Počevši od samog naslova korištene literature, primjetan je određeni dvoboj, koji će na kraju završiti

kao hibrid – nešto što se podrazumijeva i što ne treba dovoditi u sumnju.

Razlika između nepromjenjivih intencija i promjenjivih sredstava

Definiranje šerijatskih intencija bez određivanja sredstava

Šerijatske norme; naredbe i zabrane potvrđuju načelo, tj. Zakonodavčevu namjeru, dok im se u isto
vrijeme ne određuje sredstvo za realizaciju, zbog podložnosti promjenama i različitostima.

Zakonodavac je prepustio pravnim adresantima slobodu izbora odgovarajućih sredstava,

neograničavajući ih sredstvom vezanim za period poslanstva, dok drugi vjeruju da su to obredske
stvari koje su obavezale svakog muslimana.

Dakle, preče je sa se muslimanskom razumu prepusti definiranje sredstava, sukladno prilikama i

stanjima.

To jasno vidimo kod načela „šura“ kojeg su Kur'an i sunnet ozakonili da se primjenjuje u islamskom
životu, a primjere možemo pronaći u mekkanskom dijelu Kur'ana gdje Uzvišeni Allah veli: I koji se u
poslovima svojim dogovaraju. (Eš-Šura, 38), te u medinskom dijelu: Dogovaraj se s njim. (Alu 'Imran,
159)

Na koji način da se organizuje šura?

Ko su savjetnici? Kako da se izaberu članovi savjetodavnog vijeća? Na koji način dati prisegu halifi i
kako ga izabrati?

Zakonodavac za to nije odredio sredstvo, ali je odabir prepustio muslimanima sukladno vremenu i
prostoru. Zbog toga su korištene različite metode pri izbiru četvorice pravednih halifa gdje se svako
sredstvo primijenilo sukladno okolnostima.

Međutim, kako izvršiti obavezu na način koji se traži?

To su muslimani spoznali putem sistema hisbe kojeg su izumili i postavili mu načela i obaveze.

Tako ćemo naći mnoga načela gdje je mudri Zakonodavac namjerno prepustio definiranje određenih
sredstava kako bi olakšao ljudima. Naravno, On to nije zanemario, niti zaboravio već mudri
Zakonodavac nije namjeravao da sredstvo bude univerzalno i vječno, u smislu da obuhvati svako
vrijeme i mjesto.

RAZLIKA IZMEĐU INTENCIJA I SREDSTAVA

Definiranje nekih od sredstava je bio jedan od uzroka za zamjene teza i lutanja pri poimanju šerijata.
Neki ljudi su pomiješali poimanje intencije i nepromjenjive ciljeve dok su se drugi potpuno fokusirali
na sredstva, kao da su ona sama po sebi namjeravana.

Dakle, najvažnija je intencija kao nepromjenjiv i konstantan cilj. Sredstva se mogu mijenjati
promjenom određenih faktora što ima uticaja na propis.

SREDSTVO – priprema konja za boj

Ako bi Kur'an eksplicite ukazao na neko sredstvo koje je bilo prikladno određenom vremenu i mjestu,
to ne bi značilo da smo ograničeni i da nam je zabranjeno razmišljati o naprednijim sredstvima.

„I pored njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše
neprijatelje, i druge osim njih. (El-Enfal, 60)

SREDSTVO -džilbab (prekrivač) za ženu musliman

Misli se na kur'ansku naredbu o spuštanju prekrivača za žene muslimanke kao sredstvo za realizaciju
pokrivanja i dostojnosti žene muslimanke. Uzvišeni Allah je rekao: O Vjerovjesniče, reci ženama
svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. (El-Ahzab, 59)

Realizacija pokrivanja i čednosti kod muslimanke je realizuje se i ne biva samo na jedan način koji se
ne smije zanemariti. Moguće ga je ostvariti na više načina poput: ogrtača, duge haljine, mantila...

Misvak je sredstvo za čišćenje koje se može podvesti pod ovo poglavlje. Međutim, da li je sam po sebi
svrha ili lahkopribavljivo sredstvo na Arapskom poluostrvu? Misvak može biti od drveta, masline,
grozda, datule...

U Mugniju stoji: „Postupit će se po sunnetu onoliko koliko uspije očistiti zube, a ne treba
zanemarivati malo sunneta zbog nemogućnosti da se uradi većina.“

SREDSTVO za viđenje mlađaka prilikom utvrđivanja dolaska mjeseca ramazana

Vjerodostojni hadis u kojem stoji: „Nemojte postiti sve dok ne vidite mlađak i ne mrsite se sve dok ga
ne vidite, a ako vam nebo bude oblačno, onda procijenite.“ U drugoj verziji stoji: „A ako vam nebo
bude oblačno, onda namirite šaban na trideset dana.“

Viđenje mlađaka golim okom je bilo lahko i to su mogli činiti svi ljudi tog vremena. Zbog toga je hadis
i došao da ga definira, jer da ih je zadužio drugim sredstvom, poput astronomskog računanja, a
ummet u to vrijeme nije znao ni čitati ni pisati, mnogo bi ih zamorio i otežao, a Allah želi da im olakša.

Prihvatanje kategoričkog astronomskog računanja, danas je sredstvo za utvrđivanje mjeseci, koje je

vadžib prihvatiti sa strane analogije prečeg tj., sunnet koji nam je propisao prihvatanje manjeg
sredstva, koje je okruženo sumnjom i dilemom, a to je viđenje, ne zabranjuje nam uzimanje
naprednijeg i sigurnijeg sredstva za realizaciju intencije.

Ako je obavezno vratiti se isključivo računanju, kada nestane pravnog razloga koji ga je zabranjivao,
onda je također obavezno vratiti se i istinskom računanju po fazama mlađaka i odbacivanju
mogućnosti viđenja i neviđenja.

Ovo Karadavijevo mišljenje nije nešto novo, tj. da se propis mijenja promjenom stanja pravnih
adresanata, jer ovakvih primjera je mnogo.

Ono se odnosi na općenito uzimanje po preciznom i provjerenom računanju od strane svih ljudi zbog
toga što je protok informacija u ovom vremenu brz i što se vijesti šire brzo.

Karadavi smatra da je ovo njegovo mišljenje najpravednije ispravnom razumijevanju vjerodostojnih

hadisa.

OPASNOST OD TRANSFORMACIJE INTENCIJA U SREDSTVA ILI OBRATNO

U ovom dijelu, Karadavi upozorava na stvar koja je krajnje bitna, a to je nastojanje nekih da intencije
transformiraju u sredstva što bi u konačnom ishodu značilo da su intencije i ciljevi postali podložni
promjeni, pa čak i potpunom anuliranju ili zamjeni s drugim. Ovo bi se najjasnije odrazilo na velike
obrede poput namaza, zekata, posta, hadža, koji su ustvari praktični stubovi.

Neki smatraju da je najvažnije da se očisti svoje srce, da savjest bude čista i da se Allahu bude
predano u poslu, a da nije najvažnije činiti rukju ili sedždu, biti gladan i žedan, ili činiti tavaf oko Kabe.

U ovom stavu su mnogo doprinijeli pjesnici i književnici. Tako je jedan od njih rekao: „Kada putem
namaza klanjač namjerava neku spletku, onda je onaj koji ga namjerno zanemaruje Allahu bliži.“

Međutim, ovakav stav i pogled su pogrešni, pa makar ih zastupali i veliki filozofi i to zbog nekoliko
razloga:

Prvi – obred je pravo Stvoritelja, Onog koji je prosuo svoje blagodati na svoje stvorene robove.

Drugi – Stvorenje ne može ni trepnuti bez svog Stvoritelja. Ono niti ima moći a niti snage bez njega.

Treći – u spomenutoj ideji je involviran stav o odlikovanosti filozofa nad ostalim ljudima.

Četvrti – Filozofija, u realnom svijetu, nije zaštitila svoje sljedbenike od idejne zablude, moralnog
zastranjenja, slijeđenja strasti...

Da li je obred sam po sebi cilj ili sredstvo za moralno uzdisanje?

Karadavi se dotiče zlih špekulacija koje promiču ateisti izrabljivajući ono sa čim je došla vjera
odbacivajući površne vizuelne obrede tvrdeći da je cilj svih vjera oplemenjivanje duše, odgoj savjesti i
reformacija ljudi.

Ovo je lažna propaganda putem koje se namjerava laž i neistina.

Prvi cilj ibadeta je izvršenje Allahovog prava. Također, da čovjek spozna sebe, svoju nemoć i ovisnost
o Gospodaru.

Iskazivanje pokornosti Gospodaru svjetova i izvršenje svega onoga što je naredio je efektivni uzrok
svih obreda, dok su moralno uzdizanje duše, pročišćenje savjesti i ispravno ponašanje neophodni
plodovi istinskog ibadeta.

Ibadet ima svoju primarnu i sekundarnu intenciju. Primarna intencija ibadeta je okretanje prema
jedinom Bogu s ciljem pokornosti, poniznosti i ljubavi izdvajajući ga u namjeri u svim stanjima.
Sekundarne intencije su čistoća duše i pribavljanje dobrih moralnih osobina.

Šatibi je rekao: „Namaz je npr. u osnovi propisan radi pokornosti Uzvišenom Allahu, iskreno Mu se
okrećući, pokorno i skrušeno stojeći pred njim i podsjećajući dušu na Njega. Uzvišeni je rekao: Ja sam,
uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj – da bih ti
uvijek na umu bio! (Ta-ha, 14)

Potom, namaz ima i sporedne intencije poput odvraćanja od nemorala i zla, odmor od dunjalučkih
umora kako stoji u predajo: „Odmori nas sa njim, o Bilale!“

Vjerniku je dozvoljeno da putem svojih obreda traži onosvjetske koristi poput ulaska u Džennet i spas
od vatre. Ovakve stvari su zapravo nada u Allahovu nagradu i bojazan od Njegove kazne. I to je jedna
vrata pokornosti Gospodaru svjetova. Strah i nada u ovakvom značenju ne devalviraju iskrenost
prema Allahu.
Učenjaci dobro upućeni u znanje su osudili stvari koje su bile raširene u tasavufu i među govornim
simpatizerima da se ibadet treba činiti s namjerom izbavljenja duše i njenog čišćenja od ovosvjetskih
briga i natruha kako bi bila sposobna gledati svijet duša, vidjeti meleke, nadnaravne stvari...

Osudili su ovo i rekli da je odstupanje od puta ibadeta i klevetanje znanja o gajbu, a gore od toga je
što su pokornost prema Allahu učinili sredstvom za to.

Svaka tvrdnja u kojoj se zanemari osnovna intencija u ibadetima, gdje se ona zatrpa prašinom
zaborava, a u isto vrijeme se preferiraju sporedne sekundarne intencije i sva svjetla su uperena u njih
je lažna i neispravna.

Allahu nije potreban ibadet ni jednog Njegovog stvorenja. Uzvišeni je nezavisan od svih svjetova, a
Allahovi robovi nisu malobrojni. Cijeli kosmos obožava Allaha jezikom kojeg ne poznajemo mi ljudi.
Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga;
ali vi ne razumijete veličanje njihovo. – On je doista blag i mnogo prašta. (El-Isra, 44)

KOMPATIBILNOST IZMEĐU NEPROMJENJIVOSTI I PROMJENJIVOSTI

Od osnovnih načela škole srednjeg puta je i da ona zagovara kompatibilnost između nepromjenjivosti
šerijata i promjenjivosti koje se mijenja sa promjenom vremena, prostora i situacije.

Što se tiče nepromjenjivosti, nemoguće ih je povrijediti bilo kada. One su zatvoren krug gdje idžtihad
ne ulazi, kao ni obnova, a niti razvoj.

Nepromjenjivosti su predstavljene u sljedećem:

- Osnovno vjerovanje poput vjerovanja u Boga, Njegove meleke, knjige...

- Praktični stubovi islama poput dva šehadeta, klanjanje namaza, davanje zekata...

- Osnovna načela morala koja su propisana u Kur'anu, a tiču se morala vjernika i u sunnetu koji se
odnosi na ogranke imana poput pravde, dobročinstva, pomaganje bližnjih...

-Osnovne kategoričke i jasne zabrane poput ubistva, bluda, alkohola, kocke...

- Isti je status i po pitanju skrivenih zabrana poput oholosti, srdžbe, rijaluka, zavisnosti...

- Osnovni kategorički šerijatski propisi koji se tiču hrane, odjeće, testamenta, odmazde, nasljedstva...
koji su potvrđeni Kur'anom i njima sličnih.

RAZLIKOVANJE KOD TRAŽENJA ZNAČENJA OBREDA I MEĐULJUDSKIH ODNOSA

Od osnovnih načela škole srednjeg puta je i to što uvažava ovo važno pravilo na koje je ukazao imam
Šatibi. Ono nalaže da se pravi razlika između obreda i međuljudskih odnosa s obzirom na uvažavanje
značenja, efektivnih uzroka i intencija koje se kriju iz svakih od njih i na koje ukazuju.

Šatibi je potvrdio prvi dio pravila da je „osnova u obredoslovlju pokornost“ sa nekoliko stvari od kojih
su:

Prva: Indukcija šerijatskih propisa u obredima.

Uzvišeni je rekao: Razumjeli smo da je opća mudrost obreda pokornost naredbama Uzvišenog Allaha,
Njegovo izdvajanje u tome, veličanje Njegove uzvišenosti, okretanje ka Njemu, ali, ovaj obim ne daje
pravni razlog iz koje se može razumjeti poseban propis.
Druga: Da se cilja širina obreda koji su definirani i koji nisu, Zakonodavac bi za to postavio jasan
dokaz, kao što je postavio dokaze koji aludiraju na širinu kod međuljudskih odnosa, koji ne traže
zaustavljanje samo kod onoga što je eksplicite tretirano.

Treća: Oblike obreda u vremenima u kojima nisu slati poslanici, umni nisu mogli izumiti, kao što su
izumili različite oblike međusobnih transakcija. Razum ne može shvatiti njihova značenja, niti njihova
mjesta i zbog toga nam je potreban šerijat.

Karadavi se slaže sa imamom Malikom da je obavezno pridržavati se onoga što je navedeno i da ga ne

mijenjamo alternativnim rješenjima.

Šatibi je također dokazao da je osnova u običajima i međuljudskim odnosima preferiranje značenja,

intencija, mudrosti i tajni. To je dokazao sa nekoliko sljedećih dokaza:

Prvi: Indukcija – Jedna te ista stvar se zabranjuje u nekom slučaju u kojem nema te koristi, a kada se
nađe, dozvoljava se.

Drugi: Zakonodavac je dao širok prostor objašnjenju pravnih razloga propisa i mudrosti kod
propisivanja međuljudskih odnosa.

Treći: Uvažavanje značenja bilo je poznato u određenim periodima i na njega su se oslanjali umni ljudi
i to je postao njihov interes, a načelno su primjenjivali i njihove generalije i tako je to kod njih postalo
nešto konstantno. Potom je došao šerijat da upotpuni plemeniti moral.

Šatibi i učenjaci koji se slažu s njim rekli su da je osnova u običajima i međuljudskim odnosima
uvažavanje značenja, intencija i mudrosti, kako bi istakli da postoji i ono što je oprečno osnovi, jer
riječ el-asl označava temelj i ono što preovladava.

Karadavijeva konstatacija je da je u osnovi obreda pokornost, bez ikakvog osvrtanja na značenja i

intencije, što ne znači da su obredi u potpunosti odvojeni od intencija. To bi bilo u potpunosti
netačno jer sve što je Allah propisao od obreda i međuljudskih odnosa, propisao je zbog mudrosti i
koristi, spoznali mi to ili ne.

Sam Kur'an je ukazao na generalne mudrosti i intencije u obredima.

O namazu je rekao: Obavljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća od razvata i od svega što je ružno;
obavljanje molitve je najveća poslušnost. (El—'Ankebut, 45)

O zekatu je rekao: Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš. (Et-
Tevbe, 103)

O postu je rekao: O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se
grijeha klonili. (El-Bekare, 183)

Razumijevanje generalne mudrosti i koristi u obredima je moguće i realno, ali ono što se ne može
shvatiti niti spoznati su detaljne mudrosti u parcijalnim ibadetima.

Zbog čega je propisano pet, a ne tri ili sedam namaza?

Zbog čega se ruku čini jednom, a sedžda dva puta?

Zbog čega se namaz počinje sa tekbirom, a završava selamom.

Očita greška je tražiti za svaki detalj obreda mudrost koja će zadovoljiti razum i zasititi znatiželju,
posebno ako se ima na umu da je razum materijalan u stvoren tako da ga zadovoljavaju samo
osjetilne i korisne stvari.

ET-TUFI IZUZIMA OBREDE IZ PREFERIRANJA INTERESA NAD NJIMA

Gazalijevu konstataciju je prije njega potvrdio njegov šejh, Imamul-haremejni u svom djelu El-Burhan.
Nakon njega je to potvrdio hanbelijski metodolog Nedžmuddin et-Tufi u svoj studiji o općem interesu.
Et-Tufi je iz pravila izuzeo obrede i šerijatske određenosti.

Zekat nije čisti ibadet

Ono što potvrđuje da zekat nije čisti obred je i činjenica što je on svrstan u djela šerijatske politike,
poput djela El-Haradž od Ebu Jusufa, El-Haradž od Jahje b. Adema, El-Emval od Ebu Ubejda Kasima b.
Salama...

Isto tako su ga svrstali u djela šerijatske politike, s obzirom da su ga smatrali jednom od državnih
obaveza i funkcija.

Također, potvrđuju i predaje koje se prenose od ashaba da su neke vrste imetka podveli pod zekatski
i pored toga što se ne zna da je Poslanik, a.s., na taj imetak uzimao zekat. To potvrđuju njihove
konsultacije o tome i njihova različita razmišljanja. Tako je postupio i Omer po potanju zekata na
konje. Posavjetovao se sa ashabima prije nego je donio konačan propis.

Sa Omerom se nije slagao ensarijski pravnik Zejd b. Sabit. Islamski učenjaci su se razišli po pitanju
davanja zekata na konje koji se drže na paši, pa se o tome Mervan konsultovano sa ashabima.

Ebu Hurejre je prenio sljedeći hadis: „Čovjek nije dužan dati zekat na svog roba i svog konja.“

Mervan je potom upitao Zejda b. Sabita šta misli o ovome, pa je Ebu Hurejre rekao: „Čudno li je to od
Mervana. Prenosim mu hadis Allahovog poslanika, a on veli: 'Šta veliš o tome?“ Zejd je na to rekao:
„Istinu je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s. Ali je mislio na ratnog konja jer je trgovac koji drži konje na
njih dužan dati zekat.

Omerov događaj sa J'alom b. Umejjetom, po mišljenje Karadavija ima ogromnu važnost u poglavlju
zekata. Omerov postupak aludira da analogija ima udjela u zekatu i da idžtihad, također, u njemu ima
svoje mjesto.

Rezultati i stavovi pravnog mišljenja

Naučni i misaoni temelj škole srednjeg puta i prethodno spomenutih odlika i karakteristika, koje se
odlikuju od drugih škola, ostavile su jasan trag na pravnu misao i uravnotežene stavove po različitim
pravno-misaonim pitanjima: personalnim, porodičnim, političkim...

Ova škola je, zahvaljujući svojim umjerenim stavovima, srednjim pravnim mišljenjem, koji ne
zanemaruje intencije, niti zapostavlja tekstove, uspjela dati rješenja za mnoge probleme koji prate
pojedince i zajednice. Uspjela je dati odgovore na pitanja koja zbunjuju mnoge muslimane.

U svakom vremenu je bilo pravnika ove škole, koje je Allah pomogao i uputio da izdaju ummetu fetve
putem kojih će omiljavati njihovog Gospodara.
„Kome Allah želi dobro učini ga da razumije vjeru.“ A ko je čvrsto uz Allaha, taj je već upućen na Pravi
put. (Ali Imran, 101)