BOLESTI KOJE SE PRENOSE

KONTAKTOM
SPOLNO PRENOSIVE BOLESTI

 Godišnje u svijetu od spolno prenosivih bolesti (SPB)

obolijeva 300 do 350 milijuna ljudi.
 Dvije trećine bolesnika mlađi su od 25 godina.
 Posebni su problem SPB u žena (asimptomatske
infekcije,komplikacija-upalna bolest zdjelice) s
posljedičnom neplodnošću.
 Danas se u SPB ubraja više od 30 bakterijskih, virusnih
i parazitarnih bolesti.
Klasične spolne zaraze jesu:
 sifilis,
 gonoreja,
 limfogranuloma venereum,
 trihomonijaza.
U novije vrijeme SPB jesu:
 AIDS,
 hepatitis B,
 hepatitis C,
 infekcije Chlamydia trachomatis,
 bakterijska vaginoza,
 spolne infekcije virusom Herpes simplex,
 infekcije izazvane humanim papiloma virusima,
 infekcije s Haemophylus ducreyi itd.
Od parazitarnih infestacija tu je:
• Phtirius pubis
• Trichomonas vaginalis.

SPB:
• zahvataju reproduktivne organe,
• prenose se tokom seksualnog odnosa,
• prenose se od majke na dijete tokom trudnoće i
porođaja.
• Najveći broj oboljelih se javlja među seksualno
aktivnim.
Faktori koji utiču na učestalost SPB-a:
 slom tradicionalih vrijednosti,
 rano stupanje u seksualni odnos,
 promiskuitetno ponašanje,
 ne upotreba kontracepcije,
 zloupotreba alkohola i droga
 siromaštvo,
 ratovi.
 rezistencija uzročnika.
Procjena SZO: (2017.) bilo je više od 383
milijuna novih SPB u svijetu (15 – 49):
– 12,2 milijuna slučajeva sifilisa,
– 62,2 milijuna slučajeva gonoreje,
– 99,1 milijun slučajeva infekcija hlamidijom,
– 197,2 milijuna infekcije Trichomonas
vaginalis.
Uzlazni trend prevalencije SPB bilježi se među:
– stanovništvom gradova,
– neoženjenim/neudanim,
– mladima.

Brzina širenja SPB ovisi o:

• prosječnom broju inficiranih generiranih
od jedne osobe,
• učinkovitosti prenošenja,
• načinu spolnog odnosa,
• broja seksualnih partnera,
• prosječnoj dužini perioda zaraznosti.
 Najveći problem kod SPB jesu komplikacije.

 Neliječena infekcija progredira i može dovesti do:

• upalne bolesti zdjelice (endometritis, adneksitis i upala
drugih struktura pelvisa),
• hroničnih bolova u zdjelici,
• tuboovarijalnih apscesa,
• ektopične trudnoće,
• neplodnosti.
 Neliječena infekcija u trudnih žena može rezultirati:
• pobačajem,
• preranim porođajem,
• niskom porođajnom težinom,
• oštećenjem očiju i pluća u novorođenčeta.

 Liječenje SPB-a je izazov zbog rezistencije

Neisseriae gonorrhoeae i Haemophylus ducreyi
Programi prevencije SPB zahtijevaju angažovanje:

• državnih organizacija javnoga zdravstva,

• međunarodnih zdravstvenih organizacija i
udruženja,
• nevladinih organizacija,
• privatnih ljekara,
• istraživačkih institucija.
 Ključne odrednice ovih programa jesu:

 zdravstveno prosvjećivanje;
 poboljšanje dostupnosti dijagnostike i liječnja
 poboljšanje raspoloživih preventivnih mjera
 redukcija stigmatiziranosti osoba bolesnih od SPB-a,
 poboljšani nadzor.

²
Sifilis - lues

 Sifilis (ili lues) je hronična zarazna bolest

uzrokovana spirohetom Treponema pallidum
podporodice pallidum (T. pallidum).
 Bolest se najčešće prenosi spolnim kontaktom,
rjeđe transplacentarno od zaražene majke na
plod, a danas rijetko transfuzijom ili slučajnom
inokulacijom .
 Bolest zahvaća različita tkiva i organske sisteme
uključujući kožu, krvožilni, koštani i središnji
nervni sistem.
Sifilis - lues

 Krajem 19. i početkom 20. vijeka sifilis je predstavljao

jedan od glavnih javnozdravstvenih problema , zato što u
to doba nije postojala djelotvorna terapija.
 Početkom prošlog vijeka 10% populacije Sjedinjenih
Američkih Država i Europe bilo je zaraženo sifilisom , a
20% hospitalizovanih u mentalnim ustanovama imalo je
neurosifilis .
 Četrdesetih godina prošlog vijeka uvođenjem penicilina u
terapiju znatno je smanjen broj oboljelih.
Dijagnoza

 Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike i

laboratorijskih nalaza.
 Za bakteriološki pregled uzima se materijal iz tvrdog čira, kožnih,
koštanih i drugih lezija.
 Za serološki pregled uzima se krv u svim stadijima bolesti i likvor u
slučaju neurosifilisa.
U laboratorijsku dijagnostiku sifilisa spadaju:
 Direktne metode – patohistološka pretraga, detekcija živih T.
pallidum mikroskopiranjem u tamnom polju, PCR.
 Indirektne metode – serološke pretrage koje mogu biti: Specifične
(treponemske) –antigen je blijeda treponema (TPHA test, FTA-ABS
test); Nespecifične (netreponemske) – antigen je kardiolipin (VDRL
test, RPR test).
GONOREJA (kapavac, gonorrhoea)
Definicija
 Uzročnik Neisseria gonnorhoeae.
 Prenosi se spolnim putem ili perinatalno.
 Kratka inkubacija.
 U muškaraca curenje zelenkastožutog iscjetka iz
mokraćne cijevi.
 U žena klinička slika nije toliko jasna –
neprepoznata-hronična-sterilitet.
Značenje
 Raširena po cijelom svijetu-u razvijenim
zemljama u opadanju.
 Incidencija kapavca je od godine 1986. u BiH u
opadanju.
 Liječenje kapavca postaje sve teže zbog porasta
broja visokorezistentnih sojeva.
Etiologija
 Uzročnik je Neisseria gonorrhoeae.
 To je gram-negativan kok, nepokretan, asporogen,
veličine 800-1.000 nm.
 Ne podnose nedostatak vlage.
 Najbolje raste na temperaturi 35 –37 0C u atmosferi
obogaćenoj s CO2.
 Sve je više prisutna rezistencija gonokoka na antibiotike.
 Uzrokovana plazmidima te hromosomski posredovanom
rezistencijom.
 Uzročnik je osjetljiv u vanjskoj sredini.
Osjetljiv je i na uobičajene dezinficijense.
Dijagnoza
Važan je podatak o nedavnom seksualnom
kontaktu s novim partnerom te u muškaraca izgled
iscjetka.
 Gnojni eksudat iz prednjeg dijela uretre dizuričnim
smetnjama 2 do 7 dana nakon spolnog odnosa s
inficiranom osobom.
 Rektalna je infekcija obično asimptomatična
(pruritus, tenezmi i iscjedak).
 Identifikacija N. gonorrhoeae iz materijala
uzetog s aficiranoga mjesta
 Izolacija N. gonorrhoeae iz kulture.

 U dijagnostici se mogu koristiti PCR ili ligase chain

reaction (LCR), premda ovi testovi nemaju prednost
pred kulturom.
Rezervoar i izvor zaraze
 Rezervoar isključivo je oboljeli čovjek ili
onaj s asimptomatskom infekcijom.
 Izravni kontakt.

Pogoduje:
– niska razina obrazovanja,
– nizak socio-ekonomski status,
– mlada životna dob,
– zloupotreba alkohola i droga te
– promiskuitetno ponašanje i prostitucija.
Putovi prijenosa
 Uglavnom spolnim kontaktom, ali može i
perinatalno.
Obično prenose osobe s asimptomatskom
infekcijom ( češće žene).
Vjerovatnost prenošenja iznosi oko 20% po jednom
spolnom odnosu, a raste na 60 do 80% nakon četiri i
više odnosa.
Tokom poroda može doći do infekcije
novorođenčetovih konjunktiva.
Osjetljivost i otpornost
 Osjetljivost je opšta.

 Humoralna i sekretorna antitijela postoje, ali

je soj gonokoka antigeno heterogen i moguće
su reinfekcije.
Rasprostranjenost
 Infekcija je rasprostranjena po cijelom
svijetu.
 Infekcija je najčešća u skupini od 15 do 30
godina.
Prevalencija je najviša u društvemin slojevima s
najnižim socioekonomskim standardom.
 Incidencija gonoreje posljednjih je dvadeset
godina u padu.
Epidemiološko pojavljivanje

Bolest ne pokazuje sezonsku pojavnost.

Pojavljuje se tokom cijele godine.

U BiH je češća kod muškaraca nego kod

žena (6:1).
Najčešće obolijeva dobna skupina 20 do 29
godina.
Prevencija

 Obvezna je prijava bolesti i traganje za seksualnim

partnerima bolesne osobe radi liječenja.
 Prezervativi, ako su upotrijebljeni na odgovarajući
način, osiguravaju visok stepen zaštite.
 Spermicidne masti smanjuju rizik od infekcije, ali
postoji veća vjerojatnost od razvijanja gljivične
infekcije gljivocom Candida albicans.
Prevencija
 Primjena antibiotika odmah nakon odnosa
smanjuje rizik od infekcije.

 Negativan učinak ove mjere jest pojava

rezistentnih sojeva.

 Rad na proizvodnji vakcine protiv gonokoka

još je u eksperimentalnoj fazi.

 Skrining seksualno aktivnih osoba, uglavnom

žena glavna je preventivna mjera.
Suzbijanje
Obvezna je prijava bolesti i aktivno traženje i
liječenje seksualnih kontakata.
Treba napraviti i serološke pretrage na sifilis.
INFEKCIJE GENITALNOG SISTEMA HUMANIM PAPILLOMA
VIRUSIMA (papilloma virus infectio)

Definicija

 Humani papiloma virusi (HPV) su široko

rasprostranjeni u populaciji.
 Uzrokuju tumore epitela kože i sluznica.
Značenje
Genitalne infekcije uzrokovane HPV su ubikvitarne.
HPV je najčešće spolno prenosiva bolest.

Etiologija
Za sada je otkriveno više od 80 tipova HPV-a, a najmanje
20 je vezano uz infekcije ženskog genitalnog sistema.
HPV tipovi 16, 18, 31 i 33 povezuju se s cervikalnim
malignomima.
Tipovi 6, 11 i 42 s genitalnim bradavicama i papilomima
larinksa.
Tip 7 povezan je s bradavicama u mesara i veterinara.
Tip 5 i 8 povezan je s epidermodysplasia verruciformis.
Dijagnoza
U muškaraca se javljaju kao šiljasti kondilomi, ravni kondilomi,
gigantski kondilomi.

U žena infekcije rezultiraju različitim stepenima cervikalnih

epitelnih promjena - od reaktivnih do displastičnih (CIN 1 -
CIN 3).

Cervikalna intraepitelna neoplazija (CIN) može se otkriti

citološkim pretraživanjem obriska (PAPA- test) i dokazati HPV-
DNK standardiziranim molekularnim testom.

U 90% tumora cerviksa dokazana je infekcija HPV- om tipom

16 5% tipom HPV 18.
Putovi prijenosa
Genitalni HPV prenosi se uglavnom kontaktom s
inficiranim cerviksom, vulvom, penisom ili analnim
epitelom.
Kod muškaraca je često zahvaćeno mjesto koje ne
prekriva kondom.
Zdrave žene koje boluju od ponavljanih cervikalnih lezija
mogu se ponovno inficirati samo novim tipovima HPV-a.

Osjetljivost i otpornost
Osjetljivost je opšta, a otpornost se ne razvija.
 Rasprostranjenost

Condyloma acuminatum ili anogenitalne bradavice su

najčešće spolno prenosiva zarazna bolest u SAD-u:
•1% odraslih seksualno aktivnih osoba ima vidljive
genitalne bradavice
•15% populacije ima supkliničku infekciju HPV-om
•10-20% muškaraca i žena dobi 15-49 godina ima
molekularno potvrđenu infekciju HPV-om.
Epidemiološko pojavljivanje
Infekcija ne pokazuje sezonstvo.
Najčešće su infekcije HPV-om u osoba životne dobi
18 do 28 godina.
Prevencija
Preventivne mjere su kao kod ostalih spolnoprenosivih bolesti.
Razvoj anti-HPV cjepiva.

Suzbijanje
Konizacija se može smatrati metodom izbora.
Kemodestrukcija, laserska kauterizacija, krioterapija.
GENITALNI HERPES (herpes genitalis)
Definicija

Herpes simplex virusna infekcija je karakterizirana:

primarnom lezijom, latencijom i tendencijom
ponovnog pojavljivanja.
Značenje

Herpes febrilis opisao je rimski liječnik Herodot u

100. godini naše ere.

Infekcija je rasprostranjena širom svijeta i dosta je česta.

Više od 90% odraslih ima antitijela na HSV-1.
Niži socijalni slojevi imaju višu prevalenciju antitijela.
Antitijela na HSV-2 pojavljuju se obično u pubertetu i u
korelaciji su sa seksualnom aktivnošću osobe.
Otprilike petina mladih odraslih ljudi ima antitijela.
Etiologija
Osam je poznatih humanih herpesvirusa podijeljenih
na osnovu genomskih i bioloških osobina u tri grupe:
alfa-herpesvirusi (HSV-1, HSV-2 i Varicella-zoster),
beta-herpesvirusi (Cytomegalovirus, HHV-6, HHV-
7) i gama-herpesvirusi (Epstein-Barr virus, Kapošijev-
sarkom asocirani virus KSHV ili HHSV-8).

Biološke i epidemiološke osobine svakog od ovih

virusa su različite.
Dijagnoza
Reaktivacija latentno prisutnog virusa u organizmu
obično uzrokuje herpes labialis. Reaktivacija virusa
može biti uzrokovana traumom, febrilnošću, stresom ili
prolaznim slabljenjem otpornosti organizma.
Prva epizoda primarnoga genitalnog herpesa
karakterizirana je temperaturom, glavoboljom, slabošću
i mialgijom.
Bol, svrbež, dizurija, vaginalni i ureteralni iscjedak
te ingvinalna limfadenopatija.
Na vanjskim genitalijama prisutne su lezije koje mogu
biti vezikulozne, pustulozne ili u obliku bolnih
ulceracija.
Dijagnoza
Oko 70% osoba inficira se nakon kontakta s HSV-om.
Inkubacija traje oko 6 dana, nakon čega uslijede
simptomi: bol, pečenje i svrbež. Bolest traje 12-21 dan.
Primarna i ponovljene infekcije mogu biti
simptomatske i asimptomatske.
U žena je primarna lezija najčešće locirana na cerviksu
i vulvi.
U muškaraca se primarna lezija obično pojavljuje na
glansu ili prepuciju ili u analnoj regiji
Za infekciju HSV-om 2 u žena vezane su dvije moguće
posljedice: moguća infekcija ploda i cerviksa.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja nalazom specifičnih citoloških
promjena (višejezgrene divovske stanice s
intracelularnim inkluzijama), a potvrđuje se izravnim
imunoflorescentnim testom ili izolacijom virusa.

Četverostruki porast titra antitijela u parnom uzorku

seruma potvrđuje dijagnozu primarne infekcije.
Rezervoar i izvor zaraze
Rezervoar oba tipa virusa je čovjek. Nije poznat
animalni vektor za HSV.
Iako se životinje mogu zaraziti u eksperimentalnim
uslovima, čini se da je čovjek jedini prirodni
rezervoar.
Putovi prijenosa
Genitalni herpes, uzrokovan HSV-om 2, izaziva bolest
uglavnom u odraslih i prenosi se seksualnim putem.
Virus može prenijeti osoba koja ima simptomatsku
herpetičnu leziju ili osoba koja izlučuje virus
asimptomatski.
Osobe koje asimptomatski izlučuju virus važan su
izvor herpetične genitalne infekcije.
Osjetljivost i otpornost
Osjetljivost je opšta. Teži oblik bolesti i opsežnije
promjene mogu se dogoditi u imunokompromitiranih.

Rasprostranjenost
Infekcija je rasprostranjena širom svijeta.
Procjenjuje se da 80-100% siromašnih osoba srednje
dobi ima antitijela na HSV u usporedbi s 30 do 50%
osoba iste dobi dobroga socioekonomskog stanja.
Morbiditet, mortalitet, letalitet
Zbog doživotne latencije, infekcija HSV-om hronična je
i doživotna, samo je pitanje broja rekurirajučih epizoda.
Mortalitet nije vezan za genitalni herpes nego je
posljedica komplikacija, naročito kod
imunokompromitiranih osoba.

Letalitet nije poznat.

Epidemiološko pojavljivanje
Infekcija HSV-om tipa 1 je infekcija ranog djetinjstva,
češća kod djece nižeg socioekonomskog sloja.
Infekcija HSV-om tipa 2 događa se kasnije, također je
češća u osoba nižeg socioekonomskog sloja.
Najveći broj oboljelih od HSV 2 bilježi se u dobnoj
skupini od 15 do 24 godine.
Nijedna od tih infekcija ne pokazuje sezonsku pojavu.
Prevencija
Preventivne su mjere usmjerene na zdravstveno
prosvjećivanje.
Upotreba kondoma smanjuje rizik od infekcije kod
seksualnog odnosa.
Dezinfekcija u toku bolesti nije potrebna.
Suzbijanje
Ako majka boluje od svježe genitalne herpetične
infekcije, preporučuje se porođaj carskim rezom.

Kod diseminiranih ili opsežnih primarnih lezija u

majke provodi se izolacija novorođenčadi. Osobe koje
u anamnezi imaju herpes genitalis trebaju jednom u
godini pregledati cervikalni obrisak na prisutnost
zloćudnih stanica.
Suzbijanje
Virus može imati teratogeni učinak tokom infekcije u
prvom tromjesečju trudnoće.
Liječenje se provodi acyclovirom koji selektivno
inhibira umnažavanje HSV-a putem enzima tymidin
kinaza.
Acyclovir upotrijebljen oralno, intravenski ili lokalno
reducira izlučivanje virusa, smanjuje bol, ubrzava
zacjeljivanje primarne lezije bilo koje lokalizacije
herpetične infekcije.
Chlamydia trachomatis

 Chlamydia trachomatis je uzročnik česte bakterijske

spolno prenosive bolesti u svijetu, genitalne hlamidijske
infekcije.
 Uzrokuje i trahom, bolest oka koja je glavni je uzrok
sljepoće u svijetu, te spolno prenosivu bolest
lymphogranuloma venereum, proširenu u tropskim i
suptropskim zemljama.
 hlamidijska infekcija je najraširenija i po ljudsku plodnost
najpogubnija spolno prenosiva bolest. Naziva se i "tihom
epidemijom" jer djeluje "podmuklo i potiho", najčešće bez
uočljivih simptoma, te postaje vidljiva tek kada dođe do
ozbiljnih posljedica.
Chlamydia trachomatis

 Chlamydia trachomatis (C. trachomatis) je bakterija

koja ne može rasti izvan žive stanice.
 Pripada rodu Chlamydiae gdje se, između ostalog,
nalaze još dvije slične vrste:
 C. pneumoniae (koja uzrokuje određeni oblik upale
pluća),
 C. psittaci (koja u životinja, najčešće papiga, može
biti uzročnik psitakoze).
HIV-AIDS

 Virus humane imunodeficijencije (HIV) je retrovirus

koji uzrokuje stečeni sindrom imunodeficijencije-
AIDS.
 HIV je klasificiran u lentiviruse što je jedna od tri
subfamilije retrovirusa.
 Virus ima sferni oblik i sadrži dvostruki RNK genom.
Kada uđe u stanicu domaćina virus koristi enzim
reverznu transkriptazu da svoj RNK genom izmijeni u
DNK, koji sa zatim inkorporira u genom domaćina.
Na taj način nastaje provirus.
 Postoje dvije vrste (serotipa) HIV virusa, HIV1 i
HIV2. HIV1 virus je više virulentan.
 HIV napada prvenstveno CD4 pozitivne ćelije, a to su
CD4 limfociti, makrofagi i antigen prezentujuće ćelije.
 Smanjenjem broja ovih ćelija,odbrambeni sistem slabi što
omogućava invaziju drugih mikroorganizama: virusa,
bakterija, gljiva i parazita. Slabljenje imunološkog sistema
izaziva i pojavu tumora.
 HIV također napada direktno organe kao što su bubrezi,
srce i mozak, što dovodi do prekida rada bubrega,
kardiomipatije i encefalopatije.
 Mnogi problemi sa kojim se oboljeli od ovog virusa
suočavaju su obične oportunističke bolesti od kojih bi u
normalnim uslovima imuni sistem mogao da odbrani.
Izvor infekcije i rezervoar
infekcije
 Rezervoar HIV-a su ljudi.
 Izvor infekcije je HIV-om zaražena osoba, bez
obzira na stadij bolesti.
 Nositelj HIV-a je najzarazniji u vrijeme akutne
HIV infekcije u uznapredovalom stadiju bolesti.
 Osobe koje primaju antiretrovirusnu terapiju,
zahvaljujući njezinoj visokoj djelotvornosti, imaju
nisku ili nemjerljivu količinu kopija virusa u krvi i
manje su zarazne od neliječenih nositelja HIVa.
Putevi prijenosa

 spolnim kontaktom,

 Intravenozno injiciranje droga,

 Transfuzijom zaražene krvi,

 s majke na dijete tokom trudnoće, poroda ili dojenjem

AIDS

 Do razvoja AIDS-a može proći manje od godinu dana, ali i

duže od 15 godina.
 Ako se ne primijeni antiretrovirusna terapija, oko 50%
inficiranih nakon 10 godina razvije AIDS.
 Uobičajene infekcije kože (npr. herpes zoster, impetigo,
folikulitis, razni dermatitisi ili gljivične infekcije usne
šupljine, kandidijaza) ili rodnice.
 Ponavljajuće upale pluća i sinusa, reaktivacija
tuberkuloze te Kapošijev sarkom.
 Upala pluća uzrokovana gljivicom Pneumocystis Carini ili
proljev uzrokovan parazitom Cryptosporidium
Laboratorijska dijagnostika

 U dijagnostici HIV infekcije primjenjuju se: ELISA

skrining test, Western Blot, PCR, Brzi test (COMBO).
 Najčešće se primjenjuju serološke metode (dokaz
antitijela na HIV). „Window period“ (vrijeme od infekcije
do pojave detektabilne količine specifičnih anti HIV
antitijela) iznosi 6 do 12 sedmica. Kod 95% inficiranih
mogu se detektovati unutar 6 mjeseci od infekcije.
 Dijagnoza AIDS-a se postavlja na osnovu broja T-
limfocita (CD4 stanica) te prisutnosti oportunističkih
infekcija i malignih bolesti koje su pojavljuju tokom HIV
infekcije.
Mjere sprečavanja

 Iz putova prijenosa HIV-a proizlaze slijedeće mjere

sprečavanja HIV/AIDS-a:

 Napuštanje ili smanjenje rizičnog spolnog ponašanja

 Prevencija ovisnosti te napuštanje ili smanjenje
rizičnog dijeljenja pribora za injiciranje
 Osiguravanje sigurnosti krvi i krvnih derivata
 Prevencija prijenosa s majke na dijete antiretrovirusnom
terapijom i sprječavanjem dojenja zaraženim majkama
Trihomonijaza

 Trihomonijaza je spolno prenosiva bolest koja kod žene može uzrokovati

iscjedak iz vagine , svrab genitalija i bolno mokrenje. Muškarci s
trihomonijazom obično nemaju simptome.
 Trihomonijaza je uzrokovana jednostaničnom protozoom, vrstom sitnog
nametnika koji putuje od osobe do osobe tokom spolnog odnosa. Taj
parazit se naziva Trichomonas vaginalis.
 Trihomonijaza je treća po redu učestalosti vaginalnih i spolnih bolesti. Od
trihomonijaze su češće virusne infekcije i hlamidijske infekcije.
 Od nje češće obolijevaju žene, i to žene srednje životne dobi.
 Trihomonijaza se može prevenirati:
1. korištenjem kondoma,
2. odgovornim seksualnim ponašanjem i obavještavanjem partnera o zarazi,
3. pravilnom higijenom .
Dijagnostika

 Dijagnoza se postavlja nalazom pokretnih trihomonada u

nativnom preparatu ispirka zadnjeg svoda vagine,
sedimenta urina muškog bolesnika, sekreta uretera ili
eksprimata prostate oboljelih Lugolovom otopinom, ili
fiksiranih preparata obojenih određenom metodom
(Giemza, Gram).
 U nekim laboratorijama se vrši I kultivacija materijala na
Loeffler-Simićevu podlogu.
 Pored toga, dijagnozu je moguće postaviti testovima
kojima se detektuju antigeni trihomonasa kao što su
ELISA I PCR.
Šuga (scabies)

 Šuga je zarazna, parazitarna kožna bolest koju

izaziva parazit Sarcoptes scabiei.
 Klinički se manifestuje intenzivnim svrabom,
iritacijom kože, pojavom intradermalnih kanalića
i osipom.
 Prenosi se direktnim kontaktom , rijetko preko
rublja ili posteljine.
Značaj

 Velika raširenost šuge u prošlom vijeku

zabilježena je širom svijeta.
 U Kini je bolovala trećina stanovništva, na
Islandu polovina stanovništva.
 Epidemije šuge pojavljivale su se, u pravilu, za
vrijeme ratova.
 Zabilježena je velika epidemija u
Napoleonovoj vojsci.
Etiologija

 Sarcoptes scabiei pripada grupi Sarkoptida

(šugarci).
 Šugarci su paraziti površinskih slojeva kože u
sisavaca.
 Ženka je veća od mužjaka.
 Toplota od 50 stepeni C uništava parazita za 10
minuta.
Dijagnoza

 Dijagnoza bolesti je ključni problem u

suzbijanju šuge.
 Svrab je intenzivan posebno noću, a danju se
smanjuje.
 Na glavi, vratu i leđima nema promjena.
 Lezije na koži izražene su na šakama, između
prstiju, na podlaktici, na pazušnom naboru,
na trbuhu.
Dijagnoza

 Za postavljanje dijagnoze dijagnoze potrebno

je zadovoljiti pet kriterija.
 - objektivne promjene na koži.
 - laboratorijski nalaz uzročnika
 - svrab posebno noću
 -pozitivna epidemiološka anamneza
 - povlačenje simptoma nakon terapije
Rezervoar i izvor zaraze

 Najčešći izvor zaraze šuge je bolesnikova

kože.
 Bolesnik je zarazan za vrijeme bolesti.
 Posebno su opasni za širenje bolesti
zapušteni slučajevi.
 Između epidemijskih valova, šuga
najvjerovatnije egzistira u relativno
ograničenim i izoloiranim područjima.
Prevencija i suzbijanje

 Obavezna prijava bolesti

 Aktivno tražiti oboljele
 Za liječenje se koristi benzil-benzoat
emulzija, nanosi se jednom dnevno, najbolje
noću prije spavanja. (5 dana)
 Ponovo se okupati 48 sati nakon posljednje
primjene lijeke.
 Može se liječiti i kremom koja sadrži 5%
permethrina.