ANA KARENJINA ŽRTVA JE DRUŠTVA

Ana karenjina roman je ruskog pisca Lava Nikolajevića Tolstoja,

napisan u realizmu. Realizam na objektivan način nastoji prikazati
stvari onakve kakve jesu prateći probleme društva i pojedinca uz
detaljne opise. Poznata su djela realizma Gospođa Bovary i Therese
Raquin koje su obje, praćene sličnim problemima ,nesretne svojim
sudbinama što ih povezuje s Anom Karenjinom.

Na prvi pogled Ana karenjina obična je žena udana za poznatog

političara s kojim ima sina, imućna te ugledna u društvu. Neki bi rekli
život za poželjeti. Kao što problemi prate sve bračne parove, tako su
pratili i brak Karenjinovih . Dogovoreni Brakovi bez ljubavi, poput
njihovog, bili su poprilično normalna stvar za to razdoblje. S
vremenom Ana upoznaje mladog, šarmantnog i zgodnog Vronskog
koji je za nju predstavljao čistu suprotnost njezinom mužu. Jedan
razgovor s Vronskim imao je više emocija nego cjeloukupni
dugogodišnji brak s Karenjinom. Prepuštajući se emocijama i ne
razmišljajući o postupcima, iako je bila upozorena, ubrzo kreće patiti
zbog situacije u koju se svjesno dovela. Prvi je razlog položaj žene u
tadašnjem društvu. Iako je i dalje bila u braku s Karenjinom društvo je
sumnjalo i preispitivalo njen odnos s Vronskim. Pojavljivanje u
javnosti u početku je bilo sramotno i praćeno tračanjem njezinih
„prijateljica“, izbjegavanja i pogledima nemoralnih muškaraca, a
poslije degradirajuće. Njezin brat, Stiva, više je puta prevario svoju
ženu Dolly i nitko ga zbog toga nije osuđivao. Živeći u svijetu u kojem
dominiraju muški zakoni žene su rijetko imale pravo na vlastitu
slobodu. Društvo ih je odredilo kao kćeri, supruge i majke. Većina
žena je prihvaćalo svoju ulogu, ali ne i Ana. U razgovoru s Dolly
vidimo da Ana nije jedina žena koja je nezadovoljna u braku. Dolly joj
priznaje da bi i ona možda to učinila, ali da nije dovoljno hrabra. Drugi
su razlog posljedice njenih odabira. Njezin muž, Aleksej Karenjin,
upozorio ju je da se prestane „družiti“ sa Vronskim i da ne da društvu
povod da se o njoj priča negativno. Oglušujuči se na muževo
upozorenje, nastavlja se viđati s Vronskim. Odvajanje od Karenjina
vrhunac je njenog socijalnog uništenja. Čak je bila i dovoljno hrabra
da se opet proba pojaviti u društvu, što nije dobro završilo, u čemu ju
je Vronski pokušao spriječiti. Izgubila je prijatelje i obitelj, sve što je
imala je Vronski. Iako nisu u braku, problemi se svejedno javljaju i u
njihovoj vezi. Od života punog užitaka i prijevara počinje shvaćati
ozbiljnost situacije u kojoj se nalazi, no tad je već prekasno.

Mnogi će reći da je svojim postupcima zaslužila kraj koji ju je snašao,

da je bila nezahvalna za sve što joj je pruženo i da je nepromišljeno
postupala. Ne samo nezahvalna, već sebična. Gotovo se slažem sa
svim stvarima, no s jednom ne mogu. Ne slažem se da je zaslužila
ovakav kraj. Osjećati se toliko jadno i bespomoćno da si oduzmeš
vlastiti život, to stvarno nitko ne zaslužuje. Ne opravdavam njezine
postupke, ali razumijem njenu želju za slobodom koja joj je bila
ograničena. Za njene postupke je trebalo imati hrabrosti. Ako je imala
hrabrosti za učiniti sve navedeno, zašto nije imala hrabrosti živjeti
tako? Ana Karenjina nam je primjer da dobro promislimo o našim
postupcima i posljedicama koje snose. Ako ćemo se već boriti za
svoje ciljeve onda se borimo do kraja, bez odustajanja.