrokovati eklampsiju bubrega , akutno zatajenje srca i bubrega.
Znakovi komplikacija su glavobolja, mučnina, povraćanje, zamagljen vid.
Važno jeredovno pratiti stanje bubrega putem laboratorijskih testova kako bi se osiguralo da
terapija djeluje i da se odžava funkcija bubrega.

9
3. AKUTNI GLOMERULONEFRITIS
Ova bolest je akutni glomerulonefritis u užem smislu značenja reči. Poststreptokokni
glomerulonefritis (PSGN) se događa nakon infekcije ždrijela, ili kože jednim od slojeva grupe
A hemolitičnog streptokoka.Važna pojava kod ove bolesti je latentni period između prvih
simptoma infekcije i znakova nefritisa (zapaljenje bubrežnog tkiva). Nakon infekcije ždrijela,
latentni je period obično 6 do do 10 dana. Kožne infekcije slijedi duži latentni period,
prosječno oko 2 nedjelje. Znači glomerularne upale koje se jave u vrijeme, ili kratko nakon
infekcije obično govore o pogoršanju već postojeće glomerularne bolesti, kao što je IgA
nefropatija.
Biopsije bubrega u ranom stadijumu bolesti otkrivaju difuzni, endokapilarni proliferacijski
glomerulonefritis. Infiltracija glomerula polimorfonuklearnim leukocitima i monocitima je
česta, a glomerularni kapilarni zidovi su obično tanki i bez znakova nekroze. Krvni sudovi
van glomerula bubrega i tubulointersticijalni prostor su obično potpuno normalni.
Eritrociti su često u lumenu distalnih tubula (bubrežnih kanalića), gdje stvaraju eritrocitne
cilindre. Imunofluorescentnom mikroskopijom se vide depoziti IgG u perifernim kapilarnim
petljama i u mezangijumu, gotovo uvijek udruženi sa C3, rjeđe sa C1q i C4. Opisano je
nekoliko oblika Ig i C3 depozita.

Statistički podaci pokazuju da je u epidemijama infekcija sa dokazano "nefrogenim" vrstama

streptokoka, učestalost ove vrste glomerulonefritisa dosta ravnomjerna. Imunitet na ovu
infekciju je dugotrajan, tako da jednom preležana infekcija ovim bakterijama sprečava
ponovnu pojavu. Epidemije PSGN udruženog sa infekcijom ždrijela su najčešće kod djece od
6 do 10 godina. Akutni postsreptokokni glomeruloinefritis nakon streptokokne infekcije kože
je obično povezan sa lošom higijenom i pratećom dermatozom, npr. svrabom.

Simptomi i znaci akutnog poststreptokoknog glomerulonefritisa:

 Proteinurija (prisustvo proteina u urinu) preko 3,5 g/ dan javlja se kod manje od 20%
hospitalizovanih pacijenata (kod svakog petog pacijenta),
 Može se javiti blaga anemija i hipoalbuminemija (snižen nivo albumina u krvi)
 Hiponatrijemija (snižen nivo natrijuma u krvi), hiperhloremija (povišeni nivo hlora),
hiperkalijemija (povišen nivo kalijuma) i metabolička acidoza nalaze se redovno kod
pacijenata oboljelih od ove bolesti
 Može da dođe do pojave povišene tjelesne temperature sa groznicom, malaksalošću
preznojavanjem i gubitkom tjelesne težine

Dijagnoza akutnog poststreptokoknog glomerulonefritisa se postavlja na osnovu anamneze sa

kliničkom likom i pregledom što pomaže da se posumnja na postojanje ovog stanja.
Dijagnoza se bazira na utvrđivanju barem dva od sljedećih znakova:

 Nalaz hemolitičnog streptokoka grupe A, potencijalno nefrogene vrste, u ždrijelu, ili

kožnoj leziji

10
  Imuni odgovor na jedan ili više streptokoknih egzoenzima, uključujući antistreptolizin
O (ASO), antistreptokinazu (ASK), anti-deoksiribonukleazu B (ADNKaza B), anti-
nikotinil-adenin dinukleotidazu (ANADaza), ili antihijaluronidazu (AH)
 Prolazni pad serumske koncentracije C3 komponente, sa vraćanjem na normalu nakon
8 sedmica od prvih znakova nefropatije. Ostale su komponente (tj., C1q i C4) rjeđe
snižene.

Osim ovih laboratorijskih znakova poželjno je utvrditi latentni period koji odgovara
konkretnoj infekciji.Sedimentacija eritrocita je obično ubrzana, dok su C-reaktivni protein i
reumatoidni faktor normalni, ili se ne mogu dokazati. Prolazno se može naći
krioglobulinemija.Nativni snimak urotrakta otkriva normalne, ili uvećane bubrege
Rendgenski snimak pluća može biti normalan, ili pokazati blago uvećanje srca, često sa
plućnom kongestijom. Elektrokardiogram (EKG snimak srčane aktivnosti) može otkriti
nespecificne promjene.

Krajnja prognoza PSGN razlikuje se između sporadičnih i epidemijskih oblika, kao i između
odraslih i djece. Epidemijski oblici bolesti kod djece imaju povoljnu kratkotrajnu i dugotrajnu
prognozu. Malo pacijenata umire od komplikacija popuštanja bubrega i kod gotovo svih se
vidi spontano povlačenje znakova već prve nedelje od početka bolesti. Prognoza za odrasle sa
PSGN manje je povoljna nego kod djece. Razlog ove razlike nije jasan.

Liječenje akutnog oboljenja je simptomatsko. Preporučuje se mirovanje u krevetu sve dok se

znaci glomerularne upale i cirkulacijske kongestije (primarno hipertenzije) ne povuku, ali
produžena neaktivnost ne koristi procesu ozdravljenja.
Zadržavanje tečnosti, cirkulacijska kongestija i edemi mogu se liječiti restrikcijom soli i vode,
ili diureticima. Ako je prisutna teška hipertenzija, dolaze u obzir vazodilatatori kao
nitroprusid, nifedipin, hidralazin ili diazoksid. Encefalopatija i plućna kongestija se
poboljšavaju smanjivanjem arterijskog krvnog pritiska i volumena cirkulišuće tečnosti.
Liječenje dijalizom može biti potrebno za tešku oliguriju, preopterećenje tečnošću i
hiperkalijemiju.
Blaga restrikcija proteina je poželjna za azotemične pacijente. Liječenje antimikrobnim
lijekovima (npr. penicilin ili eritromicin) treba sprovesti kroz 7-10 dana ako je dokazana
streptokokna infekcija. Dugotrajno davanje antibiotika nije indikovano, a glukokortikoidi i
citotoksični lijekovi su beskorisni.

11
 1.4. Akutni poststreptokokni glomerulonefritis

4. ULOGA MEDCINSKE SESTRE U ZBRINJAVANJU OBOLJELIH OD

GLOMERULONEFRITISA
Zdravstvena njega obuhvaća niz mjera i postupaka koje poduzima medicinska zajednica u
svrhu otkrivanja i smanjenja činilaca rizika za razvoj bubrežne bolesti u općoj populaciji
praćenje i liječenje bolesnika sa registriranom bubrežnom bolešću, te pružanje kvalitetne
njege. Uloga medicinske sestre je dinamična, holistička i raznolika. U središtu rada
medicinske sestre nisu samo bolesnici, već i njihova obitelj, te osobe iz šireg socijalnog
okruženja. Medicinska sestra mora pružiti zdravstvenu njegu najveće kvalitete i donositi
odluke bazirane na prioritetima. Proces zdravstvene njege temelji se na otkrivanju i rješavanju
bolesnikovih problema iz područja zdravstvene njege. Problem je svako odstupanje od
normalnog i zahtijeva intervencije medicinske sestre.

Proces zdravstvene njege sastoji se od utvrđivanja potreba, planiranja, provođenja i evaluacije

zdravstvene njege. Medicinska sestra svoj rad dokumentira u sestrinsku dokumentaciju koja
osigurava cjelovit skup podataka oboljelih, sadrži hronološki pregled skrbi i postignutih
rezultata, osigurava kontinuitet skrbi i olakšava komunikaciju među članovima tima.
Medicinska sestra kao član tima mora poznavati razvoj i tok bolesti, dijagnostiku i liječenje.
Procjena općeg stanja bolesnika je postupak prilikom kojeg medicinska sestra detaljno
prikuplja podatke o stanju bolesnika i njegovih organskih sistema. Prikuplja ih intervjuom-
razgovorom o njegovim poteškoćama, promatranjem bolesnika (inspekcijom), mjerenjem,
palpacijom, auskultacijom i perkusijom. Detaljna procjena stanja prema prijemu na odjel, a
učestalost i detaljnost kasnijih procjena ovisi o stanju bolesnika

12
Važno je uputiti bolesnika na strogo mirovanje,da se ne izlaže nepotrebnom naporu. Unositi
tekućine u tijelo onoliko koliko i izmokri, što se mora pažljivo i precizno mjeriti. Pri uzimanju
hrane i određivanju dijete važno je zadovoljiti energetske potrebe organizma, unos proteina
može se povećati do 1-1,1 g/dan. Takvi principi prehrane mogu se koristiti od prvog dana
bolesti. Zbog hipertenzije i edema kuhinjsku sol se može potpuno isključiti iz prehrane na 1-2
sedmice. Povećanje kalija, u povrću, voću, žitaricama, kuhanom krumpiru, je nadomjestak
soli, te smanjuje vrijeme oštro ograničenja ili odricanja od soli. Kako bi se poboljšao okus
hrane preporuča se sok od rajčice, limunska kiselina, slab ocat, kuhano poboljšao okus hrane
preporuča se sok od rajčice, limunska kiselina, slab ocat, kuhano začinjeno povrće, te
umjereno začini.

Od velike je važnosti izbor jela i tehnika pripreme, odnosno kuhanje jela. Na primjer, povrće
se može jesti sirovo, kuhano na pari ili lagano prženo. Trebaju se jesti mali obroci, ali 5-6
puta na dan, te imati strogi režim unosa tekućine. Svako nepridržavanje može izazvati
pogoršanje bolesti, te se treba usmjeriti samo na voće i povrće, sokove, voćne napitke
mliječne proizvode, biljna ulja, te meso i ribu sa malo masti.

Da bi sestrinske intervencije bile učinkovite, potrebna je kvalitetna procjena djeteta, uvid u

obiteljsku situaciju i moguću podršku. Pritom je vještina u komunikaciji važan faktor za
uspješnost u procjeni i provođenju svakodnevnih zadataka medicinske sestre. Strpljivost
toplina, humanost, tolerancija na visokom nivou najvažnije su karakteristike medicinske
sestre koja radi s oboljelom djecom. Ona je zadužena za stvaranje pozitivne i tople atmosfere
sa djetetom, a pritom imati stručan i profesionalan odnos. Svako bolesno dijete različito
reagira na promjene, posebno kad promjeni sredinu. Kad je oko djeteta puno nepoznatih ljudi
osobito zdravstvenih djelatnika i puno dijagnostike, ono uznemirava i otežava rad s njim.
Svaki postupak treba djetetu i roditeljima detaljno objasniti na jednostavan i njima prihvatljiv
način.

Potreno ih je upozoriti na dugotrajnost liječenja, potaknuti na ustrajnosti, motivaciji i da održe

bliski kontakt s djetetom. Roditelji su ti koji često pokazuju visok stepen zabrinutosti,
tjeskobe i depresije, pa ih često i treba pohvaliti za njihov trud i brigu za dijete. Svaka
intervencija medicinske sestre nije ista, mijenja se u skladu sa bolesti, uvijek je u simbiozi sa
liječnikom pedijatrom.

Radi uspješnosti u liječenju i provođenju zdravstvene njege bolesnika s glomerulonefritisom

važne su sestrinske intervencije kod hospitaliziranih pacijenata, a one obuhvataju:

- Praćenje stanja svijesti

- Procjena stepena samostalnosti
- Definisati situacije kada pacijent treba pomoć
- Pratiti slabost mišića i psihičkih promjena
- Stalni nadzor djeteta
- Kontrola vitalnih funkcija- krvni pritisak: porast ili pad vrijednosti; puls, tjelesna
težina
- Primjena kortikosteroida i drugih lijekova po odredbi ljekara

13
 - Pratiti kako pacijent reaguje na pripisanu terapiju i nuspojave
- Rehabilitacija
- Njega kože i sluznica
- Pratiti edeme mjeriti i obilježiti pojavu novih
- Kontrola krvarenja i znakova šoka
- Pravilna ishrana
- Prevencija komplikacije i infekcije
- Pratiti znakove infekcije ako pacijent dobija imunosupresive
- Biti podrška djetetu
- Edukacija roditelja i djeteta
- Prevencija hospitalizma- igra, razgovor, povezivanje s djetetom

5. ZAKLJUČAK
Glomerulonefritisi su raznovrsna grupa bolesti bubrega u kojima je prvenstveno oštećena
struktura i funkcija glomerula. Ove bolesti se razlikuju po mehanizmima oštećenja glomerula,
po histološkim promjenama u glomerulima, kao i po kliničkoj slici i toku bolesti. U planu
zdravstvene njege sestra i oboljeli postavljaju ciljeve za rješavanje aktuelnih zdravstvenih
problema i prevaniranje.

Bolest može nastati kao rezulat imunološkog odgovora ili infekcija,važno je redovno pratiti
stanje bubrega i slijediti preporuke liječnika da bi se smanjio rizik od komplikacija. Bolest
može uticati na funkcije bubrega i uzrokovati simptome poput povišenog krvnog pritiska,
oticanja, promjena u mokrenju...
Liječenje može uključivati lijekove, promjenu u prehrani i načinu života što može imati
pozitivan uticaj u oporavku. Biopsija bubrega je zlatni standard za dijagnostiku brojnih
bubrežnih oboljenja. Na osnovu patohistološkog nalaza biopsije bubrega vrši se klasifikacija
promjena na bubregu, često izbor terapije, a predviđa se i prognoza bolesti. Uz pravi
medicinski tim i pravilnu njegu i liječenje moguće je bolest staviti pod kontrolu.

Cilj zdravstvene njege je pružiti pacijentu kvalitetnu njegu u okviru njegovih potreba za
istom.Osiguravanje uslova za pružanje kvalitetne zdravstvene njege također je veoma važno,
a medicinskog sestri pruža sigurnost u provođenju zdravstvene njege.

14
6. LITERATURA

1. Fajgelj A., „Interna medicina I“, Sarajevo, 1986. god.

2. Ristić, S.M.: „Interna medicina“, Beograd , 1976. god.
3. M. Šitum, J. Gotovac i suradnici: Urologija, drugo dopunjeno izdanje, Medicinska
naklada, Zagreb, 2011. god.
4. S. Vidrih, M. Colić, B. Devčić, B. Poje: Uloga medicinske sestre u nefrološkoj skrbi
Medicina fluminensis, str.448-457, 2010. god.

15