Kornelija A.

Giunio

„GOSPODARENJE
OTPADOM
OD PRAPOVIJESTI
DO DANAS“

Zadar 2014.

3
 Izdavač
EKO d.o.o. za gospodarenje otpadom, obnovljivim izvorima energije
i energetsku učinkovitost Zadarske županije

Urednik
Dino Perović

Autor teksta
Kornelija A. Giunio

Oblikovanje korica
Veddis d.o.o.

Računalna obrada i prijelom

Veddis d.o.o.

Tisak
Veddis d.o.o.

Naklada
1000 komada

IZLOŽBA
Pokrovitelji
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

Organizatori
Zadarska županija, Grad Zadar, Eko d.o.o.

Autor izložbe
Kornelija A. Giunio

Suradnici na izložbi
Dino Perović, Mirta Matić, Vesna Đili, Andreja Baraba
 Kornelija A. Giunio

„GOSPODARENJE
OTPADOM
OD PRAPOVIJESTI
DO DANAS“

Zadar 2014.

3
 Kornelija A. Giunio, diplomirani je arheolog i
povjesničar umjetnosti, doktor znanosti u znanstvenom
području humanističkih znanosti – znanstveno polje
arheologija. Viši kustos i voditeljica Antičkog odjela
u Arheološkom muzeju Zadar, autor i koautor niza
izložbi i novog stalnog postava antike Arheološkog
muzeja Zadar, bogate biografije i bibliografije. Muzea-
lac, terenac i znanstvenik !

4
 P r e d g o v o r

Gospodarenje otpadom nije nešto što je čovjek izmislio u moderna vremena ili prije nekoliko stoti-
na godina. Otpad i problemi koji se uz njega javljaju poznati su čovjeku još od prapovijesti. Međutim
ono što se značajno promijenilo od tada je sastav otpada. U prapovijesti su ljudi uglavnom proizvodi-
li male količine otpada koji je bio biorazgradiv, dok oružje i alat napravljeni od prirodnih materijala
kamena i kostiju, nisu predstavljali nikakav problem za okoliš, pogotovo jer nikada nisu proizvedeni
u većim količinama.
Razvojem novih proizvoda i tehnologija, otkrivanjem novih materijala kroz povijest, količine i
kvaliteta otpada drastično se mijenjaju i otpad počinje predstavljati problem. Industrijska revolucija
rezultirala je velikim porastom otpada, a brojni gradovi u Americi i Europi zatrpani su otpadom.
Širile su se brojne bolesti, otpad se odvozio brodovima i jednostavno bacao u more sve dok u 20.
stoljeću ljudi nisu spoznali opasnosti koje prate nekontrolirano odlaganje otpada na okoliš i zdravlje.
Iako su se potrebe za resursima mijenjale i rasle, tek se odnedavno države aktivnije bave prob-
lemima otpada i energije. Unatoč tome, gospodarenje otpadom u mnogim državama u svijetu još
uvijek je samo koncept, a prema otpadu se odnosi kao prema neželjenom materijalu. Međutim, dosta
toga što smatramo neželjenim otpadom moguće je reciklirati, ponovno upotrijebiti ili iskoristiti kao
resurs (izvor energije) u industriji.
Današnji način života generira sve veće količine otpada i gospodarenje otpadom postaje jedna
od najvažnijih grana u gospodarstvu svake države. Umjesto ignoriranja štetnosti neobrađenog od-
laganja otpada na odlagališta i Hrvatska se obavezala uvesti cjelovit sustav gospodarenja otpadom.
Ovaj sustav podrazumijeva primjenu niza koraka predviđenih hijerarhijom gospodarenja otpada
– temeljnim načinom gospodarenja otpadom u Europskoj uniji. Takav sustav postupno uvodimo i
Zadarskoj županiji. Njegova tri potporna stupa su odvojeno prikupljanje i recikliranje otpada, san-
acija odlagališta otpada i izgradnja Centra za gospodarenje otpadom Zadarske županije u Biljanima
Donjim (ŽCGO).
Svaki od njih je neizmjerno važan, jer bez odvojenog sakupljanja i recikliranja otpada ŽCGO ne
može normalno funkcionirati, bez ŽCGO neće biti moguće sanirati i zatvoriti sadašnja odlagališta
na kojima se odlaže isključivo neobrađeni komunalni otpad. Svaki od njih posebno i svi zajedno
omogućuju vrednovanje otpada kao vrijedne sirovine jer osim sanacije postojećih odlagališta
uključuje i rješavanje problema divljih odlagališta. Zadarska županija, imajući na umu značajan rast
količina otpada tijekom turističke sezone i sve dulju turističku sezonu, može i mora pokazati da zna
dobro gospodariti otpadom.

EKO d.o.o. za gospodarenje otpadom, obnovljivim izvorima

energije i energetsku učinkovitost Zadarske županije

5
Slika 1. Zagušeni u otpadu (preuzeto sa http://taosay.net/wp-content/uploads/2013/03/laji.jpg, 7.11.2014.).

6
 U V O d

Kroz povijest društvo je problem otpada pokušavalo riješiti na više različitih načina kroz nešto što
nazivamo sustavom gospodarenja otpadom. Praksa i stupanj gospodarenja otpadom varira ovisno
o razvoju društva, o urbanizaciji područja (od ruralnih do urbanih), te o vrsti proizvođača ili vrsti
otpada. Ljudi su po svojoj prirodi nemarni sa svojim otpadom, to nije obilježje samo 20. i 21. stoljeća.
Proučavanje, analiziranje smeća¹ odnosno otpada pruža nam mnogo informacija i uči nas o prošlim
civilizacijama, pomaže nam u shvaćanju sadašnjosti,² savjetuje nas o budućnosti (Sl. 1).
Postankom Republike Hrvatske članicom velike obitelji Europske unije, 1. srpnja 2013. godine,
jedan od segmenata u kojem će se uvelike promijeniti naš način života i naš način razmišljanja je,
upravo, gospodarenje otpadom.
Jedan od kriterija članstva u EU je tzv. pravni kriterij, usvajanje cjelokupne pravne stečevine Eu-
ropske unije. Hrvatske je preuzela obveze prema strategijama i direktivima definiranim od strane
EU parlamenta vezanim za sustav gospodarenja otpadom zemalja članica. Prema aktualnoj direktivi
EU parlamenta “2008/98/EC” definiraju se smjernice EU strategije gospodarenja otpadom u zeml-
jama članicama. Prema stavovima, direktivima i prijedlozima EU jednoznačno je definiran hijerarhi-
jski pogled na sustave gospodarenja otpadom : sprječavanje nastanka otpada, priprema za ponovno
korištenje, recikliranje, druge vrste obrade otpada i odlaganje. Ova europska direktiva naglašava
potrebu za definiranjem ekoloških pristupa gospodarenja otpadom u zemljama članicama time di-
rektno umanjujući štetne utjecaje na okoliš i ljudsko zdravlje. Temeljni naglasak je na jasnom defini-
ranju razlike između otpada i smeća. Predlaže se da zemlje članice uvedu programe za prevenciju
nastanka otpada koji u obzir uzimaju cjeloviti životni ciklus proizvoda i materijala. U skladu s hijer-
arhijom proizvoda, a u svrhu smanjenja količine stakleničkih plinova koji se stvaraju na deponijima,
osigurati kvalitetnu obradu bio otpada kako bi se proizveo ekološki prihvatljiv kompost i drugi ma-
terijal od bio otpada.
Hrvatska se Zakonom o održivom gospodarenju otpadom, na snazi od 23. srpnja 2013. godine, uskla-
dila s europskim pravnim regulativama.³
Istraživanje, proučavanje i upoznavanje prošlosti pruža nam još jednu poruku i pouku. Najveće
vrijednosti što ih je stvorio čovjek ne pripadaju uvijek najnovijem, modernom dobu. Štoviše, može
se reći da najveća dostignuća znanosti i umjetnosti, znanja uopće, imaju svoje korijene u dalekoj i
dubokoj prošlosti. Slijedi viđenje, povijesni pregled i priča ispričani od strane jednog arheologa i
muzealca !

1 Na engleskom jeziku ljudi koji se bave proučavanjem smeća nazivaju se garbologist, od engl. garbage = otpad, smeće.
2 Pomaže i u rješavanju zločina u forenzičnoj znanosti.
3 Narodne novine (2013) Zakon o održivom gospodarenju otpadom. Zagreb : Narodne novine d.d., 94.

7
 Povijesni pregled gospodarenja otpadom
Šta možemo naučiti iz smeća ?
Slika 2. Naslovna strana knjige W.
Rahtje-a (preuzeto sa www.amazon.
com, 20.11.2013.).
4 RAHTJE 1996, 158-177; RAHTJE – MURPHY 2001, 30 i d.
5 Sam naziv potječe od starogrčkih riječi άρχαϊος (star, drevan) i λόγος (riječ, pripovijest, govor). Riječ άρχαιολογία postojala je u starogrčkom
jeziku, ali u svom prvobitnom značenju, pričanje starih priča.
Arheolog William Rahtje 70-tih godina 20. stoljeća u Tucsonu
u Arizoni (SAD), započeo je jedan eksperiment, takozvani Pro-
jekt smeća (Sl. 2). Projekt se temeljio na zamisli prikupiti po-
datke nekih stanovnika Tucsona o njihovim potrošačkim navi-
kama kako bi se nakon toga kroz ostatke smeća tih istih ljudi
provjerilo činjenično stanje danih izjava. Ono što se saznalo na
kraju jest da dati podatci o potrošnji tih ljudi nisu uvijek od-
govarali stvarnom stanju smeća u kantama. Od raznih infor-
macija koje su bile prikupljene saznalo se između ostalog mno-
go i o konzumiranju alkohola. Naime, informacije o potrošnji
alkohola koje su dobivene od ispitanika nisu odgovarale broju
boca sa sadržinom alkohola pronađenih u smeću. To bi značilo
da ono što su ljudi o sebi govorili kroz ankete i intervjue nije
odgovaralo onome što su stvarno i činili u životu. Ljudi vole
uljepšati i iskrivljavati sliku stvarnosti iz raznih razloga, i to
je nešto čega svaki istraživač mora biti svjestan kada se bavi
bilo kojom vrstom izvora iz kojih crpi informacije. Prebačeno
na priču o prošlim vremenima i arheologiji mnogo se može
naučiti iz ovog projekta. Jedna od stvari je i ta da je pisani izvor
ljudska tvorevina koja je pod utjecajem mnogih fakora naprav-
ljena kako bi, ne opisala stvarnost, već je (re)producirala. Stoga,
koliko god voljeli određene povjesničare, filozofe ili pisce iz
prošlosti, njihova djela treba uzimati s oprezom budući da su
i oni ipak samo ljudi koji kroz svoja pisana djela prenose ne
ono što stvarno jeste, nego ono kako bi prema raznim interesn-
im sferama to trebalo biti. Tu uskače arheologija, znanstvena
disciplina u korak s povijesti, a koja se zapravom bavi svim
materijalnim ostatcima prošlosti. Arheologija je znanost koja
sustavno proučava i istražuje stare materijalne ostatke s ciljem
rekonstrukcije cjelokupnog života čovječanstva. Prenosila su
se materijalna i kulturna dobra, stvarale su se zajednice naroda,
jezika i kultura, vodili su se osvajački ratovi i ustanci.
8
 Tragovi svih tih kretanja, borbi i uspjeha sačuvani su na neki način, ponekad duboko skriveni
pod zemljom, ponekad vidljivi u ostatcima i ruševinama starih gradova. Vrlo često su za arheologe
neprocjenjivi ostatci deponija otpada, jama za otpatke, nalazi “smeća” ili “otpada” naših predaka.6
To je pravo arheološko blago i riznica znanja naše kulturne prošlosti.
Kronologija povijesti otpada pokazuje da problem s otpadom postoji od čovjekovog najrani-
jeg razdoblja. Četiri su osnovna načina u povijesti rješavanja otpada, a to su izbacivanje smeća,7
spaljivanje, recikliranje i minimizacija otpada. Još su stari Maya Indijanci imali svoja odlagališta,
povremeno su i spaljivali otpad, a poznavali su i recikliranje.8
Prapovijest obuhvaća najstarije razdoblje u razvoju ljudske kulture i društva, od najranijih
poznatih tragova, pred oko 4 milijuna godina.9 Prapovijest se uobičajeno dijeli na kamena i metalna
doba. Kameno doba dijeli se na starije ili paleolitik, srednje ili mezolitik i mlađe kameno doba ili
neolitik. Metalna doba dijele se na bakreno, brončano i željezno doba.
Neolitik ili mlađe kameno doba, označava razdoblje u kojem su Europljani prestali živjeti kao
lovci i sakupljači, te se počeli baviti poljodjelstvom i stočarstvom.10 Dok su se prije toga neprekidno
selili u potrazi za lovinom, sad su se počeli nastanjivati na jednom mjestu i osnivati sela (naselja),
najčešće uz izvore vode i u nizinama pogodnim za zemljoradnju (Sl. 3).

Slika 3. Neolitsko naselje, idealno viđenje (preuzeto sa http://www.1zoom.net/

Miscellaneous/wallpaper/304652/z34534/, 6.11.2014.).

6 Nalazi slomljenog posuđa, alatki, ostatci hrane daju nam važne podatke o onome što su jeli, …
7 Engl. je termin dumping = isprazniti u hrpi, istovariti. Dump je odlagalište otpadaka, smetlište.
8 Maye jedan su od najciviliziranijih indijanskih naroda domorodačke Amerike nastanjeni na poluotoku Yucatán u Meksiku, Hondurasu, Sal-
vadoru i Belizeu, te susjednoj Gvatemali. Početak njihove civilizacije uzima se oko 2000. god. prije Kr., civilizacija Maya je većinom propala do
dolaska konkvistadora početkom 16. stoljeća, a njihove moćne gradove progutala je džungla.
9 Ovo su kronološki okviri koji vrijede za naše krajeve. Trajanje se uzima do početka rimske vladavine u našim krajevima.
10 U našim krajevima se datira od oko 6000. do 2500. god. prije Kr.
9
 U našim krajevima najbolje je istraženo neolitsko naselje u Smilčiću kod Zadra. Naselje u Smilčiću
najbogatije je i jedno od najznačajnijih nalazišta mlađega kamenog doba u Hrvatskoj.11 Rani neoli-
tik upravo je po Smilčiću nazvan Smilčička faza (kultura), jer je u ovom naselju najbolje zastupljen.
Naselje je imalo polukružan oblik, bilo je opkoljeno rovovima koji su služili za zaštitu i odvodnja-
vanje.12 Kuće su imale kružni oblik, pravljene od biljnog pletera i oblijepljene glinom. Uz kuće ot-
krivene su jame za otpatke,13 jame koničnog oblika, ukopane u zdravicu, bogatih kulturnih slojeva,
važan nam izvor saznja o Smilčičkoj kulturi. Kulturni slojevi izmiješani su s tamnosmeđe-crnkastim
slojem zemlje (tragovi gorenja). Sadržavale su osim dosta keramike i gomilu školjaka (prvenstveno
daganja, kopnenih pužića), zatim mnogo nepravilnog i pločastog većeg kamenja, životinjskih kost-
iju, pepela, ugljena, pokoji ulomak lijepa, vrlo malo kamenih i koštanih predmeta. Često se među
materijalom vide i nagorene kosti, neobrađeno veće kamenje, pa i predmeti koji su bili u vatri. Kad
bi se neka jama popunila, posipala se zemljom, otvarala se nova. Slične situacije nalazimo i na dru-
gim neolitskim nalazištima.14 Običaji otvaranja otpadnih jama ili bacanje smeća po podu nastambi,
prekrivajući samo slojevima zemlje ili gline, općenito je prisutno u prapovijesnim kulturama diljem
svijeta.15
Nin, smješten u dnu ninskog zaljeva, 18
km sjeverno od Zadra, na približno kružnom
pješčanom otočiću (laguna), naseljen je od
početka kulture željeznog doba do danas.16 Os-
novali su ga pleme Liburni nakon balkansko-
panonskih seoba, početkom 9. stoljeća prije
Kr., vjerojatno pod nazivom Aenona (odatle
današnji naziv Nin). Bio je sjedište jedne liburn-
ske općinske zajednice. Naselje se prostiralo po
cijelom otočiću, jedno je od najvećih liburnskih
naselja.17 Suhozidne kuće, sačuvane u temeljima,
poredane su u blokove od dva niza, širine 12
m. Otkriveni su podovi kuća, ognjišta i jame za
pepeo od gline. U kućama ili pokraj njih bile su
jame za bacanje otpadaka, ukopane u zdravicu
pjeskulju, približno kružnog oblika, promjer im
Slika 4. Jama za otpatke u Ninu, oko crkve Sv. Križa, prostorija
se kreće oko 90 do 300 cm, a dubine oko 90 do 8, arheološka istraživanja 1969. godine. (Fototeka Arheološkog
160 cm (Sl. 4). muzeja Zadar).

11 BATOVIĆ 1962, 31-115; BATOVIĆ 1966, 46-50.

12 Često su i ovi rovovi, jarci bili korišteni za bacanje otpadaka.
13 Engl. midden.
14 Danilo, Crvena stijena, Kakanj u Bosni itd. : BENAC 1958, 5 i d.; BENAC 1961, 39-139; BATOVIĆ 2002, 210-215, 249-256; ...
15 PITCHEL 2014, 21-22.
16 Početak željeznog doba u našoj zemlji općenito se datira približno od oko 1200. ili 800. god. prije Kr., prema prvim pojavama odnosno prema
općoj upotrebi željeza ili pak prema promjenama u kulturnim, društvenim i gospodarskim odnosima koje su time nastale. Na području sjeverne
Dalmacije ili na području Liburna prijelazna faza iz brončanog u željeznog doba. Vezana uz promjene i pokrete na Balkanu izazvane balkansko-
panonskim seobama, od oko 1230. do oko 900. god. prije Kr., predstavlja posebno izdvojeno razdoblje ili kulturnu fazu.
17 BATOVIĆ 1969, 36-38; BATOVIĆ 1970, 37-40.

10
 Slika 5. Akropola u Ateni, 5.-4. st. prije Kr. Jedan od najboljih
Slika 6. Život na ulicama Rima (preuzeto sa http://maledictus-
primjera klasične grčke umjetnosti i arhitekture, zlatnog razdoblja
romae.formach.org/t3-ce-qu-il-vous-faut-savoir, 7.11.2014.).
grčke umjetnosti (preuzeto sa http://upload.wikimedia.org/wiki-
pedia/commons/3/32/Acropolis_Athens_in_2004.jpg, 6.11.2014.).

Slika 7. Život na ulicama Rima (preuzeto sa htpp://opusmei.files.wordpress.com/2012/06/rome28.jpg, 7.11.2014.).

Bile su ispunjene kulturnim materijalom, neke od njih s vrlo mnogo keramike, mnogo ostataka
prehrane (pretežno životinjskih kostiju, školjaka i puževa, pougljeno žito i proso), nešto kamenih,
koštanih i metalnih predmeta.
Slojevi otpada daju nam vrlo važne podatke o prehrambenih navikama stanovnika, o privredi
(poljoprivredi, stočarstvu, …), mnogim važnim aspektima svakodnevnog života.
Postoje tragovi da je u Knososu na grčkom otoku Kreti, postojalo veliko javno smetlište ili
odlagalište smeća, smeće se bacalo u velike jame prekrivene zemljom.18
Mnogi povijesni izvori navode da su Atenjani, slično kao na Kreti, osnovali prave komunalne
deponije oko 500. god. prije Kr., koji su morali biti najmanje nekoliko kilometara udaljeni od grada,
te su zakonski odredili zabranu bacanja smeća po ulicama grada. Atena se često naziva kolijevkom
zapadne civilizacije zbog svojih kulturnih doprinosa tijekom 5. i 4. stoljeća prije Krista (Sl. 5).
U starom gradu Rimu, bučnom i prenapučenom, bio je izuzetan napor kretati se u gomili (Sl. 6 i 7).19

18 Minojska kultura ili Minojska civilizacija je kultura brončanog doba koja je nastala na otoku Kreta, a procvat je imala od 2700. do 1450. pr.
Kr., središte bilo u gradu Knososu.
19 Takvo stanje možemo pretpostaviti u svim većim gradovima Rimskog Carstva. CARCOPINO 1981, 58-59; RAMIERI 1996, 74-85.

11
 Od naselja na brežuljku Palatinu, Rim se uspeo do multimilijunskog grada na sedam brežuljaka,
od sela do gospodara Apeninskog poluotoka i svijeta (Sl. 8). Veliki rimski povjesničar Tit Livije
opisao je razloge nastanka grada na ovom mjestu (slobodna interpretacija teksta autorice): nisu bez
razloga bogovi i ljudi odabrali ovo mjesto da bi izgradili grad, na brežuljcima sa čistim zrakom, uz
rijeku koja donosi proizvode iz unutrašnjosti i dopušta da pomorski konvoji dođu uzvodno, more
nadohvat ruke, ali dovoljno daleko da bi grad sačuvalo od stranih flota, položaj usred Italije.20 Grad
je bio predodređen za slavu.
Veliki rimski pjesnik Juvenal daje nam vrlo slikoviti prikaz rimskih ulica, u stalnom protoku i
dotoku ljudi opasno je za vas netko udari laktom u bubrege, drugi letvom u glavu, ulicu su pre-
pune blata, ljudi koji vas gaze. Kada uvečer vas netko pozove na večeru, neodgovorno je ne napisati
oporuku ! Po povratku kući mogućnost je da vam netko s prozora baci neku posudu ili kakav drugi
predmet.21 Stoga je i bio izdan edikt koji je branio i kažnjavao bacanje tijekom noći kroz prozor
bilo kakve tekućine (effosum) ili krute tvari (deiectum), a kazna je bila naknada liječničkih i drugih
troškova do ozdravljenja, među ostalim i isplate plaće za vrijeme izliječnja ozljeda.22 U najgorem
slučaju, smrti prolaznika, nasljednici su imali pravo na naknadu u iznosu od pedeset zlatnika.

Slika 8. Rim u 4. st. poslije Kr., maketa. Roma, Museo della Civiltà Romana (preuzeto
sa http://viewsfromrome.blogspot.com, 7.11.2014.).

20 Titus Livius (živio od 59. god. prije Kr. do 17. god. poslije Kr.), veliki rimski povjesničar, pisac djela Ab urbe condita (Od osnutka grada).
21 Deciumus Iunius Iuvenalis, Satires, III, 243-248. Živio u kasnom 1., početku 2. stoljeća poslije Kr.
22 Digestae, IX, 3, 1, 1 – 3,7. Digestae su rimski zakoni. Nikakve kazne tijekom drugih stoljeća nisu bile dovoljne istrijebiti običaje, primjerice,
izljevanja urina kroz prozor na ulicu. Takav se incident dogodio i mom djedu pred II. svjetski rat na ulicama Splita (Geto).

12
 Osim problema prometa i kretanja posebnu pažnju zahtijevala je služba čišćenja ulica pod vodst-
vom edila23 i nižih činovnika, quattorviri viis in urbe purgandis koji se brinu za gradske ulice i duoviri
viis extra propriusve urbem, odgovori za ulice unutar tisuću koraka od nastanjenog dijela. Vrlo je vje-
rojatno da su ovi davali posao nekoj službi pod ugovorom. Održavanje čistoće na ulicama bilo je,
nadalje, i zakonom određeno. Zabranjeno je bacanje smeća, životinjskih trupla ili životinjske kože
na javnim ulicama.24 Čistoća, odnosno čišćenje ulica, bilo je shvaćeno kao vrlo osjetljiva javna služba
koja je imala neposredne učinke na higijenu i zdravlje grada i zahtijevala znatnu svakodnevnu pre-
danost. Dio otpada završavao je u kanalizacijama, dio se kolima koje su vodili volovi izvan grada.
Iako nemamo podataka o nekim javnim deponijima smeća izvan bedema grada, vrlo je vjerojatno
njihovo postojanje. Znamo da su se i u Rimu, barem u siromašnijim kvartovima, koristile za otpad
i jame za otpatke (Sl. 9).25
Bio je organiziran i odvoz smeća iz javnih građevina i tržnica. Posebno pitanje predstavlja otpad
iz privatnih kuća, koji se uglavnom ostavlja duž ulica u običaju koji je u Rimu vladao sve do 1870.
godine, ili se pak noću direktno bacao kroz prozore, predstavljajući opasnost za prolaznike.26

Slika 9. Jama za otpatke, Zadar (Iader), lokalitet kod “Zdravljaka” (između ulica Š. Brusine, R. Boškovića
i Sokolske ul.), zaštitna arheološka istraživanja 1990. god. (foto Kornelija A. Giunio).

23 Edil (lat. aedilis, od aedes = “hram”) bio je naziv za jednog od magistrata (državnih službenika) u Rimu. Edili su bili odgovorni za održavanje
javnih građevina, za organizaciju državnih svečanosti i za održavanje javnog reda u gradu Rimu.
24 Digestae, XLIII, 10 i 11.
25 CAMPAGNA 1995, 215-288; GIUNIO – JURIĆ 2004, 254.
26 Da li u ovom treba tražiti izvor običaja u današnjem Rimu, bacanja smeća kroz prozor u Novogodišnjoj noći !?! U posljednjoj je Novogodišnjoj
noći u Rimu bačeno i sakupljeno 170 tona smeća.

13
 Čistoća i zdravlje u starom Rimu ovisili su o propisnoj gradskoj kanalizaciji, odnosno podzemnim
kanalima kojima su u rijeku ili more odljevale oborinske vode, smeće s ulica i iz kuća. Graditeljski
senzibilitet Rimljana bio je vrlo praktičan, stoga je za rimsku civilizaciju bila karakteristična gradnja
cesta, mostova i vodovoda. Rim su proslavili njegovi inženjeri. Svladali su velike udaljenosti kako
bi doveli vodu u gradove. Gdje god je to bilo moguće, voda se prenosila ispod zemlje, no ponekad
je trebalo sagraditi vodovode kojima se voda prenosila preko riječnih dolina (Sl. 10).

Slika 10. Vodovod koji je opskribljivao Nîmes (Colonia Augusta Neamausus),

južna Francuska, premošćuje rijeku Gard – Pont du Gard. Dužina 275 m, visina 49 m
(preuzeto sa http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Pont_du_Gard.jpg, 5.01.2010.).

Voda koja je do gradova dovedena vodovodima tekla je kroz cjevovode do kuća bogatih građana,
kupališta i uličnih fontana, nužnika i pisoara u svakom gradskom kvartu. Samo su bogatiji stanovni-
ci imali privatne kupaonice i nužnike, siromašniji su koristili javna kupališta i javne nužnike.27 Prvi
rimski vodovod dovršen je 312. god. prije Kr., a u carsko doba bilo ih je ukupno jedanaest, koji su
svakodnevno opskrbljivali svakog stanovnika grada s otprilike 180 litara svježe vode.
Prema tradiciji oko 600. god. prije Kr., po narudžbi rimskog kralja Tarkvinija Priska, započela je
gradnja jednog od najstarijih kanalizacijskih sustava, tzv. Cloaca Maxima ili Maxima Cloaca, u do-
slovnom prijevodu “Najveća kanalizacija” (Sl. 11). Gradnji su vodili etrurski inženjeri, a koristio se
“poluprisilan” rad siromašnih slojeva rimskih građana.
Izgradnja je bila nužna kako bi se dreniralo okolno močvarno područje i uklonio otpad jednog od
najnaseljenijih gradova antike. Otpadne vode slijevale su se u rijeku Tiber, koja je tekla uz grad (Sl.
12). Izgrađena prvobitno kao otvoreni odvod oborinskih voda koje su sa susjednih brežuljaka preko
rimskog Foruma vodile u Tiber, postupno se nadgrađuje, postaje podzemni kanalizacijski sustav,
spojen na kanalizacijsku mrežu pod ulicama grada. Tijekom vremena sve su otpadne i slivne vode,
svih jedanaest rimskih vodovoda, te mokri otpad, usmjerene na ovaj kanalizacijski sustav.

27 U nekim su naseljima prikupljali urin i koristili ga za obradu tekstila i kože, te kao sredstvo za čišćenje.

14
 Slika 11. Christopher Wilhelm, “Pogled na Kloaku Maksimu Slika 12. Cloaca Maxima danas. Izlazni kanal u rijeku
u Rimu”, 1814. god., ulje na platnu. Washington, National Tiber, Rim (preuzeto sa http://upload.wikimedia.org/
Gallery of Art (preuzeto sa http://en.wikipedia.org/wiki/ wikipedia/commons/f/f5/040227-tevere16Cloaca-
Cloaca-Maxima, 29.10.2014.). Maxima.jpg., 19.10.2014.).

Cloaca Maxima je, vjerovalo se, bila pod zaštitom rimske boginje Kloacine (Cloacina) (Sl. 13).28
Štovana je u Rimu kao Venera Kloacina (Venus Cloacina) i svetište (Sacellum Cloacinae ili Sacrum
Cloacinae) nalazilo se na Forumu Romanumu, neposredno iznad Kloake Maksime.

Slika 13. Svetište Venere Kloacine na novcu (denarius) Lucija Musidija Longa (Lucius Mussidius Longus, 42.
god. prije Kr.). Na reversu novčića prikazane su dvije skulpture Venere Kloacina na ograđenom postolju svetišta
boginje (http://en.wikipedia.org/wiki/shrine_of_Venus_Cloacina, 2.11.2014.).

28 Cloacina, lat. cloaca = kanalizacija, odvod. Kult u Rim donio drugi rimski kralj Tit Tacije, kult je etrurskog podrijetla (boginja kanalizacije), u
Rimu identificirana s Venerom, te postaje zaštitnica spolnih odnosa u braku.

15
 Kada govorimo o velikoj rimskoj kanalizaciji, potrebno je spomenuti više sačuvanih poklopnica
kanala, izgrađenih u kamenu i mramoru. Svakako najpoznatija je tzv. Bocca della Verità (Usta istine),
velika kružna poklopnica u obliku maske koja predstavlja bradatog muškarca, oči, nos i usta su
izbušeni (Sl. 14). Prikaz se različito interpretira, kao božanstvo Ocean, kao neki prorok ili Faun.29
Danas se nalazi uzidana u predvorju crkve Santa Maria in Cosmedin u Rimu i šire je postala poznata
zbog scene iz filma Praznik u Rimu (Roman Holiday) iz 1953. god. s Audrey Hepburn i Gregory Peck-
om (Sl. 15).30
Istraženi ili slučajno otkriveni ostatci rimskih gradskih kanalizacija diljem Rimskog Carstva po-
kazuju da je u tom pogledu rimski grad malo što treba zavidjeti suvremenim gradovima. Posebno je
blizina mora ili rijeka davala pogodna rješenja za odljev oborinskih i otpadnih voda.
Veliki je broj primjera diljem golemog Rimskog Carstva gradnji monumentalnih kanalizacijskih
sustava (Sl. 16). Zadržati ćemo se na dva hrvatska primjera.

Slika 15. Audrey Hepburn i Gregory

Peck u sceni filma “Praznik u Rimu”
(http://upload.wikimedia.org/
wikipedia/commons/f/f8/Audrey_
Hepburn_and_Gregory_Peck_at_
the_Mouth_of_Truth__Roman_Holi-
day_trailer.jpg, 19.10.2014.).

Slika 14. Bocca della Verità, Rim (preuzeto Slika 16. Kanal velikog presjeka u Kölnu,
sa http://upload.wiki/media.org/ Njemačka, iz 2. st. poslije Kr. (Colonia
wikipedia/commons/7/7b/Bocca_della_ Claudia Ara Agrippinensium) (preuzeto
Verita%c3%A0.jpg, 19.10.2014). sa http://commons.wikimedia.org/
wiki/File:Cloaca_Maxima_Cologne.jpg,
19.10.2014.).

29 Ocean bog je beskrajnih voda što okružuju zemlju. Faun je rimski bog šuma, polja i blaga, zaštitnik ljetine i plodnosti.
30 Nazivaju se Ustima istine jer se vjeruje da ako ne govorite istinu, stavite li ruku u usta maske, ruku će vam otkinuti.

16
 Zadar (rimski Iader) postao je rimska kolonija u prvim godinama vladavine prvog rimskog cara,
cara Augusta (otac kolonije, vladao od 27. god. prije Kr. do 14. god. poslije Kr.). Povijesno gradsko
jezgro bilo je smješteno na polutoku, a primjenom načela rimskog urbanizma grad je bio podijeljen
na pravilne gradske blokove omeđene ortogonalnim rasterom ulica (Sl. 17).
Središte grada s Forumom (glavnim gradskim trgom) nalazilo se na zapadnom dijelu poluotoka,
a na njega se prema sjeverozapadu nadovezivao prostor Kapitolija s hramom, oblikujući zajedno
jedinstven sklop (Sl. 18).31
Kapitolij možemo opisati kao uzvišenje, najveće prirodne uzvišenje u gradu, pravokutnog oblika
koje nadvisuje Forum za oko 180 cm, a prema Forumu je završavao čeonim zidom. I Forum i hram
na Kapitoliju bili su okruženi raskošnim trijemom s triju strana.
Dosta je dobro poznata mreža gradske kanalizacije i sistem sakupljanja oborinskih i otpadnih
voda, takozvanog mokrog otpada, najsavršenije proveden na Forumu i Kapitoliju Zadra (Sl. 19).32

Slika 18. Antički Zadar (Iader), gradska planimetrija (crtež Rob-

ert Maršić, Arheološki muzej Zadar).
Slika 17. Zadar iz zraka (preuzeto sa www.zadartravel.hr, 2012. god.).

Slika 19. Zadar (Iader) mreža

kanala za skupljanje i odvoz
kišnice i mokrog otpada s Foruma.
Kanali završavaju u glavnoj kloaki
ispod glavne ulice, a koja odvodi
vodu i otpad u oba pravca prema
moru, u gradsku luku i u Zadarski
kanal (preuzeto iz SUIĆ 2003, 280,
sl. 137).

31 Hram posvećen Kapitolijskoj trijadi – Jupiter, Junona i Minerva. Vrijedilo je pravilo da su sve kolonije ili municipiji morali imati svoj
Kapitolij. To je bio simbolički rimski model koji se prenosio i ponavljao diljem Carstva. Jupiter je bio staro italsko božanstvo, vrhovni rimski bog
i zaštitnik rimske države. Zajedno s božicama Junonom i Minervom činio je trijadu vrhovnih bogova Rima, a njihov se središnji hram nalazio na
brežuljku Kapitoliju u Rimu. Osim svog službenog značenja vrhovnih božanstava rimske države, trijada je sastavni dio duhovne kulture onih
dijelova stanovništva koje se na našu obalu doselilo iz italskih oblasti.
32 SUIĆ 2003, 276-280.
17
 Oko čitava vanjskog perimetralnog zida Kapitolija išao je kanal širine oko 40 cm, dobro obzidan,
s krovnim crijepovima na dnu, dubok i do 70 cm (Sl. 20). Na svojim završecima u visini čeonog
zida Kapitolija (prema Forumu), kanal se spaja sa sistemom drenaže forumskog pločnika. Drugi
kanal, istih dimenzija i konstrukcije, tekao je unaokolo trijema Kapitolija. U zaštitnim arheološkim
istraživanjima 2002. god. otkriven je masivno građeni kanal koji se dijagonalno pruža kroz sjeverno
krilo trijema Kapitolija (u dužini 11,30 m), u pravcu sjever-jug, a sačuvan je netaknut (Sl. 21, 22 i
23).33 Otkriće ovoga kanala moguće mijenja pretpostavku da su sve oborinske vode s krovova hrama
i trijemova, te s površine podija oko hrama, sav mokri otpad, slijevale na Forum, već su se ulijevale u
novootkriveni kanal koji je sve odvodio izvan prostora Kapitolija (prema zapadu i sjeverozapadu).
Bilo je moguće popratiti više dijelova gradske kanalizacije koja je tekla linijama gradskih ulica, a
otkriveni su i tragovi kanalizacije koje su dijagonalno sijekle gradske blokove. Kanali su mogli biti
nadsvođeni ili zatvoreni ravnim kamenim pločama. Uglavnom su sve ulice imale podzemnu kanali-
zaciju, koja je bila povezana u cjeloviti sistem koji je sezan do jednog i drugoga kraja poluotoka, do
mora.
Sve gradske komunalne službe, instalacije i objekti bili su u kompetenciji gradskih magistrata,
posebno edila, koji su imali mnogostruka zaduženja. U gradovima je bilo i nižih službenika. Za javni
red i čistoću brinuli su se gradski robovi (servi publici) koji su za to dobivali novčanu naknadu.

Slika 20. Zadar (Iader), odvodni Slika 21. Zadar (Iader), ostatci Slika 22. Zadar (Iader), ostatci Slika 23. Zadar (Iader), ostatci
kanal oko Kapitolija u Zadru rimske kanalizacije na lokalitetu rimske kanalizacije na loka- rimske kanalizacije na loka-
(foto Barbara Peranić). sjeverno krilo trijema Kapitolija, litetu sjeverno krilo trijema litetu sjeverno krilo trijema
istraživanja 2002./2003. godine Kapitolija, unutrašnjost kanala, Kapitolija, unutrašnjost kanala,
(foto Barbara Peranić). istraživanja 2002./2003. godine istraživanja 2002./2003. godine
(foto Barbara Peranić). (foto Barbara Peranić).

33 Zaštitna arheološka istraživanja proveo je Arheološki muzej Zadar (Kornelija A. Giunio) u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Zadru
(Barbara Peranić). To je danas prostor gdje se proširila Klasična gimnazija Ivana Pavla II. u Zadru. Zidovi kanala debljine su od 58 do 70 cm, s
vanjske strane su ravni, dok se s unutrašnje zvonoliko šire prema dnu. Zidani su dosta pravilno uslojenim sitnijim lomljencima vezanih obilnom
žbukom. Dubine je 112 cm, na dnu popločan krovnim crijepovima (tegulae), koje su uz zidove vezane debelim slojem zaglađene žbuke i pokriven
masivnim kamenim pločama.

18
 Dioklecijanova palača u Splitu, carska rezidencija, danas u sastavu grada Splita (Sl. 24).34 Dao
ju je sagraditi car Dioklecijan (vladao od 284. do 305. god. poslije Kr.). Općenito se smatra da je
građena između 295. i 305. god., kad je car napustio prijestolje i uselio u palaču i živio u njoj do
smrti 316. god. Sagrađena je u uvali poluotoka 5 km jugozapadno od Salone, glavnoga grada rimske
provincije Dalmacije. Palača je u tlocrtu zamišljena kao pravokutnik, ali je prilagođavanje terenu,
prilikom gradnje, nametnulo manja odstupanja.35 Po svojoj kompoziciji nosi u sebi elemente carske
vile, helenističkog grada i utvrđenog vojnog logora (castrum) (Sl. 25).

Slika 25. Dioklecijanova palača, rekonstrukcija (preuzeto sa http://

www.kud-brodosplit.hr/web2010/06uvod-hr.asp, 7.11.2014.).

Slika 24. Split i Dioklecijanova palača iz

zraka (preuzeto sa http://e-turizam.blogspot.
com/2011/06/dalmacija_Split_dioklecijanovapalaca.
html, 19.10.2014.).

Lokacija Palače pažljivo je odabrana kako bi zadovoljila sve potrebe careve rezidencije i njene
obrane, kao i sve uvjete nužne za održivost građevine i njenih funkcija. Visinski položaj u odnosu
na izvor vode omogućavao je gravitacijski dovod vode u Palaču. Isto tako vinski položaj i smještaj
na obali mora omogućavao je i gravitacijsku odvodnju svih voda iz Palače. Rimljani su znali da su
kvalitetna voda i zdrava sredina preduvjeti za siguran i zdrav život, što postaje posebno važno u
jednom izoliranom i utvrđenom prostoru u kojem je živjelo dosta ljudi zajedno sa životinjama.36

34 BULIĆ-KARAMAN 1927; MARASOVIĆ 1968; MARASOVIĆ 1982; ....

35 Istok: 214,97 m, sjever: 174,74, jug: 181,65 m.
36 Za potrebe Dioklecijanove palače sagrađen je u 4. st. vodovod dužine 9,5 km koji se vodom napajao s izvora rječice Jadro. Prestao je funkcioni-
rati u 7. stoljeću, a krajem 19. stoljeća je rekonstruiran i ponovo stavljen u funkciju te se koristi i danas !

19
 Dioklecijanova palača imala je razrađeni odvodni sustav kojim su se odvodile vode iz kupališta,
fontana te oborinske vode (Sl. 26 i 27). Nadalje, možemo pretpostaviti da su se fekalije, otpadci hrane
i slični kruti otpad životinja skupljali u posebne jame koje su se s vremena na vrijeme praznile (suhi
postupak), ali osim suhog postupka zbrinjavanja otpada koristio se sigurno i mokri postupak.37
Kod starih Rimljana i te kako bilo je zapaženo recikliranje.
Svima je poznato da su amfore vrlo uobičajeno posuđe većih dimenzija koje su se koristile za
transport i skladištenje vina, ulja i drugih proizvoda. Sa sadržajem, proizvođač namirnica ustupao
je kupcu (trgovcu na veliko ili malo) ili pak potrošaču i amforu, ukoliko je uzimao cijeli sadržaj
jedne posude. Nakon što se roba prodala na malo ostajala je trgovcima veća količina amfora s
kojima najčešće nisu znali što napraviti, jer kako izgleda nije bilo organizirano vraćanje amfora
proizvođačima namirnica. Njihov odvoz bio bi skuplji nego izrada novih posuda, a treba uzeti u
obzir i njihovu lomljivost. Zbog toga su proizvođači namirnica, po svoj prilici, u cijenu proizvoda
radije zaračunavali trošak izrade ambalaže, tako da su amforu mogli mirno prepustiti trgovcu.

Slika 26. Kanal velikog presjeka u sjevernom dijelu Dioklecijanove Slika 27. Kanal velikog presjeka u sjevernom
palače u Splitu (foto od K. Marasović). dijelu Dioklecijanove palače u Splitu (foto od K.
Marasović).

37 MARASOVIĆ T. – MARASOVIĆ K. – PEROJEVIĆ – RISMONDO 1999, 65-85; MARASOVIĆ K. – PEROJEVIĆ – MAR-

GETA 2014, 237-249.

20
 Najveći dio amfora završavao je na gradskim smetlištima, osobito onima u blizini tržnica. Takva
su smetlišta bila prava brda ulomaka amfora, osobito u velikim gradovima. U Rimu je npr. Monte
Testaccio nastao od ulomaka keramika na površini od više stotina kvadratnih metara, a narastao je u
visinu do preko 30 metara (Sl. 28).38 Takve gomile amfora stvarale su, nesumnjivo, veliki komunalni
problem, kao što to smeće čini i danas.
Ovi su problemi pridonijeli ideji ponovnog korištenja amfora i njihovih ulomaka, njihovoj upotrebi
u graditeljstvu. Njihova upotreba u graditeljstvu se javila dosta rano, u doba kasne Republike, kada se
trgovina Sredozemljem znatno proširila. Tehnika zidanja amfora koristila se prilikom izgradnje svo-
dova, njihovih uporišta i gornjih dijelova zidova, koristile su se kao materijal za nasipanje močvarnih
površina, kao izolacijski materijal. Imamo više primjera korištenja amfora u rimskom graditeljstvu u
našim krajevima. U sjevernim zidinama Salone, amfore su se koristile kao popuna prostora izmađu
dva obložna zida bedema. Namjena im je bila ispuna bedema, kao građevinski materijal i kao izolacija
od vlage koja je mogla ulaziti u kuće s unutrašnje strane gradskih zidina.39 Korištene su i kao popuna
jedne od kula u Naroni (Vid kod Metkovića), kao popuna kule i za izolaciju od vlage ili na forumu
Narone kao izolacijski materijal, dva reda amfora postavljenih horizontalno jedne iznad drugih.40
Primjera korištenja amfora kao materijala za nasipanje močvarnih površina nalazimo u Saloni u
blizini ušća rijeke Jadro, te u uvali Špinut u Splitu,41 području koje je bilo močvarno kao i susjedni
Poljud (Paludes), a taj je dio splitskog poluotoka bio gusto naseljen, pa ga je bilo nužno nasuti i sanirati.

Slika 28. Monte Testaccio u Rimu (preuzeto sa http://www.imagoromae.com/testaccio_IT.ashx, 6.11.2014.).

38 Monte Testaccio, nazvan i Groblje amfora. RODRÍGUEZ ALMEIDA 1984, 5 i d.

39 CAMBI 1961-62, 145-150; CAMBI 1980, 73-80.
40 CAMBI 1970, 103-105; PATSCH 1997, 14-16.
41 CAMBI 1975, 115-124.

21
 Amfore kao materijal za izolaciju od vlage upotrebljavane su vrlo često u antičkom svijetu, oso-
bito su se koristile za spriječavanje prodora vlage u skladišta u koja su pohranjivanja dobra (Sl. 29).42
Nadalje, Rimljani su reciklirali i staklo, koristeći ulomke razbijenih staklenih posuda uz sirovi
materijal i izrađivali nove predmete.43
Što nam donosi srednji vijek? Postoje mnoge predrasude o razdoblju srednjeg vijeka kao mračnom
i prljavom razdoblju.44 Svakako, kao i u antici, kako su rasli gradovi tako je problem sa otpadom i
smećem bio sve veći i značajniji. Smeće je, svakako, odigralo veliku ulogu u povijesti toga razdoblja.
Rane tehnike gospodarenja otpadom nastaju u tom razdoblju, kao način da se spriječe širenja nekih
opakih bolesti. Važna je činjenica da su povezali širenje bolesti s nečistoćom i nehigijenom. Kuga,
kolera, tifus, samo su neke od bolesti koje su izmijenile populacijsku sliku Europe, čak utjecale
na neke europske monarhije, a koje su nastale utjecajem prljavštine i smeća koje je pogodovalo
umnažanju štakora, koji su potom kontaminirali vodoopskrbu (Sl. 30).
Doba kuge (Crna smrt ili Crna kuga) naziv je za period jedne od najrazoritijih pandemija u po-
vijesti čovječanstva (Sl. 31).45

Slika 29. Rimski zid s reupotrebljenim amforama, Zadar (Iader), lokalitet kod “Zdravljaka” (između ulica Š. Brusine, R.
Boškovića i Sokolske ul.), zaštitna arheološka istraživanja 1989./1990. god. (foto Kornelija A. Giunio).

Slika 31. Ilustracija Crne smrti iz Toggenburške Biblije (1411. Slika 30. Štakor (Rattus) (preuzeto sa http://
god.) (preuzeto sa http://wikipedia.org/wiki/Doba_kuge_ hr.wikipedia.org/wiki/%c5%A0takori#mediaviewer/
mediaviewer/File:Smallpox01.jpg, 24.10.2014.). File:Rattus_norvegicus_1.jpg, 6.11.2014.).

42 DRESSEL 1879, 36-64; DURM 1905, 188; GASPAROTTO 1951, 106; BRUSIN 1951, 14 i d.; LUGLI 1957, 402
43 STERN 1999, 441-484; FOSTER – JACKSON 2009, 189-204.
44 NEWMAN 2001, 150-151.
45 GRMEK 1989, 225, 340-354

22
 Započevši u jugozapadnoj Aziji proširila se u Europu krajem 14. stoljeća, a mnogo kasnije, u
18. stoljeću, dobila je ime Crna smrt (lat. Mors atra) (Sl. 32). Konačan broj smrti koja je ta pandemija
izazvala diljem Europe procjenjuje se na oko 75 milijuna ljudi, odnosno oko polovice tadašnjeg
stanovništva Europe.46
Međutim, mnogi su srednjovjekovni gradovi i naselja imali niz uredbi i zakona koji su se odnosili
na gospodarenje otpadom, nužnike i higijenu, a kazne za neizvršenje istih bile su priličito velike.47
Sudski zapisi iz Stratford-upon-Avon iz 1515. godine navode kako je otac velikog Williama Shake-
spearea bio kažnjen zbog deponiranja smeća na javnoj površini.
U srednjovjekovnom Londonu, primjerice, ljudi su bili odgovorni za održavanje čistoće ulice
ispred njihovih kuća (zakon iz 1297. godine), a 1388. godine engleski Parlament donosi zabranu
razbacivanja smeća po putovima i jarcima.48
1354. god. ljudi koji su u Londonu
bili odgovorni za čišćenje ljudskih
izlučevana s ulica i uz ulice (engl. rakers
– grabljari) naredbom kralja Edwarda
III., imaju zadatak tjednom “izgrablja-
ti”, odnosno očistiti ulice grada. Otpad
su kolicima odvozili u rijeku Temzu.
Početkom 14. st. engleska Vlada dono-
si uredbu građanima da moraju držati
otpad u kućama dok “grabljari” nisu u
mogućnosti ukloniti ga.
Ovi prvi pokušaji reguliranja gos-
podarenja otpadom nisu bili osobito
uspješni, ali ove su prve uredbe utrle
put daljoj regulaciji.
Situacija je bila slična (negdje i gora)
u drugim dijelovima Europe. Navodi
se da su oko 1400. godine hrpe, na-
kupine smeća oko vratiju Pariza tako
se nagomilale da su ometale obranu
grada. Izvori navode kako su nepri-
jateljski vojnici koristili te hrpe smeća
i po njima se penjali i tako uspijevali
ući u grad.

Slika 32. Gravura “Doktor Schnabel von Rom” (“Doktor s kljunom”), Rim 1656. god. Doktori su u srednjem vijeku nosili maske
u obliku kljuna ptice napunjenog biljem, kako bi pročistili zrak iz kojeg su mislili da kuga potječe (http://wikipedia.org/wiki/
kuga#mediaviewer/File:DoktorSchnabel-430px.jpg, 24.10.2014.).

46 Kuga i velike epidemije kuge poznate i u antici. GIUNIO 2010, 5-48.

47 JØRGENSEN 2008, 547-567; JØRGENSEN 2010, 34-55.
48 TAYLOR 2005, 53-72.

23
 U kasnom 15. stoljeću njemački gradovi istim kolima kojima dovoze u grad robu, razne proiz-
vode, odnose potom smeće izvan grada, na posebna odlagališta.
Bilo je poznato i recikliranje i ponovljena upotreba, kao dio svakodnevnog života. Biljnim otpa-
dom hranila se stoka, a koristio se i kao gnojivo. Svinje su se često koristile kao učinkovita metoda
zbrinjavanja organskog otpada. Koristili su se i kao čistači ulica (Sl. 33).

Slika 33. Svinja kao čistač ulica u srednjem vijeku (preuzeto sa http://www.wikipedia.org, 5.10.2014.).

Kolonisti u SAD-u uglavnom zakapaju smeće van

naselja u velike jame koje prekrivaju zemljom. A u New
York-u 1657. godine donosi se zakon o zabrani bacanja
smeća na ulicama.
Slična je situacija potrajala u slijedećih nekoliko
stoljeća.
Tijekom Industrijske revolucije u 18. st. u Europi
i Sjedinjenim Američkim Državama, ubrzano se raz-
vija industrija, strojarska industrija i trgovina. Rast
je posebno stimuliran dostupnošću sirovina i većem
brojem radne snage. Ovaj rast stvorio je značajno veće
količine otpada, industrijskog otpada, što je dovelo do
porasta brige i vladinih dužnosnika i javnosti. Razvijaju
se i gradovi oko velikih industrija, raste i količina ko-
munalnog otpada. Kako bi se izbjegle moguće poteškoće
uvjetovane neupravljanjem otpadom, ulazi se u takoz-
vano “Sanitacijsko razdoblje”. Postepeno se uvodi or-
ganizirano sakupljanje otpada i zbrinjavanje otpada, a
razlikuje se po otpadu koji se prikuplja (Sl. 34). Krajem
18. st. formiraju se u SAD-u i prve komunalne službe
sa zadatkom čišćenja ulica. Uredbu je donio Benjamin
Slika 34. Čistač ulica u Londonu (preuzeto sa www.
Franklin za Philadelphiju (Pennsylvania). bridgemanimages.com, 2.11.2014.).

24
 1848. god. Zakonom o javnom zdravstvu u Velikoj Britaniji započinje razdoblje regulacije gospo-
darenja otpadom. Veliki korak naprijed je projektiranje i gradnja 1874. god. takozvanog “Razarača”
(“Destructor”) u Nottinghamu (Sl. 35). Radi se o prototipu postrojenja za spaljivanje otpada i
mješovitog goriva, kojim se stvara para kojom se proizvodi električna energija. U toku slijedećih
tridesetak godina, sagrađeno ih je 250, ali vrlo brzo padaju u nemilost, raspršujući previše pepela i
prašine u okolini.
1885. god. prva spalionica sagrađena je u SAD-u, na Governor’s Island u New York-u. Tijekom
slijedeća dva desetljeća u SAD-u ih se gradi preko 200. 1898. god., opet u New York-u, gradi se i
prvo postrojenja za sortiranje smeća za reciklažu.
Već na prijelazu iz 19. u 20. stoljeća lokalnim vlastima diljem svijeta problem rješavanja otpada
jedan je od gorućih problema, a ostaje i do danas. Uglavnom je svugdje organiziran nekakav sustav
prikupljanja otpadom i nekakva odlagališta. Krajem 19. st. prikupljanje se radilo kolima koja su
vukli konji, početkom 20. st. započinje i motorizacija. Problem postoji, o njemu se raspravlja, sustav
gospodarenja otpadom se kontinuirano razvija.
I u Zadru u drugoj polovici 19. st. počela se pridavati velika pozornost čistoći grada i higijeni kao
preduvjetu zdravog življenja.49 Čistoću ulica bili su dužni održavati svi gradski stanovnici, napose
vlasnici kuća i dućana.

Slika 35. Manlove-Alliot peč, “Destructor” iz 1894. god. u Nottinghamu (Engleska) (preuzeto sa http://upload.wikimedia.org/
wikipedia/commons/8/84/Manlove%2c_Alliot_furnace.jpg, 25.10.2014.).

49 PERIČIĆ – STAGLIČIĆ – TRAVIRKA – RADOS – RABAC-ČONDRIĆ 2011, 76.

25
 Gospodarenje otpadom u sadašnjosti i budućnosti
U drugoj polovici 20. stoljeća, zbog brzog i prebrzog razvoja tehnologije, naglog porasta broja
stanovništva i njihove koncentracije oko velikih gradova, suvremena se civilizacija na dramatičan
način susreće s problem otpada. Otpad postaje “neprijatelj broj 1”, prijeteći izravno zdravlju ljudi i
okolišu, onečišćujući zrak, tlo i vodu (Sl. 36).
U Republici Hrvatskoj se procjenjuje da svake godine nastaje 1,2 milijuna tona komunalnog ot-
pada, te više od 6,8 milijuna tona tehnološkog (industrijsko-proizvodnog, građevinskog, rudarsk-
og, poljoprivredno i šumarskog) otpada. Sve te količine otpada u najvećem dijelu završavaju na
usklađenim i neusklađenim odlagalištima, deponijama, zauzevši pritom godišnje nekoliko hektara
novih površina.
U Zadru danas djeluje “Čistoća d.o.o.”, ustanova za održavanje javne čistoće grada Zadra. Ustan-
ovu je osnovao Narodni odbor općine Zadar, a nastala je razdvajanjem Ustanove za komunalnu
djelatnost Narodnog odbora općine Zadar. S ra-
dom je započela 1. siječnja 1954. godine (u uli-
ci Mihovila Pavlinovića 1 na Polutoku). Organ
nadležan za poslove i zadatke ustanove bio je
Savjet za komunalne poslove i stambena pitanja
Narodnog odbora općine Zadar. Ustanovom je
upravljao Upravni odbor kao kolektivni organ
upravljanja.
Osnovni zadatci ustanove bili su održavanje
javne čistoće i provođenje propisa koji se odnose
na održavanje javne čistoće, praćenje, raspravl-
janje rješavanje svih pitanja koja su bila od in-
teresa za unaprjeđenje javne čistoće, a djelokrug
ustanove protezao se na područje grada Zadra
(Sl. 37).

Slika 36. Odlagalište smeća (preuzeto sa http://www.zero- Slika 37. Povijest “Čistoće d.o.o.” iz arhive.
hedge.com/news/2014-08-10/wonders-modern-world-chinas-
amazing-tower-garbage, 24.10.2014.).

26
 U prosincu 1961. godine, rješenjem Narodnog odbora općine Zadar, prestaje pravno i stvarno
djelovati kao ustanova sa samostalnim financiranjem “Čistoća” – ustanova za održavanje javne
čistoće u Zadru. Spomenutim rješenjem ujedno je osnovano komunalno poduzeće “Čistoća” sa
sjedištem u Zadru, a taj status zadržava sve do rujna 1996. godine, kada Društvenim ugovorom
između Grada Zadra i 14 općina Zadarske županije postaje društvo s ograničenom odgovornošću –
“Čistoća d.o.o.” (Sl. 38 i 39).

Slika 38. Povijest “Čistoće d.o.o.” iz arhive. Slika 39. Povijest “Čistoće d.o.o.” iz arhive.

Od 1964. godine posluje na današnjoj adresi, ulici Stjepana Radića 33.

“Čistoća d.o.o.” već dugi niz godina uspješno održava čistoću grada Zadra i njegove okolice. Go-
dinama su uspješno rješavani postavljeni zadatci, unosila se poboljšanja, modernizirala su se sred-
stva rada, povećao se broj radnika i vozila, te širilo područje djelovanja i pružanja usluga čišćenja i
odvoza otpada (Sl. 40 i 41).

Slika 40. Povijest “Čistoće d.o.o.” iz arhive. Slika 41. Povijest “Čistoće d.o.o.” iz arhive.

27
 “Čistoća d.o.o” usluge odvoza i deponiranja miješanog komunalnog otpada i održavanja čistoće
javno-prometnih i ostalih uređenih površina obavlja na području grada Zadra (ručno i strojno
čišćenje i pranje), te određenom broju otočkih naselja i općina na području Zadarske županije.
Izvršena je sanacija postojećeg odlagališta “Diklo” s posebnim reciklažnim dvorištem (Sl. 42 i 43).
Organizirano je djelomično odvojeno sakupljanje otpada, što omogućuje recikliranje (papir, karton,
staklo, plastika, metali, zeleni tj. biorazgradivi otpad). Organizirano je i sakupljanje opasnog otpada
(baterije, akumulatori, motorna ulja, lijekovi, kemikalije) (Sl. 44).
U prvoj fazi provođenja Zakona o gopodarenju otpadom, u posljednjoj je godini u Zadru određeno
dvanaest lokacija po mjesnim odborima s kontejnerima za odvojeno odlaganje otpada (staklo, papir,
tekstil, plastika, metal, miješani komunalni otpad). To su tzv. Zeleni otoci, koje je postavila “Čistoća
d.o.o.” u suradnji s Gradom Zadrom (Upravnim odjelom za razvitak otoka i zaštitu okoliša) i Fon-
dom za zaštitu okoliša (Sl. 45).
Ali, u suštini današnje je stanje gospodarenja otpadom da se otpad uglavnom ne razdvaja po
vrstama i to velikim dijelom krivnjom neodgovornih i nemarnih građana, a unatoč kontinuiranoj
komunikaciji s javnošću s ciljem obavještavanja građana o aktualnostima. “Čistoća” je nositelj i pro-
jekta “Edukacija o cjelovitom gospodarenju otpadom” koji već dugi niz godina provodi u suradnji
sa dječjim vrtićima u Zadru s ciljem da se već kod male djece razvijaju pozitivne navike postupanja
s otpadom.

Slika 42. Deponij – odlagalište u Diklu (arhiva “Čistoće d.o.o.”)

Slika 43. Reciklažno dvorište na deponiju u Diklu Slika 44. Reciklažno dvorište na deponiju u Diklu
(arhiva “Čistoće d.o.o.”). (arhiva “Čistoće d.o.o.”).

28
 U projekt su, naravno, uključeni i mladež i
odrasli. Cilj je pružiti što detaljnjije informacije,
edukativno-promidžbenim materijalima (letci,
brošure i slično), organizacijom društvenih ak-
tivnosti ili preko medija, uključiti svih u zaštitu
okoliša.
Tako posljednjih nekoliko godina “Čistoća
d.o.o.” provodi i projekt pod nazivom “Eko pa-
trola”, u sklopu edukacije građana o pravilnom
gospodarenju otpadom. Eko patrola se sastoji
od četiri osobe podijeljene u dva tima. Odjevene
su u posebno izrađene uniforme s natpisima
“Eko patrola”, kreću se pomoću bicikla i djeluju Slika 45. “Zeleni otok” u Zadru (arhiva “Čistoće d.o.o.”).
na području cijeloga grada, educirane od strane
stručnih suradnika iz “Čistoće”. Njihov je zadatak savjetovanje i anketiranje građana, dijeljenje in-
formativnih letaka, kontrola nepravilnog odlaganja otpada, foto dokumentacija na terenu.
Naša je budućnost održivo gospodarenje otpadom, a koje je uređeno zakonima Republike
Hrvatske i Strategijom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske koju je donio Hrvatski Sabor,
a čiji je osnovni cilj uspostava cjelovitog gospodarenja otpadom u skladu s postojećim zahtjevima i
standardima Europske unije.
Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske određuje i usmjerava gospodarenje otpadom, a
na temelju analize postojećeg stanja i ciljeva gospodarenja otpadom. Plan uključuje načelni raspored
budućih lokacija građevina za gospodarenje otpadom (centri za gospodarenje otpadom, pretovarne
stanice, postrojenja za termičku obradu otpada, odlagališta opasnog i neopasnog inertnog otpada).50
Ovim planom napušta se dosadašnji nezadovoljavajući način postupanja s otpadom pri kojem je
otpad završavao na neuređenim odlagalištima kakva predstavljaju stalni rizik za okoliš i ljude.
Centri za gospodarenje otpadom u županijama ili regijama su svojevrsna industrijska postrojenja
namijenjena zbrinjavanju otpada u svrhu njegove ponovne upotrebe te odlaganju ostatnih (neis-
koristivih) količina otpada na način siguran za okoliš i zdravlje ljudi. Županijski ili regionalni centri
za gospodarenje otpadom su središnje građevine u cjelovitom sustavu gospodarenja otpadom u koje
se otpad dovozi putem mreže pretovarnih stanica s područja cijele županije ili regije. Istovremeno se
s uspostavom novog sustava gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj saniraju i zatvaraju sva
dosadašnja, uglavnom neuređena ili nedovoljno uređena odlagališta koja ne zadovoljavaju uvjete
propisane zakonodavnim aktima.
Krajnji ciljevu su do 2018. godine izgraditi sve županijske centre za gospodarenje otpadom u Re-
publici Hrvatskoj, sanitirati sva odlagališta otpada (legalna i ilegalna).
Otvaranju Županijskog centra za gospodarenje otpadom prethodi sanacija i zatvaranje neuređenih
odlagališta na području Zadra, Biograda, Obrovca, Paga, Starigrada, Polače, Novigrada, Gračaca,
Povljane, Tkona i Kalija.51

50 Narodne novine (2013) Zakon o održivom gospodarenju otpadom. Zagreb : Narodne novine d.d., 94, vidi članak 17.
51 Do sada su sanirana odlagališta otpada u Salima, Lišanima Ostrovičkim i Benkovcu, dok je sanacija odlagališta u Novigradu pri kraju.

29
 U Zadarskoj županiji planirano je uspostaviti tri pretovarne stanice (Pag, Gračac, Biograd n/m),
iz kojih će se, nakon pretovara iz manjih kontejnerskih vozila u veća, otpad odvoziti u Centar za gos-
podarenje otpadom. Ovdje će se provoditi završno sortiranje i obrada prispjelog otpada te izdvajati
sekundarne sirovine i odlagati neiskoristive dijelove otpada.
U sklopu iznalaženja cjelovitog rješenja gospodarenja otpadom Zadarske županije, jedan od
važnih faktora je određivanje lokacija pretovarnih stanica za prijevoz otpada do Centra za gospo-
darenja otpadom.
Specijalna vozila za skupljanje otpada po naselju koriste se za sakupljanje i lokalni prijevoz otpa-
da do objekta pretovarne stanice, a posebna vozila većeg kapaciteta prijevoza koriste se za prijevoz
na veće udaljenosti. Pretovarna stanica može se nalaziti uz druge objekte, uz reciklažna dvorišta ili
prostore za obradu glomaznog komunalnog otpada ili građevnog otpada.
Zadarska županija provodi pripreme za izgradnju i uspostavu suvremenog centra za gospo-
darenje otpadom koji će prihvaćati otpad s područja čitave županije. Budući će se Županijski centar
nalaziti u Biljanima Donjima (Grad Benkovac), a njime će upravljati već uspostavljeno trgovačko
društvo “Eko d.o.o. za gospodarenje otpadom, obnovljivim izvorima energije i energetsku
učinkovitost Zadarske županije”. Trgovačko društvo “Eko d.o.o.” osnovano je u svibnju 2008. go-
dine zaključivanjem Društvenog ugovora između Zadarske županije (23 %), Grada Zadra (51 %) i
Grada Benkovca (26 %), što osigurava da projekt bude od javnog interesa, odnosno za korist svih
građana. Županijski centar za gospodarenje otpadom nalaziti će se u Biljanima Donjima,52 na oko
43 hektara, s planiranim funkcionalnim objektima i tampon zonom oko vanjske ograde Centra i
prilaznim cestama (Sl. 46).

Slika 46. Biljane Donje, lokacija budućeg Centra za gospodarenje otpadom Zadarske županije.

52 Biljane Donje, eksploatacijska polja kamena Busišta III

30
 Tvrtka ima zadatak uspostaviti sustav gospodarenja otpadom na području Zadarske županije
kao jedan od strateških ciljeva, a sve sukladno nacionalnim propisima te smjernicama i direktivama
Europske unije.
Centar za gospodarenje otpadom činiti će: upravna zgrada s parkiralištem, prostor za dovoz ot-
pada od strane građana – reciklažno dvorište, ulazno-izlazna zona s pratećim objektima (s vagom),
sortirnica, postrojenje za mehaničko-biološku obrada otpada (s kompostanom), postrojenje za ob-
radu građevinskog otpada, odlagalište komunalnog otpada, površina za obradu procjednih voda i
odlagališnog plina, prometni centar s garažama, radionicama i prostorijama za osoblje, zgrada za
privremeno odvajanje opasnog otpada (kućni opasni otpad) koji se potom odvozi kod ovlaštenih
prerađivača, te zeleni pojas (Sl. 47 i 48).

Slika 47. Budući Centar za gospodarenje otpadom, idejno rješenje.

Slika 48. Budući Centar za gospodarenje otpadom, idejno rješenje s označenim sastavnicama Centra.

31
 Komunalni otpad obrađuje se u navedenom postrojenju za mehaničko-biološku obradu (Sl. 49),
gdje će se otpad obrađivati biosušenjem i potom mehaničkim putem. Dobiva se otpad koji se može
reupotrijebiti, reciklirati (papir, karton, plastika, aluminij, plastična folija, željezo), zatim gorivi dio
otpada (RDF/SRF), biostabilat i kompost.53 Biostabilizirani otpad (biostabilat) iskoristiv je kao dnev-
ni pokrov na odlagalištu, te za sanaciju ostalih odlagališta na području Zadarske županije. Gorivo iz
otpada je iskoristivo u industrijskim postrojenjima kao alternativno gorivo.

Slika 49. Budući Centar za gospodarenje otpadom, postrojenje za mehaničko-biološku obradu otpada.

53 Kompostiranje u staroj Kini prisutno već od oko 2000. god. prije Kr. Prirodno gnojivo izrađivalo se od ljudskih izlučevina, životinjskog otpada,
slame, biljnog pepela i slično.

32
 Obradom otpada znatno se
smanjuje količina otpada koji se
odlaže, a to je i smisao koncepta
gospodarenja otpadom - smanjiti
količine nastalog otpada, a otpad
za odlaganje obraditi u inertno,
za okoliš neopasno stanje (Sl. 50).
Nadalje, iz otpada treba “izvući”
što više sekundarnih sirovina.
Gospodarenje otpadom je
djelatnost u funkciji zaštite
okoliša ! Ovo je dugoročno
rješenje u skladu s najvišim eu-
ropskim i svjetskim ekološkim
standardima. Centar za gospo-
darenje otpadom u potpunosti
će se razlikovati od današnjih
otvorenih odlagališta otpada, a
osigurati će zbrinjavanje otpada Slika 50. Budući Centar za gospodarenje otpadom,
na načelima održivog razvoja te odlagalište inertnog i neopasnog otpada.
na ekološki prihvatljiv način.
Svako razmišljanje ili promišljanje o budućnosti dovodi nas do spoznaje da nam jedino temeljita
promjena našeg odnosa prema okolišu daje nade u dalji napredak ljudskog društva i razvitak civili-
zacije. Nužno je naše odgovorno ponašanje, odvojeno prikupljanje otpada, izdvajanje iskoristivog ot-
pada (staklo, papir, karton, metal, biootpad i plastika) s ciljem recikliranja, izdvajanje problematičnih
tvari odnosno opasnog otpada (ulje, kemikalije, baterije, lijkovi). Odvojeno odlaganje i prikupljanje
pojedinih vrsta komunalnog otpada moguće je korištenjem posebnih posuda i spremnika postav-
ljenih na javne površine i u reciklažnim dvorištima.
Provedba Cjelovitog sustava gospodarenja s otpadom obuhvaća niz mjera međusobno sustavno pove-
zanih: nadzor toka otpada, od mjesta nastanka do mjesta konačne obrade; izbjegavanje i smanjivanje
otpada;54 recikliranje i obnavljanje otpadnih tvari;55 obrada neiskorištenog otpada; minimalno odla-
ganje obrađenog otpada. Posebno su vrijedne takozvane “4R” mjere za ispravno gospodarenje s ot-
padom : izbjegavanje / smanjivanje (Reduction), ponovna upotreba bez obrade (Reuse), obnavljanje
ili ponovna upotreba za istu namjenu uz obradu (Recovery), recikliranje (Recycling).
Izgradnjom Županijskog centra za gospodarenje otpadom unaprijediti će se kontrola tijeka nas-
tanka otpada, te osigurati njegova obrada u skladu sa europskim i domaćim propisima.
Haud igitur redit ad Nihilum res ulla, sed omnes Discidio redeunt in corpora materiai (Nijedna stvar
se ne vraća u ništavilo, već se svaka rastvaranjem vraća materijalnim tijelima), izrekao je već veliki
rimski pjesnik i filozof Tit Lukrecije Kar u svom filozofskom spjevu O prirodi.56

54 Izbjegavanje i smanjivanje otpada počinje pri kupovima, treba kupovati robu s duljim vijekom upotrebe, izbjegavati suvišnu ambalažu, nabavl-
jati proizvode koji se mogu obnoviti odnosno ponovno upotrijebi, koristiti reciklirane proizvode, smanjiti ambalažu za kupovanje, ….
55 Uspješni put odvojenog prikupljanja i recikliranja otpada počinje u obitelji, vrtiću i školi.
56 Titus Lucretius Carus (99. – 55. god. prije Kr.), De rerum natura, I, 248-249.

33
Literatura

ANGELA 2014. Alberto Angela, Una giornata nell’ antica Roma. Vita quotidiana, segreti e curiosità, Roma
– Milano 2014.
BATOVIĆ 1962. Šime Batović, Neolitsko naselje u Smilčiću, Diadora, 2, Zadar 1962, 31-115.
BATOVIĆ 1966. Šime Batović, Stariji neolit u Dalmaciji, Zadar 1966.
BATOVIĆ 1969. Šime Batović, Nin u prapovijesno doba, Radovi Instituta Jugoslavenske akademije znanos
ti i umjetnosti, 16-17, Zadar 1969, 9-59.
BATOVIĆ 1970. Šime Batović, Istraživanje liburnskog naselja u Ninu 1969. godine, Diadora, 5, Zadar
1970, 33-48.
BATOVIĆ 2002. Šime Batović, Jadranska zona. Mlađe kameno doba na istočnom jadranskom primorju,
U osvit povijesti (od starijega kamenog doba do Liburna). Zbornik odabranih radova, I, Zadar
2002, 191-412.
BATOVIĆ 2004. Šime Batović, Istraživanje ilirskog naselja u Radovinu, U osvit povijesti (od starijega
kamenog doba do Liburna). Zbornik odabranih radova, II, Zadar 2004, 277-332.
BATOVIĆ 2004.a Šime Batović, Liburnska grupa, U osvit povijest (od starijega kamenog doba do Liburna).
Zbornik odabranih radova, II, Zadar 2004, 589-676.
BENAC 1958. Alojz Benac, Neolitsko naselje u Lisičićima kod Konjica, Sarajevo 1958.
BENAC 1961. Alojz Benac, Neolitski telovi u sjeveroistočnoj Bosni i neki problemi bosanskog
neolita, Sarajevo 1961.
BRUSIN 1951. Giovanni Brusin, Commerci e industrie nell’ antica Aquileia, Bollettino Ufficiale della
Camera di Commercio, Industria e Agricultura di Udine, Udine 1951.
BULIĆ – KARAMAN 1927.
Frane Bulić – Ljubo Karaman, Palača cara Dioklecijana u Splitu, Zagreb 1927.
CAMBI 1961-62. Nenad Cambi, Amfore kao građevinski materijal u bedemima Salone, Vjesnik za arhe
ologiju i historiju dalmatinsku, 63-64, Split 1961-62, 145-150.
CAMBI 1970. Nenad Cambi, Narona, Vid, Metković – rimski grad, Arheološki pregled, 12, Beograd
1970, 103-105.
CAMBI 1975. Nenad Cambi, Spanish Amphorae found near Split, Arheološki Vestnik, 26, Ljubljana
1975, 115-124.
CAMBI 1980. Nenad Cambi, Amfore kao građevinski i izolacijski materijal u antičkom graditeljstvu
Dalmacije, u: Materijali, tehnike i strukture predantičkog i antičkog graditeljstva na
istočnom jadranskom prostoru, Zagreb 1980, 73-80.
CAMPAGNA 1995. Lorenzo Campagna, Cisterne e buca di scarico di età repubblicana a Vaste (LE), Scavi
di fondo S. Antonio, Studi di Antichità, 8, 2, Lecce 1995, 215-288.
CARCOPINO 1981. Jérôme Carcopino, Rim u razdoblju najvišeg uspona carstva, Zagreb 1981.
DRESSEL 1879. Heinrich Dressel, Di un deposito d’ anfore rinvenuto nel nuovo quartiere del Castro
Pretorio, Bullettino della Commissione Archeologica Comunale di Roma, 7, Roma 1879, 36-64.
DURM 1905. Josef Durm, Baukunst der Etrusker and Römer, Stuttgart 1905.
FOSTER – JACKSON 2009. Harriet E. Foster – Caroline M. Jackson, The composition of late Romano-
British colourless vessel glass: glass production and cosumption, Journal of Archaeo
logical science, Melbourne 2009, 189-204.
GASPAROTTO 1951. Cesira Gasparotto, Padova romana, Roma 1951.
GIUNIO – JURIĆ 2004.Kornelija A. Giunio – Radomir Jurić, Termalni kompleksi Jadera u svjetlu novih
istraživanja, Histria Antiqua, 12, Pula 2004, 251-258.
GIUNIO 2010. Kornelija A. Giunio, Ars medica et pharmaceutica. Rimski medicinsko-farmaceutski instru
menti iz fundusa Arheološkog muzeja Zadar, Zadar 2010.

34
GRMEK 1989. Mirko D. Grmek, Bolesti u osvit zapadne civilizacije, Zagreb 1989.
HOPKINS 2007. John N. N. Hopkins, The Waters of Rome: The Cloaca Maxima and the Monumental
Manipulation of Water in Archaic Rome, 4, Virginia 2007, 1-15.
JØRGENSEN 2008. Dolly Jørgensen, Cooperative Sanitation. Managing Streets and Gutters in Late Medi
eval England and Scandinavia, Technology and Culture, 49, 3, Baltimore 2008, 547-567.
JØRGENSEN 2010. Dolly Jørgensen, What to Do with Waste ? The Challenges of Waste Disposal in Two
Late Medieval Towns, u: Living cities. An anthology in urban environmental history,
Stockholm 2010, 34-55.
JØRGENSEN 2010.a Dolly Jørgensen, “All good rule of the Citee”: Sanitation and civic government in
England, 1400-1600, Journal of Urban History, 36, 3, London 2010, 300-315.
JØRGENSEN 2013. Dolly Jørgensen, The medieval sense of smell, stench, and sanitation, u: Les cinq sens
de la ville du Moyen Âge á nos jours (ur. Ulrike Krampl, Robert Beck, Emmanuelle
Retaillaud-Bajac), Tours 2013, 301-313.
LUGLI 1957. Giuseppe Lugli, La tecnica edilizia romana, I, Roma 1957.
MARASOVIĆ T. i J. 1968.
Tomislav i Jerko Marasović, Dioklecijanova palača, Zagreb 1968.
MARASOVIĆ T. 1982.
Tomislav Marasović, Dioklecijanova palača, Beograd 1982.
MARASOVIĆ T. – MARASOVIĆ K. – PEROJEVIĆ – RISMONDO 1999.
Tomislav Marasović – Katja Marasović – Snježana Perojević – Tajma Rismondo,
Kanalizacija i vodovod Dioklecijanove palače, u: Dioklecijanov akvedukt, Split 1999, 65-85.
MARASOVIĆ K. – PEROJEVIĆ – MARGETA 2014.
Katja Marasović – Snježana Perojević – Jure Margeta, Antička kanalizacija Diokleci
janove palače u Splitu, Građevinar, 3, Zagreb 2014, 237-249.
MILANOVIĆ – RADOVIĆ – VUČIĆ 2002.
Zlatko Milanović – Sanja Radović – Vinko Vučić, Otpad nije smeće, Velika Gorica 2002.
NEWMAN 2001. Paul B. Newman, Daily Life in the Middle Ages, Jefferson (North Carolina) 2001.
PATSCH 1997. Carl Patsch, Manja istraživanja u Naroni i oko nje, Metković 1997.
PERIČIĆ – STAGLIČIĆ – TRAVIRKA – RADOS – RABAC–ČONDRIĆ 2011.
Šime Peričić – Marija Stagličić – Antun Travirka – Zvjezdana Rados – Glorija Rabac-
Čondrić, Zadar za austrijske uprave, Prošlost Zadra IV, Zadar 2011.
PITCHEL 2014. John Pitchel, Waste Management Practices: Municipal, Hazardous & Industrial, London 2014.
RAMIERI 1996. Anna Maria Ramieri, I Servizi Pubblici, Roma 1996.
RATHJE 1996. William Rathje, The Garbage Project & “The Archaeology of Us”, in: C. Ciegelski
(ur.), Encyclopedia Britannica’s Yearbook of Science and the Future, New York 1996, 158-
177 (preuzeto sa http://humanitieslab.stanford.edu/23/174 od 15.04.2014.).
RATHJE – MURPHY 2001.
William Rathje – Cullen Murphy, Rubbish ! The Archaeology of Garbage, Tucson 2001.
RODRÍGUEZ ALMEIDA 1984.
Emilio Rodríguez Almeida, Il Monte Testaccio ambiente storia, materiali, Roma 1984.
SCOBIE 1986. Alex Scobie, Slums, Sanitation and Mortality in the Roman World, Klio, 68/2, Berlin 1986, 399-433.
STERN 1999. E. Marianne Stern, Roman Glassblowing in a Cultural Context, American Journal of
Archaeology, 103, 3, New York 1999, 441-484.
SUIĆ 2003. Mate Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb 2003.
TAYLOR 2005. Craig Taylor, The Disposal of Human Waste: A comparison between Ancient Rome
and Medieval London, Past Imperfect. History and Classics Graduate Student Journal,
University of Alberta, 11, Alberta 2005, 53-72.

35
Pokrovitelji:

Organizatori:

Partneri: