DOK ČITATE:

1. Točno mjesto radnje u ovoj je knjizi neodređeno, saznajemo samo prostore u kojima se
radnja zbiva (krčevina, šuma, kameniti zaravanak i zlatni dvor na oblaku).
a) Radnja započinje na jednoj krčevini u staroj bukovoj gori. Tu se upoznajemo s glavnim
likovima: starcem Vjestom i njegovom unučadi koji su se zvali Ljutiša, Marun i Potjeh. Jednog
proljetnog jutra, starac je probudio svoju unučad i rekao im da odu u šumu vidjeti kako su
njihove pčele.
b) Stoga se njih troje zapute na novo mjesto radnje, u šumu gdje susretnu Svarožića (mladića
koji predstavlja sunčanu svjetlost). On im uputi važnu poruku, a to je da ni pod koju cijenu ne
napuste svog djeda te da ostanu s njim na krčevini sve dok on ne napusti ovaj svijet jer mu
prijeti velika opasnost od Bjesomara i njegovih bjesova.
c) Kod sljedećeg mjesta, kamenitog zaravanka, Potjeh provede čitavu godinu u nadi i želji da će
se prisjetiti istini i napokon otići natrag k svom djedu. Međutim, bjes mu otežava posao i Potjeh
ga se dva puta pokuša riješiti, jednom bacivši na njega kamen i jednom zarobivši ga u bunar, no
bezuspješno. Stoga Potjeh ne uspije doći do istine.
d) Priča završava u zlatnom dvoru na oblaku gdje Potjeh odlazi nakon smrti. Tamo ga pronađe
njegov djed te ih Svarožić oboje poziva u svoje dvore gdje nastave zajedno živjeti u sreći i
veselju.
2. Likovi u ovom djelu su: Vjest, Potjeh, Marun, Ljutiša, Svarožić, Bjesomar i bjesovi. Starac Vjest
brižan je, mudar, strpljiv i plemenit. Beskrajno voli svoje unuke, posebno Potjeha, oprašta im
sve grijehe i želi sve najbolje za njih. („Vjest bijaše sijed starac, te mu na svijetu ne bijaše stalo ni
do čega, jedino do njeova unuka Potjeha, kojeg je ljubio i milovao kao uveli cvijet rosicu.“)
Potjeh je jedan od Vjestovih unuka koji se pokazao kao najhrabrij i najodanij od svih. Nije
lakomislen i pohlepan kao njegova braća, već je neiskvaren i uporan u pronalasku istine. („Ali
Potjeh vrlo ljubiše istinu, zato ne htjede da posluša bijesa, niti da laže djedu...“) Što se tiče
njihove braće, Maruna i Ljutiše, vrlo su lakovjerni i oholi. Nije im stalo do njihova djeda, već
misle isključivo sami o sebi. Pohlepni su do tolike mjere da su spremni ubiti djeda da bi došli do
novca.