TVRDOĆA

- Po definiciji, tvrdoća predstavlja otpornost materijala prema prodiranju nekog drugog znatno tvrđeg
tijela

Brinellova metoda (tvrdoća metalnih materijala)

- Penterator/indentor je kuglica kaljenog čelika, za mjerenje tvrđih materijala koristi se kuglica tvrdog
materijala (trgovačkog naziva WIDIA) – kuglica se pritišće određenom silom te u materijalu ostavlja
otisak oblika kalote

SKICA

𝑭
Tvrdoća po Brinellu-u je po definiciji: 𝑯𝑩 =
𝑺
- F – sila kojom je opterećivana kuglica [N]
- S – površina kalote kugle-otiska koji je u materijalu načinila čelična kuglica [mm2]

Pomoću mjernog povećala mjeri se promjer baze kugline kalote (d) i tvrdoća se određuje pomoću izraza:
𝟎, 𝟐𝟎𝟒 × 𝑭
𝑯𝑩 =
𝝅 × 𝑫 × (𝑫 − √𝑫𝟐 − 𝒅𝟐 )
- F – sila u N
- D – promjer kuglice u mm
- d – promjer baze kugline kalote (otiska) u mm

Kod ove metode se na tvrdoću zaključuje na temelju veličine otiska. Promjer čelične kuglice D može biti
od 1-10 mm (1, 2, 2.5, 5 i 10mm), a sila kojom se opterećuje kuglica F takova da veličina proizvedenog
otiska (d) bude u sljedećem omjeru s promjerom kuglice D: d=(0,24-0,6)xD
d < 0,24D – primijenjena je premala sila F

d > 0,6D – primijenjena je prevelika sila F

- iz ovoga proizlazi da je kod mjerenja tvrdoće po Brinellu rezultat ovisan o primijenjenoj sili. Pravilan
𝑿×𝑫𝟐
izbor sile (F) prema veličini kuglice (D) reguliran je izrazom: 𝑭 =
𝟎,𝟏𝟎𝟐
F – potrebna sila u N
D – promjer kuglice u mm
X- „stupanj opterećenja“ – praktički konstanta za pojedine materijale
- Iznos konstante X je npr. Fe-C legure X=30, za Cu i Cu – legure X=10 itd.

Veličina kuglice koju je potrebno primijeniti, a implicite i iznos sile ograničeni su debljinom uzorka, sa
sljedećim izrazom: h >= 0,6D (h – debljina uzorka). Ukoliko bi debljina uzorka materijala bila manja od
propisane, bila bi onemogućena potpuna, neometana plastična deformacija u materijalu, a time i
ispravan rezultat mjerenja.

Vrijednost izmjerene tvrdoće po Brinellu piše se:

HB 10/3000/15 = 165
- Kuglica promjera 10 opterećivana je silom F = 3000 x 9,81 N u trajanju od 15 sekundi
- Ukoliko se tvrdoća ispituje zakaljenom čeličnom kuglicom za vrijednost izmjerene tvrdoće koristi se
oznaka HBS, a za kuglicu od tvrdog metala (WIDIE) HBW ; s kuglicom od zakaljenog čelika dozvoljeno
je mjeriti do vrijednosti od HB = 450, dok se za tvrđe materijale koristi kuglica od tvrdog metala

Prednosti ove metode:

- Lako mjerenje otiska, dovoljno mjerno povećalo

- Metoda je selektivna – mjerno područje od 0-450 jedinica za čeličnu kuglicu
- Jednostavna priprema površine – dovoljno je grubo brušenje

Nedostatci ove metode:

- Ne mogu se ispitivati materijali visoke tvrdoće

- Tvrdoća je ovisna o opterećenju, pa prema „stupnju opterećenja (x)“ treba izabrati odgovarajuću silu
- Otisak je relativno velik, pa funkcionalno ili estetski nagrđuje površinu (ukoliko se tvrdoća mjeri na
proizvodu, a ne na uzorku)

Vickersova metoda
- Moguće mjeriti tvrđe materijale od Brinellove metode; tvrdoća nije ovisna o primijenjenoj sili
- Primjena dijamanta za pentrator/indentor i druga geometrija; pentrator kod Vickersa je istostrana
četverostrana piramida s kutom između stranica od 136° . Ovakav kut nije odabran nasumice, već
utiskivanjem pentratora s tim kutom, dobivaju vrijednosti tvrdoće neovisne o primijenjenoj sili, ap se
tvrdoća mekanih i tvrdih materijala može mjeriti primjenom iste sile, a isto tako se tvrdoća istog
materijala može mjeriti s različitim opterećenjima; utiskivanjem ovakvog pentratora u materijalu
ostaje otisak oblika piramide
Tvrdoća se određuje po izrazu:

𝑭
𝑯𝑽 =
𝑺
- F – primijenjena sila, N
-
S – površina šuplje piramide otisnute u materijalu, mm2

Pomoću mjernog mikroskopa se mjere dijagonale (d1,d2), baze piramide otisnute u materijalu, a tvrdoća
se određuje prema izrazu:

𝑭 × 𝟎, 𝟏𝟖𝟗
𝑯𝑽 =
𝒅𝟐
- F – primijenjena sila u N
- d – srednja vrijednost dijagonale baze piramide u mm, d=(d1+d2)/2

Kod Vickersa se i kao kod Brinella o tvrdoći zaključuje na osnovi veličine otiska. Primijenjena sila (F)
varira od 49N (5kp) do 981N (100kp). No sila može biti i niža. Mikrotvrdomjeri koji rade po Vickserovoj
metodi raspolažu čak i sa silom F=0,098N (10p!). Upotreba određene sile ovisi od debljine uzorka.
Moguće je mjeriti i vrlo tanke uzorke primjenom male sile. Nadalje, upotrebom male sile moguće je
mjeriti tvrdoću pojedinih zrna (kristala) u mikrostrukturi materijala. Stoga za mjerenje veličine otiska nije
dovoljno mjerna lupa (povećalo) kao kod Brinella već mjerni mikroskop. Pored toga, osim finog brušenja,
potrebno je i poliranje uzorka kao što se to radi na metalografskoj pripremi. Uz simbol HV pri rezultatu
mjerenja navodi se kao indeks i mjerno opterećenje u kp (npr. HV5=400, znači da je sila utiskivanja
iznosila 5x9,81 N).

Izmjerene vrijednosti tvrdoća Vickersovom metodom nešto su više od vrijednosti tvrdoće izmjerenih
Brinellovom metodom. Kod viših vrijednosti tvrdoća razlika se povećava.
Prednosti Vickersove metode:

- tvrdoća je neovisna o primijenjenoj sili

- moguće mjerenje tvrdoće i najtvrđih materijala
- moguće je mjerenje tvrdoće vrlo tankih uzoraka te čak tvrdoće pojedinih zrna (kristala)
- Vickserova metoda jedina je od tri navedene primjenjiva u znanstveno-istraživačkom radu na
području materijala
- Otisak je vrlo malen pa ne oštećuje površinu (važno pri mjerenju tvrdoće gotovih proizvoda)

Nedostatci Vickersove metode:

- Potrebna brižljiva priprema površine uzorka na kojoj se obavlja mjerenje

- Za mjerenje veličine otiska potreban je mjerni mikroskop

Rockwell-ova metoda (mjeri tvrdoća samo metalnih materijala)

- Utiskuje se dijamantni stožac (HRC metoda) ili kuglica kaljenog čelika (HRB metoda) u ispitno tijelo
- Kod Rockwellove metode se za razliku od Brinell-ove i Vickers-ove metode mjeri dubina prodiranja
penetratora, a ne veličina otiska

HRC metoda

- Penetrator je dijamantni stožac vršnim kutom od 120°

 1. Položaj

Penetrator se predopterećuje silom F = 98N (10kp) što ima za posljedicu prodiranja penetratora
ispod površine uzorka. Ta točka je i početni položaj za mjerenje dubine prodiranja. Ukupno moguća
dubina prodiranja iznosi 0,2mm i podijeljena je na 100 dijelova. Jeda podjela prema tome iznosi
0,002mm i predstavlja jedan stupanj tvrdoće po HRC metodi. Skala je okrenuta naopako, pa
početnom položaju pripada vrijednost 100, a najvećoj mogućoj dubini prodiranja 0. To je učinjeno
zato jer je za tvrđi materijal manja dubina prodiranja indentora. Naime što je materijal tvrđi biti će
manja dubina prodiranja, pa je logično da vrijednost tvrdoće bude iskazana s većim brojem i
obrnuto.

2. Položaj

Nakon predopterećenja (F=98N) slijedi i glavno opterećenje (F=1373N) pa je u položaju 2 penetrator

opterećen s ukupno 1471N (150kp). Taj položaj 2 ne predstavlja tvrdoću po HRC-u jer je penetrator
opterećen ukupnom silom (1471N)

3. Položaj

Stoga slijedi rasterećenje glavnog opterećenja (F=1373N) pa ostaje samo predopterećenje (F=98N), a
penetrator se uslijed elastičnosti materijala vrati u položaj 3. Ta dubina predstavlja tvrdoću, tj. U
ovom položaju se očitava tvrdoća na skali tvrdomjera. Naime svaki tvrdomjer koji mjeri tvrdoću po
Rockwell-ovoj metodi ima mjeri sat čija je skala podijeljena prema stupnjevima HRC.

Po HRC metodi gotovo isključivo se mjeri tvrdoća toplinski obrađenih čelika. Stoga se metoda najviše
koristi u pogonskim uvjetima za praćenje efekata postupka toplinske obrade čelika.

Postupak mjerenje je puno brži nego kod Brinella i Vickersa, no selektivnost metode slabija. Naime
mjerno područje je podijeljeno na 100 jedinica, a mjere se najčešće materijali tvrdoće između 20-70
HRC.

Prednosti HRC metode:

- Mjerenje je brzo, tvrdoća se očitava na skali tvrdomjera

- Nije potrebna brižljiva priprema mjerne površine

Nedostatci HRC metode:

- Slaba selektivnost metode. Čitavo mjerno područje od 0-100 HRC (teoretski), praktički 20-70 HRC.
Stoga se ova metoda koristi najčešće u pogonima, gotovo isključivo na toplinski obrađenim čelicima
- Nepreciznost: +/- 2HRC
SVOJSTVA MATERIJALA
Otpornost trošenju
- Abrazija
- Adhezija
- Umor površine
- Tribokorozija

Abrazija
- Trošenje istiskivanjem materijala, uzrokovano tvrdim česticama ili tvrdim izbočinama
- Mikorezanje materijala na koji djeluje abraziv

Adhezija
- Kontakt dvije izbočine
- Adhezija između dvije izbočine
- Otkidanje (eventualno) i oblikovanje čestica trošenja

Umor površine
- Ponavljajuće (cikličko), dinamičko kotrljanje ili klizanje – npr. zupčanici ili kotrljajući ležajevi
- Inicijacija pukotine događa se neposredno ispod površine – maks. tangencijalna naprezanja
- Nepoznato trošenje je utvrđeno prije loma

Tribokorozija
- Klizanje ili kotrljanje triboelemenata u korozijskom okruženju
- Čestice trošenja su praškastog oblika, obično oksidi
- Elektro-kemijska korozija

Fizikalno-kemijska svojstva
GUSTOĆA Materijal ρ/kg/m3
- Gustoća je mase materijala po jedinici volumena polimeri Oko 1000
- Gustoća materijala je rezultat mase i promjera atoma kao i Mg 1700
načina slaganja atoma Beton 2500
- Metalni materijali imaju najviše gustoće, jer ih čine teži ili Al 2700
teški elementi, a atomi su gusto složeni. Polimere čine lakši
Tehnička 3700
elementi (C,H,O) i strukture nisu gusto složene keramika
- Gustoća se računa prema formuli (metodom pomoću Ti 4500
hidrostatske vage)
Zn 7000
𝜌𝑘𝑎𝑝𝑙𝑗𝑒𝑣𝑖𝑛𝑒 × 𝑚1
𝜌𝑡𝑖𝑗𝑒𝑙𝑎 = Fe 7850
𝑚1 − 𝑚2
Cu 8930
Olovo 11000
m1 → stvarna masa tijela Tvrdi metal 12000
m2 → prividno manja masa uronjenog tijela
Toplinska vodljivost (Oznaka: λ, jedinica W/mK)
- Određuje intenzivnost kojom se toplina provodi kroz materijal u stacionarnom stanju (=
temperaturni profil se ne mijenja tijekom vremena)
- Količina topline koja se provodi kroz zadani presjek materijala s određenim gradijentom
temperature
∆𝑄
λ=
∆𝑆 × 𝑔𝑟𝑎𝑑𝑛 𝑇 × ∆𝑡

- ∆𝑄 → toplina
- ∆𝑆 → jedinični presjek
- 𝑔𝑟𝑎𝑑.𝑛 𝑇 → promjena temperature u smjeru normale na ∆𝑆
- ∆𝑡 → vremenski interval

Postupak ispitivanja:

- Osnova mjerenja je u tome da se ispitni uzorak, čija je debljina mala u odnosu prema promjeru ili
širini, s jedne strane drži na konstantnoj temperaturi, a s druge hladi
- Problem se svodi na mjerenje toplinskog toga q (w/m2) i temperaturne razlike (T1-T2) površina
ispitnog uzorka
Materijal λ , jedninica: W/mK
Srebro 400
Aluminij 384
Tehnička keramika SiC 100
Fe 76
Porculan 1,1
Polimeri („polimeri“) 0,15 do 0.35
Drvo bora 0,112
Staklena vuna 0,052

Specifični toplinski kapacitet (oznaka Cp , jedinica J/KgK)

- Količina topline koju treba dovesti jedinici mase tvari da bi temperatura narasla za 1K
- Govori se o sposobnosti pohranjivanja određene količine topline
𝑄 = 𝑚 × 𝑐 × ∆𝑇
∆𝑄
𝐶𝑝 = 𝐶𝑝 = 𝑚 × 𝑐
∆𝑇
- ∆𝑄 → apsorbirana (ili odvedena) toplina
- 𝑇 → temperatura
Materijal Cp, na 25°C / J/kgK
Pb 0,129
Fe 0,412
Čelik 0,466
Aluminij 0,897
 Zrak 1,035
Vodena para na 100°C 2,08
PE polietilen (vrećice!) 2,3027
Voda na 25°C 4,1813

Osjetilna svojstva
- Izgled
- Dodir (taktilno svojstvo)
- Akustična (zvučna) svojstva

Izgled
- Boja, prozirnost, stupanj refleksije (indeks loma), tekstura površine i sl.

Dodir (taktilna svojstva)

- Toplo/hladno, tvrdo/meko, elastično/kruto, teško/lako
λ
- Stupanj tvrdoće materijala: 𝛼= , materijal djeluje toplije kada je manji 𝛼
𝜌×𝐶𝑝
- Osjećaj tvrdoće materijala (stupanj tvrdoće) je to viši što je veći umnožak modula elastičnosti E i
tvrdoće (H):
𝑆𝑇 = 𝐸 × 𝐻

Akustična (zvučna) svojstva

- Jasnoća zvuka – prigušen, tup zvuk, oštar (bolan), rezonantan, zvonak, visok/nizak ton
𝐸
- Visina zvuka materijala 𝑃=√
𝜌
1
- Jasnoća zvuka 𝐿 = 𝛈 , obrnuto je proporcionalna faktoru gubitka energije, η
Ekologičnost materijala
- Proizvodnja, transport i izgradnja materijala
- Ugljikov otisak – mjera ukupne emisije stakleničkih plinova (u kg plinova po kg proizvedenog
materijala) CO22, metan CH4, dušikov oksid N2O, fluorougljivkovodici i dr.
POLIMERI
Prednosti

- Cijena
- Gustoća
- Toplinski izolatori
- Električni izolatori
- Prigušivanje vibracija
- Kemijska postojanost (nisu biorazgradivi)

Nedostatci

- Tvrdoća
- Modul elastičnosti
- Čvrstoća
- Utjecaj temperature na svojstva
- Starenje (vremenska degradacija)

Polimeri su:

- Tvari građene od makromolekula

- Ne postoje u plinovitom stanju (kondenzirani sustavi makromolekula)
- Osnovna strukturna jedinica polimera je makromolekula (kod metala: atom).
- Makromolekula je sastavljena od velikog broja ponavljanih strukturnih jedinica, tzv. Mera
- Vrlo visoke molarne mase (tisuće ili milijuni g/mol)

Polimeri : sinteza

- Monomeri : jednostavne i male molekule, najčešće nezasićeni spojevi, =ili=veze, vrlo reaktivni
- Povezivanjem monomera nastaju polimeri kemijskom reakcijom polimerizacije
Monomer → (p,T) → polimer

Polimerizacija polietilena
Polimeri: prema monomeru

- Homopolimeri (nastaju iz samo jedne vrste monomera) – npr. Polietilen (PE), PTFE, poli (tetra-fluor-
etilen) „teflon“, PVC, PP, PS – polistiren („stiropor“), PMMA (plexiglas)
- Kopolimeri (nastaju iz dva ili više različitih vrsta monomera) – npr. Akrilonitril butadien stiren (ABS)

Polimeri: prema polimerizaciji

- Lančani (adicijski) – najčešće samo jedna vrsta monomera. Svojstva materijala određena duljinom
lanca
- Stupnjeviti (kondenzacijski) – uvijek dva različita monomera. Polimerizacijom nastaje nusprodukt
(H20). Složeniji postupak dobivanja. Npr. PC, PA, PET

Polimeri: prema umreženosti makromolekula

- Plastomeri – neumrežene makromolekule, između lanaca su slabe sekundarne veze, zagrijavanjem

se mekšaju i tale (zbog toga su reciklični)
- Elastomeri – djelomično prostorno umrežene makromolekule, između lanaca i jake primarne i slabe
sekundarne veze, zagrijavanjem mekšaju, ali se ne tale
- Duromeri – potpuno (gusto) prostorno umrežene makromolekule, između lanaca jake primarne
veze, zagrijavanjem niti mekšaju niti se tale

Polimeri: prema morfološkoj građi

- Amoorfna građa
- Kristalna građa (savijena, izdužena)
- Polimeri su smjesa amorfnih i kristalnih područja. Stupanj kristalnosti je udio kristalne strukture.
Veći udio kristalne faze povećava gustoću, tvrdoću, čvrstoću i postojanost prema otapalima. Veći
udio amorfne faze povećava elastičnost I olakšava preradu
- o građi molekule, tj. o kemijskom sastavu ovisi hoće li polimer imati pretežito kristalnu ili amorfnu
strukturu
- ako su makormolekule građene simetrično, struktura će biti dominatno kristalna
- ako su makromolekule nesimetrične, struktura će biti dominatno amorfna
POLIMERI
POLIETILEN (PE)
- nastaje lančastom (adicijskom) polimerizacijom iz plina etena: CH2 = CH2 (katalizator npr.
TiCl3(1933.), 1500-3000 bar, temp. Do 300°C)

- makromolekula simetrična s obzirom na horizontalnu i vertikalnu ravninu

- razgranati oblik PE – polietilen niske gustoće (PE-LD)
- linearni oblik PE – polietilen više gustoće (PE-HD)

- primjena u inženjerstvu (cijevi, folije, ambalaža,…), medicini (zdjelični dio kuka, rekonstrukcija dijela
lubanje,…)

POLIPROPILEN(PP)
- nastaje lančastom (adicijskom) polimerizacijom iz plina propena (alkena)
- ima najnižu gustoću svih polimera (0,9gcm-3)
- Viši Youngov modul i čvrstoća nego PE

- Plastični predmeti za kućanstvo, pjenasti (ekspandirani) PP u automobilskoj industriji

POLI(VINIL-KLORID) (PVC)
- Nastaje adicijskom polimerizacijom iz plina vinil-
klorida
- Izuzetne kemijske postojanosti prema kiselinama,
lužinama, benzinu i uljima
- Primjena: cijevi, izolacija na kablovima, gumeni
čamci, PVC stolarija

POLISTIREN (PS)
- Nastaje adicijskom polimerizacijom iz kapljevitog
stirena
- Maksimalna trajna temperatura 75-85°C

POLIMERI
Polimerni materijali = polimeri + dodaci

Dodaci čistim polimerima

- Reakcijske tvari – pjenila, dodaci za smanjenje

gorivosti, umrežavala
- Dodaci za poboljšanje preradljivosti – maziva, odvajala, punila, toplinski stabilizatori, regulatori
viskoznosti, tiksotropni dodaci
- Modifikatori mehaničkih svojstava – omekšavala, dodaci za povišenje žilavosti, punila, prijanjala,
ojačala
- Modifikatori površinskih svojstava – regulatori adhezivosti, vanjska maziva, antistatici, dodaci za
smanjenje sljubljivanja, za smanjenje neravnina na površini
- Modifikatori optičkih svojstava – bojila, pigmenti
- Dodaci za poboljšanje postojanosti – svjetlosni stabilizator (UV), antioksidansi, antistatici, biocidi
- Ostalo – mirisi, dezedoransi

VLAČNA ČVRSTOĆA I MODUL ELASTIČNOSTI MATERIJALA

- Modul elastičnosti se kod polimera naziva modul rastezljivosti
- Radimo više mjerenja i stavljamo točke na graf. Aproksimacijom dolazimo do pravca i pomoću dvije
∆𝐹
točke na tom pravcu određujemo nagib pravca koji u formuli odgovara izrazu
∆𝑥
TEMPERATURA OMEKŠAVANJA(prema VICAT-u)

TEMPERATURA POSTOJANOSTI OBLIKA (prema MARTENS-u)

TVRDOĆA POLIMERA
- Najraširenija metoda ispitivanja tvrdoće plastomera i duromera
- Čelična kuglica promjera 5mm (D) utiskuje se propisanom silom F u izradak ili ispitni uzorak i mjeri se
dubina prodiranja kuglice (h) pod opterećenjem, nakon trajanja definiranog normama. Iskazuje se u
1 𝐹
MPa, a računa se prema formuli 𝐻𝐵 = ×
𝐷×𝜋 ℎ
Metoda po Shore-u
- Shore A
• Indentor je krnji stožac
• Ispituju se pretežno mekši polimeri
• Debljina uzorka mora biti >=6mm
• Silom 10N 15 sekundi utiskuje se krnji stožac čija je površina koja se utiskuje 1mm2
- Shore B
• Indentor je stožac
• Ispituju se pretežno tvrđi i manje elastični polimeri
• Debljina uzorka mora biti >=6mm
• Silom od 50N 15 sekundi se utiskuje stožac
- Shore C
• Indentor je krnji stožac
• Debljina uzorka mora biti >=6mm
• Silom 50N 15 sekundi se utiskuje krnji stožac čija je površina koja se utiskuje 1mm2
- Shore D
• Indentor je stožac
• Debljina uzorka mora biti >=6mm
• Silom 50N 15 sekundi se utiskuje stožac
TEHNIČKA KERAMIKA
- Anorganski, nemetali
- Oblikuju se iz praškaste sirovine na sobnoj temperaturi → sirovac (green body), ali uporabna
svojstva tek sintetiranjem („pečenjem“) na vrlo visokoj temperaturi → keramički proizvod (brown
body)

Ovisno o veličini čestica u sirovini:

- Gruba keramika – veličina zrna nakon sintetiranja > 0,1mm; npr. Opeka ili konvencionalni
vatrostalni materijali
- Fina keramika – veličina zrna nakon sintetiranja < 0,1mm ; npr. Tehnička keramika, posuđe,
dekorativna keramika, keramičke sanitarije, zidne i podne pločice i keramički abraziv

Bitne faze u procesu proizvodnje keramičkih materijala:

Prah Priprema mase Oblikovanje Obrada sirovca Sintetiranje Završna Keramički
sirovca (sraščivanje) obrada uradak
„pečenje“
- Sirovine - Mljevenje - Prešanje - Glodanje - Sintetizirani - Brušenje
- Miješanje - Ekstrudiranje - Tokarenje izradak - Poliranje
- Granuliranje - Lijevanje - Bušenje - Obrade
- Plastificiranje - laserom
OBLIKOVANJE

Sirovine i dodaci

Sirovina – prah

- Čistoća
- Veličina zrna
- Specifična površina

Sintetiranje (skručenje) – pečenje

- Pri temperaturama 1050-2200°C

- Eventualno pod prikladnom atmosferom (zaštitni plin)
- Eventualno pod tlakom
- Stezanje (skupljanje) i do 20%
- Svi parametri ovise o materijalu!

Tehnička keramika = keramički proizvodi za inženjerske primjene

Prema namjeni (preklapanje):

1. Inženjerska keramika
2. Funkcionalna keramika
3. Rezna keramika
4. Elektronička keramika
5. Strukturna keramika
6. Konstrukcijska keramika
 7. Visokokvalitetna keramika
8. Medicinska keramika itd.

Prema kemijskom sastavu:

1. Silikatna keramika
2. Oksidna keramika
3. Neoksidna keramika

1. Silikatna keramika (silikati=sadrže atome silicija i drugih elemenata)

Najstarija tehnička keramika (elektrotehnika!)
- porculan
- steatit
- koridijerit
- mulit

Porculan

- oko 70% SiO2, 20% Al2O3, ostalo: CaO, Fe2O3, MgO, K2O

Steatit

3MgO x 4SiO2 x 2H2O

- široka primjena u elektrotehnici, industriji, kućanskim aparatima, zrakoplovima i automobilima…

- jeftin materijal s visokim električnim otporom na visokim temperaturama, dobrom čvrstoćom i vrlo
niskim faktorom dielektričnog gubitka → za visoke frekvencije i visoke napone (izolacija)

Kordijerit

2MgO x 2Al2O3 x 5 SiO2

- izvrsna otpornost na toplinski šok → visoke temperaturne primjene (temp. Taljenja 1840°C)
- katalizatori, filtri,…
- niska toplinska dilatacija i niska toplinska i električna vodljivost → za brojne uređaje

Mulit

3Al2O3 x 2SiO2

- visoka temperaturna stabilnost, čvrstoće na visokim temperaturama i otpornosti na puzanje

- sličan koridijeritu, iako nije dobar izolator i ima veći koeficijent toplinske dilatacije
- obično se koristi u dijelovima za izmjenjivače topline i za električne izolatore
2. Oksidna keramika
- Aluminijev oksid Al2O3
- Magnezijev oksid MgO
- Cirkonijev oksid ZrO2
- Aluminijev titanat
- Olovni cirkonatt-titanat (piezokeramika)
Aluminijev oksid - Al2O3

- Najčešća tehnička keramika koja se koristi danas

- Vrlo visoka tvrdoća (nakon sintetiranja: samo brušenje dijamantom) → vrlo visoka otpornost na
trošenje
- Visoka otpornost na visoke temperature
- Otpornost na koroziju u raznim medijima
- Biokompaktibilnost
- Oko 90% svjetske potrošnje rude boksita (glinice) prerađuje se za proizvodnju aluminija (metala)
- Okvirno 4-6t boksita → 2t Al2O3 (keramike) →1t Al (metala)

Magnezijev oksid – MgO

- Kombinira izvrsnu toplinsku vodljivost s izuzetno dobrom električnom otpornošću i na visokim

temperaturama

Cirkonijev oksid - ZrO2

- Kemijski inertan, visoka čvrstoća i žilavost (znatno veće od većine drugih tehničkih keramika)
- Npr. ZrO2 kuglasti ventil idealan su zamjena za niklene ili titanijeve legure jer su jeftinije i znatno
dugotrajnije

Olovni cirkonat-titanat (piezokeramika) – Pb[ZrxTi1-x]O3

- Danas najčešće korištena piezokeramika

- Čvrsta, kemijski inertna i relativno jeftina
- Piezoelektrični efekt: stvaranje električnog naboja na površini elastično deformiranog kristala
- Kalijev natrijev niobat (KNN)zamjena za PZT?
- Ekologija? – otprilike 60% Nb2O5, tvari mnogo manje otrovne za ljude od Pb-oksida, ali čije rudarenje
i ekstrakcije uzrokuju značajnu štetu okolišu
3. Neoksidna keramika
- Silicijev karbid – SiC
- Silicijev nitrid – Si3N4
- Aluminijev nitrid – AlN
- Borov karbid – B4C
- Borov nitrid – BN

Silicijev karbid – SiC

- strukturom sličan dijamantu, vrlo visoke tvrdoće, poluvodičkih svojstava, velike toplinske i kemijske
otpornosti
- abraziv, vatrostalni materijal (talište oko 2700°C), element za električna grijaća tijela i u poluvodičkoj
tehnici

Silicijev nitrid – Si3N4

- automobilska industrija, ležajevi (Space Shuttle, ali danas i vjetroturbine, bicikli, role, skejtbordi i sl.),
medicina (alternativa titaniju)