BOŽIĆNI DAROVI

PRIPOVJEDAČ: Badnjak je u seoskom dvorištu. Sedam običnih životinja upravo se

spremalo za noć. Bila je to jedna obična noć – tako su barem mislile.
Bližila se ponoć. Snijeg je tiho sipio po tlu. A onda se dogodilo nešto nevjerojatno. Tih sedam
običnih životinja, u toj jednostavnoj staji, postalo je sedam osobitih životinja. Barem za tu
jednu noć.
OVCA: Što se dogodilo?......... Meee! Meeeee! Ja govorim

PAS: I ja, i ja!...... Vau! Vau!

TELE: Muuuu! Čujte mene!

MAGARE: Što se događa?..... Iaaa!

KRAVA: Ponoć je…..I Badnjak je.

OVCA: Što to znači?

KRAVA: Ispričat ću ti priču… o prvom Božiću…. Onda ćeš shvatiti

PRIPOVJEDAČ: Sve životinje u staji okupile su se da poslušaju priču.

KRAVA: Jednom davno, davno…. Jedne osobite noći u običnoj štalici, u

običnom gradiću zvanom Betlehem, rodio se mali Isus. Bio je to prvi Božić.

PAS: Je li ta štalica bila kao ova staja?

KRAVA: Da, gotovo ista…

TELE: Sa životinjama u štalici, baš kao mi?

KRAVA: Da, sa životinjama baš kao mi…..Dopusti da nastavim

Prije nego što se mali Isus rodio, njegova majka Marija i njen muž Josip
morali su putovati do Betlehema. Danima su putovali. Prešli su mnoga brda
i doline. Da bi Mariji bilo lakše, jahala je na jednom običnom magarcu, a
Josip je hodao uz njih.

MAGARE: Magarac, baš kao i ja?

KRAVA: Da, magarac baš kao ti.
Marija i Josip napokon su stigli u Betlehem. Ali, nisu imali gdje prenoćiti.
Morali su otići u neku štalu i spavati sa životinjama. Magarac je Mariju
odnio do štale.
Dakle, jedan običan magarac dao je malome Isusu dragocjen i jedinstven
dar još i prije rođenja. Mariju je sigurno odveo u Betlehem…..
Kasnije te večeri, u običnoj štali, Marija je rodila osobito dijete koje se zove
Isus.
U štali je bilo hladno. Na sreću, u štali je živjela lijepa ovca vrlo meke,
prekrasne vune.

OVCA: Ovca, kao ja?

KRAVA: Da, baš kao ti i tvoja majka. I ta je meka, prekrasna vuna postala
jedan osobit pokrivač. Ovca je taj pokrivač, svoj jedinstven i dragocjen dar,
dala djetetu. Marija je maloga Isusa umotala u meku vunenu dekicu. U njoj
će djetetu biti udobno i toplo za boravka u štali….
Nakon dugog putovanja i djetetova rođenja, Marija i Josip bili su previše
umorni za uspavanke. Marija i Josip imali su sreću: jedan nježan golub
živio je visoko na krovnoj gredi.

GOLUB: Golub, baš kao ja?

KRAVA: Baš kao ti. I svake noći njegovo je blago gugutanje umirivalo
životinje u štali te su mirno i spokojno spavale.
Te noći nježni je golub počeo vrlo tiho gugutati. Mali Isus brzo je utonuo u
san, pokriven osobitom, mekanom vunenom dekicom koju mu je dala
ovca….
Ali, unatoč svim tim dragocjenim i jedinstvenim božićnim darovima, dijete
još nije imalo sve što mu je trebalo…..
Budući da je mali Isus bio tako osobit, netko je njega trebao čuvati….
U štali je živio jedan hrabri pas. I premda je bio običan pas, bio je vrlo
poseban čuvar.

PAS: Baš kao ja!

KRAVA: Da, baš kao ti. Cijele je noći taj pas probdio čuvajući ulaz u štalu.
Dok je on bio tu, ništa se loše malome Isusu nije moglo dogoditi. Pas je bio
sretan što može dati taj dragocjeni i jedinstveni dar i štititi dijete od
opasnosti.
Sve životinje u štali okupile su se oko maloga Isusa, gledajući ga s
divljenjem. Iako je bio pokriven osobitom dekicom i uspavan nježnim
golubovim gugutanjem, trebalo mu je i neko osobito mjesto na kojem će
spavati.
Majka ga nije mogla cijelu noć nositi na rukama. Marija je zato trebala
udoban ležaj za svoje dijete. Ona obična krava prišla joj je i ponudila
jaslice, njen najdragocjeniji i najjednostavniji dar djetetu – siguran i
mekan ležaj da na nj spusti glavicu.

TELE: Obična krava, baš kao ti i ja, mama?

KRAVA: Da, baš kao ti i ja dušo. Marija i Josip rasprostrli su u jaslice

slamu i ušuškali dijete pod toplu vunenu dekicu.
Te noći dogodilo se još nešto osobito – nastavila je krava. – Na nebu je
počela svijetliti jedna blistava zvijezda.

*Životinje se začude*

TELE: Odakle je došla ta zvijezda?

KRAVA: Ta zvijezda bila je dar od Boga, koji je svijetu tako obznanio da

se rodilo jedno osobito dijete. Bila je to najveća zvijezda na nebu.
Obasjavala je zemlju kako bi putnici sa sviju strana našli put do maloga
Isusa.

I tako su jedne osobite noći,…. u jednostavnoj štali poput ove,…. obične

životinje postale osobite životinje zbog jedinstvenih i najdragocjenijih
božićnih darova koje je svaka od njih dala malome Isusu.

MAGARE: Jedan magarac, kao ja, nosio je djetetovu majku na svojim leđima.

OVCA: I jedna ovca, kao ja, dala je svoju osobitu vunenu dekicu.

GOLUB: Jedino golub, kao ja, mogao je uspavati dijete.

PAS: I trebao je hrabri pas koji će ih sve čuvati. Baš kao ja. Vau! Vau!

KRAVA: Da, svatko je imao jedinstven i najosobitiji dar za Božić

PRIPOVJEDAČ: Životinje su se okupile na vratima štale. Najedanput na nebu ugledaju

sjajnu zvijezdu.

MAGARE: Gle! To je ona ista zvijezda!

KRAVA: Da. Osobita zvijezda, da nas uvijek podsjeća na osobitu noć u

kojoj se rodilo najosobitije dijete.