EKOLOGIJA 2

EKOLOGIJA 2
 Životna sredina

• Životnu sredinu čini sve ono što okružuje neki

organizam i neposredno ili posredno deluje na
njegov rast, razvoj, razmnožavanje,
• sazrijevanje i dužinu života. Životna sredina
organizma podrzumijeva skup raznovrsnih
ekoloških faktora vanjske sredine u
odgovarajućem prostoru. U životnoj sredini
organizmi nalaze osnovne uvjete za život:
energiju, hranu, vodu i mineralne elmente.
 UVJETI ŽIVOTA I POJAM EKOLOŠKIH
ČIMBENIKA
• Organizmi se u njihovoj životnoj sredini nalaze pod
mnoštvom utjecaja. Ovi utjecaji su raznovrsni i
različiti od staništa do staništa.
• Brojni organizmi nastanjuju različite dijelove Zemljine
površine, kao i različite životne oblasti: kopno, voda
ili zrak. U svojim sredinama, oni osiguravaju osnovne
potrebe (hrana, energija).
• Različiti elementi vanjske sredine, kojima se
prilagođava živi svijet, uvjet su njegovog života.
 Djelovanje ekoloških čimbenika na
organizam
• Od mnoštva uvjeta na Zemlji od kojih ovisi život, tu
su prije svega: toplina, voda i atmosferski plinovi,
mineralne tvari i sunčeva svjetlost.
• Složeni hemijski procesi, koji se odvijaju u
protoplazmi i spoljašnjoj sredini, nisu mogući bez
odgovarajućih temperatura. Izuzetno visoke
temperature,karakteristične, prije svega, za zvijezde,
onemogućuju postojanje složenih organskih
molekula, a time ni života. I na vrlo niskim
temperaturama, kakve vladaju u međuzvjezdanim
 Djelovanje ekoloških čimbenika na
organizam
prostorima, a čija se vrijednost približava apsolutnoj
nuli, život je nezamisliv.
• Voda je značajna za živi svijet i kao sredina u kojoj se
odvija život, ali i kao sastavni dio u građi biljaka i
životinja. Ona je univerzalni rastvarač velikog broja
različitih tvari. Posjeduje sposobnost da vezuje
korisne komponente (adsorpcija) i na taj način
omogućava koloidno stanje živih tvari. Susreće se u
sva tri agregatna stanja i predstavlja bitan početni
materijal za formiranje organske tvari.
 Djelovanje ekoloških čimbenika na
organizam
• Od svih ostalih atmosferskih plinova, ugljični-dioksid
i kisik su najvažniji za postanak i održanje života.
Ugljični-dioksid je vrlo važna komponenta u stvaranju
inicijalne tvari kroz proces fotosinteze. Kao učesnik u
procesu disanja, kisik utječe na oslobađanje energije
akumulirane u hranljivim organskim tvarima.
 Djelovanje ekoloških čimbenika na
organizam
• Od mineralnih tvari, koje, također predstavljaju
važan uvjet života, najvažnije su soli dušika i fosfora.
Kao dijelove vanjske sredine, organizam ove soli
iskorištava direktno ili posrednim putem. I bez
Sunčeve svjetlosti, koja se izdvaja kao nezaobilazan
faktor fotosinteze, ne bi bila moguća proizvodnja
organske tvari. Zelene biljke apsorbiraju Sunčevu
svjetlost i pretvaraju je u hemijsku energiju. Na taj
način se neorganske tvari, uz pomoć svjetlosti,
pretvaraju u organske.
Djelovanje ekoloških faktora na organizam

• Cjelokupni utjecaji koji dolaze iz vanjske

sredine i koji formiraju uvjete života
predstavljaju ekološke faktore. Svi faktori
djeluju istovremeno i zajedno i, utječući jedni
na druge, i sami se mijenjaju.
• Utjecaj ekoloških faktora se različito odražava
na organizme na svakom stupnju njihovog
razvoja.
 RAZVRSTAVANJE (KLASIFIKACIJA)
EKOLOŠKIH FAKTORA
• Faktori životne sredine vezani su za neživu i živu
prirodu, pa smo ih podijelili na abiotičke i biotičke
faktore. Abiotičke faktore čine fizičko-kemijski uvjeti
sredine.
• Uticaji svih organizama (biljke, životinje, gljive,
mikroorganizmi) na živu jedinku čine biotičke
faktore. I pored toga što je čovjek sastavni dio
prirode, zbog njegovih sposobnosti da iz nje uzima
različita bogastva i prilagođava je svojim potrebama,
njegov utjecaj tretiramo kao poseban antropogeni
faktor.
 Razvrstavanje (klasifikacija) ekoloških
faktora
• Prema karakteru djelovanja, sve faktore dijelimo na
direktene i indirektne. Utječući na direktne,
indirektni faktori posredno djeluju na organizme.
Toplina, svjetlost i vlaga posjeduju direktno
djelovanje, pa ih nazivamo neposrednim – direktnim
ekološkim faktorima.
• Nasuprot njima, geografska širina, nadmorska visina i
ekspozicija reljefa, utječu na promjene u intetnizitetu
ili trajanju svjetlosti, toplote i vlažnosti, preko kojih
vrše uticaje na živu i neživu prirodu, pa pripadaju
grupi indirektnih faktora.
 Abiotički faktori

• Abiotički faktori imaju primaran značaj jer o njima

ovisi hoće li neki organizam uopće živjeti na
određenom prostoru. U abiotičke faktore ubrajamo:
klimatske, edafske, reljefne i geofizičke faktore
 Abiotički faktori

• Klimatski faktori su: svjetlost,toplina,voda i vlažnost,

zrak i kretanja zraka. Klima je izuzetno značajan
abiotički faktor, jer ima veći uticaj na populacije i
cijeli ekosistem od niza drugih faktora.
• Edafski faktori obuhvataju fizičko - hemijsko -
biološka svojstva zemljišta i matične podloge.
• Reljefni faktori se odnose na: nadmorsku visinu,
nagib, ekspoziciju i raščlanjenost reljefa. Reljef u
određenim slučajevima predstavlja i fizičku prepreku
širenju vrste.
Reljefni faktori imaju veliki utjecaj na
rasprostranjenost vrsta.
 Abiotički faktori

• Geofizički faktori obuhvataju: magnetizam,

gravitaciju i oscilatorna kretanja (zvuci). Geofizički
faktori posredno utiču na organizme.
Živi organizmi na uticaje geofizičkih faktora
reagiraju, jedinstveno na svim dijelovima
Zemlje, te, s toga, ne postoje njihova naročito
specifična djelovanja na nekom prostoru.
 Biotički faktori

• Poznato je da u prirodi postoje uzajamni utjecaji

organizama unutar iste ili različitih vrsta u okviru
biljnog i životinjskog svijeta, kao i biljaka i
mikroorganizama, ali i međusobni uticaji biljaka,
životinja, gljiva i mikroorganizama. Riječ je o živim
organizmima, pa se sva ova djelovanja svrstavaju u
grupu biotičkih faktora.
• Sve biljke i životinje uvjetovane su životnom
djelatnošću drugih organizama. Na taj način
očigledno je da biljke mogu djelovati jedne na
druge – uzajamni odnosi biljaka kao što
su simbioza, parazitizam,mutualizam,komens
alizam idr.
Među životinjama postoje uzajamni odnosi koji se
najjasnije ogledaju u lancima ishrane -
predatorstvo, mada su prisutni i drugi odnosi kao
što su simbioza: mutualizam, komensalizam (jedan
organizam ima koristi,a drugi je neutralan) i
parazitizam.
Uzajamni odnosi između biljaka i životinja
ogledaju se u sledećem:
• ishrana svih životinja zasniva se na
biljkama,
• biljke životinjama služe kao skrovište,
• životinje vrše oprašivanje,
• rasprostiranje sjemena i plodova i dr.
 Biotički faktori

• Antropogenom faktoru, u okviru biotičkih faktora,

pripada posebno mjesto, jer se čovjek među živim
bićima izdvojio kao posebna sila koja oblikuje prirodu
prema svojim potrebama. On vrši utjecaj na cijeli
biljni i životinjski svijet (krči šume, obrađuje zemlju i
uzgaja razne kulture, isušuje močvare, uzgaja
životinje, vrši izlovljavanje i sl.)
 Biotički faktori

• Ljudskim djelovanjem došlo je do formiranja

agrobiotopa i agrobiocenoze, odnosno
agroekosistema. U tome se ogleda direktno
djelovanje čovjeka. Čovjek, mijenjanjem
fizičko-hemijskih i bioloških uvjeta sredine,
posredno utječe na živi svijet.