Naravno, u Kristovom slučaju radi se i o trenutku davanja vlastitog života, odnosno umiranja na križu

što je učenicima i omogućilo nasljedovanje. 1

Time dobivamo dvije perspektive: Isusove riječi i djela su podudarni, a s druge strane sve Isusove
riječi i djela su zapravo Očevo djelo.2
- Ivanovo evanđelje – uvlačenje u Isusov odnos s Ocem – čitav život -međuosobna ljubav,
nova razina za koju nisu bili sposobni
- ljubav kao proslava Oca i Sina, ljubav kao dar novog saveza koji se ostvaruje u euharistiji i
ljubavi kao znaka Božje prisutnosti, Duha Svetoga koji je po ljubavi prisutan među učenicima.
- Vršenje zapovijedi uzajamne ljubavi koju je Krist dao, tako postaje mjesto Božje proslave. –
Isus – učenici među sobom3
- Sinovljeva ljubav proizlazi iz Očeve ljubavi, tom ljubavi Isus ljubi učenike te se tu vidi jasno
metafizički karakter zapovijedi. No, ona ima i etički karakter: ona je utemeljena uvijek na
Kristovom primjeru stavljajući zahtjev na učenike da odgovore na nju jer im je on to
omogućio,320 no ne na način kako bi oni htjeli ili kada bi oni htjeli pa možda slijedeći Krista
u smrt (usp. Iv 13,36-38; 11,164
- INTIMNOST ZAPOVIJEDI: Novost zapovijedi nije samo pandan Izraelskom zakonu
ljubavi prema bližnjemu (usp. Lev 19,18) i reinterpretacije te zapovijedi koja ima sada suženi
karakter koji se izražava u ljubavi prema braći. Ona se očituje u potpunoj spremnosti Krista
da služi drugima i da položi svoj život za druge, što je bilo i utemeljujući sadržaj Novog
prijateljskog saveza.327 Obilježje Novog saveza jest interiorizacija zapovijedi, intimnost,
poznavanje (spoznaja Boga), prebivanje u Bogu (ostati u).328 Prijateljevanje među učenicima
i prijateljstvo s Kristom, odnosno međusobna ljubav i služenje jednih drugima znači i
sudjelovanje u tom prijateljskom savezu, dokle god se u tom prijateljevanju traži slava Božja.
- Time možemo zaključiti da se taj jedan i najveći čin Isusove ljubavi upravo očitovao u
Kristovu polaganju života za prijatelje.5
- Tako zaključujemo da je nemoguće biti dionikom Kristova prijateljstva i nemoguće je donijeti
rod bez euharistijskog blagovanja. Tako se euharistija javlja kao i ključni element za uspjeh
poslanja Kristovih prijatelja.
- Upravo se riječ dar, na grčkom δῶρον, izvodi od glagola διδόναι340 te se s time možda ne
želi aludirati jedino na žrtveni karakter Isusova života, muke, smrti i uskrsnuća, već i na
to da je Isusov život prije svega Božji dar. U slici Dobrog pastira se vidi također obećanje
Novog saveza iz knjige proroka Ezekiela (Ez 34;37) te se u time ističe perspektiva
mesijanizma (u liku pastira) i novog stvaranja.6
- Fraza položiti život nosi žrtveni karakter, ali i karakter dara – žrtva i dar
- Sin Božji je morao doživjeti κατάβασις, spuštanje te je morao biti uzdignut i doživjeti
ἀνάβασις, uzlaženje. Poveznica tome je Kristova proslava na križu, njegovo uzdignuće:
sam Sin čovječji je 'sišao' iz vječnosti u vremenski red, kako bi iz vremenskog reda
otvorio čovječanstvu – kako bi On bio čovječanstvu – Put u vječnost u koju je uzišao po
svom uzdignuću na križu, koji istovremeno označava vrhunac κατάβασις. Time Isus
pokazuje čovječanstvu veličinu Božje ljubavi (ἀγάπη, usp. Iv 3,13-16).7

1
p. Raymond E. BROWN, The Gospel According to John, XIII-XXI, 664
2
Jeremy DUFF, The Elements of New Testament Greek, 632 – 633., 683.
3
. Raymond E. BROWN, The Gospel According to John, XIII-XXI, 680 – 682.; Rudolf BULTMANN, The
Gospel of John. A Commentary, 539.
4
Usp. Raymond E. BROWN, The Gospel According to John, XIII-XXI, 681.
5
Usp. Rudolf SCHNACKENBURG, The Gospel According to St. John, III, 103.
6
Gary MANNING, Echoes of a Prophet: The Use of Ezekiel in the Gospel of John and in Literature of the
Second Temple Period, New York – London, 2004., 211.
7
Charles H. DODD, The Interpretation of the Fourth Gospel, 433 – 434
- iz jedinstva s Isusom, ispunjenja obećanja o dolasku Branitelja po kojem je Isus prisutan među
svojima i koji po Branitelju dobivaju dublje razumijevanje onoga što im je Isus govor –
poopćio se