Esej

Jesen – Dobriša Cesarić

Između dva svjetska rata, lirika Dobriše Cesarića, jednog od najznačajnijih

hrvatskih pjesnika, rasla je i cvjetala, a konačno se dokazala nakon Drugog
svjetskog rata. Zbog svoje jednostavnosti njegova poezija se ističe. Prikazuje
teme koje se čine jednostavnima na prvi pogled. Njegove pjesme
karakteristične su po dubljem značenju njegovih riječi, stihova i rečenica. Zbog
toga analize njegovih lirskih pjesama preobražavaju same riječi. Njegove
pjesme je ugodno slušati. Čak i kada se čini da su "potpune", iza njih stoji misao
ili ideja. One nisu niz događaja, već unutarnje slike misli, izljev iskrenih osjećaja.

Prema temi ova pjesma pripada kategoriji pejzažne poezije. Međutim, kako se
iz analize razotkrivaju i dublja značenja, (kao u mnogim Cesarićevim pjesmama)
iz drugoga pogleda može se o ovoj pjesmi govoriti kao o misaonoj pjesmi.
Pjesma je zasićena motivima, imenicama, glagolima te mnoštvom stilskih
postupaka koji na drugačiji način stvaraju osebujan pjesnički doživljaj.
U cijeloj pjesmi je prisutna personifikacija, odnosno jesen je oživljena, te je
prikazana kao osoba. Izražava se kao kiša i vlasnica vjetrova. Ona putuje po
poljanama, plaši rode, penje se uz brda, ostavlja žuti trag od lišća i izaziva
nemir u jezeru.
Unatoč činjenici da je pjesma personificirani oblik jeseni koji se proteže cijelom
pjesmom, u njezinoj kompoziciji nailazimo na epitete: ... Usplahirano jato, uveli
list.
Često nailazimo na vidne i slušne pjesničke slike. Onomatopeju nalazimo i u
stihu gdje se oponaša tupi topot krda, kao i oponašanje šuštanja suhih ostataka
u strništu.
Asonanca je odgovorna za osjećaj utonolosti čovjeka u svoje misli na kraju
pjesme, dok aliteracija upućuje na nježne, prigušene i odmjerene pokrete, te
osjećaj lakoće pokreta.
Zadržana je jedinstvena ritmička struktura pjesme. U njezinoj dinamici postoje
pomaci ritmičkih epizoda, poput tihih, uravnoteženih s olujnim, "razbarušenih",
pa umirujućih, ujednačenijih i tako do kraja pjesme. Naravno, intenzitet takvih
"turbulentnih" dijelova se mijenja.
Zbog stalnog ponavljanja istih glasova, onomatopeja, asonanca i aliteracija
zauzimaju značajnu ulogu u cjelokupnoj ritmičkoj strukturi pjesme.
Pjesma odiše jednostavnošću i svježinom, kao i emocionalnom čistoćom, čini se
prigodnim susretom s jesenskim ritmovima i zbivanjima. U mnogim svojim
pjesmama pjesnik je često postavljao pitanja.
Za pronalaženje odgovora na ta pitanja, potrebno je spustiti se na dublju razinu,
na razinu simbola, s personificiranog oblika jeseni.
Ova pjesma je svojevrsna pejzažna pjesma, kao što i naslov govori. Cesarić
ilustrira dolazak jeseni i sve njene ljepote. Koristi uobičajene prirodne motive
poput jezera, lišća, livada i pretvara ih u lirske slike ljepote koje na prvi pogled
ne primjećujemo.