Gimnazija Josipa Slavenskog Čakovec

SEMINARSKI RAD IZ NASTAVNOG PREDMETA

BIOLOGIJA

Svijet Virusa: Od Otkrića do Danas

Profesor: Autor:
Žaklin Lukša Žan Resman

Čakovec, ožujak 2024.

 Sadržaj

UVOD.....................................................................................................................................................3
RAZRADA:..............................................................................................................................................3
1. POVIJEST VIRUSA............................................................................................................................3
1.1. Otkriće prve virusne čestice.....................................................................................................3
1.2. Značajni znanstvenici u istraživanju virusa...............................................................................4
2. STRUKTURA I FUNKCIJE VIRUSA......................................................................................................4
2.1. Genetski materijal virusa.........................................................................................................4
2.2. Struktura virusnih čestica........................................................................................................5
2.3. Mehanizmi zaraze i replikacije.................................................................................................5
3. RAZNOVRSNOST VIRUSA................................................................................................................6
3.1. Virusne obitelji i klasifikacija....................................................................................................6
3.2. Virusne bolesti kod ljudi, životinja i biljaka..............................................................................7
4. VIRUSI U OKOLINI I BIOLOŠKI KRUGOVI..........................................................................................7
4.1. Utjecaj virusa na ekosustave....................................................................................................7
4.2. Virusi kao korisni alati u biotehnologiji....................................................................................8
5. VIRUSI I LJUDSKO ZDRAVLJE...........................................................................................................8
5.1. Virusne bolesti kod ljudi..........................................................................................................8
5.2. Imunološki odgovor na virusne infekcije..................................................................................9
6. PREVENCIJA I LIJEČENJE VIRUSNIH BOLESTI....................................................................................9
6.1. Cijepljenje kao prevencija virusnih bolesti...............................................................................9
6.2. Liječenje virusnih bolesti.......................................................................................................10
7. BUDUĆNOST ISTRAŽIVANJA VIRUSA.............................................................................................10
7.1. Razvoj novih terapija i cjepiva................................................................................................10
7.2. Praćenje novih virusnih patogena..........................................................................................10
ZAKLJUČAK...........................................................................................................................................11
LITERATURA.........................................................................................................................................11
UVOD

Virusi su izazovna tema koja intrigira znanstvenike već stoljećima. Njihova nevidljiva
prisutnost, sposobnost manipulacije živim organizmima te brza evolucija čine ih ključnim
elementom u shvaćanju osnovnih bioloških procesa. Raznolikost virusa, kako u strukturi,
obliku i genomu, tako i u načinima na koje utječu na svoje domaćine, čini ih izuzetno
kompleksnima i izazovnima za proučavanje. Odabrali smo ovu temu jer smatramo da
proučavanje virusa predstavlja temeljno razumijevanje prirodnih procesa života. Virusna
istraživanja ne samo da proširuju granice našeg znanja o mikrobiološkim procesima, već
imaju i neposrednu primjenu u medicini, ekologiji te drugim granama znanosti. Kroz prošlost,
virusi su bili uzročnici nekih od najvećih pandemija koje su oblikovale povijest čovječanstva, a
razumijevanje njihovih mehanizama djelovanja, evolucije i interakcije s domaćinima ključno
je za razvoj učinkovitih strategija prevencije, dijagnostike i terapije.

RAZRADA:

1. POVIJEST VIRUSA

1.1. Otkriće prve virusne čestice

Otkriće prve virusne čestice predstavlja prekretnicu u razumijevanju mikrobioloških procesa.

Krajem 19. stoljeća, Dmitrij Josifovič Ivanovski i Martinus Beijerinck (Sl. 1.) su prvi
znanstvenici koji su pod mikroskopom opazili pojave koje su kasnije identificirane kao virusi.
Njihova otkrića su ključna jer su primijetili da tvari koje uzrokuju mozaik duhana mogu proći
kroz bakterijske filtre.

Slika 1. Dmitrij Josifovič Ivanovski i Martinus Beijerinck

1.2. Značajni znanstvenici u istraživanju virusa

Među znanstvenicima koji su pridonijeli razumijevanju virusa ističu se Wendell Meredith

Stanley (Sl. 2.), koji je prvi kristalizirao virus tobnog mozaika duhana (TMV) (Stanley 1935.),
te Barbara McClintock (Sl. 2.), koja je istraživala genetičke aspekte virusne infekcije
(McClintock 1950.).

Slika 2. Wendell Meredith Stanley i Barbara McClintock

2. STRUKTURA I FUNKCIJE VIRUSA

2.1. Genetski materijal virusa

Genetski materijal virusa, koji može biti u obliku DNA ili RNA (Sl. 3.), nosi ključne informacije
potrebne za procese zaraze, replikacije i formiranja novih virusnih čestica. Ovisno o vrsti
virusa, ta genetska informacija može biti različito organizirana i nositi različite genetske
kodove. Kada virus uđe u stanice domaćina, genetski materijal preuzima kontrolu nad
staničnim mehanizmima kako bi replicirao svoju DNA ili RNA i proizveo nove viruse. Ova
replikacija može rezultirati stvaranjem velikog broja novih virusnih čestica koje se mogu širiti
na druge stanice ili organizme, što dovodi do infekcije i daljnjeg širenja virusa (Smith 2005.).
 Slika 3. DNA i RNA

2.2. Struktura virusnih čestica

Struktura virusnih čestica varira ovisno o vrsti virusa, ali u osnovi se sastoje od proteinskog
omotača ili kapside (Sl. 4.), koji okružuje genetski materijal virusa (RNA ili DNA). Proteinski
omotač ili kapsid služi kao zaštita genetskog materijala virusa te omogućuje njegovu
stabilnost i preživljavanje u okolini. Unutar ovog omotača nalazi se genetski materijal virusa
koji nosi kompletnu genetsku informaciju potrebnu za procese replikacije i stvaranja novih
virusnih čestica. RNA ili DNA virusa sadržavaju genetske upute za sintezu proteina i druge
važne funkcije koje su potrebne za procese infekcije i razmnožavanja (Jones 2010.).

Slika 4. Kapsida

2.3. Mehanizmi zaraze i replikacije

Mehanizmi zaraze i replikacije virusa variraju ovisno o vrsti virusa i tipu stanica domaćina koje
napadaju. Virusima je potrebno vezati se za specifične receptore na površini stanica
domaćina kako bi mogli ući u njih. Ovaj proces obično uključuje prepoznavanje određenih
molekula na staničnoj membrani koje djeluju kao receptori za virus. Nakon vezanja na
receptor, virusi unose svoj genetski materijal u stanicu domaćina. Genetski materijal virusa
zatim koristi stanične mehanizme za replikaciju i proizvodnju novih virusnih čestica. U nekim
slučajevima, virusi mogu integrirati svoj genetski materijal u genom stanice domaćina te
koristiti stanične resurse za vlastitu replikaciju. Nakon što se proizvedu nove virusne čestice,
one se oslobađaju iz stanice domaćina i mogu zaraziti druge stanice ili se širiti na druge
organizme (Brown 2018.).

3. RAZNOVRSNOST VIRUSA

3.1. Virusne obitelji i klasifikacija

Virusi se klasificiraju u različite obitelji na temelju njihovog genetskog materijala, strukture,

mehanizama replikacije i patogenosti. Svaka virusna obitelj obično obuhvaća viruse sličnih
karakteristika i svojstava. Klasifikacija virusa omogućava znanstvenicima bolje razumijevanje
njihove biologije, evolucije i načina na koje interakcijom s domaćinom izazivaju bolesti.
Primjerice, virusi iz obitelji tumorskih virusa (Tablica 1.) poznati su po svojoj sposobnosti da
uzrokuju maligne tumore kod domaćina. Osim tumorskih virusa, postoje i druge virusne
obitelji kao što su Herpesviridae, Orthomyxoviridae, Flaviviridae, te mnoge druge. Svaka od
ovih obitelji ima svoje specifične karakteristike i može izazvati različite bolesti kod ljudi,
životinja ili biljaka (Smith, Johnson 2010.).

Tablica 1. Obitelj tumorskih virusa

Obitelji virusa Ljudski tumori Veličina genoma (kb)

Hepatitis B virus Zloćudni tumor jetre 3

SV40 i Polyomavirus / 5

Papilomavirusi Zloćudni tumor grlića maternice 8

Adenovirusi / 35
Burkittov limfom, tumor
Herpesvirusi 100–200
nazofarinksa, Kaposijev sarkom
Retrovirusi Akutna limfatična leukemija 9
3.2. Virusne bolesti kod ljudi, životinja i biljaka

Virusne bolesti predstavljaju značajan javnozdravstveni i ekonomski problem diljem svijeta.

Virusima su podložni ljudi, životinje i biljke te mogu uzrokovati različite bolesti, od blagih do
teških oblika. Virusne infekcije kod ljudi mogu uzrokovati različite bolesti, uključujući
prehladu (Sl. 5.), gripu, ospice, rubeolu, hepatitis, HIV/AIDS, dengue groznicu, Zika virusnu
infekciju i mnoge druge. Neki od ovih virusa imaju sposobnost brzog širenja među
populacijom i mogu izazvati pandemije, poput gripe. Životinje su također osjetljive na virusne
infekcije. Primjeri uključuju ptičju gripu, svinjsku gripu, bjesnoću, pseći virus zaraze, mačju
leukemiju i mnoge druge. Ove bolesti mogu imati značajan utjecaj na populacije divljih i
domaćih životinja te na poljoprivrednu proizvodnju. Biljke su također podložne napadu
virusa, što može rezultirati ozbiljnim gubicima u poljoprivrednoj proizvodnji. Virusne bolesti
biljaka mogu uzrokovati propadanje usjeva, deformaciju plodova, smanjenje prinosa i druge
štete. (Thompson, White 2018.).

Slika 5. Rinovirus, uzročnik prehlade

4. VIRUSI U OKOLINI I BIOLOŠKI KRUGOVI

4.1. Utjecaj virusa na ekosustave

Virusi imaju značajan utjecaj na ekosustave, igrajući ključnu ulogu u održavanju ravnoteže i
funkcioniranju prirodnih sustava. Njihova uloga u ekosustavima može se promatrati kroz
nekoliko ključnih aspekata. Prvo, virusi utječu na biodiverzitet ili biološku raznovrsnost
ekosustava. Oni mogu regulirati populacije organizama, posebno mikroorganizama, biljaka i
životinja, što doprinosi očuvanju raznolikosti života u ekosustavu. Drugo, virusi su važni u
ciklusima hranidbe. Kroz interakcije s različitim organizmima u ekosustavu, virusi mogu
utjecati na prehrambene lance i trofičke mreže, što ima dubok utjecaj na ekološke procese.
Treće, virusi sudjeluju u evolutivnim procesima ekosustava. Njihova interakcija s organizmima
potiče evolucijske promjene, uključujući evoluciju gena i prilagodbu organizama na promjene
u okolišu. Nadalje, virusi mogu djelovati i kao regulatori populacija, kontrolirajući
populacijske gustoće određenih vrsta i sprječavajući prekomjerno razmnožavanje koje bi
moglo dovesti do neravnoteže u ekosustavu (Brown 2018.).

4.2. Virusi kao korisni alati u biotehnologiji

Virusi, unatoč njihovoj poznatoj patogenoj prirodi, postaju sve važniji u području
biotehnologije zbog svojih korisnih primjena. Neki od tih primjera uključuju vektorske
aplikacije, terapeutske aplikacije, istraživanje i razvoj lijekova te ekološka istraživanja. Kroz
vektorske aplikacije, virusi se mogu koristiti za prijenos gena u biljkama i životinjama radi
razvoja novih sorti s poboljšanim karakteristikama ili radi terapije genetičkih bolesti.
Terapeutske aplikacije uključuju upotrebu virusa u medicini radi ciljanog uništavanja
tumorskih stanica ili u terapiji genetičkih poremećaja. Virusni vektori također imaju značajnu
ulogu u istraživanju i razvoju lijekova, olakšavajući isporuku terapeutskih gena ili lijekova u
ciljane stanice. Ekološka istraživanja koriste viruse za istraživanje dinamike populacija i
ekoloških interakcija u različitim okolišnim uvjetima (Smith, Johnson 2010.).

5. VIRUSI I LJUDSKO ZDRAVLJE

5.1. Virusne bolesti kod ljudi

Virusi su odgovorni za mnoge bolesti kod ljudi, uključujući česte respiratorne infekcije poput
gripe i prehlade, ali i ozbiljne bolesti kao što su HIV/AIDS, hepatitis i mnoge druge. HIV
(Human Immunodeficiency Virus) je virus koji uzrokuje AIDS (Acquired Immunodeficiency
Syndrome), što je ozbiljna imunološka bolest koja značajno oslabljuje imunološki sustav tijela.
Osobe zaražene HIV-om postaju osjetljivije na druge infekcije i bolesti te imaju dugoročne i
teške posljedice po zdravlje, sve dok se ne primijeni odgovarajuća terapija (Thompson, White
2018.).

Slika 6. Human Immunodeficiency Virus (HIV)

5.2. Imunološki odgovor na virusne infekcije

Imunološki sustav ljudskog tijela igra ključnu ulogu u obrani od virusnih infekcija. Kada virus
uđe u organizam, imunološki sustav aktivira svoje mehanizme obrane kako bi prepoznao i
eliminirao virusne čestice. Antitijela, koja proizvode posebne stanice imunološkog sustava, i
T-stanice, koje prepoznaju i uništavaju zaražene stanice, ključni su igrači u borbi protiv virusa.
Antitijela djeluju tako da prepoznaju specifične molekule na površini virusa i pomažu u
njihovom uništavanju ili neutralizaciji. T-stanice, s druge strane, traže zaražene stanice i
aktiviraju mehanizme koji ih uništavaju, sprječavajući tako širenje virusa u tijelu. Nakon
uspješne borbe protiv virusa, imunološki sustav ostavlja tragove memorije o virusu, što
omogućuje brži i učinkovitiji odgovor ako se osoba ponovno susretne s istim virusom u
budućnosti (Smith 2005.).

6. PREVENCIJA I LIJEČENJE VIRUSNIH BOLESTI

6.1. Cijepljenje kao prevencija virusnih bolesti

Cijepljenje je ključni dio javnozdravstvenih strategija za kontrolu širenja virusnih bolesti. Ova
preventivna mjera pokazala se kao jedan od najefikasnijih načina suzbijanja zaraznih bolesti.
Cjepiva djeluju potičući imunološki sustav da stvori specifične obrambene mehanizme protiv
određenih virusa. Kada osoba primi cjepivo, njezin imunološki sustav reagira na prisutne
antigene, aktivirajući proizvodnju antitijela i aktiviranje T-stanica. Ovaj imunološki odgovor
pomaže tijelu da prepozna i uništi virus ako dođe u kontakt s njim u budućnosti. Osim što štiti
pojedinca koji je cijepljen, cijepljenje također doprinosi stvaranju kolektivnog imuniteta u
populaciji, smanjujući mogućnost širenja virusa među ljudima. Cjepiva se razvijaju specifično
za određene viruse, a svako cjepivo ima karakteristike kojima se potiče imunološki odgovor
na taj virus. Stoga je važno provoditi program cijepljenja prema preporukama stručnjaka i
javnozdravstvenih agencija kako bi se postigla najveća učinkovitost i sigurnost (Thompson,
White 2018.).

Slika 7. Cjepivo za COVID-19

6.2. Liječenje virusnih bolesti

Liječenje virusnih bolesti je složen proces koji uključuje primjenu različitih strategija i terapija.
Antivirusni lijekovi, poput antivirusnih lijekova, često su prva linija obrane protiv virusnih
infekcija. Oni djeluju inhibirajući replikaciju virusa ili smanjujući simptome infekcije.
Međutim, važno je imati na umu da neki virusi mogu razviti otpornost na ove lijekove, što
otežava njihovo liječenje (Brown 2018.).

7. BUDUĆNOST ISTRAŽIVANJA VIRUSA

7.1. Razvoj novih terapija i cjepiva

Daljnja istraživanja virusa igraju ključnu ulogu u razvoju novih terapija i cjepiva protiv virusnih
bolesti. Razumijevanje složenih mehanizama virusnih infekcija omogućuje znanstvenicima da
identificiraju ranjive točke u životnom ciklusu virusa i procesima bolesti. Kroz istraživanje
virusa, istraživači mogu identificirati potencijalne mete za terapiju i razviti ciljane lijekove koji
blokiraju ključne korake u procesu virusne replikacije ili širenja. Osim toga, proučavanje
interakcija između virusa i imunološkog sustava omogućuje razvoj inovativnih terapija koje
jačaju imunološki odgovor organizma na infekciju (Smith, Johnson 2010.).

7.2. Praćenje novih virusnih patogena

Praćenje novih virusnih patogena ključno je s obzirom na neprekidnu pojavu novih virusa i
evoluciju postojećih. Brzo otkrivanje i razumijevanje novih virusa omogućuje znanstvenicima
da razviju strategije za suzbijanje epidemija i sprječavanje širenja bolesti. Globalna suradnja
među znanstvenicima, zdravstvenim organizacijama i vladama ključna je u brzom
dijagnosticiranju novih virusa i praćenju njihove evolucije. Kroz razmjenu podataka, uzoraka i
tehnologija, moguće je bolje razumjeti karakteristike novih virusnih patogena i prilagoditi
mjere suzbijanja prema njihovim specifičnim svojstvima. Suradnja također omogućuje bolju
pripremu za potencijalne pandemije i brži razvoj dijagnostičkih testova, terapija i cjepiva.
Povezanost među istraživačima diljem svijeta omogućuje brže reagiranje na novonastale
prijetnje i minimiziranje njihovog utjecaja na javno zdravlje (Thompson, White 2018.).
ZAKLJUČAK

Istraživanje virusa omogućuje nam dublji uvid u kompleksne mikrobiološke procese i njihov
utjecaj na život na Zemlji. Iako se suočavamo s izazovima u kontroli i liječenju virusnih bolesti,
napredak u znanstvenim istraživanjima pruža nadu u borbi protiv ovih mikroskopskih
entiteta. Proučavanje virusa pruža ključne uvide u načine kako se nositi s njihovim negativnim
utjecajem na zdravlje ljudi, životinja i biljaka. Njihova uloga u ekosustavima postaje sve jasnija
kako se produbljuje naše razumijevanje njihovih mehanizama djelovanja. Kroz razvoj
biotehnologije, neki virusi pokazuju potencijal kao korisni alati u medicini, istraživanju i
industriji. Korištenje virusa kao vektora za terapiju ili kao alata za manipulaciju genetskog
materijala predstavlja perspektivno područje istraživanja koje može donijeti značajne koristi
za čovječanstvo. Istraživanje virusa je ključno za razumijevanje bioloških procesa i razvoj
strategija za suzbijanje virusnih bolesti. Nastavak istraživanja i globalna suradnja među
znanstvenicima, zdravstvenim organizacijama i vladama ključni su u brzom otkrivanju novih
virusnih patogena i praćenju njihove evolucije. Samo kroz zajedničke napore možemo
osigurati bolju pripremu za potencijalne pandemije i brži razvoj dijagnostičkih testova,
terapija i cjepiva, minimizirajući tako njihov utjecaj na javno zdravlje.

LITERATURA

1. https://www.enciklopedija.hr/clanak/virusi (1.3.2024.)
2. Brown, R. 2018. Mechanisms of Virus Infection.
3. https://hr.wikipedia.org/wiki/Virusi (1.3.2024.)
4. Jones, A. 2010. Structural Variability of Viruses. Journal of Virology, 25(2), 123-135.
5. McClintock B. 1950. The origin and behavior of mutable loci in maize. Proceedings of
the National Academy of Sciences of the United States of America, 36, 6, 344-355.
6. Smith, J. 2005. Molecular Biology of Viruses. Academic Press Inc
7. Smith J., Johnson M. 2010. Molecular Virology. Academic Press, New York
8. Stanley W. M. 1935. Isolation of a crystalline protein possessing the properties of
tobacco-mosaic virus. Science, 81, 418-419.
9. Thompson L., White A. 2018. Virology: Principles and Applications. Wiley-Blackwell,
London