VRTNA

JEZERCA
 VRTNA JEZERCA
Voda je važan element u mnogim vrtovima. Vodene površine poželjne su i s ekološkog
stanovišta, jer predstavljaju poseban tip staništa, koji privlači brojne životinje, te tako
obogaćuje bioraznolikost, čak o kada se radi o malim, minijaturnim jezercima.

Veličina vodenog tijela trebala bi biti u skladu s veličinom vrta. U malim vrtovima nisu
preporučljiva velika jezera, koja će potpuno zauzeti površinu vrta. Veliki vrtovi daju puno više
mogućnosti, pa tako i formiranje (polu)prirodnog jezera.

Što se tiče stila, vrtna jezera mogu imati

formalni i neformalni izgled, kao i vrtovi
općenito. Formalni izgled podrazumijeva
jezera pravilnih, jasnih, geometrijskih oblika,
koja mogu biti ukopana ili izdignuta, dok
neformalni stil vrtnih jezera daje naglasak na
prirodni izgled, krivudavih, nepravilnih
rubova.
Koji god stil odabrali, sa stanovišta
bioraznolikosti, najpoželjnije su forme koje
uključuju veći broj različitih vrsta vodenih
biljaka i dubinskih zona, jer takve privlače i
Prirodno (ili barem poluprirodno) jezero – ekološki
raznoliki životinjski svijet. gledano je najpoželjnija forma vrtnog jezera.
- formalno
(geometrijski
pravilno oblikovano)
jezero
- uzdignuto
- ukopano
- (polu)prirodno, neformalno (nepravilnog oblika) jezero
PLANIRANJE
Planiranje je ključno i kod formiranja
vrtnih jezera, bez obzira na njihovu
veličinu.
Faktori koji se moraju pri tome uzeti u
obzir su: veličina i položaj jezera, tip
tla, svjetlost i sjena, zaštita od vjetra,
vodovod i dr. instalacije, pogled na
jezero i vrt, prisutnost ili nedostatak
drveća i event. odmorište uz jezero.

Na početku planiranja treba:

- izmjeriti vrt
- napraviti plan, nacrt položaja, veličine i oblika vrtnog jezerca,
te pratećih objekata i biljaka,
- napraviti odabir materijala za izradu jezerca

Najčešći tipovi vrtnih jezera:

1) jezero s tvrdim oblogama
2) jezero s fleksibilnim oblogama
3) prirodno jezero
 PLANIRANJE

1 – veličina i položaj jezera , 2 – svjetlost i sjena, 3 – zaštita od vjetra,

4 – vodovod i dr. instalacije, 5 – pogled, 6 – drveće,
7 – odmorište uz jezero, 8 – tip tla
1) JEZERA S TVRDIM OBLOGAMA

- čvrste obloge su gotovi kalupi, poput velikih kada, napravljeni od

fiberglasa (rok trajanja: oko 25 godina) ili plastike (rok trajanja: oko
5 godina)
- dolaze u raznim oblicima, od pravilnih, geometrijskih (kvadrata i
krugova) do “prirodnih” oblika

Prednosti:
- samostojeće su i kupuju se gotove
- nema potrebe za dizajniranjem oblika i lako si je predočiti
konačan oblik
- obloge od fiberglasa su vrlo kvalitetne i relativno jednostavne za
popravak
- okrugl(ast)a jezera su uredna i bez nabora

Nedostaci:
- izbor oblika je ograničen i u pravilu su malih dimenzija
- izgledaju umjetno i sjajno
- skupe su
KAKO IZGRADITI UKOPANO JEZERO SA ČVRSTOM PODLOGOM – primjer 1

(napuniti bazen
vodom do 1/3)
KAKO IZGRADITI UKOPANO JEZERO SA ČVRSTOM PODLOGOM – primjer 2
2) JEZERA S FLEKSIBILNIM OBLOGAMA

- fleksibilne obloge su materijali koji se prodaju u rolama ili u

gotovim, već izrezanim, komadima dimenzija od 2,5 m 2 do 30x20 m
- najkraćeg je vijeka polietilen (do 5 godina garancije), PVC je nešto
trajniji, a butil traje najduže (do 35 godina garancije)

Prednosti:
- jezero može biti bilo kojeg oblika i veličine
- fleksibilne obloge su ekonomične

Nedostaci:
- lako se mogu oštetiti nepažljivim rukovanjem ili korijenjem
- što je dublje jezero, to će nabori obloge na rubovima biti veći
- izgradnja jezera s fleksibilnim oblogama zahtijeva pažljive pripreme
i dodatne radove: betonske temelje, ciglene zidove, odn. čvrste
podupirače s obje strane
KAKO
IZGRADITI
UKOPANO
JEZERO S
FLEKSIBILNOM
PODLOGOM
- primjer 1
3/4 Postaviti geotekstil, jutene vreće ili stare tepihe
KAKO IZGRADITI UKOPANO JEZERO S FLEKSIBILNOM PODLOGOM
- primjer 2
 Kod formiranja jezera važno je voditi računa o nagibu obale i dna te o dubinskim
zonama. Idealan kut za nagib (polu)prirodnog jezera od ruba prema dnu je 3/1.

(Polu)prirodna jezera, koja imaju barem 0,5 m dubine, najčešće imaju pet dubinskih
zona: duboka zona, plićak, močvara, vlažna zona i okolica jezera, koja može biti fizički
odvojena od jezera, pa izbor biljaka ne ovisi o količini vlage, tj. ne moraju biti zastupljene
tzv. vodene biljke. Za pojedine dubinske zone koristi se čitav niz autohtonih i alohtonih
biljaka, te kultivara.
 OKOLICA
VLAŽNA JEZERA
MOČVARA ZONA
PLIĆAK (zona izvan
(zona koja (zona folije i nije pod
(zona biljaka se nalazi unutar utjecajem
DUBOKA ZONA
na dubini od između folije, tik vode, pa izbor
(zona biljaka koje
oko 10 do 40 najnižeg i iznad biljaka ovisi o
se sade na dubini
cm) najvišeg vode gdje tlu i količini
od 0,5 do 3 m te
vodostaja je tlo svjetlosti
podvodnih i
vlažno do
plutajućih biljaka)
mokro
(duboka zona u kontinentalnom području mora biti duboka min. 80 cm
da se zimi sva voda u jezeru ne bi zamrznula)
DUBOKA ZONA Nymphaea – lopoč
Nymphaeaceae

Nymphaea ‘Aurora’
DUBOKA ZONA

Nuphar – lokvanj
Nymphaeaceae

Nuphar lutea
DUBOKA ZONA Nymphoides peltata – plavun
Menyanthaceae
DUBOKA ZONA Polygonum amphibium – vodeni dvornik
Polygonaceae
DUBOKA ZONA Hottonia palustris – rebratica
Primulaceae
DUBOKA ZONA Eichhornia crassipes – vodeni zumbul
Pontederiaceae; J. Am.
Eichhornia crassipes je u tropskim područjima
invazivna biljka, no ujedno je i izvor sirovine za
proizvodnju namještaja i drugih uporabnih predmeta.
PLIĆAK Butomus umbellatus – vodoljub
Butomaceae
PLIĆAK Pontederia cordata – pontederija
Pontederiaceae; Sj., Sr. i J. Am.
 PLIĆAK

Iris pseudacorus –
močvarna perunika
Iridaceae
PLIĆAK Sagittaria sagittifolia – uskolisna strelica
Alismataceae

Sagittaria sagittifolia
'Flore Pleno'
MOČVARA Caltha palustris – močvarna kaljužnica
Ranunculaceae

Caltha palustris
‘Double Marsh Marigold’
MOČVARA

Calla palustris –
zmijinac
Araceae
MOČVARA Lysichiton americanus – lisihiton
Araceae; Sj. Am.
MOČVARA Lythrum salicaria – crvena vrbica
Lythraceae
MOČVARA Typha minima – patuljasti rogoz
Typhaceae
VLAŽNA ZONA Iris sibirica – sibirska perunika
Iridaceae
VLAŽNA ZONA Ligularia stenocephala – jezičnjača
Asteraceae; Ist. Az.
VLAŽNA ZONA Filipendula x purpurea – grimizna končara
(F. camtschatica x F. sp.; F. c. - Ist. Az. - Japan, Sibir) Rosaceae
VLAŽNA ZONA Myosotis scorpioides (= M. palustris)
– močvarna potočnica
Boraginaceae
VLAŽNA ZONA Lysimachia nummularia – puzavi protivak
Primulaceae
 KAKO I KADA SADITI VODENE BILJKE?
- većina vodenih biljaka voli slabije hranjivu zemlju

- iznimkama (npr. lopoči, perunuke, pontederija, lisihiton) treba oko korijena dodati
nešto hranjivije zemlje ili granulirana sporootpuštajuća gnojiva umiješanog u
navlažene kuglice gline ili ilovače

- vrijeme sadnje traje od proljeća (kada se voda zagrije na min. 10°C) pa do kraja kolovoza

- vrste koje nisu sklone bujanju (npr. kaljužnica) mogu se saditi direktno na podlogu i to prije
punjenja jezerca vodom

- biljke sklone bujanju bolje je saditi u plastične košare da ih se ograniči u širenju

- biljke na strminama sade se u vreće za sadnju (manjih do srednje velikih) vodenih biljaka
(npr. patuljasti rogoz, žabočun, pontederija)

- biljke se sade u sloj natopljene zemlje debeo oko 20 cm (preporučljivo je saditi u supstrat za
vodene biljke), a zatim se sve prekrije slojem šljunka
 SADNJA VODENIH BILJAKA U POSUDE

SADNJA VODENIH BILJAKA NA RUBOVE JEZERA

Ukoliko nemate vrt ili prostora za
jezero u vrtu, moguće je kreirati i
održavati mini jezerca u
posudama na balkonu ili terasi.
 Dubinske zone treba poštovati i u malim vodenim vrtovima!

Caltha će
Butomus i
biti
Pontederia
zadovoljna
trebaju
i sa samo
dodatnih
5 cm vode
10-30 cm
iznad
vode iznad
lonca
ruba košare

Najdublje, u ovoj kombinaciji, treba posaditi

patuljasti lopoč ‘Berthold’ – na dno mini-jezerca
Možete pokušati uzgajati vodeno bilje u staklenim i sl. kućnim posudama, ne nužno u
akvariju…

Pogostemon helferi Pistia stratiotes