1

U romanu “Miris knjige” pratimo dvije paralelne, lagano isprepletene fabule – svakodnevicu
djevojčice Dane i priču romana koji ona piše. Kroz taj roman se velikim dijelom prelamaju događaji
oko nje. Obje se fabule vrte oko misterioznih knjiga koje su nestale. Nestala je Danina veoma stara
knjiga s natpisom “M H”, i “Plava knjiga” legendi koju Ana traži. Ni o jednoj knjizi se ne zna mnogo,
osim da su stare i vrlo vrijedne. U obje fabule veoma važnu ulogu ima i mudri, stari knjižničar koji
glavnoj junakinji daje savjete kako nastaviti potragu.

Glavna junakinja, Dana, tinejdžerica je koja voli čitati knjige, a pogotovo bajke. Kroz njih ona bježi u
svijet mašte kako bi time pobjegla od monotonije svoje svakodnevice, koja uključuje školu, domaće
zadaće, roditelje, baku i knjižničara Baltazara u lokalnoj knjižnici. Bježeći od monotonije, počinje pisati
svoj vlastiti roman, kroz koji nerijetko provlači stvari koje se njoj događaju. Likove bazira na sebi i
svojim prijateljima, a svemu dodaje malu dozu fantazije i bajkovitosti. Monotonija njene
svakodnevice prekida se kada pronalazi veoma staru knjigu – prvo izdanje bajki Ivane Brlić-
Mažuranić. Ubrzo, nakon što je odnese u antikvarijat na procjenu, knjiga biva ukradena, te Danina
svakodnevica time dobiva pustolovni obrat, koji uključuje istraživanje, planove, zasjedu, a na samome
kraju, možda, i ljubav.

Svojim idejama i snalažljivošću, Dana i Davor, uz malu pomoć knjižničara Baltazara, uspješno vraćaju
Daninu knjigu, dok Ana i Ivor, obraćanjem pažnje na detalje, uz veliku pomoć svojih prijatelja i
njihovih ideja, kao i malu pomoć knjižničara Merlina, nastavljaju pisati priču o legendarnoj i
misterioznoj “Plavoj knjizi”.

Kratak sadržaj

Djevojčica Dana razmišlja o nazivima za bablje ljeto. Ona voli čitati, te je, pročitavši ‘Tajni dnevnik
Adriana Molea’, razmišljala o njegovom životu i uspoređivala ga sa svojim. Njen život činio joj se
mnogo dosadnijim od njegovog, te je zamišljala kako bi bilo da joj je život uzbudljiviji; primjerice,
čuva dupine na Lošinju, supove na Cresu ili otkriva nove biljne vrste u Amazoni. Razmišlja o ideji
pisanja dnevnika, koja joj se ne sviđa, ali i o tome da napiše roman. Ta joj se ideja sviđa, te počinje
razmišljati kakav roman bi mogla pisati i o čemu bi on mogao biti. Mora napisati sastavak iz
hrvatskog, ali odlučuje, jer je vani krasan jesenji dan, išuljati se van iz stana i otići do knjižnice.

Dok je hodala ulicom, primijetila je novi antikvarijat, te ušla da vidi što ima unutra. Tamo pronalazi
dva starija izdanja Andersenovih bajki. U jednom od njih otkriva Andersenovu bajku koju još nije
čitala. Nažalost, knjige su joj preskupe. Na izlasku iz antikvarijata zamalo se zaletjela u Davora, s kime
je razgovarala o lektiri, knjižničaru iz knjižnice i filmu ‘Peti element’, te se naposlijetku s njim
posvadila. Kada se vratila kući, dočekala ju je galama jer je njen tata gledao nogomet, a nakon što je
ona prokomentirala nogomet, bacila se na krevet i sama sebe pitala zašto je tužna.

Nakon nekoliko tjedana, jedno je jutro, uz doručak, primijetila da su svi čudno nemirni. Nakon
doručka i kratkog razgovora s bakom, otišla je u knjižnicu, odlučivši da će, čim se vrati kući, početi
 2

pisati roman. Hodajući do knjižnice, razmišljala je o trojci iz sastavka, o romanu i o tome kako
hodajući do knjižnice nije nikoga srela. U knjižnici je razgovarala s Baltazarom, knjižničarom, o svom
sastavku i o čitanju budućnosti iz knjiga, te se kući vratila sa ‘Dvadeset tisuća milja pod morem’ Julesa
Vernea, jednom knjigom Arthura Clarka i ‘Novim jadima Adriana Molea’, kako bi naučila kako da
prepozna posebne i vrijedne knjige.

Idući put kada je došla u knjižnicu, ponovo je razgovarala s Baltazarom o onome o čemu su prošli
puta pričali. On joj je zadao novu vježbu – da proučava naslove u novinama i da razmisli da li i oni
govore o budućnosti.

Nastava joj je proletjela jer je nije pratila, nego je gledala kroz prozor kišu i razmišljala o svome
romanu, o njegovim likovima i radnji. Kod kuće su njezini roditelji razgovarali o tome kakve bi oni
knjige mogli pisati, a ona je proučavala naslove u novinama i TV program, shvaćajući zašto su odrasli
stalno namrgođeni, utučeni, i bezvoljni. Primijetivši horoskop, pročitala ga je i primijetila da joj je sve
pogođeno – ali ju nitko nije doživljavao. Potom je na vrata pozvonila susjeda Tončica s buketom malih
žutih ruža koje je netko ostavio pred vratima. Bile su za Danu, no baka joj je priskočila u pomoć i
rekavši da bi mogle biti i za nju, uzela ga i stavila u vazu.

Malo kasnije, baka joj je u sobu donijela vazu s cvijećem. Potom je dugo na telefon pričala sa svojom
najboljom prijateljicom, Rankom Furjan. Dana je započela pisati roman, nazvan “Tajna ‘Plave knjige'”.

Njen roman započinje dolaskom djevojčice Ane u knjižnicu smještenu u baroknom dvorcu. Knjižničar
Merlin bio je njen najbolji prijatelj, te joj jedan jesenji dan, kad nikog nije bilo u knjižnici, pokazuje
jednu tajnu prostoriju punu spašenih knjiga s raznih mjesta. Među njima se nalazila jedna posebna
knjiga, zvana “Zelena knjiga”. U njoj je, kad bi je otvorila, vidjela slike nekog rata iz prošlosti.
Razgovarajući s Merlinom, doznala je kakva je to knjiga, što je to vidjela, te zašto je upravo ona to
vidjela. Naime, ona je bila jedna od promatrača ili sakupljača svjetlosti. Ponovo je otvorila knjigu i
pogledala tri nove slike, koje su prikazivale 2071. godinu. Kako bi otkrila kako odabrati neku od slika
budućnosti koje je vidjela, mora pronaći “Plavu knjigu”. A kako bi nju pronašla, mora pronaći druge
slične njoj, kako bi joj pomogli u pronalasku knjige. U nastavku Danina romana, “Aninom snu”, Ana u
mislima razgovara s tajanstvenim glasom i ispituje ga kako pronaći “druge” i gdje ih tražiti.

Dana odlazi pomoći bakinoj prijateljici, Ranki Furjan, raščistiti tavan. Nakon što je stare novine
pobacala u kontejner, a nepotrebno priredila za otpad, kutije s knjigama odnosi u kuhinju i priprema
za pregled. U kutijama je bilo mnogo njoj poznatih knjiga, poput ‘Heidi’, a u jednoj su bile knjige bajki,
koje je Ranka darovala Dani. Dana priča Ranki o pojmu omiljenih knjiga i time iznenađuje Ranku.
Dana žuri kući, kako bi istražila knjige, te među njima pronalazi jednu veoma staru knjigu, odlučuje
istražiti što znače slova ‘M’ i ‘H’ na koricama, te lista knjigu i divi se ilustraciji Regoča.
 3

Odlučuje otići do antikvarijata kako bi vidjela koliko ta knjiga vrijedi. Kako vlasnika antikvarijata,
gospodina Anselma, nije bilo u antikvarijatu da joj odmah procjeni vrijednost knjige, ona – unatoč
lošem osjećaju – ostavlja knjigu kod prodavača.

Kad se vratila kući, čula je da njena mama i susjeda Tončica raspravljaju o nekim piscima i o tome
kako bi one htjele pisati poput njih. Dana im skreće pažnju na sebe kako bi im pokazala što je dobila
na dar od Ranke. Dok je pričala o njima, tata je prekida govoreći joj da mora više živjeti u sadašnjosti i
manje se baviti bajkama. Njemu je bilo čudno da njegova velika kći još voli bajke. Kako nikoga nisu
zanimale njene knjige, ona odlazi u svoju sobu te s Rutom priča o tome što joj se tu subotu dogodilo,
a nakon pola sata, odlazi van iz stana.

U nastavku Danina romana, nazvanom “Potraga za ‘Plavom knjigom'”, potraga se nastavlja. Ana dolazi
u knjižnicu i saznaje da je Merlin otputovao, pa ga mijenja njegov prijatelj Melkior. Ona ga pita da li je
njoj Merlin ostavio kakvu novu knjigu za čitanje ili kakvu poruku, ali joj on kaže da nije. Nakon kraćeg
razmišljanja, ona mu kaže da bi htjela ponovo vidjeti knjigu koju joj je Merlin pokazao, te je on vodi u
tajnu prostoriju. No, u njoj nema “Zelene knjige”, nego se na njenom mjestu nalazi omotnica s
porukom za nju. Melkior Anu ispituje o onome što je vidjela u knjizi, ali mu ona ne odgovara, nego
čita poruku, a potom u žurbi odlazi kući. U poruci je naveden i okvirni opis drugog tragača. Vraćajući
se kući, ima osjećaj da ju netko prati, a kuća joj je potpuno razbacana.

Kada Dana idući put odlazi u antikvarijat, trgovac kojemu je ona ostavila knjigu tvrdi da se ne sjeća ni
nje ni knjige. Nakon što mu daje ceduljicu koju joj je dao, on nastavlja tvrditi da se ne sjeća i da to nije
njegov rukopis. Ona se odlučuje boriti i ističe da se on ipak sjeća knjige, čim zna da je ta knjiga “Priče
iz davnine”. On joj pruža jednu knjigu, ali mu ona kaže da to nije ta. To izdanje ima, a njena knjiga bila
je mnogo starija. Nakon što traži da razgovara s vlasnikom, trgovac joj odgovara da on nije tu. Vlasnik,
gospodin Anselmo, prilazi im te ih pita što nije u redu. Dana mu prva govori što je bilo, a potom
trgovac priča svoju priču, zamuckujući i gutajući knedle pri kraju. Gospodin Anselmo kaže Dani da će
provjeriti sve knjige u antikvarijatu te da se vrati prekosutra.

Izlazeći iz antikvarijata i osjećajući se jadno, Dana nalijeće na Davora, koji je bio ispred izloga i išao u
knjižnicu. On ju pita što joj je, a ona mu ispriča cijelu priču, te on predlaže da odu pitati Baltazara za
savjet. Nakon što su u knjižnici sve ispričali Baltazaru, on ju pita da li se sjeća detalja vezanih uz
knjigu. Nakon što mu kaže čega se sjeća, on ih upućuje da odu u Sveučilišnu i nacionalnu knjižnicu i
tamo zamole da im pokažu to izdanje knjige. U zadnji čas ih upita kako se zove vlasnik antikvarijata, te
mu Dana odmah odgovara i zahvaljuje se na idejama i pomoći. Dana pita Davora želi li sa njom sutra
u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu, na što on odgovara da hoće i kaže da će još svratiti do
antikvarijata te se malo prošetati okolo. Prilikom izlaska iz knjižnice, ne primjećuje da Baltazar nije
odgovorio na njen poziv, nego da se uhvatio telefona. Davor, nakon što su se rastali, odlazi do
antikvarijata. Nakon što je proučio izlog, ulazi i proučava knjige, tražeći neku knjigu za Rutu. Tada
telefon zazvoni, a trgovac prvo pogleda Davora pa se osvrne oko sebe pazeći da ga nitko ne čuje što
govori. Nakon što je Davor već čuo dio razgovora, on mu okreće leđa i snižava glas još više, ali je
Davor već čuo da se radi o nečemu što bi moglo imati veze s Daninom knjigom.
 4

Danu iduće jutro budi lupkanje u kuhinji. Ne da joj se ustati, jer je kasno u noć radila na svom
romanu. Gledajući u sivo nebo, razmišlja o tome što bi darovala svojima za Božić. Odlazeći u kuhinju,
razmišlja o romanu i o tome ima li smisla završiti tu priču. Baki je ispričala cijelu priču, ali je izostavila
svoje pisanje. Baka nije imala ništa protiv njihovog izleta do Sveučilišne i nacionalne knjižnice, nego
se činilo da joj se ta ideja istraživanja starosti i porijekla knjige dopada.

U idućem nastavku Danina romana, ‘Ana na rođendanu’, Ana poziva Ivora, prijatelja iz razreda, da
zajednički kupe dar Uti (čije puno ime je Utrinka). Ona je to predložila jer se nadala da će time
skloniti s uma zadatak koji joj je zadao Merlin. Kupili su joj plišanog smeđeg medu i zamalo zakasnili
na rođendan. Kad su ušli, Ana je otišla u kuhinju i pozdravila Utinu mamu. Potom je ušla u sobu gdje
su već bili svi ostali i spremali se igrati igru gdje su slagali priču, svatko po jednu rečenicu. Ta priča bila
je veoma slična Aninoj, te je ona usred priče shvatila da je Ivor tragač kojeg joj je Merlin opisao u
poruci. Potom je Uta prekinula priču i pitala kako bi pronašli neku izgubljenu knjigu da je zbilja
moraju pronaći. Kroz razgovor su zaključili da trebaju pokušati tražiti preko Interneta i to tako da
započnu priču, na početku navodeći pravila pisanja priče, a onda da svaka osoba koja primi e-mail
nadoda jednu rečenicu. Potom je Kruna upitala tko joj može posuditi knjigu za lektiru jer je knjižnica,
što je Anu iznenadilo, već nekoliko dana zatvorena.

Idući dan poslije škole, Dana i Davor su otišli do Nacionalne i sveučilišne knjižnice, te je Dana na pultu
za informacije pokazala svoj đački pokaz i svjedodžbu prošlog razreda i objasnila zašto su došli. Potom
su otišli na treći kat te su nakon nekog vremena, tokom kojeg su proučavali povijest knjižnice na
računalu, dobili četiri najstarija izdanja Ivane Brlić-Mažuranić. Dana je odmah uzela ono koje je imalo
iste korice kao i njezina knjiga. To je bilo najstarije izdanje, iz 1916. godine. Davor joj je ispričao ono
što je čuo da je trgovac pričao jer mu je to počelo imati smisla. Nakon toga, skovali su plan kako vratiti
tu knjigu.

U nastavku Danina romana, Ana je u ponedjeljak došla u knjižnicu, ali Merlin još uvijek nije bio tamo,
te je ona otišla k Ivoru. Nazvali su aerodrom i dobili informaciju da je jedan avion iz Londona sletio, a
drugi slijeće poslijepodne. Odlučili su dočekati ga na aerodromu, kako bi ga upozorili na nove
događaje i ono na što Ana sumnja. Pred aerodromom su sreli Melkiora koji je također došao dočekati
Merlina. Nakon što je sletio, ispostavilo se da je kasnio jer nije mogao pronaći kartu. Potom ga je Ana
upoznala s Ivorom, te je Merlin odmah prepoznao da je Ivor tragač i čitač misli. Melkior mu je
pomogao smjestiti prtljagu u prtljažnik svog auta. Na putu im se auto pokvario, a istovremeno je i
promet nestao. Melkior nije mogao popraviti kvar, te je pozvao taksi, iako je Ana pokušavala
pogledom upozoriti Merlina na nešto.

Na ulazu u knjižnicu, Ana je Merlinu ispričala sve novosti, a Merlin je iz džepa izvadio “Zelenu knjigu” i
još jedan smotuljak, koji je bi mogao biti ‘Plava knjiga’, ali je Ana prepoznala da to nije ta knjiga, jer je,
za razliku od Zelene, imala miris. Potom su, nakon što je Merlin rekao da njega nitko nije mijenjao u
knjižnici, ustanovili da je Melkior bio uništavač.
 5

Nakon toga je Ana Merlinu ispričala sve o priči na računalu te ideji o web stranici i e-mailu. To se
Merlinu svidjelo, pa je Ani objasnio da ne postoji velika opasnost dok god uništavači ne doznaju
sadržaj knjige. Ona za njih ima samo antikvarijatsku vrijednost, jer je uništavačima bitno samo vlastito
bogatstvo i ugoda. Kako bi to ostvarili, nemaju obzira prema nikome, ni prirodi, ni ljudima. Nakon
toga, Ana je upitala što bi bilo da “Plava knjiga” ne postoji, na što je Merlin odgovorio da je to lako
moguće provjeriti kod njegovog prijatelja Gabrijela, jer je on na samom izvoru informacija.

Gabrijel je rekao da postoji jedino informacija da se knjiga počela pisati i da je mnogo starija nego što
Merlin misli. Policija je Merlina obavijestila da su na cesti nađeni njegovi kovčezi. Idući dan je njih
troje, Anu, Ivora i Utu dočekao e-mail od Anina prijatelja Martina iz Amerike, kojemu je ispričala ideju
o priči o ‘Plavoj knjizi’. On im je dao savjete i upute kako da to počnu pisati, te im je ispričao o
indijanskim legendama o odgajanju ljudi koje su zvali “tragačima misli”. Dan poslije, dočekalo ih je
Merlinovo pismo, novi knjižničar i novi vratar. Merlin im je u pismu objasnio da oni i dalje pišu “Plavu
knjigu”, jer su je sakrili u daleku budućnost.

Dana i Davor su se iduće jutro našli ispred antikvarijata, još prije nego je svanulo, te su pripremili
zasjedu. Dana se sakrila iza platane, a Davor iza kombija na drugoj strani ulice. Ubrzo se ispred
antikvarijata pojavio trgovac sa svojim autom.

Odlučili su da će, kad se netko pojavi, uključiti alarm na autu da bi došla i policija kako bi imali
svjedoke. Ubrzo je u antikvarijat ušao jedan gospodin i, nakon što je malo popričao s gospodinom
Anselmom, prišao je trgovcu (kojemu su dali nadimak Sitnooki). S njime je krenuo van prema autu. U
taj tren je Davor uključio alarm na autu. Trgovac je uhvatio Davora i opalio mu pljusku. Ubrzo se
okupila gomila ljudi koju je zanimalo što se događa. Došao je i policajac. Trgovac je rekao policajcu da
su se klinci samo igrali i slučajno upalili alarm, no Dana je rekla da želi da on pogleda da li je u autu
njena knjiga.

Gospodin Anselmo je izašao i pozvao Davora, Danu, policajca, gospodina u tamnom kaputu i trgovca
unutra. Trgovac se pokušao riješiti policajca, ali je gospodin Anselmo inzistirao da dođe, a potom je
zamolio trgovca da otvori automobil i izvadio Daninu knjigu. Nakon pola sata, Davor i Dana su izašli iz
antikvarijata, a Dana je nosila svoju knjigu. Gospodin Anselmo je bio Baltazarov prijatelj, te je s njime
sve dogovorio kako bi se to riješilo. Dana je, kako je počeo padati snijeg, počela razmišljati o tome
kako je to dobar znak, te je shvatila da joj više nije stalo do njenog romana. Davor i Dana su gledali
pahulje kako padaju, a potom ju je Davor pozvao u kino. Zagrlio ju je i krenuli su šetati.

Vrsta djela: roman

Mjesto radnje: Zagreb

Vrijeme radnje: jesen

Dana – glavni lik ovog romana. Ona je djevojčica koja voli čitati, pogotovo bajke, a počela je i pisati
vlastiti roman. Vrlo je vezana uz svoju baku, kojoj se najviše povjerava. Sprijateljila se s knjižničarem u
lokalnoj knjižnici, s kojim također često vodi poduže razgovore. Zaljubljena je u Davora.
 6

Baltazar – knjižničar u knjižnici u koju Dana redovito odlazi. Stariji je gospodin i veoma mudar, te ga je
zato Dana prozvala “Baltazarom”, što mu je i pravo ime.

Davor – Danin prijatelj iz razreda. Ima kestenjastu kosu i plave oči. Više voli gledati filmove, nego
čitati knjige. Nakon što saznaje što se Dani dogodilo, odlučuje joj pomoći. Zaljubljen je u Danu.

Ruta – Danina prijateljica iz razreda.

Baka – Danina osoba od povjerenja. Ima sijedu kosu i voli čitati krimiće.

Tata – redovito, čitajući novine, voli rješavati goruće političke i svakodnevne probleme. Ne može
shvatiti zašto Dana još uvijek voli čitati bajke.

Mama – voli čitati knjige i novine. Veoma je zaposlena i sklona držanju dugačkih monologa.

Ana – glavni lik Danine knjige, veoma slična njoj samoj. Jedna od tragača i sakupljača svjetlosti. Jedina
je koja vidi pokretne slike iz “Zelene knjige”.

Merlin – knjižničar iz Danine knjige. Veoma je sličan Baltazaru. Jedan je od tragača i sakupljača
svjetlosti, ali zbog starosti ne sudjeluje toliko u potrazi za “Plavom knjigom” jer već slabije zamjećuje
detalje.

Ivor – lik iz Danine knjige. Veoma je sličan Davoru. Tragač je i čitač misli.

Uta – lik iz Danine knjige, veoma je slična Ruti. Anina je prijateljica koja im pomaže u potrazi.

Melkior – uništavač koji se pretvara da je Merlinov prijatelj i kolega.

Trgovac (Sitnooki) – prodavač je u antikvarijatu. Dani je od početka sumnjiva osoba. On pokušava

preprodati knjigu koju je uzeo od Dane.

Gospodin Anselmo – vlasnik je antikvarijata i Baltazarov dobar prijatelj.

 7

Bilješka o autoru

Jadranka Klepac rodila se 1951. godine u Skradinu. Ova hrvatska književnica nakon završene srednje
škole, školovanje nastavlja na Prirodoslovno matematičkom fakultetu, a danas radi u gimnaziji kao
profesorica matematike.

Uz to, život je posvetila i pisanju. Njezine priče objavljene su u “Smibu”, “Modroj lasti” te u “Matka i
Radosti” – matematičkom časopisu.

Njezina prva knjiga objavljena je 2000. godine pod naslovom “Patuljci žive u kuglama”, a sadrži zbirku
modernih bajki. Sljedeća izdana knjiga dolazi pod naslovom “Miris knjige”.

Od ostalih knjiga ističe se i zbirka “Kako dokazati da postoje vilenjaci i druge čarobmatičke priče”. Kroz
zbirku je obradila 14 priča napisanih s ciljem da djeci i mladima približi matematiku. Teme priča su
čarobnjačko-matematičke, a autorica kroz priče rješava zanimljive matematičke probleme te tako
povezuje matematiku s čarolijom i bajkom.

Nadalje, veliki uspjeh postigla je i knjiga “Kora od jabuke”, kroz koju autorica mladima želi prikazati
svijet školarke Dane. Na pristupačan način, kroz psihološki profil Dane, želi se približiti djeci i poručiti
im da nisu sami u svojim problemima s kojima se suočavaju tijekom odrastanja.

Kroz sve knjige, autorica kombinira teme vezane uz suvremeni svijet, no svakoj od njih pridodaje i stil
bajke. Sve knjige napisane su s gledišta djeteta.