See discussions, stats, and author profiles for this publication at: https://www.researchgate.

net/publication/327248311

Manunu: Knjiga mudrosti i neznanja

Book · August 2018

CITATIONS READS

0 2,592

1 author:

Mario Radovan
University of Rijeka
52 PUBLICATIONS 135 CITATIONS

SEE PROFILE

All content following this page was uploaded by Mario Radovan on 15 March 2024.

The user has requested enhancement of the downloaded file.

Manunu
Knjiga mudrosti
i neznanja
treće izdanje

Mario Radovan
 Mario Radovan
Manunu:
Knjiga mudrosti i neznanja

2
Mario Radovan

Manunu
Knjiga mudrosti
i neznanja

(treće izdanje)

Pazin 2024.

3
Mario Radovan
Manunu: Knjiga mudrosti i neznanja
(treće izdanje)

© Mario Radovan, 2019, 2020, 2024

(vlastita naklada)

Priprema i tisak
"Josip Turčinović" d.o.o. Pazin

CIP zapis dostupan je u katalogu Sveučilišne knjižnice

u Puli pod brojem 151115005

ISBN 978-953-8243-12-7

4
 Predgovor

U ovoj knjizi sabrani su raznovrsni kratki tekstovi koji su

napisani u dugom razdoblju, u raznim prilikama i neprilikama.
Tekstovi su pisani u različitim oblicima: kao dijalozi, razmišljanja i
poezija u prozi; govori se u prvom i u trećem licu. Tekstovi su
podijeljeni u poglavlja, prema temama o kojima govore; a govore o
mnogim stvarima koje život donosi i odnosi.
Govori se o vremenu i prolaznosti, o bogovima i ljudima, o
dobru i zlu, o ljubavi i čežnji, o tratinčicama i ledolomcima, o
napretku strojeva i ljudi, i o drugim malim i velikim stvarima.
Govor je raznolik, ali uvijek nastoji dosizati i promicati razumije-
vanje, dobrotu i ljepotu.
Naslov knjige i ime Manunu dolaze od izraza "ma nu, nu";
ime izgleda nezgrapno, ali izraz ima dobroćudne konotacije. Tim
imenom željelo se dati osnovni ton ovom kazivanju; naslov može
ujedno biti komentar na sadržaj knjige. Ime Manunu valja
izgovarati s naglaskom na zadnjem slogu.
Prvo izdanje ove knjige tiskano je 2019. godine; u drugom
izdanju (2020.) dodano je više novih tekstova; u trećem tiskanom
izdanju (2023.) dorađena je većina tekstova i dodna je Bilješka o
autoru. Nakon toga napravljene su manje dorade na digitalnom
zapisu knjige, koji se nalazi na mreži.
Autor, ožujak 2024.

5
 Sadržaj

1. O životu .......................................................................... 7
2. O ljudima ...................................................................... 18
3. O dobru i zlu.................................................................. 29
4. O vremenu i prolaznosti ............................................... 43
5. Govor i stvaranje ........................................................... 54
6. Igrači riječima ............................................................... 65
7. O velikim pitanjima ...................................................... 76
8. Spasonosna naučavanja ............................................... 87
9. Drevni bogovi i ljudi ................................................... 100
10. Načela i ponašanja ................................................... 110
11. O smislu u besmislu .................................................. 119
12. Napredovanje ljudi .................................................... 127
13. Napredak društva ...................................................... 139
14. Napredak strojeva .................................................... 150
15. Događaji i snovi ....................................................... 161
16. Neke male stvari ....................................................... 171
17. Neke bitne stvari ....................................................... 182
18. Okruglaste fantazije ................................................. 192
19. O ljubavi i čežnji ...................................................... 202
20. Biti i ne biti ................................................................ 209
Bilješka o autoru ............................................................. 217

6
 1. O životu

Bučim; dakle, jesam

Kad me pitaju gdje živim, odgovaram "nigdje"; ali boravim

ponekad ponegdje. I vidim da u nekim gradićima, ljudi jako vole
kosilice za travu i puhalice za lišće.
Nemaju puno travnjaka ni parkova, ali uvijek prave strašnu
buku s tim strojevima, od rana jutra do kasne večeri.
Ako nema trave, nađe se neki otpali list, kojeg treba žestoko
ispuhati sa svih strana i stjerati ga tamo gdje mu je mjesto; jer ovdje
vlada red.
Ljudi umiru; i nisu sretni - napisao je Camus. Dobro je to
napisao; previše dobro; nakon toga, daljnji govor o ljudima i životu
izgleda neuvjerljivo i suvišno.
Svejedno, iznad rečenome valja dodati sljedeće. Ljudi se bu-
kom strojeva brane od tjeskobe bivanja: od tjeskobe nastajanja i
nestajanja.
Ljudi su oduvijek pravili velike buke, pokušavajući se time
utješiti za to što su bili rođeni i što su morali umrijeti.
Ali buka nije dobra stvar; ima i boljih utjeha, barem u načelu.

***

7
 Nastajanje i nestajanje

- Prolaznost svih bića i svih stvari oblikuje svijest i živote ljudi

- reče Manunu. - Sve prolazi i nestaje zauvijek, kao da ga nije nikad
ni bilo. Ta neumoljiva igra nastajanja i nestajanja nema cilja, a
proizvodi više tuge nego radosti.
- Mudraci s Istoka naučavaju da tu igru valja prihvatiti mirno i
sudjelovati u njoj aktivno, ali bez ikakvih emotivnih vezivanja i
želja - reče netko.
- Takva mudrost nije za svakog - reče Manunu. - Dano mi je
ono što mi nije nedostajalo i što nisam tražio; sad mi se oduzima
ono što ne želim izgubiti. Rođen sam jutros, a večeras moram
umrijeti.
- Takav je život, - rekoše - i takva je smrt.
- Znam, - reče Manunu - ali ja to ne mogu i neću prihvatiti bez
osjećaja i želja, bez velikog žaljenja i velikog prezira.
- Treba u toj igri nastajanja i nestajanja tražiti mrvice radosti -
dometne netko. - Jer kažu da je sve to smislio neki sveznajući i
svemoćni Dizajner.
- Ah, i to mi je neki dizajn - reče Manunu.

***

Uspjesi i propusti

Razmišljajući o svom životu, Manunu je jednog dana zaključio

ovako.
Da nisam uspio uloviti ono za čim sam trčao, i da nisam uspio
pobjeći od onog od čega sam bježao, moj život bio bi bolji.

8
 Ali onda je shvatio da su takva razmišljanja nepouzdana i
često pogrešna. Jer da je živio drukčije, onda bi Manunu imao
drukčija iskustva i znanja, i drukčije bi vrjednovao stvari.
I tada bi žalio zbog nekih drugih stvari i za nekim drugim
stvarima.

Temperament i strasti vode neke ljude nekim putovima koje

drugi ne smatraju dobrima, i koje će kasnije i oni sami smatrati
pogrešnima. Ali to ne znači da su ti izbori i putovi mogli biti
izbjegnuti.
Neki ljudi moraju izvršiti neke teške i nekorisne pokušaje, jer
bi inače živjeli i umrli u uvjerenju da su propustili velike izazove i
velike mogućnosti.

Svaki život je jedan igrokaz koji se izvodi samo jednom, i bez

prethodnih proba. Taj igrokaz nije moguće ponoviti, uz neke
izmjene u scenariju.
Šteta što je tako. Trebalo je svakom čovjeku dati tri života,
tako da može isprobati tri varijante drame zvane moj život.
Onima koji u trećem pokušaju uspiju proživjeti dobar život,
moglo bi se dati još par nagradnih života; onima koji ne uspiju,
bolje ne davati ništa više.

***

Interakcije

Ne može se živjeti bez dodira i interakcija s drugima. Ali to

čini da život nekih ljudi nalikuje trajnom mučenju. Jer primorani su
raditi s onima koji su im mentalno neizmjerno daleki, a operativno
nepodnošljivo blizu.

9
 Bolna je odsutnost onog što se želi; bolna je prisutnost onog
što se ne želi - govorili su drevni mudraci.
Valja se nadati da je za mnoge ljude život radostan ili barem
zabavan. Ali za neke ljude život je bol i breme, kako to reče jedan
pjesnik, čijim imenom se danas nazivaju ulice i institucije.
Valja se nadati da onih za koje je život radost ima mnogo više
nego onih za koje je život breme, ali nije sigurno da je tako. Jer
ljudi ne govore javno i iskreno o takvim stvarima.

***

Dobri ljudi

Jednom su upitali Manunua što najviše voli u životu.

- Dobre cure, dobru poeziju i dobro vino - reče Manunu.
- To nije ozbiljan odgovor ozbiljnog čovjeka - rekoše.
- Onda zamijenite ono "dobre cure" sa "dobre ljude", i to je
onda moj definitivan odgovor - reče Manunu.
- Tako je već bolje - rekoše.
- Da bi čovjek govorio dobro prema načelima moralnih i pra-
vovjernih, mora lagati i prikrivati stvari - reče Manunu. - Ali
laganje i dvoličnost čine život i ljude gorima nego što bi mogli biti.
- Ali valjda voliš još nešto osim poezije i cura - rekoše mu. -
Većina ljudi voli bogatstvo, slavu, uzbudljive događaje i druge
stvari.
- Ja im rado prepuštam sve to u zamjenu za moj izbor, pogoto-
vo za moj prvi izbor - reče Manunu.

***

10
 Bježanje

- Nije dobro vraćati se na mjesta gdje smo ranije učinili propu-

ste i greške - rekoše neki ljudi Manunuu. - Bolje je ići na nova
mjesta, pa makar tamo radili nove propuste i greške.
- To izgleda točno, - reče Manunu - ali i na mjestima starih
grešaka mogu se uspješno raditi nove greške.
- Bez obzira gdje i kako žive, ljudi ne uspijevaju izbjeći greške
i nesreće u životu, - rekoše - ali većina ljudi bježi od mjesta svojih
grešaka i nesreća.
- To je razumljivo, - reče Manunu - ali bježanje obično ne
rješava problem; jer kamo god da ode, čovjek nosi sebe i svoje
nesreće sa sobom.
- A što bi moglo riješiti taj problem? - pitahu dalje.
- Sasvim riješiti, ništa - reče Manunu. - Treba nastojati da
grešaka i nesreća bude čim manje, i treba naučiti živjeti s onim što
se ne može promijeniti.

***

Munja u noći

- Kažu da je ljudski život sličan bljesku munje u noći, koji na

tren razdvoji tamu ispred sebe od tame iza sebe - rekoše Manunuu. -
Što kažeš na to?
- To je dobro rečeno, i teško je tome dodati bilo što - reče
Manunu. - Ali pitanje je da li ljudski život zavrjeđuje tako snažan
opis; životi većine ljudi ne nalikuju na velike bljeskove.
- Da li ti doživljavaš svoj život na takav način? - pitaše dalje.
- Ne razmišljam o munjama i gromovima, osim kad udaraju
oko moje kolibe - reče Manunu.

11
 - Kako ti onda doživljavaš svoj život?
- Moj život je svakim danom sve manje moj - reče Manunu; -
uskoro će biti ničiji i svačiji; uskoro ga neće biti.

***

Priča i šala

Život je jedna mogućnost koja je dana svakom čovjeku. Lju-

dima bivaju dane vrlo različite mogućnosti, ali svaku od tih
mogućnosti valja brižljivo razvijati i pažljivo trošiti.
Ili možda ne treba; možda život nije vrijedan velike pažnje.
Jedan slavan pučki mudrac kaže da je život bajka koju kazuje
maloumnik, puna vike i bijesa, a ne znači ništa.
Ljudi iz mog seoskog djetinjstva govorili su da je život šala
koju ne valja shvatiti ozbiljno. Mislim da su oni bili bolji mudraci
od slavnog pučkog mudraca.
Ali kako god bilo i kako god se uzme, život je prolazna poja-
va. Svaki život prolazi i nestaje kao da ga nije nikad ni bilo.

***

Poetesa i monstrum

Jedna draga pjesnikinja pita da li joj netko može reći zbog

čega je rođena, i čemu postoji ta monstruozna pojava zvana ljudski
život.

12
 A ljudi je pozivaju da im čita svoje pjesme, i očekuju od nje da
im kaže zašto su rođeni i zašto postoji ta monstruozna pojava zvana
ljudski život.

Jadna pjesnikinja, nije joj lako; zagrlio bih je da je pored me-

ne, da je utješim. Ali umrla je; od mene se očekuje da učinim isto.
Toliko o toj monstruoznoj pojavi zvanoj ljudski život. Mons-
truozan ili ne, život je prilično teško iskustvo.

***

Ples mrtvaca

U prošlim vremenima, ljudi su živjeli s umiranjem, i mnogo su

govorili o prolaznosti i smrti; ljudi današnjeg doba izbjegavaju
suočavanje s tom mučnom stranom ljudske stvarnosti. Ali
prolaznost i konačnost života su temeljni elementi ljudske
stvarnosti, koji oblikuju shvaćanje života i ponašanje ljudi. Zato je
bježanje od smrti ujedno bježanje od suočavanja sa životom.
Mnogo je toga što mi se ne sviđa kod ljudi, ali zbog bježanja
od smrti i zbog njenog potiskivanja ne prigovaram im. Ljudi vide
da protiv smrti ne mogu učiniti ništa, i zato nastoje odmaknuti se od
nje najviše što mogu. Umiranje je pretvoreno u tehnološki proces i
radni zadatak, koji se odvija u bolnicama; kad se ne može izbjeći,
smrt se nastoji maknuti čim dalje od života.

Ljudi su se oduvijek odupirali smrti, i tražili su načine kako da

je nadiđu. Ljudi su pokušali oduzeti moć smrti, i uzdići se iznad nje
pomoću svoje stvaralačke imaginacije; pomoću mitova i religija
stvarane su i stvorene utješne i privlačne vizije života i smrti.
Ljudi su za sebe stvorili razne oblike vječnog blaženstva, u
koje idu nakon prolaznog života na ovom svijetu. Ali usprkos

13
sjajnim vizijama i obećanjima, ljudi bježe od smrti. Govor o
vječnom blaženstvu hrabri one koji prolaze i odlaze, ali čini se da
ljudi ne uspijevaju vjerovati takvim sjajnim obećanjima.

Mnogi ljudi pokušavaju prihvatiti smrt kao svojstvo života, i

na taj način učiniti je manje strašnom. Jer i najstrašnije stvari
izgledaju manje strašnima kad ih se prihvati. Prihvaćanje onog što
je neizbježno, jest najbolje što ljudi mogu učiniti, ali to ne mijenja
stvarnost.
Rečeno je da život i smrt treba promatrati s ironijom, i tako ih
učiniti manje važnima i manje mučnima. Kad već ne možemo
pobijediti smrt, treba da svoj poraz učinimo čim manje bolnim.
Ljudi govore o hrabrosti pred životom i smrću, o ponosu, o
prkosu, o ironiji i ravnodušnosti. Odnos prema stvarnosti života i
smrti je bitan; ali činjenica da ljudi traže načine da se suoče sa
svojom stvarnošću i da se zaštite od nje pokazuje da ta stvarnost ne
izgleda naročito dobro.

***

Govor i obredi

Ljudi su pokušali nadmudriti smrt i učiniti je nevažnom po-

moću logičkih trikova. Kad osoba umre, nalazi se u jednakom
stanju u kakvom je bila prije rođenja. Ljudi se ne žale na to što ih
nije bilo prije nego što su bili rođeni; dakle, nema razloga za to da
se žale na to što ih neće biti nakon što umru.
Prije nego smo postali, nije nam nedostajalo ništa, niti smo mi
sami sebi nedostajali; nakon što nestanemo, neće nam nedostajati
ništa, niti ćemo mi sami sebi nedostajati.

14
 Takvi trikovi mogu biti zanimljivi, ali promašuju problem.
Nije problem stanje osobe nakon njene smrti, ako takav izraz išta
znači; problem je stanje osobe koja živi sa sviješću da se kreće
prema svojoj smrti i vječnom nestanku.
Nepostojanje nije problem za one koji još nisu ili neće nikad
biti; nestanak nije problem za one koji više nisu; smrt je problem za
one koji jesu, ali znaju da se kreću prema svom nestanku. Oni su
navikli biti, i ne žele ne biti, ali znaju da se kreću prema svom
nestanku i vječnom ne-bivanju.

Ljudi izvode obrede vezane uz smrt i sahrane; izvođenjem

obreda, kao nečeg s čime vladaju, ljudi pokušavaju svesti smrt na
nešto s čime vladaju, i tako umiriti osjećaje i odagnati bolan osjećaj
nemoći.
Raskošnim pogrebnim obredima, zajednica odaje velike
počasti pojedinim ljudima. Takvim obredima, zajednica ujedno
pokazuje da njena snaga nadilazi prolaznost i smrti, i tako jača
samu sebe.
Veliki pogrebni obredi veličaju život koji je prethodio toj smr-
ti, kao i živote onih koji žive i koji će živjeti nakon nje. Ali usprkos
svemu što ljudi govore i čine, smrt ostaje vrlo tužno i samo-
ponižavajuće svojstvo života.

Sve vrste borbe protiv smrti su beznadne; ali oni koji jesu žele
biti, i ta želja prisiljava ljude da trajno vode beznadne borbe protiv
svog nestanka.
Neki govore da ne valja misliti o smrti, nego o životu. Ali ljudi
su vrlo svjesni vlastite prolaznosti, i o tome misle više nego što su
to voljni priznati drugima i sebi.
Rečeno je da treba naučiti šutjeti o onim stvarima koje nadila-
ze mogućnosti govora; smrt, kao prestanak bivanja i vječni
nestanak, neopisiva je i nadilazi moći razumijevanja. Ali rečeno je i
da o smrti treba govoriti, jer se govorom privikavamo na nju. Oboje
je točno; ali o smrti je teško valjano govoriti, a teško je i valjano
šutjeti o njoj.

15
 ***

Jedan život

- Kad bismo tražili od tebe da opišeš svoj život jednom rečeni-

com, kako bi glasila ta rečenica? - upitaše Manunua.
- Sve dolazi kasno, zatiče nas nespremne i napušta u loše vri-
jeme - reče Manunu nevoljko.
- To izgleda prilično turobno; a kako bi glasila druga rečenica?
- pitaše dalje.
- Važno je znati da ništa nije toliko važno koliko se to čini
važnim.
- To je već bolje; a treća - pitaše opet.
- Bačen sam u ovaj bučni i tjeskobni metež koji me nosi dalje;
trajem i prolazim zajedno s njim.
- Dovoljno smo čuli za danas - rekoše i odoše dalje.

***

Dubine i pličine

Ljudi jednom rekoše Manunuu:

- Tvoje misli i tvoj govor nisu u skladu s vremenom u kojem
živiš.
- Znam - reče Manunu.
- Ti težiš u dubinu i tragaš za suštinom; današnji ljudi prebiva-
ju na površini. Ti voliš tišinu; današnji ljudi žive u buci, i ne znaju
više živjeti bez buke.

16
 - Znam, - reče Manunu - ali nema potrebe da ja budem jednak
drugima; nisam nikad težio tome.
- Ni drugi ne bi voljeli biti poput tebe - rekoše mu.
- Znam, - reče Manunu - i tako je dobro, i tako neka ostane.

***

17
 2. O ljudima

Ljudska priroda

Neki drevni mudraci naučavali su kako su ljudi po prirodi

dobri. Jer svaki čovjek spontano će zadržati dijete koje se naginje
preko nekog ruba i moglo bi pasti u ponor i stradati.
Ljudi uvijek nastoje pomoći onome tko je u nevolji, jer ne žele
da drugi pate. Tako su naučavali neki drevni mudraci.
Ali zar u njihovo vrijeme nije bilo pohlepnih i agresivnih ljudi,
koji otimaju ono što im ne pripada i uništavaju druge? Zar u
njihovo vrijeme nije bilo zlih ljudi i sadista, koji vole činiti zlo i
rado gledaju kako drugi pate?
Neki mudraci vole govoriti o ljepšoj strani stvarnosti, a ružnu
stranu zanemaruju i prikrivaju.

Ljudi se međusobno razlikuju genetski, ali općenito, ljudi

imaju sposobnost da postanu dobri, i sposobnost da postanu zli.
Društveni i materijalni uvjeti u kojima ljudi žive određuju koje će
se ljudske sposobnosti razvijati i ostvariti, a koje neće.
Zbog toga je potrebno stvarati društvene odnose i materijalne
uvjete koji potiču u ljudima konstruktivno i dobronamjerno
ponašanje.
Pitanje je tko može i želi stvarati takve uvjete i odnose, i na
koji način se to može najbolje činiti.
Na takva pitanja nisu nađeni dovoljno dobri odgovori. O tome
je izrečeno mnogo lijepih riječi, ali sebičnost i međusobne borbe
proizveli su mnogo loših odgovora na ta pitanja.

***

18
 Upuhivanje smisla

Ljudi su tjeskobna stvorenja koja oduvijek traže smisao života,

ali ne nalaze ga. Zbog toga se često ponašaju na iracionalan način,
pokušavajući tako nadići svoju tjeskobu i uvjeriti sebe da su takvim
ponašanjem svom životu udahnuli nekakav smisao.
Iracionalan govor i ponašanje prisutni su u velikim i malim
stvarima. Kad temperatura iznosi dvadeset stupnjeva, ljudi pale
strojeve koji buče i pušu, zato da podignu temperaturu na dvadeset i
pet stupnjeva.
Kad temperatura iznosi dvadeset i pet stupnjeva, ljudi pale
strojeve koji buče i pušu, zato da snize temperaturu na dvadeset
stupnjeva.
Ljudi su tjeskobna stvorenja koja rade svašta, pokušavajući na
taj način odagnati od sebe činjenicu da su tjeskobna i nesretna
stvorenja.
Pomoću strojeva za puhanje, ljudi pokušavaju upuhati smisao
u svoje živote, ali im to ne uspijeva učiniti. A mene buka smeta, i
od puhanja dobivam upalu ušiju.
Jadni ljudi i jadne moje uši.

***

Djevojčice u zoru

Počeo sam čitati jednu slavnu knjigu koju ljudi navodno čitaju
s velikim zadovoljstvom od davnih vremena do današnjih dana. Ta
slavna knjiga učinila mi se vrlo odbojnom i zato sam brzo prestao s
čitanjem.
Nisam dugo izdržao čitati to štivo, ali sam iz njega i uz njega
saznao zanimljive stvari o ljudima. Neki vladar naredio je da mu

19
svaku večer dovedu jednu djevicu za osobnu upotrebu, i da joj
sljedeće jutro odsjeku glavu. Dakle, ljudi vole čitati o tome kako se
silovanim djevojčicama odsijecaju glave u zoru.
Ima u toj knjizi mnogo odbojnih stvari, ali kažu da je ta knjiga
bila i ostala vrlo omiljena među ljudima širom svijeta.
Valja se pitati o mentalnom zdravlju vladara kojeg veseli sva-
ku noć silovati po jednu djevojčicu, uz naređenje da joj se nakon
toga odsiječe glavu. Ali valja se upitati i o mentalnim osobinama
onih koji vole čitati takve priče.
Što ljude nagoni na čitanje takvih stvari? Strah koji traži neka-
kvu katarzu, sadizam koji traži zadovoljenje, ili kronični osjećaj
praznine koji uvijek vapi za nekim uzbuđenjem?
Neugodno je govoriti o takvim stvarima, ali takve stvari valja
imati na umu kad susrećemo ljude, tako da budemo svjesni s kim
imamo posla i što možemo očekivati od tih stvorenja.
To vrijedi za vladare i za obične pučane; teško je reći tko je
gori u toj drami apsurda i tragediji, izvođači ili gledatelji.

***

Neradna subota

Kažu da je Bog stvorio ljude šestog dana svog stvaralačkog

rada, a zatim je sedmog dana otišao na odmor.
Mislim da bi bilo bolje da je Bog otišao na odmor šestog dana
ujutro nego da je pravio ljude. Uostalom, i on sam izrazio je
žaljenje u više navrata što je napravio ljude.
Ljudi čine mnogo više zla nego druge životinje; često to čine
za zabavu ili iz obijesti. Ljudi i trpe neizmjerna zla koja čine jedni
drugima.
Ljudi su spremni ubiti onog tko im govori istinu o njima i
poziva ih da budu bolji. Atenski demokrati otrovali su Sokrata, a

20
Jeruzalemski svećenici dali su razapeti Isusa. Takve stvari treba
znati i imati na umu.
Dovoljno je bilo stvarati pet dana; šesti dan nije trebalo raditi
ništa, zaista nije trebalo. I bogovi ponekad pogriješe.

***

Jabuke

Nakon što je Bog stvorio svijet i ljude, posadio je plantažu

jabuka u mjestu zvanom Eden. Jabuke su dobro rodile, ali ljudi su
stalno uzimali njihove plodove. Zato Bog odluči postaviti ogradu
oko plantaže i staviti unutra veliku zmiju da mu čuva jabuke.
- A što ćemo mi sad jesti? - žalili su se ljudi.
- Jedite krumpire - reče im Bog.
- Krumpiri su bljutavi - rekoše ljudi.
- Pa skuhajte ih, zaboga! - reče Bog, i zažali što je stvorio
ljude, jer oni se stalno nešto žale i jadikuju.
A ljudi tad skuhaše krumpire i kušaše ih. I vidješe ljudi da su
kuhani krumpiri ukusni i dobri za jelo. Tako su ljudi naučili jesti
krumpire, i nisu više krali jabuke.
Kad zmija vidje da je ostala bez posla, ona napusti plantažu i
pođe prema istoku te se nastani u pustinji. I tamo je dugo i sretno
živjela, daleko od jabuka i ljudi.

***

21
 Leptiri

Može biti da je svijet i ljude stvorio neki Stvoritelj, ali čini se

da on više ne mari za te svoje tvorevine; možda je zaboravio na
njih. Tko zna što sve on stvara, pa nije čudno ako neke stvari i
zaboravi.
U svakom slučaju, nema nikakvih naznaka da Stvoritelj voli
ljude ili da brine o njima; možda su njemu draži leptiri i gušteri, kao
i meni; ili slavuji i druge šarene ptice koje lijepo pjevaju i lete po
zraku.
Ljudi muče i ubijaju jedni druge, i uništavaju prirodu. Zato bi
bilo normalno i razumljivo da su Stvoritelju draži leptiri nego ljudi.
Ljudi čine mnogo štete i zla, tako da je teško zamisliti da bi ih
itko mogao voljeti. Navodno ih vole psi, ali to je stvar slabosti pasa
više nego zasluge ljudi.
Ima i dobrih ljudi; ima i osrednjih, koji ponekad učine nešto
dobro i lijepo. Ali promatrano u cjelini, ljudi ne izgledaju dobro.
Leptiri i slavuji izgledaju mnogo bolje.

***

Ledolomci

Ne znam kako su ljudi naučili jesti led, ali naučili su.

Stigla je jesen s hladnim jutrima; pošao sam na kavu i stao za
šank pored jednog čovjeka u kaputu. Gospođa konobarica je upravo
postavila pred njega kavu; a zatim je nasula leda u čašu, natočila na
to vode, i stavila čašu pred čovjeka u kaputu, koji je stajao s moje
desne strane.
"Kavu i meni" - kažem ja, i proces je krenuo ponovno. Kad
smo stigli do leda, tiho sam viknuo: "Ne meni led!". Gospođa je

22
stala zbunjeno usred pokreta, a jutarnji gosti u maloj kavani gledali
su me sa zaprepaštenjem i prezirom.
Čovjek koji ne voli jesti led! - kako to odvratno zvuči!
Kakav je to čovjek koji u hladno jesenje jutro neće led? Tak-
vima ovdje nije mjesto. Popio sam kavu na brzinu i izašao van. Jer
oni koji ne jedu led postali su sumnjivi, i pitanje je do kada će
zdrave snage ledojeda tolerirati njihovu prisutnost.
Stvari ne izgledaju povoljno; tu nema druge nego naučiti jesti
led.

***

Zabijači

Nekad sam puno trčao za loptom, ali već dugo ne pratim

sportske događaje. Ipak, bacio sam pogled na neke nogometne
utakmice koje su igrane na svjetskom prvenstvu ove godine (2018),
da vidim kako napreduju ljudi i svijet. Jer ponašanje na stadionima i
oko njih mnogo govori o ljudima i društvu.
Prvo što sam primijetio, bilo je da u govoru komentatora do-
minira riječ "zabiti". Nekad su se postizali golovi; danas se sve
zabija, zabilo se ili se trebalo zabiti; ta riječ dominira u govoru o
nogometu.
Nekad se zabijalo glogov klin kroz srce onog koga je ugrizao
vampir, jer inače bi, kažu, i onaj ugrizeni postao vampir. Današnje
stalno zabijanje navelo me na zaključak da se svijet razvija u smjeru
općeg vampirizma i imbecilizma. Ali takav zaključak ne mora biti
točan.

Kad je u doba mog djetinjstva, jedan stariji čovjek vidio kako

ljudi trče za loptom, zaključio je da se približio kraj svijeta. Jer po

23
njegovom mišljenju, nema ničeg luđeg od trčanja za loptom; pa ako
su ljudi stigli dotle da rade takve stvari, onda nam više nema spasa.
Nisam siguran da li je taj čovjek bio u pravu po pitanju trčanja
za loptom, ali smak svijeta se očito nije dogodio. To pokazuje da
zaključak ne mora biti točan, bez obzira na to što polazi od
pretpostavki koje izgledaju točne.

Bolje je igrati nogomet nego voditi ratove. Ali atmosfera i

ponašanje oko nogometnih utakmica pokazuju da u mnogim
ljudima živi duh iz ranih faza ljudskog razvoja. Mene ne veseli
gledati takva ponašanja, i zato sam prestao gledati nogomet.
Kažu mi da je golf čudnija stvar od nogometa. Tamo punoljet-
ni ljudi tjeraju štapom kuglicu u rupu. To je zaista čudna aktivnost,
ali publika se tamo ponaša znatno smirenije nego ona od nogometa.
Promatrane s određene udaljenosti, velike nogometne utakmi-
ce su impresivni događaji, koji imaju veliku privlačnost i snagu,
osebujnu ljepotu i poetičnost. To su manifestacije kolektivne volje i
napora, oduševljenja i tuge. Ali kad se pogledaju pojedinosti, stvari
ne izgledaju naročito lijepo ni privlačno.

***

Sportski prognozer

Kad pobijede u nekoj utakmici, neki ljudi puno zahvaljuju

Bogu; tako se ponašaju igrači i navijači, političari i cijeli narodi.
"Bog je htio da mi pobijedimo na način da ..." - govore oni
tjednima i mjesecima nakon neke pobjede.
Ti ljudi misle da Bog ne samo gleda njihove utakmice, nego i
namješta rezultate u njihovu korist!
Meni takav govor izgleda bogohulno, kao ozbiljan grijeh. Jer
namještanje utakmica je kazneno djelo, i Bog ne radi takve stvari.

24
 Ja ne vjerujem da Bog uopće gleda nogometne utakmice, a ni
golf. Valjda ima i neku zanimljiviju zabavu; ako nema, onda mi ga
je žao.

***

Moda i strah

Moda se oslanja na osjećaj nesigurnosti i straha kojeg ljudi

nose u sebi, i kojeg društveni sustav pojačava. U strahu da ne
ispadnu iz stada i budu sami, ljudi su spremni prihvatiti svašta.
Spremni su nositi kvadratne naočale, i čarape koje jedva vire iz
cipela; spremni su kupovati i nositi neudobnu i rastrganu odjeću, i
učiniti bezbroj drugih čudnih stvari.
Moda je velika muka i za one koje moda nimalo ne zanima.
Jer teško je naći odjeću kakva je primjerena ljudskom tijelu i
potrebama ljudi. Teško je naći kvalitetnu košulju s dva džepa,
kakvih je nekad bivalo u velikim količinama. Teško je naći hlače,
rublje, ili bilo koji odjevni predmet, da nije bitno iskrivljen i učinjen
neudobnim na neki način.
Modne revije izgledaju kao manifestacije i simboli praznine i
izgubljenosti ljudi. Onakvo odijevanje, onakav hod i onakvi izrazi
lica ne slute na dobro. O fizičkom stanju modela nećemo reći ništa,
da se neko ne rastuži ili naljuti.
Moda je ogledalo mentalnog stanja ljudi i čovječanstva; moda
je snaga koja čini da svi ljudi trpe mnoge nepotrebne neudobnosti i
muke. Ljudi se boje prigovarati onome što je moderno; a i da
prigovaraju, ne bi time postigli ništa. Jer moda je jača od svih ljudi i
vladara.

***

25
 Spasiteljice

Jednom dok je Manunu sjedio na trgu priđoše mu neke žene i

rekoše:
- Ti stalno govoriš o ljudima; ali koliko ti cijeniš žene?
- Ja volim žene - reče Manunu.
- Pitale smo te koliko cijeniš sposobnosti žena - rekoše. - Na-
primjer, da li ti možeš zamisliti da Spasitelj bude žena? Odgovori
nam jasno i iskreno!
- Ja cijelog života čekam jednu spasiteljicu - reče Manunu; -
nekoliko ih je dolazilo, ali ja se ne osjećam naročito spašenim.
- Ti nas zafrkavaš - rekoše žene i odoše od Manunua.
A Manunuu bijaše žao što mu žene nisu vjerovale, jer on je
uvijek govorio iskreno i jasno. Manunu se nije oženio u ranoj
mladosti zato što se kretao krivim putovima. Kasnije se nije oženio
zato što su se one ugodnije cure udale dok se on kretao krivim
putovima, a za one manje ugodne nije imao dovoljno strpljenja.
Manunu je znao da su žene praktične i borbene; zato je uvijek
čeznuo za pravom ženom, vjerujući da bi ga ona štitila od ružnoće
svijeta; ali neke propuste iz mladosti teško je ispraviti.
Jednom dok je sjedio u nekoj kavani u dalekom svijetu, proči-
tao je u novinama da u tom kraju muškarci prosječno žive
sedamdeset godina, a žene sedamdeset i devet godina. Žene su očito
praktične i borbene; ni smrt ih ne može lako svladati; potrebno joj
je čak devet godina više nego za svladati muškarce.
Manunu je volio i cijenio žene, više zbog njihove borbenosti
nego zbog njihove navodne nježnosti; ali neke propuste je teško
ispraviti.

***

26
 Drugi

Svaki čovjek vidi druge ljude svojim očima i umom.

Svatko vidi onakvu sliku drugog čovjeka kakvu oblikuju mi-
saone sposobnosti i emotivne osobine onoga koji gleda.
U tvom viđenju drugoga odražavaju se tvoje mogućnosti i
tvoja ograničenja; odražava se tvoj lik.

Nitko ne vidi kako drugi osjeća sebe i kako vidi svoj život.
Kad bi ljudi znali kako se osjećaju oni kojima se dive i kojima
zavide, često bi se sažalili nad njihovim životima.
Kad bi ljudi znali kako se osjećaju oni koje preziru ili mrze,
često bi se sažalili nad njihovim životima.
Jer promatran s unutarnje strane, svaki život je naporan i često
težak, ponekad vrlo težak.

***

Većina ljudi

Većina ljudi ne raduje me.

Ne raduje me njihov govor ni njihovo ponašanje.
Ne raduju me izrazi njihovih lica, ni njihovi pogledi.
Većina ljudi izgleda mi nesigurno, sebično i bezobzirno;
često vrlo sebično i bezobzirno.
Većina ljudi ne raduje me; da moram ili mogu birati,
radije bih odabrao da budem šišmiš
nego da budem poput većine ljudi.
Većinu ljudi mi je žao, a žao mi je i mene među njima.
Žao mi je i šišmiša među ljudima i mačkama.
Žao mi je mnogo toga,

27
 i želio bih da mogu promijeniti mnoge stvari.

***

28
 3. O dobru i zlu

Jutarnji poučak

Jedan slobodni zidar, koji sam miješa malter i nosi cigle, rekao
mi je danas ovako.
U životu moraš stalno braniti svoje interese i dostojanstvo. A
to možeš uspješno činiti jedino svojom zloćom; dobrotom to nećeš
uspjeti učiniti.
Tužno je slušati ovakve stvari u jesenje jutro.
Čovjek je izgledao iskreno i nekako umorno, razočarano; vje-
rojatno je tako govorio na osnovu vlastitog iskustva.
Tužno je slušati takav govor od običnog čovjeka o običnim
ljudima i o običnom životu.

***

Nosioci nesreće

Bezosjećajni i agresivni ljudi uništavaju ono što je dobro, i šire

svoju zloću i ružnoću oko sebe. Takvi ljudi nisu u stanju poštivati
one koji su dobroćudni ili fizički slabiji, nego ih uvijek napadaju i
progone.
Bešćutni i agresivni ljudi su nesreća ljudskog roda i svijeta;
oni su nosioci nesreće i ružnoće.

29
 Bezosjećajni i agresivni ljudi oblikuju svijet i živote svih ljudi;
oni su oblikovali povijest čovječanstva, od njena početka na dalje.
Kajin je ubio svog dobroćudnog brata Abela i time započeo povijest
čovječanstva. Kajinovi potomci nasljeđuju svijet i oblikuju povijest.

Ima li načina da se čovječanstvo zaštiti od zlih i agresivnih

ljudi? Čini se da nema, ili još nije nađen dovoljno učinkovit način
da se to učini.
Zato treba da svi dobronamjerni ljudi traže način kako da se to
učini. Jer to treba učiniti.

***

Sloboda mržnje

Neki ljudi mrze neke druge ljude, ne zato što su ti drugi jako
loši, nego zato što oni prvi jako vole mrziti. Mržnja je za takve
ljude najveće zadovoljstvo, a često i jedino zadovoljstvo koje su
sposobni osjetiti.
Agresivni i zli ljudi vole agresivna naučavanja i totalitarne
sustave, religijske i svjetovne. Jer takvi sustavi daju im mogućnost
da slobodno mrze i progone druge, i da to čine s ponosom. Jer oni
to čine u ime i za dobrobit sustava koji se zasniva na uzvišenim
vrijednostima, kao što su vjera, nacija, pravda i druge uzvišene
stvari.
Agresivni i zli ljudi podržavaju totalitarne i agresivne sustave,
jer takvi ljudi ne bi mogli slobodno djelovati bez takvih sustava.
Agresivni i totalitarni sustavi podržavaju agresivne i zle ljude, jer
takvi sustavi ne bi mogli funkcionirati bez takvih ljudi.
Loše stvari trebaju i podržavaju jedna drugu.

30
 ***

Plemenita načela

Ljudi su oduvijek činili zla i ludosti u ime nekih uzvišenih

načela. Svako zlo i svaka ludost mogu se opravdati i uzvisiti
pomoću nekog uzvišenog načela.
Abraham je uzeo nož i pošao žrtvovati svog sina; učinio je to
bez pitanja i kolebanja, zato što mu je njegov bog rekao da to učini.
To dijete trebalo je biti ubijeno u ime načela potpune odanosti svom
bogu.
Abraham je svojim postupkom stekao veliku slavu i divljenje
svih poklonika načela apsolutne pokornosti svom bogu, vladaru i
gospodaru, bez obzira na to kakvi oni bili i kakve zapovjedi davali.

Plemenita načela koja promiču ono što je dobro, koriste se za

poticanje i opravdavanje onog što je zlo. Plemenito načelo ne može
spriječiti da bude korišteno kao opravdanje za činjenje onog što je
zlo.
U ime slobode i napretka, istine i pravde, dobrote i ljubavi
učinjena su bezbrojna zla. Ljudi uvijek objašnjavaju svoja
ponašanja nekim plemenitim načelima, bez obzira što čine. A često
čine suprotno od onog što govore načela na koje se pozivaju.

Načela su potrebna zato da ljude upućuju na to kako se trebaju

ponašati, i zato da zajednica može funkcionirati. Načela promiču
vrijednosti i određuju odnose među ljudima; načela oblikuju
ponašanje pojedinaca i usmjeravaju djelovanje zajednice.
Ali plemenita načela su oduvijek korištena kao sredstva za
poticanje i opravdavanje agresivnog ponašanja. Jedino međusoban
strah obuzdava agresivna nagnuća ljudi i zajednica; plemenita
načela i razuman govor ne uspijevaju to učiniti.

31
 ***

Krivci

Od svih bića i stvari, samo ljudi poznaju osjećaj krivice. Od

svih bića i stvari, samo ljudi čine zlo i jesu krivi; sve drugo je
nedužno.
Nežive stvari, poput stijena i rijeka, ne osjećaju ništa; bilje
živi, ali smatra se da bilje nema osjećaja kakve poznaju ljudi i
životinje.
Životinje imaju osjećaje, ali ne osjećaju se krivima zbog onog
što čine. Životinje ubijaju i jedu jedna drugu jer za njih je to
normalan način života; zato životinje ne osjećaju krivicu i nisu
krive za to što čine.
Sav svijet je nedužan osim ljudi, koji se mogu osjećati krivi-
ma, i često imaju razloga osjećati se tako. Jer ljudi čine zla
namjerno, često bez materijalne potrebe.
Ljudi čine zla iz pohlepe i obijesti i za zabavu. Zato ljudi ima-
ju razloga da se osjećaju krivima; posebno neki ljudi.
Ali oni ljudi koji čine najviše zla, najmanje se osjećaju krivi-
ma; takvi često ne poznaju osjećaj krivice i ne osjećaju se nikad
krivima.
Njihovi sljedbenici i narodi veličaju takve ljude i nazivaju ih
svojim vođama i velikanima; ni sljedbenici takvih vođa ne poznaju
osjećaj krivice.
Veliki vođe i njihovi odani sljedbenici ne osjećaju se nikad
krivima; oni ne poznaju osjećaj krivice, i po tome nalikuju
životinjama.

***

32
 Paklenjaci

Ljudi su proizveli desetke tisuća tekstova i milijune stranica

teksta o paklu i o mučenju onih koji tamo prebivaju. Pisci tih
tekstova trudili su se da izmisle i opišu užasna mučenja, ali
stručnjaci kažu da u takvim tekstovima ima mnogo ponavljanja.
Želja za mučenjem bila je veća od snage imaginacije, pa su
strastveni ljubitelji mučenja prepisivali jedni od drugih.
Bilo bi zanimljivo znati kako izgleda mentalno stanje osoba
koje pišu ili prepisuju takve tekstove. To stanje je subjektivno;
promatrač ga ne može znati, ali moglo bi biti užasno, koliko i muke
onih u paklu.

Muke u paklu traju zauvijek; oni koji su svojim pobožnim

životom stekli mjesto u raju, moći će vječno uživati u promatranju
muka onih koji su dospjeli u pakao. Oni koji tako pišu svakako
računaju da će oni biti sretni gledatelji strašnih mučenja u paklu.
Kaže se da će ti sretni gledatelji pljeskom pozdravljati muče-
nje onih u paklu, i zahvaljivati Bogu što je njih poštedio muka, i
dao im mogućnost da te muke gledaju.
Kakvi su to ljudi koji uživaju u gledanju mučenja? Mislim da
bih se osjećao ugodnije u paklu nego u društvu onih koji uživaju u
promatranju mučenja ljudi ili drugih bića.

Strastvene tekstove o paklu i mučenjima pisali su oni koji su

ponosno propovijedali ljubav i dobrotu. Treba se čuvati onih koji
mnogo govore o ljubavi, a vole sastavljati tjedne rasporede
mučenja.
U tim rasporedima ima svašta; pored vatre, tu ima kotača s
čavlima koji gaze i probadaju; ima stijenja i olovnih ploča koje
gnječe; ima kuhanja u smoli, prženja na ražnju i raznih drugih
stvari.
Neki ljudi pisali su tekstove o mučenju s velikom strašću i
zadovoljstvom. Jesu li ti ljudi bili genetski takvi, ili su ih takvima
učinili teški uvjeti života? Vjerojatno je utjecalo jedno i drugo.

33
 Mnogi ljudi koji su živjeli s osjećajem potlačenosti i nemoći,
maštali su o osveti. Ali uvjeti življenja nisu jedini, a vjerojatno ni
najveći, razlog za pisanje tekstova o strašnim mučenjima.
Čini se da su neki ljudi nadareni za projektiranje i gradnju
pakla, i za upravljanje njegovim vatrama i spravama za mučenje.
Takvi nadareni mučitelji su veliki pobornici onih naučavanja i
društvenih sustava koji im pružaju mogućnost da ostvare svoje
mučiteljske potencijale i ambicije.

***

Govor i ponašanje

- Pogledaj ovu sjajnu odu ljubavi među svim ljudima i naro-

dima, koju je napisao jedan veliki vođa naroda s Istoka - rekoše
Manunuu; - taj tekst odiše velikom dobrotom i plemenitošću.
- I na Zapadu se pisalo veličanstvene ode ljubavi među svim
ljudima, - reče Manunu - ali uz govor o ljubavi počinjena su velika
zla. Vođa naroda s Istoka, o čijem tekstu govorite, doprinio je tome
da dođe do velikog sukoba u kojem su uništeni životi mnogih
milijuna ljudi.
Nisam sklon govoru o ljubavi prema ljudima i bogovima; u
ime takvih ljubavi učinjeno više zla nego dobra. Ja propovijedam
nauku dobrog ponašanja, koja glasi ovako. Ne morate ljubiti nikog;
možete mrzite druge, ako tako osjećate, ali nemojte drugima činiti
zlo; i pomognite im ponekad, ako možete.
Ali ljudi ne razumiju takvu nauku i ne prihvaćaju je. Ljudi
teško prihvaćaju ono što je jednostavno i dobro; draže su im lijepe
riječi koje prikrivaju ružnu stvarnost.
Ljudima i svijetom upravljaju oni koji propovijedaju ljubav i
mir, dok spremaju nova nasilja i ratove. Tamo gdje se mnogo

34
govori o ljubavi i miru obično nema ni ljubavi ni mira. Zato je
najbolje micati se čim dalje od takvih mjesta i ljudi.
Ali nema se kamo pobjeći. To je tužno i tragično, i to bi treba-
lo promijeniti, ali to će biti teško promijeniti, vrlo teško.

***

Edipova priča

U gradu po imenu Teba nalazila se strašna neman Sfinga,

lavljeg tijela i ljudske glave, koja je postavljala ljudima teška
pitanja, i uništavala ih zato što nisu znali odgovoriti na njena
pitanja. A onda je jednog dana u grad stigao mladić po imenu Edip;
on je znao odgovoriti na pitanje Sfinge, pa je ta neman od muke
uništila samu sebe.
Kralj grada Teba poginuo je na putu nedugo prije toga, pa su
mladog Edipa, koji je spasio grad od strašne Sfinge, odlučili
postavili za kralja; usto su ga oženili za kraljicu, koja je tad bila
mlada udovica.

Bio je to onaj Edip kojeg su roditelji ostavili kao bebu u plani-

ni, da tamo umre; jer proročanstvo je kazalo njegovu ocu da će to
dijete ubiti svog oca. Ali Edip nije umro; spasili su ga pastiri, a
zatim odgojili ljudi u Korintu, koji su ga odgajali kao svog sina.
Kad je kao mladić posjetio hram u Delfima, Edipu je bilo
izrečeno strašno proročanstvo, da će ubiti svog oca i oženiti se za
svoju mater. Zato Edip odluči da se nikad više ne vrati u grad
Korint; umjesto toga, krenuo je na put prema Tebi.
Na tom putovanju dogodio se nehotičan sukob s nepoznatim
ljudima, u kojem je Edip ubio jednog čovjeka. Taj čovjek bio je
kralj od Tebe i Edipov pravi otac. Kad je Edip kasnije stigao u grad

35
Tebu, i kad su mu dali kraljevu udovicu za ženu, oženili su ga za
njegovu pravu mater. Ali te stvari tada nitko nije znao.

Edip je s udovicom imao nekoliko djece. A onda se počela

otkrivati istina o njemu i o svemu što se dogodilo; i sve je krenulo
po zlu. Edip je sam sebe slijepio od muke. Tog slijepog nesretnika
primili su u grad Kolon, zajedno s njegovom kćerkom Antigonom,
koja mu je bila sestra po materi, i koja je slijepog Edipa vodila za
ruku.
I tamo, u gradu Kolonu, ostarjeli i slijepi Edip govori ovako.
Sve ono što sam učinio, dogodilo mi se; ja nisam činio zlo; ja
sam pretrpio mnoga zla. Ja sam uvijek činio ono što su okolnosti
nalagale; uvijek sam činio ono što je izgledalo dobrim. Ali ja nisam
poznavao stvarno stanje stvari, i zato je ono što sam učinio bilo zlo.
Ja nisam imao namjeru učiniti ono što sam učinio. Ja nisam
želio učiniti ono što je zlo, nego ono što je dobro; ali meni se
događalo ono što je zlo.

Tako glasi suština Edipovog problema; on nije činio zle stvari;

njemu su se događale zle stvari; on nije krivac nego žrtva nesretnih
događaja i okolnosti. Takav govor izgleda uvjerljivo.
Smijem li onda i ja reći da se sav moj život meni dogodio, i da
ja tu nisam ništa kriv, a ni zaslužan? Jer ja sam proizvod onog što se
sa mnom i oko mene događalo i dogodilo, od rođenja na dalje.
Smijemo li svi mi, svatko za sebe, reći isto? Jesmo li svi mi
jedna gomila zbunjenih, kojima se događaju životi, i koji izvode i
trpe razne ludosti i zla?
Jesmo li mi gospodari svojih života, ili smo samo promatrači
života koji nam se događaju? To su složena pitanja koja iziskuju
precizan govor.

U suštini, Edip je u pravu; svaki život je proizvod onog što se

događa oko njega i s njim, više nego nečija namjerna tvorevina.
Ljudima se životi događaju, više nego što ih oni sami stvaraju.
Ali svaka osoba je dio stvarnosti, i ona utječe na to što se do-
gađa u njenom okruženju, kao što njeno okruženje utječe na nju i
njeno ponašanje.

36
 Gdje je tu slobodna volja, pitati će neki. Slobodna volja je
jedan od slavnih izraza bez jasnog, ili ikakvog, značenja. Može li se
reći da za neki čin ne postoje nikakvi uzroci i razlozi? Ako čin ima
uzroke i razloge, po čemu je onda slobodan?
Svako biće je jedna sila među bezbroj drugih sila, koja se
nadmeće sa drugim silama. Svaki čin je jedan ishod tog trajnog
nadmetanja. Sila nije ni slobodna ni neslobodna; ona naprosto jest,
i čini ono što čini.

***

Antigona

Edipova kćerka Antigona bila je sjajna cura, koja se vrlo hrab-

ro suprotstavila lošim postupcima vladara; učinila je to u ime
pravičnosti i na temelju svoje savjesti i dobrote.
Uništili su je na vrlo okrutan način, kako to obično biva.
Moćnici rado uništavaju dobre i hrabre; drugi moćnici kasnije
proglašavaju te dobre i hrabre junacima i svecima, i onda u njihovo
ime uništavaju nove dobre i hrabre.
Dobrima je uvijek bilo teško, ali ja ne zavidim zlima, i ne bih
želio biti jedan od njih. Mislim da zli ljudi nisu sretni, bez obzira na
to koliko uspijevaju postići i steći svojom zloćom.
Takvi ljudi mogu osjetiti zadovoljstvo u svojoj moći i u nano-
šenju patnje drugima, ali takvo zadovoljstvo je ružno, i samo je
predah u trajnom stanju nezadovoljstva i mržnje.
Zli ljudi nisu sposobni učiniti sretnima ni sebe ni druge, ali
uspijevaju uništiti dobre i unesrećiti sve. Ali i za zle vrijedi ono što
je govorio Edip i što je rečeno iznad; i oni su više žrtve nego tvorci
onog što jesu.

37
 ***

Govor i ponašanje

Da li ljudi postaju bolji? Nema jasnih pokazatelja da je tako.

Mijenjaju se način govora i metode djelovanja, ali nema pouzdanih
pokazatelja da pojedinci i zajednice postaju manje pohlepni,
agresivni i dvolični nego što su bivali u prošlim vremenima.
Ali govor o ljudima je neprecizan, jer događaje i ponašanja ne
oblikuju svi ljudi, nego jedna agresivna manjina. Da li tu manjinu
čini jedan, pet ili deset posto od svih ljudi teško je reći; ali manjina
oblikuje događaje i živote svih ljudi. A ta manjina ne izgleda
boljom nego što je bivala u prošlim vremenima.

Ljudi su još u davna vremena sabrali ono što danas nazivamo

moralom u jedno jednostavno načelo ponašanja, koje može
razumjeti svatko. Ne čini drugom ono što ne želiš da drugi tebi
čine; učini za drugog ono što želiš da drugi učine za tebe. To
načelo sadržano je u svim drevnim naučavanjima, religijskim i
svjetovnim.
Ali ljudi i zajednice nisu nikad živjeli prema ovom dobrom
načelu; jači su uvijek ugnjetavali i uništavali slabije. Umjesto
prema gornjem dobrom načelu, život i povijest odvijali su se prema
jednom drugom načelu koje glasi ovako. Jači rade što hoće; slabiji
trpe što moraju.

Danas vladari vojno nadmoćnih zemalja pecaju ribu dok

njihove vojske uništavaju vojno slabije zemlje i živote mnogih
milijuna ljudi. To se danas naziva borbom Dobra protiv Zla; jer oni
koji su materijalno nadmoćni nazivaju sebe dobrima, a one koji su
materijalno slabiji nazivaju zlima.
Kad su Dobri stigli u Bagdad, tamo je bila ogromna farma za
uzgoj rasnih arapskih konja, na kojoj je bilo šest tisuća konja; svi ti

38
konji pokradeni su. Milijuni ljudi i drugih životinja prošli su mnogo
gore od rasnih konja.
Dobri često donose mnogo više zla nego što to čine Zli.

***

Zreli demokrati

Danas jači uništavaju slabije kao i nekad, ali svoje nasilničko i

otimačko ponašanje opravdavaju raznim plemenitim načelima i
vrijednostima. Životi desetaka milijuna ljudi uništavaju se u ime
slobode i demokracije.
Agresori i osvajači govore o svojoj dužnosti da oslobode druge
i da zaštite svijet od zla. Oni ne napadaju zato da otmu, nego zato
da dadu; oni okupiraju zato da oslobode; oni uništavaju zato da
stvore.
Ispraznim govorom o plemenitim načelima i ciljevima,
nasilnici hoće prikazati svoje nasilničko ponašanje kao nešto
razumno i dobro. Ali njihov govor nalikuje na dramu apsurda u
kojoj stvarnost ne igra nikakvu ulogu.

Zemlje i životi desetaka milijuna ljudi uništavaju se pred

očima cijelog svijeta, ali malo je onih koji protestiraju protiv toga.
Jer ljudi se boje protestirati protiv onih koji imaju moć.
Umjesto protesta, građani zrelih demokracija ponovno izabiru
na vlast one političare koji su pokrenuli osvajačke ratove na temelju
lažnih optužbi prema žrtvama njihovih napada.
Govor materijalno jačih zanemaruje činjenice i opravdava
nasilničko ponašanje onih koji govore. Nekad su postojale dvorske
lude, koje su se znale narugati takvom govoru. U demokraciji nema
luda; svi ljudi postali su mudri i mudro šute o onome o čemu bi
trebalo govoriti.

39
 Dobri ljudi se uvijek nadaju da ljudi i zajednice postaju
boljima; neki govore da je zaista tako; ali nema pouzdanih
pokazatelja da je zaista tako.
Može biti da većina ljudi postaje bolja. Ali događanja u prote-
klih nekoliko desetljeća pokazuju da nosioci moći nisu postali
boljima. Oni koji imaju moć da oblikuju događaje ne izgledaju
manje pohlepno i agresivno nego što su nosioci moći bivali u
prošlim vremenima.
Može biti da većina ljudi postaje bolja, ali u zreloj demokraci-
ji, obični ljudi su nemoćni i nevažni, kao što su to uvijek bili.

***

Ta nemirna stvorenja

Ljudi su po prirodi nemirna stvorenja, i ne mogu ne raditi

ništa; ne mogu spavati i presti po cijele dane, kako to blaženo rade
mačke.
Praktične potrebe i neiscrpne želje navode ljude da stalno
nešto smišljaju i rade. Ljudi ispituju prirodni svijet i pokušavaju
mijenjati ga; pokušavaju stvoriti ono čega nema a žele da bude, i
odstraniti ono što jest a ne žele da bude.
Ljudi traže trajne oblike i načela u svijetu nestalnog i prolaz-
nog, postavljaju nove vrijednosti u prirodni svijet, i određuju
odnose i načela ponašanja među ljudima i zajednicama.
Ljudi stvaraju priče koje objašnjavaju život i postojanje, i
nastoje pomoću njih dati neki smisao svojim životima i postojanju.

Pored volje za stvaranjem, ljudi i zajednice pokazali su kroz

povijest i veliku volju za uništavanjem.
Neki stručnjaci za ljude kažu da želja za uništavanjem nastaje
kao posljedica nezadovoljstva, i neuspjeha pojedinaca i zajednica

40
da razviju stvaralačke odnose s drugima. To izgleda točno, ali
ljudska destruktivnost je složen problem.
Drugi stručnjaci za ljude kažu da je volja za uništavanjem
urođena ljudima, jednako kao i volja za stvaranjem, i da tu volju
nije moguće odstraniti ni zaustaviti; može se jedino pokušati
usmjeravati na način da stvara manje zla i štete.
Oboji stručnjaci kažu da uništavanje stvara u nekim ljudima
osjećaj moći i zadovoljstva, i zato je nekima uništavanje vrlo
privlačno. Teško nama s nama.

***

Moć dobrote

U ovim razmišljanjima o dobru i zlu govorilo se više o zlu

nego o dobru. Ljudi više govore o zlu zbog toga što žive u stalnom
strahu od zla; jer zlo može doći naglo i iznenada, i uništiti mnogo ili
sve. S druge strane, dobro obično dolazi polako; dobro se stvara i
nastaje polako.
Dobrota nije tako uočljiva ni impresivna kao zloća, ali dobrota
nije manje važna nego zloća. Jer kroz dobrotu, ljudi ostvaruju svoje
najbolje mogućnosti.

Neki dobri ljudi naučavali su da je bolje trpjeti zlo nego činiti

zlo. Drugi naučavaju da treba uvijek činiti dobro, jer to donosi
radost onome kome se čini dobro i onome tko čini dobro.
Dobrota nije dovoljna za obranu od napada agresivnih i zlih.
Ali dobrota brani ljude od osjećaja tjeskobe i straha od života i
smrti, koji prožima živote svih ljudi.
Dobrota je najveća od svih ljudskih mogućnosti i osobina, jer
jedino dobrota može dati smisao i ljepotu ljudskom životu i
cjelokupnom postojanju.

41
 ***

Doseg govora

- Treba govoriti i pisati na način koji posramljuje one koji čine

zlo, i ohrabruje one koji čine dobro - rekoše ljudi Manunuu.
- Tako je - reče Manunu; - upravo tako treba da zvuči svaki
govor. Ali problem je u tome što zli ne drže ni do kakvog govora i
ne poznaju srama.
- Zbog toga i jesu zli - rekoše ljudi.
- I zbog toga ih je teško učiniti boljima - reče Manunu.

***

42
 4. O vremenu i prolaznosti

Dimenzije stvarnosti

Sve što ljudi mogu vidjeti, osjetiti ili zamisliti može se podije-
liti u tri klase elemenata (entiteta). To su klasa elemenata fizičkog
svijeta, klasa mentalnih stanja, i klasa apstraktnih entiteta koje
stvara ljudski um.
Rijeke, planine i krokodili spadaju u klasu fizičkih elemenata,
odnosno u fizički svijet. Ljubav, zubobolja i ljutnja spadaju u klasu
mentalnih stanja. Brojevi, jezici, teorije i simfonije spadaju u
apstraktne tvorevine ljudskog uma.
Plitki mislioci izrekli su mnogo toga o "postojanju" i "stvarno-
sti" nekih od navedenih elemenata. Svi ti elementi su stvarni i
postoje, ali spadaju u različite klase (prostore ili dimenzije)
stvarnosti i postojanja.

Ljudi oduvijek govore kako protok vremena uništava sva bića

i sve stvari. Ali vrijeme ne teče, jer ono ne postoji u svijetu
(prostoru) fizičkih stvari.
Vrijeme je tvorevina ljudskog uma, i spada u klasu apstraktnih
elemenata, u koju spadaju brojevi i jezici, umjetnička djela i sve
ostale tvorevine ljudskog uma.
Mijena (promjena) je svojstvo fizičkog svijeta; vrijeme je
element jezika pomoću kojeg ljudi govore o svom iskustvu fizičkog
svijeta.
Vrijeme je apstraktan entitet, i element ljudskog jezika, po-
moću kojeg ljudi opisuju svoje iskustvo nastajanja, mijenjanja i
nestajanja stvari u fizičkom svijetu, kao i iskustvo vlastitog
postojanja i prolaznosti.

43
 ***

Proces i vrijeme

Ljudi nemaju osjećaj za vrijeme. Deset godina mog života,

meni ne izgleda ni dugo ni kratko, ni mnogo ni malo. Ponekad mi
se jedan dan čini dužim od mnogih godina o kojima ne razmišljam i
čije sadržaje polako zaboravljam.
Ljudi vide i osjećaju promjene, i broje dane i godine, ali ne
vide niti osjećaju vrijeme. To je razumljivo, jer vrijeme ne postoji u
fizičkom svijetu niti u svijetu osjećaja, tako da se ne može ni vidjeti
ni osjetiti.

Vrijeme se ne može ni mjeriti, jer ono ne teče i ne postoji

fizički, a mjeriti se mogu samo fizičke pojave. Ljudi "mjere
vrijeme" tako da uspoređuju procese, pri čemu jedan od procesa
uzimaju kao mjerilo intenziteta i količine odvijanja drugih procesa.
To mjerilo može biti jedan okretaj zemlje oko svoje osi (dan),
jedno putovanje zemlje oko sunca (godina), neki broj oscilacija
nekog atoma (sekunda), ili neki drugi proces koji se ciklički
ponavlja.

Fizički svijet je jedan proces, u kojem ljudi opažaju mnogo

manjih procesa. Ljudi odabiru neki od tih manjih procesa kao
sredstvo za mjerenje intenziteta i količine odvijanja drugih procesa;
taj odabrani proces se onda naziva mjerilom protoka vremena.
Ali taj proces ne mjeri protok vremena, nego se ciklički po-
navlja, a mi brojimo ta ciklička ponavljanja. I onda možemo reći
koliko je cikličkih ponavljanja odabranog procesa trajao neki drugi
proces.
Naprimjer, proces nečijeg života trajao je osamdeset ili sto
putovanja zemlje oko sunca (godina). Dok sam pisao ovu rečenicu,
kazaljke na satu pomicale su se; kazaljka sekundi napravila je tri

44
kruga; na osnovu toga mogu reći da je pisanje ove rečenice trajalo
tri minute.

Vrijeme ne teče, i ono nije element fizičkog svijeta; postoje

samo procesi. Mjerenje vremena je uspoređivanje fizičkih procesa;
trajanje jednog procesa mjeri i izražava se brojem cikličkih
izvršenja drugog procesa, koji je odabran kao mjerilo "protoka
vremena".
Kiša može padati tri dana, iako vrijeme ne teče i ne postoji u
fizičkom svijetu; ali zemlja se okreće oko svoje osi, i tako nastaju
dani.
"Sat" je općenito ciklički proces koji broji vlastite cikličke
promjene, i rezultat izražava u brojevima ili pomacima kazaljki
koje pokazuju na brojeve. Ti brojevi mogu onda biti mjera
(veličina) trajanja drugih procesa.

Na ovu laganu priču, teški mislioci odgovaraju svojim teškim

pitanjem koje glasi ovako. Na koji način se bilo koji proces može
odvijati bez protoka vremena? To pitanje izgleda teškim, ali ono je
posljedica pogrešnog promatranja stvarnosti.
Fizički svijet je proces, i mijena je temeljno svojstvo toga svi-
jeta-procesa. Mijena jest sama po sebi, i ona ne treba ništa drugo
osim sebe da bude to što jest.
Vrijeme je element ljudskog jezika pomoću kojeg ljudi poku-
šavaju opisati svoje iskustvo stvarnosti. Stvarnost je sama po sebi
proces, koji ne zavisi od promatrača ni njihovih opažajnih i
misaonih sposobnosti i ograničenja.

***

45
 Rijeka postojanja

Mnogi mislioci izrekli su razne dramatične stvari o "nedokuči-

voj tajni toka vremena". Neki su čak govorili o brzini protjecanja
vremena, i tvrdili su da je brzina protjecanja vremena relativna. To
je sasvim promašen govor, jer vrijeme ne teče.
Vrijeme je apstraktna obala u odnosu na koju teče rijeka nas-
tajanja i nestajanja. Na odvijanje raznih procesa mogu utjecati
razne stvari, ali na protjecanje vremena ne utječe ništa, jer vrijeme
ne teče.

Vrijeme nije tajnovita pojava; suština priče o vremenu iznijeta

je u gornja dva teksta. Ne teče vrijeme, nego teče rijeka nastajanja i
nestajanja svih stvari u fizičkom svijetu. Ta rijeka ne dolazi ni od
kud i ne odlazi nikud; njen "tok" je proces mijenjanja - proces
nastajanja i nestajanja svih fizičkih pojava i oblika. Stvari ne odlaze
(teku) nikud; one se mijenjaju.

Svaki ljudski život je jedan konačan proces nastajanja i nesta-

janja, koji se odvija od kada je pokrenut, dok ne stane. Život je
poput pješčanog sata koji "mjeri vrijeme" samo jednom, jer se njega
ne može (ili ne zna) okrenuti onda kad sav pijesak iz gornjeg dijela
prijeđe u donji dio. Taj proces (sat) tada staje.
Svijet je proces nastajanja i nestajanja; ne prolazi vrijeme nego
svijet - i mi s njim, jer smo dijelovi toga procesa.

***

46
 Prolaznost i vječnost

Najveći od svih problema s kojim se ljudi suočavaju je prolaz-

nost svega, koja ljude vodi prema smrti i vječnom nestanku.
Najveće dostignuće ljudskih emocija i uma je otkriće besmrt-
nosti i vječnosti. Ljudi su najprije otkrili besmrtne bogove; time je
nadiđena smrt! Ali ljudi su i dalje umirali. A onda su ljudi otkrili
besmrtnu dušu u sebi, i tako su i oni nadišli smrt i postali besmrtni.

Put do otkrića besmrtne duše bio je dug i težak. Jahve, koji je

navodno stvorio svijet i ljude, ne spominje dušu ni besmrtnost. U
Homerovom Hadu, mrtvi se kreću poput bestjelesnih sjena, ali Had
je mračno podzemlje i vrlo tužno mjesto, tako da trajni boravak u
tom carstvu mraka nema naročitog smisla. Ali ljudima je i boravak
u Hadu izgledao podnošljivije nego užas potpunog i vječnog
nestanka.
Ljudi su postupno bitno unaprijedili onostranost (drugi svijet);
u tom velikom poduhvatu, pjesnici i mudraci sa Zapada učili su
neke bitne stvari od onih s Istoka. Bilo kako bilo, na Istoku su
razvijene moksa i nirvana, a na Zapadu je razvijen raj; u tim
stanjima i prostorima, ljudi (duše, sebstva) borave u vječnom
blaženstvu.

Govor o drugom svijetu i o transcendentnim stanjima izgleda

iracionalno, jer nema nikakvih naznaka da takav svijet i stanja
postoje. Ali mnogim ljudima, možda i većini, takav govor je vrlo
privlačan, a možda i neophodan za život na ovom svijetu.
Nije svaki iracionalan govor uspješan, ali privlačan iracionalan
govor može pokrenuti osjećaje i ljude jače nego bilo što drugo.
Iracionalan govor i privlačne iluzije ne mijenjaju objektivnu
stvarnost, ali mijenjaju mentalno stanje ljudi, a to je vrlo važno.
Onaj tko živi i umre s vjerom u vlastitu besmrtnost, taj jest
besmrtan - barem za sebe. Jer takav čovjek neće nikad saznati da je
vjerovao u nešto čega nema i što nije.

Tako je govorio Manunu; a oni koji su ga slušali, rekoše mu

tada ovako.

47
 - Takvim govorom ti opravdavaš iracionalna naučavanja i
vjerovanja. Ako tako nastaviš, ti ćeš zalutati u raj.
- Nastojati ću da se to ne dogodi, - reče Manunu - jer to ne bi
bilo dobro mjesto za mene. Mislim da ni domaćine ne bi obradova-
lo da se tamo nastanim.

***

O životu i smrti

Kad su nekog drevnog mudraca pitali o smrti, odgovorio je

ovako.
Čemu govoriti o smrti kad još nismo naučili ni živjeti? Kako
mogu ljudi poznavati smrt kad još ne poznaju ni život?
Ljudi su bili zadivljeni odgovorom toga mudraca, ali njegov
odgovor ne rješava problem, nego ga izbjegava. Jer životi ljudi su
suštinski određeni njihovom smrtnošću.
Život i smrt su jedna cjelina; nije moguće poznavati jedno bez
drugog; govor o jednom bez drugog nije dobar i ne kazuje
dovoljno.
Ljudski život oblikovan je željama i ograničenjima, a smrt je
najveće od svih ograničenja; beskrajno veće od svih drugih.

Ljudi su oduvijek osjećali tjeskobu zbog prolaznosti i konač-

nosti svega, a posebno zbog vlastite prolaznosti i smrti. I uvijek su
žudjeli za tim da nadiđu prolaznost i smrt.
Ljudske misli prožete su tim osjećajem tjeskobe i žudnje; veli-
ki poduhvati i svakidašnje aktivnosti ljudi pokretani su i vođeni tim
osjećajem tjeskobe i žudnje.
Svaki ljudski život je jedan odgovor na izazov prolaznosti i
smrti. Takav odgovor može sadržavati poricanje ili prihvaćanje,

48
prikrivanje ili rezignaciju, ali svaki život je jedan odgovor na izazov
prolaznosti i smrti.
Smrt je naziv za završetak života; život i smrt su nerazdvojno
povezani, ne postoje jedan bez drugog, i nije moguće razumjeti
jednog bez drugog.

***

Otrov i snovi

Dajte mi otrova da umrem,

ili snova s kojima mogu živjeti! - uzvikuje jedan pjesnik.
Ali bilo bi bolje postaviti stvari obrnuto.
Dajte mi otrova s kojima mogu živjeti,
ili snova uz koje mogu mirno umrijeti!
Jer ljudi se oduvijek održavaju na životu uz pomoć raznih
buka i aktivnosti koje imaju jak opijatski učinak.
A za smrt se pripremaju uz pomoć velikih bajki i velikih snova
o vječnom blaženstvu.

***

Sustizanja

Moja smrt hoda ispred mene; ne vidim je, ali znam da ide
ispred mene i da je sustižem. Svakim korakom sam joj sve bliži i
osjećam njenu blizinu sve jasnije.

49
 Ne trudim se da je sustignem, ali znam da ću to učiniti i bez da
se trudim.
U onoj zagonetnoj priči, brzi Ahilej ne uspijeva sustići sporu
kornjaču. Ali u običnom životu, i najsporiji trkač uspijeva sustići
svoju smrt.

***

Put nestanka

Život je rijeka koja teče prema ponoru i nestanku; prema

ničemu.
Ljudi su oduvijek bili zbunjeni i tužni zbog prolaznosti svega,
a posebno zbog prolaznosti vlastitih života.
Pjesnici i mudraci oduvijek su tražili riječi kojima će izraziti
svoje čuđenje i nemoć pred neumitnim, ali riječi ne mogu opisati
vječni nestanak.
Život je brod na moru bez obala, koji plovi prema mjestu svog
potonuća.

Ljudi se bore cijeli život za ono što im treba i za ono što im ne

treba. A onda ostavljaju sve, prestaju biti, i nestaju kao da ih nije
nikad ni bilo.
Život je put iz nepostojanja u nepostojanje; mnogi su taj put
nazvali mučnim i tragičnim; drugi su ga nazvali besmislenim i
apsurdnim; moglo bi se nazvati ga smiješnim, da nije tužan.
Život je list kojeg vjetar drobi i nosi prema nestanku; prema
ničemu.

Zbunjeni svojom prolaznošću i ništavilom prema kojem se

kreću, ljudi često nagrđuju i ponižavaju život, i stvaraju sebi
nepotrebne muke.

50
 Ljudi odbacuju život, u nadi da će odbacivanjem života odba-
citi od sebe i smrt. Ali nema naznaka da odbacivanje prolaznog
života u ovom svijetu vodi u vječno blaženstvo.
Život je put i hod prema užasu nepostojanja i prema blažen-
stvu nepostojanja.

***

Pozdrav Kalidasi

Pazi na ovaj dan!

Jer on je život, sam dah života!
Tako mi poručuje sjajni Kalidasa,
iz daleke daljine i davne davnine.
Slušam ga, ali ne znam kako da pazim na ovaj dan.
Dočekao sam ga s dobrim namjerama i u dobroj nadi;
svuda smo išli zajedno,
i družili smo se stalno.
Dan me pratio kamo god sam išao
i u svemu što sam radio;
i bilo nam je lijepo zajedno.
Bijasmo zaigrani i radosni zbog ljepote druženja;
ali onda mi je dan počeo izmicati.
Pokušavao sam nagovoriti ga da ostane sa mnom,
jer lijepo nam je bilo zajedno;
molio sam ga da ostane, ali nije pomoglo.
Otišao je nečujno, i nestao je
kao da ga nije nikad ni bilo.

***

51
 Paradoks postojanja

Volja za bivanjem prožima sve što jest;

sve što jest želi biti, i ne želi ne biti.
Sve što jest, naviklo je biti,
i ne želi prestati biti.
Sve što jest užasava se nebivanja i nestanka.
Ali sve što jest, nezadrživo se kreće
prema svom nestanku.
Svijest o prolaznosti i konačnosti ispunjava ljude
tjeskobom i beskrajnom žudnjom za bivanjem.
Najteži osjećaj i najteža misao onog koji jest
izviru iz svijesti da neće biti.

***

Samoća

Samoća je prostor čistih misli i snažnih osjećaja; zbog toga

mnogi ljudi vole samoću. Ne može se živjeti bez drugih, ali za
dobar život potrebna je i samoća.
Samoća je prostor susretanja s ljudima koji su živjeli davno i s
onima koji žive daleko. Samoća obujmljuje sve prostore i sva
vremena, i tako nadilazi prolaznost i smrt.
Samoća je puna glasova i događaja, kazivanja i igre; zbog toga
volim samoću.
Ali samoća zna biti teška, jer u samoći nas posjećuju sjene
davnih događaja i stanja. U samoći odjekuju svi krikovi svijeta, koji
govore o nemoći i patnji.

52
 Samoća je stanje u kojem život vidi sebe onakvim kakav jest, i
vidi stvarnost oko sebe onakvom kakva jest. Ta slika je često
rastužujuća, i zato ljudi bježe od samoće, jer žele pobjeći od
stvarnosti.
Ljudi se sklanjaju u velike buke i iluzije zato da se odmaknu
od svoje stvarnosti i da odmore od nje.
Ali samoća omogućava dijalog s dalekim vremenima i prosto-
rima, i razumijevanje sadašnjosti; zbog toga mi je samoća draga.
Tehnološko doba uništava samoću svojim zaglušnim bukama i
šarenim svjetlima koja ošamućuju. I tako ljude vodi u bezvremenu
vječnost; tako ljude neprimjetno odvodi u bezvremeno ništavilo.

***

53
 5. Govor i stvaranje

Stvaranje

Komunikacija i interakcija su temeljne osobine i potrebe svih

živih bića. Biti znači komunicirati; komunicirati znači biti; biti
znači biti u komunikaciji i interakciji.
Svaka komunikacija izražava potrebe, strahove i želje, i poku-
šavaju stvarati odgovore na te potrebe, strahove i želje.

Ljudi su prolazna i konačna bića koja komuniciraju sa svojim

okruženjem prolaznih i konačnih bića i stvari. Ali ljudi pokušavaju
komunicirati i s nečim što je neprolazno, beskrajno i nedokučivo.
Ljudi pokušavaju otkriti ili stvoriti nešto što je neprolazno i
beskrajno, i tako osjetiti neprolaznost i beskrajnost; i tako postati
neprolazni i vječni.

Umjetničko stvaranje je komunikacija s drugima i s postoja-

njem. Ljudi stvaranjem izražavaju svoje tjeskobe i žudnje, i
pokušavaju ih umiriti ili potisnuti iz svijesti. Ljudi se stvaranjem
brane od svijesti o svojoj prolaznosti i ništavnosti.
Umjetničko stvaranje je često proizvod i izraz velike usamlje-
nosti pojedinca; ono je govor usamljenika koji čezne za sugovorni-
kom kakvog ne uspijeva naći i kakav često ne postoji.

***

54
 Moć govora

Stvaralački govor predočava i oblikuje stvarnost na način na

koji stvarnost dotad nije bila viđena. Takav govor predočava nešto
čega nema, ali bi moglo biti i može postati.
Stvaralački govor propituje mogućnosti da bude ono što nije, i
stvara ono čega nema. Govor koji nije takav spada u opisivanje, a to
je posao za drugorazredne majstore.

Najvećim stvaraocima nogu se smatrati tvorci velikih religij-

skih naučavanja, jer oni su stvorili bogove i besmrtnost, nebeske
rajeve, moksu i nirvanu, i njihova vječna blaženstva.
Religijska naučavanja su impresivne tvorevine ljudskog uma
vođenog tjeskobom i žudnjom, kao i praktičnim potrebama i
ciljevima. Ali ovdje ne težimo takvom govoru, jer religije se često
koriste kao sredstva za ugnjetavanje i za poticanje neprijateljstva.
Ovdje tragamo za govorom koji promiče razumijevanje i stva-
ranje dobrote i ljepote u ovom svijetu, snagom ljudi ovoga svijeta i
za ljude ovoga svijeta.

Platon i Nietzsche spadaju među najveće stvaraoce u prostoru

govora; sadržaji njihovih kazivanja često ne izgledaju prihvatljivo,
ali njihov govor je autentičan i vrlo poetičan.
Nema mnogo velikih majstora stvaralačkog govora, i današnje
doba površnosti ne poznaje djela ni imena takvih majstora. Govor
takvih majstora nadilazi ovo bučno i plitko doba, tako da ga ono ne
prepoznaje i ne može primati.
Slično je bivalo u sva vremena, ali današnje doba brze vizual-
ne komunikacije uništava sposobnost razmišljanja, osjećanja i
pamćenja, tako da ljudi više nisu sposobni za velike igre stvaranja.

***

55
 Pjesnik i patnik

Manunu je govorio vrlo pohvalno o Nietzscheu kao pjesniku,

ali nije imao dobro mišljenje o sadržaju njegova kazivanja.
- Nietzsche je veliki majstor ritma i stila kazivanja, - govorio
je Manunu - ali sadržaj njegova kazivanja je često problematičan.
Nietzsche govori metaforičkim jezikom i na dramatičan način, ali
njegov govor nije koherentan jer iznosi stavove koji protuslove
jedni drugima. On veliča borbu i volju za moć, ali propovijeda i
prihvaćanje i odobravanje svega što jest i što se zbiva. On prezire
kršćanstvo a veliča snažne i gospodare; zar nije vidio da su u
njegovo vrijeme kršćani bili gospodari svijeta? I tako redom.
Nietzscheovo kazivanje je jedna poetska igra, ali ne donosi neku
koherentnu poruku ni realističnu viziju ponašanja i života.
- Za Nietzschea je rečeno da svakom "Da" viče "Ne", i svakom
"Ne" viče "Da", i radosno pleše na svom grobu - rekoše oni koji su
sad slušali Manunua. - Možeš li nam to objasniti malo bolje?
- Nietzschea vole objašnjavati oni koji ne razumiju stvari, i ne
razumiju da ne razumiju - reče Manunu. - A ne znaju ni radosno
plesati na svom grobu. Nietzsche je pjesnik koji voli slikovite opise
i pretjerane tvrdnje, ali nije dobar analitičar društva. On govori
stvari koje zvuče snažno i zanosno, ne obraćajući pažnju na
činjenice i na koherentnost sadržaja koje iznosi. Njegov govor je
neprecizan i iznosi protuslovne stavove.
- Nietzsche je veličao snažne, koji slijede svoju volju i ne mare
za dobro i zlo slabijih - rekoše. - Veličao je moral gospodara i
prezirao moral robova; u tome je bio prilično dosljedan.
- Tako je volio govoriti, - reče Manunu - ali i to treba promat-
rati u širem kontekstu njegova stila govora i njegova zdravlja. Kažu
da je Nietzsche veličao snagu zato da ohrabri sebe u svojoj stalnoj
borbi sa zdravstvenim problemima; kažu da je veličao bešćutnost,
jer se time borio protiv svoje prevelike osjetljivost i svog bolnog
suosjećanja sa svima. Nietzsche je sjajan pjesnik i velik majstor
slikovitog govora, čije kazivanje ne valja uzimati doslovno. Čitajte
Zaratustru, ali ne tražite tamo sadržaj jer je nevažan, nego slušajte
poetiku kazivanja.

56
 - Kažu da je Nietzsche puno razgovarao i šetao sa ženama, -
dometne netko - ali da nije imao fizičkih dodira s njima. Što kažeš
na to? Je li Nietzsche bio mudar ili zaostao u razvoju?
- Po tom pitanju, moje naučavanje glasi ovako: nije dobro za
zdravlje mnogo pričati sa ženama bez fizičkih dodira - reče
Manunu.
- Zanimljivo naučavanje - rekoše; - imati ćemo to na umu; ali
možda Nietzschea nije privlačio nikakav fizički dodir.
- O osebujnim ponašanju i lošem zdravlju tog čovjeka rečeno
je dovoljno; o tome ne treba više raspravljati - reče Manunu. -
Promatrajte Nietzschea kao pjesnika i patnika, i ne uzimajte
doslovno njegove ekscesne uzvike.
- Nacisti su njegove ekscesne uzvike koristili za svoje potrebe
- rekoše.
- Inkvizitori i drugi mučitelji nazivali su sebe sljedbenicima
onog koji je propovijedao ljubav i praštanje - reče Manunu; - svatko
upotrebljava druge onako kako njemu odgovara.

***

Čekajući Godota

Gledam koricu knjige, na kojoj piše U očekivanju Godota. To

je jedna od najboljih knjiga koje poznajem; s njom se Beckett
svrstao među najveće majstore kazivanja. Ali ovakav naslov - ili
ovakav prijevod naslova - nije u skladu sa sadržajem knjige.
Beckett je tu dramu napisao na francuskom jeziku, pod
naslovom En attendant Godot. Ne poznajem francuski, pa ne znam
kako treba prevesti taj naslov, ali ja u toj knjizi ne vidim nikakvo
očekivanje; vidim samo mučno čekanje, a to nije isto.

57
 Očekujemo nešto što se treba dogoditi, ili nekog za koga
znamo da će doći, ali nismo sigurni točno kada, koliko brzo. U ovoj
drami nema takvog znanja, a onda ni očekivanja; ovdje je riječ o
čekanju bez stvarnog znanja; čeka se jer se ne može ne čekati, ali
čeka se bez znanja i bez stvarne nade. To je bitan element ove
drame, na kojeg bi trebao ukazivati njen naslov i njegov prijevod.
Godota je s francuskog na engleski preveo sam Beckett (uz
neke izmjene teksta); on je svoj francuski naslov En attendant
Godot preveo sa Waiting for Godot. Takav naslov odgovara
sadržaju drame, i treba biti preveden sa Čekajući Godota.

Svijet je danas pun eksperata za sve; prema mišljenju jednog

eksperta za Godota, bolji prijevod francuskog naslova bio bi While
Waiting for Godot; to bi značilo Dok čekamo (na) Godota. Taj
prijevod sviđa se tom stručnjaku, jer on kaže da se drama bavi
pitanjem "što ljudi rade dok čekaju". Mislim da taj stručnjak ne
razumije baš ništa.
Godot spada u dramu apsurda; racionalni opisi takvih
tekstova obično ne uspijevaju izraziti njihovu suštinu. Drama Godot
prikazuje ljudski život kao jedno mučno i besmisleno događanje
koje se svodi na čekanje smrti, uz beznadnu čežnju da neki Godot
promijeni tu stvarnost i da nas spasi. Pritom nije naročito važno što
"radimo" dok "čekamo"; konačni ishod je isti i nema naznaka da bi
se stvari mogle promijeniti.

***

Misaona poezija

Čitajući jednu vrlo tvrdo ukoričenu antologiju "misaone poezi-

je s komentarima urednika", zapisao sam ovako.

58
 Predgovor urednika impresionirao me je svojom nekvalitetom;
odavno nisam čitao tekst koji izgleda tako loše u svakom pogledu.
U nizovima riječi koje je urednik tamo poslagao, ja ne nalazim ni
jasna značenja ni pjesničke ljepote.
Nisam uspio pročitati Predgovor do kraja jer me je čitanje toga
teksta naprosto gušilo; urednikove komentare uz svaku od pjesama
pokušao sam čitati, ali sam brzo odustao.

Pored urednika, razočarali su me i pjesnici. Antologija sadrži

po jednu pjesmu od poznatih književnika iz ovih prostora; ali u toj
knjizi našao sam vrlo malo mjesta koja bih mogao smatrati
sadržajno zanimljivima ili pjesnički lijepima.
U ovoj antologiji misaone poezije nisam našao puno poticajnih
misli a ni puno poezije. Autori pokušavaju stvoriti ili izraziti nešto
duboko i bitno, i pokušavaju to učiniti na dirljiv način, ali njihovi
pokušaji većinom nisu naročito uspješni.

Čitajući knjige slavnih pjesnika, često sam bio razočaran nji-

hovim sadržajima. Ti ljudi pokazivali su ogromnu želju i potrebu za
kazivanjem, ali često nisu imali dovoljno sadržaja za ispuniti toliki
govor.
Možda su moja očekivanja neumjerena, ali mnogo je onih koji
imaju veliku potrebu za govorom, a malo je onih koji imaju mnogo
vrijednog za reći.
Pitanje je da li se ima kome govoriti velike misli i velikim
stilom. Pravi pjesnici su stvaraoci; oni svojim govorom stvaraju i
svoje slušatelje. Ali stvaranje slušatelja je velik poduhvat, koji
pored pjesničkih umijeća obično iziskuje i razna druga umijeća.

***

59
 Radost istine

Sveti Toma Akvinski, najpoznatiji kršćanski teolog, kaže da

najveću radost čovjeku donosi kontemplacija istine. Dakle, pravu i
najveću radost čovjeku donosi promišljanje istine; ovdje se misli
prvenstveno na istine kršćanske vjere.
Ali ima onih koji smatraju da najveću radost teolozima donosi
prikrivanje istine i smišljanje privlačnih vizija ili iluzija. Ljudi su
oduvijek više voljeli privlačne iluzije nego tužne istine, a teolozi
pogotovo. Oni oduvijek stvaraju zanosne iluzije, za vlastite potrebe
i za potrebe pučanstva.
Ne bavim se teološkim raspravama, ali uz Tomu me veže jed-
no osebujno mjesto u priči o njegovom životu.
Nakon što je nekoliko godina radio na svom velikom djelu
Summa theologiae, Toma je jednog dana prestao pisati. Kad su ga
zabrinuti drugovi pitali zašto je prekinuo pisanje svog velikog djela,
Toma je odgovorio: Ne mogu više pisati. I zašutio je.
Toma je umro nekoliko mjeseci nakon toga, u pedesetoj godi-
ni života otprilike, jer ne zna se točan datum njegova rođenja. Umro
je sedmog ožujka, ljeta gospodnjega 1274. I sveci umiru.
Summa je ostala nedovršena; kažu da su je dovršili drugi kas-
nije, prema drugim Tominim tekstovima. Ali mene je dirnuo Tomin
odgovor, mnogo više nego sadržaj njegove velike i slavne knjige.

***

Slaganje riječi

Što je to poezija? Po čemu se može razlikovati poeziju od

proizvoljne igre riječima, i od slaganja riječi u nizove bez jasnog
značenja?

60
 Postoje li dobre pjesme, dobri pjesnici i dobra poezija? Što
čini pjesmu dobrom?
Ne poznajem precizne i univerzalne odgovore na takva pitanja.
Poetskim se može nazvati svako kazivanje u kojem emocije i
imaginacija dominiraju nad materijalnim činjenicama i logičkim
zaključivanjem. Pritom kazivanje treba biti takvo da u čitatelju
pobuđuje određene emocije na određeni način.
Ali to nas vraća na polazno pitanje što je to poezija; jer svaki
govor može pobuđivati neke emocije na neki način.

Poeziju se obično prepoznaje po formi; ali poeziju ne čine ni

rimovanje ni lomljenje redaka na razne načine.
Poeziju čini sadržaj, ako ga ima; ako ga nema, onda nema ni
prave poezije; poeziju čini i ritam kazivanja, ali ritam bez sadržaja
je prazan.
Postoje dobre pjesme; dobrima valja smatrati i pjesnike koji
su ih napisali. Ali dobra poezija čini samo jedan mali dio od velike
količine tekstova koji se nazivaju poezijom.
Dobre poezije, koja nadilazi puku formu i igru riječima ima
vrlo malo, ili je ja ne uspijevam vidjeti.

***

Neka druga vremena

Tražeći nešto, naišao sam na knjigu pjesama od Jacquesa Pre-

verta; to je onaj od "Sjeti se Barbara". Prijevod kojeg držim u
rukama tiskan je 1979. godine; na početku piše: "tiskano u deset
tisuća primjeraka". To je vrlo impresivan broj za poeziju i za ove
krajeve.
Ali još impresivnije je to koliko su se ljudi i svijet promijenili
u proteklih nekoliko desetljeća. Spomenuta knjiga tiskana je u Doba

61
Mraka; to doba je odavno prošlo, i nastupilo je Doba Svjetla. Sve je
duhovno obnovljeno i uzdignuto, sve je jako unaprijeđeno, i sve je
postalo pametno (smart).

Danas nisu pametni samo semafori, frižideri i ostali strojevi,

nego su i ljudi postali vrlo pametni.
Kad bi danas, trideset godina nakon dolaska Doba Svjetla,
netko ovdje tiskao Preverta sa slavnom "Barbarom", ne bi prodao ni
tri komada knjige. Velik porast duhovnosti i pameti, kojeg je
donijelo Doba Svjetla, učinio je i čini čudesa.
Zaboravi Barbara i plivaj dalje. Čim dalje!

Kažu da živimo u anti-intelektualno doba. Sva su doba bila

takva, ali današnje doba praznih bljeskova i buka istiskuje i
uništava misli i osjećaje.
Danas sve viče, ali nitko ne sluša, a nema se ni što čuti. Proiz-
vodi se i veliča šarene buke i prazne igre svjetala, a prezire se
refleksivan i emotivan govor.
Jedan prorok govorio je da oni koji ne postanu postane poput
male djece neće ući u kraljevstvo nebesko. Današnji smart naraštaji
ući će u kraljevstvo nebesko na velika vrata, bez ikakvih teškoća.
Zaboravi Barbara i plivaj dalje. Čim dalje!

***

Pjevanje i trgovanje

Pjesnici su često živjeli teško, jer pjesme se slabo prodaju. Ali

su svejedno pisali, i onda kad njihovi suvremenici nisu obraćali
pažnju na njihove pjesme.

62
 Slomljena srca, ostario, usamljen, ja pjevam samome sebi -
pisao je kineski pjesnik Tu Fu, u osmom stoljeću; tako su pjevali
mnogi pjesnici kroz povijest.
Neki su govorili da pišu za buduće naraštaje, koji će znati
cijeniti mudrost i ljepotu njihova kazivanja; neki su možda i
vjerovali da će biti tako.
Ljudi proglase ponekog pisca "velikim", ali više zbog toga što
žele imati svoje velikane, nego zato što zaista cijene njihova djela,
ako su ih uopće čitali.
Ljudi žele imati svoje velikane, pa ih zato proizvode; veličina
je proizvod onih koji je trebaju, više nego pokazatelj vrijednosti
djela i autora.

Ljudi govore i pišu zbog toga što imaju potrebu da izraze svoje
osjećaje i misli; govornik se obraća drugima, ali svako kazivanje je
izraz potrebe onog koji govori.
Ali neki ljudi pišu za tržište; oni pišu po ukusu i prema želja-
ma potrošača njihovih proizvoda. Pisanje za tržište zahtijeva
specifično umijeće, i malo je onih koji su u tome uspješni. Ali
tekstovi pisani za tržište su industrijski proizvodi, poput cipela i
lubenica.
Knjiška i medijska industrija prave od nekih tržišnih autora
velike zvijezde jer time promiču prodaju svojih proizvoda.
Slomljena srca, ostario, usamljen, ja pjevam samome sebi -
pisao je Tu Fu. Taj usamljeni starac bio je dobar pjesnik, ali tako se
ne pišu bestseleri. Takav govor nije po ukusa tržišta; potrošači traže
kriminalne priče, uzbudljive bajke i zanosne iluzije.

***

63
 Budite pjesnici

Pišite pjesme!
Pišite u slobodno vrijeme, za razbibrigu.
Nemojte reći da niste dovoljno dobri za to;
nemojte se bojati; svatko je dovoljno dobar
za pisanje pjesama.
Svaki tekst može postati pjesmom;
treba samo odlučno razlomiti redove.
To je otprilike sve što se traži, i sve što
većina pjesnika uspijeva ponuditi.

Postanite pjesnici, i onda ćete smjeti pisati svašta;

smjeti ćete reći što god vam padne na pamet.
Ako budete dovoljno nametljivi, davati će vam nagrade,
jer nagrade se mora nekako potrošiti.
Nagrade valja davati onima kojima su najpotrebnije,
onima koji trebaju utjehu i ohrabrenje.

Pišite pjesme!
Pišite pjesme radosti i pjesme tuge,
i one će vas ozdraviti od tjeskobe i straha.
Pišite u slobodno vrijeme, za razbibrigu;
pišite zato da obradujete
ljubitelje lastavica i krokodila.

***

64
 6. Igrači riječima

Rastanak

Kad je Manunuu bilo blizu pedeset godina našao se na jednom

uglednom simpoziju akademskih filozofa, pretežno analitičke
orijentacije. Bilo je tamo ljudi sa svih strana svijeta; Manunuu se
posebno sviđala jedna krasna crnkinja. Ali izlaganja na simpoziju
nisu mu se sviđala.
Bilo je to skolastičko igranje pojmovima bez jasna značenja;
takve igre ne služe ničemu i ne zanimaju nikog osim onih koji te
osebujne igre igraju.
I tada je Manunu odlučio da se više neće baviti skolastičkom
filozofijom i neće više dolaziti na takve simpozije. Na takvim
mjestima nema ni znanosti ni mudrosti ni poezije.
Profesionalni sljedbenici Sokrata i Platona igraju se riječima, a
izbjegavaju govor o stvarnosti i o problemima svijeta u kojem žive.
I njihovi antički prethodnici voljeli su igrati se riječima, ali nisu
izbjegavali stvarne probleme ovog svijeta.
I tako je Manunu napustio učene skupove profesionalnih ljubi-
telja mudrosti i ispraznih igara ispraznim riječima. Bila je to teška
odluka, jer je time izgubio mogućnost da ponovno sretne onu
krasnu crnkinju; ali to je sve što je Manunu izgubio tom teškom
odlukom.

***

65
 Mačke u mraku

Kaže se da filozofi vole loviti crnu mačku u tamnoj sobi u

kojoj mačke nema. I teolozi love crnu mačku u tamnoj sobi u kojoj
mačke nema, ali oni je navodno uspijevaju uloviti.
S akademskim filozofima treba se baviti čim manje; s teolozi-
ma ni toliko. Neka mrtvi pokapaju svoje mrtve! - govorio je neki
mladi revolucionar. Dobro je govorio taj mladi revolucionar, ali
mrtvi mu to nisu oprostili.
Filozofi su oduvijek pokušavali shvatiti i opisati suštinu života
i svijeta, ali malo je bilo onih koji su u tome bili uspješni i čiji je
govor bio zanimljiv i koristan ljudima. Današnji akademski filozofi
ne samo da nisu u tome uspješni, nego ni ne pokušavaju to činiti.
Teolozi oduvijek pokušavaju smišljati privlačne iluzije i pre-
krivati s njima ružnu stranu stvarnosti. Teolozi nisu bili naročito
inventivni u proizvodnji iluzija, ali potražnja za tom vrstom
proizvoda je oduvijek bila vrlo velika.
Teolozi su dio religijskog sustava koji ima veliku materijalnu i
društvenu moć. Oni nisu zaslužni za povoljan položaj koji za njih
stvaraju društveni sustavi i ljudske slabosti. Ali akademski filozofi
jesu najveći krivci za to što su postali društveno nevažni.
Danas su pravi filozofi potrebni kao i uvijek, ili više nego
ikad, ali ih nema; pogotovo ih nema među skolastičkim igračima
riječima, koji nisu ono što bi trebali biti i čije igre ne služe ničemu.

***

Ezoteričari

Igrači riječima bez jasna značenja rado pišu hvalospjeve jedni

drugima. Tako jedan od njih govori kako esejistika Njegovog

66
Prijatelja nije ništa drugo nego simbol hodnje po jednom iznimno
ezoteričnom radijusu koji povezuje obod sa središtem, i koji čini
jedan uski most iznad bezdana nebitka ... I tako dalje i dalje.
Takav prikaz jedne knjige eseja nosi naslov "Nevjerojatno
umijeće jezika"; naslov je žestok, ali umijeće ne izgleda zanimljivo.
Ne znam zašto je ta esejistika "simbol hodnje", a ne naprosto
"hodnja" ili "prikaz hodnje", što god ta "hodnja" bila.
Simbole šetnje po ezoteričnim radijusima i uskim mostovima
ubrajam u onu vrstu mistične poezije koja je zanimljiva samo
njenim autorima i uskim krugovima njihovih prijatelja i
malobrojnih sljedbenika.
Najpoznatiji igrači riječima novijeg doba bili su Heidegger i
Wittgenstein; oni nisu sebe nazivali ezoteričarima, ali njihov govor
svrstava ih u to društvo. Prvog sam nekad nazivao imenom Rječiti,
a drugog jednostavno Mistik.
Rječiti i Mistik govore o različitim stvarima, ali obojica se
igraju riječima i jezikom, svaki na svoj način, i bez relevantnog
sadržaja. Za njih je to pravi posao filozofa, jer govor je kuća bitka,
kako to reče Rječiti. Ali nije naročito jasno tko je ezoterični stanar
te kuće; mislim, taj gospodin "bitak".

***

Veliki umanjivač

Tehnologija daje ljudima veliku operativnu moć upravljanja i

komuniciranja, stvaranja i uništavanja. Ali tehnologija i ekonomija
pretvaraju ljude u robote i sluge ekonomskog sustava. Proces
pretvaranja svijeta i života u tehno-ekonomski sustav odvija se već
stotinu godina, ali majstori ezoteričnih igara riječima nisu o tome
rekli ništa naročito zanimljivog. Nema kritičkih analiza suvremene

67
stvarnosti, niti novih vizija napredovanja ljudi, a ne samo strojeva i
biznisa.
Ljubitelji igara riječima proglasili su Heideggera Rječitog
najboljim analitičarom tehnologije, njene suštine i načina
korištenja, i njenih učinaka. Ali Rječiti nije rekao praktički ništa što
bi se moglo smatrati razumljivim, točnim, relevantnim i novim.
Njegov govor je apstraktan i nejasan, i izgleda konfuzno. Ono što se
u tom govoru dade razumjeti, može se svesti na nekoliko trivijalnih
tvrdnji.
Sljedbenici Rječitog mogu na to odgovoriti da ja nisam
sposoban shvatiti veliku mudrost njihovog idola; zato pogledajmo
što o tom misliocu kažu neki od njegovih štovatelja. Jedan od njih
kaže da Heidegger, "na žalost", razvija svoje argumente na "tako
visokoj razini apstrakcije" da njegov govor (o tehnologiji) ne
razlikuje električne alate od atomskih bombi, poljoprivredne
strojeve od postrojenja za uništavanje ljudi u nacističkim logorima
smrti.
Drugi veliki štovatelj Rječitog ukazuje na konfuzna mjesta i
protuslovnosti u njegovu kazivanju. Vrijeme je jedna od središnjih
tema Heideggerova kazivanja; ali njegov govor o vremenu toliko
odstupa od ljudskog iskustva prolaznosti, da se ne vidi kako
povezati takav govor i to iskustvo. Govor o psihologiji i ponašanju
ljudi je isto tako "temeljito konfuzan", kaže ovaj štovatelj Rječitog.
Heideggerov osebujan govor ima neku mistično-poetičnu
privlačnost, ali ja u njegovim tekstovima nisam našao relevantnih
sadržaja i nisam stekao dojam da bi u tim tekstovima moglo biti
takvih sadržaja. Filozofija koja takve mislioce naziva velikima, čini
sama sebe malom i nezanimljivom.

***

68
 Splavar na ljestvama

Drugi veliki majstor filozofskog diskursa novijeg doba,

Wittgenstein Mistični, kaže da je glavni zadatak filozofije da
otkriva slabosti u govoru i jeziku, i da govor učini preciznim i
jasnim. Filozofija je aktivnost čiji cilj nije da proizvodi filozofske
stavove, vrijednosne sustave i nazore na život i svijet, nego da
logički analizira i rasvjetljava stavove i govor. Takvo shvaćanje
filozofije ima neke dobre strane, ali nije donijelo naročito vrijednih
rezultata, i proizveo je više štete nego koristi.
U svom Logičko-filozofskom traktatu, Wittgenstein iznosi
neka dobra načela. Ono što može biti rečeno, može biti rečeno na
jasan način; o onome o čemu se ne može govoriti treba šutjeti -
kaže on u Predgovoru spomenute knjige. To je lijepo rečeno, ali
velika većina sadržaja te knjige nije oblikovana u skladu s tim
načelom.
Knjiga završava jednim slavnim mistično-pjesničkim iskazom
koji glasi otprilike ovako. Moji stavovi rasvjetljavaju na slijedeći
način: onaj tko me razumije, na kraju uviđa njihovu besmislenost,
nakon što se kroz njih, na njima i preko njih uspeo na novu razinu
razumijevanja. Takva osoba treba odbaciti ljestve nakon što se
uspela pomoću njih. Ona mora nadići moje stavove i tada će vidjeti
svijet na ispravan način.
Ovaj pjesničko-mistični iskaz zvuči uzbudljivo, ali ne kazuje
ništa konkretno, a nije ni originalan. Buda je isticao kako je njegov
govor splav koja prenosi ljude na drugu obalu. Onima koji su
pomoću te splavi prešli rijeku, splav više nije potrebna, i zato treba
da je odbace, da ih ne sputava u novom prostoru slobode. Za onog
tko je dosegnuo prosvjetljenje, riječi i govor postaju nevažni,
suvišni i besmisleni. Tako je govorio božanstveni Buda, nekoliko
tisuća godina prije Mističnog.
Wittgenstein bi mogao biti dobar budist, ali svojim govorom
usmjerio je filozofski razgovor prema analizi jezika i time ga
dodatno udaljio od bavljenja onim pitanjima koja su mnogo važnija
za živote ljudi i funkcioniranje svijeta. Na taj način je i drugi
velikan novovjeke filozofije učinio filozofiju manjom nego što je
mogla i trebala biti.

69
 ***

Korisni filozofi

U novije doba živjeli su i neki korisni akademski filozof; takvi

su bili Bertrand Russell, Karl Popper i još neki. Popper je kritizirao
svoje kolege koji su se igrali riječima, umjesto da se bave stvarnim
problemima ljudi i svijeta. Ukazivao je na to da se stvarni filozofski
problemi nalaze oko nas, u stvarnom životu i svijetu. Govor nekih
svojih slavnih kolega nazivao je mješavinom banalnih tvrdnji i
rečenica bez jasnog sadržaja, koja je začinjena paradoksima i
besmislicama.
Popper kaže da se akademska filozofija nije pokazala naročito
uspješnom, i da bi ta filozofija danas trebala dati neko opravdanje
za svoje postojanje. To je lijepo i pošteno rečeno. Ali što može
današnja akademska filozofija ponuditi kao opravdanje za svoje
postojanje? Prilično malo. Ali trebala bi poslušati Poppera i
odmaknuti se od mističara i igrača praznim riječima. Ni Popper nije
bio besprijekoran, ali bio je bitno manje beskoristan nego velika
većina njegovih kolega.

Što ljude navodi na to da slažu riječi u rečenice koje Popperu i

meni izgledaju nejasno ili besmisleno. Da li to čine zato što su
usamljeni i nesretni? Da li zato što se boje smrti ili mraka? Da li
slaganje čudnih riječi u čudne rečenice čini neke ljude sretnima ili
manje nesretnima? Ne znam. I ja se igram riječima, ali pokušavam
to činiti na način koji je različit od onog kojeg sam opisao iznad.
Od ljudi koje se naziva filozofima očekujem da ispituju svijet
u kojem živimo; da ispituju nagnuća i ponašanja ljudi i zajednica.
Očekujem da traže i pokušavaju stvoriti nove vizije života i
postojanja, onako kako su to činili Buda, Konfucije, Sokrat i Isus;
ovim autentičnim ličnostima dodati ću Galilea i Leonarda; prvi je
izmislio znanost a drugi je bio jedinstven genije u povijesti.

70
 Želio bih da mislioci i pjesnici današnjeg doba traže i razvijaju
novu poetiku postojanja. Ne očekujem ni od koga epohalna
ostvarenja, ali današnji igrači riječima ni ne pokušavaju činiti ono
što su činili oni koji su bili zaista autentične ličnosti i autentični
stvaraoci.

***

O načinu govora

Mnogi od onih koji su puno pisali nisu imali ništa zanimljivog

za reći. Takvi su često pokušavali prikriti nedostatak relevantnog
sadržaja na taj način što su pisali na vrlo složen i nerazumljiv način.
Onaj tko misli da ima nešto reći drugima, treba da govori i
piše na jednostavan i jasan način!
Neki možda misle da se velike misli i veliki osjećaji mogu
izraziti jedino složenim govorom, ali nije tako. Složen govor samo
pokazuje da govornik ne zna izraziti bitne misli i snažne osjećaje na
jednostavan način, ili da takvih misli i osjećaja uopće nema.
Oni koji žele postati relevantni mislioci i pjesnici trebaju nau-
čiti govoriti i pisati jednostavno i jasno. Treba da nauče izražavati
složene misli i velike osjećaje na jednostavan i jasan način.
Tamo gdje ima relevantnog sadržaja, dovoljna je jednostav-
nost; tamo gdje relevantnog sadržaja nema, slabašni mislioci i
pjesnici nude nam nerazumljivu prazninu.
Valja naučiti govoriti i pisati jednostavno i jasno, jer to su
temeljne osobine dobrog govora.

***

71
 Pjesnici i mudraci

Ljudi trebaju uvijek ispitivati mogućnost i granice mišljenja,

prostor emocija i dosege ljudske imaginacije.
Treba kritički ispitivati nagnuća i ponašanja ljudi i zajednica,
strukturu moći u društvu te govor i ponašanje nosioca moći u
društvu.
Treba kritički analizirati sredstva koja ljudi proizvode, i učinke
tih sredstava na svijest i živote ljudi, kao i na prirodni svijet u
kojem živimo.
Treba trajno ukazivati na slabosti tekućeg načina života i po-
našanja te tražiti i stvarati novu poetiku življenja i postojanja.
To su veliki i trajni zadaci, koje se ne može dovršiti, ali treba
trajno raditi na njihovom ostvarivanju. Skolastičke igre riječima,
koje ne doprinose ostvarivanju takvih zadataka nisu društveno
relevantne.
Šetači po ezoteričnim radijusima i uskim mostovima nisu
društveno relevantni mislioci, a nisu ni naročito zanimljivi.
Stvarni filozofi su oni ljudi čiji govor i djelovanje promiču
razumijevanje, dobrotu i ljepotu; oni zaslužuju da ih se zove
pjesnicima i mudracima.

***

Glasnici i vizije

Manunu je volio iskrene pjesnike i mislioce, ali ljudima su

oduvijek bili privlačniji proroci i božji glasnici, koji su donosili
dobre vijesti o vječnosti.

72
 Ljudi su tjeskobna i zbunjena stvorenja kojima trebaju privla-
čne fantazije da se pomoću njih brane od težine postojanja i od
užasa nestajanja.
Iracionalne priče ispunjavaju ljude zanosom i umiruju njihove
strahove i frustracije; pomoću zanosnih fantazija, ljudi se odupiru
tužnim činjenicama i prikrivaju svoju nemoć.
Racionalan govor o ljudskoj stvarnosti težak je ljudima i oni
ga ne žele dugo slušati. Ljudi trebaju i traže utješne i ohrabrujuće
vizije, više nego racionalan govor o frustrirajućoj i tragičnoj
stvarnosti.
Ne donosi svaka fantazija zemaljsku i nebesku slavu njenom
tvorcu, ali privlačne fantazije čine to mnogo uspješnije od svih
drugih stvari. Ljudi su učinili besmrtnima one koji su ljudima
obećali besmrtnost na dovoljno uvjerljiv način.
Ljudi traže privlačne fantazije zato što su njihovi životi prožeti
tjeskobom i žudnjom. Oni donosioce dobrih vijesti proglašavaju
božjim glasnicima, i tako uznose u nebesa one koji su u njima
uspjeli stvoriti iluziju o besmrtnosti i vječnom blaženstvu.

***

Pravopisci

Nije razborito da govorim o pravopisu jer ga slabo poznajem;

ali nije razborito ni biti uvijek razborit. Hoću reći da ne volim
pravopis, ne samo zato što mi se ne da učiti njegova pravila, nego i
iz drugih razloga.
Mnogi ljudi ne znaju govoriti na zanimljiv način i nemaju
ništa zanimljivog za reći. Ali neki od takvih ljudi poznaju pravopis;
to im onda omogućava da ponosno mašu svojim praznim i
nelijepim tekstovima, samo zato što su pravopisno ispravni.

73
 Pravopisci vole kvariti žive tekstove pozivajući se na svoja
sveta pravila. Ne valja da rečenica počinje s riječima "i" ili "jer",
govore oni. Ali nestandardan oblik nekih rečenica može kazivanju
dati osebujan ritam i ton.
Pravopisci često sakate jezik istjerivanjem nekih riječi, čime
ometaju mentalni razvoj pučanstva. Naprimjer, "izbrisati" i
"obrisati" nije isto; kad izbrišete tekst na papiru, onda ste ga uništili
i više ga nema; kad obrišete stol, onda ste ga očistili, ali niste ga
uništili.
"Skupina" i "grupa" ne znače isto; elementi skupine (ili skupa)
nisu međusobno povezani; elementi grupe jesu. Skupina ljudi čeka
pred vratima banke; grupa ljudi je opljačkala banku. U matematici
postoji mnogo vrsta grupa, koje se razlikuju po složenosti odnosa
među njihovim elementima. Izbacivanjem "suvišnih" riječi - koje
nisu nimalo suvišne - sakati se jezik i uništava sposobnost
pučanstva da misli i govori na precizan način.
Naučili su me ispred kojih početnih slova riječi treba pisati
"sa"; ispred ostalih slova piše se "s". Upamtio sam to, ali moj način
govora zavisi od toga što želim istaknuti; "s" je kratko i čini govor
brzim; "sa" je duže i čini govor sporijim. Ja govorim ovako: "Neću
posla s tobom!"; "Sa tobom bih želio provesti vječnost." Pravila ne
vide sadržaj ni emotivnu dimenziju govora.
Pravopis treba postojati, naravno, ali za mene su sadržaj i
način kazivanja (ritam & stil) važniji od pravopisne ispravnosti
teksta. Postoji bezbroj pravopisnih pravila koje ja ne poznajem, ali
ni ona pravila koja poznajem ne primjenjujem uvijek. Jer volim
govoriti i pisati onako kako meni zvuči dobro. Ja griješim iz
neznanja i namjerno; dakle postojim!

***

74
 Brbljiva stvorenja

- Ti mnogo govoriš! - rekoše neki ljudi Manunuu. - Jesi li

svjestan da golema količina govora koju proizvodi današnje doba
nagrđuje svijet i zaglupljuje ljude?
- Svjestan sam toga - reče Manunu.
- Zašto onda ne zašutiš? - rekoše.
- Težim tome i krećem se prema tom cilju - reče Manunu. - Ali
moja šutnja neće zaustaviti govor onih koji namjerno zaglupljuju
ljude.
- Treba naučiti šutjeti barem o onome o čemu ne koristi govo-
riti, i gdje govor često pravi štetu - rekoše.
- U tome napredujem, - reče Manunu - i to ću naučiti.
- Teško će to ići, - rekoše - jer ljudi su brbljive životinje, vrlo
brbljive.
Tako rekoše ljudi i pođoše dalje; a Manunu je odavno znao
ono što mu sad bijaše rečeno.

***

75
 7. O velikim pitanjima

Odakle

Ljudi su oduvijek postavljali velika pitanja o svijetu i sebi.

"Odakle potječe svijet?", "Zašto postojimo?", "Kamo idemo?" -
neka su od takvih pitanja. Odgovori na takva pitanja obično su
jednostavni ili ne postoje i ne mogu postojati.

Nije moguće odgovoriti na pitanje odakle dolazi sve što jest

(svemir), jer izvan svega nema ničeg, tako da sve nema odakle doći.
Izvan svega nema ničeg, tako da se postojanje svega nema čime
objasniti. Svemir naprosto jest ili postoji, i to je sve što se može reći
o njegovom postojanju.
Svemir je proces u kojem pojedinačne stvari (pojave) nastaju i
nestaju, i mogu se objašnjavati jedne pomoću drugih. Ali o
porijeklu (izvoru) svega nije moguće reći ništa što bi bilo logički
valjano i sadržajno relevantno.

Uvođenje Stvoritelja u tu priču ne rješava problem, nego čini

problem još većim. Tada se moramo pitati odakle dolazi Stvoritelj, i
zašto postoji Stvoritelj umjesto ništa. Ta pitanja su jednako
neodgovoriva kao i pitanja o postojanju svemira; zato uvođenje
Stvoritelja ne rješava pitanje postojanja.
Nadalje, uvođenje Stvoritelja nameće dodatna pitanja. Zašto je
Stvoritelj stvorio svemir i ljude, zašto je stvorio ovakav svijet, a ne
jedan sličan svijet, ali bez komaraca? I tako dalje.
Stvoritelj nije valjano objašnjenje postojanja, ali ljudi žele
imati objašnjenje, bez obzira je li valjano ili nije. Što su ljudi manje
sposobni razumjeti, to jače trebaju i lakše prihvaćaju objašnjenja,
bilo kakva objašnjenja.

76
 ***

Zašto

Zašto postojimo, kao ljudska vrsta i kao pojedinci?

Ne vidi se nikakav poseban razlog zbog čega postoje ljudi.
Postojimo zbog toga što nas je proizveo proces kojeg zovemo
svemir. Isto vrijedi za rijeke i mora, ptice i krokodile, pa čak i za
komarce.

***

Kamo

Kamo idemo? - Kao pojedinci, prema smrti i nestanku; kao

vrsta, vjerojatno isto tako. Ali trajanje ljudske vrste je mnogo duže
nego trajanje života pojedinaca, pa se onda može nagađati o velikim
mogućnostima i dugoročnim perspektivama čovječanstva.
Ljudi bi mogli učiniti velike stvari u budućnosti, ako se ne
potruju ili unište raznim tehnološkim sredstvima. Ali ljude i sav
život na Zemlji mogu uništiti velike promjene na toj planeti, koje
mogu biti uzrokovane raznim događajima u njenom svemirskom
okruženju.

Kao pojedinci, ne idemo daleko; kao vrsta, ne zna se dokle

možemo stići. Nećemo moći trajati neograničeno dugo jer i svemir
umire; sva kretanja troše upotrebljivu energiju, tako da svemir ide
prema stanju potpune ravnoteže u kojem prestaju sva kretanja. Ali

77
do smrti svemira ima još dugo; ljudi će se vjerojatno uništiti sa
svojim otrovima i tehnološkim igračkama mnogo prije nego što bi
ih uništilo gašenje Sunca ili cijelog svemira.

Ako se ljudi ne unište sami i ako ih ne uništi svemir koji ih je

stvorio, onda ljudi mogu napraviti mnogo zanimljivih stvari, u
kratkom roku od svega tisuću ili milijun godina. Ali što će ljudi
napraviti od svijeta i sebe, to se ne zna i ne može se znati.
Nisam veliki optimist po tom pitanju. Ljudi proizvode sve
učinkovitija tehnološka sredstva, ali razina javnog govora i
razumijevanja stvarnosti u kojoj živimo izgleda nižom nego prije
pedeset godina. Destruktivna moć tehnoloških sredstava je izuzetno
velika i stalno raste, a savjest vladara i odnosi među zajednicama ne
postaju boljima.

***

Nešto i ništa

Zašto postoji nešto a ne ništa? - pitaju neki.

Ljudi su postavili bezbroj pitanja i dali bezbroj odgovora prije
nego što su stigli do tog najšireg pitanja, na koje nije moguće
odgovoriti.
Ljudi su izmislili i zaboravili bezbroj bogova prije nego što su
stigli do tog čudnog pitanja bez odgovora, koje stoji na kraju svih
pitanja i od kojeg nije moguće koraknuti dalje.
Može se samo stajati i vikati kao na obali olujnog oceana koji
ne čuje ništa. Ili vikati kao u planini i slušati jeku svoga glasa.

Stručnjaci za ljude kažu da mnogi ljudi nikad ne dospiju do

pitanja zašto postoji nešto a ne ništa. Ne znam da li takve ljude
treba žaliti ili im treba zavidjeti. Vjerojatno treba oboje.

78
 Teško je govoriti o tome da li je postojanje dobro ili zlo. Teško
je uspoređivati nešto što jest s nečim što nije, jer potonje ne postoji
i nije nikakvo.
Ljudi, kao bića najviših mentalnih sposobnosti, oduvijek su
izmišljali iluzorne svjetove i stanja, da bi uz pomoć takvih iluzija
mogli podnositi stvarnost života i smrti u ovom svijetu.
Ako bića najviših mentalnih sposobnosti trebaju iluzije da bi
mogla podnositi vlastito postojanje, onda izgleda da postojanje nije
nešto dobro.
Zašto postoji nešto a ne ništa - pitaju neki. - Ne može se odgo-
voriti na pitanje zašto postoji nešto a ne ništa. Ali čini se da bi bilo
bolje - ili manje loše - da to nešto ne postoji; čini se da bi ništa bilo
bolje - ili manje loše - nego ovo nešto što jest.
Ali bolje za koga, kad ničeg ne bi bilo?

***

Logije

- Stvar je nerješiva - govorio je Manunu. - Na ontološkoj razi-

ni promatranja, postojanje je jedno. Tu nema nikakve osnove za
govor o dvojstvu ili mnoštvu: sve je jedno, bez napuklina.
Ali na epistemološkoj razini, neophodno je dvojstvo: neopho-
dan je subjekt koji promatra i govori, i objekt kojeg subjekt
promatra i o kojem govori.
Svojim promatranjem i govorom, subjekt dijeli jedno u mnoš-
tvo, ili crta mnoštvo na licu jednog. To otvara neka teška pitanja.
Kako uskladiti ontologiju i epistemologiju: jednost postojanja,
dvojstvo promatranja, i mnoštvo viđenja? Kako objasniti odnos
jednosti, dvojstva i mnoštva?

79
 Ovi problemi su vrlo izazovni - s uzdahom reče Manunu; - već
odavno navraćaju k meni s vremena na vrijeme, ali ja nemam
dobrih rješenja za njih.
- O čemu to govoriš? - upitaše ga ljudi - ništa nismo razumjeli.
- To ne morate razumjeti - reče Manunu. - Posjetila me jedna
moja stara misao koja je davno otišla od mene, ali se ponekad vrati,
pa onda opet ode.
- Mora da joj je bilo dosadno s tobom, - rekoše - pa je otišla da
malo predahne od tebe.
- Moje misli odlaze od mene, ali se uvijek vraćaju k meni -
reče Manunu. - Nije im loše sa mnom, ali neke od njih su nemirne i
rado lutaju okolo.

***

Um u tijelu

Odnosa između onog što zovemo mentalnim (misli i osjećaji) i

onog što zovemo fizičkim (tijelo) je jedna od trajnih tema filozof-
skih rasprava, koje se vode još iz antičkih vremena.
Što je to mentalno i gdje to prebiva u tijelu? Kako može nešto
što nije fizičko boraviti u nečem fizičkom ili imati bilo kakav dodir
(odnos) s nekim fizičkim entitetom? I tako dalje i dalje.
Manunu je proučio knjige većeg broja istaknutih autora koji su
govorili o tim pitanjima, i došao je do sljedećih zaključaka.

Prvi od autora vodi široku raspravu o problemu, ali ga ne ra-

zumije.
Drugi shvaća problem, ali ne rješava ga; umjesto toga igra se
lijepim metaforama koje ne rješavaju ništa.
Treći autor uočava problem, ali ne usuđuje se prići mu; radije
ga promatra sa sigurne udaljenosti.

80
 Četvrti vidi problem, ali ga ne može riješiti, pa rješava neki
sasvim drugi problem.
Peti tvrdi da je riješio problem. Ali on je bitno iskrivio pravi
problem, pa je onda ponudio rješenje tog iskrivljenog problema,
koje nipošto nije rješenje pravog problema.
Šesti autor shvaća problem i zaključuje da se nikakvo stvarno
rješenje toga problema ne nazire na vidiku.

Manunu dijeli mišljenje zadnjeg od navedenih autora. Jezik i

govor znanosti su objektivni, tako da ne mogu izraziti (opisati)
mentalna stanja koja su subjektivna. Zato znanost nije u mogućnosti
dati dobar opis odnosa između fizičkog i mentalnog. To ne znači da
netko drugi, pored znanosti, može riješiti taj problem; ali to
pokazuje da objektivni jezik i govor znanosti imaju svoja ograniče-
nja.
Formule ne mogu zapisati ono što ja osjetim kad zagrizem
limun. Fizika, kemija i biologija opisuju odnose i kretanja fizičkih
elemenata, ali ne mogu zapisati osjećaj subjekta. Zato ne znamo ni
kako tražiti rješenje drevnog problema odnosa "duše" (mentalnih
stanja) i "tijela" (fizičkog sustava).
Ali ljudi vole one autore koji smišljaju lijepe metafore i uz-
budljive bajke, više nego one koji ukazuju na to da te metafore i
bajke ne rješavaju problem.

***

Okviri postojanja

Mitovi obično nisu istiniti na razini činjenica, ali se za njih

kaže da su poetski istiniti. Jer mitovi stvaraju nešto što je ljudima
potrebno ili privlačno, i što ljudi žele da bude. Pojam poiesis je
nekad obuhvaćao sve aktivnosti s kojima se nešto stvaralo. Mitovi

81
su ljudske tvorevine koje imaju mnoge funkcije, i proizvode mnoge
učinke.
Mitovi su uzbudljive priče koje zabavljaju ljude i ispunjavaju
njihove misli i njihovu maštu.
Mitovi objašnjavaju ono što ljudi žele znati, a što često nije
moguće objasniti.
Mitovi opravdavaju ono što je bilo i što jest, ono što treba
učiniti, i ono što se ne može izbjeći. I tako vode ljude kroz život.

Mit može objasniti i dati opravdanje za nešto što ljudi ne žele

da bude, ali ne mogu to eliminirati. Mitovi objašnjavaju porijeklo
smrti i navode razloge za njeno postojanje. Ono što ljudi ne mogu
promijeniti, nastoje objasniti na način koji im omogućava da to
prihvate i podnose.
Mit može objasniti odbojne i zastrašujuće stvari na način koji
te stvari čini prihvatljivima i dobrima; mit opisuje smrt kao
prelazak u novi život i u vječno blaženstvo.
Mitovi prikazuju događaje i život kao razložne i dobre pojave;
time tješe one kojima se događaju nesreće i koji pate. Jer sve što se
zbiva je dio razložne i dobre cjeline. Dobro će nadvladati sva zla, i
sve će na kraju biti dobro.

Uz pomoć mitova, ljudi stvaraju zajednice; mitovi definiraju

odnose u zajednici i načine njena funkcioniranja.
Mitovi uspostavljaju sustave vrijednosti i istina, oblikuju obi-
čaje i ciljeve zajednica, i usmjeravaju ponašanje ljudi. Uz pomoć
mitova, nosioci moći upravljaju ljudima i zajednicom, a tako
održavaju i svoju moć.
Mitovi su oduvijek postavljali okvire shvaćanja i ponašanja
ljudi, a to čine i danas. Sadržaji mitova mijenjaju se, ali njihova
uloga u životu ljudi i zajednica ostaje ista.

***

82
 Razum i ostalo

U jednoj raspravi, jedan sugovornik poručio mi je da sam

prestao slušati glas razuma, imperativ činjenica i vapaje logike.
Kako je to lijepo rečeno! Ne mogu ne zavidjeti mu na toj mud-
roj i lijepoj izjavi.
Problem je u tome što ja mislim isto kao i on, ali o njegovom
govoru u toj raspravi.
Morati ćemo pozvati u pomoć neku olimpsku boginju da riješi
taj spor; kao i uvijek, ja predlažem da to bude Afrodita.
Dok Afrodita ne stigne, trebamo nastojati držati se razuma,
činjenica i logike najviše što možemo. Ali to nam često ne uspijeva
naročito dobro.

***

Stavovi

I kad je sasvim uvjeren da je u pravu, razborit čovjek prihvaća

mogućnost da nije u pravu. Jer ljudsko iskustvo, znanje i mišljenje
nisu nikad potpuno pouzdani, i zato stavovi nikad ne trebaju biti
apsolutni i isključivi.
Čvrstinu i postojanost stavova valja smatrati vrlinom; isključi-
vost valja smatrati slabošću.
Stvari uvijek promatramo i vrjednujemo s nekog stajališta, u
kontekstu nekih pretpostavki (znanja), i u nekom sustavu vrijednos-
ti. Stvari se mogu promatrati i vrjednovati s različitih stajališta, uz
različite pretpostavke, i u različitim sustavima vrijednosti; ali nije
moguće činiti to bez nekog stajališta, nekih pretpostavki i nekog
sustava vrijednosti.

83
 Stajalište, pretpostavke i sustav vrijednosti bitno utječu na
ishod promatranja i vrjednovanja; zbog toga stavovi nikad ne
trebaju biti apsolutni i potpuno isključivi. Jer promatrane sa nekog
drugog stajališta, uz neke druge pretpostavke (znanja), i u nekom
drugom sustavu vrijednosti, stvari mogu izgledati drukčije.
Čvrstina i postojanost stavova pokazuju vrlinu i snagu; isklju-
čivost je slabost.

***

Teški mislioci

Razmišljanje o složenim pojavama i pojmovnim problemima

je igra koju neki ljudi igraju cijelog života i ne mogu nikad prestati.
Takvi mislioci nalikuju na zaigranu djecu koja ne odrasta ni-
kad.
Strastveni mislioci su poput ovisnika koji ne mogu prestati
činiti to što čine. Mišljenje nije privlačan opijum za narod, ali za
neke pojedince to je najprivlačnije opojno sredstvo.
Razmišljajući o složenim sustavima i pojmovnim problemima,
ljudi se brane od svagdanjih briga i nezadovoljstava koje život
donosi.
Ljudi se brane od problema koje moraju riješiti, od problema
koje bi željeli riješiti ali ne mogu, od problema koji su nerješivi;
brane se od misli o vlastitoj prolaznosti i smrti.
Ljudi postaju mislioci zbog toga da se odmaknu od muke živ-
ljenja i umiranja. Onaj tko živi u svijetu vlastitih misli, manje je
podložan vanjskim događajima i oni ga manje pogađaju.
Neki ljudi pokušavaju mišljenjem otkriti ili stvoriti nešto dob-
ro i lijepo, i tako dati nekakav smisao vlastitom životu i svekolikom
postojanju.

84
 Mislioci su poput djece koja su zaigrana svojim igračkama.
Svi ljudi su poput djece koja su zaigrana igračkama, ali različiti
ljudi igraju se vrlo različitim igračkama.

***

Svemir je dosadan

Svemir je dosadan i postaje sve dosadniji. Mediji danas javlja-

ju (2015) da su znanstvenici utvrdili da svemir ima nekoliko
milijardi galaksija više nego što se to do sada mislilo. Krasno! I što
onda?
Prvo, tko je to "do sada mislio"? Ja sam oduvijek tvrdio da te
prašine ima mnogo više nego što je ljudi mogu izbrojati.
Drugo, mediji govore o otkriću nove hrpe galaksija kao o ra-
dosnoj vijesti. Ali što će nam te galaksije? Što ćemo s njima? Neka
ih pošteni pronalazitelji zadrže za sebe.

Neki se vole igrati s galaksijama kao s klikerima, ali ti klikeri

su mnogo veći nego što ljudi to mogu zamisliti. Za mene je jedna
galaksija prevelika da bih mogao shvatiti koliko je velika. O
milijunima galaksija ne želim ni slušati, jer takve veličine meni ne
govore ništa.
Kažu da svaka galaksija sadrži otprilike sto milijardi zvijezda;
ali što da ja radim s tolikim zvijezdama? I što mijenja na stvari ako
takvih galaksija ima nekoliko milijardi više ili manje?
Usprkos svim tim bezbrojnim milijardama koječega, svemir je
jedna beskrajna mračna praznina. Zvijezde, koje su daleko veće od
planete Zemlje, su sićušna zrna prašine u odnosu na nepojmljivo
veliku prazninu koja ih okružuje i razdvaja.
Svemir je jedna beskrajna praznina usred ničega, u kojoj se
nekako našlo nešto prašine.

85
 Ne želim kvariti veselje kozmolozima ni astrolozima, ali mili-
jarde novih galaksija i bezbrojne stotine milijardi novih zvijezda,
koje one sadrže, mene uopće ne zanimaju. Meni svemir izgleda
beskrajno dosadno i prazno; milijarde novih galaksija i zvijezda ne
pomažu mi ništa.
Dajem svemira za jednu dragu curu,
za proljetni lahor na rascvjetaloj livadi,
za jednu dobru pjesmu,
za čašu dobrog vina!

***

86
 8. Spasonosna naučavanja

Istine i iluzije

Religijska naučavanja govore o nužnosti spoznaje prave istine

o životu i smrti. Ali istina o životu i smrti izgleda prilično očigledno
i poznato; problem je u tome što je ta istina tužna i ružna.
Zbog toga pjesnici i vođe naroda oduvijek tragaju za privla-
čnim iluzijama i pokušavaju s njima prekriti ružno lice stvarnosti.
Pritom svoje privlačne iluzije nazivaju pravim istinama, i tako ih
uzdižu iznad očiglednih istina.
Nakon dugog i predanog traganja, u jednom trenutku tražitelj
spoznaje pravu istinu u pjevu ptice, u cvjetanju jorgovana, u kapi
kiše - govore učitelji prave istine. To zvuči vrlo lijepo; ali različiti
ljudi mogu spoznati i prihvatiti različite istine.

Trenutak spoznaje prave istine može biti trenutak u kojem

čovjek spoznaje i priznaje da nije u stanju živjeti bez privlačnih
iluzija, i zato uz njih vezuje sve svoje misli i osjećaje. Takvo
predavanje iluzijama može donijeti osjećaj velikog olakšanja i
radosti, koji potiskuje svijest o okrutnoj stvarnosti života i smrti.
Trenutak spoznaje prave istine može biti trenutak u kojem
čovjek prihvaća prolaznost života i vječnost smrti, bez iluzija da se
može pobjeći od toga; trenutak u kojem jedinka prihvaća život kao
zadatak kojeg valja izvršiti do kraja, bez puno jadikovanja i bez
ispraznih utjeha i iluzija.
Trenutak spoznaje prave istine može biti trenutak strastvenog
prihvaćanja konačnog života kao jedinstvene prilike i izazova;
trenutak prihvaćanja života kao istraživanja prostora mogućeg, i
stvaranja samog sebe na putu znanja, dobrote i ljepote, bez
oslanjanja na utješne iluzije.

87
 Trenutak spoznaje (prave) istine može biti trenutak kad čovjek
spoznaje da svijet od njega očekuje da prikriva gorčinu i tugu koju
život i smrt donose; trenutak kad se jedinka pokorava zahtjevu
zajednice da se ponaša na način koji mu je zadan; zahtjevu kojem
se pokoravaju svi članovi zajednice.

Život i smrt su prilično jednostavne i jasne pojave; ali teško ih

je podnositi bez pomoći neke utješne iluzije kojom se ljudi brane od
mučne stvarnosti. Religijska naučavanja nude vizije stvarnosti koje
"spašavaju" ljude (na Zapadu) i "oslobađaju" ih (na Istoku) od
njihove tužne i okrutne stvarnosti života i smrti.
Takve metode samoobrane su navodno neophodne ljudima, i
uspješno djeluju kod velike većine ljudi. Ali kod nekih ljudi ne
postižu dobre rezultate. Neki ljudi ne uspijevaju biti poput male
djece, i takvi teško nalaze put u vječno blaženstvo.

***

Potreba i sredstvo

Govor i ponašanje ljudi određeni su njihovim potrebama, že-

ljama i mogućnostima. Ljudi se ne osjećaju dobro u svijetu
ograničenja i prolaznosti u kojem žive, pate i umiru, i nestaju kao
da ih nije nikad ni bilo. Njihove težnje nadilaze ono što nude ovaj
život i svijet; zato ljudi oduvijek traže načine da nadiđu ograničenja
ovog života i svijeta.
Ljudi su pokušali nadići svoju ograničenost i nemoć uz pomoć
imaginacije koja je vođena trajnim osjećajem tjeskobe i žudnje.
Tako su stvoreni putovi spasenja i oslobođenja koji vode u nebeski
raj, nirvanu i druge prostore vječnog blaženstva.
Ljudski um nalazi i stvara ono što osjećaji od njega traže.
Pritom nije važno jesu li privlačne vizije koje um stvara, objektivno

88
istinite ili nisu; važno je koliko su takve vizije privlačne i potrebne
ljudima, i koliko su korisne nosiocima moći u društvu.
Religija je osnova za tvorbu i održavanje zajednice; ona defi-
nira odnose i strukturu moći u zajednici, i služi nosiocima moći kao
sredstvo za upravljanje ljudima i zajednicom. Religija traži od ljudi
da ispunjavaju svoje dužnosti, koje za njih određuju nosioci moći.
Religijska naučavanja kazuju ljudima kako treba da se ponaša-
ju i žive, da bi nadišli ograničenja i patnje ovoga svijeta, i dosegli
vječno blaženstvo. Ali religije su razvijene iz praktičkih razloga i
potreba, i one služe zadovoljenju tih potreba.
Mitovi i religije služili su za stvaranje zajednica i za upravlja-
nje ljudima, prije nego što su takva kazivanja donijela ljudima
besmrtnu dušu i vječno blaženstvo u drugim svjetovima i stanjima.
Religije su sredstva za upravljanje ljudima u ovom svijetu;
besmrtnost, raj, moksa i nirvana su nagrade za poslušnost.

***

Privlačnost i upotreba

Religijska naučavanja ne izgledaju istinitima na razini objekti-

vnih činjenica, ali to ne umanjuje njihovu snagu. Jar snaga religije
ne zavisi od činjenične točnosti i logičke konzistentnosti njenog
naučavanja, nego od toga koliko je njeno naučavanje privlačno
ljudima i korisno vladarima.
Za religiju nije važno da li Bog ili božanstva postoje ili ne.
Neke religije imaju mnogo božanstava, neke imaju jednog boga, a
Buda je osnovao spasonosno naučavanje bez ijednog božanstva.
Religija treba zadovoljavati psihološke potrebe ljudi i zajednica, i
operativne potrebe zajednica i njihovih vladara.

89
 Religija govori osjećajima, tjeskobama i žudnjama; ona govori
o životu, patnji i smrti na utješan i ohrabrujući način; religija pruža
ljudima utjehu i ohrabrenje u teškim trenucima i situacijama.
Religija donosi dobru vijest o spasenju i oslobođenju od patnje i
smrti onima koji su tu vijest sposobni primiti.
Sve dok bude patnje i smrti, biti će onih koji će trebati religiju,
a uvijek će biti onih koji će imati interesa da je nameću. To znači da
bi religija mogla trajati zauvijek, ili dok traju ljudi. Nije izvjesno da
li bogovi čine ljude besmrtnima, ali ljudi bi mogli učiniti bogove
besmrtnima.

Neki ljudi trebaju religiju zbog njihove psihičke konstitucije;

drugi je prihvaćaju zbog nekih interesa. Mnogi ljudi pasivno
prihvaća religiju, kao dio kulture i društvenog života, kao i zbog
toga što je nosioci moći nameću. Mnogi vole religiju zbog toga što
ona donosi velike svetkovine koje daju ritam životu pojedinaca i
zajednica, i koje potiču veliku potrošnju svega i svačega.
Sve je to praktički razumljivo, ali to ne izgleda kao dobra
vijest. Mnogi su očekivali da će se ljudi suvremenog doba
osloboditi starih bogova i zlatne teladi, i da će smisliti nešto novo i
bolje; ali to se događa vrlo sporo, ako se uopće događa.

Ne vjerujem da ljudi vjeruju sve ono što kažu da vjeruju, ali to

je ovdje nevažno. Važne su potrebe, interesi i odnosi snaga u
društvu; to su sile koje oblikuju govor i ponašanje ljudi i zajednica.
Problem s religijom je u tome što nosioci moći pomoću nje
nameću ljudima nepotrebna ograničenja, i što se religija koristi kao
sredstvo za poticanje podjela i sukoba među ljudima i zajednicama.
Religija ne mora biti uzrok takvih ponašanja, kako to neki tvrde, ali
koristi se kao učinkovito sredstvo i opravdanje za provođenje
represivnog i agresivnog ponašanja.

***

90
 Najveće otkriće

Najtužnije od svega s čim su se ljudi oduvijek morali suočava-

ti su prolaznost i smrt. Svijest o tome da ćemo nestati, mi i naši
najdraži, prati svakog čovjeka kroz život i ispunjava ga bolnim
osjećajem nemoći i tuge.
Trebala su proći mnoga stoljeća da ljudi nađu rješenje za taj
problem, a učinili su to u dvije faze. Prvo su otkrili ili stvorili
besmrtne bogove; tim velikim stvaralačkim činom zadan je težak
udarac smrti. Jer otkrićem besmrtnih bogova otkrivena je besmrt-
nost. Ali ljudi su i dalje umirali.
Uslijedilo je najveće otkriće i najveći stvaralački čin kojeg su
ljudi ikad učinili: ljudi su otkrili besmrtnu dušu u sebi. To je bila
definitivna pobjeda ljudi nad smrću, jer tim otkrićem, ljudi su sebe
učinili besmrtnima poput bogova!
Kod nekih (zapadnih) religijskih naučavanja, besmrtna duša
prelazi u vječno blaženstvo nakon što je provela jedan život u
jednom smrtnom tijelu.
Kod drugih (istočnih) naučavanja, sebstvo (slično duši) prelazi
u stanje vječnog blaženstva nakon što provede po jedan život u nizu
smrtnih tijela.
Religijska naučavanja su tehnički različita, ali sva takva na-
učavanja izdižu ljude iznad patnje, nemoći i smrti, i vode ih prema
stanju vječnog blaženstva.

***

Stvaranje Spasitelja

Pjesnici kažu da je religija stvorena u agoniji smrtnih bića koja

su spoznala svoju ništavnost i nemoć pred beskrajnim, nedokučivim

91
i bešćutnim svemirom. To je poetski lijepo rečeno, ali stvari su se
razvijale postupno, u skladu s raznim potrebama i željama.
Stvaranje religije nije samo krik smrtnika pred licem vječnosti.
Religija je stvarana kao praktično sredstvo za stvaranje zajednica i
za upravljanje ljudima, a tu ulogu ima i danas.
Pjesnici i vladari oblikovali su religijska naučavanja na način
koji podržava stvaranje i jačanje zajednice, i omogućava upravlja-
nje ljudima i zajednicom. Bogovi prijete i kažnjavaju, praštaju i
pomažu ljudima i zajednici.

Uvođenjem svemogućeg i dobrog Stvoritelja u priču o posto-

janju, ljudi su stvorili nekoga tko njima može pružiti sve što im
treba i za čim žude; stvorili su nekoga tko njima pruža utjehu i
pomoć u životu, i vječno blaženstvo nakon smrti.
Dobri Stvoritelj jamči pravičnost i pobjedu dobra nad zlom; on
usmjerava ponašanje ljudi i zajednice, i daje smisao njihovim
naporima i životima. Stvarnost često izgleda ružno, ali vjera u
pobjedu pravičnosti i dobrote nad zlom pomaže ljudima da podnose
nepravde i nesreće koje život donosi.
Svemogući i dobri Stvoritelj vidi ljude; on vidi njihove nevolje
i sluša njihove molbe; on pomaže ljudima u njihovim dobrim
nastojanjima, i prašta im njihova zla djela; on spašava ljude od
smrti.

Mogućnost da izravno govore Stvoritelju stvara u ljudima

osjećaj vrijednosti i uvažavanja. Uz dobrog Stvoritelja, čovjek
nikad nije sam i bespomoćan. Svojom komunikacijom sa Stvorite-
ljem, čovjek ne mijenja fizički svijet, ali mijenja svoje osjećanje
svijeta i života.
Stvoritelj je Spasitelj jer štiti ljude na ovom svijetu, i daje im
mogućnost da steknu vječno blaženstvo na drugom svijetu, i tako ih
spašava od užasa smrti i vječnog nestanka.
Oni ljudi koji grade avione i kompjutere su veliki stvaraoci; ali
i oni koji su stvorili svemogućeg i dobrog Stvoritelja i Spasitelja
bili su najveći stvaraoci. Na žalost, ljudi i zajednice koriste svoja
božanstva kao sredstva u borbi protiv drugih ljudi i zajednica; ali u
iste svrhe, ljudi koriste avione i kompjutere.

92
 ***

Istočna priča

Religijska naučavanja su velike zbirke priča, koje su često

neprecizne, nepotpune i nekoherentne. Velike religije imaju više
grana ili škola čija se naučavanja međusobno razlikuju. Zato u
kratkim prikazima religija, neke stvari mora se pojednostaviti a
neke zanemariti; na taj način pisani su prikazi koji slijede.
U religijama Istoka, sebstvo (slično duši) provodi po jedan
život u nizu smrtnih tijela; svako od tih tijela nalikuje privremenom
boravištu sebstva, u koje ono ulazi nakon rođenja tijela a napušta ga
kad tijelo umre.
Krećući se kroz taj dugi niz rađanja, života i umiranja, sebstvo
osjeća ograničenja i patnje koje donosi i trpi tijelo; zato sebstvo teži
tome da se oslobodi tog mučnog niza rađanja, življenja i umiranja.

Svako sebstvo nosi sa sobom svoju karmu, kao teret kojeg

treba potrošiti u nizu rađanja, života i umiranja, da bi sebstvo
dosegnulo stanje konačnog oslobođenja.
Teret se troši ispravnim životom; to ovdje znači izvršavanjem
svojih obaveza i dužnosti, bez obzira na napore i žrtve, i bez da se
pritom vodi računa o osobnom interesu, dobitku ili gubitku.
Na taj način sebstvo troši svoju karmu i kreće se prema svome
cilju: prema oslobođenju od muke rađanja i umiranja, i od
ograničenja i patnji koje prožimaju život u ovom svijetu.

U hinduizmu, svako sebstvo je jedan odraz univerzalnog Seb-

stva (Atman) koje je istovjetno s Cjelinom (Brahman). Sebstvo pati
zbog svog osjećaja odvojenosti i konačnost; ali kad potroši svoju
karmu, sebstvo doseže stanje prosvjetljenja, i spoznaje svoju
jednost s univerzalnim Sebstvom, a time i s Cjelinom. Sebstvo
spoznaje da ono nije odvojenost, nego jedan odraz Cjeline.

93
 Sebstvo, koje je spoznalo svoju jednost s Cjelinom, oslobođe-
no je svih ograničenja i patnji, jer Cjelina (Atman/Brahman) ne
poznaje ograničenja ni patnje. Tako prosvijetljeno sebstvo
oslobođeno je novih rađanja (inkarnacija) i smrti, i ulazi u stanje
zvano moksa. To stanje je neopisivo, ali opisuje se kao stanje
bezvremenog (vječnog) blaženstva.

Budizam je razvijen u kulturom prostoru hinduizma; budizam

je uveo drukčiji ontološki okvir, ali je put sebstva prema prosvjet-
ljenju i oslobođenju jednak kao u hinduizmu. Ovdje se stanje
konačnog prosvjetljenja i oslobođenja naziva nirvana. Kao i moksa,
nirvana je stanje bezvremenog (vječnog) mira i blaženstva, koje
nadilazi mogućnosti ljudskog govora i razumijevanja.
Istočna religijska naučavanja izgledaju složenije i zanimljivije
nego Zapadna (Semitska), ali ta naučavanja imaju ozbiljnih
pojmovnih i logičkih teškoća, s kojima se ovdje ne možemo baviti.

***

Dužnost i neprianjanje

Istočna naučavanja o životu i smrti propovijedaju izvršavanje

dužnosti i neprianjanje uz stvari ovoga svijeta. Čini ono što je tvoja
dužnost, ali bez emotivnog vezivanja za ono što činiš i za rezultate
tvog djelovanja.
Čini kao da ne činiš; ne prianjaj ni uz što, ni uz stvari ni uz
ljude; živi bez sebičnosti i zavisti, bez ljubavi i mržnje.
Budi onaj koji svako dobro i svako zlo prima bez radovanja i
tugovanja; onaj za koga su strahovi, ljutnje i strasti prestale
postojati.

94
 Neka tvoj život bude hod putom na kojem putnika nema. Pro-
lazi neopažen putom nastajanja i nestajanja, jer tako ćeš bezbolno
putovati prema svom cilju.
Tako se govorilo na Istoku, pogotovo u budizmu.

Ljudi trebaju neku viziju stvarnosti i neku priču koja im kazuje

na koji način da žive i umiru. Takva vizija i priča trebaju definirati
sustav vrijednosti, odnose među ljudima, strukturu moći, i načela
ponašanja da bi zajednica mogla funkcionirati dobro.
Istočna naučavanja traže od ljudi da poslušno izvršavaju svoje
dužnosti, bez emotivnog vezivanja, negodovanja ili očekivanja.
Takva naučavanja dobro služe nosiocima moći, ali svođenje
ljudskog života na pasivno ispunjavanje dužnosti omogućava grubo
iskorištavanje ljudi. Jer dužnosti određuju nosioci moći, onako kako
njima odgovara.

Neprianjanje ni uz što i gašenje osjećaja prema svima i prema

svemu nalikuje na smrt prije smrti. Ako čovjek postane ravnodušan
prema svemu što čini i što ga okružuje, što stječe i što gubi, čemu
onda uopće živi? Postojanje bez osjećaja - bez težnji i otpora -
izgleda prazno i mučno.
Sveden na ravnodušnog izvršitelja zadataka i pasivnog proma-
trača svijeta, čovjek prestaje biti ono što suštinski jest: nemirno biće
vođeno osjećajima i voljom.
Govor o dužnosti i neprianjanju može se interpretirati i na
pozitivan način, otprilike ovako. Radi ono što treba raditi, i ne
žalosti se zbog neuspjeha i gubitaka koje život donosi. Ne dopusti
da tuga ili ljutnja nagrđuju tvoj život.
Ali glavni cilj religijskih naučavanja je upravljanje ljudima;
nosioci moći mogu koristiti naučavanje o dužnosti i pasivnosti
(neprianjanju) kao osnovu za neograničeno iskorištavanje ljudi.

***

95
 Put oslobođenja

Život je prožet osjećajem tjeskobe i bolne praznine, ili kraće

rečeno, osjećajem patnje - naučavao je Buda.
Rođenje i odrastanje prožeti su patnjom; starenje i umiranje
prožeti su patnjom. Patnju stvara blizina onog što se ne voli, i
odvojenost od onog što se voli; patnja je kad čovjek ne doseže ono
čemu teži i za čim žudi.
Buda je naučavao put oslobođenja od patnje; opis toga puta je
pojmovno složen, ali u biti, taj put iziskuje gašenje želja i osjećaja
koji nas vežu za ljude i stvari.

Buda je bio sjajan, nesebičan i dobronamjeran. Ali teško da se

ljude može osloboditi od patnje življenja i umiranja.
Ljudi su bića ograničenih mogućnosti i bezgraničnih želja.
Sraz te ograničenosti i te bezgraničnosti ispunjava svijest tjeskobom
i bolnom žudnjom; taj sraz stvara trajnu tenziju koju svijest osjeća
kao patnju.
Buda hoće ukinuti tu patnju ukidanjem tenzije koja stvara
patnju; a tenziju hoće ukinuti tako, da ukine jednu od strana koje
stvaraju tenziju.
Ograničenost ljudi ne može se ukinuti; zato Buda propovijeda
gašenje (utrnuće) želja i emotivnih veza sa svijetom. Na taj način
bit će ukinuta tenzija koju svijest osjeća kao patnju.

Tako je naučavao Buda; ali može li čovjek utrnuti osjećaje i

želje? Tjeskoba i žudnja su inherentne konačnoj svijesti koja teži
prema beskonačnom, nedosežnom i nepojmljivom.
Što ostaje od života u kojem su ugašene sve želje i svi osjećaji,
i svaka žudnja za drugim i za beskrajem? Ljude bi trebalo nekako
"osloboditi" i "spasiti" bez da ih se pritom sasvim "ugasi" (uništi).
Aktivna dobrota je bolji lijek za mučninu bivanja nego ravno-
dušnost. Znalci će reći da Budino naučavanje promiče tihu dobrotu,
i to je točno. Ali trebalo bi mnogo pojmovne suptilnosti za ujediniti
govor o neprianjanju i utrnuću s govorom o dobroti. Teško je
ujediniti ravnodušnost i dobrotu, ali s tim problemima ne trebamo
se ovdje baviti.

96
 ***

Put dobrote

Život je prožet tjeskobom zbog onog što je neželjeno ali neiz-

bježno, i žudnjom za onim što je željeno ali nedosežno.
Mnoga dobra nastojanja završavaju s neuspjehom; to ispunja-
va svijest osjećajem nemoći i patnje. Smanjenje patnje i promicanje
razumijevanja trebaju biti najviši ciljevi ljudskih nastojanja.
Istočna naučavanja hoće smanjiti patnju na taj način da gase
želje i osjećaje koji vezuju i koji dovode do patnje.
Ali takvo gašenje izgleda teško i može biti problematično.
Umjesto gašenja, bolje je usmjeravati energiju ljudi prema stvaranju
onog što je dobro i lijepo, i na taj način činiti život boljim i ljepšim.
Patnju nastajanja i nestajanja valja umanjivati promicanjem
onog što je dobro. Oslobođenje i spasenje valja tražiti na putu
promicanja razumijevanja, dobrote i ljepote.
Buda bi se složio s tim, ali on propovijeda kontrolu emocija,
kakvu je teško postići. Valja se upitati i čime se mogu kontrolirati
emocije osim nekim jačim emocijama?

***

Viđenje stvari

U govoru o religiji oduvijek se vode rasprave oko toga da li

nešto "postoji" ili "ne postoji". Takve rasprave vode se snagom

97
strasti, više nego na temelju objektivnih činjenica i logički valjanih
argumenata.
- Ne može se tvrditi da neka stvar ne postoji, samo na osnovu
toga što je neki ljudi nisu u stanju vidjeti! - uzvikuju jedni, šireći
ruke.
- Ne može se smatrati da neka stvar postoji, samo na osnovu
toga što neki ljudi tvrde da tu stvar vide! - uzvikuju drugi, šireći
ruke.
Oni prvi su obično slabašni po pitanju činjenica i logike, ali su
prilično glasni i borbeni. Ovi drugi nisu besprijekorni, ali su obično
manje loši po pitanju činjenica i logike.
Takve rasprave traju stoljećima, ali nisu naročito zanimljive ni
vrijedne jer su vrlo manjkave. U danom primjeru, obje tvrdnje su
točne, ali kazuju malo i ne rješavaju problem.
Ovdje se nećemo baviti teološkim raspravama ni valjanošću
njihovih argumenata. Neka mrtvi pokapaju mrtve, govorio je onaj
mladi revolucionar.

***

Razum i strasti

Racionalan govor je nemoćan pred ne-racionalnim govorom i

ponašanjem, jer oni koji vole ono što je ne-racionalno ne prihvaćaju
racionalne stavove i argumente.
Ne-racionalan govor obraća se ljudskim tjeskobama i žudnja-
ma; na toj razini djelovanja, takav govor postiže mnogo jače učinke
nego racionalan govor.
Strahovi i želje pokreću sve ljude; razložni argumenti mogu
pokrenuti samo neke ljude.

98
 Nije izvjesno da li napredak znanosti umanjuje snagu i utjecaj
religije, niti hoće li znanost ikad istisnuti religiju. Jer znanost i
tehnologija ne pružaju ljudima onoliko koliko im religija obećava, a
nekima navodno i pruža.
Vođeni strahovima i strastima, ljudi su uvijek bili spremni
pregaziti govor razuma, a tako je i danas. Freud je vjerovao da će
razum na koncu prevagnuti; možda i hoće, ali pitanje je kada.

Prevaga racionalnog govora nad tradicionalnim religijskim

naučavanjima mogla bi biti samo korak prema stvaranju nekih
novih ne-racionalnih naučavanja i svjetonazora. Jer ne-racionalan
govor i iluzije su proizvodi ljudskog uma, jednako kao i racionalan
govor.
Razum može jednog dana zaključiti da nije razumno ponašati
se razumno. Čini se da su mnogi ljudi odavno došli do takvog
zaključka.

***

99
 9. Drevni bogovi i ljudi

Sinaj i Olimp

Nekad mi se Homerovo kazivanje činilo razumnijim od onog

iz Starog zavjeta; činilo mi se da Homer opisuje agresivno i
destruktivno ponašanje, ali ne potiče takvo ponašanje, što Stari
zavjet čini.
Kod Homera ima dirljivih mjesta, gdje glas razuma nadjačava
međusobno neprijateljstvo i omogućava da budu učinjene neke
dobre stvari. Ne sjećam se takvih mjesta u Starom zavjetu; tamo je
zabranjena svaka suradnja s drugim narodima.
Ali obje ove drevne zbirke priča pokazuju i prikazuju ljudsku
tragediju, punu ludila i međusobnog uništavanja; postoje razlike u
sadržaju i stilu, ali suština je ista.

Starozavjetni bog Jahve, koji prebiva na Sinaju, naziva jedan

narod "izabranim", i stalno potiče taj narod da istrijebi susjedne
narode, uništi njihova naselja i svetišta, i zauzme njihovu zemlju.
Jahve traži od svog izabranog naroda da u svojim osvajačkim
pohodima poruši i spali sve, i da pokolje sve što diše. Poklati treba
muško i žensko, djecu i starce, volove, magarad i sitnu stoku: sve
što diše - naređuje Jahve, kojeg se u toj svetoj knjizi naziva bogom
rata.

Olimpska družina bogova i boginja ne govori na takav način,

ali voli ratovanje i potiče ljude i narode da ratuju. Vrhovni olimpski
bog Zeus više voli hvatati cure nego ratovati, ali to ne pomaže
mnogo, jer vodeće olimpske boginje - Hera, Atena i Afrodita - su
vrlo sklone ratovanju.
Najboljeg čovjeka iz Homerove sage, sjajnog trojanca Hekto-
ra, koji brani svoj grad i dom, ubio je patološki ubojica Ahilej, uz

100
presudnu pomoć boginje Atene. Današnji svijet i ljudi izgledaju
prilično loše, ali ljudi i bogovi iz drevnih vremena nisu izgledali
bolje.

Svijet slavi mudrost i ljepotu koju je proizvela starogrčka kul-

tura; ali grčki gradovi bili su stalno u međusobnim ratovima, kao i u
ratovima s drugim narodima. Olimpski bogovi ne traže od ratnika
da pokolju sve što diše, ali njihovi ratnici skloni su to činiti i bez da
im se to eksplicitno naredi.
Jesu li bogovi stvorili ljude zato da kolju jedni druge, ili su
ljudi stvorili bogove zato da pomoću njih opravdavaju svoja
klanja?
Bogovi su oduvijek imali bitnu ulogu u ratovima i klanjima.
Ali ljudi su u stanju činiti velika zla - drugima i sebi - i bez pomoći
bogova, govorio je Zeus a zapisao Homer; povijest pokazuje da je
tako.

***

Ahilej i Atena

Olimpski bogovi zahtijevaju od ljudi da poštuju neka osnovna

načela ponašanja, kao što je načelo da mrtve treba sahraniti. Ali o
onome što se danas naziva pravičnost i moralnost ponašanja, kod
Starih Grka govori se malo; više se govori o osveti i sličnim
stvarima.

Olimpljani često potiču ratovanje, ali oni nemaju jedan "izab-

rani narod" kao što ga ima bog Jahve sa Sinaja. Neki olimpski
bogovi pomažu jednu stranu u ratu a drugi drugu; bogovi ponekad i
mijenjaju stranu. Neki bogovi pomažu neke ratnike, a drugi pomažu
druge, a ponekad i mijenjaju svoje odabranike.

101
 Olimpski bogovi ponekad ulaze osobno u borbu, i bore se
izravno jedni protiv drugih ili protiv ljudi; bogovi mogu biti ranjeni
i osjećati jaku bol, ali ne pogibaju, jer oni su besmrtni.

Neke suradnje između bogova i ratnika izgledaju čudno i po-

malo nastrano. Tako suptilna i mudra Atena pomaže ludog ubojicu
Ahileja; da Atena nije bitno pomogla Ahileju, trojanac Hektor bio
bi ga pobijedio.
Ali boginje su htjele da Troja bude razorena i zato je trebalo
uništiti Hektora, glavnog branitelja toga grada. To razaranje
donijelo je ropstvo i stradanje trojanskim ženama, a njihovim
muževima i sinovima smrt. Ali boginje ne mare za takve stvari.
Boginje su kapriciozne i nije ih briga koliko će ljudi - žena,
djece i muškaraca - stradati zbog njihovih hirova. Tako je to s
boginjama; nisu ništa bolje od bogova.

***

Ti divni luđaci

U Homerovom svijetu, bogatstvo i slavu stječe se nasiljem i

uništavanjem drugih; ratovanje i uništavanje slabijih prihvaća se
kao nešto što je normalno i neizbježno.
Olimpski bogovi ne pomažu one koji se brane, nego koga se
njima prohtje; ponašaju se hirovito i obijesno; lako se naljute na
pojedine ljude i vole se osvećivati.
One koji brane svoj grad i dom naziva se psetima, a one koji ih
napadaju veliča se i naziva divnim ratnicima. "Divni Ahilej" je
razbojnik i patološki ubojica, ali to nikog ne smeta i ne umanjuje
njegovu slavu.
Homerovi ratnici često jadikuju zbog zala koje trpe, i gorko
oplakuju poginule drugove, ali ratuju dalje. Oni bi navodno rado

102
prestali ratovati, ali ih bogovi uvijek uspijevaju potaknuti da
nastave s ratom; i oni nastavljaju.

Uništavatelji Troje upropastili su i vlastite živote. Potrošili su

deset dugih godina na opsjedanje i uništenje toga grada; mnogi od
njih poginuli su u borbi ili stradali na povratku svojim domovima.
Stradavalo se na mnogo načina, od samog početka tog ratnog
pohoda, i nakon njegova završetka. Boginja Artemida bila je nešto
ljuta na Agamemnona, vođu svih Grka, i zato nije dopuštala da
zapuše povoljan vjetar i da njihove lađe otplove prema Troji. Da
umiri boginju, Agamemnon je žrtvovao svoju kćerku Ifigeniju; tako
je za dobar početak rata zaklana jedna djevojčica. Zašto je klanje
djevojčice udobrovoljilo boginju, ne znam.

Dok je Agamemnon ratovao, njegova žena uzela je drugog

muža; kad se nakon mnogo godina Agamemnon vratio kući, novi
partner njegove žene uspio je pobiti Agamemnona i njegove
drugove. A onda je Agamemnonov sin ubio mater i njenog
partnera.
Odisejeva žena Penelopa nije, kažu, uzela drugog muža, ali
bila je ispostavljena velikom pritisku mnogih prosaca. Kad se
nakon mnogo godina vratio kući, Odisej je pobio sve prosce. Klalo
se tom prigodom i sluge i sluškinje, sve redom.
Homer ima lijepih i dirljivih mjesta, ali njegova saga je najve-
ćim dijelom sapunica o fanatizmu, divljaštvu i klanju.

U Trojanskom ratu, pobijedili su luđi a stradali su svi. Tako to

biva još od vremena Kaina i Abela; agresivniji i luđi pobjeđuju, i
oni oblikuju svijet i povijest.
Moderno doba proizvelo je vrlo razorna oružja, tako da zajed-
nice izbjegavaju oružane sukobe, zbog međusobnog straha. Ali
razni oblici agresivnog ponašanja prisutni su danas kao i uvijek;
nismo se poboljšali u odnosu na naše davne pretke.
Većina ljudi podržava materijalno jače, bez obzira na to kako
se ponašaju i što čine. Da li ljudi podržavaju moćne zato što ih se
boje? Ili to čine zato što su bešćutni i ravnodušni prema patnjama
slabijih? Ili zato što vole gledati stradanja i patnje drugih?

103
 Stavovi i ponašanja ljudi većinom su proizvod sebičnosti i
straha, ali ima u njima i bešćutnosti i zluradosti.

***

Sjaj i bijeda slave

Pred Ahilejem su, kažu, stajale dvije mogućnosti. Jedna je bila

da živi udobno i dugo, ali da bude običan čovjek, poput većine
drugih ljudi. Druga opcija bila je da postane slavan ratnik i da
pogine mlad.
Njegova mati Tetida pokušala je usmjeriti događaje na način
da se ostvari prva opcija, ali ostvarila se druga. Postoje razne priče
o tome kako se to dogodilo, ali one nisu ovdje važne.
Ahilej je pobio bezbroj ljudi i postao vrlo slavan ratnik, ali
poginuo je relativno mlad. Kažu da ga je ubila strijela koju je
odapeo trojanac Paris a vodio bog Apolon; ponekad i bogovi
naprave nešto korisno.
Ahileju je usud dodijelio besmrtnu slavu i ranu smrt; ali slava
više nije tako besmrtna kao što je nekad bila. Slava je postala
prolazna i traje sve kraće. Količina slavnih po glavi stanovnika
stalno raste, tako da prosječna vrijednost i rok trajanja svake slave
stalno opada.
Tko danas zna za Ahileja, najstrašnijeg i najslavnijeg ratnika
antičkog doba? Praktički nitko. Jedino bi neka video igra, nazvana
njegovim imenom, mogla vratiti Ahileju dio stare slave, ali samo
nakratko.

***

104
 Putnici i patnici

Priča o Odiseju daje sliku trajnog ljudskog nemira.

Ljudi su bića ograničenih mogućnosti i beskrajnih želja. Svi-
jest o ograničenosti u vremenu i mogućnostima stvara u ljudima
osjećaj tjeskobe i žudnje, koji ljude navodi na stalno kretanje i
djelovanje.
Odisej je trajno nemiran i ne može se zaustaviti nigdje, jer
razlog njegova kretanja je u njemu. Neke priče govore kako je
Odisej pokušao izbjeći odlazak u rat protiv Troje, ali te priče nisu
uvjerljive. Odisej je nemiran; on odlazi u rat i na put zbog toga što
ne može živjeti mirno kod kuće.

Kad se nakon dvadeset godina izbivanja i mnogih stradanja

vratio domu svome, Odisej je poklao mnogo prosaca i slugu, da
sredi situaciju. I onda, umjesto da se konačno zaustavi, on
objašnjava dičnoj Penelopi kako mora opet poći na put. Takva mu
je sudbina, govori on, koju mu je kazao prorok Tiresije.
Na svom dugom putovanju iz Troje, Odisej je morao sići i u
podzemni svijet mrtvih, Had; i tamo mu je prorok Tiresije prorekao
nova putovanja. Odisej govori da se tome ne veseli, ali on će
svejedno opet poći na put, jer tako mora biti.
Odisej će sada putovati kopnom; prolaziti će kroz mnoge gra-
dove, sve dok ne stigne do ljudi koji ne znaju za more i nikad ga
vidjeli nisu. I s ovog putovanja, Odisej će se sretno vratiti doma, a
onda će u miru umrijeti; tako mu je kazao prorok Tiresije.

Odisej je pretrpio mnoga stradanja i stvorio mnoge nevolje

drugima. Da je ostao doma, pored divne mu žene Penelope i
njihovog sitnog sina, bio bi poštedio sebe i druge mnogih stradanja
i nevolja. Ali on to očito nije mogao učiniti.
Priča o Odiseju i njegovom životu daje sliku trajnog ljudskog
nemira. Tjeskobe i žudnje, koje su inherentne ljudskoj svijesti,
prisiljavaju ljude da se stalno kreću po morima i kopnima.
Prisiljavaju ih da se penju na strašne planine po najtežoj strani, i da
čine mnoge druge čudne stvari.
Biti znači osjećati tjeskobu i žudnju: znači biti trajno nemiran.

105
 ***

Plemeniti razlozi

Mnogo je zla učinjeno u onom ludom trojanskom ratu i mnogo

je života uništeno. Sve se to, kažu, dogodilo zbog Helene, divne
Zeusove kćeri.
Helena se udala za Menelaja, ali onda je nekom prigodom
otišla s trojancem Parisom i tako je dospjela u Troju. To je dovelo
do spora između Grka i Trojanaca, kojeg se nije moglo riješiti bez
rata.
Za ratove i zločine važno je imati jasna objašnjenja i časna
opravdanja. Fanatici i luđaci nisu nikad ništa krivi; oni uvijek imaju
plemenite i uzvišene razloge za zla koja čine. Oni uvijek čine ono
što je pravično i časno, i što se mora učiniti.

Pod Sinajem se klalo prema zapovijedima boga rata Jahve;

pod Olimpom, klalo se zbog Helene i zato što su boginje tako
htjele. Danas je u modi sloboda & demokracija, u čije ime agresivni
i zli ljudi ponosno uništavaju živote desetaka milijuna ljudi.
Agresivne ljude i fanatike trebalo bi nekako obuzdati, ali to će
ići teško, vrlo teško. Jer takve je teško zaustaviti. Trebalo bi barem
prestati veličati i slaviti takve ljude i takve sile.
Ali mnogi ljudi vole agresivne ljude i luđake, pogotovo svoje
fanatike i luđake.

***

106
 U žurbi

Osim što su se bavili ratovanjem, drevni bogovi bavili su se i

proizvodnjom ljudi, i to muškaraca i žena.
Kažu da je svijet i ljude stvorio sinajski bog Jahve; navodno je
sve to napravio u šest dana, pri čemu je šestoga dana napravio prve
ljude, Adama i Evu.
Neki su na to rekli da je šteta što je Jahve odradio taj posao
tako na brzinu; nije trebalo da toliko žuri; nije bilo nikakve potrebe
za žurbom.
Bilo bi bolje da si je Jahve uzeo malo više vremena - barem
mjesec ili dva - i da je napravio posao malo kvalitetnije.
Ne znam bi li bilo bolje da je Jahve radio malo duže, ili jedan
dan manje, ili pak da nije radio ništa. Ali gledajući ovaj svijet i
ljude, imam dojam da nije pogodio pravu mjeru.
Stvar nije ispala optimalno jer Jahve je radio po metodi
pokušaja i promašaja; prvo je napravio nešto, a onda je gledao da li
je to dobro ili nije. To nije optimalna metoda rada; trebalo je
najprije provesti neka istraživanja, a onda napraviti projekt i
izvedbeni plan rada.
Ovako, stvar je ispala kako je ispala; vrlo nesavršeno, u
svakom pogledu.

***

Ni sa ni bez

Postoje razne priče o tome kako su bogovi proizveli žene;

jedna olimpska priča o tome glasi otprilike ovako.
Vrhovni bog Zeus dao je upute olimpskom bogu i majstoru
Hefestu kako da od gline napravi ženu. Boginja Atena ukrasila je

107
Hefestov proizvod lijepim haljinama i nakitom, ali je tom ljupkom
proizvodu dodijelila tešku narav.
Tako je žena postala dar bogova za muškarce, ali i njihova
velika muka; neki kažu velika nesreća i prokletstvo. Jer zaključak
priče glasi ovako: otkako su bogovi stvorili žene, muškarci ne mogu
živjeti bez njih, ali nisu zadovoljan ni s njima.
To je zaista teška situacija: ne valja bez njih, a ne ide ni s
njima. Ta situacija izgleda beznadno.
S tim problemom mučili su se i muče se mnogi bogovi i ljudi,
ali još nije nađeno dobro rješenje.

***

Ave Seneka!

Sve se zaboravlja, ako se ikad znalo. Onaj vrlo nadareni, ali

smušeni, pjesnik Nietzsche pročuo se svojom izjavom da je Bog
mrtav. Nakon njega, tom temom bavili su se mnogi smušeni i slabo
nadareni egzistencijalisti, da im sad ne spominjemo imena.
Ali u mojim starim bilješkama piše da je rimski znalac Seneka,
davno prije svih njih napisao sljedeće stvari. Bogovi su pobjegli;
bogovi su se sakrili u rupe; bogovi su pomrli od kuge: oni trunu i
zaudaraju. Nikad nije ni bilo nikakvih bogova: postoji samo smrt.
Možda se Seneka samo šalio, ali njegova zaključna misao
zvuči sasvim ozbiljno. U svakom slučaju, oni koji su o bogovima
mudrovali nakon Seneke, nisu bili naročito originalni.

Seneka je živio u vremenu dvaju osebujnih vladara: Kaligule i

Nerona. Prvi od njih je nekako propustio ubiti ga; ali drugi, kojem
je Seneka bio učitelj, odlučio je to svakako učiniti.

108
 Seneka je bio sposoban i borben, tako da je uspio doživjeti
skoro sedamdeset godina, malo manje od Sokrata. A onda se
umorio života s luđacima, i odlučio da je došlo vrijeme da ode.
U stvari, odluku o odlasku donijeli su luđaci, a Seneka je tu
odluku proveo u djelo, da im uskrati zadovoljstvo da to učine oni.
Ave Seneka!

***

109
 10. Načela i ponašanja

Život je borba

Čitam upute koje bog Jahve daje svom izabranom narodu u

Starom zavjetu, jednoj od knjiga prema kojima je oblikovana
povijest svijeta.
Ne sklapaj saveza s drugim narodima - govori Jahve. - Ne
udaji svoje kćeri za njihove sinove, i ne ženi svoje sinove njihovim
kćerima.
Napadaj i uništavaj sve narode oko sebe; neka u tim pohodi-
ma, oštrica tvoga mača sasiječe sve što u sebi ima daha: muškarce i
žene, djecu i starce, volove, magarad i ovce.
Poruši njihova svetišta i uništi kipove njihovih bogova, tako da
se imena njihova zatru i zauvijek nestanu s lica zemlje.
Spaljuj gradove i sve što je u njima; uzimaj samo zlato, srebro
i mjed, i pohranjuj to u riznicu svoga Hrama.
Tako zapovijeda bog Jahve, za kojeg kažu da je stvorio svijet i
ljude.
Život je borba - govorio je onaj Darwin. - Svete knjige poka-
zuju da je zaista tako.

Kad narodi i proroci nisu imali materijalne snage da uništavaju

druge ognjem i mačem, prijetili su drugima budućim kaznama i
uništenjem koje ih čeka.
Govorili su kako će jednog dana oni doći s velikom silom i
kazniti sve one koji danas ne prihvaćaju njihovo naučavanje.
Onima koji ih danas prihvaćaju i podržavaju donijeti će veliko
bogatstvo i vječno blaženstvo; oni koji ih danas ne prihvaćaju, biti
će osuđeni i bačeni u oganj pakleni, gdje ih čeka vječna patnja.

110
 Tako su govorili oni koji nisu imali materijalne snage da uzmu
vlast; tako su govorili zato da plaše druge, i još više, da ohrabre
sebe.
Siromašni i nejaki žude za bogatstvom i vlašću, i rado maštaju
o njima. Oni podnose svoje nedaće radujući se danu kada će suditi
svim ljudima, i bacati u oganj pakleni koga oni budu htjeli.
Život je borba neprestana - govorio je onaj Darwin. - Svete
knjige pokazuju da je zaista tako. Život je borba koja se vodi
oružjem i riječima, uništavanjem, obećanjima i prijetnjama.

***

Moralnost i sebičnost

Iza velike vjere i velike ljubavi prema božanstvima često se

krije velika sebičnost i taština. Jer bogovi daju najveću nagradu za
ljubav.
Božanstva donose bogatstvo i slavu, moć nad drugima u ovom
svijetu, vječno blaženstvo, i brojne druge pogodnosti.
Pobožni ljudi sve to traže i očekuju od svojih božanstava. Evo
kako Petar govori Isusu o tim stvarima: mi smo ostavili sve i pošli
za tobom; što ćemo dobit za to?
A Isus na to odgovara ovako: vi, koji ste pošli za mnom, sjesti
ćete na dvanaest prijestolja i suditi ljudima. I svaki će od vas
primiti stostruko od onog što je ostavio, i steći će vječni život.
Uz ovakva obećanja, nije čudno što su neki ljudi slijedili Isusa;
to je bio sjajan posao za siromašne i nejake.
Ljudi nisu slijedili Isusa zbog njegove moralnosti i velike
dobrote, nego zato što su računali da je to dobar posao za njih.
Očito je da ga nisu slijedili zbog njihove moralnosti.
Tako su postupali prostodušni ribar Petar i vrlo učeni Pascal.

111
 Takav je svijet i takvi su ljudi; treba biti svjestan toga. Ali ne
bi trebalo pomiriti se s time i prihvatiti to kao konačan doseg
ljudske prirode i ljudskih mogućnosti.
To što smo loši ne znači da ne možemo postati boljima.

***

Ljubav i moć

Kršćansko naučavanje propovijeda dobrotu i ljubav, i hvali

male i ponizne ljude. Temeljna knjiga kršćanstva je zbirka tekstova
koja se zove Novi zavjet; zadnji tekst u toj zbirci zove se Apokalip-
sa ili Otkrivenje. Taj tekst opisuje neka događanja na nebu i na
zemlji, ali ti opisi govore jako mnogo o ljudima.
Otkrivenje pokazuje da su maleni i ponizni opsjednuti gole-
mom željom za bogatstvom, vlašću i slavom. Oni su ponizni zato
što su slabi i nemoćni, ali oni strahovito žude za bogatstvom, vlašću
i slavom.

Pisac Otkrivenja, pobožan i ponizan čovjek, pao je u zanos i

imao je viđenje neba i velikih događanja, pa je napisao izvještaj o
tome što je sve vidio i čuo.
Vidio je veličanstveno prijestolje i Onoga koji sjedi na prijes-
tolju; okolo tog prijestolja bila su dvadeset i četiri manja prijestolja
na kojima su sjedila dvadeset i četiri starca. Sve je tamo izrađeno od
zlata i dragulja svih vrsta.
Starci koji sjede na prijestoljima stalno ponavljaju: tebi, naš
Gospodaru i Bože, pripada slava, čast i moć, jer ti si stvorio sve
stvari i one postoje po tvojoj volji.
Zanesenjak je zatim vidio nepregledno mnoštvo anđela koji su
pjevali jakim glasom i slavili Janje koje je bilo pogubljeno zato da
primi vlast i bogatstvo, mudrost i snagu, slavu i hvalu.

112
 Zatim je čuo kako sva stvorenja na nebu i na zemlji i pod zem-
ljom i u moru zajedno pjevaju u slavu onoga koji sjedi na prijestolju
i Janjeta, jer njima pripada vječna vlast i slava.

Dakle, pored raskošnih prijestolja i goleme količine zlata i

dragulja, vrhunske vrijednosti za malene i ponizne su vlast,
bogatstvo, snaga i slava, pa čak i mudrost.
Ali gdje su nestale poniznost i ljubav o kojima je pjevao Isus u
svojoj zanosnoj Propovijedi na gori?
Maleni i ponizni zaboravili su na pjesničke zanose svog veli-
kog učitelja. Takve stvari događaju se onda kad se maleni i ponizni
počnu približavati vlasti i bogatstvu, a pogotovo onda kad ih
steknu.

***

Bježanja

Jedan stručnjak za bogove i ljude zapisao je da su ljudi na

svom razvojnom putu do sada otkrili ili stvorili između dvadeset i
trideset tisuća bogova i božica. Kad bi se imena svih tih božanstava
sabrala u jednu knjigu, ta knjiga izgledala bi poput telefonskog
imenika jednog grada - zaključuje taj stručnjak za bogove i ljude.
Ne znam da li se još tiskaju telefonski imenici; danas je sve na
internetu.
Drugi stručnjak za bogove i ljude kaže da su mnogi ljudi širom
svijeta oduvijek osobno osjećali prisutnost Boga. Tako je bivalo od
drevnih vremena a tako je i danas. Postoji toliko mnogo jasnih
pokazatelja da je tako, da se od njih ne može pobjeći - zaključuje
ovaj stručnjak za bogove i ljude.
A zašto bi uopće trebalo bježati od činjenica i pokazatelja?

113
 Umjesto bježanja od činjenica i pokazatelja valja se upitati što
pokazuju te činjenice i ti pokazatelji.
Da mnogi ljudi ne mogu izdržati frustracije i boli koje donose
ljudska ograničenja i nesreće, i da zato bježe u svijet fantazija?
Ljudsku želju za beskrajnom moći i za vlašću nad drugima,
kakve imaju zamišljeni bogovi?
Ljudsku izgubljenost i nemoć, strah od smrti ili ludost?
Od činjenica ne valja bježati; činjenice treba sagledati i suočiti
se s njima; ali mnogi ljudi ne žele ili nisu u stanju to učiniti.
Ljudi bježe od činjenica koje su bolne, i traže utjehu i spas u
fantazijama koje oblikuju ljudska tjeskoba i žudnja.

Vjerovanje u nešto nevidljivo i nepojmljivo izrasta iz želje da

to nešto bude; ali to ne znači da to nešto jest.
Vjernici ne žele ispitivati objektivnu istinitost i konzistentnost
onoga u što žele vjerovati; oni prihvaćaju ono što ih privlači i za
čim žude, a odbacuju ono što ne žele da bude.
Ljudi radije prihvaćaju privlačne fantazije nego mučnu stvar-
nost; pritom svoj bijeg od stvarnosti i svoju žudnju za fantazijama
nazivaju velikom vjerom.
Velika vjera možda i ne može pomicati planine, kako su to
govorili neki proroci, ali može učiniti da čovjek osjeti ono što želi
osjetiti.
Pokazatelji da se ljudi tako ponašaju su toliko mnogobrojni i
jasni da se od njih ne može pobjeći.

***

114
 Čuvari morala

Život bi bio manje loš da nema toliko nasilnih ljudi, koji čine
zlo dobrim ljudima i uništavaju dobre stvari. Ali nasilnih i loših
ljudi je oduvijek bivalo u velikim količinama.
Život bi bio bolji da nema tako mnogo velikih moralista koji
hoće oblikovati svijet i živote svih ljudi prema svom osebujnom
ukusu, često zato da zadovolje svoju zloću. Ali velikih moralista je
uvijek bivalo u velikim količinama.

Veliki moralisti bore se protiv običnih stvari u kojima većina

ljudi nalazi zadovoljstvo; jer za njih je svako zadovoljstvo sumnjivo
i štetno.
Veliki moralisti bore se protiv stvari kao što je pobačaj, jer oni
brane život; ali oni obično podržavaju neprijateljstva i ratove koji
razaraju bezbrojne živote.
Mučno je imati dijete koje se ne želi imati ili o kojem se ne
može brinuti; tužno je biti rođen kao neželjeno dijete. Veliki
moralisti strastveno nameću drugima ono što je mučno i tužno.
Veliki moralisti bore se protiv eutanazije; oni hoće nemoćnog
čovjeka prisiliti da pati dokle god ga strojevi mogu držati na životu
i na mukama.
Dugotrajno i bolno umiranje je mučno i ponižavajuće; veliki
moralisti strastveno nameću drugima ono što je mučno i ponižava-
juće.

Veliki moralisti i pravovjerni ljudi mrze one koji pokušavaju

učiniti ljude i svijet boljima. Oni su otrovali mudraca Sokrata; na
njihov zahtjev razapet je pjesnik Isus; oni su pokušali spaliti
izumitelja znanosti Galilea.
Ovo posljednje nisu uspjeli učiniti, zato što je Galileova obitelj
imala dobre veze s vlastima, a veliki moralisti služe vlast i boje se
nje. Ali mučili su i spalili bezbroj drugih.
Veliki moralisti bili su uvijek loši ljudi, i uvijek su činili zlo i
štetu, a takvi su i danas. Moralisti su trajna nesreća ovoga svijeta;
ali oni su beskrajno ponosni na sebe i na sve što čine.

115
 ***

Zdrave snage

Moralnima se nazivaju oni koji se ponašaju na nepravičan i

licemjeran način kojeg odobrava njihovo okruženje. One koji se ne
ponašaju na takav način nazva se nemoralnima.
Moralni lažu i otimaju drugima prema pravilima dobrog pona-
šanja koja vrijede u njihovom okruženju, a koja oblikuju i nameću
oni sami.
Moralni su zdrave snage društva, koje se ponašaju u skladu s
bolešću svog okruženja; one koji se ne ponašaju na takav način
naziva se bolesnima.
Moralni i zdravi su vrlo ponosni na sebe, i preziru one koji im
se ne podčinjavaju i dive. Tako je bivalo u svim vremenima a tako
je i danas.
Moralni i zdravi su kronična bolest svakog prostora i vremena.

***

Kavezi

Vođe naroda govore ljudima da je kulturni identitet najvažnija

stvar u životu svakog čovjeka, i izvor snage svake zajednice.
Kulturni identitet pokazuje čovjeku što je on i kako treba da živi, i
daje smisao njegovom životu.
Ali kulturni identiteti nalikuju na kaveze u koje vođe naroda i
nosioci moći zatvaraju ljude, tako da mogu lakše vladati njima.

116
 Životi u odvojenim kavezima razdvajaju ljude; razdvojenost
stvara nepovjerenje koje prelazi u neprijateljstvo i vodi u sukobe
između zatočenika različitih kaveza.
Vođe naroda vole čvrste identitete i ističu njihovu vrijednost,
jer takvi identiteti povećavaju njihovu moć. Mnogi ljudi vole čvrste
identitete jer im takvi identiteti služe kao opravdanje za mržnju i
agresivno ponašanje prema drugima. Neki ljudi vole mrziti i
napadati druge.

Kulturni identiteti mogli bi biti miroljubivi i poticati stvaranje,

ali obično nisu takvi. Mogli bi biti lijepi poput paunova koji šire
svoje šaroliko perje, ali obično nalikuju na grabežljive ptice koje
rado napadaju.
Kulturni identiteti sužavaju vidike i onemogućuju ljude da
razvijaju svoje stvaralačke sposobnosti, i da stvore dobre odnose sa
svim ljudima.
Vođe naroda ne vole otvorene i slobodne ljude. Vođe stalno
učvršćuju svoje kaveze, i tako čine živote svih ljudi lošijima nego
što bi mogli biti.

***

Idealisti i praktičari

Od onoga koji je tjerao trgovce iz hrama, trgovci su napravili

izuzetno profitabilan proizvod (brend), i na njemu zarađuju
ogromne novce; prodaju čak i njegovo praštanje naših grijeha.
U spomen na onoga koji je živio siromaštvo i pomagao siro-
mašnima i slugama, gospodari i trgovci ispijaju vino iz zlatnih
pehara.

117
 Onoga koji je pjevao o pticama nebeskim i ljiljanima u cvatu, i
koji je govorio da Bog ne stanuje u hramu, proglasili su bogom i
zatvorili ga u bezbroj hramova širom svijeta.
Zaista, ako netko ima neku plemenitu misao, bolje će učiniti
da je utopi na dnu mora nego da je dade u ruke trgovcima. Jer
trgovci izokrenu naopako sve što je plemenito, i sve pretvaraju u
komercijalnu robu.
Kažu da trgovci pokreću svijet i da bi bez njih život stao. Čini
se da je zaista tako; ali trgovci pretvaraju pjesnike i sanjare u
operativna sredstva i profitabilnu robu.

***

118
 11. O smislu u besmislu

Tražitelji smisla

Ljudi su jedina bića koja pitaju za smisao života i postojanja.

Čovjeka se može definirati kao biće koje treba smisao i koje traži
smisao svog života i postojanja.
Tako barem izgleda, jer mi pretpostavljamo da mačka koja
drijema i prede na kauču ne razmišlja o smislu života; ali mi
zapravo ne znamo o čemu ona razmišlja.
Kažu da smisao života daje ljudima snagu da se bore s prob-
lemima i nevoljama koje život donosi, i da se suoče s prolaznošću
svega i sa smrću. Zato ljudi traže i nalaze smisao života u raznim
stvarima i na razne načine.

***

Razum i smisao

Jednom sam čuo ovakvu priču jednog mladog čovjeka. Pošao

je na proljetni izlet u jednu vrlo zanimljivu zemlju. Dok su drugi
izletnici razgledali razna mjesta, on je provodio vrijeme u
hramovima svoga boga, jer on bijaše našao smisao svog života u
vjeri.
Na povratku s izleta dogodio se problem: kod slijetanja, avion
nije uspijevao spustiti kotače. Svi su bili u velikom strahu, osim tog
mladog čovjeka koji se smijao i zbijao šale. Jer on je imao smisao

119
koji nadilazi sve probleme i smrt; što god da se desi, on je znao da
njega čeka njegovo mjesto u raju, gdje anđeli sviraju cimbala.
Ne bih volio biti sličan tom mladom čovjeku sa smislom; oni
koji se smiju kad su u smrtnoj opasnosti, izgledaju mi odbojno. Ne
bih mogao raditi kao psihijatar; iracionalno ponašanje pobuđuje u
meni odbojnost.
Trebalo bi nekako razlučiti pojam smisla života od iracional-
nog govora i ponašanja. Teško je reći što točno znači biti mentalno
zdrav ili biti sretan, ali mislim da nije dovoljno ponašati se na
iracionalan način za biti zdrav i sretan.
Može biti da iracionalno ponašanje pomaže mnogima, ali meni
ne bi pomoglo. Takvo ponašanje može davati ljudima snagu da žive
i prežive, ali meni je svejedno odbojno.

***

Smisao i beskraj

Prolaznost i konačnost života stvaraju u ljudima osjećaj bes-

mislenosti svega što čine i što se događa. Prolaznost i konačnost
ispunjavaju ljude osjećajem tjeskobe i žudnje. Zato ljudi traže neko
objašnjenje postojanja, koje povezuje njihove prolazne živote s
nečim što je beskrajno i što nadilazi vrijeme i mijenu.
To beskrajno treba biti apsolutno: ono treba nadilaziti vrijeme
i mijenu, i tako davati smisao svemu što se događa: svemu što
postaje i nestaje. To Apsolutno onda daje trajan smisao ljudskim
životima.

Da bi ljudski život imao smisao, treba biti povezan s Apsolut-

nim, koje nadilazi vrijeme i događanje - naučavaju duhovni vođe. -
Jer jedino ono što je beskrajno i apsolutno može dati smisao onome
što je ograničeno i prolazno.

120
 Tako govore duhovni vođe, i njihov govor zvuči skoro uvjer-
ljivo. Ali problem je u tome što se ne vidi odakle smisao nečemu
što je beskrajno i apsolutno. Jer biti beskrajan i apsolutan,
sveznajuć i svemoguć ne znači biti smislen; ne znači imati smisao;
ne znači ne biti apsolutno besmislen.

Traženje nečeg apsolutnog kao izvora postojanja i smisla je

emocionalno razumljivo, ali je racionalno nekoherentno i ne daje
valjana rezultata.
Apsolutno ne može tražiti svoj smisao u nečem izvan sebe; jer
tad i to nešto moralo učiniti isto, i tako u beskraj. Put do beskraja je
predug da bi se njime moglo igdje stići. Zato ako Apsolutno ima
smisao, onda smisao stvara ono samo. Jednako vrijedi za ljude:
ljudi trebaju stvarati svoj smisao svojim ponašanjem i životom.
Prenošenje pitanja smisla na druge ne daje stvaran odgovor na
to pitanje; to jednako vrijedi za bogove i ljude.

***

Dragulji i smisao

Prostodušni ljudi zamišljaju drugi svijet kao veliko skladište

dragulja, i čeznu za tim da u tom skladištu provedu vječnost. Pritom
se ne pitaju na koji način mogu dragulji i vječnost učiniti ljudske
živote i cjelokupno postojanje smislenima.
Besmrtnost i vječni boravak u raju ne daju odgovor na pitanje
o smislu života i postojanja, ni na zemlji ni na nebu, ni bogova ni
ljudi. Smisao života ne dolazi i ne može doći izvana; ako želimo da
naši životi imaju smisao, onda im taj smisao moramo dati mi sami,
svojim ponašanjem i djelovanjem.

121
 Zajednica daje neke upute ljudima o tome kako da žive i pruža
im neke mogućnosti, ali smisao svog života mora naći - usvojiti ili
stvoriti - svatko sam, i može to učiniti samo za sebe.

Odgovor na pitanje smisla mog života ne mogu dati drugi;

smisao mom životu mogu dati ili odabrati jedino ja. Neki smisao
nametnut izvana ne bi bio moj smisao; ni darovan smisao ne bi bio
moj smisao, ako ga ja ne prihvatim, i tako ga učinim svojim.
Mnogi traže smisao života u tome da služe Bogu i tako steknu
vječno blaženstvo u raju. Ali neke ljude ne privlači uloga sluge, a
ne privlači ih ni vječni boravak u raju.
Raj je vrlo privlačan mnogim ljudima, ali ja bih radije proveo
vječnost u mom šumarku na brdu nego u raju. Danas je ovdje sjalo
proljetno sunce i kukavica je pjevala u blizini. Moglo bi se ovdje
provesti jednu ugodnu vječnost.

***

Nad ponorom

Svaki život je jedna prolazna pojava, i svi ljudski osjećaji

nestaju kao da ih nikad nije ni bilo. Zato su ljudi odavno nazvali
život tragičnim i apsurdnim; mnogi su govorili kako je bolje ne
roditi se nego upoznati ovu apsurdnu tragediju, zvanu život.
Drugi su govorili kako se izuzetnost i veličina ljudi sastoje u
tome što smjelo grade i pjevaju nad ponorom prolaznosti i smrti.
Čovjek treba plesati i pjevati nad ponorom u kojeg pada, i svojom
pjesmom ispuniti svoj život i ponor u kojeg pada.

Suočeni s vlastitim ograničenjima i prolaznošću, ljudi se

oduvijek pokušavaju tješiti i hrabriti na razne načine. Srce ima onaj

122
tko vidi ponor pred sobom i gleda ga s ponosom! - uzvikuju neki;
drugi propovijedaju prezir ili ravnodušnost.
Kada se hrabro prihvati, i najstrašnija istina prestaje biti
strašna! - govore mnogi, u nadi da će se prihvaćanjem izdignuti
iznad mučnine nastajanja i nestajanja.

Uzvici o ponosu, preziru i herojskom prihvaćanju neumitnog

zvuče snažno, ali ne mijenjaju objektivno stanje stvari. Sve su to
pokušaji ljudi da utješe i ohrabre sebe same pred neumitnim. Jedni
traže spas u fantazijama o nekom drugom svijetu i vječnom
blaženstvu; drugi pokušavaju hodati prema vlastitom nestanku, bez
iluzija. Ljudi govore i čine razne stvari da prekriju svoju nemoć i
umire osjećaj užasa pred ponorom prolaznosti i smrti.

Razlike u govoru s kojim ljudi prate svoj hod iz ništavila u

ništavilo su važne, jer govor oblikuje osjećaje i usmjerava
ponašanje. Ali ishod ljudskog života je jednak: svakog čovjeka i sve
njegove radosti i tuge prekriva val vječnog zaborava.
Nije svejedno na koji način čovjek živi, prolazi i nestaje; ali ne
vrijedi ni zavaravati se da hrabro, ponosno ili ravnodušno
prihvaćanje neumitnog rješava problem. Ništa ne rješava problem.

***

Teška usporedba

Neki ljudi su oduvijek govorili da je bolje ne roditi se nego

roditi se kao smrtno biće, osuđeno na bolna ograničenja i patnje, na
starost i smrt.
Za takve stavove postoje očiti razlozi; život je pun ograničenja
i donosi mnoge patnje; život je mučan hod prema vlastitom padu i

123
vječnom nestanku; onaj tko se ne rodi, pošteđen je tog bolnog
iskustva.
Život donosi i neke dobre stvari i sretne trenutke; ali onaj tko
se ne rodi neće to izgubiti, zato što ne postoji; a onaj tko ne postoji
ne može izgubiti ništa.
Takvi argumenti izgledaju uvjerljivo, ali su problematični;
teško je uspoređivati nešto što jest s nečim što nije, jer ono što nije
nema nikakva svojstva.
Ali život nije nužno nešto dobro sam po sebi; u stvari, taj tjes-
kobni hod iz ništavila u ništavilo uopće ne izgleda kao nešto dobro.

Da život nije naročito dobra stvar najbolje pokazuje to što

ljudi oduvijek žude za spasenjem i oslobođenjem. Tjeskoba i žudnja
navode ljude da se očajnički drže onih priča koje im obećavaju
spasenje i oslobođenje. Da je život dobar, ne bi ljudi žudjeli za
spasenjem i oslobođenjem.
Mudraci i pjesnici modernog doba pozivaju nas da život i smrt
prihvatimo hrabro i s ponosom; ali život očito nije vesela pojava
kad nam trebaju hrabrost i ponos da ga prihvatimo i izdržimo do
kraja.
Ne, nije nimalo izvjesno da je bolje roditi se nego ne roditi se,
ali takve stvari nije moguće uspoređivati, osim na razini osobnih
osjećaja i osobnog izbora.

Ono što živi nastoji živjeti i bori se za život, ali to ne znači da

je život dobar; volja za život i želja za održanjem života su biološki
sadržane u živim bićima.
Neki ljudi govore da vole život, ali to ne znači da je život
dobar; jer život vodi ljude tamo kamo ne žele stići: u starost, nemoć
i smrt.
Život bi mogao biti dobar da nije takav kakav jest; ali život
jest takav kakav jest: jedan kratak i težak izlazak iz vječnog
nepostojanja. Mnogi ljudi podnose taj nepotreban izlazak iz
pristojnosti, više nego što mu se raduju.

***

124
 Padobranci i ronioci

Pjesnici i mudraci govore kako je svaki čovjek bačen u ovaj

svijet, bez da se ga išta pitalo i bez da je on to tražio. Bačen je u
prostor postojanja bez da mu se reklo zašto: zbog čega treba da
postoji, i zašto baš sada i ovdje.
Pojava svakog čovjeka u svijetu izgleda otprilike tako: kao da
ga je netko nasumce ubacio u prostor postojanja.
Ali bilo bi primjerenije reći da čovjek izranja u ovaj svijet, u
kojem onda saznaje da mora ubrzo opet zaroniti i nestati, nepovrat-
no i zauvijek.
Govor ne mijenja objektivnu stvarnost, ali oblikuje naše viđe-
nje i osjećanje te stvarnosti; a to je važnije od same stvarnosti. Jer
postojanje je dobro i loše u onoj mjeri u kojoj ga ljudi osjećaju
takvim.

***

Napuklina

Svijest izrasta iz beskrajnog Nesvjesnog i nestaje u beskraju

Nesvjesnog.
Svaka svijest je jedna napuklina na licu Nesvjesnog, kroz koju
ono baca jedan pogled na sebe.
Svijest osjeća sebe kao odvojenost od cjeline, ali teško je reći
što je ono što se odvaja i što je odvojeno.
Svijest je pitajuća odvojenost: svijest pita za svoje odakle,
čemu i kamo, ali ne nalazi dobrih odgovora na takva pitanja.
Svijest je uzaludna pitajuća odvojenost.
Svijest je poput blijeska u tami, koji dolazi niotkud i odlazi
nikud.

125
 ***

Konja za princezu!

Neki nesretnik vikao je da nudi kraljevstvo za jednog konja; ja

bih dao dva konja za jednu princezu!
Mediji javljaju (2018) da pučanstvo širom svijeta vrišti od
sreće jer pročulo se je da će Velika Britanija uskoro dobiti još jednu
princezu ili princa.
Prinčevi i princeze su ono što daje smisao životima mnogih
stotina milijuna ljudi širom svijeta.
Uzgred, da li se zna koliko princeza i prinčeva imaju Britanci?
Imam dojam da princeze rađaju nove prinčeve i princeze, tako da
njihov broj brzo raste; to može dovesti do inflacije.

A kako mi stojimo po tom pitanju? Loše, strašno loše; tužno je

to reći, ali mi nemamo niti jednu jedinu princezu, a ni princa.
Zar smo mi tolika sirotinja da ne možemo sebi priuštiti niti
jednu princezu? Predlažem da se raspiše državni natječaj za radna
mjesta kralja i kraljice. Neka se izbor izvrši prema glasovima
stručnog povjerenstva i prema glasovima pučanstva, kombiniranim
bodovanjem.
Glavni uvjet kojeg pristupnici na natječaj trebaju ispunjavati je
da imaju mnogo djece; tako ćemo dobiti mnogo prinčeva i princeza.
Dobiti ćemo mnogo kraljevskih vjenčanja i poneki kraljevski
pogreb.
Pučanstvo oduvijek žudi za prinčevima i princezama. Zato
neka se pučanstvu dade prinčeva i princeza u dovoljnim količina-
ma!
Tako neka bude zapisano i tako neka bude učinjeno!

***

126
 12. Napredovanje ljudi

Homo online

Početkom ovog stoljeća pojavila se nova vrsta bića, koju je

Manunu nazvao Homo online. Ta vrsta se intenzivno širi, i istiskuje
vrstu Homo sapiens koja nestaje u velikom brbljanju koje
preplavljuje svijet.
Pripadnici vrste Homo online izgledaju živahno i zaigrano, ali
nisu naročito zanimljivi. Uvijek gledaju u svoje naprave, kao da
svijet oko njih ne postoji. Sadržaji njihovih komunikacija izgledaju
banalno i prazno; Manunu nije gledao privatne poruke, ali govor na
društvenim mrežama pokazuje dovoljno.

Pripadnici vrste Homo online pokazuju nisku razinu općih

znanja, skromno umijeće izražavanja, i površnost emocija. Ali
njihove naprave omogućuju im da stalno govore i da uvijek borave
u buci.
Ljudi su brbljiva stvorenja koja žele govoriti, bez obzira na to
da li imaju nešto reći, i vole boraviti u buci. Ljudi su oduvijek
voljeli pričati i slušati svašta, ali razvoj tehnologije omogućio im je
da to čine mnogo intenzivnije nego ranije. Tehnologija je omogući-
la da se svaka besmislica i laž izravno prenese mnogima, i da se
raširi po cijelom svijetu.

Tehnologija je sredstvo koje omogućava ljudima da se ponaša-

ju na razne načine; ali tehnologija nije uzrok tih ponašanja. Uzrok je
u nagnućima ljudi i u interesima nosioca moći, koji nameću ljudima
one oblike ponašanja koji služe ciljevima nosioca moći.
Nosioci moći su oduvijek upravljali ljudima uz pomoć iluzija i
strahova, ali tehnologija je omogućila da manipulacija postane
intenzivnija i učinkovitija nego ikad ranije.

127
 Neka ti dan ne prođe bez stotinu poruka, glazbica i filmića! -
govore pripadnici vrste Homo online. - I bez stotinjak selfija -
dodajmo, za svaki slučaj.
Blago onima koji prazninu uspijevaju ispuniti prazninom! -
razmišljao je Manunu. - Ili teško onima koji prazninu pokušavaju
ispuniti prazninom!
Tako je razmišljao Manunu, i nije bio siguran koja od tih dviju
tvrdnji bolje opisuje tekuću stvarnost i tendencije.

***

Govornici i slušatelji

Internet je demokratizirao prostor javnog govora, jer dao je

mogućnost svakome da govori cijelom svijetu. To je izuzetno
velika privilegija, kakvu su nekad imali samo neki od bogova.
Većina ljudi nije svjesna kakva im je izuzetna mogućnost dana.
Ali problem je što većinu priča koje ljudi pričaju mreži ne
sluša nitko; to je tužna strana tehnološkog napretka. Za razliku od
interneta, božanstva slušaju ljude i vide sve što se događa.
Božanstva su oduvijek bila veliki sugovornici, koje će internet
teško nadmašiti.

Ljudi žele da budu viđeni i da se njihove riječi čuju. To je

posebno važno za one koji pate, za one koji trpe nepravde, za one
koji su nemoćni, nesretni i sami; a to praktički znači za sve ljude.
Božanstva vide naše nevolje i slušaju naše molbe; božanstva
sve razumiju i mogu oprostiti; božanstva mogu pomoći i navodno
pomažu mnogima; božanstva nam pokazuju putove koji vode u
vječno blaženstvo i pozivaju nas da hodamo tim putovima.
Internet ne izgleda tako moćno ni tako milosrdno kao božans-
tava; možda internet može učiniti neke ljude blaženima u ovome

128
svijetu, ali ne nudi vječno blaženstvo. U usporedbi s pravim
božanstvima, internet često izgleda nemoćno i dosadno.

Razvoj tehnologije mijenja način života, ali nije oslabio priv-

lačnost drevnih božanstava. Informacijska tehnologija omogućila je
učinkovito širenje njihovih naučavanja; na mnogim kanalima koje
vidi moja televizija održavaju se vjerski obredi, propovijedi i
razgovori. Vjerski razgovori prisutni su i na znanstvenim mrežama;
neke rasprave na tim mrežama nalikuju na teološke rasprave iz
Srednjeg vijeka.
Na ostalim satelitskim kanalima moje televizije prikazuju se
razna dosadna glumatanja, promovira se potrošnja i nameće
intenzivna politička propaganda.
Kvaliteta javnog govora opada proporcionalno rastu snage
sustava za javnu komunikaciju. Može li se takvo stanje popraviti?
Mi se nadamo da može, ali za to nije dovoljan napredak tehnologi-
je; potreban je napredak u senzibilitetu ljudi i društva. A tu se
uvijek napredovalo vrlo teško, ako je napretka uopće bilo.

***

Sloboda i strah

Osjećaje, misli i ponašanje ljudi oblikuju društveno-

ekonomski sustav i medijski govor kojeg taj sustav proizvodi.
Govor medija promovira vrijednosti i ciljeve društveno-
ekonomskog sustava od kojeg mediji zavise i čiji su dio.
Mediji su sredstva manipulacije pomoću kojih nosioci moći
poručuju ljudima što treba da osjećaju i misle, i kako treba da se
ponašaju. I tako nosioci ekonomske, političke i kulturne (vjerske)
moći upravljaju ljudima.

129
 Živimo u svijetu slobode, ali naša sloboda je prilično osebujna.
Kad bi drugi činili nama ono što mi činimo drugima, mi bismo to
nazvali zločinom. Kad mi to činimo drugima, to je promicanje
slobode i demokracije.
Ljudi vide tu beskrajnu dvoličnost, ali ne usuđuju se govoriti o
tome. Nekad su ljudi "slobodnog svijeta" protestirali protiv
agresivnog ponašanja njihovih zemalja, i protiv uništavanja
materijalno slabijih. Danas se takvo agresivno ponašanje odvija
pred očima cijelog svijeta, ali nitko ne protestira, jer ljudi se boje.
Ako netko pokuša govoriti o našem laganju, dvoličnosti i na-
silničkom ponašanju, biva optužen za podržavanje naših neprijate-
lja, naziva se ga izdajicom, i biva fizički odstranjen. Njihovim
disidentima dodjeljujemo najviše nagrade; naši disidenti su izdajice,
i njih se odstranjuje na razne načine, ako ne stignu pobjeći.

Danas nitko nigdje ne postavlja relevantna pitanja. Mi grdimo

državu X zato što se usprotivila tome da drugi postavljaju rakete na
njene granice; ali nitko, nitko, nitko se ne usuđuje pitati što bismo
učinili mi da drugi postavljaju rakete na naše granice. Ljudi se boje
govoriti o bilo čemu na kritičan način; ljudi se danas boje i slušati
relevantan kritički govor.
Ovo doba veliča slobodu, ali život u "slobodnom svijetu" pro-
žet je strahom. A sloboda može početi postojati samo kad prestane
strah. Veličina slobode je obrnuto proporcionalna količini straha u
ljudima i društvu. Strah i sloboda ne prebivaju zajedno.

***

Povjerenje

Pored straha, razlog što ljudi danas ne govore o bitnim stvari-

ma je taj što nemaju povjerenja u društveno-ekonomski sustav ni u

130
nosioce moći u tom sustavu. Ljudi vide da sustav štiti moćne i
promiče njihove interese, umjesto da promiče pravičnost i
moralnost ponašanja.
Umjesto relevantnog govora o relevantnim stvarima, medijska
industrija proizvodi nevažne događaje, skandale i bučne zabave. I
time zaokuplja ljude i odvraća njihovu pažnju od bitnih stvari.
Na društvenim mrežama izbacuju se sadržaji koji "nisu u skla-
du sa standardima" te "zajednice". Pritom se ne postavlja pitanje
prema kojim kriterijima se određuju ti "standardi": da li se to čini
prema kriterijima istine ili interesa. S takvim javnim govorom, ljudi
će teško postati sposobni misliti samostalno, slobodno i kritički.
Dobar društveno-ekonomski sustav treba promicati razumije-
vanje, pravičnost, moralnost, i solidarnost među ljudima. Ne bi se
reklo da je čovječanstvo napredovalo prema tim kriterijima tijekom
posljednjih nekoliko desetljeća.
Ljudi vole vjerovati da se čovječanstvo kreće u smjeru rasta
znanja, dobrote i ljepote, kao i rasta slobode pojedinaca i društva,
ali stvarnost u kojoj živimo pokazuje tendenciju kretanja u
obrnutom smjeru. Današnje doba je mnogo manje slobodno i
demokratsko, a mnogo više totalitarno nego što ljudi to želi vidjeti.

***

Zaljev

Manunu je nekad gostovao na kalifornijskom sveučilištu UC

Berkeley, koje se nalazi u gradu Berkeley, u zaljevu San Francisko.
Stanovao je u ulici Hillgard, koja je vodila prema brdima Berkeley
Hills, kamo je volio odlaziti. Kažu da su u tim brdima nekad živjeli
medvjedi, ali Manunu nije susreo niti jednog medvjeda.
Mnogi su čeznuli za tim prostorom i maštali o njemu; Manunu
je tamo stigao vođen misaonom radoznalošću, a ne snovima o sreći.

131
Ali atmosfera nije tamo bila pogodna za ljude takvih nagnuća; za
ljude jakih osjećaja, koji teže razumijevanju. Kažu da su nekad
tamo dolazili mnogi takvi ljudi, ali Manunu nije sad susretao takve
ljude, posebno ne u akademskim prostorima i krugovima. Izgleda
da su pjesnici i mislioci izumrli u ovim krajevima zajedno s
medvjedima.
Manunu je volio odšetati navečer u brda na istoku grada i
odatle gledati zaljev s bezbroj treperavih svjetala i s impresivnim
mostom na zapadu, koji premošćuje ulaz u zaljev. Promatran s tih
uzvisina, taj prostor ima svoju osebujnu ljepotu; ali na ulicama i u
ljudima koje je susretao, Manunu nije nalazio mnogo poetske
ljepote ni takvih nagnuća.
Susretao je velike želje i velika razočaranja, mnogo marljivosti
i mnogo straha; ali sve je to izgledalo površno i prazno. Susretao je
znanje koje se svodilo na dobro funkcioniranje, bez pravog
razumijevanja i bez osjećanja. Tako je bivalo u svim prostorima
rada i života. Stvari su funkcionirale dobro, ali sve je izgledalo
nekako prazno, bez prave radosti i bez tuge.
Bilo je tamo i zanimljivih događaja i ljudi; bilo je i lijepih
mjesta i stvari. Manunu je volio gledati noćno nebo nad zaljevom;
nebo je bivalo tamno-plave boje a zvijezde su bivale narančaste.
Nebo nad zaljevom San Francisko bivalo je noću vrlo lijepo.

***

Izgubljeno popodne

Vrijeme u Zaljevu i okolici je većinom ugodno. Ali jednom je

padala jaka kiša s vjetrom koji je srušio poneko staro stablo. Jedno
takvo stablo palo je na jedan automobil koji je stajao na semaforu, i
ubilo vozača. Odmah se skupilo mnoštvo novinara i snimatelja, i
cijeli događaj obrađen je na profesionalan način. Sve je smjesta

132
poslano na ekrane, kao hrana praznim dušama koje vape za
događajima i uzbuđenjem.
Novinari su ubrzo pronašli suprugu ubijenog vozača, i opkolili
je kamerama i mikrofonima. I žena je sad pričala novinarima i
kamerama, kako je njen muž bio dobar čovjek; bio je aktivan u
nekom lokalnom klubu, i tako dalje.
- Šuti ženo! - viknuo je Manunu, gledajući televizor. - Pošalji
novinare i kamere dođavola! Ubilo ti je muža! Plači ili smij se, ali
nemoj sad držati govor i glumiti prema zahtjevima medijske
industrije!
Ali u ovoj zemlji napretka, svi ljudi trude se da funkcioniraju
na pravilan način; svatko nastoji odraditi svoju ulogu prema
zadanim pravilima ispravnog funkcioniranja. Svatko se ponaša u
skladu s očekivanjima medijske industrije i potrošača njenih
proizvoda.
Reporter je zaključio svoj dugi izvještaj o tom tragičnom do-
gađaju tvrdnjom kako će gospođa morati provesti današnje popodne
skupljajući dokumente za pogreb.
I tako je svijet konačno dobio odgovor na vječno pitanje o
tome zašto se ljudi užasavaju smrti. Ljudi se užasavaju smrti zbog
toga što se kod takvog događaja mora potrošiti jedno cijelo
popodne na skupljanje dokumenata za pogreb. A treba i sljedeći dan
potrošiti pola sata na taj pogreb.
Manunuu je takvu Mudrost Zapada smatrao tužnom i ružnom.
Vjerojatno su njegova očekivanja od tog svijeta i tih ljudi bila
prevelika. Vjerojatno je sav svijet otprilike takav: površan, prazan,
zbunjen i izgubljen.

***

133
 Odlasci i osjećaji

Dok gledam bića vrste Homo online kako kljucaju po svojim

mobilnim napravama, ponekad se sjetim dalekog Čilea. Sjetim se
kako su mladi ljudi iz ovih krajeva nekad ostavljali svoje obitelji,
prijatelje i zavičaje, i odlazili na jedrenjake da otplove u Čile. I da
se nikad više ne vide i ne čuju sa svojim roditeljima, braćom i
prijateljima, i da nikad više ne vide svoj zavičaj.
Ne mogu zamisliti kako su izgledali takvi odlasci, ni kako su
izgledala takva putovanja. Ne znam kakav je to život bio, ali meni
izgleda veličanstveno i strašno.

Nisam poznavao putnike za Čile, ali poznavao sam jednu sta-

ricu čijeg su sina nekad davno odveli vlakom u Rusiju, da tamo
ubija i pogine, i da se nikad više ne vrati; bila je udovica i živjela je
sama.
Vrata na njenoj kući bila su uvijek otvorena, jer sin bi se mo-
gao vratiti dok ona radi u polju, ili pak stići u zimskoj noći dok ona
spava; bilo bi strašno da mora stajati pred zaključanim vratima. Na
njenom stolu uvijek je bilo spremno jelo i piće, jer sin će doći
gladan i žedan; bilo bi tužno da ne nađe ništa za jelo.
Tako je bivalo svakog dana i svake noći, sve do njene smrti.

U usporedbi s tim i takvim životima i vremenima, život današ-

njih online ljudi izgleda mi prazno. Ne mislim da bi ljudi trebali
ploviti jedrenjacima na kraj svijeta, niti biti odvoženi vlakovima u
osvajačke ratove. Ali mislim da je život online ljudi površan i lišen
velikih osjećaja.
Danas se putuje lako i brzo, a mobilne naprave omogućuju
ljudima da budu u stalnoj vezi sa svima. Ali život se sve više svodi
na izvođenje tehničkih procesa i na funkcioniranje; takav život ne
traži i ne stvara velike osjećaje. A čovjek jest ono što osjeća, i jest
onoliko koliko osjeća.
Jedini osjećaj koji ne slabi u ljudima je osjećaj straha. Tehno-
loška moć umanjuje neke strahove, ali stvara nove, često još veće
strahove.

134
 ***

Crno dipinto di crno

Odlazim autom s parkirališta; iza mene ostaje osam dobrih

automobila; svi su iste boje: crne.
U ovoj novoj zgradi, stanuju vrlo mladi ljudi. Rastužuje me
kad vidim da su imaginacija i izbor današnjih mladih ljudi stigli do
crnog i ne miču se dalje.
Nekad davno imao sam jedan vrlo slabašan auto, kupljen iz
treće ruke; karoserija je bila hrđava i imala je rupa. Jednog dana
odlučio sam popraviti stvar; kupio sam neku pastu i žlicu, i
zamazao rupe; kupio sam i pinel zvan četka i par posuda boje.
U jedno popodne obojao sam auto. Jedna vrata zeleno, druga
žuto; na krovu i blatobranima bilo je puno plavih i crvenih fleka.
Auto je izgledao krasno! Radio sam malo prebrzo, pa sam obojao i
rubove svjetala i stakala, ali ne jako puno.
Jednog dana zaustavila me policija radi kontrole; pitaju pro-
metnu dozvolu; dajem dokument; policajac kaže:
- Ovdje piše "boja vozila bijela"; je l' to vozilo tebi izgleda
bijelo?
- U osnovi da, - kažem ja - ali ima nekih odstupanja.
- To sliči papigi više nego autu - kaže drugi policajac.
- Ali glavno je da vozi - kažem ja.
- Dooobro - kaže policajac i vrati mi prometnu dozvolu.
I odosmo moja papiga i ja dalje.
Tako je to bilo nekad; danas je drukčije; danas prevladava
crno obojano crnim.
Ljudi napreduju svakog dana u svakom pogledu.

***

135
 Obnova duha i drvoreda

U jednom malom gradu nalazi se jedna duga pješačka ulica s

drvoredom. U toj ulici nalaze se škole, igrališta, dom kulture, dom
zdravlja i slične stvari; dakle, tamo prebivaju mladost i zdravlje,
znanje i kultura.
Drvored je star i neka od stabala su stara; prije godinu dana,
jedno stablo je uginulo, pa su ga uklonili i na njegovo mjesto
posadili mlado stablo. Ali par dana nakon toga, mlado stablo bilo je
polomljeno do zemlje. Slijedećih mjeseci ponavljalo se jednako:
sađeno je novo stablo, koje je ubrzo nakon toga polomljeno do
zemlje.
Prolazeći onuda, danas sam vidio kako radnici prekrivaju
betonskim blokovima ono mjesto na kojem je nekad raslo staro
stablo, i gdje mladost i zdravlje ne dopušta da poraste novo stablo.
Kažu da se u ovim krajevima provodi duhovna obnova već
trideset godina. Dakle, duhovno obnovljeni ljudi (kažu, mladež) ne
dopuštaju stablu da raste. Klupe i stolice na raznim mjestima u tom
gradiću bivaju polomljene čim ih netko postavi.
Nije mi jako stalo do dvoreda i stolica, ali žao mi je ljude koji
se tako ponašaju; to izgleda tužno i ružno. Nisam siguran u kojoj
mjeri je za takvo ponašanje zaslužna duhovna obnova, a u kojoj
mjeri su za to krive druge stvari.
Sigmund Freud je pod stare dane došao do zaključka da u
ljudima postoji instinkt života (stvaranja) i instinkt smrti
(uništavanja); on je smatrao da su oba dva instinkta urođena
ljudima i da ih nije moguće odstraniti ni zaustaviti.
Erich Fromm je smatrao da je destruktivnost prisutna u
ljudima samo kao mogućnost; hoće li ta mogućnost prerasti u
karakternu osobinu i postati praksa ponašanja, zavisi od toga kakvo
je okruženje u kojem ljudi žive. Ne znam koji je od te dvojice
stručnjaka bio bliže istini, ali stvari ne izgledaju dobro.
Gledajući kako radnici prekrivaju blokovima mjesto gdje je
raslo staro stablo i gdje novim stablima nije bilo dano da rastu,
osjećao sam se kao da gledam sahranu nade da ljudi i društvo
postaju boljima.

136
 ***

Riječi a ne djela!

Mladi širom svijeta oštro protestiraju protiv klimatskih

promjena. Deseci tisuća marširaju ulicama i zahtijevaju akciju:
traže djela, a ne riječi!
Krasno! Ali kad ja poduzmem akciju i ugasim klimu, iz
mladih očiju oko mene plane strašan gnjev, i oni pale klimu
ponovno.
Pitam ih, zna li netko da li danas grijemo ili hladimo; jer
nijedno od toga nije potrebno danas. Ne odgovaraju na moje
pitanje; klima mora raditi, i gotovo!
Klimatski uređaju su jedan od velikih potrošača električne
energije; većina energije proizvodi se iz ugljena i nafte. I to se ne
može promijeniti lako ni brzo.
Čovječanstvo me nije impresioniralo mudrošću ni ljepotom, i
ne trudim se naročito da ga spasim od propasti. Ali odbojna mi je
dvoličnost, koja je vrlo očita svugdje, kod mladih i kod starih
jednako.
Ljudi uzvikuju lijepe slogane (parole), ali ogromna većina nije
spremna učiniti baš ništa za ostvarenje onog za što se strastveno
bore riječima.
Čovjek - kako to gordo zvuči! - napisao je neki pjesnik. Ne
znam kamo je taj gledao ili je možda previše pio, ali ja bih radije
napisao ovako: Čovjek - kako se to glupo ponaša!

***

137
 Napredovanje

Daleku budućnost ne možemo predvidjeti, a često ne uspije-

vamo vidjeti ni onu blisku. Uče nas da vjerujemo u stalno
napredovanje ljudi i svijeta, ali povijest pokazuje da ljudi i
čovječanstvo često nisu napredovali.
Prije dvadeset i pet stoljeća, Grci su gradili teatre; nekoliko
stoljeća kasnije, svijetom su zavladali Rimljani, koji su gradili
amfiteatre. Promišljanja antičkog teatra o izazovima života i
ponašanju ljudi, zamijenjena su amfiteatarskim orgijama okrutnosti,
sadizma i smrti.
Čime će se ljudi zabavljati za tisuću godina, ako ih bude, ne
možemo znati, a možda je i bolje da ne znamo.
Tijekom posljednjih stotinu i nešto godina, u svijetu je učinje-
no i pretrpljeno neizmjerno mnogo zla. Samo u prvoj polovici
dvadesetog stoljeća ubijeno je više ljudi nego u cijeloj povijesti do
tog stoljeća. Ovo stoljeće je puno sukoba i ratova, tako da nema
osnove za vjerovanje da ljudi i čovječanstvo postaju boljima.
Jedino međusoban strah sprječava neke ljude i zajednice da
čine još više zla nego što ga čine; ali ravnoteža straha je nestabilna i
može se srušiti, i time pokrenuti proces samouništenja ljudi;
sredstva za potpuno samouništenje, ljudi su proizveli odavno.

***

138
 13. Napredak društva

Demokracija

Današnji društveno-ekonomski sustav naziva se tržišnom

ekonomijom i liberalnom demokracijom; u praksi, to dvoje spojilo
se u tržišnu demokraciju. U tom sustavu, ljudi stalno viču na
političare, ali to ne znači da je demokracija "vladavina naroda",
kako to neki vole reći.
Tržišna demokracija nije ni pravičan ni moralan sustav, a
pogotovo nije vladavina naroda. To je sustav u kojem nosioci moći
- ekonomske, administrativne i kulturne (vjerske) - uzimaju sve za
sebe, a narodu je dana sloboda da vrišti.

Neki opisuju demokraciju kao društveni sustav u kojem se

promjena vlasti izvodi pomoću izbora, a ne pomoću revolucija. To
izgleda točno; ali pomoću izbora mijenja se administrativna vlast.
Stvarnu moć u društvu imaju nosioci ekonomske moći i kulturne
moći (vjerske institucije). Oni su stvarni gospodari, a njih
pučanstvo ne bira niti ih može smijeniti izborima.
Na izborima, pučanstvo bira "prve sluge" stvarnih gospodara.
Izabrane sluge nastoje uzimati za sebe i davati svojim prijateljima
najviše što mogu, ali oni nisu stvarni gospodari.

Danas nitko ne objašnjava ljudima ništa od onog što bi trebalo

znati; nekoliko kratkih opisa demokracije moglo bi izgledati ovako.
Demokracija je sustav za upravljanje ljudima, koji se zasniva
na umijeću zabavljanja ljudi i na umijeću manipuliranja ljudima.
Demokracija je zakoniti oblik organiziranog kriminalnog
ponašanja, u kojem se kontrola nad teritorijem i sredstvima stječe
glasovima pučanstva, a ne okršajima automatskim oružjem u
luksuznim barovima, kao što se to radilo nekad.

139
 Demokracija je suvremeni oblik ropskog sustava, u kojem
gospodari priređuju za roblje društvenu igru zvanu "izbori" svakih
nekoliko godina. Izbori ne mijenjaju ništa od onog što je bitno, jer
ne mijenjaju položaj gospodara ni položaj roblja.
Tržišna demokracija je kombinacija barbarskog ponašanja i
imbecilnog javnog govora koji se svodi na stalno laganje. To je
sustav u kojem su moralno ponašanje i razuman govor učinjeni
smiješnima i potpuno istrijebljeni.
Demokracija je nešto čega nema i što ne može postojati u
brutalnom kapitalizmu, u kojem nosioci moći oblikuju gospodarske
odnose i živote ljudi na način koji je maksimalno profitabilan za
nosioce moći.

***

Volja naroda

Demokracija je nešto što ne može postojati, zato što ljudi ne

poznaju stvari dobro i nisu sposobni upravljati, i zato što je većina
ljudi vrlo sebična. Zbog toga je bolje da većina ljudi ne odlučuje ni
o čemu. Pogledajmo jedan primjer koji to ilustrira i koji pokazuje
kako demokracija izgleda u praksi.
Jedan cirkus sa slonovima stigao je u jedan grad u jednoj vrlo
demokratskoj zemlji. Lokalna veterinarska služba izvijestila je
gradonačelnika da taj cirkus izvodi stvari koje spadaju u mučenje
životinja. Na temelju toga, gradonačelnik je zabranio da taj cirkus
izvodi predstave u tom gradu.
Ali narod se na to pobunio. Organiziran je veliki prosvjedni
skup pred upravnom zgradom grada.
Za par mjeseci trebali su se održati lokalni izbori;
gradonačelnik je vidio da će izgubiti izbore i ostati bez posla ako ne
povuče zabranu. I povukao je zabranu.

140
 Cirkus je krenuo s predstavama, i pučanstvo je sad moglo
sadistički uživati u mučenju životinja. Jer ljudi su znali zbog čega je
predstava bila zabranjena.
Sačuvaj nas Bože kuge, glada, rata i volje naroda!
Kažu da je demokracija najmanje zlo u usporedbi s drugim
društvenim sustavima i režimima, i da zbog toga demokraciju treba
štititi i čuvati! Možda je zaista tako, ali ako je ovakva demokracija
najbolje od svega za što smo sposobni, onda smo prilično jadni.

***

Izbjegavanje problema (1)

Javni govor u tržišnoj demokraciji je igra pomoću koje nosioci

moći zabavljaju ljude i usmjeravaju njihove osjećaje i ponašanja.
Svrha javnog govora nije da iznese bitne činjenice i raspravi bitne
probleme, nego da stvori određena raspoloženja, stavove i
ponašanja. Pritom, javni govor redovito prikriva bitne činjenice i
izbjegava stvarne probleme.
Prije nekoliko godina, jedan mladić ubio je automatskim oruž-
jem dvadeset i šest osoba, većinom školske djece, u jednom
manjem gradu u Americi. Taj užasan događaj pokrenuo je opet
veliku raspravu o kontroli prodaje oružja u toj zemlji. U toj
raspravi nitko nije spominjao činjenicu da taj mladić nije kupio
automat s kojim je pobio djecu, nego je to oružje uzeo od svoje
matere, koja je po zanimaju bila učiteljica. I nitko nije postavio
pitanje kakvo je to društvo u kojem učiteljice osjećaju potrebu da
kupe takva strašna oružja za osobnu upotrebu.
U tržišnoj demokraciji, nitko nije toliko glup da iznosi bitne
činjenice i postavlja bitna pitanja. Ako bi netko i pokušao to činiti,
sustav bi ga brzo uništio. Jednom sam upoznao jednu lijepu i bistru
novinarku; "Zašto ne pišete o problemu x?", upitao sam je, tek tako

141
da nešto kažem. Pogledala me svojim lijepim okicama i rekla:
"Nemam tako jake samoubilačke nagone".
Tako izgledaju javni govor i sloboda govora u tržišnoj demok-
raciji.

***

Izbjegavanje problema (2)

Europski parlament strastveno usvaja rezolucije u kojima hra-

bro osuđuje staljinizam; europski mediji opsežno izvještavaju o tim
rezolucijama. Ti mediji govore vrlo kritički o stanju u raznim
dalekim državama, u kojima je sve jako loše. Ali ne usuđuju se
govoriti o našim problemima.
Čuo sam užasne podatke o trgovanju ljudima u Europi, ali
europske institucije i mediji ne govore o takvim stvarima.
Kriminalne organizacije koje se bave trgovinom ljudi su vrlo jake,
tako da se pojedinci, institucije i mediji boje baviti s tim proble-
mom. Sigurnije i udobnije je baviti se raznim staljinima i korejama
nego s vlastitim problemima.
Vijesti europske televizije, koja za sebe tvrdi da je najgledani-
ja u Europi, izgledaju većinom tragikomično. Na toj televiziji ne
postavljaju se nikakva bitna pitanja ni o čemu. Tamo nitko ne pita
zašto su neki europski političari inzistirali na tome da se uništi
Libiju.
Ja sam uništavanje Libije nazvao uništavanjem Europe i naj-
većom glupošću u povijesti. Ali na vodećoj europskoj televiziji ne
govori se tako. Tamo nitko ne postavlja nikakva relevantna pitanja
ni o čemu. Mediji služe za to da zabavljaju, plaše i zaglupljuje ljude
raznim maloumnim sadržajima, koje mediji proizvode u te svrhe.

142
 ***

Kažnjavanje poštenih

Kažu da je razvoj novovjeke demokracije započeo u Velikoj

Britaniji prije par stoljeća; pogledajmo jedan primjer iz njihove
suvremene demokratske prakse.
Britanski ambasador u jednoj azijskoj zemlji izvijestio je svoju
vladu o tome kako vlast u toj zemlji ubija najbližu rodbinu onih
ljudi koji se usude kritizirati tu vlast. Ubijanje se izvodi na užasno
okrutan način.
Britanska vlada naredila je svom ambasadoru da šuti, jer vlast
u toj azijskoj zemlji korisna je za nas i naše interese.
Taj mladi i hrabri čovjek nije poslušao naređenje da šuti; um-
jesto toga, iznio je u javnost priču o stanju i događajima u zemlji u
kojoj je bio ambasador. Britanska vlada dala mu je zbog toga otkaz.
Tržišna demokracija bori se za slobodu i ljudska prava u svije-
tu, ali samo na riječima; u praksi, tržišni demokrati ne ometaju
okrutno ubijanje ljudi od strane onih režima i diktatora koji
pogoduju njihovim interesima.
Navedenim događajima slijedili su parlamentarni izbori u
Velikoj Britaniji; bivši ambasador kojem je Vlada dala otkaz,
natjecao se na tim izborima kao nezavisni kandidat. I izgubio je.
Dakle, tog poštenog i hrabrog čovjeka nisu osudili samo profesio-
nalni političari na vlasti, nego ga je odbacio i Britanski narod!
Tako izgleda demokracija u praksi: poštene se prezire i kaž-
njava. U zreloj demokraciji cijene se laži i nasilje; istina i poštenje
se preziru. Kažu da su drugi društveno-ekonomski sustavi gori od
tržišne demokracije; ne znam da li je tako, ali tržišna demokracija
izgleda prilično odvratno.

***

143
 Sloboda izbora

Kad je boravio u vodećoj zemlji tržišne demokracije, Manunu

se jednog dana prehladio. Pošao je u jednu ogromnu apoteku u
kojoj se prodavalo svašta, pa čak i lijekove. Za pultom je stajalo
nekoliko žena; pitao je jednu od njih da mu dade neki lijek za
prehladu.
- Polica broj osam - reče mu apotekarka; - tamo možete izabra-
ti.
Manunu pođe do police broj osam; ali ta polica bila je duga
petnaest metara i visoka dva metra. Za izabrati nešto, trebalo bi
znati što se nudi u tim bezbrojnim kutijama; za znati što se nudi,
trebalo bi pročitati i razumjeti što piše na svim tim kutijama i u
njima. A za to bi trebalo imati nekoliko godina vremena i biti velik
stručnjak za lijekove za prehladu.
Manunu nije nikad volio tržišnu demokraciju, ali situacija je
sad izgledala vrlo nepovoljno. Dok je stajao kraj goleme police i
razmišljao što da učini, Manunu je ugledao čistačicu koja je brisala
pod u blizini.
- Gospođo, malo sam se prehladio - reče joj Manunu; - da li
možda znate koji lijek bi mogao pomoći kod prehlade?
- Ove tablete ovdje su dobre! - živo reče čistačica, pokazujući
na jednu veću kutiju koja se nalazila malo dalje. - Te su meni jako
dobre!
Manunu zahvali gospođi na stručnoj pomoći, uzme kutiju
tableta koje je ona pohvalila i pođe na blagajnu da plati.
Kad je izašao iz apoteke, otvorio je kutiju i počeo čitati upute
o lijeku. Tamo je pisalo da se taj lijek uzima tako, da se popije po
dvanaest tableta na dan; preciznije, svaka četiri sata po dvije
tablete, što iznosi dvanaest komada na dan. Manunuu je to izgledalo
jako mnogo, ali tako je pisalo.
I Manunu učini kako je pisalo: pojeo je dvanaest tableta u
jednome danu! To mu nije nimalo pomoglo za prehladu, ali
Manunu je bio vrlo zadovoljan jer nije mu ništa ni škodilo.
Tržišna demokracija čini život uzbudljivim.

144
 ***

Nezadovoljstvo

Vodeća zemlja tržišne demokracije je zemlja velikih uspjeha i

kroničnog nezadovoljstva. Ljudi i društvo prožeti su osjećajem
neizvjesnosti i otuđenosti; ljudi puno boluju od bolesti izazvanih
stalnom napetošću i stresom; troše puno lijekova protiv depresije,
jer od ljudi se ovdje očekuje da izgledaju sretnima.
Manunu je dugo razmišljao o tome zašto ljudi u Americi iz-
gledaju tako nezadovoljno, i došao je do sljedećeg zaključka.
Svatko tko je nezadovoljan sa sobom ili s drugima hoće ići u
Ameriku; tako je ta zemlja postala mjesto gdje se odavno skupljaju
nezadovoljni ljudi sa svih strana svijeta.
Ljudi dolaze ovamo sa željom da pobjegnu od svojih frustraci-
ja i da sebi stvore bolji život. Mnogi u tome uspijevaju, ali većina
ljudi ne uspijeva u onoj mjeri u kojoj je to željela; to pojačava
njihov osjećaj nezadovoljstva.
Društveno-ekonomski sustav liberalnog (barbarskog) kapitali-
zma potiče borbenost i stvara bešćutno društveno okruženje; to u
ljudima stvara osjećaj stalne neizvjesnosti, otuđenja i straha.
Tako je Amerika postala zemlja koja skuplja nezadovoljne i
borbene, i stvara borbene i otuđene ljude. Ovome treba dodati
učinke stalne medijske manipulacije i snažne religije, koji su veliki
i nepovoljni.
Struktura moći u američkom društvu i psihologija toga društva
su proizvod psihologije onih koji su to društvo stvorili i koji ga
oblikuju. S druge strane, takva struktura moći i psihologija društva
pojačavaju osjećaj nezadovoljstva i otuđenosti u ljudima.
Nemir i nezadovoljstvo s nekim osobnim stvarima utjecali su
na to da Manunu ode u zemlju nemirnih i nezadovoljnih. Ali
njegovo nezadovoljstvo nije bilo dovoljno veliko da ga tamo trajno
zadrži; bilo je vrijedno doći, ali i vratiti se.

145
 Masovno nezadovoljstvo u materijalno vodećoj zemlji svijeta
je velik problem, jer nezadovoljstvo potiče agresivno ponašanje
unutar društva i prema drugim zemljama. Takvo ponašanje štetno je
za sve, osim za proizvođače oružja raznih vrsta, od pištolja do
atomskih bombi.
Sad kad je otkriven izvor problema, valja pokušati riješiti taj
problem, za dobrobit svih ljudi svijeta. Ali taj problem biti će vrlo
teško riješiti, jer sustav potiče agresivno ponašanje, a nosioci moći
koriste takvo ponašanje za ostvarenje svojih interesa. Vojna
industrija i proizvođači oružja imaju veliku moć u američkom
društvu; oni trebaju potrošače za svoje proizvode; nezadovoljstvo i
otuđenost rade za njih.

***

Our way

Ovih dana (2014) u Iraku su odsjekli glavu jednom novinaru iz

slobodnog svijeta. To je zaista odvratno ponašanje, i sav slobodni
svijet užasnut je time.
Odvratno je i ono što je slobodni svijet učinio milijunima ljudi
u Iraku, ali slobodni svijet se nad time ne užasava. Ubijeno je
bezbroj ljudi, mnogi na vrlo okrutan način; unakaženo je bezbroj
života. Oni koji su donijeli užas i smrt ljudima te zemlje zgražaju se
nad odsijecanjem jedne glave; ostale glave ni noge, smrti ni živote,
ne vide i ne zanimaju ih.
Tržišni demokrati, koji sebe nazivaju slobodnim svijetom,
nemaju ni najmanjeg osjećaja odgovornosti ni srama zbog zla koje
nanos bezbrojnim milijunima ljudi. To je dio onog što oni ponosno
nazivaju our way of life, naš način života. Oni su užasnuti samo ako
strada neki od njih.

146
 Potpuna ravnodušnost materijalno jačih prema zlu i patnjama
koje nanose materijalno slabijima je najružnija i najtužnija stvar
koju sam morao naučiti o ljudima. Zbunjuje me i to kad vidim kako
jedan zločin može zgroziti one koji su donijeli patnju i smrt
milijunima, s osjećajem ponosa. Ali to je njihov način života.
Nisam nikad imao naročito dobro mišljenje o ljudima, ali ljudi
me uspijevaju razočarati uvijek nanovo. Oduvijek sam se osjećao
neugodno zbog toga što spadam u tu čudnu životinjsku vrstu, čiji
pripadnici vole uništavati živote mnogih milijuna članova svoje
vrste, odsijecati glave odabranim pojedincima ili kamenovati ih na
smrt.
To je njihov način života, ali nije moj.

***

Zaštitnici

Na javnim (državnim) televizijama zemalja koje sebe nazivaju

slobodnim svijetom često se govori o Hitleru i Nacistima. O njima i
njihovim zločinima pišu se bezbrojne knjige i snimaju se filmovi;
ali o njima se svakodnevno govori i u dnevnim vijestima. Uvijek se
nađe neki povod za to. Nađe se neka slika koju su oni bili
zaplijenili.
Hitler i Nacizam postali su simbol zla. Govorom o tom
simbolu zla, današnji tržišni demokrati odvraćaju pažnju javnosti od
onoga što su oni učinili u posljednjih nekoliko desetljeća i što čine
danas. Povrh toga, u usporedbi s navedenim simbolom zla, današnji
demokrati i njihovi agresivni i destruktivni poduhvati izgledaju
podnošljivo.
Mediji tržišne demokracije ne govore danas o uništavanju
Vijetnama, Afganistana, Iraka, Libije, Sirije i drugih "neprikladnih"
država i vlada širom svijeta. Umjesto toga, mediji govore o

147
zločinima Nacista, koji su tako postali zavjesa s kojom se
prekrivaju i sakrivaju zla koja su učinili i čine noviji tržišni
demokrati.

***

Kriteriji kvalitete

U tržišnoj demokraciji, političare se rutinski ocjenjuje prema

tri kriterija: (1) uspjeh na izborima, (2) uspješnost gospodarstva, i
(3) podrška građana. Uništavanje drugih država zanemaruju se, ili
se visoko cijeni ako je izvedeno na uspješan način koji je
profitabilan za onog koji govori.
Ali navedeni kriteriji donose neke probleme; naime, prema tim
kriterijima, bivši njemački kancelar Adolf Hitler bio je izvrstan
demokratski vođa. Njegova stranka pobijedila je na parlamentarnim
izborima u studenom 1932. godine; po dolasku na vlast, snažno je
pokrenuo gospodarstvo; uživao je vrlo veliku podršku svog naroda.
Hitler i njegova Nacistička stranka učinili su mnoge loše stvari
nakon što su došli na vlast, u siječnju 1933. godine; nametnuli su
svoj jedno-partijski sustav, ali podršku svog naroda nisu izgubili.
Nacisti su prvi posvetili veliku pažnju zaštiti prirode,
pošumljavanju, ekološki čistoj proizvodnji, i drugim dobrim
stvarima. Hitler je bio vegetarijanac, a Himmler, kojeg se smatra
odgovornim za smrt nekoliko milijuna ljudi i za velike okrutnosti,
borio se protiv korištenja životinja u medicinskim istraživanjima.
Iznad rečenim htjelo se pokazati da navedena tri kriterija -
izborna pobjeda, ekonomija, i podrška građana - nisu dovoljni za
vrjednovanje političara. Ima među njima onih koji jako vole pse, ali
skloni su uništavati živote milijuna ljudi. Mediji tržišne
demokracije trebali bi informirati ljude o takvim stvarima, ali to ne
čine.

148
 ***

Ljudi i sustavi

Velik problem ovog svijeta su pohlepni i tašti ljudi; oni su u

stanju počiniti velika zla zato da zadovolje svoju pohlepu i taštinu.
Veliki problem ovog svijeta su mentalno osebujni ljudi; oni su
u stanju počiniti velike ludosti, bez obzira na posljedice.
Veliki problem ovog svijeta su zli ljudi; oni čine ono što je zlo
i vole gledati kako drugi pate.
Najveći problemi ovog svijeta nastaju kad se pohlepni, ludi i
zli ljudi domognu vlasti, kao i onda kad vlast koristi takve ljude za
ostvarenje svojih loših ciljeva.
Najveći zadatak svake zajednice je da spriječi da se pohlepni,
ludi i zli ljudi domognu vlasti. Zajednice često uspijevaju to učiniti,
ali kad neka zajednica ne uspije u tome, onda nastaju veliki
problemi za tu zajednicu, a često i za svijet.
Tržišni demokrati osuđuju sve sustave i vladare koji se odupi-
ru njihovim imperijalnim zahtjevima. Pritom prešućuju da je
najveće luđake i zločince novijeg doba - od Hitlera na dalje - koji
napadaju i uništavaju druge zemlje, dovela na vlast tržišna
demokracija.
Tržišna demokracija slavi svoje vođe koji su uspješni, bez
obzira na to koliko pohlepni, ludi i zli bili; ona osuđuje samo one
svoje vođe koji nisu bili uspješni, i to ne zbog zla koje su učinili,
nego zbog toga što nisu bili uspješni.

***

149
 14. Napredak strojeva

Važne obavijesti

Obično se misli da frižider nije naročito uzbudljiv stroj, ali ne

mora biti tako. Jer uz frižider ide niz knjižica koje sadrže puno
zanimljivih stvari. Ne volim čitati takve materijale, ali smatrao sam
da bi ipak trebalo pogledati barem tekst pod velikim naslovom
"Važne obavijesti". Učinio sam to, i u tom tekstu našao sam
sljedeće važne obavijesti.
Prvo, nemojte koristiti frižider ako niste fizički i mentalno
sposobni za to, ili nemate adekvatan nadzor! Što ću sad? Na testu
fizičkih i mentalnih sposobnosti nisam bio, a ni nadzor mi nije
naročito pouzdan.
Drugo, pazite na neke stvari u vezi s vratima, jer ćete na taj
način "spriječiti gušenje djece". Ovo zvuči grozno; koji sam strašan
stroj donio doma! Obavijest o tome na koji način spriječiti gušenje
djece je vrlo važna, ali trebala je biti napisana na prikladniji način.
Treće, nemojte jesti smrznutu hranu jer možete dobiti ozebli-
ne! Ovu važnu obavijest trebalo bi dopuniti ovako. Nemojte gristi
smrznutu ribu jer možete slomiti zub. Zdravstveno osiguranje plaća
samo izradu manjih plombi; popravak slomljenog zuba može vas
koštati više nego frižider.
Četvrto, frižider treba priključiti na struju na ispravan način.
Kako izgleda taj ispravan način, piše u nekoj drugoj knjižici, koju
nisam čitao. Ali važno je da ovdje jasno piše da frižider treba
priključiti na struju na ispravan način. Jer ljudi misle da frižider
treba priključiti na struju na neispravan način.
I tako dalje. Knjižica ima još; bacio sam brzi pogled na jednu
knjižicu o tehničkim svojstvima stroja. Tamo piše da frižider radi
na temperaturi od 16 do 32 stupnja. Dakle, ako zimi niste doma tri
dana doma i ako temperatura u kuhinji padne na 15 stupnjeva,

150
frižider valjda prestaje raditi jer mu je hladno. Ne može jadan raditi
po hladnoći; mogao bi se prehladiti.
Nisam znao da se uz frižider dobiva toliko uzbudljivog štiva.
Uhvatila me želja da kupim još jednog, od neke druge tvrtke, da
vidim kakvo štivo oni nude.

***

Dobre upute

Napravio sam grešku; umjesto još jednog frižidera kupio sam

stroj za pranje rublja. Ali moralo se; stari stroj je još radio, ali bio je
u lošoj formi; trebalo je nešto poduzeti.
Upute za stroj za pranje rublja ne izgledaju jako zabavno, ali
ostavljaju prilično impresivan dojam. Prva rečenica na koju je pao
moj pogled kaže da ovaj stroj možda i ne radi onako kako piše u
ovim uputama, jer stroj se stalno unapređuje; valjda upute ne stignu
unaprjeđivati istom brzinom.
U uputama piše puno toga; s posebnim zadovoljstvom čitao
sam rečenice koje izgledaju otprilike ovako. Pritisni četiri senzora
istodobno, drži to pritisnuto pet sekundi; tada će šest senzora
svjetlucati tri sekunde, pa će se nakon dvije sekunde dogoditi to-i-
to.
I što se može postići s tim magičnim pritiskanjima? Može se
postići svašta; naprimjer to, da stroj troši "manje struje, više vode",
ili pak "više struje, manje vode". Koliko manje ili više, ne piše; što
je od toga bolje i za koga, ne piše. Što je bolje za mene (trošak), što
za odjeću (očuvanje), što za planetu Zemlja (zagađenje), ne piše.
Danas nitko ne postavlja takva pitanja; danas nitko i ne zna da
takva pitanja mogu i trebaju biti postavljena.

151
 Na mom starom stroju, postojala su tri koluta i sve se namješ-
talo na jasan i jednostavan način. Na novom stroju ne vidim
sadržajno nove i korisne mogućnosti pranja, ali sve izgleda
komplicirano i misteriozno.
Tehničke naprave su u osnovi korisne, ali biznis izmišlja i
nameće sve više beskorisnih naprava. Svaka korisna naprava može
se unaprjeđivati do nekog stanja, nakon kojeg se tu napravu nema
kamo unaprjeđivati, tako da daljnja unaprjeđenja čine tu napravu
lošijom.
Ali kapitalizam je izdresirao ljude da kupuju novo zato što je
novo, bez obzira da li im to treba ili ne. Zato kapitalizam stalno
"unaprjeđuje" stvari, tako da budu uvijek nove, jer novost potiče
prodaju a prodaja donosi zaradu.
I tako su strojevi za pranje rublja postali složeni i misteriozni
automati; nejasne upute čine situaciju još uzbudljivijom.

***

Muke po izumiteljima

Tehničke promjrnr i novi modeli su nepresušan izvor muka

koje pokorno trpe ljudi ovoga doba. Spomenimo par jednostavnih
primjera.
Lonac. Trebam lonac koji ima proziran poklopac da vidim kad
zavrije, i obložene uši da ne opečem prste kad ga primim rukom.
Nađe se takvih, ali svi imaju debelo dno.
Ne volim lonac s debelim dnom, jer ja kuham onda kad sam
gladan, i zato želim da se stvar skuha čim brže; loncu s debelim
dnom treba više vremena da se zagrije i da zavrije. Nakon kuhanja,
debelo dno vraća uzetu toplinu, i tako grije prostoriju, što ljeti nije
dobro.

152
 Lutam po trgovinama, ali ne nalazim lonac s dobrim poklop-
cem i ušima, bez debelog dna; na kraju popuštam i kupujem lonac s
debelim dnom. Sad nekako živimo zajedno, ali ne volimo se.

Printer. Imam dobar printer, ali trebam još jednog, na drugom

mjestu. Odem u trgovinu i tražim printer kakvog imam. Kažu, taj
model ne proizvodi se više; kažem, dajte mi nekog sličnog; daju mi;
nosim kutiju doma, i razmišljam sa strahom što ću izvući iz nje kad
je otvorim.
Novi printer piše, ali ljute me razna "unapređenja" u odnosu na
prethodni model. Kad završi pisati, neka svjetla na njemu
svjetlucaju i dalje; printer stoji u uglu mog stola pa me to svjetluca-
nje smeta. Pokrivam printer tamnom krpom, da ne gledam njegova
namigivanja; I pitam se tko je tu lud; možda svi, tako da to više
nitko ne primjećuje.
Nakon nekoliko dana popustio sam i pošao čitati debele upute
za uporabu. Otkrio sam da se printer ipak može ugasiti; ima tu
pritiskanja, ali printer je moguće ugasiti; treba samo naučiti kako.
Ali to nije lako učiniti, jer upute su napisane na bezbroj jezika, a
opisi nisu grupirani po jezicima (nego valjda po funkcijama), tako
da treba puno listati.

Hlače. Imam odlične hlače; zadovoljstvo je hodati u njima.

Proizvela ih je velika tvrtka, koja ima svoje trgovine. Nakon nekog
vremena odem u trgovinu gdje sam kupio te hlače, da kupim još tri
komada takvih. Prodavačica pogleda broj modela, ukuca ga u
kompjuter, i kaže: "ali to je model iz 2012; to se ne proizvodi više".
Bila je 2014. godina.
Hlače nisu neka naročito smart tehnologija; zašto njih treba
stalno "unaprjeđivati"? Zašto je odlični model hlača iz 2012. godine
trebalo odmah baciti u ropotarnicu povijesti?
Danas nije važno da li je stvar dobra ili nije; važno je da bude
"novi model". Kad bi na svijetu bilo manje izumitelja i novih
modela, živjelo bi se udobnije i bolje, mnogo bolje. Ali stvari se
kreću u obrnutom smjeru. Moje negodovanje neće zaustaviti to
kretanje.

153
 ***

Odgajanje potrošača

"Unaprjeđeni" strojevi i softverski alati često nemaju neke vrlo

korisne funkcije koje su imale prethodne verzije tih strojeva i alata.
Čini se da je to dio taktike nosioca ekonomske moći (velikih tvrtki),
koja ima za cilj da mentalno pokori potrošače, kako se danas naziva
ljude.
Potrošače treba izdresirati da stalno kupuju novo, da troše
život na odgonetanje kako rukovati "unaprjeđenim" strojevima, i da
nikad ne postavljaju nikakva pitanja ni o čemu. Potrošači se moraju
stidjeti pitati bilo što.
Neki govore da je tehnika izmakla kontroli; takvi ne razumiju
stvari dobro. Ja već odavno govorim da su nosioci ekonomske moći
(velike tvrtke) izmakli kontroli, i da koriste tehnologiju kao
sredstvo za zaglupljivanje i porobljavanje ljudi.
Problem je u tome što društveni sustav (institucije) nema do-
voljno znanja i operativne snage da kontrolira ponašanje nosioca
ekonomske moći; ali to je drugi problem, kojeg će biti vrlo teško
riješiti.

***

Tratinčice

Nakon duge i hladne zime, zasjalo je proljetno sunce. Prolaze-

ći kraj male crkve u jednom malom ledenom gradu, ugledao sam

154
nekoliko tratinčica koje su otvorile svoje bijele glave u sjeni velikih
borova.
Bile su bijele, bijele, bijele, poput malenih svjetiljki u tamnoj
sjeni crkve i gustih borovih grana.
Radovao sam se gledati te bijele cvjetove, koji su donijeli
proljeće u ovaj sjenovit i hladan kutak svemira. Ti jednostavni bijeli
cvjetovi uvijek bude osjećaj radosti u meni.
Ali tada sam začuo ružan zvuk nekih strojeva iza sebe; okre-
nuo sam se i vidio kolonu kosilica, koja je krenula prema borovima.
Četiri strašno bučne kosilice ušle su u mali prostor pod boro-
vima i posjekle tratinčicama bijele glave.
Oni su bijelim tratinčicama posjekli glave!
Danima sam tugovao za tim tratinčicama, kojima ljudi nisu
dopustili da požive barem nekoliko proljetnih dana.
Tugujem i zbog ljudi koji su toliko nesretni i ružni da moraju
sjeći glave tratinčicama.
Teško je meni živjeti među ljudima koji sijeku tratinčicama
glave u hladno jutro ranog proljeća; ali nema se kamo pobjeći.
Ne možemo pobjeći od napretka i luđaka, ni tratinčice ni ja.

***

Reflektori

Stojim ispred svoje kolibe u zimskoj noći i gledam kako

snažni reflektori paraju zvjezdano nebo svojim svjetlosnim
mačevima.
Reflektori se nalaze na obali, daleko od mene. Valjda su tamo
postavljeni zato da ljeti zabavljaju turiste; ali ti reflektori rade i
zimi.
Kad prošećem okolnim poljima usred zimske noći, ja sam
vjerojatno jedini čovjek koji vidi igru tih reflektora i njihovih

155
prodornih svjetala koja šaraju nebom, kao da nešto traže. Tada se
pitam čime sam zaslužio toliku čast da se zbog mene nagrđuje
kristalno zimsko nebo osuto zvijezdama.
Mnogo hvala na ukazanoj mi časti, ali dovoljno je bilo; hvala,
ne treba više.
Ugasite tu iritantnu glupost zaboga, berem zimi!

***

Otkriće

Jedan članak u današnjim novinama izvještava o dramatičnom

znanstvenom otkriću, pod naslovom: "Žene će vjerojatnije umrijeti
od srčanog udara ako ih liječi muškarac!"
Do tog velikog otkrića došao je jedan tim uglednih znanstve-
nika svjetskog glasa, nakon opsežnog i dugotrajnog istraživanja.
Znanstvenici postaju svakim danom sve genijalniji u svakom
pogledu. Jer čovjek treba biti vrlo genijalan da bi smislio takvo
istraživanje i dobio novac za njegovu provedbu.
Ali u tom znanstvenom istraživanju učinjen je jedan velik i
očit propust: zanemarilo se učinak brkova!
To je zaista nevjerojatno. Kako se moglo propustiti ispitati
učinak nečeg tako važnog kao što su brkovi? Današnji znanstvenici
su vrlo inventivni u izmišljanju istraživačkih projekata, ali su ipak
mrvicu površni; nisu dovoljno sistematični i temeljiti.
Sad treba hitno uložiti stotinjak milijuna u dodatno istraživa-
nje, da se utvrdi koliko na smrtnost žena od srčanog udara utječe
činjenica da li njihov liječnik ima brkove ili ih nema.
To je esencijalno pitanje, na koje ozbiljna znanost treba dati
odgovor, i čovječanstvo očekuje od nje da to učini. Stvari treba
istražiti sustavno, temeljito i potpuno; u suprotnom, to nije ozbiljna
znanost.

156
 ***

Nosači zvuka

Nosač zvuka - kako to gordo zvuči! Jače nego nosač aviona.

Ali na onim okruglim pločama koje se nazivaju tim gordim
imenom nema zvuka. Na te ploče zapisuju se signali koji su obično
mehanički (točkice), ali mogu biti i magnetski (točkice druge vrste)
ili neke treće vrste.
Hoće li neka naprava proizvesti iz tih točkica zvuk, sliku, tekst
ili ništa, zavisi od te naprave i od one naprave koja je složila nizove
točkica na određeni način, prije njihovog zapisivanja na ploču.
Sustavi za pisanje na ploču i za prikaz zapisanog sadržaja
sastoje se od fizičkih elemenata i od programa (softvera). Informa-
cijski sadržaj kojeg se zapisuje na ploču oblikuje se softverski i
zapisuje se (u memoriji stroja) u obliku nizova bitova, koji imaju
određenu strukturu (format). U procesu zapisivanja sadržaja na
ploču, ti nizovi bitova prenose se na napravu za pisanje, koja nizove
bitova zapisuje na ploču kao nizove točkica.
Kod čitanja zapisa s ploče, naprava (hardver) čita točkice i na
temelju njih pravi nizove bitova zadanog formata; ti nizovi bitova
mogu se zapisivati u neku memoriju, a mogu se i prenositi na neku
napravu koja iz njih (na temelju njih) proizvodi zvuk, sliku ili tekst,
ili sve to zajedno. Ovo je jedna minimalna skica sustava i načela
njegova rada; u realizaciji, stvari su mnogo složenije, ali na
nosačima zvuka nema zvuka.
Ploča jednako nosi zapise zvuka, teksta, slika i pokretnih slika
(filma), tako da nema smisla zvati ploču nosačem zvuka. Ploča nosi
nizove točkica, koji sami po sebi nisu ništa nego nizovi točkica. Što
će iz tih točkica ispasti, zavisi od sustava koji ih slaže prije njihova
zapisivanja, i interpretira nakon njihova čitanja.

157
 Pojam "nosač zvuka" može se proglasiti jednim od bisera
ljudskog uma, i odloži u ropotarnicu za odlaganje promašenih
pojmova i naziva.
Stari nazivi ploča i disk su jednako dobri (prikladni) kao što su
to bili ranije; ali ljudi imaju potrebu da napreduju svakim danom u
svakom pogledu, pa tako i u proizvodnji promašenih pojmova i
naziva.
Na svom dugom razvojnom putu, neke vrste ploča dobivale su
lijepa imena, kao što su disketa i zipeta. Ali onda je stigao nosač
zvuka i dao svoj jedinstven doprinos općem napretku gluposti i
ružnoće.

***

Smart svijet

Naše selo je zaostalo u razvoju pa nema rotor. Ali imamo

semafor koji je jako smart i vrlo pametan.
Na cesti u smjeru grada čeka stotinu vozila; istom cestom, iz
grada dolazi stotinu vozila. Naš pametni semafor propusti dva do tri
vozila po toj cesti, a onda žestoko pocrveni: nema više.
Zatim otvori okomiti smjer na par minuta; na tom smjeru ne-
ma nijednog vozila, ali nikad se ne zna; moglo bi naići neko vozilo;
bistar je taj semafor!
Uz tako pametne strojeve, i ljudi su postali vrlo pametni: nitko
se više ne žali na strojeve. Ljudi se boje žaliti se na strojeve, jer
onoga tko bi se žalio na pametne strojeve proglasili bi glupim.
Mi koji često prolazimo kroz naš smart semafor, naučili smo
krenuti strelovitom brzinom kad se pojavi zeleno, kao na startu
utrke. Ali stranci često ne stignu ni krenuti, a naš smart semafor im
se već smiješi u lice sa svojim crvenim okom.

158
 Naš pametni semafor nije zločest i ne ponaša se uvijek tako
čudno, ali on ima svoja raspoloženja. Ponekad se ponaša prilično
razborito, ali kad mu tako dođe, igra se s nama kao mačka s mišom.
Lako njemu kad je on pametan, a mi nismo.

***

Virtualnosti

Nekad su slike bile mrtvi podsjetnici na ono što je nekad bilo i

što više nije. A onda su se slike pokrenule i postale žive.
Danas živimo u svijetu ekrana i pokretnih slika; živimo u vir-
tualnoj stvarnosti koju stvaraju pokretne slike raznih vrsta.
Ljudi su nekad prebivali mislima u čudnovatim drugim svjeto-
vima i družili se s božanstvima; to je bila njihova virtualna
stvarnost.
Ljudi su oduvijek voljeli prebivati u virtualnim svjetovima,
koje su stvarali i oblikovali prema svojim znanjima i sposobnostima
imaginacije.
Pitanje je, koja je virtualnost vrjednija: ona drevna, koja je
stvarana pomoću imaginacije, ili današnja, koja se stvara uz pomoć
tehnologije.
Drevna božanstva pokretala su ljude i stvarala velike emocije.
Današnja tehnološka virtualna stvarnost daje ljudima veliku
operativnu moć, ali izgleda emotivno prazno.

***

159
 Tehnika i život

Manunu je u mladosti volio tehnologiju, ali s vremenom mu je

počela bivati odbojnom, i to zbog načina na koji nosioci moći
koriste tehnologiju.
Uz pomoć tehnoloških sustava i naprava, ljudi su stvorili veli-
ke mogućnosti, o kojima više ne razmišljaju, ali kojih nekad nije
bilo. Pomoću tehnologije, ljudi mogu letjeti zrakom i putovati brzo,
razgovarati s onima koji su daleko, i gledati daleke i davne
događaje.
Ali tehnologija je postala sredstvo pomoću kojeg biznis prisi-
ljava ljude da kupuju nove stvari i da troše život na učenje
"unaprijeđenih" alata i sustava, koji često bivaju učinjeni lošijima
nego što su bili prije.
Informacijska tehnologija pretvara ljude u mentalne bogalje
koji nisu u stanju gledati ni vidjeti ništa osim ekrana.
Pomoću tehnologije, nosioci moći pretvaraju ljude u robote
koji funkcioniraju, ali ne razumiju ništa i ne osjećaju ništa. Nosioci
moći pretvaraju ljude u igračke u rukama raznih sustava i automata.
Zbog svega toga, tehnologija je Manunuu postala odbojna.
Vrlo je cijenio velike mogućnosti koje tehnologija pruža ljudima,
ali nije volio način na koji su nosioci moći koristili tehnologiju.
Tehnologija nije i ne može biti kriva ništa sama po sebi; ali
nosioci moći koriste je kao vrlo učinkovito sredstvo za ostvarivanje
njihovih sumnjivih ciljeva.

***

160
 15. Događaji i snovi

Rajski vrt

Manunu je znao reći kako bi želio imati jedan manji harem. Tu

želju nije uspio ostvariti, ali je jednom dospio u vrt ženskog
samostana. Bilo je to u vrijeme kad je studirao; radio je neko
vrijeme kao pomoćni geometar da dobije nešto novaca.
- Mjerilo se zemlju u jednom naselju i oko njega, - pričao je
Manunu - pa se onda mjerilo i prostor ženskog samostana koji se
nalazio u tom mjestu. Samostan se sastojao od jedne velike zgrade
iza koje je bio veliki vrt i nekoliko malih zgrada.
U vrtu je rastao ogroman orah koji je pravio gustu sjenu; bilo
je ljeto i časne sestre šivale su nešto na nekom velikom platnu koje
je bilo položeno preko nekoliko stolova u sjeni oraha. Mi smo
mjerili zgrade i vrt i pomalo gledali sestre kako se kreću oko
stolova i predano rade na platnu.
- Trebao si ostati tamo - reče netko; - trebao si pitati da te
uzmu za vrtlara. To ti je bila sjajna prilika da se približiš nečem što
može nalikovati haremu.
- Ah, još jedna propuštena prilika u mom životu - reče Manu-
nu. - Trošimo živote na čudne načine i propuštamo svašta -
dometne, a u mislima je gledao vrt na ljetnom suncu i predan rad
božjih duša u sjeni velikog oraha.
Sjećanja su sad vratila Manunua u godine mladosti, koje je
proveo u onim krajevima, i to ga je ispunilo sjetom, više nego
pomisao na propuštenu priliku da postane vrtlar u ženskom
samostanu.
- Dobro je biti vrtlar, - reče Manunu nakon stanke - ali valja
odabrati pravo podneblje za vrtlarenje, a to nije bilo dobro
podneblje za mene. Dobro je što nisam ostao tamo vrtlariti; loše je
što sam išao tamo mjeriti vrtove.

161
 ***

Sestre

Manunu je jednom pošao na neki pregled kod specijaliste.

Predao je uputnicu medicinskoj sestri na šalteru i sjeo. Sestra je
pozivala pacijente na pregled, ali njega nije zvala. Nakon par sati
čekanja, Manunu je pošao do šaltera i upitao sestru zašto njega ne
zove.
- Vi niste predali uputnicu - reče sestra.
Manunu je rekao da je predao uputnicu, i to među prvima.
Sestra je na to odgovarala vrlo oštro, tvrdeći da se kod nje uputnica
ne može izgubiti, i da on nije predao uputnicu. Zahtijevala je od
njega da pred njom pretraži torbu i sve džepove, i da nađe uputnicu
koju je negdje zametnuo umjesto da je preda.
Vidjevši da je situacija s tom sestrom beznadna, Manunu joj
reče ovako.
- Ja imam dvije uputnice; dati ću vam i drugu ali nemojte iz-
gubiti i ovu.
Sestra je na to reagirala vrlo burno i bučno:
- Sad vidite da niste predali uputnicu kad je imate kod sebe! Vi
ste lažljivac!
Manunu je govorio sestri da je to druga uputnica, ali ona to
nije prihvaćala.

Dok je sestra sa šaltera vikala na Manunua, kako očito nije

predao uputnicu kad je ima, iza njenih leđa došla je jedna mlada
sestra i rekla:
- Gospođo, našla sam je - i položila je prvu Manunuovu uput-
nicu na stol pored druge.
To je sad bio trenutak istine. Na stolu su sad ležale dvije uput-
nice. Sad je bilo očito da (1) Manunu jest imao dvije uputnice, i da
(2) jest predao uputnicu ujutro, jer ju je druga sestra sada našla.

162
 Manunu je pomislio kako će mu se sestra sad baciti u zagrljaj i
moliti ga da joj oprosti što mu je izgubila prvu uputnicu, i što je
toliko vikala na njega bez ikakve osnove. Ali dogodilo se suprotno;
sestra je počela opet žestoko vikati na Manunua.
- Sad vidite da mi ne gubimo uputnice! Vi ste došli ovamo
vrijeđati nas! Vi ste ...

Manunu je nakraju uspio obaviti taj pregled. Kad se jednom

prigodom, mnogo godina kasnije, sjetio tog osebujnog događaja,
Manunu je shvatio da sestra nije zametnula njegovu prvu uputnicu,
nego ju je namjerno stavila na stranu zato da napravi ovu sadističku
predstavu za svoju zabavu. Jer njeno ponašanje prema njemu bilo je
očito neprijateljsko i zlonamjerno.
Manunu je volio medicinske sestre, i znao je da su mnoge od
njih divne osobe; ali s vremenom je naučio da među njima ima i
vrlo loših osoba. Manunu je onda zavolio i zle medicinske sestre,
jer su ga impresionirale svojom zloćom i svojom velikom
inventivnošću.

***

Putovanje

Kažu da svi ljudi sanjaju veći dio vremena dok spavaju, ali
neki se ne sjećaju snova kad se probude. Ja spadam u te neke:
sjetim se jednog sna svakih pet godina; taj san onda obično
zapišem, za uspomenu i dugo sjećanje. Dakle, ovako sam sanjao.
Stigao sam autom do željezničkog kolodvora u jednom malom
gradu; parkirao sam auto iza kolodvora i pošao na peron. Ušao sam
u vlak koji je tamo stajao, s namjerom da otputujem u grad G. Ne
znam zbog čega sam trebao poći u taj grad; namjeravao sam vratiti
se sljedeći dan.

163
 Vlak je krenuo brzo; bio je topao dan, i raspoloženje u vlaku
bilo je živahno; ljudi su svlačili odjeću sa sebe i skidali cipele.
Skinem cipele i ja, i zavalim se u sjedalo.

Vožnja je bila ugodna, ali nakon nekog vremena učinilo mi se

da vlak ne vozi u smjeru grada G. Pitam ljude oko sebe; oni mi
potvrđuju da ovaj vlak ne vozi u grad G. Vlakovi više uopće ne
voze u grad G; ta linija je ukinuta.
Bilo je očito da trebam sići s vlaka čim prije i vratiti se nekako
natrag odakle sam krenuo. Žurno sam zavukao ruku ispod sjedala
da uzmem svoje cipele, ali nisam ih uspijevao naći. Izvukao sam
mnogo tuđih cipela, ali mojih cipela nije bilo; mogao sam uzeti
neke druge, ali sve su bile premale za mene.
Dok sam beznadno tražio cipele, vlak je ulazio u neku stanicu;
odlučio sam sići s vlaka bos, i tako sam učinio. Osjećao sam se
jadno bos na kolodvoru, ali bilo je dobro što sam prekinuo
putovanje u pogrešnom smjeru.

Vlak je odmah krenuo dalje, a ja sam izašao iz kolodvora, u

namjeri da potražim neki taksi da me vrati natrag na stanicu s koje
sam krenuo, gdje je bio moj auto.
Ali tada sam vidio da sam s vlaka sišao bez torbe! Tražeći
cipele i zbunjen time što moram sići s vlaka bos, zaboravio sam
uzeti torbu! Moja torba ostala je u vlaku i ona je sad putovala dalje
bez mene, a ja sam stajao na ulici bez nje.
U torbu sam bio spremio svoju torbicu sa osobnim dokumen-
tima i ključevima, i novčanik iz džepa od hlača. Tako sam sad ostao
bos na cesti u nepoznatom gradu, bez dokumenata, bez ključeva i
bez novca.

Potrčao sam natrag na kolodvor da zamolim službenika da javi

svom kolegi na sljedećoj stanici vlaka da zadrži moju torbu, ako je
prije toga netko ne uzme, a ja ću nekako doći po nju. Utrčao sam
bos u zgradu kolodvora, ali tamo je sad bilo puno ljudi koji su se
gurali oko jedinog šaltera koji je radio.
Pokušavao sam probiti se do šaltera, ali ljudi me nisu puštali
da prođem naprijed. Pokušao sam vikanjem javiti službeniku o

164
mojoj torbi, jer stvar je bila hitna; vlak je vozio torbu sve dalje, i
bivalo je sve manje nade da će se torba ikad vratiti meni.
Učinilo mi se da je službenik nešto odgovorio na moje povike,
ali nisam razumio njegov odgovor. Viknuo sam mu ponovno jakim
glasom neka zaustavi nekako moju torbu, ali nisam bio siguran da li
me je službenik čuo i razumio. Učinilo mi se da je nešto rekao, ali
nisam znao što, niti da li je to rekao meni. Nisam znao ni da li je
pokušao nešto učiniti da zaustavi moju torbu, ni gdje bi torba mogla
biti zaustavljena.

Gužva pred šalterom nije se smanjivala, a izgledi da spasim

svoju torbu, dokumente i ključeve bivali su sve manji. Nakon nekog
vremena odlučio sam prestati s tim beznadnim pokušajima i
napustiti sve. Izašao sam iz kolodvora bosih nogu, u namjeri da
potražim taksi da me odveze do mog auta koji je ostao u gradu iz
kojeg sam krenuo na put, i da se vratim doma.
Ali onda sam shvatio da ne mogu uzeti taksi jer nemam nova-
ca; moj novčanik ostao je u vlaku. A i da uzmem taksi, ne bih time
riješio ništa, jer ključevi od mog auta ostali su u torbi koja je otišla s
vlakom; kad bih stigao do auta, ne bih ga mogao otvoriti ni
pokrenuti. Ako me taksi odveze izravno doma, neću moći otvoriti
vrata od stana, jer svi moji ključevi otišli su s torbom i vlakom.

I tada, kad je situacija bila potpuno bezizlazna i beznadna -

probudio sam se. Kakva šteta! Kakva nenadoknadiva šteta. Jer bilo
bi vrlo zanimljivo vidjeti što bih bio napravio u bezizlaznoj situaciji
u kojoj sam se našao.
Kažu da su snovi odraz stvarnosti koju živimo; moja stvarnost
je vrlo nesavršena, ali nadam se da ipak nije toliko užasna koliko to
mogu biti moji snovi. Inače, ne gubim ključeve ni dokumente, ali
pomalo brinem o tome da ih ne izgubim; možda je ta briga
proizvela ovaj san.

***

165
 Putnici

Ljudi rado putuju i uvijek čeznu za putovanjem.

Što ljude nagoni na putovanje? Da li je to želja da upoznaju i
dožive nešto novo, dobro i lijepo? Ili je to osjećaj tjeskobe i
mučnine koji stvara veliku želju za odmakom i bijegom?
Zašto je Odisej ostavio divnu Penelopu i sitnog im sina, i kre-
nuo u bezumna ratovanja i stradanja po neznanim morima i tuđim
zemljama? Nakon dugo žuđenog povratka, Odisej govori Penelopi
kako mora opet poći na put. Zašto? Zbog čega?

Ljudi putuju zbog toga što se ne osjećaju dobro tamo gdje

jesu; zato žele otići negdje drugdje, makar na kratko, da odmore od
stvarnosti koju žive. Želja za putovanjem je želja za odmakom i
predahom od nečega, više nego želja za onime prema čemu se
putuje.
Ljudi putuju sve više, ali stručnjaci kažu da se ljudi danas ne
osjećaju sretnijima nego u ranijim vremenima; umjesto toga, u
porastu su osjećaj tjeskobe i depresija. Putovanje je više bijeg nego
i sustizanje; takav bijeg donosi predah od stvarnosti, ali ne rješava
problem, jer čovjek svukud nosi sebe sa sobom.

Putovanje nije samo bijeg; putovanja donose uzbuđenja i nova

iskustva. Ali valja nama naučiti živjeti doma. Jer ono najbolje što
čovjek može doživjeti događa se doma, ili se uopće ne događa:
ostaje nedosegnuto i nedoživljeno.
Valja nama naučiti živjeti doma.

***

166
 Bjegunac

Sanjao sam da žestoko bježim kroz šumu ispred dva policajca

koji žestoko trče za mnom. Nakon par kilometara, stao sam. Kad su
stigli do mene svi zadihani, viknuo sam: "Zašto vi trčite za mnom?"
- "Zato što ti bježiš!" - viču oni, jedva dišući. - "Tako dakle: ja
bježim zato što vi trčite za mnom, a vi trčite za mnom zato što ja
bježim. Sad smo završili!" - viknuo sam, i probudio se.
Ujutro sam pošao na posao.
Držim predavanje; u pola predavanja ulazi domar u dvoranu,
nekako blijed i zbunjen; dolazi do mene i kaže, "Dođite odmah
van". Izađem van i pred vratima vidim - dva policajca!
"Opet vi!" - zamalo da viknem; - "zar vam još nije dosta trča-
nja za mnom!" - Dobro da nisam viknuo, jer to nisu bili oni od
prethodne noći, nego neki drugi. Jedan od njih studira uz rad, a
drugi je u službi s njim.
Student je došao nešto pitati; kaže da su mu rekli da ja primam
studente samo u 10:30, pa je on došao točno u 10:30. Nisam ga
pitao tko mu je dao tu informaciju o terminu; rekao sam neka
pričeka da završim predavanje, pa ćemo razgovarati.
Ali ta koincidencija, da ja jednom u životu sanjam dva policaj-
ca, a sutra jutro mene traže dva policajca je nevjerojatno nevjerojat-
na; dakle, nevjerojatna na kvadrat!
Inače, ono da ja razgovaram samo u 10:30 su izmislili, narav-
no; na vratima mog kabineta piše drugo vrijeme za konzultacije i
razgovore. Oni su slučajno došli u 10:30, pa su onda poslali domara
po mene, da ne čekaju dok ja završim predavanje. Bistri su
policajci.

***

167
 Tužne stvari

Događaju se vrlo tužne stvari, o kojima je teško govoriti, ali

teško je i šutjeti.
U ustanovi u kojoj radim jednom tjedno, dijelio sam kabinet s
jednom mladom kolegicom; poznavao sam je odavno, i uvijek mi je
bilo drago susresti je ponovno.
A onda je ona iznenada umrla; jučer ili sinoć, ne znam točno;
to nije važno.
Bila je vrlo draga osoba i svaki razgovor s njom bivao je vrlo
ugodan. A sad je umrla; to je strašno tužno; takve stvari ne bi se
smjele događati.
Na vratima kabineta stoje njeno ime i moje ime, a nje više
nema.
Sutra ću skinuti svoje ime s vrata; za koji dan, nadležni će
skinuti njeno ime.
I onda nas više neće biti.

***

Centar i okolica

Parkiralište kraj nove bolnice u Puli bilo je puno, pa je netko

parkirao auto uz vanjski rub ceste koja vodi oko parkirnih mjesta.
Taj auto nije smetao nikom; ali brzo je stigao pauk, dignuo auto i
odvezao ga, iako taj auto nije smetao nikom.
Kako će se osjećati čovjek kad dođe iz bolnice i ne nađe auto?
Podne je, vruće je i vrlo sparno; možda je neka žena dovezla na
pregled bolesnu staricu ili dijete. Kamo će staviti njih kad dođu do
auta kojeg nema? Gdje će naći svoj auto? Odvezli su ga daleko;

168
kako će ona stići do tamo? Gdje će ostaviti staricu ili dijete? O
takvim stvarima ovdje nitko ne govori.

Taj događaj podsjetio me na neko davno vrijeme, kad se

raspravljalo o gradnji nove zgrade za budući fakultet (FET).
Uglednici su odredili lokaciju u centru grada, u jednosmjernoj ulici
s pločnikom širine pola metra. Ja sam vikao da ne tamo; jer tamo
nema mjesta ni za hodanje, a kamo li za parkirati romobil. Kako će
ljudi iz Vodnjana, Rovinja ili Pazina dolaziti studirati na to mjesto?
Ono što se gradi za potrebe cijele Istre, treba graditi na
krajnjem sjeveru Pule, da bude bliže većini stanovnika Istre; jer u
Puli živi samo mali dio stanovnika Istre. Tamo ima dovoljno
prostora za napraviti veliko parkiralište, da ljudi mogu dolaziti s
autima iz drugih mjesta.
Jedan stariji čovjek rekao mi je tada ovako: bolje da šutiš, jer
ovdje se stvari rade naopako ili nikako. Bolje da naprave naopako
nego nikako.

Sveučilišni prostori, zvani kampusi, znaju biti vrlo lijepi i

veliki, s puno ledina i magnolija, stabala i staza, ptica i vjeverica.
Stoga predlažem da se za gradnju sveučilišta u Istri odredi jedan
kvadratni kilometar u trokutu Veli vrh, Fažana, Vodnjan, s
pogledom na Brione. Tamo treba graditi fakultete, studentske
domove, igrališta i šetališta.
Da se tako počelo prije četrdeset godina, do danas bi sve to
bilo već sagrađeno. Ljudi bi dolazili na izlet u takav kampus;
dolazili bi na ručak i gledati cure kako igraju odbojku ili leže u
travi. Kampus je društveni, rekreacijski i erotski prostor; ali da bi to
bio, treba biti napravljen na pravom mjestu i oblikovan na pravi
način.

Visoko školstvo i znanost postali su turizam i biznis. Da se

gradilo na pravom mjestu, studenti i nastavnici iz unutrašnjosti
Europe rado bi dolazili ovamo; mnogi znanstvenici dolazili bi na
simpozije, koje oni jako vole. Simpozij doslovno znači pijanka, a
spada u kongresni turizam.

169
 Sad jest kako jest, i tako će ostati slijedećih sto godina. Ali
nakon toga, molim da se ovaj prijedlog uzme u razmatranje. Uz
kampus, neka se odredi i jedan kvadratni kilometar za novu
bolnicu, koja će imati veliko parkiralište, na kojem će biti dovoljno
mjesta za sve koji će tamo dolaziti.
Dalo se je bezbroj kvadratnih kilometara najljepših prostora za
turiste; valjda bismo mogli nekako žrtvovati dva kilometra za sebe.
Jer bolnica i sveučilište su bitna mjesta; u bolnici se rađamo i
umiremo, i proživljavamo druge teške stvari između ta dva
događaja. Na sveučilištu živimo najbolji dio života, ali to saznaje-
mo tek kad to vrijeme prođe.

***

170
 16. Neke male stvari

Sposobni ljudi

Jednom su se neki ugledni ljudi ispričavali Manunuu zbog

toga što su mu nekad ranije pravili probleme, bez valjanog razloga i
bez potrebe.
- Nema potrebe da se bavimo starim problemima, - reče im
Manunu - jer ja sam uvjeren da smo mi sposobni napraviti nove i
još veće probleme.
Ugledni ljudi bili su vrlo zadovoljni Manunuovim odgovorom;
možda nisu dobro čuli što je rekao. I tako je ponovno uspostavljena
jedna suradnja, koja nije savršena ali je korisna.
Ugledni ljudi često ne čuju dobro što Manunu govori; to je
vrlo korisno, za njih i za njega.

***

Čovjek sa šeširom

Prolazim znamenitom ulicom mog rodnog grada i gledam

spomenik od bronce jednom piscu. I pitam se čime je taj čovjek
zaslužio taj spomenik.
Pisao je većinom na način da pas s maslom to čitao ne bi. U
ovaj grad došao je samo zato što tada nije uspio dobiti posao u
drugom gradu. Zadržao se ovdje svega par mjeseci, tek toliko da

171
stigne izraziti svoj prezir prema ovom gradu i njegovim stanovni-
cima.
A onda je jednog dana dobio najljepši spomenik na najljepšem
mjestu u gradu. Moji komplimenti onima koji su dali napraviti i
postaviti taj spomenik!
Kažu mi da je sve to stvar biznisa; spomenik je lijep i privlači
turiste u kavanu; sve ostalo je nevažno. To je točno, ali ja bih tom
spomeniku rado promijenio ime u "Čovjek sa šeširom".
Mislim da bi za mene bilo pametnije da sam se rodio u nekom
drugom rodnom gradu; ali greške se događaju.

***

Jamajka

Lokalne novine pišu da se negdje odlomio komad leda velik

kao "pola Jamajke". To je lijep primjer preciznog izvještavanja i
informiranja građana i seljana.
Svaki čitatelj novina u ovome kraju zna točno koliko je velika
Jamajka; prelomi to na pola i dobije točnu veličinu leda.
Da je pisalo da je komad leda veći nego cijela Istra, to ljudi u
ovim krajevima ne bi bili razumjeli. Jer veličinu se ovdje mjeri
prema sustavu čije osnovne jedinice glase: metar, kilometar,
Jamajka.
Možda su novine odabrale Jamajku zato što ima lijepo ime.
Ali ja mislim da je Jolanda ljepše. Nives je isto lijepo, a isto tako i
Marina, Neva, Esmeralda, Nina i da sad ne nabrajamo dalje.
Nije tu lako odabrati.

PS: Jamajka je mrvu veća od tri Istre; dakle, pola Jamajke je

Istra i pol. Trošimo mnogo leda.

172
 ***

Vino i koprive

Oduvijek govorim da volim dobre cure, dobru poeziju i dobro

vino. Da se u cure ne razumijem, to mi je poznato odavno. Ni
poetika mog pisanja ne doseže uvijek olimpske visine. Ali da ni o
vinu pojma nemam - to nisam znao.
Potječem iz vinorodnog kraja, tako da piti vino meni izgleda
nekako normalno. Ali nisam čitao stručne opise vina i njegovih
kvaliteta; jednog dana dogodilo se da pročitam i to.
Taj opis sastojao se od ovakvih rečenica. Na prvo mirisanje
javljaju se note bijelog cvijeća i nota breskve, a zatim i malo nota
kruške i marelice. Na drugo mirisanje javljaju se zelenkaste note
mente i koprive. I tako dalje i dalje.
Čitanje toga teksta potreslo me je; koji li sam ja promašeni
slučaj; pijem vino sto godina, a na bijele jorgovane i zelene koprive
nikad pomislio nisam! To je zaista golem promašaj i propust.
Čitajući ovaj stručni tekst uvidio sam suštinsku povezanost
poezije i vina. Za biti vrhunski stručnjak za vino, čovjek mora biti
dobar pjesnik; mora znati lijepo pričati o cvijeću, voću i povrću, o
suncu, oblacima i kiši, i o mnogim drugim stvarima.
Mislim da pritom nije potrebno da pije vino; tekst kojeg sam
čitao govori uglavnom o raznom bilju, bojama i mirisima, o
geografiji i meteorologiji; nisam stekao dojam da se tamo išta pilo.
Mislim da ja neću nikad postati stručnjak za vino; nisam na-
ročito motiviran i ne bih imao dovoljno strpljenja za to.
U povjerenju, moderna vina s "notama" marelice, koprive i
bijelih jorgovana izgledaju mi tužno. Nekad se u ovim krajevima
pilo vina koja su imala "notu" grožđa. Biznis pokvari sve, ljude i
vina jednako.

173
 ***

Anatomičari

Ljudi zagorčavaju život sebi i drugima na bezbroj načina.

Trebam jedne zimske papuče, ako se to tako zove. Na vrhu
moje noge raste pet prstiju, jedan pored drugog; zbog toga trebam
papuču odgovarajuće širine. Ali tako nešto ne uspijevam naći: sve
papuče su šiljaste. To pokazuje da su ljudi iracionalna stvorenja sa
sadističkim i mazohističkim nagnućima. Jer šiljaste papuče prave
žulj na mom malom prstu, sve dok taj prst ne napravi rupu na boku
papuče.
Kažem prodavačici neka mi dade najveći broj papuča, jer od
viška, noga ne boli. Možda će papuča najvećeg broja biti šira na
vrhu; to će biti dobro za prste. Kupujem najveći broj, bez probava-
nja; dolazim doma i pokušavam obuti to što sam kupio, ali to ide
teško. Jer otvor papuče je vrlo nizak, tako da noga teško ulazi u
papuču.
Na papučama piše da su anatomske; ja bih te papuče nazvao
anti-anatomske, kao i veliku većinu obuće i odjeće koja se nudi po
trgovinama.
Ovu zimu morati ću provesti u papučama koje je teško obuti i
u kojima se moji prsti ne osjećaju dobro; tako je bilo i prošle zime,
a tako će biti i slijedeće.
Zašto ljudi proizvode neudobne i neugodne papuče, hlače i
košulje; neudobno i neugodno rublje? Valjda zbog toga što vole
mučiti druge i sebe.
Kažu da noviteti potiču prodaju; da bi se proizvelo "nove mo-
dele", iskrivljuje se stvari koje su udobne i dobre. Ah, kad se sjetim
ugodnog rublja i izvrsnih košulja iz prošlih vremena! Danas se
proizvode stvari koje meni izgledaju nefunkcionalno, neudobno i
ružno.

174
 Nosioci moći oblikuju svijet i život prema svojim interesima;
ali čini se da ljudi proizvode i kupuju neudobne stvari i zbog toga
što vole mučiti druge i sebe. Taj sado-mazohizam je velik problem
kojeg se neće riješiti u doglednoj budućnosti, a možda i nikad.
Kapitalizam koji danas oblikuje svijet i ljude, vodi u suprotnom
smjeru.

***

Tako je ispalo

Kažu da je velik problem današnjeg doba u tome što mladi sve

manje čitaju knjige. - Ali pišu sve više! - kažem ja. - Stalno kvrcaju
po mobitelima raznih vrsta.
Jedna studentica mi je jednom rekla da ne gledam dovoljno
studente dok predajem. A oni mene? Imam dojam da me ne gledaju
ni slušaju, jer uvijek kvrcaju po mobitelima.
Ali još ovu godinu, pa ćemo taj dvostruki igrokaz privesti
kraju. Nije bilo loše, ali dovoljno je bilo.

Prije nego što sam krenuo u profesorski posao, radio sam

kraće vrijeme honorarno u srednjoj školi, za probu, da vidim kako
to izgleda. Na programu za moje prvo predavanje bila je priča o
tome kako se dolazi do broja pi; to je onaj broj pomoću kojeg se
računa opseg i površinu kruga. To je zanimljiva priča, sa mnogo
crtanja i računanja. Ispričao sam tu priču kako treba.
Kad sam došao slijedeći tjedan, kaže mi razrednica ovako.
"Pitala sam učenike kako im se čini novi nastavnik matematike".
Kazali su ovako: "Ma recite mu da nije to za nas!"
Bili su u pravu. Možda to nije bilo ni za mene. Možda sam ja
to shvatio preozbiljno; ali tako je ispalo.

175
 ***

Mišolovke

Čitajući knjigu jednog slavnog pisca kojeg ne volim naročito,

naišao sam na jednu misao koja mi se dopala, a glasila je otprilike
ovako.
Može miš biti genijalan, ali ako se nađe u mišolovci, s njim je
svršeno!
Moja spontana reakcija, zapisana na licu mjesta, glasila je
ovako:
Genijalan miš ne dospijeva u mišolovku!
Obradovao sam samog sebe brzinom i bistrinom svog odgovo-
ra na spomenuti problem.
Ali onda sam se rastužio; jer sjetio sam se da sam život proveo
većinom u mišolovci; da li je to bila uvijek ista mišolovka ili su se
mišolovke mijenjale, ne mijenja mnogo na stvari.
Teško mi je to reći, ali mislim da ja nisam genijalan miš.

***

Ruke

Gledam jednu novinarku na jednoj globalnoj televiziji kako

izvještava o nekim nevažnim stvarima; jer o onome što je važno ne
govori se javno.

176
 Ljudi nisu voljni slušati analitički govor o uzroku nekog prob-
lema, kojeg i onako ne mogu riješiti; više vole uzbudljive stvari,
kao što su potresi, poplave, zločini, skandali i slično.
Ljudi su oduvijek tražili kruha i igara; danas su zatrpani raz-
nim igrama i preplavljeni bukama svih vrsta; a nađe se i kruha.
U tom moru ispraznih bljeskova i buka, gledam ruke spome-
nute novinarke; gledam kako traže jedna drugu i nježno se dodiruju;
prsti se zavlače jedni među druge, a onda se tako spojene ruke
lagano prislanjaju na trbuh.
Novinarka nešto govori, ali ja je slabo slušam; ja gledam njene
ruke; gledam prste kako se igraju, kako se prepliću pa se opet
razdvajaju. Gledam ruke kako se razdvajaju i podižu, a onda se opet
spajaju i smiruju na trbuhu.
U svijetu glume i naučenih pokreta i ponašanja događa se i
nešto malo spontanog ponašanja koje promiče oku kontrole i samo-
kontrole.
Često sam gledao igru tih ruku, i s vremenom postale su mi
drage. Počeo sam brinuti za njih; brinuo sam da im se nešto ne
dogodi ili da ne naprave neku grešku, neki nezgodan pokret.
Bilo je to davno, ali ostala je ova bilješka i jedno sjećanje na
jednu ženu i njene ruke. Tko zna gdje je sada; nisam je vidio mnogo
godina.

***

Ruže

- Kaže jedan pučki pjesnik da je žena bez tajni slična ruži bez
mirisa - rekoše Manunuu. - A što je s muškarcima; trebaju li oni
imati tajne?

177
 - Muškarac bez tajni sličan je ruži bez trnja - reče Manunu. -
Ali te stvari ne spadaju u područje mojih interesa. Ne morate me
pitati svaku glupost koja vam padne na pamet.

***

Iskustvo i mudrost

Godine donose iskustvo; neki kažu da godine donose i mud-

rost, ali ovo drugo valja razmotriti podrobnije.
S godinama otpadaju mnoge dobre mogućnosti; time se sma-
njuju i mogućnosti da čovjek čini velike greške i propuste; to onda
stvara dojam da čovjek s godinama postaje mudar.
Dakle, čovjek počinje izgledati mudrim onda kad više nema
dobrih prilika koje bi mogao upropastiti ili propustiti.
Čovjek postaje mudrim onda kad više nema mogućnosti ni
snage da čini gluposti.

***

Probno snimanje

Filmove ne gledam odavno, ali ponekad pođem u kazalište; ne

zanimaju me naročito sadržaji predstava, ali volim gledati izvođače;
gledam ih kako glume.
Nekad davno susreo sam jednog poznatog redatelja, koji je
pripremao snimanje filma prema romanu Cristo si è fermato a

178
Eboli, od Carla Levia. Rekao mi je da bih bio prikladan za ulogu u
tom filmu, i nagovarao me da dođem na probno snimanje u
Cinecittà, kraj Rima, gdje je on radio.
Rekao sam mu da to nije posao za mene. Govorio mi je kako
je šteta propustiti dva tjedna besplatnog gostovanja u Cinecittà;
vidjeti ću Sofiu Loren, Marcella Mastroiannia i druge ljude. Ja sam
govorio da to nije posao za mene. I nisam pošao na probno
snimanje.
Kad danas gledam glumice i glumce kako glume, pitam se
kako im se da to raditi. A dobro rade, vrlo angažirano; imam dojam
da oni to vole raditi. Meni se to ne bi dalo raditi.
Propustio sam neke dobre mogućnosti, ali glumu nisam propu-
stio; to nije bio posao za mene. A Sofia je tad već bila udana.

PS: Spomenuta knjiga govori o doživljajima jednog mladog

liječnika, kojeg je vlast izgnala u neki vrlo izoliran prostor, zbog
političkih razloga. Izgnan je dalje od mjesta Eboli, u brdovit svijet
bez putova, kamo ni Isus ne zalazi; odatle dolazi naslov knjige.

***

Zdravi zubi

Poklonjenom konju treba dobro pogledati zube!

Da su Trojanci učinili tako, ne bi ih bilo zadesilo golemo zlo
koje ih je zadesilo; ne bi bili uništeni njihovi životi i životi njihove
djece, i njihov grad ne bi bio razoren!
Dobro pogledajte zubiće konja koje vam poklanjaju!
Dobro gledajte zube!

***

179
 Stil & ritam

Manunu je nekad vodio živahnu pisanu komunikaciju s nekim

ljudima. Razgovaralo se o raznim stvarima, ali uglavnom za
razbibrigu; velika većina tih tekstova nije bila vrijedna ponovnog
čitanja, i zato ih je Manunu bacio. Sačuvao je samo jedan mali dio,
kao uspomenu i podsjetnik na jedno vrijeme i jedan život. Rečenice
koje slijede pokazuju ritam i stil govora koji su prevladavali u tim
pisanim razgovorima.

* Ti nisi toliko glup koliko se to čini, nego mnogo gluplji!

* Tvoja autentična imbecilnost uspijeva impresionirati me
uvijek nanovo!
* Tebe bi trebalo čuvati u institutu za mjere, kao etalon savr-
šenog smušenjaka.

* "Što je glavna poruka tvoga teksta?" - "Nemam nikakve

poruke." - "To je sjajna poruka!"
* Ispraznost tvoga govora predstavlja golem doprinos općoj
ispraznosti govora o toj temi.
* Ne računam na pomoć takvih konglomerata kao što si ti.
Priznaj da te nitko još nije nazvao konglomeratom; a dobro ti
pristaje.

* Nije moj posao da objašnjavam ono što je objašnjivo, nego

da stvaram ono što je nemoguće!
* "O tome treba pjevati ili šutjeti; ja sam pokušao učiniti ono
prvo!" - "Krasno; a sad je vrijeme da pokušaš učiniti ono drugo!"
* Poći ćemo na večeru; pozvati ćemo i Petronija, da trojstvo
bude na broju: pjesnik, filozof i mudrac; sebe sam stavio na kraj, jer
sam po prirodi skroman.

* "Umoran sam svega; kad bih našao jednu ženu koja je do-
voljno glupa da se uda za mene, zaprosio bih je." - "Jesi li siguran?"
- "Ne."
* "Kaže da je rastavljena." - "Od čega?" - "Nisam pitao; valjda
na sastavne dijelove."

180
 * Ta cura skače iz aviona; doduše s padobranom, ali i to je
nešto!

* Bolje da raspravljamo ni o čemu, nego da razgovaramo o

poslu kojeg i onako nećemo napraviti.
* Ne može se živjeti samo od riječi; za život je potrebna i
tišina.
* "Za mene to znači sad ili nikad!" - "Dakle, nikad."

* Mi smo različiti; ja pravim greške, ti jesi greška.

* Neka te anđeli čuvaju, dok te đavo ne odnese.
* Toliko za ovu nepriliku.

***

181
 17. Neke bitne stvari

Pokretači

Nemirni i agresivni ljudi oblikuju svijet; oni prisiljavaju sve

ljude da grade i razaraju, da ubijaju i da ginu.
Nemirni i agresivni stvorili su bogove, zato da u njihovo ime
pokoravaju ljude; oni su stvorili plemena i religije, zato da ljudima
dadu jake razloge zbog kojih trebaju uništavati jedni druge.
Nemirni i agresivni nazivaju sebe pokretačima života i svijeta,
ali oni su i progonitelji ljudi. Nemirni i agresivni navode ljude da
stvaraju dobre stvari, ali oni pokreću i velika uništavanja i zla.
Nemirni i agresivni propovijedaju pravdu, mir i dobrotu, jer to
lijepo zvuči; ali nemirni i agresivni često rade suprotno od onoga
što govore.
Običan čovjek, sasvim običan čovjek, nema se kamo sakriti od
nemirnih i agresivnih. Oni su nametnuli svoj govor i svoje
ponašanje; oni su stvorili sustave koji upravljaju životima svih
ljudi.
Običan čovjek mogao bi živjeti s biljkama i pticama; mogao bi
pjevati s vjetrovima i plakati s kišama; mogao bi dolaziti s
proljećima i odlaziti sa zimama.
Ali običan čovjek, sasvim običan čovjek, nema gdje živjeti
svoj život, jer nemirni i agresivni zauzeli su svijet, i oni oblikuju
živote svih ljudi.

***

182
 Govor i ponašanje

Kažu da je civilizacija stvorena pomoću nasilja i laži; civiliza-

cija se uvelike i sastoji od prinude i laganja.
Svojim govorom, nosioci moći oblikuju stvarnost i ponašanje
ljudi. Oni propovijedaju plemenita načela i ciljeve, i s njima
prekrivaju ružno lice stvarnosti.
Plemenitim govorom opravdava se ponašanje koje je suprotno
onome što taj govor kazuje. Laže se u ime istine, uništava se u ime
ljubavi, porobljava se u ime slobode, ubija se u ime života.

Zapadna civilizacija ponosno propovijeda plemenita načela i

ciljeve, ali ta civilizacija počinila je ogromna zla širom svijeta, a
tako se ponaša i danas. Njeno ponašanje je uvijek bilo suprotno od
njenog govora, a takvo je i danas. Mnoge sile činile su velika zla,
ali Zapadna civilizacija nadmašuje sve druge po dvoličnosti.
Oni koji su propovijedali kršćansku ljubav i milosrđe, vodili
su beskrajne ratove između sebe, i osvajačke ratove širom svijeta, u
kojima su uništavali druge narode i uništili živote bezbroj ljudi.
Oni koji su propovijedali ljubav i bratstvo svih ljudi, otimali su
ljude i trgovali s njima kao robljem. I bili su ponosni na to što rade,
a njihovi zemljaci podizali su im spomenike kao dobrim biznisme-
nima i dobrotvorima.

Materijalno jači pokreću ratove protiv materijalno slabijih na

osnovu lažnih optužbi; životi milijuna ljudi uništavaju se u ime
slobode, demokracije, ljudskih prava i sličnih lijepih slogana i
riječi.
Plemenita načela i ciljevi ne mogu spriječiti da ih ljudi koriste
kao opravdanje za agresivno ponašanje i uništavanje. To je velik
problem, za kojeg nema pravog rješenja. Ponašanje je važnije od
govora, ali govor koji opravdava loše ponašanje podržava takvo
ponašanje i čini ga prihvatljivim.
Dvoličan govor i agresivno ponašanje donose ljudima i svijetu
zlo. Takav govor i ponašanje potiču druge na neprijateljsko
ponašanje, i tako jedno zlo stvara nova zla.

183
 ***

Moć iracionalnog

Religija je složen sustav koji ima društvenu i psihološku

dimenziju. Religija definira odnose među ljudima i uspostavlja
strukturu moći u zajednici. Ona izražava potrebe i težnje ljudi,
umiruje njihove tjeskobe, i opisuje svijet i život na poticajan način
koji obećava ispunjenje ljudskih žudnji.
Religija objašnjava ono što je neobjašnjivo, i naučava ono što
protuslovi ljudskom iskustvu i racionalnom mišljenju. Religija
govori osjećajima, ne razumu; njen govor stvara predodžbe koje
umiruju ljude i potiču ih na život i djelovanje. Religija stvara u
ljudima osjećaj povjerenja prema životu i postojanju koje nadilazi
mogućnosti racionalnog objašnjenja i ljudskog shvaćanja.
Svojim pričama i obredima, religija oblikuje ponašanje i živote
ljudi; ona daje smisao i ritam životu, i usmjerava djelovanje
pojedinaca i zajednica. Svojim velikim svetkovinama, religija
stvara osjećaj zajedništva i donosi ljudima velike događaje i
uzbuđenja.

Religija ima i vrlo negativne strane i učinke. Ona stvara

podjele među ljudima; ona se koristi kao sredstvo za pokoravanje i
izrabljivanje ljudi unutar zajednica, i kao sredstvo za poticanje
sukoba između zajednica.
Religija traži pokornost prema nosiocima moći, bez obzira
kako se oni ponašaju. Svaka religija je jedan zatvoren sustav, koji
bitno ograničava slobodu mišljenja i djelovanja, i tako sputava
misaone i stvaralačke mogućnosti ljudi.
Nosioci moći su oduvijek koristili religiju za opravdavanje i
poticanje agresivnog ponašanja. U ime religije i uz pomoć nje
počinjeno je i čini se velika nasilja i mnogo zla, unutar zajednica i u
sukobima između zajednica.

184
 Rečeno je da bi religijska naučavanja trebalo promatrati kao
poetske vizije života i postojanja: kao odgovore ljudskog uma i
osjećaja na bešćutnu stvarnost konačnog života i vječne smrti.
Govor religije ne izgleda objektivno istinitim; ali takav govor može
imati konstruktivan subjektivni učinak i poticati u ljudima poetski
odnos prema životu i postojanju.
Religija ima mnoge dimenzije, među koje spada i poetska; ali
religija je oduvijek bila sredstvo za vladanje, mnogo više nego što
je bila poetska vizija stvarnosti. Osim toga, mnogi ljudi ne bi
prihvatili svođenje religije na poetsku viziju života; oni žele stvarno
vječno blaženstvo koje im religija obećava, a ne samo poetsku
viziju.
Ljudi su racionalna stvorenja na razini sredstava i metoda
djelovanja, ali njihovi osjećaji traže put koji nadilazi racionalno i
vodi u nepojmljivu vječnost. Ljudi bi mogli biti ljepši kao pjesnici
nego što to bivaju kao vjernici. Život bi izgledao otvorenije i
uzbudljivije. Ali strah i sebičnost čine da ljudi budu više vjernici
nego pjesnici, i tako bi moglo ostati još dugo.

***

Utjeha

Bili su dani sjećanja na mrtve. Otvaram vrata u tmurno jesenje

jutro; pred vratima stoje jedan muškarac i jedna žena; htjeli su
pozvoniti ili pokucati na vrata. Zastao sam iznenađen neočekivanim
prizorom.
- Smo vas uplašili - kaže muškarac.
- Niste, - kažem - ali iznenadili ste me.
Nakon nekoliko rutinskih riječi, muškarac me upita ozbiljnim
glasom:
- U ove dane sjećanja, što bi vas moglo trajno utješiti?

185
 Odgovorio sam nešto bezazleno, ali neprimjereno.
Nadam se da ovakve posjete mogu obradovati mnoge ljude, ali
vidjelo se da mene ne raduju naročito. Časno je pomagati ljudima,
ali ne bi trebalo postavljati teška pitanja u rano jutro. Uvijek
nastojim biti uljudan, ali kad me ulove na prepad i u pospanom
stanju, onda znam reći nešto neprimjereno, ali uvijek iskreno i
točno.
Za mene su svi dani dani sjećanja; mnogi su i dani žaljenja;
nađe se i poneki dan dobre volje, jer bez toga, život bi bio još teži
nego što jest.
Trajnu utjehu ne poznajem; za privremenu utjehu, uzeo bih
jednu seksualno orijentiranu curu. - To je bio moj neprimjereni
odgovor. Mea culpa.

***

Utjeha dobrote

Ljudi su bića ograničenih mogućnosti i beskrajnih želja; sraz

ograničenosti i beskraja stvara u ljudima trajan osjećaj tjeskobe.
Ljudi su se oduvijek pokušavali braniti od tog bolnog osjećaja na taj
način što su opisivali život i stvarnost onako kako oni ne izgledaju.
Tako su stvorena naučavanja koja ljudima donose dobru vijest
o spasenju i oslobođenju. Stvorene su vizije putova prema vječnom
blaženstvu, prema kojem se kreće svatko tko živi u skladu s nekim
od takvim naučavanja.
Ali takve dobre vijesti i zanosne vizije su iluzije. Kažu da
takve vizije čine život ljudi na ovom svijetu boljim; ali čini se da ga
često čine gorim.

Najviše što ljudi mogu učiniti za svoje spasenje i oslobođenje

od osjećaja tjeskobe jest da nauče činiti dobro. Ponašajući se

186
konstruktivno i dobronamjerno prema drugima, umanjujemo patnje
drugih i stvaramo osjećaj radosti u njima i u sebi.
Dobrota i suosjećanje ne vode u raj, ali umanjuju patnje u
ovom svijetu, i vode ljude najbliže osjećaju radosti što bića
ograničenih mogućnosti i beskrajnih želja mogu stići.
Put dobrote oslobađa ljude od mučnine življenja i umiranja, u
najvećoj mjeri u kojoj smrtni ljudi mogu biti oslobođeni i spašeni.

***

Suosjećanje

Ljudski život je pun ograničenja i prožet je osjećajem

tjeskobe. Trenuci radosti su prolazni, i popraćeni su brigama i
strahom od gubitka koji se neumitno približava i sigurno dolazi.
Većina ljudi osjeća samo svoje tjeskobe i patnje; neki ljudi
suosjećaju s drugima u svojoj okolini. Ali neki ljudi suosjećaju sa
svim bićima: s onima koja jesu, s onima koja su bila, i s onima koja
će doći. Takvi ljudi su patnici i pjesnici postojanja.

Rečeno je da zajednički osjećaj patnje zbližava ljude jače od

svega drugog. Svaki čovjek prolazi svoj tjeskobni put izrastanja,
ograničenja i nezadovoljstava, opadanja i smrti; ali suosjećanje
izdiže ljude iznad osjećaja tjeskobe i nemoći, i pretvara život u igru.

Zajednička patnja i suosjećanje zbližavaju ljude na osobnoj

razini; zajednička patnja ima takav učinak i na razini ograničenih
zajednica; ali tjeskoba i patnja svih ljudi nisu uspjele ujediniti
čovječanstvo.
Svi ljudi poznaju patnju, ali u svijetu svejedno ima bezbroj
sukoba među zajednicama. Osjećaj tjeskobe i patnje nije uspio
zbližiti zajednice i ujediniti čovječanstvo.

187
 Ljudi će morati propatiti još mnogo toga, prije nego ih
zajednički osjećaj tjeskobe i patnje ujedini u miru i dobroti. Ako se
ljudi prije toga međusobno ne unište.

***

Traženje puta

Život današnjih ljudi sveden je na rukovanje strojevima, ma-

ksimalno trošenje svega, i služenje sustavu.
Neki govore da su ljudi današnjeg doba izgubili put. To može
izgledati točno; ali jesu li ljudi ikad imali i znali svoj put?
Ljudi su oduvijek služili bogove i vladare, ubijali i ginuli za
njih. Vladari i obični ljudi oduvijek su težili tome da steknu i
potroše najviše što mogu.
Pitanje je jesu li ljudi sposobni za išta drugo nego za to da
služe i ratuju, da stječu, troše i uništavaju. Jesu li ljudi sposobni ići
putem znanja i stvaranja, dobrote i ljepote?
Jesu li nosioci moći ikad u povijesti dali ljudima mogućnost da
se ponašaju bolje i da postanu bolji nego što su bili? Socijalizam je
bio jedan povijesni pokušaj da se život ljudi i zajednica izdigne
iznad razine barbarskog kapitalizma, ali taj pokušaj nije uspio;
barbari su pobijedili, kao i uvijek.
Barbari su agresivni i bešćutni, i oni uvijek pobjeđuju one koji
su dobroćudni i dobronamjerni.
Državni socijalizam imao je slabosti, ali štitio je ljude od bar-
bara, i otvarao je bolje perspektive za napredak ljudi i društva nego
što to čini kapitalizam. Ali o tome ne koristi danas govoriti.
O tim stvarima nema se danas ni kome govoriti, jer barbarski
kapitalizam suzio je horizonte ljudi. Ljudi više nisu u stanju
zamisliti ni razumjeti ništa što prelazi granice svijeta barbarskog
kapitalizma u kojem su zatočeni, fizički i mentalno.

188
 ***

Snaga gluposti

Ljudi velikog znanja i jakih osjećaja ne nalaze neupitnu vrije-

dnost života niti neupitne razloge za življenje. Neznanje i emotivna
tupost prianjaju uz život mnogo jače, bez suvišnih dvojbi i pitanja,
o kakvima govore pjesnici i mislioci.
Neznanje i emotivna tupost su zdrave i vitalne osobine, i one
šire svoje zdravlje na sve oko sebe; kažu da je to znanstveno
dokazano.

Umne sposobnosti i osjećajnost navode čovjeka na povlačenje;

navode ga da se odmiče od većine događaja i ljudi. Jer velika
većina događaja i ljudi nisu naročito zanimljivi, a često nisu ni
dobri.
Ljudi skloni mišljenju, i ljudi jakih osjećaja, rijetko nalaze
zadovoljstvo u druženju s drugima; a ni drugi ne vole družiti se s
takvima.

Neznanje i emotivna tupost proizvode želju za stalnom fizi-

čkom aktivnošću i za raznim poduhvatima; neznanje i emotivna
tupost oslobađaju operativnu snagu u ljudima; to su pokretači
fizičkog života i izvori zdravlja.
Glupost i tupost su snažne, zdrave i neprolazne, i njima pripa-
da budućnost. Kažu da je to znanstveno dokazana stvar.

***

189
 Tržište idola

Razni pjesnici i mislioci, sveci i čudotvorci često nisu bili tako

veliki i sjajni kako se za njih govori. Ljudi žele imati svoje velike
idole, i zato zajednice masovno proizvode takve idole.
Pjesnici i mudraci, geniji, sveci i čudotvorci su tržišni proiz-
vodi, jednako kao i čokolada, helikopteri i krumpiri, i proizvode se
po načelu ponude i potražnje.
Idoli su potrošna roba; društvo stalno proizvodi nove idole, a
stare prepušta zaboravu. Novi idoli istiskuju stare; stari idoli padaju
u zaborav i prestaju biti, nestaju.
Slava nekih svetih ljudi i nekih velikih ratnika traje stoljećima
i izgleda neprolazno. Ali u komunikacijsko doba, duljina pamćenja
kod ljudi stalno opada, tako da prosječni životni vijek idola postaje
sve kraći.
Tržišna demokracija intenzivno proizvodi nove idole svih
vrsta, a online ljudi troše ih jednako velikom brzinom.
Jedino slava onih idola koji ljudima obećavaju vječno blažen-
stvo mogla bi potrajati skoro vječno. Jer ljudi će uvijek trebati
nekog ili nešto što će ih oslobađati i spašavati od tjeskobe i smrti.

***

Vizionari

Životi ljudi i njihovo viđenje stvarnosti oduvijek su oblikovani

prema vizijama zanesenjaka i fanatika, a često i luđaka. Tako je
bivalo od početka povijesti do danas.
Bez zanesenjaka, fanatika i luđaka, čovječanstvo ne bi ni ima-
lo mnogo povijesti. Jer ne bi bilo ratova ni osvajanja, ni uništavanja
susjednih plemena.

190
 Da je bilo manje povijesti bilo bi bolje za veliku većinu ljudi;
ali to ne bi bilo po volji svima, jer neki ljudi su vrlo nemirna
stvorenja.
Mnogi ljudi su nemirni, a neki su i vrlo agresivni, tako da će
biti vrlo teško sastaviti od takvih ljudi jedan razuman i miroljubiv
svijet.

***

191
 18. Okruglaste fantazije

Zakonsko pravo

Svatko bi trebao imati zakonsko pravo da doživotno čezne za

okruglastim žutim curama; boja ovdje nije važna, ali sviđa mi se taj
izraz. U životu treba uvijek fantazirati, da ne bude dosadno i da se
lakše podnese stvarnost.
Mnogi se raduju tome kako će jednog dana dospjeti u raj nebe-
ski i tamo provesti vječnost, slušajući anđele kako sviraju cimbala.
Ja više volim fantazirati o okruglastim žutim curama; rekli smo da
boja nije važna.
Fantazije se obično ne ostvaruju; a kad se ponekad učini da se
neka fantazija ostvarila, onda to ostvarenje izgleda znatno
skromnije nego što je izgledala fantazija. Tako to biva sa svim
stvarima, s rajevima i s okruglastim curama jednako.
Fantazije su uvijek ljepše od stvarnosti; zbog toga volim igrati
se s fantazijama i ironičnim osvrtima na stvarnost, posebno na svoju
stvarnost.
Igrom fantazije i ironije odaginjem od sebe misli o tužnim
stvarima, ali ne poričem da tužne stvari postoje i ne zaboravljam na
njih, a ni one ne zaboravljaju na mene.

***

192
 Žaba

Boraveći u kolibi u šumi, Manunu je ponekad razmišljao o

šumskim divama. Ali u stvarnosti, posjećivala ga je jedna žaba.
- Već trideset godina događa se jedna neobična stvar - govorio
je sad Manunu. - Sredinom ljeta, navečer, pred vratima moje kolibe
sjedi jedna velika smeđa žaba. Kad izađem s lampom u ruci, gleda
me i ne govori ništa. Dođe tako par večeri, a onda je opet nema do
slijedeće godine.
- To neće biti ista žaba - reče netko; - ne znam koliko dugo
žive žabe, ali to su vjerojatno potomci od one žabe od prije trideset
godina.
- Da, ali s kim pravi potomstvo, kad je uvijek sama - reče dru-
gi.
- To je sigurno začarana princeza - reče treći. - Treba da je
poljubiš, i ona će se pretvoriti u pravu princezu!
- Znam - reče Manunu; - zato je i nisam poljubio; imam loša
iskustva s princezama.

PS: Nakon trideset i više godina, otkrio sam da žaba ima mla-
dunčad. Nedavno sam vidio jednu malu žabu u travi; hodala je
gegavo kao i mati; ne pada žaba daleko od debla. Možda žabin muž
radi na terenu, pa se povremeno vraća doma. Bilo kako bilo, izgleda
da ta žaba ipak nije princeza. Nisu sve žabe princeze.

***

193
 Maratonka

Manunu je često izgledao nekako bezvremeno; neki su

govorili da je ostao trajno mlad, drugi su govorili da tako izgleda jer
je oduvijek bio star.
- Ispričati ću vam kako sam postao bezvremen - reče jednom
Manunu. - Nekad sam odlazio na kavu s jednom curom. Pokušavao
sam uvjeriti je da bi ona trebala biti meni cura, a ne samo pratilja za
na kavu. Govorio sam joj kako prije starosti, smrti i vječnog
blaženstva želim i zaslužujem jednu mladu curu; samo privremeno
ili koliko ona hoće. Cura se slagala sa mnom, ali za dečka me nije
htjela. Govorila je da ona treba naći muža, a ja nisam prikladan za
tu ulogu zbog dobne razlike: imao sam dvostruko godina od nje.
- Ti si prebrzo odustao - dometne netko. - Nisu sve cure ne-
sklone muškarcima srednjih godina.
- Znam, - reče Manunu - ali ovo nije priča o svim curama,
nego o jednoj curi. Bila je to cura snažnih nogu i grudi, koja se
bavila sportom koji nije bio prikladan za nju: trčala je maraton. S
onakvim tijelom nije mogla postizati visoke plasmane, ali ona je
bila sretna zbog toga što je sve maratone uspijevala istrčati do kraja;
mnogi to ne uspijevaju učiniti.
- Trebalo je da se i ti baciš u maratonce - reče netko.
- To sam bio spreman učiniti - reče Manunu. - Da bih pokazao
svoju vitalnost i svoje moralno pravo na curu, predlagao sam joj da
napravimo utrku na jedan kilometar ili na četrdeset, kako njoj više
odgovara. Pa ako je ne pobijedim, onda ne pitam više ništa. Nije
prihvaćala; nudio sam joj velike prednosti u startu, ali ona nije
htjela riskirati ništa. Ona je otišla od doma u potrazi za novim
životom, i bojala se da ne napravi neku veliku grešku.
- I napravila je veliku grešku - dometne netko.
- Mislim da nije pogriješila - dometne drugi.
- Bilo s greškom kako bilo, - nastavljao je Manunu - uz tu curu
postao sam bezvremen ili star, kako vam se više sviđa. Jer svejedno
je da li čovjek ima pedeset ili sto godina, kad ga cure više neće za
dečka, iako može trčati bolje od njih. Godine mi više ne znače
mnogo; umrijeti izgleda teško i tužno, ali se mora; hoće li se to

194
dogoditi danas ili za sto godina, u biti je svejedno. Jer umrijeti je
uvijek tužno i teško, danas kao i za sto godina.
- Dakle, čovjek postane star onda kad ga drugi učine takvim -
rekoše. - Kad cure nekog više ne smatraju kandidatom za dečka,
onda ga učine starim, bez obzira na to kako se on osjeća. Nastojati
ćemo to zapamtiti.
- Ali ti si zaista nepraktičan - reče netko nakon stanke. - Hoćeš
baš sisatu maratonku! Tako nešto ne postoji nigdje osim u tvojim
fantazijama.
Manunu ne reče na to ništa, ali izraz njegova lica pokazivao je
da još čezne za raskošnom maratonkom.

***

Dobri i najbolji

Bilo je vruće ljetno popodne i ulice su bile prazne. Ušao sam u

jednu frizersku radnju da me ošišaju. Radnja je bila velika, ali
unutra nije tad bilo nikog osim jedne mlade frizerke; predao sam se
njoj na šišanje.
Frizerka je radila vrlo savjesno i dugo, pa sam rekao:
- Curo, ne morate se jako truditi; ja ne moram biti jako lijepo
ošišan.
- A zašto ne morate? - reče ona.
- Pa, cure me i onako više neće - rekoh.
- A zašto vas neće?
- Kažu da sam star - rekao sam.
- A koliko imate godina? - upitala je.
- Pedeset - kažem ja.
- Pedeset; i kažu da ste star? - uzviknu frizerka. - One pojma
nemaju; takvi su najbolji! Kad vam ja kažem; časnu riječ! Stvarno
su najbolji!

195
 Tako je govorila moja mlada frizerka, udarajući se rukom po
grudima junačkim, da me uvjeri u to kako su oni od pedeset
najbolji.
Ja sam s odobravanjem slušao njeno kazivanje, a onda sam
rekao:
- Najbolje da me vi uzmete za dečka, da ne moram uvjeravati
neuke cure u ono što ste vi već naučili.
- Ma vi me zafrkavate - reče frizerka; - ustvari, vi mene zavo-
dite; ma vidjela sam ja odmah kako ste me pogledali kad ste ušli.
Neću pričati nastavak ove priče jer sam po prirodi diskretan;
ili stidljiv, svejedno.
Bila je to draga cura i dobra frizerka; bila je to dobra cura i
draga frizerka.

***

Matineja

U kavanu preko puta kuće u kojoj sam nekad boravio došla je

nova konobarica. Bila je vrlo lijepa; u njenoj ljepoti posebno su se
isticale grudi. Izgledale su ponosno, ali nekako nježno, kao da
čeznu za pažnjom i divljenjem.
Radio sam do kasno u noć, tako da sam ujutro dolazio na kavu
kasno. Kavana je tad bila skoro prazna; pio sam kavu za šankom, i
snenim pogledom gledao novu sisa-konobaricu, kako sam je
nazvao.
Ona je vidjela kako je gledam i počela se namještati, poput
modela koji pozira pred kamerom. Ja sam zanijeto gledao njene
grudi, a ona je veselo gledala mene kako gledam nju. Taj jutarnji
igrokaz odvijao se par puta tjedno, koliko sam tada boravio u stanu
preko puta.

196
 Pričali smo o raznim stvarima; ona se nekad bavila gimnasti-
kom, a sad voli plivati; govorili smo o njenim majicama, ali oboje
smo znali da se predmet mog gledanja i njenog pokazivanja nalazi
ispod njenih majica. Nagovarao sam je da me uzme za dečka;
govorila je da joj to ne bi odgovaralo. Rekla je da završava studij
prava; u kavani radi zato što želi biti samostalna i živjeti od svog
novca; ali "ja ću biti sudac", rekla je odlučno.

I tako smo sisa-konobarica i ja igrali jutarnju igru poziranja i

promatranja. Ne znam koga je više privlačila ta igra, mene ili nju;
dani su prolazili i nijedan od nas nije se umorio. Govorila ja da voli
pričati sa mnom i da su drugi dosadni, ali za dečka me i dalje nije
htjela.
Jednu večer izašao sam s prijateljicom u šetnju; ona je htjela
da pođemo na kavu u kavanu od moje jutarnje konobarice; ja sam je
nagovarao da pođemo na drugo mjesto, ali ona je htjela baš tamo.
Popustio sam, nadajući se da moja jutarnja konobarica neće biti
tamo navečer; ali bila je.
Sljedeće jutro došao sam u kavanu i stao kraj šanka, kao i
obično. Konobarica je skuhala kavu i stavila je na šank ispred
mene; a onda je uzela krpu, okrenula se i počela brisati police na
suprotnoj strani šanka. Nije rekla ništa, ali bilo je očito da igre
poziranja i promatranja danas neće biti.
Nisam očekivao da jedna tako lijepa djevojka i budući sudac,
koja me nije htjela ni za ljubavnika, može biti toliko ljubomorna.
Dolazio sam ponekad tamo na kavu nakon toga, ali igre poziranja i
promatranja više nije bilo. Matineja je bila otkazana trajno.

***

197
 Proljetna kiša

Čitam pjesme u svojoj kolibi, dok vani pada proljetna kiša.

Jedan pjesnik piše kako je jedne večeri olimpski bog Hermes
navratio u njegovu kolibu. Pjesnik govori s velikim oduševljenjem
kako je Hermes ušao u njegov skromni dom i sjeo kraj ognjišta,
nasuprot svom domaćinu.
Ta priča vratila je moje misli u jedno davno proljeće, kad je u
moju kolibu došla jedna olimpska boginja. Bila je pošla u
popodnevnu šetnju šumom, ali iznenadni proljetni pljusak smočio
joj je haljine. Boginja je vidjela da se iz dimnjaka moje kolibe vije
dim, pa je ušla da osuši svoje haljine.

Tako mi je govorila boginja, stojeći kraj peći u mojoj kolibi. A

onda je privukla stolicu bliže peći i počela svlačiti svoje narošene
haljine i slagati ih preko naslona stolice. Gledao sam je zanijeto
kako se svlači; zagledao sam se u njenu beskrajnu ljepotu, a onda
sam viknuo:
- Skači u krevet da se ne prehladiš!
Jer olimpske boginje su besmrtne ali mogu se prehladiti. Bo-
ginja učini kako sam joj rekao, a ja sam je slijedio i legao u krevet
pored nje. Ona položi glavu na moje rame i reče:
- Ja sam Atena, boginja mudrosti, rata i mnogih drugih stvari.
Sudbina je za mene odredila da zauvijek ostanem djevica.
- Ma ne valjda! - viknuh iznenađeno. - Zar se tu sudbinu ne bi
moglo nekako nadmudriti?
- To se ne može učiniti - reče ona; - ni Zeus to ne može učiniti.

Mnoge čudnovate stvari pričala mi je Atena dok smo ležali

zagrljeni. Jer bogovi puno toga vide i znaju, a moraju i puno raditi i
nadgledati mnoge stvari.
Vani je padala lagana proljetna kiša, a iza staklenih vrata peći
vatra se igrala svojim crvenim plamenovima.
Puno sam toga čuo od Atene, ali ja sam se nadao Afroditi,
boginji ljubavi, i još se nadam. Ponekad kad pada tiha proljetna
kiša, izlazim na vrata svoje kolibe i gledam da li odnekud dolazi
pokisla Afrodita.

198
 U mojoj peći uvijek gori vatra, ali proljeća prolaze a Afrodita
ne dolazi.

***

Eros

Netko je rekao da su moji tekstovi ekscentrični i jebovapijući.

Ja sam želio da budu erotični i nježni; erotični u smislu olimpskog
boga Erosa koji u ljudima pokreće stvaralačke nagone, i budi
osjećaje koji spajaju ljude.
Ali o tome ne vrijedi puno raspravljati; svatko vidi stvari u
skladu sa svojim misaonim i emotivnim sposobnostima i nagnući-
ma.
Uostalom, što ako su moji tekstovi ekscentrični i jebovapijući?
To je dobro za fizičko i mentalno zdravlje. Onaj Goethe vapio je za
Homerovom Helenom sve do smrti, u devetom desetljeću života.
Vjerojatno nije umro od žudnje za Helenom, nego ga je ta žudnja
držala na životu.
Razne fantazije su opijatici koji ljudima pomažu da nekako
podnose stvarnost. Neki vole fantazirati o rajevima i vječnim
blaženstvima, a neki o božanstvenim Helenama, Afroditama i
drugim okruglastim curama.
To je stvar temperamenta i karaktera.

***

199
 Granice govora

Manunuove priče o susretima sa ženskim dušama izgledale su

zabavno ili ironično, ali i pomalo sjetno i bezvoljno.
- Tvoja komunikacija sa ženama nije učinkovita - rekoše mu
jednom. - Da li to uvijek biva tako, ili ti biraš što ćeš ispričati a što
prešutjeti?
- Nije bilo uvijek tako - reče Manunu; - bilo je i drukčije, ali ja
govorim o nekim susretima koji su mi bili dragi ili zanimljivi, ali
nisu bitno utjecali na moj život.
- A zašto govoriš samo o takvim susretima? - rekoše.
- Zato što se pravu ljubav i veliku ljubavnu strast ne može
dobro opisati riječima; ili ja to ne znam učiniti na dobar način i zato
o tim stvarima radije ne govorim.
- Ali ljudi su oduvijek govorili i pjevali o ljubavi i strasti, zar
ne?
- Jesu, ali govor o ljubavi i strasti često umanjuje ono o čemu
govori, jer takva stanja i iskustva nadilaze mogućnosti govora - reče
Manunu. - Poslušajte slijedeća dva stava. Velike osjećaje teško je
opisati riječima, kao što je teško riječima opisati plavetnilo
proljetnog neba. Velike osjećaje nije moguće opisati riječima, kao
što se riječima ne može opisati plavetnilo proljetnog neba. Uzmite
od ova dva stavova onog koji vam se čini bližim istini.
- Dakle, oni koji pokušavaju opjevati veliku ljubav i strast
pokušavaju činiti nemoguće? - rekoše.
- Možda nije tako, - reče Manunu - ali javni govor o nečemu
što je vrlo osobno umanjuje osobnost i jedinstvenost onoga o čemu
pokušava govoriti.
Taoistički mudrac i pjesnik Lao Tzu kaže ovako: onaj tko zna,
taj ne govori; onaj tko govori, taj ne zna. To ne vrijedi za sve stvari,
ali čini se da vrijedi za velike osjećaje i strasti. Ali neki ljudi
napisali su izvrsne tekstove o ljubavi i strasti; zato ja neću reći da
nije moguće učiniti ono što ja ne znam učiniti.

***

200
 Nježni spol

Ona kaže da bi rado zadavila svog bivšeg muža zbog toga što
je otišao od nje, iako priznaje da ga je ona praktički primorala da
ode. Kad je podsjetim na tu sitnicu, onda hoće zadaviti mene.
Onaj Don Huan mora da je imao čelične živce i beskrajno
strpljenje. Ne znam da li da mu zavidim ili da ga žalim. U stvari, ne
zavidim mu; za drugo, ne znam.

***

201
 19. O ljubavi i čežnji

Dodir

Ljubav je magični dodir dvaju bića, koji pokreće život i stvara

radost. Ljubav je najbolje od svega što možemo stvoriti u drugima, i
što drugi mogu stvoriti u nama.
Ljubav umiruje tjeskobu i strah, i čini život lijepim. Ljubav
dariva postojanju ljepotu i smisao, koji nadilaze prolaznost i smrt.
Ljubav je najveća potreba i najveće ostvarenje u prolaznom
postojanju svake svijesti. Svi ljudi čeznu za ljubavlju, ali ta čežnja
se često ne ostvaruje; zato ljubav često biva čežnja više nego
stvarnost.
Ljubav je često tužna, zato što je ometana nesretnim okolnos-
tima. Ali i tužna ljubav daje životu ljepotu i smisao, koje život bez
ljubavi ne bi imalo.

***

Ljubav i smrt

Među pričama o velikim i tužnim ljubavima, posebno je dirlji-

va priča o Orfeju, mitskom sviraču i pjevaču, i Euridiki. Orfejeva
draga stradala je na dan njihova vjenčanja. Očajni Orfej sišao je u
Podzemlje da tamo moli bogove da mu vrate Euridiku.
Svojim divnim sviranjem i pjevanjem, Orfej je rasplakao sjene
mrtvih i raznježio bogove te su oni obećali vratiti mu Euridiku. Kad

202
se on bude vraćao iz Podzemlja, ona će hodati za njim, prema
izlazu i životu.
Ali Orfeju je pritom naređeno da se ne smije okrenuti natrag i
pogledati svoju dragu, sve dok ne izađu iz Podzemlja; ako prekrši
tu naredbu, Euridika će pasti natrag u Podzemlje.
Hodali su tako, Orfej ispred a Euridika za njim, iz Podzemlja
prema svjetlu dana i životu. Ali Orfej je toliko volio svoju dragu da
nije mogao izdržati da se ne okrene natrag, prema njoj i pogleda je.
Učinio je to, i time prekršio naredbu bogova; i Euridika je uz bolan
krik pala natrag u Podzemlje i smrt.
Jadna Euridika i jadni Orfej; svatko je nespretan i nesretan na
svoj način.

Bogovi nisu više dali priliku očajnom Orfeju da vrati svoju

dragu iz Podzemlja na ovaj svijet. Satrven bolom, Orfej se povukao
iz svijeta u planine i šume, i tamo je svirao liru i pjevao pjesme o
svojoj nesretnoj ljubavi.
A onda su ga jednog dana kamenjem ubile neke podivljale
žene, zbog toga što nije pokazivao interes za njih.
Svatko je nespretan i nesretan na svoj način, ali divnog Orfeja
zadesilo je previše zla. Kad bi Orfej poznavao moj život, možda bi i
on rekao nešto slično za mene.
Priča kaže, da su nakon Orfejeve pogibije, Euridika i Orfej
uvijek šetali zajedno Podzemljem. Sad su bili oslobođeni svih
zemaljskih briga i strahova, a voljeli su se jednako kao i uvijek.
Kad bih mogao vjerovati da je zaista tako, zavidio bih Orfeju i
Euridiki, ali moja sposobnost vjerovanja je prilično mala.

***

203
 Erotika i nježnost

- U Evanđeljima se puno govori o ljubavi kao suosjećanju, ali

u tim knjigama nema erotske ljubavi. Čime se to može objasniti -
upitali su jednom Manunua.
- Ljubav kao suosjećanje može biti veća od erotske ljubavi -
reče Manunu. - Te svete knjige puno govore o bogatstvu, vlasti i
slavi, jer siromašni i ponizni rado maštaju o takvim stvarima.
Ali ima u tim svetim knjigama i erotskih mjesta; naprimjer,
susret Isusa i Samaritanke kraj zdenca. Isus je ostao sjediti sam kraj
zdenca nadomak grada, dok su njegovi sljedbenici otišli u grad.
Bilo je toplo i Isus je bio žedan, ali nije imao čime dosegnuti vode.
Tada na zdenac dolazi jedna Samaritanka s vjedrom u ruci da uzme
vode. Isus je pita da mu dade njeno vjedro da zagrabi vode i da se
napije. Žena prihvaća razgovor na vrlo živ način. To mjesto je vrlo
erotično; ostatak priče pogledajte kod evanđeliste Ivana, ako ste
radoznali.
- Kako si danas škrt na riječima - rekoše. - A što kažeš o Mag-
daleni?
- Ta žena voljela je Isusa, - reče Manunu - i Isus je volio nju.
Njoj se prvoj javio nakon što je uskrsnuo, i ona je svijetu donijela
vijest o njegovom uskrsnuću. Susret Magdalene i Isusa kraj
otvorenog groba je vrlo dirljiv, pun nježnosti.
- Isus je iz Magdalene bio istjerao sedam zlih duhova; možda
su se zbog toga zavoljeli - rekoše.
- Vjerojatno je bilo tako, - reče Manunu - ali vi postavljate
indiskretna pitanja; ne treba zavirivati u tuđe ljubavi. Slabosti vežu
ljude mnogo jače nego snaga.

***

204
 Sjena

Dok sjedim za ovim stolom, ponekad navratiš u moje misli.

Tada ustajem i odlazim, jer tvoja bi me sjena mogla ovdje satrti.
Ne bi smjela ovamo dolaziti. Ima drugih mjesta gdje me
možeš naći i kamo smiješ dolaziti; mjesta na kojima sam snažan i
neranjiv. Tamo me potraži; nasmijana ili suznih očiju, prkosna ili
tužna, svejedno.
Ali ovamo ne bi smjela dolaziti.
Morala si otići; ne znam zašto, ali znam da si morala; oboje
smo to oduvijek znali. Ne znam jesi li ti to željela, i jesam li ja to
želio, ali sad je kasno za pitanja.
Neke su daljine prevelike i ne mogu se prevaliti; neki su
ponori preduboki i ne mogu se premostiti; neki su susreti žuđeni ali
nemogući; neki su rastanci bolni ali neminovni.
Dolaziš ovamo kao jeka davnih pitanja koja uznemiruju i
iscrpljuju. Ja ne znam odgovore na ta pitanja. Kasni odgovori su
samo naknadna opravdanja za ono što je učinjeno i za ono što je
propušteno; uzaludan govor o onome što je prošlo i što se ne može
vratiti.
Prošlo je mnogo vremena, ali svejedno ne bi smjela dolaziti
ovamo. Jer ovdje drugujem sa svojim slabostima, i tvoja bi me
sjena mogla ovdje satrti.

***

Tajice

Još malo, i ova nevolja zvana moj život biti će završena.

A onda ću otići u pakao;
nakon ovakvog života,

205
 biti će to veliko olakšanje za mene.
Kada ti jednom dospiješ u raj, dođi me ponekad posjetiti.
Maši mi rukom iz daleka; nemoj prilaziti blizu,
da ti oganj pakleni ne zahvati bujne kose!
Dođi u tajicama, da vidim tvoja bedra,
ljepša od života, snažnija od smrti.

***

Lakoća kojoj stremim

Ti i ne slutiš onu lakoću kojoj stremim.

Moja nastojanja lome se o nevidljive hridi; tonu u magle
nedorečenog, neostvarenog, neostvarivog.
Moji su koraci sputani strepnjama i zanošeni žudnjom; težak je
moj hod i ne odiše onom lakoćom kojoj jedinoj stremim.
Oko mene leže krhotine polomljenih koplja, nijemi svjedoci
nerazbora i nemoći.
A kad u svom očajanju tražim predah i kad od tih krhotina
pokušavam sastavljati mrtve igračke, ti mi se smiješiš.
Ali tjeskobni su moji predasi, i neutješna je moja plava čežnja.
A ti i ne slutiš onu lakoću kojoj stremim.

***

206
 Lutalice

Moje misli često lutaju nepoznatim prostorima.

Ponekad strepim za njih. Bojim se da im se ne dogodi nešto
loše u nepoznatom svijetu.
Mogle bi zalutati i izgubiti se u divljini.
Možda je mojim mislima dosadno sa mnom, i zato ponekad
odlutaju tražeći zanimljivije društvo.
Možda sam ih razočarao ili sam ih nečim rastužio.
Možda moje misli odlaze od mene zato da mi dadu da predah-
nem od njih; možda su milostive prema meni, pa odlaze zato da
odmorim od njih.
Ne znam zašto moje misli odlaze od mene; ali uvijek se vraća-
ju k meni, makar samo na kratko, da me vide.

***

Grijalice

Jedan slavan pjesnik pjeva ili jadikuje ovako: gdje je žena

neka, blaga, nevesela, da ljubavlju maznom moje srce zgrije?
Tako dakle; svi bi da ih netko grije, i to besplatno.
Ali čini se da to grijanje ne funkcionira naročito dobro; zato su
ljudi posvuda postavili razne klime i puhalice da im bukom svojom
srce zgriju.
I da meni život kvare bukom svojom ružnom.
Jadni mi; nije nam lako s nama.

***

207
 Neispjevane pjesme

Nekad sam imao snage za velike stvari; možda sam tada

trebao pisati pjesme! Ali nisam ih pisao, jer bio sam prejak za
banalnosti.
Nekad je moj život bio strast i radost; trebao sam tada pisati
pjesme radosti i strasti! Ali nisam ih pisao, jer moja strast i moja
radost nadilazile su moć krhkih riječi.
Upoznao sam i veliku tugu; pjesme su me tada dozivale, ali
moja je tuga bila prevelika da bi je riječi mogle izraziti.
Iskusio sam i veliki gnjev; možda sam gnjev trebao umirivati
pjesmama! Ali moj gnjev bio je prevelik da bi ga mogao umiriti
žamor plahih riječi.
Zamor je sad otupio moje snage i strasti, moje radosti i tuge, a
i moje ljutnje. Možda je sada pravo vrijeme za pisanje pjesama!
Ali sada učim smijati se smijehom onoga koji je nadišao
potrebu da govori i da pjeva.

***

208
 20. Biti i ne biti

Monolog

- Želio sam razgovarati s ljudima, - reče jednom Manunu -

želio sam da moj život bude dijalog, ali moj život je odavno postao
monolog.
- Monolog kojeg slušaju mnogi - rekoše mu.
- Monolog kojeg ne sluša nitko - reče Manunu. - Ali i da sluša,
monolog nije ono čemu sam težio.

***

Skromnost

Kao i svaki pristojan autor, Manunu se nadao da će svojim

tekstovima nadmašiti sve koji su pisali prije njega, kao i one koji
imaju doći nakon njega. Ali svijet nije pokazivao naročit interes za
njegove knjige. Kad su ga jednom upitali što kaže na to, Manunu
im reče:
- Ljudi nisu dorasli tome da vole mudrost i ljepotu.
- Nismo očekivali od tebe toliku skromnost! - rekoše ljudi uz
smijeh.
- A što ste očekivali? - reče Manunu. - Nedavno sam pročitao
jednu malu knjigu o kojoj se mnogo govorilo; kažu da je ta knjiga
prevedena na stotinu jezika i prodana u stotinu milijuna primjeraka.
Ta knjižica je jedan banalan mozaik koji se sastoji od komadića od

209
kakvih je sastavljeno bezbroj priča i bajki. Dok takve knjige donose
ljudima veliku slavu, raduje me što nisam slavan.
- Donose im i veliko bogatstvo - rekoše. - Ali rečeno je, da će
kraljevstvo nebesko pripasti siromašnima; tamo će se naći jedno
mjesto i za tebe.
- Radije ne bih išao u raj - reče Manunu; - ne bi to bilo dobro
mjesto za mene.
- Zašto? Misliš da se tamo skupljaju sebični i dvolični ljudi?
- Tako izgleda - reče Manunu; - osim toga, imam dojam da
tamo vlada djetinjasta atmosfera koju bih teško podnosio; mislim da
je to mjesto uređeno po ukusu čitatelja one knjižice od sto milijuna
primjeraka.
- U raju bi mogla biti gužva i galama - rekoše; - ali zar misliš
da je u paklu bolje?
- Ne izgleda dobro ni u paklu, ali ne bih ja ni tamo - reče Ma-
nunu; - ovaj jedan život biti će dovoljno za mene, a možda i
previše.
- Jesi li siguran? - rekoše. - A da ti sad ponude još jednog,
sasvim novog? Zar ne bi prihvatio takvu ponudu?
- Razmisliti ću o tome kad primim ponudu - reče Manunu.

***

Bockanja

Kad me navečer nešto bocka u prsima, odem spavati u nadi da

se sutra jutro neću probuditi mrtav. Do sada je ta metoda ponašanja
funkcionirala dobro, ali nije izvjesno do kada će funkcionirati
dobro. Jer ta metoda nije pouzdana i može zakazati u bilo kojem
trenutku.

210
 Zato me ne bi jako začudilo da ta metoda jedne noći zakaže i
da se sljedeće jutro probudim mrtav. To se još nije dogodilo niti
jednom, ali moglo bi se dogoditi.
U stvari, nije ispravno reći da bi metoda mogla zakazati, jer ta
metoda daje dobru nadu da će sutra biti isto kao i danas, ali ona ne
jamči ništa; zato ta metoda ne može ni zakazati. Zakazati bih
mogao ja; jednog dana ili jedne noći obično svatko zakaže.

***

Tjeskoba i govor

Neki ljudi dođoše Manunu i rekoše mu ovako:

- Poslušaj ovu priču, a onda imamo pitanje za tebe.
Jedan mudrac naučavao je ovako: ne dozvoli da tvojim srcem
zavlada tjeskoba, jer tjeskoba obara snažne i ubija mnoge.
Ali pritom nije rekao na koji način odagnati tjeskobu.
Drugi mudrac odgovorio je na to pitanje tvrdnjom da tjeskobu
treba jednostavno izbiti sebi iz glave.
Ali pritom nije rekao na koji način se to može učiniti.
Treći mudrac naučavao je da se tjeskobu može odagnati na taj
način da se govori o njoj.
Što na to kaže Manunu? - pitali su ljudi.
- Dobro su govorili ti mudraci - reče Manunu; - naučavanje
trećeg od njih je posebno korisno.
Govoreći drugima o svojim brigama i strahovima, čovjek
susreće misli i osjećaje drugih ljudi; tako uviđa da svi ljudi nose u
sebi brige i strahove, i tako mu njegove brige i strahovi postaju
manje teškima.
Govoreći o problemima, čovjek ih bolje upoznaje, uči se
živjeti s njima, a može i naći način kako da riješi nekog od njih.

211
 Ali ljudi obično ne govore o onome o čemu bi trebali govoriti.
Ljudi ne nalaze pravog načina da govore o svojim radostima ni o
svojim tjeskobama.
Treba da naučimo dijeliti s drugima svoje radosti i svoje tuge;
tako ćemo se osjećati bolje, i tako ćemo učiniti druge boljima.

***

Epitaf

Život je šarena priča čiju suštinu neki ljudi pokušavaju sabrati

u jedan epitaf: u kratku poruku na nadgrobnoj ploči.
- Što bi ti želio da piše na tvom grobu - upitali su jednom Ma-
nunua.
- Ništa - reče Manunu; - ili samo ime, tek da se zna da je tamo
netko sahranjen.
- Valjda i neki datum - rekoše.
- Možda godina ili stoljeće; ne treba pisati datume, jer svejed-
no je da li je netko rođen ili umro malo ranije ili malo kasnije.
- To je točno - rekoše; - datumi su suvišni; ali nađe se lijepih
epitafa.
- Ima i takvih - reče Manunu; - nekad davno pročitao sam
jedan dobar epitaf, koji je glasio otprilike ovako:
Kad prolaziš ovuda, pomisli na mene.
Jer to što si ti sada, ja sam nekad bio.
A to što sam ja sada, ti ćeš jednom biti.
- Lijepo je to rečeno; ali to zvuči kao prijetnja i pomalo zlura-
do - rekoše.
- Zvuči kao istina - reče Manunu.
- A da ti pokušaš smisliti nešto nježnije; nešto što ne plaši
ljude.
Manunu im tad reče ovako:

212
 Težite dobroti,
jer dobrota uzdiže iznad
tjeskobe nastajanja i nestajanja.
- Napisati ćemo tako, ako se sjetimo - rekoše.
- Ne morate se sjetiti - reče Manunu; - moj prvi izbor bio je
"ništa".

***

Put nestanka

Ljudi rekoše Manunuu ovako:

- Neki mudraci naučavali su da je postojanje mučno, i da je
bolje ne biti nego biti. Za one kojima se dogodilo da budu rođeni i
da postanu, najbolje je da odu s ovog svijeta i nestanu čim prije.
Tako se govorilo u raznim vremenima i prostorima; neki tako
govore i danas.
- Tako će i biti - reče Manunu. - Svatko od nas nestati će s lica
zemlje i iz misli i sjećanja svih ljudi, kao da ga nije nikad ni bilo.
Život je put koji vodi u smrt i vječni nestanak.
- Ali neki govore da nije vrijedno hodati tim putem, i da treba
nestati odmah, bez odlaganja - rekoše ljudi.
- Ne brinite, nestati ćemo dovoljno brzo i dovoljno temeljito -
reče Manunu.

***

213
 Rujanska noć

Velik mjesec obasjava usnuli svijet, kao u doba mog djetinjs-

tva. Stojim sam pod zvjezdanim nebom i promatram ovu tihu noć s
osjećajem čuđenja i čežnje, kao u doba svog djetinjstva.
Mnogo toga proživio sam u godinama koje su protekle od
onda; doživio sam zanosne susrete i velika oduševljenja, ružne
nesreće i velike tuge.
Nakon svega toga, ove noći stojim opet sam u sjetnoj tišini
zvjezdane noći, kao u doba svog djetinjstva. Osjećam se kao da sam
napravio krug i vratio se na početak, koji je ujedno i završetak. I
pitam se čemu taj krug pun napora, tjeskobe i žudnje, koji vodi iz
nepostojanja u nepostojanje.
Ne znam da li je dobro što taj krug postoji, ili bi bilo bolje da
ga nema; ne znam da li je vrijedno proći taj put, ili bi bilo bolje ne
znati za njega.
Na takva pitanja svatko mora dati svoje odgovore ako ih želi
imati. Na takva pitanja ja nemam čvrstih odgovora, kao ni u doba
svog djetinjstva.

***

Prema beskraju

Neka moje misli putuju prema beskraju, daleko od ovog smrt-

nog tijela; daleko od svog izvora, koji gasne i nestaje.
Neka moje misli putuju vječno, neiskrivljene i jasne, uvijek
znatiželjne i vedre.
Neka moji osjećaji putuju prema beskraju, daleko od ovog
smrtnog tijela; daleko od svog izvora, koji gasne i nestaje.

214
 Neka moji osjećaji putuju do svakog tko ih prihvaća, i neka
zauvijek ostanu sa svakim kome su dragi.

***

Ispitivanje mogućnosti

Moj život protekao je u zanosima i bjegovima, kojih često

nisam bivao svjestan. Prošao je neprimjetno, usmjeravan okolnos-
tima, bez precizno određenog dugoročnog plana i cilja.
Uvijek zanijet tekućim aktivnostima, propuštao sam obuhvatiti
pogledom cjelinu i usmjeravati svoje djelovanje prema ostvarenju
nekog jasnog cilja.
Tako je protekao i protječe moj život; bio je često dobar u
pojedinostima, ali bio je nedovoljno usklađen i usmjeren kao
cjelina.

Većina ljudi živi na način koji nalikuje na izvršavanje nekog

zadatka. Ljudi odabiru neki od uobičajenih ciljeva i usmjeravaju
sve svoje aktivnosti na izvršenje svog zadatka i ostvarenje
odabranog cilja.
Manji dio ljudi osjeća život kao izazov i poziv na ispitivanje te
jedinstvene pojave. Izbor između života-zadatka i života-ispitivanja
događa se spontano i nesvjesno; taj izbor je proizvod nagnuća i
temperamenta pojedine osobe.
Ja spadam u manjinu koja ispituje život, više nego što ga kori-
sti. Ponekad zažalim zbog toga što je tako, ali znam da nije moglo
biti drukčije. Jer to onda ne bi bio moj život.

***

215
 Namjere i ostvarenja

Dok jesam i dok budem nečije sjećanje, ili samo ime u nekoj
knjizi mrtvih, želio bih da se zna da su moje namjere uvijek bile
dobre.
Uvijek sam podržavao ono što sam smatrao dobrim. Nikad
nisam činio ništa s namjerom da ometem druge da naprave nešto što
je dobro.
Moje namjere bile su uvijek dobre; želio bih da se to zna i kad
mene ne bude.
Rezultati mojih nastojanja nisu uvijek bili dovoljno dobri.
Okolnosti su često bile vrlo nepovoljne, ali bilo je i propusta; bilo je
velikih propusta.

***

Vlati trave

Nekad davno išao sam u osnovnu školu; bila je to dobra škola;

bili su dobri učitelji i učiteljice, a imali smo i najbolji školski vrt na
svijetu, s puno trešanja, jagoda, mrkve i salate.
Jednom smo na satu trebali napisati kratku priču ili pjesmu;
nakon toga svatko je čitao svoj uradak naglas. Jedna cura napisala
je ovako. Na mekanoj travici maleni zeko spava.
Ta pahuljica mudrosti i ljepote zakačila se za moj kuštravi um
i ostala je trajno tamo. U svakoj prilici i neprilici sjetim se tog
blaženog zeke. Meni nikad nije uspjelo napisati nešto tako dobro;
možda jednom uspije.

***

216
 Bilješka o autoru

Rođen sam u jesen 1953. godine u Puli; osnovnu školu po-

hađao sam u Višnjanu, a srednju u Puli. Diplomirao sam računar-
stvo i magistrirao operacijska istraživanja na Sveučilištu u
Ljubljani; doktorirao sam u području informacijskih znanosti na
Sveučilištu u Zagrebu.
Radio sam u Poreču nekoliko godina, a od godine 1983. do
2019. radio sam na Sveučilištu u Rijeci. Prvo sam radio na Višoj
ekonomskoj školi u Puli, koja je bila u sastavu riječkog sveučilišta;
kasnije sam prešao na Odsjek za informatiku Filozofskog fakulteta
u Rijeci; taj odsjek postao je zaseban odjel i nakon toga fakultet.
Predavao sam veći broj predmeta o programiranju, bazama
podataka i računalnim mrežama; predavao sam matematiku
ekonomistima i logiku filozofima. Napisao sam tri knjige o tim
stvarima u vrijeme kad je na ovim prostorima bilo vrlo malo takvih
knjiga.
Ne volim sastanke, ali izdržao sam tri mandata u Matičnom
odboru za informacijske i komunikacijske znanosti, Agencije za
znanost i visoko obrazovanje, u razdoblju od 1995. do 2021.
godine. Tih godina bio sam vanjski suradnik na postdiplomskom i
doktorskom studiju Odsjeka za informacijske i komunikacijske
znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Radio sam kao vanjski
suradnik na Sveučilištu u Puli mnogo godina, sve dok se nisam
umorio informatike. Danas me više privlače masline i vino nego
tehnologija, ali danas je svaki posao postao tehnološki proces.

Od boljih stvari, spomenuo bih dva gostovanja, jedno na obali

Atlantika, a drugo na obali Pacifika. Studijske godine 1985/86.
proveo sam jedno polugodište na Univesidade Nova de Lisboa
(Lisabon). Stanovao sam u naselju Costa da Caparica; volio sam
šetati noću uz obalu oceana; psi koji su spavali u pijesku ispod

217
čamaca znali su reagirati na moje prolaske vrlo oštro, ali nije bilo
povrijeđenih.
Godine 1997. dobio sam američku Fulbright Senior stipendiju,
te sam studijsku godinu 1997/98. proveo na University of Califor-
nia Berkeley, na Odjelu za filozofiju. UC Berlekey ima ogroman i
vrlo lijep kampus, a svrstavaju ga među pet najboljih sveučilišta u
svijetu. Grad Berkeley nalazi se na istočnom dijelu zaljeva San
Francisko i gleda prema ulazu u zaljev, gdje se voda zlati kad sunce
zalazi u Pacifik. Ali taj ulaz nazvan je Golden Gate zbog toga što
onuda prolaze brodovi koji voze skupe terete; svijet oblikuju
trgovci, a ne pjesnici. Stanovao sam u ulici Hillgard, koja vodi
prema brdima Berkeley Hills, kamo sam volio odlaziti. Kažu da su
u onim brdima živjeli medvjedi, ali da ih više nema.
Od kraćih posjeta, spomenuo bih Sveučilište Albert Ludwig u
Freiburgu, gdje je atmosfera bila vrlo ugodna, od prvog susreta s
domaćinima, do zadnjeg dana s razgledanjem nekih znamenitosti
grada.

Napisao sam veći broj knjiga; navodim naslove s godinom

prvog tiskanog izdanja i zadnje dorade. Programiranje u Prologu
(1987, 1990), Projektiranje informacijskih sistema (1989, 1991),
Baza podataka (1993), Žamor (1994, 2022), Waiting for Hermes
(2007, 2023), The Way of Power (2008, 2021), In the Shadow of
Time (2009, 2023), Knowledge and Interpretation (2013, 2023),
Existence and Ephemerality (2014, 2023), Communication and
Control (2015, 2023), On Time and Mind (2016, 2023), On People
and Machines (2017, 2023), Reason and Passions (2018, 2023),
Manunu (2019, 2024), On Life and Death (2020, 2023). U ovu listu
nisu uvrštene dvije knjige iz računalnih mreža i nekoliko skripata
jer to su bili nastavni materijali koji su kasnije često dorađivani.
Prve tri knjige izdao je Informator (Zagreb); kasnije sam
počeo izdavati knjige u vlastitoj nakladi. Zadnje dorade nekih od
knjiga nalaze se na sjedištu Amazon, u digitalnom obliku; zadnje
dorade većine knjiga nalaze se na sjedištima ResearchGate i
Academia; prve tri knjige s liste nisu na mreži jer su njihovi
digitalni zapisi izgubljeni. Većina knjiga bila je pisana brzo i uz
druge poslove. Kod kasnijih dorada, presložio sam neke sadržaje i

218
 nastojao sam smanjiti preklapanja sadržaja između knjiga. Tako je
većina knjiga postala kraća, a njihova ranija izdanja postala su
zastarjela. Objavio sam više desetaka znanstvenih članaka; sadržaji
svih članaka prepričani su i dorađeni u knjigama.

Živio sam u većem broju manjih i većih gradova. Volim

vidjeti more na udaljenom horizontu, kao simbol beskraja. Volim
boraviti u prirodi; pokušao sam spojiti more i prirodu tako što sam
većinu života proveo na brdu s pogledom na more; nije udobno, ali
je često ugodno. Pokušavam se sklanjati od turizma bijegom u
središnju Istru, ali ovdje je sve postalo industrijska zona za turizam,
tako da se više nema kamo pobjeći.
Ljudi su izrekli mnoga mišljenja o životu; o toj zbunjujućoj
pojavi izrečene su mnoge nepovoljne misli, ali nađe se i poneka
povoljna ocjena. U svojoj biografskoj bilješci, jedan star i pismen
čovjek napisao je da bi rado proživio svoj život ponovno, kad bi mu
bila dana takva mogućnost. Sve što jest želi biti - kažem ja - i zato
bi ljudi svašta učinili radije nego nestali. Ali ja nisam siguran da bih
volio proživjeti svoj život ponovno; mogao bih prihvatiti takvu
ponudu, uz uvjet da mi bude dano da u novom životu napravim
neka poboljšanja i izbjegnem neke propuste. Ali nisam siguran da
bi ikakva poboljšanja bitno promijenila moj kritički pogled na
život. Možda jednog dana promijenim mišljenje o tome, ali nema
mnogo izgleda da se to dogodi.

***

219

View publication stats