HRVATSKI

u epskoj se poeziji prikazuje događaj važan za kolektiv. Teme epske poezije od iznimnoga su značenja za
zajednicu. U epskoj se poeziji pripovijedaju događaji, opisuju sudbine junaka i njihove pustolovine. Često je riječ
o ratu, putovanju, sudbini važnih pojedinaca i sl.
 epski pripovjedač najčešće odstupa od povijesne istine.
Strukturu epske poezije čine pripovjedač, fabula i lik: pripovjedač se izravno obraća slušatelju/Čitatelju, u fabuli
se iznose događaji iz mitološke ili povijesne prošlosti naroda, a likovi su uglavnom heroji koji predstavljaju
osobine čitavoga naroda, tj. Kolektiva

Epske vrste
prema načinu kako se djela čuvaju i prenose
• usmena ili narodna
• pisana ili umjetnička
prema formalnim i strukturnim obilježjima
 epske pjesme (kraće)
 epovi (dulji)
prema tematici
 junačke religiozne
 didaktične
 idilične
 pustolovne
 životinjske i sl.
Epska pjesma obrađuje jedan događaj, često se povezuju u cikluse.
Ep je opširno epsko djelo u stihovima koje ima složenu kompoziciju: u epu se oko glavnoga događaja i likova
nižu sporedne radnje i likovi. Kad se u epu daje najširu sliku života, običaja i vjerovanja nekoga naroda
prikazana preko reprezentativnih heroja i događaja presudnih za opstanak toga naroda, govorimo o epopeji ili
herojskom epu.

Ep - reprezentativna književna vrsta

Od Homerovih epova (8. st. pr. Kr.) do 19. stoljeća ep je bio reprezentativna književna vrsta. U 19. stoljeću
zamijenio ga je roman
Homerovi epovi Ilijada i Odiseja te Vergilijeva Eneida ostali su do danas uzorom književne tehnike za
oblikovanje epa.

Najznačajniji epovi
Gilgameš (babilonsko-asirska književnost)
vrijeme: oko 17. st. pr. Kr. (temelji civilizacije)
tema: podvizi kralja Gilgameša i njegova prijatelja Enkidua te Gilgamešovo traganje za besmrtnošću

Homer, Ilijada (grčka književnost)

vrijeme: 8. st. pr. Kr. (antika)
tema: Trojanski rat (51 dan u desetoj godini rata)

Homer, Odiseja (grčka književnost)

vrijeme: 8. st. pr. Kr. (antika)
tema: Odisejeva lutanja po Sredozemlju te njegov povratak na rodnu Itaku

Vergilije, Eneida (rimska književnost)

vrijeme: 1. st. (antika)
tema: lutanja junaka Eneje nakon pada Troje i osnutak Rima
Beowulf (engleska književnost)
vrijeme: 8. st. (srednji vijek)
tema: junaštva geatskoga kneza Beowulfa (daleka germanska prošlost)

Pjesan o Rolandu (francuska književnost)

vrijeme: 11./12. st. (srednji vijek)
tema: podvizi viteza Rolanda u službi kralja Karla Velikoga

Pjesan o Cidu (španjolska književnost)

vrijeme: 12. st. (srednji vijek)
tema: junački podvizi viteza Rodriga Díaza del Vivara, zbog hrabrosti prozvanoga
Cid Campeador (Gospodin borac)

Pjesma o Nibelunzima (njemačka književnost)

vrijeme: 12. st. (srednji vijek)
tema: starogermanske priče o junacima iz razdoblja seobe naroda isprepletene s povijesnim zbivanjima

Dante Alighieri, Božanstvena komedija (talijanska književnost)

vrijeme: 14. st. (predrenesansa)
tema: zamisljeno Danteovo putovanje kroz pakao, čistilište i raj (alegorijski prikaz čovjekova života na putu od
grijeha do Boga)

Ludovico Ariosto, Bijesni Orlando (talijanska književnost)

vrijeme: 16. st. (renesansa)
tema: viteški podvizi viteza Orlanda u ratovima protiv Saracena i njegova nesretna ljubav
Marko Marulić, Judita
vrijeme: 16. st. (nastao 1501. objavljen: 1521. - renesansa)
tema: podvig udovice Judite kojim spašava svoj narod (biblijska starozavjetna priča)

Petar Hektorović, Ribanje i ribarsko prigovaranje

vrijeme: 16. st. (renesansa)
tema: opis trodnevnoga putovanja vlastelina Petra i ribara od Hvara do Šolte

Brne Krnarutić, Vazetje Sigeta grada

vrijeme: 16. st. (renesansa)
tema: bitka kod Sigeta iz 1566. g. i junačka smrt Nikole Šubića Zrinskoga

Torquato Tasso, Oslobođeni Jeruzalem (talijanska književnost)

vrijeme: 16. st. (renesansa/barok)
tema: opsada i zauzeće Jeruzalema tijekom Prvoga križarskog rata (1096. - 1099.)

Ivan Gundulić, Osman

vrijeme: 17. st. (barok)
tema: Zla sudbina mladoga sultana Osmana

Matija Antun Relković, Satir iliti divji čovik

vrijeme: 18. st. (prosvjetiteljstvo)
tema: Satir poučava Slavonce načinu života i gospodarenja nakon dugoga razdoblja turske
vladavine

Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića

vrijeme: 19. st. (romantizam)
tema: okrutnost turskoga vode Smail-age i osveta Crnogoraca

ANTIČKI EP
Na početku europske književnosti dva su velika epa: Homerova Ilijada i Odiseja. Tako je i
prije Homera postojala tradicija usmene književnosti, u njegovim se epovima ona oblikovala
na umjetnički način pa se Homera smatra začetnikom epike, a njegove epove uzorom za
pisanje budućih epova

ANTIČKI EP

Homer, Ilijada
Tema je Ilijade prikaz bivanja na kraju Trojanskoga rata. Uz nju je vezana i dvostruka
srdžba najvećega grčkog junaka Ahileja: najprije se ljuti na Agamemnona zbog oduzimanja
ropkinje Briseide, a kasnije i na Hektora bog ubojstva Ahilejeva prijatelja Patrokla.

Homer, Odiseja
U Odiseji se pripovijeda o povratku ratnika Odiseja nakon Trojanskoga rata na rodnu Itaku u
kojoj ga čeka vjerna Žena Penelopa i sin Telemah. Povratak traje punih deset godina, a
Odiseja nepovoljne prilike, odnosno volja boga Posejdona, vode iz nevolje u nevolju. U
Odiseji je naglasak na opisu Odisejevih

Vergilije, Eneida
Eneida je ep u kojemu se pripovijeda o tome kako Trojanci koji su preživjeli pad Troje lutaju
morem, a vodi ih Eneja, sin oca smrtnika i božice Venere. Nakon godina lutanja Eneja dolazi
na italsko tlo i tamo nakon mnogih ratnih sukoba osniva grad.

Epski junaci
Epski su junaci uvijek u nekoj akciji. Kad je riječ o karakterizaciji likova, uočit ćemo da je
uz ime obično neki stalni atribut (npr. brzonogi Ahilej) i da lik nije izravno psihološki opisan.
Stoga su i junaci epskih djela kao predstavnici naroda kojemu pripadaju nositelji osobina
toga naroda.

Homer, Ilijada (prikaz)

Troja (Ilij) grad je na sjeverozapadnoj obali Male Azije. Ilij je grčki naziv za Troju.
Trojanski rat vodio se deset godina između Grka koji su Troju napadali i Trojanaca koji su
se branili. Prema mitu Trojanski je rat izbio bog otmice lijepe Helene.
Vrijeme trajanja radnje: 51 dan u desetoj (završnoj) godini Trojanskoga rata.
Kompozicija: 24 pjevanja.
Vrsta stiha: heksametar (stih od Šest stopa).

LIKOVI SMRTNIKA
Grci
o Agamemnon (kralj Mikene) - vrhovni zapovjednik grčke vojske
o Menelaj (kralj Sparte) - Agamemnonov
brat, Helenin (prevareni) muz
o Helena, kci Zeusova (najljepsa ¿ena antike) -Paris ju je odveo u Troju iako je bila
udana za Menelaja
 o Ahilei (sin smrtnika Peleia i bozice
Tetide) - najveci grcki junak
o Odisej (kralj Itake) - jedan od najboljih grčkih junaka
o Patroklo - najbolji Ahilejev prijatelj
o Kalhas – vrač

Trojanci

o Prijam (kralj Troje) i Hekuba (njegova supruga)

o Hektor - njihov sin (najveći trojanski junak)
o Paris - njihov sin (čovjek koji je otmicom
Helene izazvao Trojanski rat).
o Andromaha (Hektorova supruga)

LIKOVI BOGOVA
na strani Grka
 Hera (Zeusova sestra i žena)
 Atena (Zeusova kći), boginja mudrosti i različitih vještina (Prema mitu o zlatnoi
jabuci na kojoj je pisalo najljepšoj jabuku je Paris dodijelio Afroditi, a time je Troja
stekla dvije neprijateljske boginje: Heru i Atenu.)
 Tetida (Ahilejeva majka)

na strani Trojanaca
 Afrodita (Enejina majka), ona je povezala Parisa i Helenu.
 Apolon (bog svjetlosti i prorostva), Hektorov zastitnik
 Ares (bog rata)
 Artemida (boginja lova)

Početak epa

Na početku epa dolazi invokacija - kratak uvod u kojem epski pjesnik zaziva muze ili božju
pomoć u pisanju epa. Pripovijedanje započinje in medias res - u srediste zbivanja - tj.
prikazuju se događaji koji su se već razvili i blizu su završetku.

Razvoj epske radnje

Ep govori o temama koje su važne za cijelu zajednicu

Dok čitamo ep, pred nama se odvijaju događaji i slijedimo glavnu radnju. Budući da je
završetak te radnje unaprijed poznat, epski pjesnik ne žuri ispričati priču do kraja, već se
sluzi retardacijom ili usporavanjem radnje.
Sredstva su retardacije radnje ponavljanja (rijeci, izraza ili situacija), digresije (manja
udaljavanja od glavne radnje) i epizode (opsežnija udaljavanja od glavne radnje).
Epizoda- dulje udaljavanje od glavne radnje koje se može izdvojiti iz nje kao zasebna cjelina (Ilijada oproštaj
Hektora i Andromahe)
Digresija je udaljavanje od osnovnoga tijeka radnje duljim opisom - to može biti opis
predmeta, osobe ili događaja.
Opisujući Štit, epski se pjesnik udaljuje od ratničkih zbivanja prikazom grčkoga načina
života.

Heksametar - stih Ilijade i Odiseje

Grčka poezija utemeljena je na kvantitativnoj versifikaciji, sto znaci da se u stihu pravilno
izmjenjuju dugi i kratki slogovi. Dugi slog naziva se arza ( ), a kratki slog teza ( ).
Osnovna je ritmičko-melodijska stopa, a sastavljena je od dvaju ili vise slogova
raspoređenih u nekim stalnim odnosima
Heksametar je najstariji antički stih koji su Grci, prema predaji, dobili od samoga boga
Apolona.
Sastavljen je od šest stopa.

Epska tehnika,
odnosno način na koji se prikazuju zbivanja u epu, ukazuje na formulaičan način kazivanja

Na početku je epa kratak uvod: u njemu se zaziva pomoć bogova pri pisanju (invokacija) i
iznosi osnovna tema.

Budući da pozornost slušatelja/čitatelja nije usmjerena k završetku (koji je svima poznat),

nego prema samome tijeku zbivanja, ep ne započinje od vremenskoga početka, nego se
pripovjedač sluzi uvođenjem in medias res (u srediste bivanja).

Sredstva retardacije radnje

Zbivanja se dalje ne razvijaju ubrzano u pravcu raspleta jer epski pjesnik namjerno
usporava radnju (retardacija radnje). Epska se radnja usporava ponavljanjem, digresijama i
epizodama.

Ponavljanja: • stalni epiteti (brzonogi Ahilej, silni Agamemnon, sjajnoš|jemac

Hektor, volooka Hera) • izrazi • stih/stihovi.

Digresija je udaljavanje od osnovnoga tijeka radnje duljim opisom - to može biti opis
predmeta, osobe ili događaja. Tako se opisujući štit epski pjesnik u Ilijadi udaljuje od
ratničkih zbivanja prikazom grčkoga života u mirnodopsko vrijeme.

Epizoda je dulje udaljavanje od glavne radnje koje se mone izdvojiti iz nje kao zasebna
cjelina. 'To nije dulji opis, već tematski jedinstvena cjelina koju moramo pratiti od početka
do kraja. U mnogim se epovima pojavljuju samostalne epizode umetnute u središnju radnju.
Jedna je od takvih epizoda u Ilijadi oproštaj Hektora i Andromahe.

Homer, Odiseja (prikaz)

Odisej - grčki junak koji se nakon Trojanskoga rata vraća kuci, ali njegov povratak pun je
opasnih pustolovina.
Itaka - otok u Jonskome moru na kojemu se nalazi Odisejev dom.
Vrijeme trajanja radnje: 41 dan u desetoj (završnoj) godini Odisejeva lutanja nakon
Trojanskoga
Vrijeme trajanja opisanih zbivanja: deset godina.
Kompozicija: 24 pjevanja.
Vrsta stiha: heksametar (stih od šest stopa).

LIKOVI
smrtnici
 Odisej (grčki ratnik, vladar Itake)
 Penelopa (vjerna Odisejeva supruga)
 Telemah (Odisejev sin)
 Alkinoj - vladar Feacana, kralj koji je ugostio Odiseja i omogućio mu dolazak do
Itake

bogovi
 Atena
 Zeus
  Posejdon
 nimfa Kalipsa

HOMERSKO PITANJE
- pitanje je li Homer uopće postojao, odnosno pitanje autorstva llijade i Odiseje.
Dva su moguća odgovora na to pitanje:
o Jedni smatraju da je Homer postojao i da je on tvorac obaju epova.
o nazivaju se unitaristi.

o Drugi smatraju da je tekst obaju epova nastao ili naknadnim spajanjem pjesama
koje su ranije postojale ili proširivanijem nekih ranije nastalih dijela iz usmene
književnosti, odnosno da to nisu djela jednoga autora. Zastupnici take teorije
nazivaju se pluralisti.

VERGILIJE, ENEIDA
Namjera je Vergilijeva proslaviti rimski narod i njegova cara Augusta. Već u Vergilijevo
vrijeme Eneju se smatralo začetnikom rimskoga roda
Vergilije Eneidu piše po uzoru na Homerove epove. Eneida je, poput Ilijade i Odiseje, pisana
heksametrom.
Eneida je herojski ep podijeljen u 12 pjevanja. Pogledamo li raspored grade, uočit ćemo da
je prvih šest pjevanja pisano po uzoru na Odiseju, a drugih šest pjevanja po uzoru na Ilijadu.

Protagonist epa Eneja ima najčešće epitet pius (pobožan, zdušan)

Dante Alighieri (iz životopisa)

Dijela na talijanskome jeziku: Božanstvena komedija, Novi život (Vita Nuova), Gozba
Djela na latinskome jeziku: De vulgari eloquentia (O umijeću govorenja na pučkome jeziku) i
De Monarchia (Monarhija)
Sudbonosan događaj u Danteovu životu bio je susret s mladom Beatrice Portinari. Dante je
svoju ljubav prema njoj shvaćao u duhu pjesničke škole slatkoga novog stila: žena je
idealizirana kao izvor savršenstva, a Dante je poslije njezine smrti napisao na talijanskome
jeziku djelo Novi život, svojevrsnu lirsku autobiografiju u kojoj je ljubav prikazana kao
idealna i uzvišena, a ugođaj je mističan jer se miješaju temeljni motivi ljubavi i smrti.
Danteovi stihovi u Novome životu popraćeni su proznim komentarima.
Gozba je nedovršeno djelo nastalo u progonstvu. Naslov mu je simboličan: Dante čitatelju
nudi jelo, tj. stihove poučnoga sadržaja.
Dante je svojim djelom Božanstvena komedija začetnik talijanskoga književnog jezika.

Dante Alighieri, Božanstvena komedija

O naslovu dijela - Dante je djelo nazvao samo Komedija. U njegovo vrijeme tim se nazivom
imenuje djelo na narodnome jeziku koje je pisano u stihu i ima sretan završetak. Kasnije
Komedija dobiva pridjev božanstvena (dodaje ga Boccaccio bog njezina sadržaja i savršena
stila) pa se taj pridjev pojavljuje kao dio naslova.
Svoj alegorijski ep Dante je napisao u tercinama - tercina je strofa sastavljena od triju
jedanaesteraca s rasporedom rime aba, bcb itd.
Božanstvena komedija započinje simboličnim prikazom: čovjek živi u grijehu (šuma) jer je
zalutao i skrenuo s ravne staze (život u vjeri). Zahvaljujući zrakama sunca (Božja
providnost) čovjek se može vratiti i ponovno pronaći pravi put.

Božanstvena komedija (La Divina commedia) (podsjetnik)

Njegova Božanstvena komedija prvo je veliko djelo neke književnosti na narodnome jeziku.
U njoj možemo prepoznati svjetonazor srednjovjekovnoga čovjeka, ali i pristupiti svijetu
predrenesansnoga čovjeka koji cijeni antičke autoritete i odnosi se kritički prema
negativnim pojavama svojega vremena.

Književna vrsta
Božanstvena komedija svrstava se u epove iako nema u potpunosti obilježja epa.
U njoj se vise opisuje prostor i ugođaj nego sami događaji.

kompozicija
Djelo je sastavljeno od triju dijelova: Pakao, Čistilište i Raj, napisanih u 100 pjevanja u
tercinama (strofe sastavljene od triju jedanaesteraca s rimom aba, bcb, cdc...).

Simbolika broieva
Broi 100 (pjevanja: 1 + 33 + 33 + 33 = 100) u srednjemu vijeku simbol je cjelovitosti i
savršenstva.
Broj 3 (tercina - strofa od 3 jedanaesterca, 3 dijela Božanstvene komedije, svaki dio ima po
33 pjevanja, 9 krugova pakla, 9 rajskih nebesa) simbol je Svetoga Trojstva.

simbolika likova
Dante (simbol grešnoga čovječanstva)
Vergilije je simbol razuma, a Beatrice simbol božanske milosti.

vizija
U Božanstvenoj komediji prikazuje se Danteova vizija datirana na Veliki petak 1300. U
obliku alegorije predstavljen je sustav vrijednosti i simbolika srednjega vijeka pa je bog
toga neki kritičari nazivaju srednjovjekovnom književnom enciklopedijom. Međutim, u njoj
se pojavljuju i značajke novoga doba: humanizma, vidljive u odnosu prema antici, ali i
renesanse, vidljive u Kritičkome odnosu prema autoritetu (papi).

SREDNJOVJEKOVNI EP
U središtu je lik viteza i njegova hrabra djela. On je kršćanski vitez, ratnik koji uz ratničke
vrline posjeduje i vrline proizišle iz kršćanstva i feudalizma: pobožnost i vjernost vladaru.

Bijesni Orlando
Sadržaj epa
Glavni epski okvir predstavlja borba između kršćana i Saracena oko Pariza. U njezinu je
središtu uz borbu i osveta - Saraceni su krenuli na ratni pohod u Francusku protiv Karla
Velikoga
Druga je radnja vezana uz Orlandovu ljubav prema Anđeliki, istočnjačkoj kraljevni. Kad
sazna da se Anđelika zaljubila u Saracena Medora, Orlando potpuno poludi te čini nečasna
djela i ne ponaša se poput kršćanskoga viteza. Treća radnja prikazuje ljubav hrabre
Bradamante, sestre viteza Rinalda, žene ratnice, prema saracenskomu junaku Ruđeru.

Ariostov ep Bijesni Orlando nastao je na temelju francuskoga srednjovjekovnog epa Pjesan

o Rolandu

U Ariostovu Bijesnome Orlandu srednjovjekovna se grada produbljuje humanističkim

pristupom (antički motivi) i refleksivnošću (misaonost) iz koje progovara renesansni
svjetonazor. Autor razvija vrlo složenu radnju, a u nju ubacuje sporedne epizode različita
karaktera, i to najčešće ljubavne, viteške, fantastične i pustolovne. Pritom se jednaka
pozornost pridaje glavnim i sporednim likovima, a svaki je detalj jasno ocrtan i stapa se s
ostalim dijelovima epa u skladnu kompozicijsku cjelinu, $to je jedno od obilježja
renesansne poetike.
o Glavni je pokretač radnje ljubav. S druge strane, ljubav ne poznaje granice,
o Ep je napisan u stancama - strofama od 8 jedanaesteraca
HRVATSKI RENESANSNI EP

Marko Marulić rođen u plemićkoj obitelji Pečenića (Pečenić de Marulis). Učitelj u

humanističkoj školi mu je bio Tideo Acciarini.

Djela na hrvatskome jeziku

• Marulićev kršćansko-vergilijanski ep Judita stoji na početku hrvatske umjetničke
književnosti.
 Marulić je u Juditi uspio na hrvatskome jeziku (suvremena splitska čakavština
Marulićeva vremena) ostvariti epski književni oblik koji su humanisti stvarali na
latinskome jeziku.
 Spjev Suzana nastao je poslije Judite, ali je napisan na sličan način: naglašava se
vrlina kreposti i poštenja, ali i ukazuje na zlo do kojega vodi moralna pokvarenost.
 U domoljubnim pjesmama Molitva suprotiva Turkom i Tuženje grada Hjerozolima
pjesnik zaziva Božju pomoć u formi srednjovjekovne lamentacije.

Dijela na latinskome jeziku

Takva su djela upućivanje u čestit život po primjerima svetaca, Evanđelistar, Pedeset priča,
Poslanica papi Hadrijanu VI. Ep Davidias (Davidijada) najznačajnije je Marulićevo književno
djelo na latinskome jeziku. Nije tiskano za njegova života.

Religiozno-poučna uloga književnosti

Svoja je djela Marulić pisao s namjerom opisivanja i širenja kršćanskoga morala. Kao
teološki pisac Marulić vjeruje da svu svoju vrijednost i smisao dobivamo od Boga. Čovjek je
u Marulićevim djelima grešan

Marko Marulić, Judita

Marulićeva Judita obilježava početak hrvatske umjetničke književnosti. Njezin je autor
uspio na hrvatskome jeziku (splitskoj čakavštini svoga vremena) napisati epski književni
oblik koji su humanisti stvarali na latinskome jeziku.
Na početku djela nalazi se posveta don Dujmu Balistriliću u kojoj Marulić obrazlaže soju
namjeru pisanja epa. Judita je podijeljena u šest pjevanja (libara).

Marko Marulić, Judita (podsjetnik)

Ep Judita najznačajnije je Marulićevo djelo, ujedno i jedino njegovo djelo na hrvatskome
jeziku objavljeno za autorova života. Napisana je 1501., a tiskana u Mletcima 1521. godine.

Kompozicija
Na početku: posveta don Dujmu Balistriliću, Marulićevu kumu, u kojoj se obrazlaže namjera
pisanja epa i sažeto prepričan sadržaj biblijske knjige o Juditi pod naslovom Istorija sva na
kratko ka se uzdrži u ovih knjigah
potom slijedi šest pjevanja pisanih dvostrukorimovanim dvanaestercem (2126 stihova).
Gradu je Marulić preuzeo iz starozavjetne priče o udovici Juditi i rasporedio je simetrično: u
prvim se trima pjevanjima opisuju osvajači (Asirci), a u slijedećim trima dominira lik Judite

Obilježja epa
• Judita je kršćansko-vergilijanski ep.
• Marulić u posve-ti navodi da u svojemu epu slijedi i hrvatske začinjavce. To su bili
prvi hrvatski pjesnici čija imena danas ne znamo, a koji se javljaju u srednjemu
vijeku. Od njih preuzima stih dvostrukorimovani dvanaesterac
• Marulić u svoj ep unosi i suvremene motive
• Ovim se epom Marulić predstavlja i kao renesansni pjesnik. Vidljivo je to ponajprije
u jasnoći onoga što se prikazuje, u preglednoj kompoziciji

Jezik djela. Ideja djela

Marulićeva je Judita pisana splitskom čakavicom, tj. jezikom Marulićeva vremena. U Juditi
je naglašen domoljubni osjećaj.

BAROKNI EP
Ivan Gundulić, Osman
Barokni ep Osman Ivana Gundulića nastao je na temelju stvarnih povijesnih događaja
U samome naslovu istaknut je glavni lik, mladi sultan Osman, a uz njega se pojavljuju još
neke povijesne ličnosti te brojni drugi fiktivni likovi. Medu njima su najznačajnije žene
ratnice, koje je Gundulić oblikovao po uzoru na barokni ep Torquatta Tassa Oslobođeni
Jeruzalem.
Činjenica da Osman nije tiskan za autorova života te da su mu izgubljena dva pjevanja (14. i
15.),

Ivan Gundulić, Osman (podsjetnik)

tema
o uspon i pad mladoga sultana Osmana
o prolaznost svega sto je ljudsko
o kažnjavanje oholosti
kompozicija
o 20 pjevanja
Vrste strofe i stiha
o strofe od četiriju simetričnih osmeraca (4 + 4) s rimama abab.

likovi
o Osman, Ali-pasa, Kazlar-aga, Sokolica, Sunčanica, Korevski, Krunoslava, Vladislav
Stilska obilježja
o barokni stil - kićenost ostvarena uporabom končeta, paradoksa, gomilanjem
metafora i dr.
o antastični motivi (paklene sile)
Književna vrsta
o barokni ep

Na početku epa uvodi se motiv ljudske oholosti koja će biti kažnjena. Barokni motiv
prevrtljivosti, odnosno nestalnosti ljudske sreće slikovito je prikazan motivom kola sreće.
Na kraju uvodnoga dijela navodi se invokacija: zaziv muza za pomoć pri pisanju djela.

VRSTE STIHOVA U HRVATSKOJ EPSKOJ POEZIJI

Stih
o ritmička cjelina - na temelju prirodnoga govora autor stvara novi, originalni ritam
koji u pjesmi postaje nositelji dodatnoga značenja
o zvukovna cjelina - stih karakterizira posebna zvukovna organizacija utemeljena na
sugestivnome zvučanju pojedinih glasova i na rimi
o sintaktička cjelina - poredak rijeci unutar stiha nikad nije slučajan; primjerice,
stavljajući pojedine rijeci na početak ili kraj stiha, pjesnik ih dodatno naglašava
o značenjska cjelina - osim značenja samih rijeci, stih kao cjelina sadrži i sva dodatna
značenja postignuta ritmom, zvukovnom organizacijom i poretkom rijeci.
Cezura
• S ritmičkom organizacijom povezana je i cezura - stalna granica unutar stiha koja se
nalazi na istome mjestu u svakome stihu, a dijeli stih na manje dijelove.
Vrste stiha

Simetrični osmerac
• Osmerac je stih od osam slogova. U simetričnom osmercu cezura se nalazi iza
četvrtoga sloga (4 + 4).
Epski deseterac
• Deseterac je stih od deset slogova. U epskom desetercu cezura se nalazi iza 4.
sloga (4 + 6).
• Epski deseterac karakterističan je za narodnu epsku poeziju.
Dvostrukorimovani dvanaesterac
• Dvostrukorimovani dvanaesterac stih je od 12 slogova s cezurom iza šestoga sloga.
Rima se u stihu pojavljuje dva puta: ispred cezure, tj. u šestome slogu i na kraju
stiha. U oba je slučaja rima parna.

IVAN GUNDULIĆ
Književni rad je započeo ljubavnim pjesmama i melodramama.
• Od deset melodrama četiri su sačuvane: Arijadna, Prozerpina ugrabljena, Dijana i
Armida
Svoja je mladenačka dijela kasnije prozvao »porodom od tmine«
• objavljivanjem zbirke od sedam psalama - Pjesni pokorne kralja Davida. S njom je
tiskana i religiozna pjesma Od veličanstva Božjijeh.

Ubrzo nastaju njegova najznačajnija djela - »porod od svjetlosti«: religiozna poema Suze
sina razmetnoga (Mleci, 1622.), pastorala Dubravka (praizvedba 1628.), ep Osman.
Ivan Gundulić najznačajniji je hrvatski barokni autor. Utemeljio je barokne književne vrste u
hrvatskoj književnosti: religioznu poemu (barokni plac), melodramu i barokni ep.
U svojim dijelima Ivan Gundulić promiče kršćanske i nacionalne vrijednosti

Ivan Gundulić, Dubravka (podsjetnik)

Vrsta
• pastorala / melodrama
• Melodrama je dramsko djelo koje sjedinjuje dramski tekst, glazbu i ples. Tematika je
uglavnom sentimentalna: u melodrami se najčešće tematiziraju osjećaji te
nostalgična i romantična raspoloženja. Dubrovački barokni autori najčešće pišu
melodrame mitološke ili pastirske tematike.
Tema: proslava dana slobode ženidbom Dubravke i Miljenka
Ideja: slavljenje slobode Dubrovačke Republike
Likovi: pastiri, vile, satiri i satirice

LIKOVI/PASTIRI
Miljenko, Dubravka, Ribar
Radmio, Ljubmir, Ljubdrag, Brštanko, Tratorko (pastiri) Glasnik, Redovnik
Pelinka, Stojna (pastirice)
Zagorko (Stojnin sin)
Pastjerići mali

LIKOVI/SATIRI
Diviak, Gorštak, Vuk, Jeljenka satirica
Skupovi (zborovi) pastira, vila i satira

TUMACENJE ALEGORIJE
Dubrava = Dubrovačka Republika
Dubrava = sloboda, vlast
Miljenko = predstavnik vlastele, knez
Grdan = bogati pučanin koji se ženidbom želi uspeti na društvenoj ljestvici

Pastorala: povijesni pregled

ANTIKA: 3. st. pr. Kr. - Teokrit: pastirska ekloga ili stihovani pastirski razgovor

RENESANSA
 • Pastorala se razvila u Italiji iz pastirskih razgovora preuzimajući od renesansne
tragedije i komedije podjelu na pet činova i neke druge elemente.
• Radnja pastorale odvija se u idiličnom ambijentu Arkadije
• Džore Držić, Radmio i Ljubimir (prva hrvatska pastorala)
• Marin Držić: Tirena, Venera i Adon, Grižula ili Plakir

BAROK
• Torquato Tasso, Aminta
• Ivan Gundulić, Dubravka