Mario Šunjić rođen je 28. prosinca 1975. u Malschu, Kreis Karlsruhe, Njemačka.

Srednju strojarsku
školu je završio 1994. u Mostaru. Diplomirao je na ALU (SUM) 2002. slikarstvo u klasi profesora Ante
Kajinića, a na poslijediplomskom studiju ARS SACRA diplomirao je 2005. pod vodstvom mentora
A. Kajinića. Radio kao asistent na ALU-ti na Širokom Brijegu u periodu od 2002. do 2006., potom u
Srednjoj likovnoj školi„Gabrijel Jurkić“ u Mostaru u periodu od 2006. do 2007. Trenutno zaposlen
- na
FPMOZ Sveučilišta u Mostaru u svojstvu docenta.
Priredio je 22 samostalne izložbe: Mostar, Sarajevo, Š. Brijeg, Tuzla, Dubrovnik, Zagreb, Split, Grožnjan,
Padova (IT)… Učesnik je brojnih simpozija i likovnih kolonija te skupnih izložaba u zemlji i inozemst-
vu: Mostar, Sarajevo, Tuzla, Š. Brijeg, Dubrovnik, Zagreb, Grožnjan, Split, Osijek, Montegrotto (IT),
Johanesburg, Kairo, Rim,Strasbourg... Radovi mu se nalaze u brojnim privatnim i javnim zbirkama, te
u stalnom postavu Umjetničke galerije BiH i Franjevačke galerije u Širokom Brijegu. Dobitnik je
brojnih nagrada za svoj rad, te je autor više javnih djela.

Adresa: Kralja Tvrtka 12, 88000 Mostar

MARIO ŠUNJIĆ Mob.: 063 407 155
EGZODUS E-mail: mario.sunjic@yahoo.com
Web: mario-sunjic.com
Galerija Vrba
Široki Brijeg
22/03/24. - 05/04/24.
Nakladnik: Udruga Vrba
Likovni postav: Mario Šunjić
Ivona Skočilić
Predgovor: Dalibor Nikolić
Fotografije: Mario Šunjić Naslovnica:
Grafička priprema: Željko Koren Egzodus IX,
Tisak: H-PRINT d.o.o. Široki Brijeg akril na platnu,
Naklada: 80 primjeraka 100x120cm, MARIO ŠUNJIĆ EGZODUS
2023.
Egzodus IV, 100X80cm, 2021.
Egzodus V, 40X120cm, 2019.
Ciklus umjetničkih slika Maria Šunjića „Egzodus“ logičan je nastavak prethodnih ciklusa
pod nazivima „Logo sapiens“ i „Terra incognita“. Čovjek kao označitelj u svijetu označitel-
jskih aktivnosti, kako bi to ustanovio teoretičar umjetnosti Umberto Eco, upravo je u
navedenom ciklusu „Logo sapiens“ sveden na znak koji ga simbolizira. Ciklus „Terra incogni-
ta“, taj znak pretvara u niz zemljopisnih mapa, kartuša i destinacija mogućih putovanja,
- „Stari narodi tražiti nove puteve a novi narodi stare“. Mario Šunjić eklatantan je primjer
kako onih doslovno shvaćenih tako i onih simboličkih, introspektivnih. Namjera navedenih
ciklusa Maria Šunjića je jasna, autorski pozicionirati pojedinca u svijetu bez perspektive.
Gotovo na istom fonu s Mariovom namjerom jeste i ideja filozofa Thomasa Nagela, u kojoj
zagovara stav po kojemu se čovjek u svijetu bez centra pozicionira tvorbom perspektiva
kako bi se koliko-toliko sigurno ukotvio u stvarnosti u kojoj živi. To postiže znanjima,
iskustvima i vjerovanjima. Je li u tome uspio, koja je njegova trenutna pozicija, čemu
stremi, neka su od pitanja na koja Mario Šunjić daje jasne odgovore. Ciklus Egzodus
manifestacija je estetskog iskustva i etičke norme. Estetsko-teorijska razina tumačenja
odnosi se na pojavnost umjetničkog djela, dok se druga, sociološko-etička razina odnosi na
ono što zapravo kroz tu pojavnost djelo kazuje. U doslovnom smislu čitanja simbolike
navedenog ciklusa sve je razvidno, „stiješnjeni brod“ jeste tekst narativa, kontekst je
Egzodus VI, 40X120cm, 2019.
izostanak perspektive dok je diskurs zapravo bespuće. Što je preostalo za učiniti u takvim
okolnostima….otići? Zloguka povijesna istina hrvatskog naroda zapravo su egzodusi. Za
Hercegovinu se u tom smislu kolokvijalno zna reći da je: „Čitav svijet naselila ali sebe nije
raselila“. Proces je to koji traje i u trenutku dok pišem ovaj tekst. Njemački filozof Hans
Gadamer dijagnosticirao je to stanje masovnih previranja i egzodusa mišlju po kojoj će:
takvog načina promišljanja, rođen je naime u egzilu, a tema koju obrađuje u ciklusu
Egzodus razina je njegove identitetske osnove. Iako je Heidegger u smislu metafizičkog
bitka, tzv. „sebeokrenutosti“ prema svijetu (SE), umjetninu definirao kao pojavu koja
otkriva svijet iz kojeg dolazi ali prikriva zemlju, takav način mišljenja ovdje bi se dao doslov-
no primijeniti na Mariov ciklus Egzodus. Brodovi su tu ali kuda streme? Za egzodus kao
fenomen mogli bismo reći da radije pretendira odlasku smjesta i po svaku cijenu nego
destinaciji na koju je upućen.
U kontekstu likovne analize djela možemo konstatirati da je brod uvijek prikazan horizon-
talno, dužinom koja je paralelna sa obzorom. Perspektiva je svedena na minimum ili je u
potpunosti izostala, kao i prostor koji okružuje brod. Prema teoretičaru i psihologu Rudolfu
Egzodus VII, 50X140cm, 2022.
Arnheimu, boju kao likovno sredstvo izraza možemo pripisati emocijama, dok crtež
predstavlja karakter. U tom kontekstu Mario smišljeno koristi minimalnu paletu boja,
odnosno prikazanih emocija, upravo kako bi reducirao emocionalnu razinu fenomena koji
želi prikazati. Egzodus je pošast, bitno je otići. Sve ostalo je u drugom planu. Crtež je,
suprotno „siromašno-bogatoj“ potki na kojoj počiva, jasan, robustan i snažan, gotovo
potpuno deskriptivan, te u tom smislu predstavlja jak, dominantan karakter. Karakter
zapravo odlučuje, emocije ga slijede. Kontrast je to koji plijeni pozornost, kako u vizualnom
tako i u simboličkom smislu. Detalj koji definira čitav ovaj krug simbola, destinacija,
suodnosa i kontrasta jeste štambilj. Taj posljednji simbol na slici prekretnica je koja
determinira buduće. Stoga radovi koje u sklopu večerašnje izložbe u Galeriji Vrba imamo
priliku sagledati jesu dokumenti vremena, onog koje je još uvijek tu pred nama…
Dalibor Nikolić