PRVA PLOČA

Na početku ploče opisan je utvrđeni grad Uruk i njegov kralj Gilgameš. On vlada kao
silnik, i narod traži od bogova da stvore junaka koji će ga savladati. Po zapovedi Anua,
boga neba, boginja Aruru ga načini od blata ovlaživši ga pljuvačkom. To je novi junak
Enkidu. Jeo je travu i pio vodu zajedno sa poljskim životinjama. Nekom je lovcu zasipao
jame i uništavao postavljene zamke. Ovaj se prituži Gilgamešu, koji mu dade mladu ženu
da svojim čarima zavede Enkidua i tako ga odvoji od stoke. Tako se sve i dogodi. Žena
opisuje Enkiduu Gilgameša i njegovu snagu, a Enkidu odluči da se s njim bori. Zajedno sa
ženom stiže u Uruk, gde ih narod svečano dočeka. Međutim, Gilgameš je sanjao čudan
san. Po majčinom tumačenju sna, on će pobediti jednog junaka koji će mu posle te borbe
postati prijatelj i brat.

DRUGA PLOČA

U prvom delu se opisuje sastanak Enkidua sa Gilgamešom i njihova borba u kojoj

pobeđuje Gilgameš. Posredstvom njegove majke, oni postaju prijatelji i braća. U drugom
delu Gilgameš poziva Enkidua da zajedno pođu u Kedrovu šumu i ubiju njenog čuvara
strašnog Humbabu, koji je uvredio Šamaša, boga sunca, a neprestano uznemirava i
stanovnike bregova.

ČETVRTA PLOČA

Šamaš, bog sunca, šalje Gilgameša i Enkidua da ubiju strašnoga Humbabu jer ga je
uvredio. Gilgameš to objavljuje knezovima u gradu. Njegova majka moli ŠamaŠa da u
borbi pomogne sinu. I Enkidua moli da ga zaštiti. Gilgameš i Enkidu dođu do Kedrove
šume iza koje se diže Breg bogova. Uz pomoć Šamaša i ratnog boga Niniba, oni ubiju
Humbabinog čuvara šume. Enkidu klone, a Gilgameš ga hrabri i nagovara da pođu dalje.
Tako stigoše u šumu.

ŠESTA PLOČA

Po povratku Gilgameš opra svoje oružje i obuče novu odeću. Bio je lep, pa i sama boginja
Istar baci pogled na njega. Zove ga da joj bude ljubavnik, ali on odbija i nabraja joj sva
njena rđava dela. Istar se potuži ocu Anuu i traži od njega da pošalje čarobnog bika, koji
bi ubio Gilgameša. Anu joj ispuni želju, ali Gilgameš i Enkidu savladaju i ubiju bika. Istar
se pope na zid grada Uruka i prokle Gilgameša. Gilgameš i Enkidu slave sa narodom
pobedu nad nebeskim bikom.

SEDMA PLOČA

Enkidu priča Gilgamešu svoj poslednji san: zgrabio ga orao i odneo visoko, a zatim ga
ispustio te se na tlu razmrskao. On predoseća da taj san znači nesreću. I Gilgameš uviđa
da mu bogovi nisu više naklonjeni. Enkidu se razboli i leži dvanaest dana u groznici. Na
kraju proriče svoju smrt.

OSMA PLOČA

Enkidu umire, a Gilgameš se, žalostan, seća sretnih dana koje je proveo sa prijateljem.
Šest ga je dana i šest noći oplakivao, a sedmoga dana sahranio. Pun boli luta stepom i
susreće lovca. Jada mu se kako je izgubio prijatelja i kako se sada i sam boji smrti.

DEVETA PLOČA
Gilgameš je uznemiren, boji se smrti. Hoće da ode do Utnapištima, svoga praoca, od
koga želi da sazna kako bi mogao postići večni život. Jurio je preko stepe i stigao do
brega Mašu, na kome je kapija kroz koju prolazi sunce. Nju čuvaju škorpioni. Na njegovu
molbu oni ga puste u mračni klanac. Dugo je putovao kroz tamu, a kad je izašao na
svetlo, pokloni se Šamašu, bogu sunca. Ovaj ga uputi do Vrta bogova, iza koga se nalaze
Svetsko more i Vode smrti, gde na jednom ostrvu živi Utnapištim. Gilgameš stigne do
Vrta bogova, ciji kedrovi nose na sebi razne dragulje kao plodove.

DVANAESTA PLOČA

Gilgameš nema mira. Poziva čarobnjake i sveštenike i traži od njih da mu dozovu

Enkiduov duh. Oni ga šalju u Podzemni svet, ali on ne uspeva da vidi Enkidua i da s njim
govori. Po povratku iz podzemlja, na Gilgamešovu molbu Ea mu omogućuje da ugleda
Enkiduovu senu i da s njom razgovara. Enkidu mu ne otkriva tajnu života i smrti jer »ako
bih ti otkrio zakon zemlje koju sam video, ti bi seo i zaplakao«. Na ponovnu Gilgamešovu
molbu, Enkidu opisuje svoje stanje i nestaje pre nego sto je Gilgameš mogao da ga još
nešto pita. Gilgameš se vraća u Uruk i umire u svojoj palati.

(Glavni) Likovi [uredi]

Gilgameš- bio je najjači čovjek, hrabri borac, kralj Uruka. Bio je jednu trećinu čovjek a dvije trećine
bog. Gilgameš pada u tugu kada njegov najbolji prijatelj, Enkidu, umre. Postaje očajan znajući da će i
on umrijeti i ide na putovanje do kraja svijeta u potrazi za odgovorima o životu i smrti.

Enkidu- bio je prijatelj i saputnik Gilgamešu. Bogovi su ga stvorili kao divljeg čovjeka koga su odgojile
životinje. Enkidu je, fizički, ravan Gilgamešu. Pošto je sa Gilgamešom ubio Humbabu i nebeskog bika,
bogovi ga kažnjavaju sporom i bolnom smrću.

Utnapištim- je kralj i svećenik u Šurapaku. na nagovor boga, gradi veliki brod i spašava sebe, svoju
porodicu i po jedan primjerak svih živih bića, od velike poplave, koja je za malo uništila sav život na
svijetu. Bogovi su njemu i njegovoj ženi dali vječni život.

Radnja [uredi]
Prolog epa govori uopće o Gilgamešu, koji je bio jedna trećina čovjek a dvije trećine bog. Gilgameš se
opisuje kao jako lijep i mudar čovjek koji je gradio prelijepe hramove i velike gradske zidine. Međutim, i
pored njegovih vrlina, kada je počeo svoju vladavinu bio je despot. Gilgameš je radio razne grozote
svom narodu (npr. silovao je svaku ženu koja bi mu se svidjela). Bogovi su uvidjeli patnju
Gilgameševog naroda i stvorili su Enkidua, čovjeka divljine, koji je bio ravan Gilgamešu.

Enkidu je bio divlji čovjek. Kada ga je jedan lovac ugledao u divljini doveo mu je prostitutku da bi ga
vratio u civilizirani svijet . Enkidu je stvarno postao normalan čovjek. Kada je saznao šta Gilgameš radi
svome narodu, otišao je u Uruk i našao Gilgameša. Nakon što su se tukli čitavu noć, sprijateljili su se.
Odlučili su zajedno ići u avanture.

Oni prvo odlaze u zabranjnu šumu da posijeku drva. Tu ih napada čudovište Humbaba, kojeg
pobjeđuju. Pri povratku u Uruk, nakon što je odbio imati ljubavne odnose s božicom, bore se i
pobjeđuju nebeskog bika poslanog s neba. Bogovi odluče kazniti Enkidua. Enkidu umire, a Gilgameš
je emocionalno slomljen. Nakon toga Gilgameš odlazi u potragu za besmrtnošću. Ne uspijeva je dobiti
i umire kao smrtnik.

Radnja po pločama [uredi]

1. Uvod o Gilgamešu.
2. Enkidu se bori sa Gilgamešom; postaju prijatelji.
3. Pripreme za odlazak u kedrovu šumu.
4. Putovanje u kedrovu šumu.
5. Gilgameš i Enkidu ubijaju Humbabu; vraćaju se u Uruk.
6. Ubijaju nebeskog bika.
7. Enkiduova smrt.
8. Tugovanje za Enkiduom,poseban osvrt na osmu plocu.
9. Gilgameševo putovanje do Utnapištima.
10. Putovanje završeno i Gilgameš umire.

Zanimljivo je da ime Gilgameš,kako je utvrdeno, znači «otac-junak« ili "stari čovjek-junak". Enkidu,u
poemama koje prethode ninivskoj verziji nije saborac i prijatelj Gilgamešov več njegov sluga. Značenje
njegovog imena tumači se na razne načine, kao "gospodar brana i kanala", kao "gospodar rita i
močvare", ili kao "stvorenje boga Ea(Enkija)".

Gilgameš

Autor Nepoznat; 11. ploča 1872. na engleskom

Originalni naziv Gilgameš

Jezik Sumerski, akadianski i drugi

Žanr Herojski Ep

Vrsta djela Ep/Epska poema

Vrijeme i mjesto nastanka Između 2700. i 600.

p.n.e.Mesopotamija (Irak)
 Pripovjedač Neimenovan; objektivan

Gledište Treće lice; Prvo lice (Gilgameš i Utnapištim)

Vrijeme radnje 2700. p.n.e.

Mjesto radnje Mesopotamija

Glavni lik Gilgameš

Vrhunac Enkiduova smrt

Teme Neizbježnost smrti i druge

Kritika lektire Ep o Gilgamešu. Ispisana na dvanaest ploča, ova priča se može

prepoloviti na dva jednaka dijela.

Prvi dio
Prvi dio posvećen je glorifikaciji glavnog junaka, Gilgameša, kao velikog, mudrog i
silnog bića, koje je bog i batina u svom utvrđenom gradu Uruku i kao božansko –
ljudskog bića: samo jednom svojom trećinom je smrtnik, a dvjema trećinama bog. Ne
klecajući ni pred čim i ne prezajući ni od čega, životari ovaj naš junak. Pretvarajući svog
neprijatelja u svog prijatelja i to ne onog običnog, već prijatelja dostojnog one svete
uloge brata, on je još jednom razgolitio svoju nepobjedljivu veličinu, neizmjernu moć i
divovsku snagu, koja ne drhti ni pred bogovima. Tek poslije Enkiduove smrti, budi se kod
njega onaj duboko usnuli strah, ona njegova ljudska polovina, kojoj je skončavanje
neminovno.

Drugi dio
Drugi dio kipti od naprezanja da se dokuči tajna vječnog života, čiji je ključ jedino uspio
da uzme onaj izabrani čovjek – Utnapištim. Traganje za besmrtnosti dobija ogromne
razmjere. Gilgameš postaje opsjednut mišlju da bi mogao izbjeći smrt i ta misao mu daje
snagu da savlada nesavladivo, da nemoguće učini mogućim… I kada je njegov san bio
gotovo ostvaren, neočekivano, ponovo postaje prah, nešto čiji se oblik više ne može ni
naslutiti. Izgubivši travku vječnosti, on je izgubio božanski dio sebe. Ostao je još samo

onaj mali i nemoćni čovjek u njemu, koji se bez opiranja uklesao u tvrdi kamen smrti.
Terazija je prevagnula na ljudsku stranu, jer

Kada su bogovi stvorili ljude,

smrt su odredili za njih,

a život zadržali za sebe.

Dva svijeta
Ep o Gilgamešu prikazuje dva svijeta: svijet bogova i svijet ljudi. Iako je u prvom planu
priča o Gilgamešovom životu, djelovanju i preokupacijama, svijet bogova je
nezaobilazan: oni utiču na sudbinu pojedinca i naroda, od njihovih hirova zavisi ljudska
sreća i nesreća, njihova volja i moć svuda se osjećaju. Ni jedan korak Gilgameš ne može
da učini a da na neki način ne zavisi od bogova. I sam Gilgameš je dvije trećine bog a
jedna trećina čovjek. Po onome božanskom, vladavina i moć, Gilgameš nije popularan:
silnik je, svi ga se plaše, žele njegovu smrt. Po onome ljudskom, suprotstavljanje smrti,
on je nesebičan i plemenit, a njegovu ličnost krase mnoge pozitivne crte.

Gilgameš je ljudskim dijelom svoje ličnosti nadvladao i potisnuo božanski dio.

Dinamizam i unutrašnji nemir vode Gilgameša u niz akcija: ne smiruje se na jednom

mjestu, ne odustaje od namjere, uporan je u nastojanju da dostigne cilj. Ali Gilgameš je i
čovjek patnje i bola: kao ljudskom biću, njemu je suđeno da pati i da doživljava bol.

Vavilonska književnost je pisana klinastim pismom gde je najznačajniji “Ep o

Gilagamešu“, koji je nastao 1700. godine p.n.e.. Pisan je na glinenim pločicama koje su
čuvane u Asurbanipalovoj boblioteci u Nivivi gde je bilo 300000 glinenih pločica.

U epu se govori o legendarnom junaku Gilgamešu, kralju u gradu Uruku, bio je 2/3
Bog, a 1/3 čovek. Samim tim što je bio čovek bio je i smrtan. Njegov prijatelj bio je
Enkidu koga je boginja Aruru stvorila od blata i oživela sa namerom da savlada
Gilgameša ali su se njih dvojica sprijateljili. Enkidu je bio ceo čovek, smrtan i kada
je umro Gilagameš je bio strahovito ojađen.

Bez njega više nije hteo da ži, nije jeo bio je tužan, lutao je zapušten po pustinji,
jadikovao je i rešo da ode u podzemni svet da traži travu besmrtnosti da bi oživeo svoga
prijatelja. U podzemnom svetu saznao je da neće uspeti, jer su bogovi besmrtnost
zadržali za sebe. Našao je travu, međutim, ukrala mu je lukava zmija, vraća se bez nje i
umire u svojoj palati u snu.

Lepotu i vrednost epa čine humanizam i čovekoljublje, ljubav prema prijatelju za koga
sve treba učiniti i bez koga je život prazan. Pokušaj da se život održi i smrt prevaziđe je u
tome da stvori besmrtno delo. Govori o nemogućnosti da se čovek približi večnosti a to
može samo stvaranjem dela trajne vrednosti koje će o njemu da govore i nakon
njegovog fizičkog nestanka.

Humanizam u epu je veoma izražen u druženju Gilgameša i Enkidua i tek je samoća

naterala Gilgameša da razmišlja o smrti. Samu reč smrt nigde ne nalazimo u epu, iako je
ona presudna, nego se o njoj govori posredno. Bez obzira na starost epa, neke teme su
savremene, večne i bliske svakom čoveku: čovekoljublje, želja da se prevaziđe smrt, i da
se delima čovekov život pomeri u večnost. U ovom epu pominje se Veliki potop koji je
uništio ljude i stigao do Brega bogova gde oni na vrhu čuče prozebli i mokri.

U prvoj ploci
u kratkom u vodu kazuje se da je gilgames upoznao svacije znanje i djelo, da je
mnogo putovao i mnogo video, stekao duboku mudrost, saznao sve vjeti iz vremena
prije velikog potopa i dao da se sve to napise klinovima. U kratkom Gilgamesovom
portretu naglaseni su njegova lepota i snaga, ali i njegova samovolja.
Jadikovanje naroda, cuo je Anu, Bog neba, koji naredi boginji oblikovana Aruri
da nacini junaka slicnog Gilgamesu koji ce ga savladati. Ona nacini od blata
junaka dlakavog po cjelom tjelu, to je Enkidu. Ovaj je ziveo sa zivotinjama u
stepi, i dolazeci na pojilo zatrpavao lovcima zamke. Lovci se pozale Gilgamesu
a ovaj ih posavetova da povedu mladu zenu koja ce ga opciniti, odvojiti od
stoke i odvesti u stepu. Kada zena isprica Enkiduu o Gilgamesu, velikom junaku,
ovaj dodje u Uruk da ga izazove na borbu. Gradjani radosno docekuju Enkidua,
nadajuci se oslobodjenu od Gilgamesovog terora. Gilgames je usnio san o sukobu
sa nekim junakom, a majka mu tumaci san: taj junak ce postati njegov prijatelj
i brat.

2.Ploča

Na drugoj ploci opisuje se dvoboj

Gilgamesa i Enkidua, Gilgamesova pobjeda, njihovo bratimljene. Gilgames poziva
Enkidua da podju za pustolovinama i junackim djelima i da prvo ubiju Humbabu,
cuvara Kedrove sume bogova koji je uvredio Samasa, boga Sunca i Gilgamesovog
zastitnika.

3.Ploča

Na trecoj plocui opisuje se Enkiduova ceznja za

stepom. Enkidu napusta grad, i odlazi u stepu, i Gilgames tuguje za njim,
tuguje i ceo Uruk. Gilgames odlazi u stepu nalazi Enkidua i uspjeva da ga
nagovori da se vrati u Uruk. Enkidu pripovjeda Gilgamesu o svome snu: da ga je
neka sila bacila u podzemlje, u svjet mrtvih, gdje je kraljica podzelja
naredila da se Enkiduovo ime upise u glinu.

4.Ploča

Cetvrta ploca
opisuje kako je bog Samas naredio Gilgamesu da ubije Humbabu, cuvara Kedrove
sume koji ga je uvredio. Oni dolaze do Kedrove sume i ubijaju cuvara. Enkidu je
klonuo, hoce da se vrate, ali ga Gilgames nagovara da idu dalje i traze
Humbabu.

5.Ploča

Na petoj ploci
opisuje se njihov dolazak u Kedrovu sumu, u potraga za Humbabom. Kada zanoce ,
Enkidu usni san, koji Gilgames protumaci kao dobar i sa radosnim znacenjem, U
dvoboju savladaju Humbabu, Gilgames mu odsjece glavu, i stavi na koplje i
donese u Uruk.

6.Ploča

Sesta ploca pripovjeda kako je Gilgames

obukao novo odjelo i zasijao u svojoj lepoti. Boginja ljubavi i plodnosti Istar
baci oko na njega i poziva ga da joj bude muz. Gilgames odbija govoreci da
donosi nesrecu svojim ljubavnicima. nju to razljuti i trazi od oca Anua da
stvori carobnog bika koji ce ubiti Gilgamesa. Otac ispuni zeljum, ali Enkidu i
Gilgames savladaju bika.

7.Ploča

Na sedmoj ploci
isprican je Enkiduov san koji Gilgames protumaci kao zlosutan.

8.Ploča

Osma ploca
opisuje Enkiduovu bolest i Gilgamesovo jadikovanje kroz koje obnavlja sve one
dane koje je proveo sa prijateljem i djela koja su zajedni ucinili: ubili su
Humbabu i carobnog bika, i oslobodili narod zla. Enkidu umire. Gilgames je sest
dana i sest noci oplakivao Enkidua, sedmoga dana ga je sahranio, napustio Uruk,
i krenuo u stepu, da tuguje za prijateljem. Bol za prijateljem dat je u snaznim
slikama i upecatljivim detaljima. Gilgamesovi obrazi su bili blijedi i upali,
lice pogruzeno, dusa ojadjena, stas pogrbljen. U dolinama trazi utjehu ali u
njemu je nemir. Zavrsen je period Gilgamesovog sretnog zivota u kome je osjetio
slast vlasti, ljepotu uspjeha, toplinu prijateljske ljubavi.

9.Ploča

Pocetak devete
ploce kazuje o mukama i namerama Gilgameesovim. Strah od smrti i misao o
vjecnom zivotu odvode Gilgamesa na dugogodisnji put na kome osjeca strah i
stalno moli Bogove da ga sacuvaju. Kad dolazi pred suncevu kapiju zaustavljaju
se skorpioni. Moli ih da ga puste kako bi nasao zivot. Zadivljeni njegovom
snagom, hrabroscu i upornoscu, oni ga pustaju da pronadje put. Dugo putuje kroz
mracni klanac, dok stigne na svjetlost pred vrt bogova.

10.Ploča

Deseta ploca
opisuje Gilgamesov susret sa Siduri Sabitu. Kada dodje do Siduri Sabitu kazuje
joj svoje patnje i kuda je krenuo. Ona ga odvraca. Jos jedan nagovjestaj
uzaludnosti traganja i potvrda da je covjekova sudbina unapred odredjena te da
se od smrti ne moze pobjeci. Ona mu savjetuje da jede i pije, da se veseli uz
harfu, frulu i igru, da se raduje u narucju zene. Ova hedonisticka slika
djeluje snazno u kontrastu sa predhodnom mracnom slikom ljudske sudbine, sto
jos vise Gilgamesovom zivotu daje tezinu i sumornost.

11.Ploča

Jedanaesta ploca sadrzi pricu o velikom potopu,

koju Utnapistim kazuje Gilgamesu. Za razliku od Gilgamesa koji je stalno u
pokretu, nemiran i stvoren da se bori Utnapistim se povukao u miran zivot kojim
su ga bogovi nagradila. Iz prica o potopu karakteristicna su dva momenta:

1. o Utnapistinovoj sebicnosti

2.
preplasenost bogova od potopa

Kada Utnapistimu Ea, bog dubina, saopstava odluku

bogova o potopu, i daje mu uputstva kako da spasi sebe i porodicu, sto je ovaj
i uradio. Naprotiv kada dolazi do cudotvorne trave zeli da je podjeli svima, a
ne da je sam pojede.

12.Ploča

Dvanaesta ploca
opisuje Gilgamesov nemir, sto nije nasao zivot. Trazi da mu dozvolu Enkiduov
duh ne bi pitao za sudbinu mrtvih, sada kada je konacno shvatio da mu smrt
dolazi kao neminovnost. Poslije mnogih neprijatelja Gilgames razgovara sa
Enkiduovom sjenom i moli da mu objavi zakon zemlje koji je video kako bi saznao
sudbinu mrtvih.