Professional Documents
Culture Documents
Cora Reilly - Slatko Iskušenje
Cora Reilly - Slatko Iskušenje
Cora Reilly
Sweet Temptation
Kasio
Kasio
*
Faro mi je dodao martini pre nego što se spustio u fotelju
prekoputa moje u mojoj kancelariji. „Izgledaš posrano, Kasio.”
Stegnuto sam mu se nasmejao. „Još jedna besana noć.”
Otpijajući gutljaj svog pića, uputio mi je neodobravajući pogled.
„Reci da Rizu. Treba ti žena. Mogao bi da je imaš za manje od
četiri meseca. On te očajnički želi u svojoj porodici, da spaseš
njegovu jadnu guzicu, inače ne bi čekao sve ove nedelje da se ti
odlučiš. Siguran sam da je do sada mogao da nađe drugog muža
za svoju ćerku.”
Popio sam pola martinija u jednom gutljaju. „Skoro četrnaest
godina je između nas. Ti shvataš da ću ja čekati da ta devojka
napuni osamnaest godina.”
„Onda ćeš morati da se oženiš udovicom. Da li stvarno želiš
ženu koja je vezana za drugog muškarca posle svega onoga s
Gajom?” tiho je pitao.
Napravio sam grimasu. Većinu dana sam pokušavao da
zaboravim Gaju, čak je i Danijel prestao da pita za svoju majku
jer je shvatio da se ona neće vratiti. Od tada je postao užasno tih
i više nije progovorio ni reč.
„Ne”, rekao sam grubo. „Bez udovica.” Ne samo da nisam
želeo da rizikujem ponavljanje onog što se dogodilo već su i sve
slobodne udovice imale decu, a ja nisam želeo da moja deca dele
njihovu pažnju. Njima je potrebna sva briga i ljubav koju mogu
da dobiju. Patili su i bez obzira na to koliko sam se trudio, nisam
bio osoba koja može da im pruži ono što im je trebalo.
„Za boga miloga, zovi Riza. U čemu je problem? Devojka će
uskoro biti punoletna.”
Uputio sam mu pogled.
„Drugi muškarci bi ubili za priliku da ponovo imaju seksi,
mladu devojku u svom krevetu, ali ti sam sebe sažaljevaš kada ti
se jedna ponudi na srebrnom pladnju.”
„Da nismo prijatelji iz detinjstva, ostavio bih te bez jednog
od tvojih prstiju zbog tog tona”, rekao sam.
„Onda je dobro što smo prijatelji”, rekao je Faro podižući
čašu.
*
Posle još jedne noći pune vrištanja, ujutro sam pozvao Feliksa.
„Halo, Felikse. Kasio je.”
„Kasio, kakvo zadovoljstvo. Pretpostavljam da si doneo
odluku kad je u pitanju veza s mojom ćerkom?”
„Želeo bih da se oženim njom.” To nije bilo baš istinito. Ona
je bila jedina opcija za spas mog zdravog razuma. „Ne mogu
dugo da čekam. Znaš da imam dvoje male dece kojima treba
majka.”
„Naravno. Đulija je veoma brižna. Mogli bismo da
organizujemo venčanje početkom novembra, dan posle
Đulijinog osamnaestog rođendana?”
Stegao sam zube. „U redu. To je razumno.”
„Voleo bih da je pre toga upoznaš, tako da možemo da
porazgovaramo o detaljima proslave. Biće puno posla za
organizaciju tako velikog venčanja, a nemamo mnogo
vremena.”
„Ti insistiraš na velikoj proslavi?”
„Da. Đulija je naša jedina ćerka i moja žena želi da
organizuje nešto posebno za nju. Za našeg sina nije mogla baš
da planira koliko je želela. Da ne pominjem da će to, s obzirom
na naš status, biti važno društveno okupljanje, Kasio.”
„Ne mogu biti uključen u planiranje. Imam već dovoljno
obaveza pred sobom, tako da će tvoja supruga morati sve da
uradi.”
„To neće biti problem. Hajde da o detaljima raspravimo kada
dođeš ovamo, hoćemo li? Kada ti odgovara?”
Sibil je planirala da provede vikend u mojoj kući kako bi
pripazila decu. „Za dva dana, ali ne mogu dugo da ostanem.”
„Savršeno. Doneo si pravu odluku, Kasio. Đulija je divna.”
Đulija
Đulija
Kasio
Đulija
Još uvek sam drhtala kada sam ušla u svoju sobu nakon prvog
susreta s Kasiom. Bio je jak i hladan, da ne pominjem koliko je
bio dominantan. Naredio mi je da promenim svoju garderobu?
Kako se usuđuje?
„Tu si! Gde si bila?”, mama je pitala gurajući me prema
mom plakaru. „Moramo da te sredimo. Za boga miloga, Đulija,
šta to imaš na sebi?”
Vukla je odeću na meni dok nisam počela da je skidam, još
uvek sam bila u transu. Mama me je znatiželjno pogledala. „Šta
je s tobom?”
„Ništa”, tiho sam rekla.
Mama se okrenula prema haljinama koje je raširila preko
kreveta, verovatno pre nego što sam ja stigla. „Ne mogu da
verujem da nemaš nijednu pristojnu haljinu.”
Uvek sam izbegavala da idem na zvanične događaje zato što
sam mrzela neiskreno ulizivanje i izdajnički stav ljudi koji su
dolazili na takva okupljanja. „Šta nije u redu s haljinama koje
imam?”
Mama je izabrala tri najmanje čudne haljine iz moje
kolekcije. Sve su bile u mom omiljenom retro stilu poput Odri
Hepbern. Mama je podigla nebo-plavu haljinu s belim tufnama.
„Zar nemaš ništa jednobojno?”
„Ne”, rekla sam. Zar nikada nije obraćala pažnju na moju
odeću?
Tati sam mogla da zahvalim za slobodu da nosim ono što mi
se dopada. Iako je bio konzervativan, imao je problem s tim da
mi kaže ne. Mama nije imala izbora nego da se povinuje
njegovim izborima.
Mama je uzdahnula i predala mi plavu haljinu. „Ova ti se
slaže s očima. Nadajmo se da tvoj smešan stil neće odbiti
Kasija.”
Bez reči sam obukla haljinu, prisećajući se Kasiovih reči u
vezi s mojom odećom i šiškama.
„Našminkaj se, Đulija. Treba da izgledaš starije.”
Uputila sam joj ogorčen izraz lica, ali je ona već bila na
izlasku. „I obuj štikle!”
Udišući duboko, trepnula sam kako bih zaustavila suze.
Dosad sam imala sreće. Birala sam da ignorišem realnost
mafijaškog života, ali sam znala šta se dešava iza zatvorenih
vrata. Naš svet je bio surov. Tata je bio dobar prema meni, ali
sam videla koliko su mojih rođaka očevi zlostavljali i kako su se
moji ujaci ophodili prema svojim ženama.
Moj poslednji verenik bio je približno mojih godina, tih,
skoro stidljiv momak kojeg je tata izabrao da me zaštiti. Mogla
sam da se izborim za sebe protiv njega u tom braku. Biće to
težak zadatak s Kasiom. Nisam volela da se prepuštam
negativnim emocijama, ali moj strah je bio akutan bol u
grudima.
Hvatajući plave štikle, krenula sam prema stolu s ogledalom.
Kada sam proverila svoj odraz, oči su mi bile staklaste. Nanela
sam više šminke nego inače, ali ipak mnogo manje od mame i
onoga što je Kasio verovatno očekivao.
Uspela sam da se smirim kada sam krenula dole na zvanično
upoznavanje. Osećala sam da su mi oči još uvek tople od mog
zamalo plakanja, ali je moj osmeh bio nepokolebljiv dok sam se
spuštala niz stepenice prema ocu, Kasiju i njegovom pratiocu
Faru.
Tata me je uhvatio za ruku i stezao je dok me je vodio prema
mom budućem suprugu. Kasiov izraz lica je bio remek-delo
kontrolisane učtivosti dok me je posmatrao. Njegove oči su bile
tamnoplave, kao dubine okeana, i odavale su utisak kao da mogu
da vas progutaju podjednako lako kao more bez dna.
Neodobravanje je blesnulo na njegovom licu dok je posmatrao
moju haljinu.
„Kasio, ovo je moja ćerka Đulija.” Tračak upozorenja je
odzvanjao u tatinom glasu, ali ono se samo odbilo od Kasiovog
stoičkog držanja.
„Drago mi je što smo se upoznali, Đulija.” Njegove usne su
se razvukle u skoro nepostojeći osmeh kada je uzeo moju ruku i
poljubio je. Drhtala sam.
Tamnoplave oči su blesnule prema mojima i ispravila sam
kičmu. „Zadovoljstvo je moje, gos... Kasio.”
Tata je zabrinuto pogledao u mene i Kasija. Možda je
konačno shvatio da me je bacio vukovima. Mračnim pogledom
je pokušao da zastraši mog budućeg muža, ali ovca nije
postajala predator ako obuče vučje krzno, a tata nikada nije bio
više od plena među krvožednim čudovištima u našim
krugovima.
Kasio se ispravio, ignorišući oca, i pokazao prema svom
pratiocu. „Ovo je moja desna ruka i savetnik, Faro.”
Ispružila sam ruku, ali je Faro nije prihvatio, već je samo
kulturno klimnuo glavom. Spuštajući ruku, približila sam se ocu,
koji je skenirao moje lice. Izgledao je pokolebano, a ja sam
osetila bolesno zadovoljstvo zbog njegovog očiglednog
konflikta.
„Poslaću novu odeću Đuliji. Molim te, reci svojoj supruzi da
uzme ćerkine mere”, Kasio je kazao. „Treba mi žena pored
mene, ne devojčica.”
To je bilo previše za tatu. „Možda je ovo bila greška i trebalo
bi da poništim naš dogovor.”
Kasio je stao ispred oca, piljeći u njega pogledom od kog mi
se okrenuo želudac. „Rukovali smo se za veridbu, Felikse.
Dogovorili smo se s Lukom. Sve je već dogovoreno. S obzirom
na to da smo se odlučili za razdvojene zaruke, to Đuliju čini
mojom verenicom i sada ti govorim da niko, ponajmanje ti, neće
sprečiti ovaj brak.”
Možda me Kasio nije želeo, ali sigurno neće dozvoliti da me
neko uzme od njega.
Zadržala sam dah. Ovo je tatina kuća i on je vladao ovim
gradom. Povinovao se samo Luki, sigurno ne nekom drugom
podšefu.
Barem je tako trebalo da bude.
Ipak, tata je pročistio grlo i spustio pogled. „Nemam nameru
da pogazim naš dogovor, samo sam hteo to da napomenem.”
Šta da napomene?
Kasiovo lice je postavljalo isto pitanje. U tom momentu je
upala mama, potpuno nesvesna onoga što se dešava. „Večera je
spremna!”
Njen osmeh je nestao kada nas je videla.
Kasio je ispružio ruku prema meni. Bacila sam pogled prema
tati, ali ga je on izbegavao. Poruka je bila jasna: od danas, pa
nadalje, Kasio će biti predvodnik.
Spustila sam dlan na verenikovu snažnu podlakticu. Ako tata
više nije mogao da me zaštiti, to znači da ću morati sama da se
zaštitim. Kasio me je poveo u trpezariju prateći mamu, koja je
brbljala o mogućim paletama boja za naše venčanje. Kasija
verovatno nije bilo ni najmanje briga za to. Kao muškarac, neće
morati čak ni da se pretvara da je drugačije – za razliku od
mene, srećne buduće mlade.
Kada smo stigli do stola, izvukao je stolicu za mene.
„Hvala.” Sela sam ispravljajući haljinu.
Kasio je seo prekoputa mene. Njegov pogled se zadržao na
mojim šiškama pre nego što se pomerio na moje cvetne
minđuše, verovatno je razmišljao kakvu će mi novu frizuru
narediti da napravim i kakav će mi nakit kupiti.
Hteo je da me pretvori u ženu kakvu on želi, da me oblikuje
kao glinu. Možda je zbog mojih godina mislio da sam neka
beskičmena marioneta koja će se klanjati svom gospodaru i na
najmanje povlačenje njenih niti.
Srela sam njegov pogled. Već sam znala suptilnu umetnost
dobijanja onoga što želim osmehom i dobrotom, u našem svetu
to je bio jedini način da žena dobije ono što želi. Da li će uspeti i
s Kasiom? Tata se uvek topio kada zatrepćem, ali sam imala
osećaj da Kasija neću baš tako lako ubediti.
*
Nedelju dana kasnije dva paketa puna haljina, sukanja i bluza
stigla su na naš prag. Mama je jedva mogla da obuzda svoje
uzbuđenje dok je otpakivala odeću Maks Mare, Šanela i Teda
Bejkera i mnogih drugih omiljenih dizajnera. Haljine su bile
lepe i elegantne. Uopšte nisu bile ja.
Razumela sam Kasiovu potrebu da javnosti pokaže određenu
sliku i na zvaničnim dešavanjima definitivno ne bih nosila moju
haljinu sa suncokretima. Samo bi mi bilo draže da me je zamolio
da kupim nekoliko komada elegantne odeće, a ne da ih on
kupuje za mene kao da ne ceni moje mišljenje – što je, naravno,
bio slučaj.
Kasio
*
Sat vremena pre zvaničnog početka moje momačke večeri koju
mi je Faro organizovao, u mojoj kancelariji sam se sastao s
Lukom. On i njegova žena Arija su stigli dan ranije kako bi on
mogao da vidi kako posao napreduje u Filadelfiji. Neće naći
razloga za brigu. Davno sam se odrekao sna kako bih se
postarao da sve funkcioniše kako treba u mom gradu. Luka i ja
smo se smestili u fotelje u mojoj kancelariji. Bio sam iznenađen
što je pristao da dođe na žurku. Otkad se oženio Arijom, malo se
povukao.
„Moja tetka nije štedela dok je planirala venčanje”, Luka je
rekao dok se opuštao u fotelji. „Mislila je na sve – od golubica,
do ledenih skulptura i svilenih posteljina.”
Bela, svilena posteljina. Ona koju treba da isflekam krvlju
moje mlade supruge naše prve bračne noći.
Uzeo sam gutljaj viskija i spustio čašu. „Neće biti javnog
pokazivanja čaršava zato što neću spavati s Đulijom.”
Luka je polako spustio čašu skupljajući svoje sive oči. Znao
je da to nije bilo zbog Gaje, iako nisam bio s drugom ženom od
njene smrti. „To je tradicija. Postoji već vekovima.”
„Znam i poštujem našu tradiciju, ali ovog puta neće biti
javnog pokazivanja čaršava.” Te reči su lako mogle da označe
moju propast. Nije bilo na meni da izaberem da ignorišem našu
tradiciju. Samo je Luka mogao da donese tu odluku, a bilo je
jasno da neće. Razmatrao sam da li da spavam s Đulijom. Bila je
lepa, ali nisam mogao da izbacim iz glave sliku njenih nevinih
raširenih očiju ili to koliko je mlado izgledala u svojoj smešnoj
odeći sa samo mrvicama šminke. Žene u mojoj prošlosti su bile
mojih godina – zrele žene koje mogu da uzmu ono što sam im
davao.
„Nisi imao problem da poštuješ našu tradiciju u prvom
braku. To nije nešto što možeš da ispoštuješ ako tebi tako
odgovara”, Luka je oštro rekao.
„Poslednji put kada sam se oženio, žena je bila mojih godina.
Ja sam skoro četrnaest godina stariji od moje buduće žene.
Oslovila me je s ‘gospodine’ kada sam je prvi put video. Ona je
devojčica.”
„Ona je punoletna, Kasio. Danas joj je rođendan.”
Klimnuo sam glavom. „Znaš da uradim sve što tražiš od
mene. Znaš da, kao što od mene očekuješ, bez milosti vladam
Filadelfijom, ali čak i ja imam određene granice koje ne želim
da pređem i ne želim nasilno da se bacim na devojčicu.
„Ona je punoletna i niko nije rekao da moraš da koristiš silu”
Luka je ponovio, a ja sam poludeo.
Bacio sam čašu na sto. „Jeste punoletna, ali ću se ja ipak još
uvek osećati kao da je maltretiram. Sigurno ne veruješ da će
svojevoljno doći u moj krevet. Možda će se pokoriti zato što zna
da joj je to jedina opcija, ali to nije svojevoljno. Imam ćerku,
Luka, i ne bih želeo da bude s čovekom koji je trinaest godina
stariji od nje.”
Luka me je dugo posmatrao, razmišljajući možda da li da mi
strpa metak u glavu. Nije tolerisao neposlušnost. „Pokazaćeš
čaršave nakon prve bračne noći, Kasio.” Zinuo sam da ga
ponovo odbijem. „Nema diskusije. Na tebi je kako ćeš doći do
krvi na čaršavu.”
Oprezno, ponovo sam seo. „Šta ti to predlažeš?”
„Ne predlažem ništa”, Luka je rekao. „Samo ti govorim da
želim da vidim krvav čaršav, i kao što je i očekivano, i ja i svi
ostali ćemo to prihvatiti kao dokaz časti tvoje žene i tvoje
surovosti.”
Možda sam grešio, ali sam bio skoro uveren da Luka
sugeriše da lažiram krvave čaršave. Otpio sam još jedan gutljaj
viskija pitajući se da li Luka ima iskustva s lažiranjem krvavih
fleka. Bio sam na javnom pokazivanju čaršava nakon njegove
prve bračne noći s Arijom, ali čak i da sam pokušao, ne bih
mogao da zamislim da bi Luka bilo koga poštedeo. Video sam
ga kako čoveku čupa jezik zbog nepoštovanja Arije i bio sam
prisutan kada je smrvio grlo svog ujaka. Možda me je testirao.
Možda je predlagao nešto tako ne bi li video da li sam previše
slab da legnem sa svojom ženom. Odrastajući u ovom svetu,
naučio sam da vidim znakove upozorenja. Ako padnem na testu
koji mi je zadao moj kapo, krajnji rezultat je neizbežan. Biću
uklonjen s pozicije na jedini način koji je bio prihvatljiv –
smrću. Iako se nisam plašio umiranja, prezirao sam ideju šta bi
to značilo za Danijela i Simonu. Surovo su izgubili majku. Ako
bih ih i ja napustio, to bi bila užasna trauma za moju decu.
Pokazivanje bilo koje slabosti u ovoj situaciji bilo bi fatalno.
Neću rizikovati zdravlje moje dece niti moj položaj podšefa.
Otpio sam gutljaj. „Uradiću ono što tražiš od mene, Luka,
kao što smo moj otac i ja uvek radili.”
Luka je nagnuo glavu, ali je tenzija između nas ostala.
Moraću da čuvam leđa dok se ponovo ne dokažem.
Faro mi je dodao pljosku. „Za tebe.”
Cimnuo sam kravatu na mesto pre nego što sam uzeo poklon.
„Neću danas piti žestinu.”
„Mislio sam da možeš da je iskoristiš da se udariš po glavi
ako pomisliš na nešto glupo kao na primer da ponovo odbiješ
tradiciju krvavog čar šava.”
Gurnuo sam pljosku u unutrašnji džep sakoa. „Ne počinji
ponovo.”
Faro je ljutito piljio. „Samo mi obećaj da nećeš probati to
sranje s lažnim flekama krvi. Luka te mami. Veruj mi, jebao je
svoju ženu prve bračne noći, čak i ako je lila gorke suze. To je
on i očekuje da i ti budeš takav. I hajde, Kasio, ti si muškarac,
tako da prestani da pokušavaš da budeš još veći samo zato što
osećaš krivicu zbog Gaje.”
Zgrabio sam ga za vrat. „Mi smo prijatelji, Faro, ali sam ja i
tvoj šef, tako da pokaži malo poštovanja.”
4.
Kasio
*
Čekao sam Đuliju u prednjem delu crkve. Faro je stajao s moje
desne strane, a prekoputa njega čekala je jedna Đulijina
drugarica koja je izgledala užasno mlado. Podsetnik na godine
moje buduće žene.
Kada je muzika počela, usmerio sam pažnju na ulaz crkve
gde je ulazio Feliks s Đulijom pored sebe. Bila je obučena u
elegantnu belu haljinu s čipkastim gornjim delom dugih rukava.
Kosa joj je bila podignuta, osim šiški.
Blago se osmehivala svom ocu, koji ju je vodio prema meni,
ali je njena napetost bila primetna. Kada je stigla ispred mene,
primetio sam male suncokrete upletene u njenu kosu i buket.
Njen pogled je sreo moj i u njemu sam video trunku prkosa i to
me je iznenadilo. Onda ju je njen otac predao meni i Đulija je
postala napetija, a njen osmeh pokoleban.
Zbog šminke i elegantne haljine izgledala je neznatno starije.
Ipak, njena nežna i vlažna ruka u mojoj i nevinost u očima
podsetili su me na njene godine. Uprkos svojoj mladosti, glava
joj je bila podignuta, delovalo je kao da se pomirila s ovom
situacijom. Samo sam ja mogao da osetim njeno drhtanje. Njeno
„uzimam” je bilo odlučno, kao da je ova veza zapravo njen
izbor.
Dok smo razmenjivali prstenje, Đulija je nastavila da baca
nesigurne poglede prema meni. Nisam bio siguran šta je tražila
pogledom. Možda čežnju ili čak tugu. Setio sam se mog prvog
venčanja. Tuga nije bila deo mojih osećanja kada pomislim na
Gaju.
„Možete poljubiti mladu”, sveštenik je rekao.
Đulijine oči su se blago raširile, kao da ju je taj deo
ceremonije iznenadio. Stotine očiju su nas posmatrale, a jedan
par očiju je pripadao mom kapou. Rukom sam obuhvatio njen
potiljak i spustio se niže. Ostala je zaleđena, osim njenih očiju
koje su se treperavo zatvorile momenat pre nego što sam čvrsto
prislonio usne na njene. Do ovog trenutka fizička bliskost s
Đulijom delovala je kao nešto na šta ću morati da nateram sebe,
mučenje da zaboravim njene godine i teret koji nosim. Sada, dok
su njene mekane usne dodirivale moje i kada sam osetio njen
sladak miris, u meni je tinjala duboko zakopana želja. Neće biti
problem uzeti je večeras. Nije bilo u mojoj budućnosti da budem
bolji čovek.
Povukao sam se, a Đulija je otvorila oči. Držala je moj
pogled dok se rumenilo širilo njenim obrazima. A onda mi je
uputila mali, stidljivi osmeh. Tako prokleto nevina.
Ispravio sam se skrećući pogled s njenog lepog, mladog lica.
Krajičkom oka sam video njen zbunjen pogled pre nego što sam
je poveo od oltara i van crkve kako bismo primili čestitke.
Faro je, naravno, bio prvi koji mi je čestitao. Sa izazivačkim
osmehom me je pljesnuo po ramenu. „I kakav je bio prvi ukus
tvoje mlade žene?”, pitao je tihim glasom.
Namrštio sam se. Vrlo dobro je znao da sam retko kada delio
takve informacije. To ga, naravno, nije sprečilo da pita.
Zakoračio je unazad, okrenuo se prema Đuliji i blago klimnuo
glavom. Osmeh kojim mu je odgovorila bio je pun neoprezne
ljubaznosti i to je bila još jedna potvrda njenih godina. Kao moja
žena moraće da bude suzdržanija. Gaja je bila savršena
domaćica i žena za pokazivanje, staložena i majstor bontona, brz
lažov, neko ko se smeje u jednom momentu, a u drugom vam
zabija nož u leđa. Đulija nije bila takva. Moraće brzo da odraste
i nauči sve detalje kako da bude podšefova žena.
Moj pogled se zadržao na malom suncokretu u njenoj punđi.
Oni će morati prvi da lete. Previše bezbrižni, previše neobični.
Ništa od onoga što ja cenim. Minđuše u obliku suncokreta su
bile još gore. Trebalo je da nosi nakit koji sam joj poslao.
Nagnuo sam se prema njoj. „Zašto nisi stavila dijamantske
minđuše koje sam kupio za tebe?”
Đulija
*
Tokom večere sam jedva uspevala da proguram hranu niz moje
stegnuto grlo. Kasio nije razgovarao sa mnom, samo sa svojim
ocem i Lukom. Sedela sam pored njega kao ukras.
Možda je tako bilo i najbolje. Svaki put do sada kada je
razgovarao sa mnom, samo mi je više naređivao i zastrašivao
me. S obzirom na to da ću večeras morati da delim krevet s
njim, bila mi je draža njegova tišina. Šanse da ću se onesvestiti
svakako su bile velike. Popreko sam pogledala Kasija.
Njegove crte lica su bile privlačne na neobičan način. Oštre
jagodice, jaka vilica i tamna brada. Nikada ga nisam videla da
nosi nešto manje od trodelnog odela, ali njegovi mišići su bili
očigledni.
„Moj brat je igrao fudbal u srednjoj školi”, Mija je
prošaputala i iznenadila me. Još uvek nismo razmenile puno
reći. Bile smo stranci, bez obzira na to što sam joj sada bila
snaja, a da ne pominjem da je bila deset godina starija od mene.
Osetila sam vrelinu u obrazima, shvatajući da je možda
primetila da piljim u Kasija. Nisam mogla ni da zamislim Kasija
koji ide u srednju školu.
„Ti si je završila ovog leta, zar ne?”, Mija je pitala.
Klimnula sam glavom uz mali osmeh. „Da. Mislila sam da
ću ići na fakultet, ali...”
„Ali si morala da se udaš za mog brata.”
„Svakako sam morala da se udam, ali pošto sam sad žena
podšefa, odlazak na fakultet ne dolazi u obzir”, tiho sam rekla.
Moja majka bi imala srčani udar kada bi čula da sam ovako
iskrena s Kasiovom sestrom, ali već sam bila umorna od
pokušaja da se pretvaram.
„Istina. Bićeš zauzeta vaspitavanjem dece, tako da ti neće
biti dosadno.”
Moje srce je ubrzalo kao što je to uvek radilo kada sam
razmišljala o odgovornosti za dva mala bića. Nisam imala pojma
o deci. U poslednja četiri meseca sam pročitala bezbroj članaka
o podizanju dece, ali čitanje i praksa su dva različita pojma.
Većinu vremena sam se i sama osećala kao devojčica, ne kao
žena, još manje kao majka.
Mija je dodirnula moju ruku. „Bićeš dobro. Ja živim u
blizini. Mogu da pomognem ako ne znaš šta da radiš.”
Kasio nas je verovatno čuo, pa se namrštio. „Imaš svoje
dvoje male dece i treće je na putu. Biće ti pune ruke. Đulija
može sve da podnese.”
Činilo se da me je poznavao bolje nego što sam ja znala
samu sebe. Ili će mi možda samo narediti da budem dobra
majka?
Mija je uzdahnula, ali mu nije odgovorila. Moj stomak se još
više stegao.
Kada je došlo vreme za prvi ples, bila sam toliko napeta da
sam jedva primetila da me Kasio vodi do centra sale. Gosti su se
okupili oko nas i gledali. Moj osmeh je bio na mestu. Ako
postoji ijedna stvar koju sam naučila od svoje majke, to je da se
smejem u lice nedaći.
S razlikom u visini, plesanje nije bilo lako. Da smo bili pravi
par, mogla bih spustiti obraz na njegove grudi. Sada smo, u
najboljem slučaju, bili poznanici. Kasio me je bez problema
poveo do plesnog podijuma, siguran u svom vodstvu kao i u
svakom drugom aspektu naših života. Misli su mi letele sto na
sat, zamišljajući našu budućnost, zamišljajući večeras.
„Zašto drhtiš?”, Kasio je pitao i prepao me.
Posmatrala sam njegove oči bez emocija. Zar zaista nije
znao? „Zašto mi ne narediš da prestanem? Možda moje telo
posluša tvoju komandu.”
Kasiov izraz lica je postao tvrđi. „Očekujem da u javnosti
pažljivije biraš reči. Ja sam tvoj muž i ti ćeš me poštovati.”
Spustila sam pogled na njegove grudi, osmeh je još uvek bio
zaleđen na mom licu.
Kasio je prislonio usne na moje uvo kada se ples završio.
„Razumeš li?”
„Razumem, gospodine.”
Kasiov stisak je postao jači, ali nije dobio priliku da kaže
više zato što je bio tatin red da pleše sa mnom. Nastavio je da
me pita šta nije u redu, ali stvarno nisam imala razloga da mu
kažem. Nema ništa što bi mogao da uradi, ništa što bi uradio.
Mamine usne su se konstantno pomerale tokom njenog plesa s
mojim mužem. Po njenom oduševljenju, pomislili bi da je ona
srećna mlada.
„Sad je moj red”, rekao je Kristijan.
Moj osmeh je postao manje stegnut kada je moj brat preuzeo.
Kratko mi se nasmejao kada smo počeli da plešemo. Retko sam
ga viđala otkad se preselio pre pet godina kada je imao
osamnaest. Za razliku od mnogih sinova podšefova, on je
izabrao da ne radi za tatu u Baltimoru dok ne nasledi titulu.
Kristijan je želeo da sam izgradi svoje ime i otišao je da radi za
Moretijeve.
„Tako mi je drago što te vidim”, rekla sam grleći ga još više.
Odsečno je klimnuo glavom. „I meni.”
„Ne izgledaš srećno što ću uskoro živeti u istom gradu kao
ti.” Kristijan je odmahivao glavom. „Ne po ovoj ceni.” „Misliš
na to što sam udata za Kasija?”
Kristijan je pogledao unaokolo, ali Kasio je na dobroj
udaljenosti plesao s jednom od svojih sestara. „On nije pravi
čovek za tebe.”
„Zato što je previše star.”
Kristijan je ispustio podrugljiv osmeh. „To je samo mali deo
toga.”
„Da li ti znaš šta se desilo Gaji?” Nisam videla brata otkad
sam saznala da ću se udati za Kasija. Postavljanje takvog pitanja
preko telefona bilo je opasno. Nikada ne znate da li FBI
prisluškuje.
„Samo Luka, Mensueto i Kasio znaju.” Oklevao je.
„I?”
„I ekipa za čišćenje. Obojica su poginuli u tragičnoj
saobraćajnoj nesreći malo posle toga.”
Na momenat sam bila sigurna da ga nisam dobro čula. Moje
vidno polje je počelo da se sužava. „Tata je rekao da Kasio nije
umešan u smrt svoje žene.”
Bes je blesnuo na Kristijanovom licu. „Tati treba Kasiova
podrška da ostane moćan. Tata je slab šef. Samo je pitanje
vremena kada će drugi pokušati da ga uklone. S Kasiom u
porodici, ljudi će oklevati. Da sam ja već na vlasti, ne bih te dao
njemu. Sam bih kontrolisao naše ljude.”
Igre moći. To nije bilo nešto čiji sam deo želela da budem,
ali i bez mojih poteza postala sam pion u ovoj smrtonosnoj igri.
„Ti si radio za Kasija poslednjih nekoliko godina. Zar je on
stvarno tako loš?”
Na Kristijanovom licu je blesnulo kajanje. „Nije trebalo ništa
da kažem.”
Zarila sam prste u njegovu ruku. „Reci mi, molim te. Moram
da se pripremim.” Ipak, kako se pripremiti za to?
„On je efikasan i brutalan. Ne toleriše neposlušnost. Njegovi
ljudi su pod kontrolom. Malo ljudi u našim krugovima je
poštovano kao on. On je najbolji podšef kog Familija ima u
ovom momentu.” Kristijan je odmahnuo glavom. „Trebalo bi da
porazgovaram s njim.”
„Ne”, prošaputala sam prestrašeno. Ako je ono što je
Kristijan rekao istina, Kasio neće dozvoliti mom bratu da se
meša. Kristijan je bio hrabar i biće dobar podšef jednog dana, ali
da rizikuje život zbog mene? Neću to dozvoliti. „Obećaj mi da
nećeš ništa reći. Zakuni se.”
„Želim da ti pomognem.”
„Onda mi reci šta da radim da učinim da ovaj brak s njim
funkcioniše.”
Neveselo se nasmejao. „Kako bih ja to znao?” Naš ples se
završio i on je ućutao, a njegove usne su se zgađeno uvrnule.
„Povinuj mu se.”
Obuzeo me je očaj. Pre četiri meseca moja glavna briga bila
je na koji ću kurs pilatesa da idem i da li ću naći vremena da
završim sliku. Danas sam morala da brinem o tome kako da
zadovoljim muža koji je možda ubio svoju ženu i verovatno
ljude koji su čistili mesto posle toga.
5.
Đulija
Kasio
Celo veče sam držao oko na mojoj ženi. Nije joj bilo prijatno u
mojoj blizini. Njeno drhtanje tokom našeg plesa je to pojasnilo.
Ta reakcija nije delovala dobro za večeras.
Nakon plesa s mojim ocem, Đulija je požurila iz prostorije, a
otac mi je prišao. „Možeš li nas izviniti na trenutak, Luka? Želeo
bih da porazgovaram sa sinom.”
„Plesaču s Arijom.” Luka nam je učtivo klimnuo glavom pre
nego što se uputio prema svojoj ženi.
„Šta se dešava?”
„Tvoja devojka je prestravljena. Pokušava da izgleda hrabro,
kao što je i naučena, ali mogu da vidim u njenim očima.”
Moj pogled je zastao na vratima kroz koja je Đulija nestala.
„Ne zovi je mojom devojkom, oče. Čini da se osećam još
starijim.”
Otac se zasmejao. „Možda je i dobro što se tako osećaš. Da
se setiš da ti je data žena koja je ne tako davno bila dete i da
treba da budeš dobar prema njoj.”
Namrštio sam se. „Nemam nameru da ne budem dobar
prema njoj.” Biti dobar prema njoj će nesumnjivo biti teško.
„Možda bi trebao da joj kažeš, da popričaš s njom pre
večeras. Bilo bi mudro unapred joj odagnati neke strahove.”
Stegao sam usne. „Oče, ne želim s tobom da diskutujem o mojoj
prvoj bračnoj noći.”
Otac se nasmejao. „Zahvaliću ti za to. Idi, pričaj s njom,
Kasio. Učini svom starom ocu malu uslugu.”
„Kada se vrati, kratko ću porazgovarati s njom.”
„Postoje mesta za surovost, Kasio. Brak nije jedno od njih.”
Bilo mi je dosta. „Da li želiš da imamo još jedan razgovor o
Gaji? Danas?”
„Mene brine to što ti zaboravljaš da Đulija nije Gaja.”
„Čini se da ti poznaješ moju ženu bolje od mene.”
Odšetao sam, iako je to bilo nepoštovanje, ali otac više nije
bio moj podšef. Nije mi trebalo njegovo vodstvo ni u čemu, pa
ni u vezi s mojim brakom. Mija me je strogo pogledala s druge
strane prostorije i odšunjala se.
Đulija je bila odsutna već duže...
Uzdišući, krenuo sam da nađem moju mladu nevestu. Pošao
sam prema toaletu, a onda sam pratio zvuk prigušenih ženskih
glasova iza ćoška. Stao sam. Mija i Đulija su sedele na podu dok
su njihove skupe haljine bile raširene oko njih. Videvši ih jednu
pored druge, Đulijine godine su opet postale izražene. Moja
sestra je bila mlađa od mene, ali je ipak izgledala mnogo starije
od moje žene. To je bila otrežnjujuća spoznaja.
Onog momenta kada me je Đulija spazila, napetost se raširila
njenim uskim ramenima. Prišao sam bliže. „Pusti me da pričam
sa svojom ženom”, naredio sam Miji.
Bacila je pogled na mene i Đuliju pre nego što je ispružila
ruku. Pomogao sam joj da ustane. „Jednom budi suprug, ne
mafijaš, šta kažeš na to?”, tiho je prošaputala.
Ignorisao sam je. Kada je skrenula iza ćoška, ispružio sam
ruku. „Šta kažeš na to da uhvatimo malo svežeg vazduha?”
Đulija je stavila svoju šaku u moju. Njeni mršavi, drhtavi
prsti bili su vlažni. Povukao sam je da ustane, a onda sam stavio
šaku na njena leđa. Nije rekla ništa kada sam je poveo nazad do
sale i prema francuskim vratima koja su vodila na terasu hotela.
Oči njene majke su se raširile i bacila je pogled na sat kao da ću
zaskočiti njenu ćerku napolju na terasi pre planiranog vremena
za odlazak u krevet. Gosti koji su se vrzmali napolju odmah su
se vratili unutra kako bi nam dali prostora. Stao sam na dobroj
udaljenosti od prozora, a onda pogledao prema mojoj ženi. S tim
šiškama izgledala je užasno slatko i lepo i obe te stvari bi bile u
redu da nisu činile da izgleda i nevino i mlado.
„Otac mi je rekao da si uplašena.” Možda je trebalo da
nađem nežnije reći da započnem temu, ali to nije bila jedna od
mojih jačih strana.
Njene oči su se raširile, a crvene usne otvorile. „Ja... Ja
nisam... Ja...” Zagrizla je donju usnu i skrenula pogled.
Mesečina je istakla njenu glatku kožu, neukaljanu i mekanu.
„Hoćeš li me pogledati?”
Podigla je pogled. Prešao sam palcem po njenim prstima do
prstena i ona je nežno zadrhtala. „Ovaj prsten te čini mojom.”
Zgrčila se i shvatio sam da je trebalo da izaberem bolje reči,
neke zbog kojih neću zvučati kao neandertalac koji se spremao
da je prisvoji, mada je to bila istina. Prisvojiću je večeras, samo
da bih ispoštovao tradiciju koju nijedno od nas dvoje nije moglo
da izbegne i ona jeste bila moja, ali to nije bilo ono što sam
želeo da kažem. Nisam bio siguram šta da kažem da joj
olakšam. Gaja i ja nismo puno pričali. Vrištala je ili plakala i
ponekad umilno govorila kada je nešto želela.
„Tradicija nas obavezuje. Ne samo tebe već i mene.”
Zakleo sam se da ću je štititi, kao što muž treba da zaštiti
svoju ženu, i daću sve od sebe da ovoga puta to bolje uradim.
„Znam našu tradiciju”, rekla je brzo, postiđena.
„Ne pričam o krvavim čaršavima.”
Progutala je knedlu. „O čemu onda pričaš?”
„O tome da, kao moja žena, imaš pravo na moju zaštitu.”
Đulija je nagnula glavu, znatiželjno me je posmatrala.
„Okej.”
Nisam siguran da sam uspeo da objasnim poentu, ali nikada
nisam bio čovek koji koristi mnogo reči kada su u pitanju
osećanja. Daću sve od sebe da se prema njoj ponašam kako
treba.
Tišina se spustila na nas. Mogao sam da primetim da je
Đulija želela nešto da kaže, možda je čak želela da ja kažem
više, ali sam ostao tih. Nisam poznavao moju mladu nevestu i
nisam imao pojma šta ona radi ceo dan osim što ide u kupovinu i
sastaje se s drugim ženama. Ona je bila tinejdžerka, a ja nisam.
Nisam se tako ponašao ni kada sam bio njenih godina.
„Hajde da se vratimo. Naši gosti čekaju. Skoro će ponoć.”
Stegla se, ali je pošla za mnom unutra.
6.
Kasio
Kasio
Đulija
Kasio
Đulija
*
Bilo je skoro osam sati uveče kada smo konačno stali na prilaz
Kasiove vile, veličanstvene kamene trospratnice s belim
stubovima koji su podupirali trem, belim okvirima na prozorima
i starim, krivim drvećem u prednjem dvorištu. Kasio je parkirao
u jednoj duploj garaži s leve strane.
Izašao je i otvorio mi vrata. Moj stomak je zavijao od
nervoze. Ovo je sada bio moj dom i uskoro ću upoznati decu
koju ću podizati. Kasiova ruka je ponovo našla svoje mesto na
donjem delu mojih leđa i poveo me je prema veličanstvenim,
belim, prednjim vratima. Neko od njegovog osoblja je jutros
pokupio moje stvari i doneo ih kući.
Drhtavo sam izdahnula kada je Kasio gurnuo ključ u bravu.
Njegove reči su doprle do mene. „Ovo je tvoj dom.”
Uputila sam mu nesiguran osmeh, znajući da to i misli. Ipak,
sudeći po načinu na koji je rešavao sve dosad, njegova pravila će
biti jedina koja će želeti da se poštuju među ovim zidovima.
Moraću da se borim za svaki komadić moći i slobode – koji on
neće dobrovoljno predati.
Otvorio je vrata i pokazao mi da uđem. Ušla sam
pokušavajući da shvatim šta sam to namirisala dok sam
skenirala sivobeli granitni pod. Glasno lajanje mi je skoro
izazvalo srčani udar i mala crvenosmeđa lopta je projurila kroz
hodnik i zakačila se na nogavicu Kasiovih pantalona. Režeći,
mali pas je počeo da vuče tkaninu. Trepnula sam, a onda sam se
ujela za usnu kako bih prigušila smeh. Bio je to previše smešan
prizor da ne budem zabavljena.
„Sranje!” Kasio je zarežao. „Sibil, zar ti nisam rekao da držiš
ovog prokletog psa zaključanog?”
Moj osmeh je nestao. Sagnuo se i pokušao da uhvati psa za
vrat, ali je malena stvar škljocnula zubima i ugrizla ga za prst.
Bes je blesnuo na njegovom licu i konačno je uspeo da uhvati
psa i da ga podigne. Pas je još jednom zacvileo pre nego što je
ućutao i visio iz Kasiove ruke. Moj muž je izgledao kao da
razmatra da ga uspava pištoljem ili da ga udavi svojim snažnim
rukama.
Dodirnula sam mu ruku, uplašena za bespomoćnu životinju.
„Nemoj da ga povrediš.”
Kasiove oči su preletele do mojih, još uvek sa istim besom, a
ja sam spustila ruku i zadržala svoj stav.
Koraci su odzvanjali i visoka, tamnokosa žena u ranim
pedesetim je dotrčala, onda iznenada stala i gledajući u pod
opsovala na italijanskom. Zgazila je u pseći izmet, što je
objasnilo ono što sam namirisala. Njene crne baletanke su sada
bile cele umazane.
„To je to”, Kasio je zarežao. „Sutra ova stvar ide.”
„Žao mi je, gospodine Moreti. Ušla sam u sobu da počistim i
pobegao mi je. Ceo dan sam pokušavala da ga uhvatim, ali je
previše brz. I Danijel se ponovo sakrio od mene. Ne znam...”
Pogledala je u mom pravcu i ućutala.
Kasio ju je ignorisao i odmarširao dalje. S oklevanjem sam
pošla za njim u veličanstvenu dnevnu sobu, a onda sam gledala
kako moj muž otvara vrata terase, spušta psa i zatvara ih. Pas je
virio kroz staklo.
„Ne možeš to da uradiš”, rekla sam užasnuto.
Sibil mi je uputila pogled koji mi je poručivao da bi trebalo
da ćutim. Kasio je, s druge strane, potpuno ignorisao moj
komentar.
„Očisti pseće sranje”, Kasio je naredio Sibil dok je išao do
kredenca s pićem, nasuo sebi u čašu i seo na kožnu sofu boje
konjaka. Nisam mogla da sklonim pogled s malog psa koji je
sedeo na novembarskoj hladnoći s njuškom prislonjenom na
staklo. Sibil je požurila da ispuni naređenje svog gospodara.
Stajala sam na sredini dnevne sobe i nisam bila sigurna šta
da radim. Jedna stvar je bila sigurna: neću dozvoliti da taj pas
ugine od hladnoće napolju. Kasio je bio gospodar ove kuće i u
očima našeg društva – moj gospodar.
Prošetala sam do vrata od terase.
„Nemoj.”
Reč koja je posedovala apsolutni autoritet iako nije bila
izgovorena glasno. Kasio je navikao da izdaje naređenja u
svakom segmentu života i očekivao je nepokolebljivu
poslušnost.
Nisam pogledala prema njemu. Da sam videla njegov oštar
pogled i moćno lice, mogla sam da izgubim hrabrost. To se neće
desiti. Ovo je bio početak novog života i ako mu dozvolim da
me pregazi, biću osuđena na propast.
„Đulija, nemoj” Upozorenje je odzvanjalo u njegovom glasu.
Ili šta? Ustao je sa sofe kada sam otvorila vrata i podigla drhteću
pufnastu loptu. Pas je ostao tih dok sam ga prislanjala uz grudi.
Mogla sam da osetim ućebano krzno od višemesečnog
zanemarivanja.
Kasio se nadvio iznad mene i blokirao mi put. Podigla sam
glavu i srela njegov ljutit pogled. „Ta stvar ostaje napolju.”
Njegove oči su bile grube, ali nisam skrenula pogled. „Naredio
sam ti.”
Naređenje? „Čini se da sam loše dresirana, kao i tvoj pas.”
Majčine reči o bezobrazluku su mi odzvanjale u glavi. Sada je
bilo prekasno, mada ništa od ovoga ne bih ni povukla.
Kasiovo lice je na trenutak bilo iznenađeno, a onda besno.
„Spusti je dole. Neću ti dozvoliti da je uneseš unutra.”
Dozvola. Naređenje. Ja sam bila njegova žena, ne njegov
rob. Ali, s druge strane, on je bio podšef i verovatno nije
razumeo razliku. „Ako psu nije dozvoljeno da bude unutra, onda
ću i ja ostati napolju s njim. Možemo da grejemo jedno drugo.”
Okrenula sam se da odem do jedne od baštenskih stolica, ali je
Kasiova ruka izletela i zaustavila me.
Trgla sam se. Otac me nikada nije udario. Majka jeste dva
puta. Nisam se trgla zbog ličnog iskustva, ali sam videla
muškarce koji udaraju žene i decu. Moji ujaci su bili posebno
nasilna vrsta. To se često dešavalo u našim krugovima.
Kasio se namrštio i njegovi prsti su se nežno skupili oko mog
lakta. Znatiželjno sam ga posmatrala. „To trzanje je bilo
nepotrebno i ne želim da se ponovo desi, u redu?”
„Ne želiš da tako reagujem ili neću imati razloga da tako
reagujem?”
Tračak osmeha je prešao preko Kasiovog lica pre nego što se
vratio oštar izraz. Nagnuo se kako bi nam oči bile u visini.
„Nikada nećeš imati razloga za to.”
„Jesi li siguran?” Rekla sam to najviše da bih ga nervirala, ali
su moje reči bile ublažene malim osmehom.
„Apsolutno.”
„Dobro.”
Njegovo lice je pokazivalo zbunjenost. Da li sam mu stvarno
bila tolika zagonetka? „Sada spusti psa.”
Moj osmeh se proširio. „Neću.”
Izgledao je nepoverljivo. Pustio je moj lakat, pa mi je palcem
i kažiprstom uhvatio bradu i još više približio naša lica. Ovog
puta se nisam trgla i videla sam da je bio zadovoljan zbog toga.
„Naredio sam ti. Ja sam tvoj muž i moja reč je zakon.”
„Znam. I ako zahtevaš da pas ostane napolju, ostaću i ja.”
Kasio je skupio oči. Njegov dah je malčice mirisao na
alkohol i osetila sam lud nagon da ga okusim na njegovim
usnama.
„Da li stvarno misliš da ću ti poverovati da ćeš provesti noć
na hladnoći zbog psa?”
Tvrdoglavo sam piljila u njega.
Nasmejao se. „Mislim da bi stvarno mogla to da uradiš.
Tvoji roditelji nisu pominjali tvrdoglavu crtu kada su te
trampili.”
„Bili su previše željni da me udaju za najokrutnijeg podšefa
Familije”, promrmljala sam.
„Najokrutniji podšef, hmm? Tako su me nazvali?”
„Jesu, i oni, a i drugi ljudi.”
„Zašto bi ti roditelji rekli tako nešto o tvom budućem
mužu?”
„Da me dovedu u red. Moja majka se brinula da bi me
mogao nasmrt prebiti ako budem bezobrazna.”
Nešto se na Kasiovom licu promenilo, senka prošlosti. „Nije
trebalo da te zastrašuju pred naše venčanje.”
„Da li je to onda laž?”, prošaputala sam. Zbog nečega su
njegove usne delovale još bliže nego ranije.
„Nema mere da se proceni nečija okrutnost.”
„To znači da je istina.” Nije mi protivrečio. Nisam mogla da
pročitam izraz na njegovom licu. Reagujući impulsivno, nagnula
sam se napred i očešala svoje usne preko njegovih, onda sam
isplazila jezik i okusila piće koje se zadržalo na njegovim
usnama. Dimljeno i slatko.
Kasio se stegao, ali je izraz na njegovom licu postao još jači
nego ranije. „Šta je to bilo?” Njegov glas je bio dubok i
promukao i mogla sam da ga osetim svuda.
„Poljubac?” Nisam imala puno iskustva, ali sam sumnjala da
neko može da zabrlja prilikom jednostavnog poljupca.
„Da li pokušavaš svojim telom da utičeš na mene?”
Moje oči su se raširile. „Ne. Osetila sam miris pića u tvom
dahu i bila sam znatiželjna kakvog je ukusa.”
Kasio se zasmejao. „Ti si čudna devojka.” Njegove usne su
se izvile. „Žena”
Pogledao je u psa u mom naručju. Bio je mirno priljubljen uz
mene. Bez reći, Kasio se okrenuo i vratio svojoj čaši viskija na
stolu. Ušla sam unutra i zatvorila vrata. Mazeći psa, pratila sam
muža.
„Kako se zove?”
„Lulu”, Kasio je rekao s čudnim tonom u glasu. Stala sam
pored njega.
„Mogu li da dobijem gutljaj tvog viskija?”
Kasio se zagledao u mene. „Nikada ranije nisi pila viski?”
„Nisam. Otac nije dozvoljavao da pijem alkohol. Prvu čašu
sam popila na našem venčanju.”
„Mnogo prvih puta za jedan dan.” Mali drhtaj mi je prošao
niz kičmu kada je zamišljeno zarežao. „Nisi dovoljno stara za
žestoka pića.”
Usne su mi se ogorčeno razdvojile. Je l’ on to bio ozbiljan?
Iskapio je ostatak svog pića i pre nego što sam mogla da
kažem nešto zajedljivo, stavio je ruku na moj potiljak i pritisnuo
usne uz moje. Na početku nežno, dok su njegove oči pretraživale
moje. Uhvatila sam njegov biceps i stala na prste – njegova
dozvola. Onda me je stvarno poljubio, jezikom milujući moj,
istražujući moja usta. Ukus viskija se kovitlao u mojim ustima,
opojan – ali ipak ne koliko poljubac. Bože, njegov poljubac me
je zapalio.
Kada se povukao, bila sam ošamućena. Samo me je Lulino
migoljenje u drugoj ruci vratilo u realnost.
Kasio je pogledao preko moje glave. „Šta je, Sibil?”
Naglo sam se okrenula. Sibil je stajala na vratima, kršeći
ruke i gledajući svuda osim u mene. Verovatno nas je uhvatila
dok smo se ljubili i, iako nismo radili ništa nepristojno ili
zabranjeno, s obzirom na to da smo bili u braku, preplavio me je
osećaj postiđenosti.
„Deca spavaju i počistila sam. Trebam li vam za još nešto?”
„Ne, možeš da ideš.”
Njegov oštar ton mi je zasmetao. Iako je Sibil radila za
njega, to nije značilo da treba da zvuči kao narednik za obuku.
Sibil je klimnula glavom i uz kratak osmeh upućen meni otišla.
„Mogu li da vidim tvoju decu?”
Kasio je skupio obrve. „Pas ostaje ovde i moramo biti tihi.
Ne želim da se probude.”
„Gde treba da spustim Lulu?”
„Mi je zaključavamo u sobi zato što taj stvor ne zna da se
ponaša.”
Stegla sam usne prateći Kasija dok me je vodio u predvorje i
pokazao prema vratima.
Otvorila sam ih i moje srce se steglo. To je ranije verovatno
bila ostava, sudeći po malom prozoru i policama na zidu.
Pocepana korpa, posuda s posipom i dve prazne činije bili su
jedini dokaz da pas živi ovde. Nije bilo igračaka. Podigla sam
jednu posudu i dodala je Kasiju. „Možeš li da sipaš vodu?”
Kasio je posmatrao posudu, a onda mene.
„Molim te.” Lulini životni uslovi su morali da se promene i
promeniće se, ali danas je tek moj prvi dan. Moraću da budem
pametna kad je reč o mojim bitkama s mužem. Uzeo je činiju i
nestao. Otišla sam do pocepane korpice i spustila Lulu. Sva se
skupila. Verovatno je ona svoj bes iskalila na korpi, ako je
uništeno stanje ikakav pokazatelj. Nije ni čudo, uzimajući u
obzir da je ona verovatno većinu vremena provodila sama u ovoj
sobi. Šta se desilo u ovoj kući? Mazila sam je po glavi kada se
Kasio vratio s činijom vode. Spustio ju je i istog momenta kada
je zakoračio unazad, Lulu se odgegala do nje i počela da pije.
Ispravila sam se. Nisam više mogla da se suzdržavam.
„Koliko je dugo već zaključana u ovoj sobi?”
Kasiov izraz lica je postao napet. „Pas je van kontrole. Neću
dozvoliti da sere i piša svuda, da ne spominjem da napada moju
decu i sve ostale.”
„Kako možeš da očekuješ da se Lulu lepo ponaša kada niko
ne brine o njoj? Ona nije mašina, ona je živo biće i po onome što
vidim, nije tretirana kako bi trebalo. Ako imaš životinju, moraš
da se staraš o njoj, ne da je tretiraš kao stvar koju možeš da
strpaš u ćošak, pa da je pustiš kada ti se prohte.”
„Ja nisam želeo psa! Gaja ga je želela, a onda mi je ostalo da
se borim s njom kao i sa svim ostalim.” Naglo je zatvorio usta,
teško dišući, kao da je rekao više nego što je želeo. Lulu se od
njegovog izliva besa sakrila u korpu.
Zadržala sam svoj stav. „Zašto onda nisi dao Lulu ljudima
koji je žele?” Moj glas je ostao miran. Upoznavanje Kasiovog
besa s mojim delovalo je kao glup izbor.
Kasio je odmahnuo glavom. „Idemo gore. Imam naporan dan
sutra.”
„Zašto?”, dodirnula sam njegovu podlakticu.
„Zato što je Danijel izgubio majku. Ne treba mu da izgubi i
ovo!”
„Mislila sam da ga Lulu napada.”
„Napada ga”, Kasio je rekao. „I nije joj dozvoljeno da bude
blizu njega.”
„Onda zašto...”
„Dosta.” Kasiov glas je mogao da seče čelik. Klimnuo je
glavom prema vratima. Izašla sam iz male sobe. Kasio ju je
zatvorio, još jednom zaključavajući Lulu.
„Da li je Sibil vodi u šetnju?”
Kasio je stezao zube dok me je vodio uz stepenice. „Ne. Ima
kutiju posipa za mačke u sobi.”
„Mora da se šeta. Ona nije mačka.”
Kasio mi je uputio pogled zbog kojeg mi je bilo jasno da
očekuje da ućutim istog momenta.
„Onda ću je ja šetati. Imaš povodac, zar ne?”
Zaustavio se na podestu drugog sprata, vena u njegovoj
slepoočnici je pulsirala. „Nemaš vremena da izvodiš psa u
šetnju. Ti treba da se brineš o mojoj deci.”
Njegovoj deci. Učinio je da zvuči kao da sam mu ja dadilja –
s bonusom što spavam s njim.
„I deci treba svežeg vazduha.”
Uputio mi je snishodljiv pogled kao da sam dete u zabludi
koje treba prekoriti. Nije mislio da ću moći da se izborim s
njegovom decom, još manje sa psom, povrh svega.
Možda je bio u pravu, ali neko od nas je morao da proba.
Imala sam osećaj da, bez obzira na to koliko su njegovi vojnici
bili pod kontrolom i koliko je Kasiov život delovao uređeno,
njegova kuća i njegova porodica su mu iskliznuli iz ruku. Nije
mogao da ih popravi; možda je čak izgubio nadu da mogu da se
poprave. I sada sam ja tu, bez trunke znanja o psima i deci, osim
onoga što sam pročitala u knjigama, pretpostavljam da se
izborim sa svim tim.
U mesecima nakon naše veridbe pribojavala sam se prve
bračne noći. Sada mi je delovalo naivno to što je jednostavan čin
seksa izazivao toliko strepnje u meni. Deliti krevet s Kasiom
bilo mi je najmanja bitka od svih. Popraviti ovu porodicu,
nekako je učiniti mojom porodicom, to je bio najveći izazov koji
sam mogla da zamislim.
Gledajući u Kasiove izmorene i oprezne oči, obećala sam
sebi da ću to prebroditi.
9.
Kasio
Đulija
Kasio
Đulija
*
Kada sam sišla u prizemlje u dugačkim, crnim, svečanim
pantalonama i širokoj bluzi upasanoj u njih, Kasio je zadovoljno
klimnuo glavom. Osećala sam se kao da nosim kostim. Odeća je
bila neudobna. Nije bila ja.
„Moji ljudi čekaju u kancelariji da te upoznaju.”
„Šta je sa Simonom? Gde je ona?”
„Sa Sibil u kuhinji. Kada te upoznam s tvojim
telohraniteljima, treba da odeš po Danijela i dovedeš ga dole. Ne
može da ostane u svojoj sobi ceo dan.”
„Treba da odem u kupovinu odeće. Ništa mu ne odgovara.”
„Onda to i uradi. Domeniko i Elija će ići s tobom.”
S rukom na donjem delu mojih leđa, poveo me je niz hodnik
do masivnih drvenih vrata. Dok smo prolazili pored sobe u kojoj
je Lulu bila zaključana, ona je zalajala i učinila da se Kasio
ponovo stegne.
Njegova kancelarija je nudila prelep pogled na dvorište, koje
je bilo divno održavano kao da pripada vili u engleskom selu a
ne porodičnom domu. Nije delovalo kao da ga uopšte koriste.
Dva muškarca su sedela u širokim foteljama ispred elegantnog
stola od hrastovine. Obojica su ustali onog momenta kada smo
Kasio i ja ušli u sobu. Kasio je zadržao ruku na mojim leđima i
drugom pokazao na starijeg čoveka. „Ovo je Domeniko.” Čovek
je izgledao kao da je u šezdesetim godinama sa svojom kratkom
sedom kosom. Delovalo je kao da je služio u vojsci – ispravljena
leđa, savršeno ispeglana košulja, izraz lica koji ukazuje na to da
nema glupiranja. „Drago mi je što smo se upoznali, gospođo
Moreti.”
Gospođa Moreti. Pogledala sam u Kasija, mog muža. Još mi
se to nije sleglo, ne stvarno. „A ovo je Elija.” Moj pogled je
pratio Kasiov do drugog muškarca i on je bio sušta suprotnost
Domeniku. Za početak, bio je mlad. Najviše na sredini
dvadesetih. Imao je talasastu, svetlosmeđu kosu koja je bila
moderno blago zalizana. Njegova odeća je naglašavala njegovo
mišićavo telo i njegov osmeh se brzo pojavio. Bio je opušten,
skoro šarmantan, ali još uvek s neophodnim poštovanjem.
„Drago mi je što sam vas upoznao.”
Kasio je pogledao u mene.
„I meni je drago”, brzo sam rekla. Bila sam iznenađena.
Domeniko je bio baš ono što sam očekivala kako će moji
telohranitelji izgledati, uzimajući u obzir koliko je ljubomorno
Kasio delovao. Elija definitivno nije. Možda to objašnjava zašto
Kasio nije želeo da nosim mini-suknje. Ipak, nije mi bilo
razumno da bi za telohranitelja izabrao čoveka kome nije
potpuno verovao. Kasio je voleo kontrolu. Bio je siguran u svoju
moć. Ili je možda želeo da potvrdi domet svoje kontrole i ovo je
bio njegov test. Bilo je pitanje: koga je testirao? Eliju ili mene.
11.
Đulija
*
Nakon doručka, Lulu, koja je pojela više kobasice i jaja nego što
bi mali pas trebalo da pojede, skupila se ispod stola da spava.
Domeniko i Elija su otišli da pripreme automobile za odlazak u
kupovinu, dok je Sibil bila zauzeta čišćenjem Luline sobe, koja
od danas to više neće biti. Želela sam da ona bude deo ove
porodice.
Ostala sam sama u kuhinji s Danijelom, koji je još uvek
sedeo na jastuku, sada s tabletom u krilu, i Simonom, koja se
migoljila u svojoj visokoj stolici. Ovo dvoje dece je bilo moje,
treba da brinem o njima. Težina moje odgovornosti stabilno mi
je stajala na ramenima dok sam ih posmatrala. Nisam se osećala
kao majka. Zašto bi me ikada prihvatili? Možda bi trebalo da
spustim svoja očekivanja i da počnem s tim što ću im postati
prijateljica. To je bio prvi korak.
Prišla sam Simoni i nasmejala se. Znatiželjno me je
posmatrala. „Zdravo, Simona. Ja sam Đulija.” Nešto ovsene
kaše s bananom koju je jela za doručak zalepilo se bilo za njen
obraz. Dohvatila sam krpu i nakvasila je pljuvačkom pre nego
što sam obrisala Simoninu kožu. Bože, postajala sam kao moje
tetke. Uvek sam mrzela kada me brišu nečim što ima njihovu
pljuvačku. Sada sam ja bila ta. Simona se migoljila, ali nije
plakala. Ubeležila sam to kao malu pobedu.
„Gotovo”, objavila sam. „Sada treba da te izvadimo iz ove
stolice i spremimo za izlazak u kupovinu.” Uhvatila sam je
ispod ruku, podigla iz stolice i spustila na moj kuk kako sam
viđala da drugi rade. Simona je bila tiha, ali su njene oči postale
velike; nije još bila sigurna u vezi sa mnom. Prvi put Danijel
nije gledao u ekran. Njegov intenzivan pogled bio je fiksiran na
meni i Simoni.
„Ne moraš da brineš za sestru, Danijele. Ja ću se brinuti o
vama dvoma.”
Sibil je uzdahnula na vratima. „Previše su mladi da bi
razumeli sve što im govorite. Možda bi trebalo manje da im
objašnjavate. Vi ste odrasli i ne morate da im pravdate svoje
postupke.”
Namrštila sam se. Bilo je očigledno da misli da sam ja još
jedno dete o kom treba voditi računa. Bila sam mlada i
neiskusna kada su deca u pitanju, ali je isto tako trebalo da
budem nova gospodarica kuće i uzor ovoj deci. Morala sam da
postavim stvari na svoje mesto. „Hvala ti na tvom mišljenju,
Sibil. Ali kako će Danijel i Simona biti vaspitavani samo je
Kasiova i moja stvar.”
Nakon trenutka šokirane tišine, Sibil je samo učtivo klimnula
glavom. „Naravno.” Neodobravanje je curilo iz svake njene pore
i nisam je stvarno krivila zbog toga. Verovatno je čudno imati za
šefa nekog mladog kao što sam ja.
„Pečeno povrće za doručak bilo je preukusno. Hvala ti za
to”, izrekla sam mirovnu ponudu. Nisam želela da Sibil bude
moj neprijatelj. Trebala mi je sva pomoć koju sam mogla da
dobijem.
Iznenađenost je preletela Sibilinim licem. Onda je klimnula
glavom, a tračak ponosa joj je sevnuo u očima.
Sa Simonom na kuku, pružila sam Danijelu ruku. „Hajde,
idemo u kupovinu. Kupićemo nove cipele i kul dukserice.”
Danijel je spustio pogled na svoj tablet.
Tražeći način da ga ubedim, moj pogled je pao na Lulu, koja
je spavala pod stolom. „Idemo da kupimo i nove stvari za Lulu.
Zar ne želiš da mi pomogneš da izaberem najbolje igračke za
nju?”
Danijel je naglo podigao glavu i odjednom skočio sa stolice.
„Tablet mora da ostane ovde. Moraš stvarno dobro da obratiš
pažnju da bi mogao da proceniš sve te igračke.”
Danijel je oklevao s tabletom čvrsto prislonjenim uz grudi.
Onda ga je polako spustio na stolicu i pošao prema meni.
Simona je znatiželjno čupkala moje šiške. Danijel nije prihvatio
moju ruku, ali me je pratio do ulaza, gde nas je Elija čekao.
„Da li ti treba pomoć?” Pokazao je prema Simoni.
„U stvari, treba mi. Ne mogu da obujem cipele i da Danijelu
obučem jaknu dok je držim.”
Elija se osmehnuo i prišao mi. Dok je uzimao Simonu od
mene, njegovi prsti su očešali moju ruku. Iz nekog razloga, nije
mi delovalo kao slučajnost. Simona je počela da plače čim ju je
uzeo i iako me je njen plač pogađao, potajno sam bila
oduševljena što nije plakala dok je bila u mojim rukama. Brzo
sam se obukla i našla jaknu za Danijela pre nego što smo
konačno krenuli.
Bila sam uglavljena između dva sedišta za decu na zadnjem
sedištu kadilaka, dok su Elija i Domeniko sedeli napred. Kada
sam ranije išla u kupovinu, trebalo mi je najviše dva-tri sata, ali
s dvoje male dece stvari su bile mnogo drugačije. Na kraju sam
odustala od pokušaja da probaju odeću i jednostavno sam je
prislanjala uz njih, nadajući se da će odgovarati. Uprkos
napadima plača, bilo je izuzetno zabavno kupovati dečju
garderobu. Bilo je puno slatkih komada od kojih su mi jajnici
eksplodirali. Nisam mogla da dočekam da ih Kasio vidi iako
sam bila malo zabrinuta kako će reagovati na slatke haljinice na
tregere koje sam kupila Simoni. Jedna od njih je imala dugmiće
u obliku suncokreta.
Danijelu sam kupila par dukserica s natpisima za starijeg
brata koji su mu izmamili mali osmeh kada sam mu ih pročitala.
Nakon šest sati, deset napada plakanja, tri promenjene pelene
(što se pokazalo kao izuzetno komplikovano) i s deset kesa
vratili smo se kući. Deca su zaspala tokom vožnje do kuće i nisu
se probudili čak ni kada smo ih uneli unutra. Simona u mojim
rukama, Danijel u Elijinim.
Kada smo ih odneli u krevet, Elija je pošao za mnom u
prizemlje. „Imaš osećaj za decu.”
„Hvala”, rekla sam. Još uvek nisam bila potpuno sigurna da
li je bio prijateljski nastrojen... ili nešto više. Nešto je definitivno
bilo čudno.
„Lulu!”, viknula sam. Zvuk grebanja iz ostave bio je praćen
lajanjem. Uzdišući, otvorila sam vrata. Sibil ju je verovatno
ponovo zaključala. Vratili smo se mnogo kasnije nego što sam
planirala. Možda je Lulu ponovo piškila u kući. Treba da
smislim raspored koji će mi omogućiti da brinem o deci i o
Lulu. Pustila sam je u dvorište, a Elija je stalno bio pored mene.
Uputila sam mu znatiželjan pogled. „Da li već dugo radiš za
Kasija?”
„Kao telohranitelj? Manje od godinu dana. Ali skoro već
deset godina radim druge poslove za njega.”
„Jesi li čuvao i Gaju?”
Elijino lice se odmah zatvorilo. Klimnuo je prema dvorištu.
„Da li pas treba da kopa rupu?”
Okrenula sam glavu. „Šta?” Lulu je stvarno kopala rupu,
polovina njenog tela je već nestala pod zemljom.
Izletela sam napolje. „Ne! Lulu, nemoj!”
Pogledala me je, a onda nastavila kao da se ništa nije desilo.
Zgrabila sam je, mršteći se kada sam videla koliko je prljava, a
sada je isprljala i mene.
Vratila sam se u kuću. Prljavština je padala na pod i na mene.
Nije bilo spasa Lulinom krznu, to je bilo jasno. „Vreme je za
kupanje.”
Na moje iznenađenje, Lulu se nije opirala kada sam je
spustila u kadu. Samo je stajala i pustila da se desi. Nakon
kupanja i sušenja peškirom, zgrabila sam makaze koje sam
kupila i sela na pod predvorja s Lulom u krilu. To je bila
prostorija koja mi je delovala najlakša za čišćenje. Nije bilo
tepiha. U početku, kada sam približila makaze njenom telu, malo
se migoljila, ali na kraju se, kada je shvatila da pokušavam da joj
pomognem, opustila i pustila me da je ošišam. Sigurno ju je
svrbelo od ućebanog krzna. Kada sam završila, bila je upola
manja nego ranije i izgledala je neverovatno divno. „Gotovo”,
rekla sam i pustila je.
Na trenutak se nije pomerala. Onda je otrčala do svoje nove
korpice, koju sam postavila u dnevnu sobu, i bacila se u nju pre
nego što je počela veselo da se uvija. Njene malene šape su bile
u vazduhu dok je uživala u osećaju vazduha na svojoj koži.
Ostala su samo dva centimetra krzna na njoj, ali sam imala
osećaj da će brzo da poraste. Gledajući moju odeću, prekrivenu
krznom i prljavštinom, odlučila sam da se i ja očistim.
Požurila sam uz stepenice i presvukla se u komotniju odeću.
Crne čarape iznad kolena, karirana suknja i žuti džemper.
Odmah sam se osetila kao ja.
Kasio
Đulija
Kasio
*
Simona se budila još jednom, ali je Đulija insistirala da ostanem
u krevetu dok se ona pobrine za nju.
Možda sam se zbog toga ovog jutra osećao opuštenije posle
dugo vremena. Uprkos nedostatku sna, Đulija je ustala i otišla u
kupatilo kada sam ja završio u njemu.
Otišao sam u Danijelovu sobu. Bio je budan kao i inače u
ovo vreme i već je bio savijen iznad svog tableta. U početku sam
ga skrivao od njega, ali kada se igrao na njemu, izgledao je bar
približno srećno pa sam mu ga zato uvek vraćao. Nije podigao
pogled kada sam ušao, ali su se njegova mala ramena pogrbila.
Kleknuo sam pored njegovog kreveta kako bi nam oči bile na
istom nivou. Još uvek ništa.
„Danijele, hajde. Spusti to.” Nije bilo reakcije. Svakako sam
ga oduzeo, a on je počeo da vrišti; uprkos tome, podigao sam
tablet na policu. Njegovo odbijanje da mi bude blizu seklo me je
više od onih bičeva pre mnogo godina.
Progutao sam knedlu i spustio ga na sto za presvlačenje. Naš
ritual je bio da ga probudim ujutro. Tako je bilo otkako je bio
baš mali. Oduvek je voleo naše zajedničko vreme ujutro... Više
nije.
Njegove uplakane oči su odletele na nešto iza mene.
Okrenuo sam se i zatekao Đuliju na vratima, njene oči su bile
pune emocija i u rukama je držala psa.
Ušla je. „Lulu je čula da plačeš i došla je gore da te proveri.”
Danijel se utišao, posmatrao je psa krupnim očima.
Đulija je stala pored stola za presvlačenje kako bi pas i
Danijel mogli da se gledaju. Njegove raširene oči bile su
fiksirane na psa dok sam mu presvlačio pelenu. Đulija je uzela
odeću iz garderobera i spustila je pored mene. Farmerke, čarape
koje su izgledale kao patike i duks s rečima „Stariji brat”.
„Danas možeš da nosiš svoj duks za stariju braću”, rekla je
kezeći se.
Danijelove usne su zadrhtale u mali osmeh i ja sam morao na
trenutak da skrenem pogled. Pročistivši grlo, rekao sam: „Ti si
dobar stariji brat. Simona te treba na svojoj strani.”
Danijel je polako klimnuo glavom i pustio me da ga obučem.
Manje-više, mogao je i sam da se obuče, ali kao i mnoge druge
stvari, i to je odbijao da radi od majčine smrti. Podigao sam ga
sa stola, ali ga nisam odmah spustio kao što sam to inače radio.
Prislonio sam ga uz sebe. Njegov pogled je ostao na Lulu, ali
barem nije pokušao da se izmigolji od mene.
„Hajde da vidimo Simonu”, rekao sam.
Zajedno smo krenuli u Simoninu sobu i Đulija je spustila
Lulu kako bi mogla da je uzme. Pas se odgegao iz sobe da uradi
šta je već zamislio, verovatno da piški na skupe tepihe. Onog
momenta kada je nestala iz vidnog polja, Danijel je postao
nemiran. Spustio sam ga pre nego što je počeo da plače. Odmah
je otišao, verovatno da potraži svoj tablet. Đulija je držala
Simonu, ali je gledala u mene. Saosećanje u njenom pogledu me
ovog jutra nije ljutilo. Samo sam bio setan. Prišla mi je sa
Simonom u rukama i dodirnula moje grudi. „Shvatiće. Daj mu
vremena. Treba vremena za oporavak.”
Da li bi bila optimistična kada bi znala šta se desilo?
Pogledao sam na sat. „Moram da idem.” Onda sam, ni sam
nisam bio siguran zašto, spustio ruku na njen obraz i lagani
poljubac na njene usne. „Cenim tvoj trud.”
Iznenađenost joj je preletela preko lica. Isto iznenađenje koje
sam ja osećao od prvog minuta našeg braka. Nije bila ništa od
onoga što sam očekivao. Mogla je da se prepusti tinejdžerskoj
histeriji, ali je ona umesto toga pokušala da se izbori sa
zadacima u novom životu.
Snalazila se s njima na fin i dobar način. Delovala je kao da
je previše dobra da bi bila istinita.
Povukao sam se i sišao u prizemlje. Elija je čekao ispred auta
da mu dam instrukcije za dalje. Sećajući se prethodne noći i
ovog jutra, ispunila me je trunka oklevanja kada sam pomislio
na moj dogovor s Elijom, ali to nije bilo dovoljno da odustanem.
Đulija nije uradila ništa čime bi ovo zaslužila, ali mi je trebala
sigurnost pre nego što me njena ljupkost obmota oko prsta i
učini slepim za bolnu istinu.
Moja deca ne bi preživela reprizu propasti majke.
13.
Đulija
*
Sa Simonom zakačenom na moje grudi i Danijelom u njegovim
kolicima, šetala sam kroz park prema ograđenom delu za pse.
Domeniko je držao odstojanje, pretvarajući se da je običan šetač,
ali je Elija ostao uz mene. Svakom ko nas gleda sa strane
izgledalo bi kao da smo par. Elija je definitivno igrao na tu
kartu, pošto je bio blizu mene. Lulu je otrčala onog momenta
kada sam joj skinula povodac i uskoro je trčkarala sa ostalim
psima.
„Sigurno je čudno”, Elija je počeo sedajući pored mene na
klupu. „Živeti u nepoznatom gradu s muškarcem kojeg jedva
poznaješ.”
Danijel je pogledom pratio pse koji se igraju. Taj oduševljen
izraz na njegovom licu uspevao je da se pojavi samo kada je
piljio u ekran. I Simona je posmatrala razrogačenih očiju.
„Pripremana sam za taj način života još dok sam bila
devojčica. Pravila u našem svetu su ista već dugo.”
„Jesu, ali to ne znači da ih je uvek lako pratiti.”
Okrenula sam se prema Eliji. Način na koji me je gledao, kao
da je želeo da vidi šta je potrebno da bih se iznervirala, naveo
me je da podignem svoje zaštitne zidove. „Da li imaš naviku da
kršiš pravila?”
Nasmejao se kao da će mi reći tajnu. „Može biti
oslobađajuće.”
Flertovao je sa mnom. Lulu je zalajala, a onda zacvilela.
Naglo sam okrenula glavu. Veći pas je pokušavao da je zaskoči.
„Možeš li da joj pomogneš?”
Elija nije oklevao. Skočio je i otrčao prema psima. Vlasnik
drugog psa, mlađi muškarac s naočarima i hipsterskom bradom,
uradio je isto. Uspeli su da razdvoje pse. Na moje iznenađenje,
počeli su da ćaskaju.
Elija se osmehivao istim osmehom koji je po ceo dan
upućivao meni, ali je ovo bilo manje očekivano i manje
izazovno. Bio je to prirodan flert, onaj koji nije morao da forsira.
Hipster se nasmejao, još uvek držeći malog buldoga za ogrlicu.
Elija se cerio, ali je onda primetio moj pogled i njegovo
ponašanje se promenilo. Rekao je još nešto, pa požurio prema
meni noseći Lulu u rukama.
Istraživala sam njegovo lice. Tamo je na momenat izgledao
kao da sam ga uhvatila. Možda je Elija kršio pravila, ali ne na
način na koji mi je nagovestio. Sada je imalo smisla zašto je
Kasio izabrao tako atraktivnog momka da me čuva. Elija nije
bio opasnost u njegovim očima. Verovatno sam mogla po ceo
dan da paradiram gola i Eliji ne bi bilo ni najmanje važno.
Vratili smo se kući mnogo ranije nego što je bilo planirano
zato što je Simona imala napad plača koji je kidao živce. Nije mi
dozvoljavala da je smirim bez obzira na to šta sam radila. Zbog
toga je i Danijel postao kenjkav, ali je Lulino prisustvo barem
sprečilo njegov izliv nezadovoljstva. Kada sam konačno uspela
da spustim Simonu da odrema, posle, čini mi se, nekoliko sati,
osećala sam se isceđeno. Razmišljala sam da pozovem Kasija i
da ga zamolim za pomoć, jer za razliku od Danijela, Simona bi
se umirila čim je njen tata bio blizu. Sada mi je bilo drago što
sam uspela da se izborim bez poziva.
Nisam želela da misli da ne mogu da se izborim sa
situacijom. Moja odeća je bila natopljena znojem kada sam sela
na sofu nekoliko minuta nakon što je Simona zaspala. Danijel je
sedeo na podu s tabletom u krilu. Popustila sam i vratila mu ga.
Da je i on počeo da zavija kao Simona, i ja bih počela da
plačem.
Elija mi je prišao noseći dve šolje. „Izgledaš kao da ti treba
kafa.”
„Treba mi piće i tuširanje.” Uprkos mom nedostatku iskustva
s alkoholom, iznenada sam shvatila zašto ljudi žude za pićem
nakon ovakvih dana.
Nasmejao se i pružio mi šolju. „I kafa je početak, zar ne?”
Seo je pored mene, ponovo bliže nego što je bilo pristojno.
Ovog puta mi to nije smetalo zato što sam sada znala istinu.
Uzela sam gutljaj crne kafe. Obično sam je pila s mlekom i
šećerom, ali mi je i ova sada prijala. Otvoreno sam posmatrala
Eliju, ne trudeći se da sakrijem pažnju. Nosio je usku belu
majicu koja je isticala njegove mišiće i crni pojas za pištolj
preko nje. Pitala sam se da li je bio dobar s oružjem, da li je to
bio bar deo razloga zašto ga je Kasio odabrao – ili je njegovo
prisustvo bilo samo zamka.
Kasio je nagovorio Eliju na ovo. Nisam sumnjala u to. Kasio
je bio ljubomoran. Sam je to priznao, a Faro i Mensueto su to
potvrdili. Ipak, nisam očekivala da je dovoljno ljubomoran da
me ovako prevari. Ljutilo me je to, ali sam iznad svega bila
veoma tužna. Ako mi je Kasio tako malo verovao, pred nama je
bio dug put kako bi ovaj brak funkcionisao.
Spustila sam šoljicu na sto i okrenula se prema Eliji. Nagnula
sam se napred procenjujući njegovu reakciju. „Nešto sam se
pitala...”
Njegove oči su postale oprezne, ali mu je osmeh ostao na
licu.
„Da li Kasio zna?”, promrmljala sam.
Njegov osmeh je postao manje iskren. „Zna šta?”
„Da ti se dopadaju muškarci.”
Na trenutak se Elijin izraz lica promenio pre nego što je
uspeo da ga vrati pod kontrolu. „Ne znam o čemu govoriš.”
„Stvarno?”, rekla sam. „Videla sam kako odmeravaš onog
tipa u parku. Flertovao si s njim kao što se pretvaraš da flertuješ
sa mnom. Ja nisam slepa. Možda muškarci u našem svetu ne
primećuju zato što im je draže da vide ono što žele, ali mene nije
briga da li ti se dopadaju muškarci ili žene. Ljubav je ljubav.”
Elija je odmahnuo glavom. „Nisam nikoga odmeravao. Ne
možeš da ideš okolo i da govoriš takve stvari. Znaš šta bi mi se
desilo kada bi se te glasine raširile.”
„Uopšte nemam nameru da bilo kome kažem. To je tvoja
privatna stvar” rekla sam. Zvanično nije bilo gej muškaraca u
mafiji. Bilo je glupo. Dečaci su učili da kriju ako im se dopadne
drugi dečak ili su ubijani. To je bio jedini razlog zašto nije bilo
gej muškaraca u našim krugovima. „Ali Kasio zna.”
Mogla sam praktično da vidim kako Elijine misli jure dok je
pokušavao da sakrije od mene svoj i Kasiov plan. „Da je mislio
da sam gej, ubio bi me. Mafija ne toleriše pedere.”
Nasmejala sam se. Uvreda je bila lep dodatak. Nije mu
uspelo. „Ne ukoliko se ne deklarišeš javno. A nekada je i
zgodno imati gej vojnika, posebno kada je neko ljubomoran kao
što mi se čini da je Kasio.”
Elija nije ništa rekao. Mogla sam da vidim da je potpuno
zbunjen. „Ovo je...”
„Smešno? Da, jeste. Da li ti je Kasio tražio da mi se
nabacuješ, da vidi da li ću zagristi?”
Elija je prošao šakom kroz kosu. Sabila sam ga u ćošak. Bilo
je očigledno da ni on ni Kasio nisu očekivali da ih provalim.
Zbog toga sam bila još ljuća, više nego zbog činjenice da su
uopšte probali ovaj trik.
„Ja sam tvoj telohranitelj. Ja treba da te zaštitim. Treba da
razgovaraš s Kasiom ako misliš da loše obavljam svoj posao.”
Zakolutala sam očima. „Možda bi sada trebalo da odeš u
prostoriju za poslugu. Stvarno nisam raspoložena da me neko u
ovom momentu laže.”
Elija je pognuo glavu i otišao. Pozvaće Kasija onog momenta
kad bude u sobi. Naslonila sam se na naslon i kratko zatvorila
oči jer sam se osećala isceđeno. Bluza mi se lepila za znojava
leđa. Topla njuška mi je gurkala ruku. Otvorila sam oči i zatekla
Lulu pored mene na kauču. Da li je pokušavala da me uteši?
Čitala sam da psi mogu da osete ljudske emocije, ali nisam
očekivala da će Lulu reagovati na njih.
Verovatno joj nije bilo dozvoljeno da bude na sofi, ali me
nije bilo briga da li će Kasio odobriti ili ne. Potapšala sam krilo i
ona se tu sklupčala.
Danijel je spustio tablet i prišao mi. Popeo se na sofu i seo
pored mene. Njegove kratke noge nisu stizale ni do ivice.
Osmehnula sam mu se. Njegove oči su postavljale pitanje koje
nije izgovorio.
„Dobro sam, samo sam umorna. Lulu pokušava da me uteši
zato što može da oseti da sam umorna.”
Danijel je polako klimnuo glavom. Pažljivo sam ga pomazila
po glavi, prateći da li će se povući, ali nije. Osetila sam čvorove
na njegovom potiljku. Videla sam koliko se mučio kada su
Kasio i Sibil pokušavali da ga očešljaju. Po osećaju pod rukom,
sumnjala sam da bi češljanje moglo da pomogne. „Lulu izgleda
slatko s kratkom kosom, zar ne?”
Danijel je klimnuo glavom.
„Hoćeš li me pustiti da malo skratim i tvoju kosu? Ne puno,
samo malo da se Lulu ne bi osećala usamljeno s kratkom
kosom?”
Njegov odgovor je bio još manje klimanje glavom. Nežno
sam spustila Lulu na sofu i otišla po makaze. Kada sam se
vratila, Lulu je bila sklupčana na sofi, a Danijel je sedeo jako
blizu, ali je nije dodirivao, iako sam mogla da vidim da želi.
„Možeš li da mi sediš u krilu dok te šišam?”
Klimnuo je glavom.
Podigla sam Danijela i kada sam sela, spustila sam ga na
moja kolena. Nežno sam milovala njegovu glavu pre nego što
sam počela da mu sečem kosu na potiljku. Nije se pomerao,
samo je gledao Lulu. Skratila sam mu i kosu sa strane, samo sam
na vrhu ostavila onako kako je bilo. „Sada izgledaš stvarno kul.”
Danijel je ostao da sedi na mojim nogama, a ja sam nastavila
da mazim njegovu malu glavu.
„Nadam se da ćeš jednog dana pričati sa mnom. Volela bih
da čujem tvoj glas. Sa mnom možeš da pričaš o svemu. Mogu i
da čuvam tajnu ako treba. Okej?”
Pogledao me je preko ramena, stvarno pogledao u oči i u tom
momentu je delovao mnogo starije od svoje skoro tri godine.
„Tata te voli.”
Danijel je skrenuo pogled i skliznuo s mojih nogu. Ponovo je
seo na pod s tabletom.
*
Kasio nije bio kod kuće na vreme za večeru. Bilo je malo posle
osam kada sam se smestila u udobnu fotelju ispred kamina u
dnevnoj sobi i čitala jednu od mojih omiljenih knjiga.
Razmišljala sam da odradim trening pilatesa ili da završim moju
poslednju sliku, ali nisam imala energije za to. Moj telefon je
stajao na malom stolu sa strane jer sam se nadala poruci od
Kasija.
Prijatelji iz škole su mi slali poruke, ali sam već mogla da
osetim da naše prijateljstvo neće preživeti udaljenost. Svakako
nismo bili bliski prijatelji koji su delili mračne tajne. Možda bi
trebalo da pošaljem poruku Kasiju da ga pitam kada će doći
kući, ali iako sam imala njegov broj, još uvek se nismo
dopisivali. Razmišljala sam da mu pošaljem sliku iz parka, ali ni
to nisam uradila.
Jedna ideja mi je pala na pamet. Ustala sam i otišla do
kredenca s pićem, levo od mermernog kamina. Bio je pun flaša
viskija, džina, burbona i mnogih drugih vrsta pića o kojima
nisam ništa znala. Sećajući se Kasiovih reči da ne treba da
pijem, uzela sam bocu viskija koja je izgledala najskuplje, s
imenom koje nisam mogla ni da počnem da izgovaram: lafrojg1,
ograničena serija. Nasula sam velikodušnu količinu i ponela sa
sobom u fotelju. Sela sam, pomirisala ga i zakašljala se, bila sam
iznenađena dimljenom aromom alkohola. Gucnula sam i onda se
još jače zakašljala, toliko da su mi se suze skupile u očima. „O
bože.”
Zašto bi neko izabrao da ovo pije? Možda je to bila muška
stvar? Kada sam se pribrala, uzela sam telefon, podigla čašu do
usana, izazivački se nasmejala i uslikala selfi. Poslala sam ga
Kasiju.
Lafrojg mi pravi društvo dok ti radiš
Odmah je video moju poruku. Nije odgovorio.
Iznervirana, spustila sam čašu i telefon nazad na stočić.
Petnaest minuta kasnije ulazna vrata su se otvorila i
zatvorila. Lulu, koja je bila sklupčana u svojoj korpi, potrčala je
u predvorje u pratnji Kasiovog neodobravajućeg glasa.
„Lulu!”, pozvala sam hvatajući čašu i uzimajući još jedan
veliki gutljaj. Lulu se dogegala u dnevnu sobu i ponovo se
sklupčala u svojoj korpi. Brzo sam prebacila noge preko naslona
za ruke kako bi Kasio video moje čarape preko kolena koje je
toliko mrzeo. Kasio se pojavio na vratima, mračan i nametljiv,
izgledao je kao smrtonosan biznismen što je i bio. Skenirao me
je od glave do pete, zadržavajući se na čaši, koja mi je još uvek
bila na usnama, na mojoj cvetnoj haljini na tregere i na crnim
čarapama.
Njegov bes je bio brz, transformisao je njegovo lice u masku
još oštrijih ivica. Stomak mi se nakratko zgrčio od straha i zbog
saznanja da ništa nisam znala o Gajinoj smrti, ali nisam
dozvoljavala toj emociji da me savlada. Kasio mi nije ništa
uradio. Ipak, kada je zatvorio vrata, moj adrenalin je skočio.
Krenuo je prema meni, ali se nisam pomerila, već sam uzela još
jedan gutljaj viskija. Pržio je dok mi je klizio niz grlo i u mom
stomaku je počela da se širi vrelina – ne samo od alkohola.
Nešto u iskonskom neodobravanju na Kasiovom licu probudilo
je moje telo na načine koje nisam mogla sada da iskoristim.
Morali smo da razgovaramo o Eliji i neću dozvoliti da seks stane
tome na put.
„Nemam vremena za igrice, Đulija. Da li je ta slika trebalo
da me isprovocira?” Zastao je baš ispred fotelje, visok i
zloslutan. Izgledao je zadivljujuće i zastrašujuće.
„Ne”, nežno sam rekla. „Samo sam želela da te obavestim o
mojim večernjim aktivnostima, uzimajući u obzir to koliko si
voljan da kontrolišeš svaki aspekt mog života.”
Nagnuo se iznad mene, njegove mišićave ruke su bile
oslonjene na naslone. Skupa tkanina njegovog sakoa mi je
očešala noge i trenje, iako daleko, poslalo je uzbuđenje kroz
mene. Možda me je alkohol učinio osetljivom na Kasiovu auru.
Odavao je dominaciju i iskonsku seksualnost. Njegov pogled je
skliznuo niz moje prekrštene noge, zadržavajući se na deliću
gole kože na mojoj butini. Podigao je pogled. Progutala sam
knedlu zbog jačine njegovog pogleda, pošto nije bio siguran da
li želi da me pojede ili da me ispljeska.
„Šta to treba da znači?”
„Elija. Nemoj da mi kažeš da te nije nazvao danas. Kladim
se da očekuješ izveštaje vezane za misiju na svakih sat
vremena.”
Njegov snažan dlan je nekako našao put do malog komada
gole kože između ruba moje haljine i mojih čarapa iznad kolena.
Osetila sam dodir između nogu, želela sam da se njegovi prsti
pomere više, ali sam se obuzdavala. Uzeo je čašu od mene i
iskapio viski. „Rekao sam ti da ne želim da piješ žestinu.”
„Zato što nisam dovoljno stara.”
Kasio je spustio čašu na sto, naginjući se još bliže. „Đulija.”
Reč je bila tiho režanje puno upozorenja. Nije me bilo briga.
Njegova ruka je skliznula više uz moju nogu, pod moju haljinu,
a njegove usne su se obrušile na moje. Na trenutak se moje telo
izvilo prema njemu, željno dodira, poljupca i onoga što obećava.
Ali neću dozvoliti Kasiju da mi skrene pažnju ljutitim seksom
bez obzira na to koliko je očajnički moje telo to želelo.
Odgurnula sam se o njegove grudi, sklanjajući usne s njegovih.
„Ne. Prestani.”
Kasiovi prsti su očešali moje gaćice, natopljene od naše
svađe. Zarežao je. „Šta mi radiš?”
Ja? Šta sam ja radila?
Snažnije sam se odgurnula. „Kasio, stani.”
Njegov pogled se fokusirao na mene, a njegov izraz lica je
postao oprezan i udaljen. Ispravio se uskraćujući mi svoju
vrelinu, svoj dodir, svoj miris. „Moramo da popričamo o Eliji”,
rekla sam.
Kasio je zakoračio unazad i ispravio nabore na sakou kao da
se ništa nije desilo. „Nemamo o čemu da razgovaramo. Pustila si
mašti na volju.”
Bes je projurio kroz mene. Spustila sam noge i ustala. Pošto
je bio za glavu viši od mene, to nije imalo efekat koji sam želela.
„Koliko glupom me ti smatraš?”
Kasio je podigao obrve. „Nemam pojma o čemu pričaš.”
Frknula sam prisećajući se tih istih Elijinih reči.
„Znaš tačno o čemu pričam, Kasio, zato što te je Elija
pozvao onog momenta kada sam ga suočila s tim.”
Kasiovo lice je ostalo maska stoičke smirenosti i to me je
nerviralo još više.
„Ponašaš se nerazumno i detinjasto.”
Kad god sam pokušala da razgovaram s njim ili da ga
navedem da mi prepusti kontrolu, on me je optuživao da sam
dete. Ali kada je želeo da spava sa mnom, ta činjenica mu nije
padala na pamet.
„Kao tvoja žena zaslužujem istinu. Ne zaslužujem da me
varate i špijunirate. Koji je bio cilj ove šarade? Jesi li mislio da
ću se baciti na prvog privlačnog muškarca koji mi se osmehne?”
Kasio je skupio oči. „Znači misliš da je privlačan.”
Bilo mi je dosta. Prišla sam mu i piljila u njega. „Jesi li
ozbiljan?”
Kasio se nije udostojio da mi odgovori. Nervirajuće
nonšalantno je otkopčao košulju.
„Pogledaj me.”
Podigao je glavu, ali je njegov pogled ostao tvrd. Bez znaka
kajanja. Da li je stvarno mislio da su njegovi postupci okej?
„Ne mogu da verujem da si iskoristio Eliju kao zamku da
vidiš da li ću te prevariti. Mi smo u braku.”
„Brak nikada nikoga ne sprečava.”
„Je li tako?” pitala sam znatiželjno, pokušavajući da shvatim
da li se to odnosilo na njega.
„Nikada te ne bih prevario.”
„Oh, znači ja bi trebalo da ti verujem na reč, ali ti možeš da
koristiš mog telohranitelja da me testiraš? Zar ne shvataš koliko
je to pogrešno?”
„Radim ono što je neophodno.”
„Neophodno? Znači priznaješ da si naredio Eliji da flertuje
sa mnom i da vidi kako ću da reagujem? Trebalo bi da mi
veruješ.” Povređenost je odzvanjala u mom glasu.
„Ja nikome ne verujem.”
Moj prvi impuls je bio da reagujem besom, drskim
komentarom zato što mi je dan bio težak i nisam imala rame na
kom bih se izjadala, samo muža koji me je tretirao kao dete i
koji mi nije verovao. Ali moj bes neće ništa promeniti. Samo će
dovesti do više ozlojeđenosti. „Ne znam šta se desilo između
Gaje i tebe. Možda brineš da sam kao ona. Ja je ne poznajem,
tako da ne mogu da obećam da nisam. Ono što znam jeste da mi
nikada nećeš verovati ako ne dozvoliš sebi da me upoznaš, a ako
mi ne veruješ, onda će ovaj brak propasti u svakom slučaju.”
Progutala sam knedlu okrećući se od njegovog grubog izraza
lica. „Možda ti treba više vremena. Očigledno ne želiš moju
blizinu osim kada imamo seks. Neću te terati, ali nisam sigurna
da mogu ovo. Ne sada. Daću ti prostor i preseliti se u sobu pored
Simonine. Tako ćeš imati krevet za sebe.”
Kasio
Đulija je otišla iz dnevne sobe. Bio sam zaleđen, ne zato što je
Đulija provalila Eliju. Ne, već zato što je želela da se iseli iz
naše sobe. Ovog puta je definitivno bila moja greška. Nisam se
borio kada je Gaja pre mnogo godina tražila da ima svoju sobu.
Prihvatio sam to. Neću ponoviti tu grešku, ne zato što sam se
plašio reprize. Želeo sam Đuliju blizu sebe, u mom krevetu.
Potrčao sam za njom i sustigao je na stepenicama. Uhvatio
sam je za lakat i okrenuo je prema sebi. Skoro se spotakla i
morala je da se uhvati za moja ramena da održi ravnotežu. Njene
oči su bile pune suza. Ovo je barem treći put da sam izazvao
suze kod moje mlade žene. U braku nije bilo mesta za surovost.
To mi je otac rekao i bio sam siguran da nisam bio kriv za to.
Ipak, surovost se javljala u raznim oblicima i formama. Đulija
nije uradila ništa čime bi zaslužila moju sumnju, moju hladnoću,
a ipak je bila kažnjena za drugi zločin.
„Neću ti dozvoliti da se iseliš iz naše sobe, Đulija. Ostaćeš.”
Đulija je istraživala moje lice. „Zašto? Čak ne želiš ni da me
držiš noću.”
Jebiga. Povređen pogled u njenim očima naveo me je da
ponovo žudim za onim bičevima. „Ostani.” Spustio sam ruku na
njen obraz. Nagnula se prateći moj dodir. Očešao sam njenu
jagodicu.
„Zašto?”
„Zato što ti ja tako kažem.”
Odmahnula je glavom. „Daj mi drugi razlog.”
„Zato što te želim blizu. Zato što volim da zaspim uz tvoj
miris jagode noću.”
Njene usne su se trgle. „Miris jagode?”
Nagnuo sam se pritiskajući lice u to slasno mesto gde je
njeno grlo sretalo rame, upijajući slatku aromu pre nego što sam
spustio poljubac na njenu kožu. „Kao prokleto polje jagoda. Ja
čak i ne volim jagode.”
Zakikotala se, trzajući se pod mojim usnama. „Ko ne voli
jagode?”
„Ja. Lažno ih predstavljaju. Obećavaju slast, ali su većinom
kisele i vodene.”
Đulija je pokušala da se izmigolji od mojih usana kojima
sam prelazio po njenom vratu, uživajući u njenom prigušenom
smehu. „Kasio, to me golica.”
Podigao sam glavu.
Njene oči su zasijale od zabave i sam pogled na njenu
nečuvanu radost raspršio je nešto težine s moje duše.
„Niko ne može da odoli slatkim jagodama.”
„Da”, promrmljao sam. „Vidim to.”
Đulija je odmahnula glavom. „Ne mogu da mirišem na
jagode. Moja kupka je s mirisom višnje.”
Zasmejao sam se. „Za mene je to jagoda.”
„Sigurno. Ako višnji narediš da bude jagoda, to će i biti.”
Ućutkao sam je poljupcem, ne grubim koji je vođen besom.
Nežnim poljupcem. Držala je otvorene oči, ne puštajući me s
udice. „Želiš me blizu noću?”
„Želim.”
„Okej.” Bez psiholoških igrica, samo jednostavno okej.
Uzeo sam je u naručje i odneo je uz stepenice.
„Kasio...”
„Šššš... pričaćemo posle.” Nije se raspravljala. Onog
momenta kada sam je spustio na krevet, njeno telo se oblikovalo
po mom. Da li će mi ikada dosaditi njen miris i ukus?
*
Kasnije je bila ispružena na meni, moje šake raširene na njenom
čvrstom dupetu. Šiške su joj se zalepile za znojavo čelo. „Sada
ćemo da pričamo”, rekla je i pre nego što sam došao do daha.
„Đulija...”
„Obećao si”, rekla je i pogledom zaustavila svaki moj
protest.
„Jesam.” Čekala je. Na priznanje krivice. „U pravu si. Pitao
sam Eliju da testira tvoju lojalnost.”
Đulija se odgurnula u sedeći položaj i opkoračila moj
stomak. Voleo sam to što nije stidljiva kad je reč o njenom telu i
voleo sam da joj se divim. Bilo je jasno da ne pokušava da
započne drugu rundu. Želela je višu poziciju da bi se osećala kao
da ima kontrolu. Daću joj to. Uhvatio sam je za kukove, trebalo
mi je da je dodirnem.
„Da testira moju lojalnost? Rekao si drugom čoveku da mi se
nabacuje da bi video da li sam spremna da te prevarim.”
Ogorčenost je okrenula moje misli. „Ja ne verujem nikome,
ne samo tebi.”
„Ja sam tvoja žena, Kasio. Moramo da verujemo jedno
drugom. Ne želim da budemo stranci pod jednim krovom. Želim
da ovaj brak uspe, ne samo zbog nas već i zbog Simone i
Danijela. Treba im srećna porodica.”
„Srećna porodica”, ponovio sam. Moja deca to nikada nisu
iskusila. Neko vreme smo Gaja i ja uspevali da sakrijemo prezir
jedno prema drugom, ali poslednjih par godina su se stvari
pogoršale.
„Želim to”, prošaputala je odlučno, spuštajući se dok njeno
lice nije bilo iznad mog.
„Želim i ja”, rekao sam. Ali sam ja bio realan i za nekoliko
godina, biće i Đulija.
„Ali ti ne veruješ u to.”
Gledajući u Đulijino nežno lice puno nade, stvarno sam želeo
srećnu porodicu. „Nije verovanje u pitanju.”
„Jeste. Ako ne veruješ, ako ne radiš na tome, onda se neće
ostvariti.”
Nasmejao sam se sa zebnjom, pitajući se da li sam ikada bio
ovako optimističan.
„Nemoj da kažeš da je to zato što sam mlada”, upozorila me
je, oči su joj zračile ljutnjom. „Biti pozitivan nije osobina
mlađih. Tvoj je izbor da budeš namrgođeni, stari čovek.”
Smeh je izleteo iz mene. Đulija se nasmejala. Onda je
prestala da krije da se nada. „Kasio, želim da budem srećna.
Želim da svi budemo srećni.”
„Šta želiš da ja uradim?”, pitao sam bez razmišljanja. Đulija
je bila mlada. Ne bih želeo da budem odgovoran ako bude
nesrećna, barem ne namerno. Stvarno nisam bio siguran da li
sam imao izbora u vezi s tim. S Gajom sam mislio da sam uradio
sve što sam mogao da je usrećim. Sad znam da to nije bilo
dovoljno, ali tada sam bio pred nemogućim izazovom.
„Dozvoli sebi da mi veruješ.”
Prešao sam dlanom uz njena leđa, duž nežnih izbočina njene
kičme, pre nego što sam je uhvatio za potiljak, spuštajući je
kako bih je poljubio. „Pokušaću.”
„Mogao bi da počneš tako što ćeš mi reći šta se desilo s
Gajom i zašto se Danijel ponaša ovako.”
Odmahnuo sam glavom. „To je u prošlosti i nema nikakve
veze s nama.”
Đulija se tužno osmehnula. Dobro je znala, kao i ja, da ima
veze s nama, ali prošlost s Gajom nije bila nešto što ću podeliti s
njom. Nije bilo svrhe osim da uništi i to malo krhke veze koja se
formirala između Đulije i mene. Bila je mlada. Možda je zato
zapravo i bila spremna da proba. Ja nisam želeo da budem onaj
koji će uništiti njenu ljupkost.
„Okej.” Nije bilo. Đulijin govor tela je to pojasnio.
„Šta još?”
„Provodi vreme sa mnom i s decom. Porodično vreme. Budi
kod kuće za večeru, budi kod kuće nedeljom. Želim da te
upoznam, da znam šta voliš da radiš u slobodno vreme, u čemu
uživaš.”
Pokušao sam da se setim poslednjeg puta kada sam radio
nešto u čemu sam uživao a što nije uključivalo moj posao.
Nisam mogao.
„Nemoj mi reći da nema ništa što voliš da radiš osim posla.
Mora da postoji nešto što voliš da radiš, u čemu uživaš, osim
mučenja i ubijanja.”
Tako nesputana s rečima. Bila je dašak svežeg vazduha.
Promrmljao sam držeći joj potiljak čvršće. „Dobar sam u obema
stvarima.”
„Ne sumnjam”, prošaputala je i zadrhtala. „Ja volim pilates i
volim da slikam.”
Moji prsti su popustili stisak. „Da slikaš?”
„Da, na platnima. Mrtvu prirodu, pejzaže, životinje. Nisam
tako dobra s ljudskim telom, ali pokušavam da se popravim. To
je u onom velikom paketu. Moja platna.”
Nisam obraćao puno pažnje na njene stvari. Možda je trebalo
da pokažem osnovno interesovanje za život moje žene pre nego
što sam je uvukao u haos mog života.
„Pilates mi pomaže da ostanem fit i dobar je za moje
mentalno zdravlje.” Ućutala je. „Gledaš me kao da pričam
besmislice.”
„Ne pričaš”, rekao sam. „Samo nastavljaš da me
iznenađuješ.”
„Na dobar ili na loš način?”
„Na dobar.”
Slegnula je ramenima. „To je dobro.”
Bilo je. Ali dobre stvari uvek dolaze s cenom. „Jesi li slikala
otkad si stigla ovamo?”
„Nisam, bila sam zauzeta prilagođavanjem i deca i Lulu su
mi okupirali pažnju.” Zamišljeno je nagnula glavu. „A i treba mi
soba za slikanje. Treba mi da ograničim isparenja.”
„Ima prazna soba pored moje kancelarije. Ima lep pogled na
dvorište i direktan pristup terasi.”
Đulija se ozarila. Spustila se i oslonila glavu na prekrštene
ruke na mojim grudima. „Hvala ti.”
„Kako stoje stvari između tebe i moje dece?”
Njene usne su se stanjile, ali nisam bio siguran zašto. „Šta
nije u redu?”
„Ništa”, rekla je, iako je bilo očigledno da je bilo nešto.
„Deca i ja se upoznajemo. Mislim da mogu da zadobijem
Danijelovo poverenje preko Lulu, a danas me je Simona bez
plakanja pustila da je nosim.”
„U vezi sa psom...”
Đulija se ponovo podigla u sedeći položaj. „Ne želim da
poklonim Lulu i neću je zaključavati u sobu. To nije fer prema
njoj. Kakav problem ti imaš s njom?”
„Osim činjenice da nije baš najbolje dresirana?”
„Teško da je to njena greška. Zar Gaja nikada nije radila s
njom?”
Stegao sam se. „Pas je došao u teškom momentu.”
„Mislim da je Lulu dobra za ovu porodicu i stvarno mi se
dopada.”
„Onda je zadrži, ali je dresiraj.”
„Da li će Elija ostati moj telohranitelj?”
„Naravno, on je dobar izbor.”
„Zato što nije zainteresovan za žene.”
Skupio sam oči pitajući se kako je tačno ona to otkrila.
Pogrešno je protumačila moj izraz. Briga je stegla njeno lice.
„Znao si, zar ne?”
„Naravno, zato mu je i dozvoljeno da bude tvoj
telohranitelj.”
Đulija je izdahnula. „Poverenje?”
Mračno sam se nasmejao, a onda navlažio palac i prislonio
ga na to malo ružičasto dugme koje me je izazivalo sa svog
mesta između njenih usmina.
„Poradićemo na tome. Ali čak i da ti verujem, to ne znači da
ću verovati svakom muškarcu u tvojoj blizini.” Spustio sam
palac između njenih nabora, skupljajući vlažnost, pre nego što
sam ponovo prešao preko njenog klitorisa.
Đulija se nagnula unazad, oslanjajući se rukama na moje
butine, dajući mi bolji pristup i prelep pogled. Njen osmeh je
postao izazivački kada je moja kita očešala donji deo njenih
leđa. „Ipak nisi tako star, hmm?”
Brže sam kružio palcem, uživajući u tome kako se Đulijini
kukovi pomeraju jureći moj prst. Bio sam u ranim tridesetim,
definitivno nisam bio star, iako sam se poslednjih nekoliko
meseci tako osećao, posebno u poređenju s Đulijom. „Imam
mnogo toga da nadoknadim.”
Znatiželja je blesnula u njenom pogledu i naterala me da
zažalim zbog svojih reči. „Popuši mi”, naredio sam pre nego što
je stigla da pita. Podigla je obrvu, a njena usta su se napućila
lažnom ogorčenošću. Jebiga, bila je previše ljupka.
„Prvo mi reci nešto što voliš da radiš. Hobi.”
„Osim lizanja tvoje pičke?”
Odmahnula je glavom, otvarajući usta za nesumnjivo drzak
odgovor, ali sam je uhvatio za butine i okrenuo. Iznenađeno je
vrisnula, njen vreo dah na mojoj kiti, a njeno dupe podignuto
ispred mene. Pljesnuo sam je po guzu kao upozorenje, a onda ga
zagrizao. Đulija se trgla uz isprekidan uzdah.
„Ja određujem pravila u ovoj kući, dušo, posebno u ovom
krevetu.”
Drhtaj joj je prošao niz kičmu. Masirao sam joj dupe,
uživajući u pogledu na njenu uzbuđenost.
Zgrabila je moj kurac i oštro ga usisala u usta, naterala me je
da se trgnem i zarežim. Podjednako neočekivano ga je pustila.
„Reci mi jednu stvar”, nežno je zahtevala pre nego što me je
ponovo uzela duboko u usta.
Stegao sam njeno dupe, jako, u znak upozorenja. „Sisaj. Ne
pričaj.” Uvukao sam njene usmine u usta. Njeno stenjanje je
zavibriralo uz moja jaja pre nego što ih je usisala u usta. „Jednu
stvar.” Gurnula je ruku između naših tela. Očešala je moje grudi,
a onda su se njeni prsti sudarili s mojom bradom. Povukao sam
se unazad i gledao kako Đulija gura dva prsta u sebe. Skoro sam
odmah svršio. Njen jezik je izleteo i lizao moju semenu tečnost.
„Quid pro quo.”2>
Zasmejao sam se, a onda oštro izdahnuo kada su njeni zubi
očešali osetljivu donju stranu mog kurca, a njeni prsti nastavili
da pumpaju.
„Ranije sam igrao bilijar”, zarežao sam. Očajnički sam želeo
njene usne i da njeni prsti nastave da jebu tu slatku pičku kako
bih joj u tom momentu sve rekao.
Preko ramena mi je uputila pobednički osmeh. Nisam mogao
to da dozvolim. Pritisnuo sam usne na nju, jezikom se boreći s
njenim prstima za dominaciju. Glasno je zastenjala, ali je
utihnula kada sam gurnuo njena usta nazad na moju kitu i
upetljao prste u njenu svilenu kosu. Podizao sam se gore, dublje
nego ranije. Mučila se da me primi, ali nije odustala. Njeni prsti
su pumpali, a moj jezik je izazivao njih, njene nabore, njen
klitoris, svaki predivan centimetar koji sam mogao da dohvatim.
Počela je da se grči na meni, stenjući oko moje dužine. Nastavio
sam da guram u njena usta. Želeo sam da produžim ovo, ali s
njenim telom koje je eksplodiralo na meni, njenim prstima koji
jure orgazam i njenim ukusom na mom jeziku, nisam mogao da
se suzdržim.
Stegao sam se, moji prsti su se trzali na njenom vratu, a moje
nabijanje je postalo grčevito dok sam svršavao jače nego ikada
ranije. Osećaj njenih vrelih usta oko mog kurca dok je
pokušavala da proguta bio je savršen. Đulija se spustila preko
mene, njeni prsti su postali opušteni, a i ja sam iscrpljeno ležao
dok mi je srce jurcalo u grudima. Trenutak kasnije, Đulija se
povukla i zakašljala.
Jebiga. Držao sam je dole kada sam joj svršio u usta. Nisam
je čak ni pitao da li je to okej. Malo sam se podigao, ali je Đulija
još uvek samo ležala s obrazom na mojoj butini, teško dišući.
Sklonio sam joj kosu u stranu kako bih mogao da joj vidim lice.
Oči su joj bile zatvorene, a obrazi crveni. „Jesi li dobro?”
Otvorila je oči, a ugao njenih usana se podigao. „Da, ti?”
Piljio sam u devojku na meni, ženu, moju suprugu, čudeći se
njenoj neobičnosti. To nije bilo nešto što sam ikada cenio, ali eto
me, nemoćan da odolim njenom telu i šarmu. Palcem sam prešao
preko njenih usana boje rubina. Gricnula me je i stidljivo
pogledala. „Moraš da me naučiš da igram bilijar.”
„Imam sto za bilijar u sobi za pušenje.”
„Molim te, reci mi da ne pušiš cigare. Moj otac i ujaci puše,
a i moj deda je pušio. Podsetiće me na njih ako ih namirišem na
tebi.”
To je bila poslednja stvar koju sam želeo – da podsetim moju
slasnu, mladu ženu na stare, jezive muškarce u njenoj porodici i
bio sam prilično siguran da ona to zna. Svakako je bilo dobro što
ne volim cigare. „Neću ih pušiti ako ne voliš miris.”
Skupila je oči, a onda se nasmejala. „Zašto imam osećaj da
ih nikada nisi ni voleo?”
Odgurnula se i dopuzala do mene, gnezdeći se uz moje grudi,
njen obraz je bio na mom ramenu. „Hoćeš li me naučiti?”
„To neće biti prva stvar koju sam te naučio, tako da, što da
ne?”, rekao sam tihim, posesivnim glasom.
Zakolutala je očima. Voleo bih da sam mogao da kažem da
me je to nerviralo. „Mogli bismo sada da odigramo jednu
partiju?”
„Kasno je. Moram rano da ustanem.”
„Hajde. Nije još ni jedanaest. Ugodi svojoj mladoj ženi.”
„Dobro”, rekao sam i iznenadio sebe. Đulija je povlačila
prave poteze i to je znala, a ipak se nisam osećao izigrano. Nije
to radila da bi bila bolja od mene ili iz još manje časnih razloga,
samo je bila... neobična. Dohvatio sam nož vodeći Đuliju sa
sobom. Spustila je zahvalan poljubac na moje usne i ustala iz
kreveta, toliko puna energije da je to bilo zadivljujuće. Bilo je
teško odoleti njenom entuzijazmu. Ustao sam iz kreveta i
ispravio se, potiskujući smeh zbog njenog odmeravanja. Đulija
nikada nije pokušavala da sakrije da joj se dopada moje telo.
Podigao sam donji deo pidžame s poda i navukao ga preko
kukova.
Đulija je obukla spavaćicu, zgrabila bebi-monitor i požurila
prema vratima pružajući mi ruku. Smejući se i odmahujući
glavom, prihvatio sam njenu ruku i pustio je da me odvuče u
prizemlje. Nisam mogao da se setim da sam ikada bio ovako
spontan. Možda kao tinejdžer, ali mi se to činilo kao da je bilo u
drugom životu.
Đulijine oči su se raširile kada smo ušli u sobu za pušenje
koja se retko koristila – samo kada bi moj otac ili poslovni
saradnici insistirali na cigari. Izbledeli miris dima se zadržao, ali
nije bio jak zato što je Sibil uvek izvodila svoju magiju sa
osveživačima vazduha.
Na početku sam ponekad igrao bilijar sam ili s Farom, ali mi
se čini da je i od toga prošla čitava večnost. U poslednje vreme
posao je ispunio svaki sekund mojih dana, dok sam pokušavao
da sprečim ljude da pričaju o Gaji, praveći nove incidente o
kojima bi pričali. Ali moja brutalnost u poslu teško da je
privlačila dovoljno pažnje da zaustavi tračeve vezane za smrt
moje žene – bila je to stara vest.
Đulija je sve posmatrala. Pored četiri fotelje ispred kamina,
tu je bio i profesionalni sto za bilijar. Đulija je požurila do
štapova i uzela jedan. „Pokaži mi?”
Da. Preživeo sam mnogo besanih noći s mnogo manje
zanimljivim stvarima od učenja Đulije kako da igra bilijar.
*
Đulija se nagnula preko stola pokušavajući da pogodi osmicu.
Njen jezik je bio zaglavljen između usana dok se koncentrisala.
Moje grudi su bile pritisnute na njena leđa. Ubacio sam većinu
kugli u rupe i moja ruka je ponovo vodila Đuliju kad smo i
osmicu poslali u rupu. Đulija se kezila okrećući glavu i
spuštajući zanesen poljubac na moje usne.
Simonin plač je odjeknuo kroz zvučnik, podsećajući me da
naši životi nisu mogli biti ispunjeni samo noćima punim bilijara
i seksa. Ispravio sam se, težina odgovornosti se vratila na moja
ramena, a s njom i briga da ovo neće potrajati. Đulija je zgrabila
bebi-monitor i krenuli smo u Simoninu sobu.
Po običaju, Simonin plač se iz sekunde u sekund pojačavao i
bilo ju je teže umiriti što je duže plakala. Đulija je upalila svetlo
i ušla u sobu, ali sam ja ostao na vratima, želeći da vidim kako
će se izboriti.
Đulija se nagnula preko kreveca i podigla moju ćerku
prislanjajući je na grudi. Uvek sam je ja uzimao iz kreveca kada
je plakala.
Simona se utišala i piljila u moju mladu ženu. Čekao sam
neizbežnu histeriju ili još gori napad plača nego ranije, ali je
Simona samo malo jecala. „Ššš. Ti si najslađa stvar koju sam
ikada videla.” A onda se Đulija savila i poljubila Simonin levi,
pa desni obraz. „S najslađim buckastim obrazima koje mogu da
zamislim.”
Srce mi je lupalo u grudima nepravilnim stakatom koji sam
mogao da osetim u ušima. Nisam mogao da se pomerim. Simona
je dohvatila i povukla Đulijine šiške, ali se moja žena samo
nasmejala i izdahnula, zbog čega je njena kosa poletela, a
Simonine oči se raširile. Onda se zakikotala.
Simona se zakikotala.
Đulija je podigla pogled i osmehnula se, neoprezno, srećno,
puna nade. Okrenuo sam se i izašao. „Spremiću flašicu”, rekao
sam. Iako sam priželjkivao da to ne uradi, Đulija je pošla za
mnom u prizemlje. Gledala me je sve vreme dok sam pripremao
formulu. Mogao sam da osetim njena pitanja koja su lebdela po
prostoriji između nas. Nije pitala, samo je nastavila da guguče
mojoj ćerki.
Prišao sam im kada je flašica bila spremna. Naslonila se na
mene. „Zašto je ti ne nahraniš dok je ja držim?”
Piljio sam u te plave oči koje su me podsećale na to kako
sam se osećao dok sam stajao na dinama ispred moje kuće na
plaži i zurio prema okeanu.
14.
Đulija
Kasio
Tri meseca nisam bio u kući na plaži. Poslednji put kada sam
bio, žudeo sam za mirom i tišinom nakon Gajine sahrane. Nisam
bio poveo Simonu i Danijela zato što me je svaki pogled na njih
podsećao na ženu koju sam želeo da zaboravim.
Đulijine oči su se oduševljeno raširile kada smo se parkirali
ispred veličanstvenog belog bungalova na plaži. Kuća pored bila
je Mijina, ali smo retko posećivali ovo mesto istovremeno, iako
je ona neko vreme insistirala na porodičnim odmorima. Simona
je zaspala u svom sedištu, a Danijelovo lice je ozarilo
prepoznavanje. U prošlosti je voleo ovo mesto. Brinuo sam se da
se čak i to promenilo.
Vetar je štipkao našu odeću. Novembar nije bio najbolje
vreme da ovde budemo napolju, ali sam želeo da Đuliji pokažem
ovu kuću. Bilo bi lepše u proleće ili leto.
Još jedan nalet vetra skinuo je Đuliji s glave njen crni
kaubojski šešir. Moja ruka je izletela i uhvatila ga u vazduhu.
Đulija se oduševljeno nasmejala. „To je zadivljujuće
hvalisanje refleksima.”
Pružio sam joj šešir i ona ga je uzela slatko se osmehujući.
„Brzi refleksi su neophodni kada želiš da preživiš i kada imaš
puno neprijatelja kao ja. Ali nemam pojma zašto sam uhvatio
ovu stvar. Ružna je.” Đulija je još jednom odabrala odeću koju
ja definitivno nisam izabrao za nju. Kaubojske čizme, crni šorts
s tregerima, jarkoroze džemper i preveliki kaput u koji sam
mogao i ja da stanem. Bila je to modna noćna mora.
Zabrinutost je stegla njeno lice, a ruka joj se zaledila na
vratima. „Koliko si pokušaja ubistva preživeo?”
Pokušao sam da se setim. Bilo je teško reći. Bilo ih je puno.
Samo par je bilo blizu.
Đulija je odmahnula glavom. „Nema veze, ako ti treba da
razmisliš o tome ovoliko dugo, onda verovatno ne želim da
znam. Samo mi obećaj da ćeš paziti, okej?”
Obišao sam oko auta, otvorio vrata i izvadio Simonu. Đulija
je već bila savladala rutinu kada su moja deca u pitanju. Ona se
pobrinula za Danijela, a ja za Simonu. Tako nam je život bio
lakši, iako mi se srce ledilo zbog toga što je moj sin odbijao da
bude blizu mene.
„Možeš li da uzmeš Lulin transporter?”
Izvadio sam ga iz gepeka. Đulija je želela da povedemo psa s
nama, iako bih ja više voleo da ju je Sibil pričuvala. Odbiti
Đuliju bilo je teže nego što je trebalo da bude.
Zaštitnički sam prislonio Simonu na grudi kako bih je
zaklonio od vetra i poveo Đuliju prema ulaznim vratima. Bilo
joj je nezgodno da nosi Danijela na kuku. Iako je bio mršav, bio
je visok za svoje godine a Đulija je bila sitna. Imalo je više
smisla da ga ja ponesem.
Spustila ga je onog momenta kada smo ušli unutra i
začuđeno pogledala unaokolo. Unutrašnjost, kao i spoljašnjost,
bila je bela. Zadnji deo kuće bio je okrenut prema plaži i skoro
ceo je bio u prozorima, pružao je pogled na dine i okean. Trava
na plaži se pognula pod silom prirode, a tamni oblaci su bili
spušteni nisko iznad vode. Čak i burnim danima poput ovog,
belina nameštaja je osvetljavala kuću i bez struje.
Đulija je požurila do prozora gledajući napolje. Njen pogled
je otišao ulevo gde se ljuljaška nežno njihala na vetru. Trem ju
je štitio od kiše. Posegnula je prema kvaci.
Spustio sam transporter, a onda joj odneo Simonu, koja je
bila u beloj nosiljci. Još uvek je čvrsto spavala. „Previše je
olujno. Možemo sutra da izađemo napolje.”
Đulija se napućila, izgledala je kao tinejdžerka za koju sam
pokušavao da se pretvaram da nije. Nekada sam uspevao da
zaboravim, posebno kada se bavila decom i u krevetu, ali nisam
uvek bio uspešan.
Danijel je stajao pored nje. Ispružila je ruku i on ju je
prihvatio. Sa osmehom ga je povela do transportera i pustila psa.
Polako je izašao, gledajući unaokolo.
„Ako popiški bele tepihe, spavaće napolju.”
Đulija je zakolutala očima kao da misli da se šalim.
Pas je počeo sve da njuši. Barem više nije napadala moje
nogavice.
Danijel je pratio psa kao izgubljeno štene.
„Doneću prtljag”, rekao sam pre nego što sam izašao na
hladnoću. Kada sam se vratio s dve torbe, Đulija je stajala ispred
otvorenog frižidera. Odneo sam torbe niz hodnik u našu spavaću
sobu pre nego što sam joj se pridružio u kuhinji. „Rekao sam
mojoj spremačici da napuni frižider.”
„Imaš spremačicu za kuću na plaži?”
„Mija i moji roditelji imaju kuće na istoj plaži. Spremačica
vodi računa o sve tri.”
„A Ilarija?”
„Njena kuća je predaleko.”
Đulija je klimnula glavom. „I... znaš li da kuvaš?”
Podigao sam obrve. „Naravno da ne znam.”
„Naravno da ne”, Đulija je tiho rekla, gledajući u frižider kao
da je to njena propast. „Pretpostavljam da ću onda ja morati da
okušam sreću.”
Posmatrao sam je kako vadi razne vrste povrća, pirinač i
piletinu i spušta ih na pult. „Da li voliš azijsku kuhinju?”
Nagnuo sam se na pult s rukama prekrštenim na grudima.
„Zavisi.”
„Da li voliš začinjeno?”
Moje usne su se trgle. Đulija me je ogorčeno pogledala pre
nego što je njen pogled pao na Danijela, koji je čučao ispred
prozora sa psom pored sebe.
Pomerio sam se do nje dodirujući joj usne. „Mogu da
podnesem ljuto, ne brini.”
Đulija je progutala knedlu.
Krenuo sam prema prozoru kada je ona počela da priprema
koju god večeru da je zamislila. Danijel je kratko podigao
pogled kada sam stao pored njega i psa, pre nego što se ponovo
fokusirao na okean.
„Sutra po podne možemo da provedemo na plaži.”
Nije odgovorio, ali nisam ni očekivao da će to uraditi, tako
da sam samo piljio kao i on.
Nakon večere, stavili smo Danijela i Simonu, koja se
probudila u pola večere, u krevet. Delili su sobu pored naše iako
su u kući bile još dve spavaće sobe.
„Možemo li da sedimo na ljuljašci?”, Đulija je pitala kada
sam je zagrlio.
„Hladno je.”
„Ti možeš da me greješ. Molim te?”
„Dobro.”
Kezila se dok je uzimala naše kapute s čiviluka, dok sam ja
uzimao par debelih, vunenih prekrivača. Uprkos kaputu, Đulija
je drhtala kada smo se skupili na ljuljašci. Obmotao sam je
prekrivačima pre nego što sam prebacio ruku preko nje. Skupila
se pored mene kao mačka.
U prošlosti sam mnoge noći proveo na tremu tražeći samoću.
Gaja mi se nikada nije pridružila. Ipak, to što je Đulija bila
pored mene nije mi smetalo. „Nisi ono što sam očekivao.”
„Kako?”
Naš dah se maglio na noćnom vazduhu i do nas je stizalo
tutnjanje talasa. „Mislio sam da ću morati da te ubeđujem za
seks i da ćeš bežati od fizičkog dela našeg braka.”
Podigla je glavu. „Stvarno mi se sviđa kada spavam s
tobom.” Mesečina je obasjala njene oči. „Ti činiš da se osećam
stvarno dobro.”
Zasmejao sam se. „Tako i treba da bude.”
„Da li i ja činim da se ti osećaš dobro?” Njen ton je bio
razigran, ali sam uhvatio trunku nesigurnosti.
„Da, činiš.” Povukao sam je bliže u opušten poljubac. Ne
samo zbog seksa. Gurnuo sam ruku pod pokrivače i njenu odeću
i zglobovima prstiju prošao niz njeno telo, kao da mi je trebalo
podsećanje. Njeno trzanje i kikot su zapalili moju unutrašnjost.
„Jesi li ikada...”
„Nema priče o prošlosti.”
Ućutala je i oboje smo gledali prema okeanu.
Nisam mogao da se setim kada sam se poslednji put osećao
tako, skoro da sam bio miran, ali sam u ovom momentu bio
blizu.
15.
Kasio
*
Vožnja nazad je prošla relativno tiho. Đulija je bila izgubljena u
mislima, a Simona je, kao i inače, zaspala u kolima.
Elija i Domeniko su već bili u mojoj kući kada smo stigli.
Pomogli su da sve unesemo. Đulija me je pratila dok sam se
presvlačio u moju uobičajenu poslovnu odeću.
„Gde se održava sastanak?”
Vezao sam čvor na kravati. „Ne znaš to mesto. To je noćni
klub.”
Primetio sam da je Đulija želela da postavi još pitanja, ali
nisam želeo s njom da pričam o poslu. Nežno sam poljubio
njene usne. „Ne čekaj me večeras. Doći ću jako kasno.”
Na izlasku iz kuće sam ponovo pozvao Fara. „Je li sve
dogovoreno?”
„Jeste, svi su krenuli.”
„Jesu li naši posmatrači rekli nešto o promenama u klubu?”
„Izgleda da imaju sastanak. Svi bajkeri su u prednjem delu
kluba.”
Sada kada je Luka hladnokrvno uništio ceo ogranak, bilo je
samo pitanje momenta kada će početi odmazda Em-Sija. Bili su
prevrtljivi i pratili su još manje pravila nego mi. Bio je to deo
mog života u kom nisam želeo da Simona, Danijel ili Đulija
učestvuju. Daću sve od sebe da ih zaštitim od toga.
Đulija
*
Pokušala sam da sačekam Kasija, ali sam na kraju zadremala
čudno sklupčana u fotelji ispred kamina.
Nisam bila sigurna u koje su vreme hladne šake dodirnule
moju ruku budeći me iz sna. Bilo je mračno u sobi, samo je sve
manji žar igrao pred mojim umornim očima. Kasio je stajao
iznad mene, mirisao je na barut, dim i viski. „Rekao sam ti da
me ne čekaš.”
„Koliko je sati?”, promucala sam, moj jezik i mišići su bili
teški.
„Kasno je.”
Pokušavala sam da razaznam Kasiovo lice i povezem napet
ton u njegovom glasu sa izrazom lica, ali ga je tama skrivala.
Posegnula sam i dodirnula njegovu ruku. Tkanina košulje mu je
bila zalepljena za kožu. Bila je čvrsta pod mojim prstima,
ukrućena od nečega. Kasio se izvukao iz mog stiska uz oštar
udah.
Istog momenta sam bila potpuno budna. „Kasio?”
Sela sam, a Kasio je zakoračio od mene, van mog domašaja.
„Idi u krevet, Đulija. Odmah.”
Ustala sam i krenula prema njemu. Žar u kaminu nije davao
dovoljno svetlosti da vidim, ali deo njegove bele košulje bio je
taman. „Šta se desilo? Jesi li povređen?”
„Đulija, u krevet. Odmah.”
„Neću. Ja nisam dete, ja sam tvoja žena i ne idem nikuda dok
ne budem znala da si dobro.”
„Tvoja drskost me gura do ivice.”
„Mislim da ti se dopada moja drskost.”
Udahnuo je i izašao iz prostorije. Krenula sam za njim. I
predvorje je bilo mračno. Moja strepnja je rasla sa svakim
korakom i nastavkom Kasiove tišine. Upalila sam svetlo kada
smo konačno stigli u našu sobu. Moje srce je stalo kada sam
videla krv na Kasiovoj beloj košulji. Većina se sasušila i samo je
mali deo na njegovoj ruci izgledao svežije. Kasio je bez reči
nastavio prema kupatilu, ali je njegov izraz lica pokazivao
neodobravanje kada sam pošla za njim. „Šta se desilo?”
Kasio je otkopčao i skinuo košulju, ali se jedan rukav zalepio
za njegovu ruku. Naježila sam se kada sam videla ranu za koju
se zalepila. Zgrabila sam peškir i natopila ga toplom vodom, a
onda sam odgurnula Kasiovu ruku. Natapala sam krvavi
materijal njegovog rukava, čekajući da se odlepi od dugačke
posekotine kako ne bismo napravili veću štetu.
Kasio me je skoro znatiželjno posmatrao, bez naznaka da je
neko očigledno iskoristio njegovu podlakticu kao dasku za
sečenje. Pažljivo sam mu skinula košulju i Kasio se blago trgao,
ali nije ispustio nikakav zvuk. „Nije tvoj prvi rodeo, hmm?”
Trebalo mi je da razvedrim situaciju pre nego što me briga za
muža gurne u panični napad. Šta da mu se nešto desilo? Šta bih
radila s dvoje male dece, ogromnom kućom i malo uvrnutim
psom?
„To je samo plitka posekotina. Preživeću.”
Nasmejala sam se, ali je zvučalo isforsirano. Kada je rana
bila oslobođena od košulje, Kasio je bacio uništen komad odeće
na pod. „Mogu sam da sredim ovo.” Uzeo je set za prvu pomoć
iz elementa ispod lavaboa.
„Zar mi nećeš reći šta se desilo?”
Čistio je ranu, ali je uzdahnuo pošto nisam skrenula pogled.
„Nisam siguran da bi trebalo da znaš detalje mog posla.”
„Ja sam deo tvog života, tako da pusti me da budem i deo
toga.”
Oklevanje se zadržalo u njegovim očima. Spustio je pogled
na ranu, a onda je zatvorio leptir-flasterima. „Luka se bavio
izdajicama, kao i emsijevcima koji su nas mučili.”
Zbog mog zbunjenog pogleda je dodao: „Moto-klubovima.
Jači su na jugu, posebno u Teksasu, Novom Meksiku i na
Floridi, ali su ogranci počeli da se pojavljuju i ovde. Luka me je
zamolio da saznam šta lokalni ogranak smera. Uhvatili smo
jednog. Snažan borac. Dokačio me je svojim nožem.”
„Zašto si se petljao u to? Zašto nisi poslao svoje ljude da se
izbore s tim? Moj otac nikada ne bi rizikovao svoj život u
napadu.”
Kasio se ironično nasmejao. „Zbog toga tvoj otac nije
najbolji podšef. Ako želiš lojalnost svojih ljudi, moraš da im
pokažeš da si spreman da se boriš uz njih.”
Odmahnula sam glavom. „Tako ginu.”
„Jesi li zabrinuta za mene?”
Obmotala sam ruke oko njegovog struka i naslonila obraz na
njegove grudi. „Obećaj mi da ćeš biti oprezniji.”
„Uvek sam oprezan.”
„Ta rana priča drugu priču.”
„Idemo u krevet. Kasn...”
Simonin plač je odjeknuo kroz monitor. „Nema kreveta za
mene.”
Kasio je pritisnuo dlanom donji deo mojih leđa i malo me
gurnuo prema krevetu. „Idi da spavaš, ja ću se pobrinuti za
Simonu.”
„Ti treba da se odmoriš...”
„Ne, pusti me da se pobrinem za nju.”
Shvatila sam da mu treba da to uradi, da drži svoju ćerkicu.
Možda je to bio njegov način da se podseti dobrih stvari na
ovom svetu.
„U redu.” Legla sam na krevet, osećajući se potpuno
isceđeno. Kasio me je kratko poljubio pre nego što je krenuo u
Simoninu sobu.
Odrasla sam u svetu mafije. Smrt i opasnost su bile
konstantna pratnja, ali tata nikada nije povređen došao kući.
Znao je kako da se drži podalje od nevolje i da pusti druge da
rizikuju život umesto njega. Divila sam se Kasiovoj hrabrosti. A
u isto vreme sam želela da je kukavica kao moj otac kako bi bio
bezbedan. Zbog svoje dece... zbog mene.
16.
Đulija
*
Napola sam spavala kada se Kasio te noći vratio kući. Prošlo je
nedelju dana od ubistava, a deca jedva da su ga viđala.
Posmatrala sam ga dok se spremao za spavanje. Protegao se
pored mene. „Kada ćeš ponovo biti kod kuće na večeri?”
Kasio me je uhvatio za kuk i privukao uz sebe. Njegove usne
su pronašle moje, ali sam se povukla uprkos naletu vreline. Naša
jedina interakcija, osim par razmenjenih reći, bio je seks.
Uzdahnuo je. „To je važan posao. Imam previše toga da uradim.
Umoran sam. Samo želim da skrenem misli sa svega kada
dođem kući i da se ne svađam s tobom.” Ponovo me je poljubio i
ovog puta sam ga ljutito odgurnula.
„Tretiraš me kao dadilju i kurvu, Kasio. Ja zaslužujem više
od toga.”
„Nikada te ne bih tretirao kao kurvu”, zarežao je. „Ti si moja
žena i želim te. Ako se dobro sećam, i ti uvek uživaš.”
Uživala sam. Kasio se uvek postarao da svršim i pre i tokom
odnosa. „To ne znači da mi nije potrebno da formiramo i
emotivnu vezu. Mislila sam da smo na dobrom putu, ali sada se
ti ponovo povlačiš. Je l’ to stvarno zato što imaš puno posla ili je
u pitanju nešto drugo?”
Na trenutak je ćutao. „Pokušavam da se postaram da ste ti i
moja deca bezbedni. Treba mi potpuna kontrola nad mojim
gradom da bi tvoja bezbednost bila zagarantovana.” Ponovo me
je poljubio, ovog puta nežnije, ali sam mogla da osetim
užurbanost koja vreba iza toga. „Pokušaću da budem u kući na
vreme za večeru.”
Da li je to rekao samo da bi me umirio? Dozvolila sam mu
da produbi poljubac, da mi skine spavaćicu i usnama probudi
moje telo.
*
Narednog dana sam gledala ideje za proslavu trećeg rođendana.
Danijelov poseban dan bio je za nedelju dana i želela sam da ga
iznenadim tortom i tematskom rođendanskom zabavom.
Stežući ivicu sofe, Simona je ustala pored mene, ponosno se
kezeći.
„Bravo”, gugutala sam dok sam držala oko na Danijelu i
Lulu. Bacao joj je lopticu, a ona ju je svaki put vraćala ispred
njega. Bilo je prelepo i volela bih da je Kasio mogao da ih vidi.
Moj telefon je zazvonio signalizirajući da mi je stigla poruka.
Bila sam iznenađena kada sam videla da je od Kristijana, koji mi
je javljao da je u blizini i da želi da svrati u posetu. Nisam ga
videla od venčanja. U prošlosti sam ga viđala samo svakog
drugog meseca zato što smo živeli u različitim gradovima, ali se
sada to promenilo, barem dok se ne vrati u Baltimor da uz tatu
vodi grad – kad god to bilo. Požurila sam u kuhinju da kažem
Sibil da pripremi nekoliko sendviča i kafu.
Petnaest minuta kasnije njegov auto se parkirao ispred kuće.
„Ujak je došao u posetu”, rekla sam Danijelu, koji je ceo dan
pratio svaki moj korak. Nosila sam Simonu uprkos njenom
migoljenju. Želela je da puzi, ali je bila previše brza i u ovoj
prostranoj kući bilo mi je teško da je nadgledam.
Danijelove oči su se raširile, a na njegovom licu sam videla
kombinaciju šoka i nade. Kasio je imao samo sestre. Da li je
Gaja imala brata? Nisam mogla da se setim. Čula sam zvono.
Lulu je lajući izjurila iz dnevne sobe. Naglo je stala ispred vrata
i grebala ih.
„Ja ću otvoriti!”, viknula sam pre nego što je Sibil mogla da
izađe iz kuhinje. Elija i Domeniko su mogli da vide ulaz kroz
sigurnosne kamere oko kuće, tako da su znali da je to samo moj
brat.
„Ne, Lulu”, rekla sam strogo dok sam je stopalom pažljivo
gurala u stranu pre nego što sam otvorila vrata. Lulu je ponovo
pokušala da se provuče pored mene, ali sam je ponovo vratila
nazad.
Kristijan je nosio debeli kaput na oštroj decembarskoj zimi i
uputio mi je znatiželjan pogled. „Naravno da si zadržala psa.”
Danijel je piljio u mog brata, a onda se okrenuo i otrčao na
sprat. Zbunjeno sam se osmehnula Kristijanu dok sam stopalom
obuzdavala Lulu. Režala je na Kristijana. Stvarno smo morali da
poradimo na njenom ponašanju prema gostima.
„Šta je s klincem?”, pitao je misleći na Danijela koji je
nestao iz vidokruga.
Slegnula sam ramenima i šire otvorila vrata da bi mogao da
uđe.
Kristijan je ušao i zagrlio me jednom rukom, pokušavajući
da ne zgnječi Simonu, koja je ispustila zvuk protesta zbog
njegove blizine. Hladnoća se zadržala na njegovom kaputu i ušla
u mene.
Brzo sam se povukla i zatvorila vrata. Na momenat nisam
obraćala pažnju i Lulu je projurila pored mene, skočila je na
Kristijana s ljutitim lavežom. Piljio je u nju i nije bio oduševljen.
„Odlazi”, rekao je gurajući je s manje nežnosti od mene.
„Lulu!” Konačno je prestala i odgegala se par koraka dalje.
„Kako si?” Kristijan je pitao dok je skidao kaput i ostavljao
ga na čiviluk. Bilo je očigledno da je bio ovde i ranije i da zna
gde je šta. Briga u njegovom glasu je bila nepogrešiva.
Dodirnula sam mu ruku. „Dobro sam.”
Njegove oči su se skupile. „Mogu da provalim kada lažeš.”
„Stvarno sam dobro. Samo sam malo preplavljena
obavezama i emocijama. Danijel neće da priča i jedva da išta
jede. Pokušavam da se probijem kroz njegove zidove, da saznam
šta se desilo, ali ne znam kako.”
Povela sam Kristijana u dnevnu sobu iako sam brinula zbog
Danijela. Proveriću ga kasnije ako uskoro ne siđe. Lulu je išla za
nama ne skidajući pogled s Kristijana. Bila je hrabra, moram to
priznati.
Smestili smo se na sofu gde je Sibil postavila tortu, sendviče,
keksiće i kafu. „Klinac je izgubio majku. Naravno da je
istraumiran.”
„Znam, ali ima nešto više od toga. Izbegava Kasija.”
„Možda bi trebalo da ostaviš prošlost na miru, Đulija.” Po
načinu na koji je govorio bilo mi je jasno da je to više
upozorenje nego savet, a njegov zabrinut izraz samo je potvrdio
moje sumnje.
Spustila sam Simonu na pod kada je počela previše da se
migolji. Odmah je počela da puzi i otišla na ćebence s
igračkama. „Šta je to što ti znaš a prećutkuješ?”
Kristijanove usne su se stanjile. „Znam da Kasio ne želi da
ljudi kopaju po njegovoj prošlosti, posebno ne kad je u pitanju
Gaja, i mislim da bi trebalo da poštuješ tu želju.”
„Da zaštitim njega ili sebe?”
Kristijan je uzeo kolačić i zagrizao ga, očigledno kupujući
vreme. „Oboje... a i tu decu.” Pokazao je prema Simoni, koja se
kikotala svaki put kada bi pritisnula svog piskutavog jednoroga.
Njene oči su zračile zadovoljstvom dok je gledala u mene.
„Kako mogu da pomognem Danijelu kada ne znam šta se
desilo?”
„Dečak će se opametiti. Jednog dana će biti podšef. Smrt
njegove majke neće biti poslednja trauma kroz koju će proći.”
Moj stomak se stegao od bratove hladne procene.
„Brineš da će me Kasio povrediti ako pokušam da saznam
šta se desilo Gaji.”
Kristijan je podigao svoju šoljicu i otpio gutljaj kafe,
razmatrajući svoje naredne reči sudeći po njegovom izrazu lica.
„Mislim da ne treba da brineš. Kasio je dosad bio dobar
prema meni i dobar je prema svojoj deci.”
Kristijan je dodirnuo moju ruku, gledajući me na isti način
kao što je to Kasio ponekad radio – kao da sam naivno dete.
„Pusti me da ti kažem nešto o muškarcima poput Kasija,
nešto što znam zato što sam i ja takav muškarac. I ja ću biti
podšef kao on. Kao i on, i ja sam preživeo i uradio užasne stvari
koje su me ojačale za tu poziciju. Da bi došao na moćnu poziciju
u mafiji, potrebno je imati mračnu stranu. Što je mračna strana
jača, to je veća šansa da dođeš na poziciju moći i da na njoj i
ostaneš. Niko ne preti Kasiovoj moći.”
„Znam da svi imate mračnu stranu. Ti, tata, Kasio, ali me
niko od vas nikada nije povredio, niti mislim da će se to desiti.”
Kristijan se ogorčeno nasmejao. „Nekada se mračna strana
pojavi kada ne bi trebalo.”
Elija se pojavio na vratima. „Da li je sve u redu?”
Podigla sam obrve. „Naravno.” Pogledala sam na sat. Bilo je
skoro pet. „Zašto ne odeš ranije? Poslednjih par nedelja si puno
radio. Kristijan će ostati da me čuva.”
Elija je zurio u mog brata. Nisam mogla da pročitam njegov
izraz lica, ali sam definitivno videla trunku sumnjičavosti.
„Kasio mi je naredio da pripazim na tebe.”
Kako je to rekao, zvučalo je više kao zaštita nego nadzor. Da
li ću morati ponovo da razgovaram s Kasiom o poverenju?
Kristijan je skupio oči. „Mogu da zaštitim moju sestru, ne
brini.”
„Idi”, naredila sam.
Elija je klimnuo glavom iako je bilo očigledno da mu se ne
dopada ta ideja. Ali se ipak okrenuo i otišao. Trenutak kasnije,
ulazna vrata su se otvorila i zatvorila. Hoće li opet podneti
izveštaj Kasiju?
Kristijan je odmahnuo glavom. „Kasio te drži na kratkom
povocu.”
Nisam mogla s njim da pričam o mom braku. To bi samo
dokazalo da je Kasio u pravu što ima poteškoće da mi veruje.
„Kako je mama u novoj ulozi zvezde u usponu u našim
krugovima?”
Kristijan je frknuo, ali je prihvatio moju ponudu da
promenimo temu. „Misli da je ugrožena sada kada su morali da
prime Kjaru.”
„Naša rođaka nije uradila ništa loše. Njen otac je izdajnik, ne
ona.”
„Znaš kako je. Ona će svakako patiti zbog njegovih grehova.
Uvek deca pate zbog grehova svojih očeva.”
Da li se to odnosilo na tatinu osrednju reputaciju koja je
dovela do toga da mnogi ljudi pomisle da ni Kristijan neće biti
dobar podšef jednog dana? Ili je mislio na Kasija i Danijela?
„Nazvaću ih danas i pričati s Kjarom. Želela sam da joj dam
nekoliko dana da se oporavi od onoga što se desilo.”
„Sumnjam da će se oporaviti od toga što je videla kako joj
otac ubija majku.”
„Da li još uvek pričamo o našem ujaku ili pokušavaš da mi
nagovestiš nešto drugo? Ako pokušavaš suptilno da mi kažeš
nešto drugo, ne funkcioniše.”
Kristijan je uzeo još jedan keksić. „Ne znam na šta misliš.”
„Naravno da znaš. Mislila sam da ne znaš šta se desilo Gaji.
Je l’ to bila laž?”
„Ne. Samo mislim da je čudno to što Danijel izbegava Kasija
i što ne priča. Ta vrsta traume zahteva jak okidač.”
„Izgubiti majku na bilo koji način u tim godinama je jak
okidač.”
Kristijan se stegnuto nasmejao. „Barem je otac još uvek
srećan zbog tvog braka s Kasiom.” Nakon toga smo pričali samo
o tati, koji je već skupljao plodove mog braka. Manje ljudi mu je
pričalo iza leđa jer su se previše plašili mog muža. Sumnjam da
bi Kasio pomogao tati, osim ako bih ga ja možda zamolila.
Simona se namrštila.
Uzdahnula sam. „Taj izraz znači da treba da joj promenim
pelenu. Hoćeš li ostati u prizemlju?”
Kristijan je odmahnuo glavom. „Mogu da podnesem to.
Viđao sam i gore.”
Uzela sam Simonu i krenuli smo uz stepenice prema njenoj
sobi. Na putu do tamo primetila sam da su vrata Gajine sobe
odškrinuta. Spustila sam Simonu na sto za presvlačenje. Kasnije
ću proveriti Danijela.
Kristijanovo lice se zgađeno uvrnulo kad sam otvorila
pelenu. Definitivno nikada nije presvukao svoje dete.
„Mislila sam da možeš da podneseš?” zadirkivala sam ga,
iako se i moj nos trzao od smrada, posebno kada bi Simona jela
bilo koju vrstu mesa – kao danas.
„To ne znači da uživam.”
„Ni ja ne uživam, ali neko mora i to da uradi”, rekla sam i
zagolicala Simonin stomačić, zbog čega mi se iskezila. „Je l’
tako?”
„Tata nikada nije trebalo da te gurne u ovu poziciju. Previše
si mlada da se staraš za dvoje male dece koja čak i nisu tvoja.”
Počelo je da me nervira što mi svi to govore. Mama, sad
Kristijan, pa čak ih je i Kasio nazivao svojom decom. Nismo bili
dugo u braku, ali sam priželjkivala da vidi koliko mi je već stalo
do njih. „Mogu da podnesem, Kristijane”, prasnula sam. „Nije
lako, ali sam tvrdoglava.”
„Istina.”
Uputila sam mu ogorčen pogled, ali nisam mogla ostati ljuta
na njega kad sam videla kez koji me je pratio celog detinjstva.
Kada sam presvukla Simonu, spustila sam je u krevetac. Mogla
sam da vidim da je umorna. Odbijala je da legne za podnevnu
dremku. Plakala je kada sam se udaljila, tako da sam se nagnula
preko nje i ljuljala krevetac dok nije ponovo zažmurila. Ali istog
momenta kada sam pokušala da odem, počela je ponovo da
plače. Ovog puta joj nisam prišla, nadajući se da će se sama
smiriti. Neki ljudi su govorili da treba pustiti decu da se sama
smire i da ih treba pustiti da plaču, ali je meni bilo neverovatno
teško da to uradim.
„Baš je zahtevna”, Kristijan je prokomentarisao naslanjajući
se na štok prekrštenih ruku.
Uzela sam Simonu pokušavajući da shvatim šta nije u redu.
Nastavila je da zavija, a onda je bez upozorenja povratila po
meni i po sebi.
„Fuj”, Kristijan je rekao.
Uzdahnula sam i presvukla je pre nego što sam je ponovo
spustila u krevetac. Ovog puta se posle par minuta utišala.
Pokazala sam Kristijanu da bude tih dok smo izlazili i zatvarali
vrata. Posmatrao je povraćku na mojoj košulji i u mojoj kosi.
„Zar se nećeš presvući?”
Frknula sam. „Ne. Sviđa mi se da smrdim kao kafana
nedeljom ujutro.”
„Kao da ti znaš kako smrdi kafana.”
Nisam znala. Nikada mi nije bilo dozvoljeno da odem tamo, i
to ne samo zbog mojih godina. Kasio me verovatno ne bi pustio
ni da zakoračim na takvo mesto, čak ni kada napunim dvadeset
jednu godinu. Ušla sam u spavaću sobu pokušavajući da ne
obraćam previše pažnju na moju uništenu košulju. Smrad je bio
dovoljno loš. Kristijan je znatiželjno razgledao. Da li bi se Kasio
naljutio što sam dovela nekoga drugog u naše privatne odaje?
On i Kristijan su godinama radili zajedno, ali nisu baš bili
prijatelji.
„Moram brzo da se istuširam. Možeš li da proveriš Simonu
ako ponovo počne da plače? Brinem se da će ponovo povratiti.”
„Mogu. Čekaću u hodniku dok se ti središ. Na kraju krajeva,
ne smem da te pustim iz vida dok si bez telohranitelja.”
Zakolutala sam očima i krenula u kupatilo. Nije bilo lako
skinuti odeću a ne umazati kožu povraćkom. Oblačeći ogrtač,
požurila sam niz stepenice da stavim prljavi veš u mašinu,
uprkos Kristijanovom upitnom pogledu. S olakšanjem sam
izdahnula kada je vrela voda konačno skliznula niz moje telo,
rasterujući preostali miris povraćke.
Sušila sam kosu kada sam čula buku. Ugasila sam fen i
slušala. Do mene su stigli izobličeni muški glasovi. Zakoračila
sam prema vratima spavaće sobe.
„Šta koji kurac radiš ovde?”, Kasio je režao.
Spustila sam fen i izletela iz kupatila umotana samo u peškir
i sa još uvek vlažnom kosom. Ono što sam videla u spavaćoj
sobi poslalo je talas šoka kroz mene. Kasio je odgurnuo
Kristijana uza zid, njegova podlaktica je bila nagurana u
bratovljevo grlo.
Kasiov pogled je pao na mene. Polako je prešao preko mog
poluobučenog tela i njegov izraz je poprimio oblik čistog besa.
Bacio je Kristijana na pod, izvukao nož iz držača i kleknuo
na grudi mog brata. Krv mi se zaledila. Kasio je prislonio sjajnu
oštricu na Kristijanovo grlo. Odmah se pojavila krv. Šta se
dešava ovde?
Pojurila sam napred i zgrabila ga za ruku pokušavajući da ga
odvučem. „Kasio, šta to radiš? Prestani! Molim te, prestani!”
Kasio se nagnuo napred približavajući lice Kristijanu,
ignorišući moje uzaludne pokušaje da ga zaustavim. „Šta koji
kurac radiš sam s mojom ženom?”
Trebalo mi je par otkucaja da njegove reći stignu do mog
užasom zamagljenog mozga. „Kasio, jesi li poludeo? To mi je
brat! Odmah ga pusti!”
Kristijan je pokušao da se oslobodi, ali je bio zarobljen
Kasiovom težinom na grudima i nožem uz karotidu. Nije mogao
da progovori. Njegovo lice je postajalo sve crvenije, a oči
mahnite.
„Molim te, preklinjem te, pusti ga. Šta god da misliš da se
dešava, ne dešava se!”
Kasio nije reagovao.
U hodniku se čulo šuškanje. Pogledala sam prema vratima,
ali nisam ništa videla. Kasio se zaledio prateći moj pogled. To je
sigurno bio Danijel. Kasio je iznenada pustio Kristijana i ustao,
skrivajući nož iza leđa trenutak pre nego što se Danijel pojavio
na vratima. Njegova kosa je bila raščupana, a lice pospano.
Gledao je od Kristijana na podu do mene koja sam klečala pored
njega, pa u Kasija. Kristijan je dlanom pritiskao grlo koje je
krvarilo kako Danijel ne bi mogao ništa da vidi.
Kasio je držao ruku s nožem iza leđa i prišao je Danijelu.
Prethodno zastrašujući bes bio je sakriven iza maske
pristojnosti. Čučnuo je ispred sina. Danijel me je posmatrao,
očigledno nije bio siguran šta se dešava. Ni ja nisam bila
sigurna. Srce mi je jurilo u grudima i užas mi je još uvek stezao
grlo, ali sam uspela da se osmehnem.
„Zašto ne odeš u svoju sobu i ne odigraš još jednu igricu.
Brzo ću doći da te spremimo za krevet”, Kasio je promrmljao
isforsirano mirnim glasom. Danijel je stezao svoj tablet i polako
otišao. Nekoliko sekundi kasnije čula sam vrata njegove sobe i
Kasio se ponovo okrenuo prema nama, zatvarajući vrata.
Kristijan se zateturao i ustao, njegovo telo je bilo napeto. Stala
sam između brata i muža, odlučna da sprečim Kasija da ponovo
napadne. Kasiove oči su kroz mene poslale ubod hladnog straha.
Gledao je samo u Kristijana. Krajičkom oka sam videla da i moj
brat izvlači svoj nož.
„Pitaću poslednji put. Šta. Ti. Radiš. Ovde?”
„Je l’ zbog toga Andrea nestao?”, Kristijan je procedio.
Kasio se zateturao napred. Pokušala sam da ga odgurnem, ali
je bio previše jak. Muškarci su počeli da se bore. „Kasio, molim
te!”
Oštar bol mi je sevnuo kroz ruku i vrisnula sam. Kasio se
trgao unazad, njegove oči su bile razrogačene dok je piljio u
mene. Krv je curila iz dugačke, plitke posekotine na mojoj
podlaktici. „Jesi li...”, režao je na Kristijana.
„Ti si, Kasio. Ti si me povredio u svom zaslepljujućem
besu”, slagala sam. Nisam bila sigurna ko me je posekao i nije
bilo toliko strašno, ali me je užasno peklo. Dlanom sam pokrila
ranu, tresući se.
Kasio je zakoračio unazad. Pogledao je u svoje sečivo koje je
bilo umazano krvlju. Mogla je biti i Kristijanova. Moj brat je
sklonio svoj nož, ali nije skidao pogled s mog muža kada me je
pitao: „Treba li da te odvedem kod lekara?”
Kasio je stegao vilicu.
„Ne”, rekla sam odlučno. „Odlazi odmah.”
„Đulija...”
„Odlazi!”
Kasio je oštro disao, njegove nozdrve su se širile dok je
gledao krv koja mi je curila između prstiju.
Kristijan se polako povukao ne okrećući leđa Kasiju.
„Nazvaću te za pola sata.”
Malo sam klimnula glavom, zgranuta onim što se desilo i
potpuno pogubljena zbog načina na koji je Kasio reagovao.
Pre nego što je moj brat otišao, Kasio je rekao tihim tonom:
„Nemaš gde da se sakriješ ako saznam da si me izdao,
Kristijane. Baltimor ti neće biti utočište ako poželim da budeš
mrtav.”
„Ako povrediš Đuliju, naći ću te i ubiti, Kasio.”
Kasio mu je uputio mračan pogled. Kristijan je nestao.
Odjednom nisam bila sigurna da li je bila dobra ideja da ga
isteram. Kasio je pre nekoliko minuta poludeo bez očiglednog
razloga. Njegova žena je umrla... ili je bila ubijena i niko nije
znao ništa o tome.
Naši pogledi su se sreli i užasavajući bes se smanjio. Ostalo
je samo očigledno nepoverenje i nagoveštaj krivice. Sklonio je
nož, a onda prišao bliže. Stegla sam se, nesigurna šta da
očekujem nakon svega što sam videla.
„Neću te povrediti”, rekao je tiho, a glas mu je bio pun
kajanja.
Nežno je sklonio moju šaku s posekotine i pregledao je.
Trgla sam se kada je pipnuo bolno mesto. Zabrinuto je podigao
obrve. „Jesam li ja ovo uradio?”
„Zar je bitno? Ti si bio taj koji je započeo raspravu. Izgubio
si kontrolu. Rekao si mi da nikada neću imati razloga da se
štrecam od tebe. Danas si demantovao svoje reči.”
„Nisam želeo da te povredim.”
„Samo Kristijana.”
Kasio je stezao zube. „Dođi. Treba da se pobrinem za ranu.”
Pošla sam za njim u kupatilo. Kasio je ćutao kada me je
podigao na pult i počeo da čisti ranu.
„Šta se to desilo tamo?”, prošaputala sam.
Kasio je stavio zavoj na moju ruku, a onda spustio poljubac
na moj dlan. Kada se ispravio, više nije izgledao kao brižan
muž, već kao loš policajac koji počinje svoje ispitivanje. „Šta je
Kristijan radio gore sam s tobom?”
Namrštila sam se. „Došao je u posetu. Nisam ga videla
nedeljama. Poslala sam Eliju kući zato što je Kristijan sposoban
da me zaštiti.”
Kasio je spustio ruku na moj vrat. „Zašto si se tuširala pre
nego što sam stigao kući?”
Je li on to bio ozbiljan? „Nisam znala da treba da te pitam za
dozvolu da se tuširam.”
Izgledao je besno. „Zašto si se tuširala? Odgovori mi.”
„Neću. Ovo je smešno.”
„Ako mi ne kažeš, moraću da pretpostavim da si morala da
opereš dokaze onoga što si ranije radila.”
Trgla sam se, a onda namrštila kada sam shvatila na šta
insinuira. Odgurnula sam ga. Nije se pomerio.
„Da li ti to stvarno govoriš ono što mislim da govoriš?” Bila
sam užasnuta samom idejom i nisam bila sigurna kako da se
izborim sa situacijom.
Kasio me je zgrabio za butine. „Onda mi odgovori na
pitanje.”
Piljila sam u njega. Bio je stvarno ozbiljan. „Simona je
povratila po meni, zato sam se tuširala. Ako mi ne veruješ,
proveri mašinu za veš. Još nisam stigla da je uključim.” Pustio
me je i stvarno nestao iz vidokruga. Nisam mogla da verujem.
Skočila sam s pulta, a noge su me skoro izdale. Još uvek sam
bila u šoku. Videti Kasija kako gubi kontrolu zbog nečega tako
smešnog, jako me je potreslo. Ušla sam u spavaću sobu, nisam
bila sigurna da tu želim da provedem noć. Kada se Kasio vratio,
bio je vidno smireniji.
Polako sam odmahnula glavom. „Ne mogu da verujem da si
pomislio da sam te prevarila s bratom. To si mislio, zar ne?”
Njegovo lice je bilo napeto. Otkopčao je manžetne, to je
često radio kada je želeo da izbegne odgovor.
„Trebalo bi da mi veruješ, Kasio, ali umesto toga ti si
zaslepljen ljubomorom da misliš da čak i moj brat ima aferu sa
mnom. Koliko je to bolesno? Ti si okružen lepim, voljnim
ženama u svom klubu sve vreme i ja te nikada nisam optužila da
si spavao s bilo kojom od njih, još manje da si spavao sa svojom
sestrom, za ime božje!”
„Zašto bih te prevario s bilo kojom od tih žena? Ti si sve o
čemu razmišljam.”
Zaledila sam se. „Misliš na mene?” Nikada nisam razmišljala
o mogućnosti da on troši ijedan trenutak misleći na mene dok je
na poslu.
Kasio me je gledao, u njegovim očima je divljala bitka.
„Zašto me onda uporno odguruješ od sebe? Zašto me
povređuješ time što mi ne veruješ?”
Kasio je posegnuo za kravatom, otpuštajući je jednim
snažnim trzajem. Napetost je ostala u njegovom telu i da je
Kristijan još uvek bio ovde, verovatno bi ga ponovo napao.
Kasio je delovao pod kontrolom, tako da sam se šokirala što je
imao toliko neobuzdane agresije. Njegova reputacija je bila tu s
razlogom.
„Ne odgurujem te. Delimo krevet i provodimo vreme
zajedno.”
„Imamo seks, pričamo o tome šta su deca radila, ali kad god
pokušam da virnem iza tvoje maske, ti me blokiraš, a sada si u
napadu ljubomore skoro ubio mog brata. Reci mi šta se desilo.”
Stegao je vilicu. Okrenula sam mu leđa, trebao mi je
momenat bez njegovog intenzivnog pogleda. Spustila sam peškir
i uzela spavaćicu iz fioke. Kasiovi koraci su odzvanjali iza
mene. „Ne. Ne dodiruj me. Ne sada. Trebaju mi odgovori. Ako
odbiješ da mi kažeš istinu, onda ne mogu da imam seks s
tobom.” Pogledala sam ga preko ramena.
Kasio je počeo da otkopčava košulju – toliko smireno i
precizno da sam na momenat i ja poželela da ričem i divljam.
Bilo mi je drago kada se pomerio prema vratima.
„Srediću Danijela za spavanje.”
Sela sam na krevet. Obećala sam Kasiju da se neću preseliti
u drugu sobu, ali u ovom momentu nisam bila sigurna da želim
da održim to obećanje. Nisam bila sigurna da mogu da ostanem,
ne dok me drži u mraku u vezi s onim što se desilo. Nisam želela
da se plašim muža, ali sam sada bila uplašena.
Danijelov plač je odjeknuo i ja sam ustala i požurila u
njegovu sobu. Kasio je pokušavao da mu obuče donji deo
pidžame, ali se Danijel borio s njim. Na kraju ga je Kasio pustio
i Danijel je požurio do mene grleći mi nogu.
Kasio je izgledao kao ranjena životinja kada se ispravio.
„Možeš li?” Njegov glas je bio grub, a vilica stegnuta.
Klimnula sam glavom i uzela Danijela u naručje. Kasio je
tužnim očima gledao kako oblačim Danijelu pidžamu i kako ga
stavljam u krevet. Spustio je kratak poljubac na Danijelovo čelo
pre nego što je izašao i ugasio svetlo.
Tišina se skupila između mene i Kasija dok smo stajali u
hodniku.
„Reci mi istinu. Ako želiš da ovaj brak uspe, ako ti bar malo
značim, reci mi šta se desilo”, molila sam.
Kasio je pogledao u moju zavijenu ruku. Njegova košulja je
bila dopola otkopčana i izgledao je premoreno. „Treba mi piće.
Hoćeš li mi se pridružiti?” Ispružio je ruku prema meni.
Oklevala sam, ali kada sam videla izmučen izraz na
njegovom licu, uhvatila sam ga za ruku i krenula za njim u
prizemlje.
Sibil je stajala u predvorju sa zabrinutim izrazom. „Spremila
sam minestrone. U kuhinji je. Nisam bila sigurna da li ćete
večerati...” Ućutala je. Verovatno je čula svađu i videla kako
Kristijan beži iz kuće.
„Nismo gladni. Idi kući”, Kasio je rekao odsečno.
Sibil je potražila moj pogled. Osmehnula sam joj se. „Hvala
ti što si nam napravila večeru. Želim ti da provedeš divno veče
sa suprugom.”
Oklevala je, a onda je uzela torbu i kaput i otišla. Kasio mi je
malo stegao šaku i povukao me u dnevnu sobu. Vatra je gorela u
kaminu kao i svako veče. Obično bi me taj prizor zagrejao
iznutra, ali sada nije radio ništa da otera hladan osećaj strepnje.
Kasio me je pustio i otišao do kredenca s pićem. Sela sam na
fotelju i protegla moje gole noge, uživajući u toploti iz kamina.
„Sipaj i meni piće.”
Kasio je ispustio tih zvuk, izražavajući svoje nezadovoljstvo,
ali mi je posle par minuta pružio čašu s dva centimetra tečnosti
bolje ćilibara. Uzela sam je i otpila gutljaj.
Kasio se opustio na fotelji pored moje, vrteći kockicu leda u
čaši. Njegov pogled je bio na meni. „Znao sam da će doći do
ovoga. Nije mogao biti drugi način. Moralo je da se završi
ovako.”
„Ovo nije kraj”, rekla sam. „Ne ako ti to ne dozvoliš. Da li
želiš da me izgubiš?”
Kasio je uzeo gutljaj i kiselo se nasmejao. „Zar već nisam?”
„Nisi, ali hoćeš ako ne prestaneš da skrivaš istinu od mene.
Ovo što se danas desilo... Ne mogu da pređem preko toga ako
mi ne kažeš šta te je navelo da se tako ponašaš. Pomozi mi da
razumem.”
Kasio je ispio ostatak svog pića. Piljio je u plamen i kiselo se
smeškao.
Zazvonio mi je telefon i ja sam poskočila. Kasiov izraz je
postao mračniji, ali sam se javila. Nisam morala ni da pogledam
ekran da bih znala ko je. „Dobro sam, Kristijane.”
„Kontaktirao sam s nekoliko mojih lojalnih ljudi u
Baltimoru. Tata se neće mešati, ali ja hoću ako sam ti potreban.
Samo reci i oslobodiću te od njega.”
To je bila izdaja. Uzimajući u obzir to koliko je bilo loše
stanje u Familiji u ovom momentu i koliko je Luka bio
nestabilan, nisam mogla da dozvolim Kristijanu da razrađuje
takve ideje. „Ne. Dobro sam, iskreno. Možemo da se čujemo
sutra.”
„Đulija...”
„Sutra.” Prekinula sam. „Treba mi objašnjenje tog pogleda,
Kasio.”
Podigao je obrve kao da ne zna o čemu pričam. Nisam mu
verovala ni na sekund. Njegove oči su praktično gorele ljutitom
ljubomorom dok sam razgovarala s Kristijanom. Bilo je to nešto
što nisam mogla ni da počnem da razumem.
„Kako možeš i da pomisliš da bih imala nešto s mojim
rođenim bratom?” Ispila sam pola mog pića, ustala i kleknula
ispred njega dodirujući njegovu stegnutu pesnicu koju je držao
na butini. Otvorio ju je kako bih mogla da ispreplićem naše
prste. Iza besa i sumnje u njegovim očima mogla sam da vidim i
duboku bol i ranjivost. Ovo drugo je ućutkalo moju ljutnju zbog
onoga što je uradio. „Molim te, reci mi istinu.”
Kasio se savio i slatko me poljubio.
Namrštila sam se. To nije bio momenat za fizičku bliskost.
Želela sam odgovore.
„Trebao mi je taj poslednji poljubac pre nego što zauvek
počneš da me gledaš onako kako si me gledala kada sam napao
Kristijana.” Nagnuo se unazad gledajući ponovo u plamen. „Ja
sam ubio moju prvu ženu.”
Zemlja se otvorila ispod mene. Polako sam sklonila ruku iz
njegove, želeći da sam ga pogrešno razumela i strašno sigurna
da nisam.
Kasio se mračno nasmejao. Polako je pogledom prelazio
preko mog užasnutog lica. „Ne svojim rukama. Sama se ubila,
ali je to uradila zbog mene.”
Olakšanje mi je skoro izbilo vazduh. Da je Kasio stvarno
ubio ženu, ne bih mogla da ostanem s njim – mada, ne bi mi ni
dozvolio da ga napustim.
Znala sam da je samoubistvo učestalije nego što ljudi u
našim krugovima žele da priznaju, ali je to obično bio rezultat
zlostavljanja i očajanja. Šta je Kasio uradio svojoj ženi? Bio je
dobar prema meni i deci. Nisam mogla da zamislim da je
zlostavljao svoju pokojnu ženu, osim ako ga njena smrt nije
promenila. Čak i posekotina na mojoj ruci... Ako to nije bilo
Kristijanovo delo, nije bila ni njegova namera. Izgledalo je da
mu je krivo nakon toga.
„Zašto?” Pitala sam dopola uplašena da saznam istinu, ali
sam želela da se rešim mračnih senki prošlosti i usmeravanje
svetlosti na ono što se desilo bio je jedini način da to uradim.
Kasio se nasmejao bez humora. Plamen je pravio senke na
njegovom oštrom licu. „Zato što sam ubio čoveka kojeg je
volela.”
Zanemela sam od šoka.
17.
Kasio
Prošlost
Ovaj dan je bio potpuno sranje. Izgubiti dva čoveka zbog tih
jebenih bajkera bilo je dovoljno loše. Izgubiti ih zato što imam
izdajnika bilo je mnogo gore. Nisam bio siguran ko je to bio, ne
sto posto. Mnogo stvari je ukazivalo na Andreu. Nije bio na
božićnoj večeri pre dva dana, ali je on trebalo danas da čuva
Gaju.
Bila je skoro ponoć kada sam ušao u našu kuću očekujući da
su svi, kao i obično, u krevetima. Iz dnevne sobe je dopiralo
svetlo. Pratio sam ga i zatekao Danijela na sofi kako se igra na
malom tabletu, njegove obrve su bile koncentrisano podignute.
Prišao sam mu. „Zašto si još uvek budan?”
„Ne mogu da spavam. Ujka Andrea mi je dao ovo.”
„Gde je on?”
„Na spratu s mamom. Igraju se.”
Nije ni podigao pogled, potpuno očaran šarenim ekranom.
Baš zbog toga nisam želeo da ima te stvari.
„Igraju?”
Danijel je rasejano klimnuo glavom. „Da. Ujka Andrea mi je
dao ovo da se i ja igram.”
„Ostani ovde i nastavi da se igraš”, rekao sam odlučno dok
sam išao prema stepenicama izvlačeći pištolj. Šunjao sam se uz
stepenice, trudio sam se da budem nečujan.
Stao sam ispred vrata Gajine sobe i slušao. U sobi je neko
gunđao, a žena je stenjala. To nisu bili zvuci mučenja.
Naglo sam otvorio vrata. Lupila su u zid.
Bes mi je jurnuo kroz vene zbog prizora koji se ukazao
ispred mene. Gaja, moja veoma trudna žena, jahala je svog
polubrata i oboje su bili goli.
Moja žena je jebala svog polubrata.
Na sekund se niko od nas nije pomerio.
Gaja je vrisnula i pokrila grudi kao da ja imam manje prava
da ih vidim od njenog polubrata. Razmenili su pogled i ja sam
znao da se ovo dešava već duže vreme, možda i duže nego što
smo nas dvoje bili u braku.
Gorak ukus izdaje mi se raširio po ustima, praćen
neodoljivom žeđu za osvetom. Zatvorio sam vrata za sobom.
Andrea je odgurnuo Gaju sa sebe i bacio se prema pištolju na
noćnom stočiću. Povukao sam obarač. Metak je proleteo kroz
njegov dlan i razneo ga. Krv i meso su prsnuli svuda.
Režao je u agoniji.
„Ne!” Gaja je vrisnula, teturajući se i krećući se prema
pištolju. Bio sam pored nje u dva velika koraka i obmotao sam
ruke oko njenih rebara, iznad stomaka.
„Ne!”, vrištala je i borila se u mom naručju. Dlanom sam joj
pokrio usta i povukao je prema kupatilu. „Prestani da vrištiš”,
režao sam. „Danijel ne mora da čuje ovo.”
Njeno prigušeno vrištanje nije prestalo. Nije je bilo briga ako
naš sin ovo čuje. Odgurnuo sam je u kupatilo i zaključao vrata
pre nego što sam se okrenuo prema Andrei, koji se vraćao iz
svoje bolom izazvane nesvesti. Gaja je lupala na vrata. Andrea
je ponovo krenuo prema pištolju. Upucao sam ga i u drugu šaku,
osećajući bolesno zadovoljstvo zbog njegovog bolnog plača.
Grcajući u suzama, pao je unazad držeći svoje uništene šake
ispred sebe.
„Nemoj da povrediš Andreu! Nemoj, Kasio, ili ću ubiti dete
u mom stomaku, kunem ti se.”
Zaledio sam se, a moj pogled je poleteo prema vratima.
Nisam mogao da verujem u ono što je Gaja rekla. Ušao sam u
plakar i zgrabio traku i lisice pre nego što sam se vratio u
kupatilo. Andrea mi nije bio pretnja u takvom stanju.
Otvorio sam vrata i Gaja je skoro pala prema meni. Onog
momenta kada je videla šta držim, zateturala se unazad, zgrabila
moj oštar brijač i prislonila ga na donji deo stomaka. „Nemoj da
ga povrediš ili ću iseći Simonu iz stomaka.”
„Povredila bi svoju ćerku zbog tog čoveka?”
„Ti to ne razumeš!”, zakreštala je. „Volim tog čoveka ceo
život. Samo je on bitan.”
„Spusti žilet, Gaja, možemo da porazgovaramo.”
„Nikad ga nećeš pustiti da živi. Poznajem te. Biće ili on, ili
ti.”
„A ti želiš da ja budem mrtav.”
„Da.” Nije bilo trunke oklevanja u toj reči. „Toliko dugo
želim da nestaneš. Ne želim ništa više od toga.”
Bacio sam se hvatajući je za zglobove pre nego što je mogla
da povredi sebe ili bebu. Uspeo sam da joj vežem stopala i šake
zajedno, uprkos njenom opiranju, i da je pažljivo spustim na niz
peškira. Prekrio sam joj usta trakom kako njeno vrištanje ne bi
uznemirilo Danijela. „Ne mogu da ti dozvolim da ubiješ naše
dete.”
Njene oči su bile mahnite kada sam se ispravio i izašao iz
prostorije. Zatvorio sam vrata uz tih klik. Andrea je uspeo da
ustane, ali sam došao do njega pre nego što je uspeo da pobegne.
Vezao sam ga lisicama za radijator, a onda sam i njemu prelepio
usta. Pričaćemo kasnije.
Duboko sam udahnuo i proverio da li na mojoj odeći ima
krvi, a onda sam presvukao košulju pre nego što sam sišao u
prizemlje. Na putu dole poslao sam poruku Faru da mora da
dođe s lekarom koji može da se pobrine za Gaju. Ignorisao sam
njegova pitanja koja su usledila.
Danijel je stajao na sredini dnevne sobe, još uvek je držao
tablet. Njegovo malo lice je bilo zbunjeno. Osmehnuo sam se
uprkos tami koja mi se vrtela po unutrašnjosti. „Bio si u pravu.
Tvoja mama i ujka Andrea su se igrali.”
„Čuo sam vrištanje.”
Zasmejao sam se iako mi se grlo stezalo. „Da. Jurili su se i
mama se uplašila.”
Prišao sam mu i pomilovao ga po glavi. „Sada te vodim u
krevet. Ako želiš, možeš da nastaviš da se igraš.”
Klimnuo je glavom. Podigao sam Danijela i odneo ga na
sprat, uživajući u osećaju njegovog toplog tela. On je dozivao
dobar deo u meni, deo koji Andrea neće dobiti priliku danas da
vidi. Kada sam smestio Danijela u krevet, izašao sam i zaključao
vrata.
Vratio sam se u Gajinu spavaću sobu. Ponovo sam proverio
Gaju pre nego što sam se postarao za Andreu. Kada sam mu
skinuo lisice, zgrabio sam ga za ručni zglob i vukao ga za
sobom, uživajući u zvuku njegovog prigušenog plakanja.
Otimao se kao ludak. Vukao sam ga niz stepenice u momentu
kada je Faro otključao svojim ključem i ušao u predvorje s
našim lekarom u koga smo imali najviše poverenja.
Farove oči su se spustile na krvavog Andreu, raširile se, a
onda podigle kako bi se srele s mojim pogledom. Lekarevo lice
je ostalo nepomično – znao je pravila. Ništa od onoga što vidi
neće izaći iz ove kuće.
„Gaja je na spratu”, rekao sam. „Pregledaj je i postaraj se da
su ona i dete dobro. I ne skidaj pogled s nje, ni na sekund.
Pretila je da će povrediti bebu.”
Nisam sačekao odgovor. Umesto toga sam odvukao Andreu
do vrata podruma i gurnuo ga niz stepenice. Zvuk njegovog
pada se završio njegovim prigušenim plakanjem kada je sleteo
na pod. Sišao sam za njim. Koraci su odzvanjali iza mene.
Nisam morao da se okrenem da bih znao da je to Faro.
Andrea je ležao sklupčan u dnu stepenica i stenjao. Ponovo
sam ga zgrabio i odvukao u zvučno izolovanu sobu i smestio na
stolicu.
Faro me je oprezno posmatrao. „Je l’ on izdajnik?”
„Možda”, rekao sam. „Ali je on čovek koji jebe svoju
sestru.”
Farove oči su se razrogačile dok je pogledom prelazio preko
Andreinog golog tela. „Kasio...”
„Nemoj”, zarežao sam. Nisam želeo saosećanje. Vredelo je
manje od prljavštine na mojim cipelama. Saosećanje je bilo za
slabe i glupe. Možda sam bio ovo drugo, ali definitivno nisam
bio ono prvo.
„Jebote”, Faro je rekao odmahujući glavom. Znao je šta će
morati da se desi, šta mi je trebalo – šta sam želeo da uradim.
Prišao sam do Andree i skinuo mu traku. „Sada ćemo
porazgovarati.”
Andrea me je pljunuo u grudi. „Nemamo o čemu da
razgovaramo.”
„O, imamo.” Zgrabio sam ga za grlo. „Koliko već dugo jebeš
moju ženu?”
Andrea se mrko nasmejao. „Duže je moja nego što je tvoja.”
„Šta to znači?” Snažno sam ga protresao.
Nakratko je zakolutao očima pre nego što su se srele s mojim
pogledom. Izgubio je već dosta krvi i gubio je sve više svake
sekunde. Neće živ izaći iz ovog podruma. „Zajedno smo od
Gajine petnaeste. Jebemo se od njene šesnaeste.”
Bes je ključao u meni kao nezaustavljiv talas. „Lažeš.”
„Zašto? Zato što je krvarila kada je prvi put bila s tobom?”
Gadno se nasmejao. „Postoje doktori za sve.”
Skoro osam godina. Toliko dugo me je Gaja varala. Bio sam
joj veran i kada je većinu dana jedva tolerisala moje prisustvo i
kada je spavala sa mnom samo jednom ili dva puta mesečno.
Nije me bilo briga. Držao sam se mojih bračnih zaveta, a ona ih
je gazila od prvog dana. Verovao sam njoj i Andrei, pustio sam
ga da joj bude jedini telohranitelj zato što mi je ona to tražila.
Nije me bilo briga za ono što se desilo pre naše prve bračne noći
i da li je bila nevina ili ne, ali svaka izdaja posle toga me je sekla
kao kiselinom natopljen nož.
Šake su mi bile stegnute u pesnice.
„Seti se bajkera”, Faro je rekao, ali sam ga jedva čuo.
„Trebaju nam informacije.”
Andrea je progutao knedlu. „Ako želiš naslednika, Gaja
mora ostati živa, zato što ni Danijel ni Simona nisu tvoji. Moji
su.”
U ušima sam čuo samo zujanje. Bacio sam se na njega i
udarao njegovo lice, grudi i stomak. Pretukao sam svaki deo koji
sam mogao da dohvatim.
„Kasio, stani!” Faro me je uhvatio za rame, ali sam ga
odgurnuo uz riku, više životinjsku nego ljudsku. Sudario se sa
zidom i pao.
Onda sam se ponovo okrenuo prema Andrei. Njegov pogled
mi je govorio da zna da će umreti.
Pesnice su me pekle sa svakim novim udarcem. Udarao sam
meso i kosti, čak i patos pod nama u zaslepljujućem besu.
Udarao sam i udarao dok više nisam mogao da dišem, dok
moji zglobovi nisu počeli bolno da pulsiraju, dok me nisu
zabolela rebra pod nevidljivom težinom. Odgurnuo sam se od
leša i seo na pod teško dišući. Moji ručni zglobovi su bili
pocepani od udaraca u kameni pod.
Borio sam se za vazduh i zatvorio oči. Kada sam ih ponovo
otvorio, bio sam miran. Andrea je bio krvavi nered. Nisam
morao da mu proverim puls da bih znao da je mrtav. Ubijao sam
muškarce nožem, pištoljem, čekićem, žiletom, ali nikada golim
rukama. Nisam dozvoljavao da bes upravlja mojim postupcima.
Danas jesam.
Faro je sedeo prekoputa i oprezno me posmatrao. „Jesi li
dobro?”
Protegao sam moje krvlju prekrivene ruke. Moja košulja i
pantalone bili su natopljeni. Boleli su me prsti kada sam ih
promrdao. Ironično sam se nasmejao. „Moja žena se jebala sa
svojim polubratom tokom celog našeg braka... Danijel...” Reči
su mi zamrle na usnama, a grlo mi se osušilo.
Faro se trgao dok je ustajao. Zakoračio je preko leša i skoro
se okliznuo na krv. „Jebote”, zarežao je pre nego što je stao
ispred mene. Pružio mi je ruku.
Prihvatio sam je i pustio ga da me podigne, iako mi je oštar
bol probadao prste.
Faro mi je dodirnuo rame. „Andrea je možda rekao to da te
isprovocira, Kasio. Ne znaš da je ono što je rekao istina. Danijel
i beba bi mogli biti tvoji. Zar stvarno misliš da bi Gaja
rizikovala da stavi tuđa jaja u tvoje gnezdo?”
„Ne zovi ih tako”, rekao sam promuklo.
Faro me je posmatrao oštrim pogledom koji me je unervozio.
„Andrea je znao šta ga čeka. Spora smrt, sati mučenja dok ne
oda sve svoje tajne. Dobio je brzu smrt time što te je
isprovocirao.”
Posmatrao sam krvavi haos na podu. „Sumnjam da je bio
bezbolan kraj kom se nadao.”
„Nije bio bezbolan, ne”, Faro je rekao prateći moj pogled.
„Ali relativno brz. Bolje od onoga što je zaslužio ako mene
pitaš.”
Naslonio sam se na zid, nisam bio siguran gde da krenem
odatle. Žena me je izdala, priznala da bi me radije videla
mrtvog, pretila da će ubiti našu bebu... ako je uopšte bila naša.
Grudi su mi se stegle dok svaki udah nije postao borba.
„Šta ćeš sada?”, Faro je pitao. Sreo sam njegov oprezan
pogled. „S Gajom”, pojasnio je pošto nisam razumeo.
„Ne znam.” Nisam mogao – ne bih je ubio. Još uvek je bila
moja žena, Danijelova i Simonina majka. Glava mi je klonula
napred pod pritiskom svih emocija koje su se zabijale u mene.
„Kasio.” Faro mi je stegao rame, njegov glas je bio molećiv.
„Pozovi mog oca. Pitaj ga da dođe. Mora da zna. Još uvek ne
obaveštavaj nikoga drugog. Moramo da smislimo priču.”
„Čuvaćeš tajnu o Gajinoj aferi?”
„Naravno. Ne želim da ljudi znaju. Svalićemo ovo na
Andreu. Proglasiti ga izdajnikom, što je svakako verovatno i
bio.”
„Gaja bi mogla da zna nešto više. Ako mu je bila ljubavnica,
možda su pričali.”
Stresao sam Farovu ruku sa sebe. Navirao je novi talas besa i
očajanja. „Trebalo bi da je proverim.”
„Kasio”, Faro je rekao hvatajući me ponovo za rame. „Čak i
ako je ne ubiješ, više ne možeš da joj veruješ. Vaš brak je
gotov.”
Nisam ništa rekao, samo sam krenuo uz stepenice. Zatekao
sam Gaju i doktora u sobi. Ležala je na krevetu, izgledala je
drogirano. Doktor je bio obliven znojem i imao je oteklinu na
čelu. „Opirala se. Morao sam da joj dam sedativ i da je odvučem
u krevet. U suprotnom bi povredila sebe i bebu.”
Doktor Sal je skenirao moju krvlju prekrivenu odeću. „Treba
li da pregledam tvoje povrede?”
„Da li je beba okej?”, pitao sam s vrata, nisam mogao da
uđem, da budem blizu moje žene i kreveta u kom me je izdala.
„Jeste. Naravno, nije idealno to što sam morao da joj dam
sedativ. Ako i dalje bude ovako histerična kada se probudi,
možda ćemo morati da je vežemo. Ne mogu da nastavim da joj
dajem sedative u njenom stanju.”
„Možemo li sada da izvadimo bebu?”
Sal je odmahivao glavom. „U teoriji da. Ali bi trebalo da joj
damo barem još dve-tri nedelje.”
Kako sam mogao da se postaram da beba bude bezbedna?
Moraću da nadgledam Gaju po ceo dan i da se nadam da će
preboleti Andreinu smrt. Znao sam da sam budalast što sam se
nadao da će to moći. I stvarno, čemu sam mogao da se nadam u
ovom momentu? Da ćemo živeti pod istim krovom mrzeći jedno
drugo? Gaja će provoditi svaki momenat budnosti želeći mi
surovu smrt, a ja ću je sa svakim udahom prezirati zbog onoga
što mi je uradila. Ovaj brak je bio mrtav. Bio je takav od starta.
„Ostani s njom”, rekao sam. Izašao sam i otišao u glavnu
spavaću sobu, gde sam se brzo istuširao i presvukao i zaputio
prema Danijelovoj sobi.
Zaspao je sklupčan na stranu. Polako sam mu prišao i spustio
se na pod. Mazio sam njegovu neposlušnu kosu. Ličio je na
Gaju. To je ono što su svi od početka govorili. Njene
tamnosmeđe oči i tamnoplava kosa, čak i njene crte lica. Nije
imao ništa moje. Moje sestre i majka su imale sličnu boju kose,
tako da sam pretpostavio da je to nasledio od njih. Zažmurio
sam. Andrea i Gaja su bili slični. Ako je Andrea bio njegov otac,
to objašnjava zašto nije imao ništa moje.
Oštar bol me je probo kroz grudi. Pogledao sam u malenog
dečaka koga sam voleo više od bilo čega na svetu. Nikada nisam
voleo Gaju zbog nje same. Poštovao sam je i bilo mi je stalo do
nje zato što mi je dala najčistiji poklon na svetu: dete.
Iznenada sam ustao. Čuo sam glasove u hodniku, a jedan od
njih je pripadao mom ocu. Izašao sam i zatekao oca i Fara kako
užurbano šapuću. Onog momenta kada me je otac pogledao,
poželeo sam da sam mogao da sakrijem ovo od njega. Šepao je
prema meni bled i slab. Uhvatio me je za rame, a njegove oči su
potražile moje. „Niko te ne bi krivio ako želiš da Gaja nestane
nakon što se porodi, ponajmanje ja, sine.”
Klimnuo sam glavom. Ne bi bio prvi put da muškarci mafije
ubijaju svoje žene zbog prevare. Da li bi stvari bile drugačije da
Gaja nije bila trudna? Da li bih je ubio kao što sam ubio
Andreu? Ubijao sam žene i ranije. Kurve koje su bajkeri držali
oko sebe kako bi im pušile – ali one su bile naoružane i
pokušavale su da ubiju mene i moje ljude.
Gaja je još uvek bila žena, još uvek moja supruga, još uvek
majka Simoni i Danijelu. Ne bih je ubio osim ako njen život ne
bi bio naspram života moje dece ili mog.
„Ne želim da nestane.”
Otac je delovao zbunjeno. „Faro mi je sve ispričao. Kako to
da želiš da je zadržiš pored sebe? Ona je opasnost za tebe.”
„Ne brinem se za svoj život, nego za život moje dece.”
Otac je pogledao u Fara, pa ponovo u mene. „Ne znaš ni da li
su to tvoja deca. Treba da uradiš test što pre.”
„I onda?”, zarežao sam.
Otac je slegnuo ramenima kao da je to lako pitanje. „Ako
nisu tvoji, možemo da ih pošaljemo s Gajom da žive s njenom
porodicom, a ti možeš da nađeš novu ženu koja će ti roditi
decu.”
Da se odreknem Danijela? Čak se i naša nerođena ćerka već
zavukla u moje srce od prvog momenta kada sam čuo njene
otkucaje i video sliku na ultrazvuku.
Doktor Sal je skenirao moju krvlju prekrivenu odeću. „Treba
li da pregledam tvoje povrede?”
„Da li je beba okej?”, pitao sam s vrata, nisam mogao da
uđem, da budem blizu moje žene i kreveta u kom me je izdala.
„Jeste. Naravno, nije idealno to što sam morao da joj dam
sedativ. Ako i dalje bude ovako histerična kada se probudi,
možda ćemo morati da je vežemo. Ne mogu da nastavim da joj
dajem sedative u njenom stanju.”
„Možemo li sada da izvadimo bebu?”
Sal je odmahivao glavom. „U teoriji da. Ali bi trebalo da joj
damo barem još dve-tri nedelje.”
Kako sam mogao da se postaram da beba bude bezbedna?
Moraću da nadgledam Gaju po ceo dan i da se nadam da će
preboleti Andreinu smrt. Znao sam da sam budalast što sam se
nadao da će to moći. I stvarno, čemu sam mogao da se nadam u
ovom momentu? Da ćemo živeti pod istim krovom mrzeći jedno
drugo? Gaja će provoditi svaki momenat budnosti želeći mi
surovu smrt, a ja ću je sa svakim udahom prezirati zbog onoga
što mi je uradila. Ovaj brak je bio mrtav. Bio je takav od starta.
„Ostani s njom”, rekao sam. Izašao sam i otišao u glavnu
spavaću sobu, gde sam se brzo istuširao i presvukao i zaputio
prema Danijelovoj sobi.
Zaspao je sklupčan na stranu. Polako sam mu prišao i spustio
se na pod. Mazio sam njegovu neposlušnu kosu. Ličio je na
Gaju. To je ono što su svi od početka govorili. Njene
tamnosmeđe oči i tamnoplava kosa, čak i njene crte lica. Nije
imao ništa moje. Moje sestre i majka su imale sličnu boju kose,
tako da sam pretpostavio da je to nasledio od njih. Zažmurio
sam. Andrea i Gaja su bili slični. Ako je Andrea bio njegov otac,
to objašnjava zašto nije imao ništa moje.
Oštar bol me je probo kroz grudi. Pogledao sam u malenog
dečaka koga sam voleo više od bilo čega na svetu. Nikada nisam
voleo Gaju zbog nje same. Poštovao sam je i bilo mi je stalo do
nje zato što mi je dala najčistiji poklon na svetu: dete.
Iznenada sam ustao. Čuo sam glasove u hodniku, a jedan od
njih je pripadao mom ocu. Izašao sam i zatekao oca i Fara kako
užurbano šapuću. Onog momenta kada me je otac pogledao,
poželeo sam da sam mogao da sakrijem ovo od njega. Šepao je
prema meni bled i slab. Uhvatio me je za rame, a njegove oči su
potražile moje. „Niko te ne bi krivio ako želiš da Gaja nestane
nakon što se porodi, ponajmanje ja, sine.”
Klimnuo sam glavom. Ne bi bio prvi put da muškarci mafije
ubijaju svoje žene zbog prevare. Da li bi stvari bile drugačije da
Gaja nije bila trudna? Da li bih je ubio kao što sam ubio
Andreu? Ubijao sam žene i ranije. Kurve koje su bajkeri držali
oko sebe kako bi im pušile – ali one su bile naoružane i
pokušavale su da ubiju mene i moje ljude.
Gaja je još uvek bila žena, još uvek moja supruga, još uvek
majka Simoni i Danijelu. Ne bih je ubio osim ako njen život ne
bi bio naspram života moje dece ili mog.
„Ne želim da nestane.”
Otac je delovao zbunjeno. „Faro mi je sve ispričao. Kako to
da želiš da je zadržiš pored sebe? Ona je opasnost za tebe.”
„Ne brinem se za svoj život, nego za život moje dece.”
Otac je pogledao u Fara, pa ponovo u mene. „Ne znaš ni da li
su to tvoja deca. Treba da uradiš test što pre.”
„I onda?”, zarežao sam.
Otac je slegnuo ramenima kao da je to lako pitanje. „Ako
nisu tvoji, možemo da ih pošaljemo s Gajom da žive s njenom
porodicom, a ti možeš da nađeš novu ženu koja će ti roditi
decu.”
Da se odreknem Danijela? Čak se i naša nerođena ćerka već
zavukla u moje srce od prvog momenta kada sam čuo njene
otkucaje i video sliku na ultrazvuku.
Otac mi je čvršće stegao rame. „Kasio, budi razuman. Treba
ti naslednik. Nije moguće da želiš da podižeš decu drugog
čoveka. Za ime božje, ta deca bi mogla biti rezultat incesta. To
je greh.”
„Greh”, ponovio sam smejući se ogorčeno. „Danas sam
golim rukama nasmrt prebio čoveka. Danas sam i oderao i spalio
bajkera da bih dobio informacije. Ubio sam više ljudi nego što
mogu da zapamtim. Prodajemo drogu, oružje. Mi ucenjujemo i
mučimo. Kako dete može biti greh?”
Otac je spustio ruku. „Hajde da ostavimo ovaj razgovor za
neki drugi dan.”
„Neće biti drugog razgovora, oče. Danijel i Simona su moja
deca, kraj priče. Svako ko bude tvrdio drugačije, moraće da plati
cenu.” Deo moje odlučnosti bio je zbog kukavičluka. Plašio sam
se istine, plašio sam se da ću pogledati u Danijelove oči i da
neću videti svog sina već Andreinog. Nikada neću dozvoliti da
se to dogodi.
Otac se ispravio. „Ne zaboravi s kim razgovaraš.”
„I nisam. Poštujem te. Nemoj da uništiš ovo tako što ćeš reći
nešto što neću oprostiti.”
Otac se teže oslonio na štap puštajući dug izdah. „Ako ti je
draže da živiš u mraku.”
„Mrak je ono gde je svima nama najprijatnije.” Klimnuo sam
glavom prema Faru. „Reši se tela.” Spustio je glavu, a onda se
okrenuo i otišao da uradi svoj posao. Uvek sam mogao da
računam na njega. Ali da mu verujem nakon ovog danas? Više
nikada nikome neću verovati.
Moj pogled se spustio na Gaju, koju sam sa svog mesta
mogao da vidim kako leži u krevetu.
„Kako ćeš ikada više moći da je pogledaš u oči nakon onoga
što je uradila?”, otac je pitao.
„Sumnjam da će to biti problem. Ona me verovatno više
nikada neće pogledati u oči nakon onoga što sam uradio
Andrei.”
*
Tri nedelje kasnije, carskim rezom je rođena Simona. Gajino
emotivno stanje se pogoršalo, tako da smo noću morali da je
vežemo i da je nadgledamo u svakom trenutku tokom dana, čak i
kad je išla u toalet. Elija, Sibil i Mija su je na smenu čuvali. Ja
čak nisam mogao ni da budem u istoj prostoriji s njom a da ne
postane histerična. Rado sam je izbegavao. Iako je nisam voleo,
njena izdaja me je pogodila na načine za koje sam mislio da nisu
mogući. Moj dom je bio moje utočište, mesto gde sam mogao da
se opustim nakon napornog dana na poslu, a moja deca su bila
svetlost u mom životu. Sada je sve bilo obmotano ogorčenom
tamom.
Danijel nije razumeo zašto ne može da posećuje majku, ali
sam se ja plašio za njega i onoga što bi mogla da mu kaže. Gaja
je uvek bila osvetoljubiva, a sada je imala razlog da me mrzi.
Kada sam držao Simonu dan nakon što se rodila, zaljubio
sam se u tu devojčicu. Gaja nije želela da budem na porođaju.
Krv mi nije bila bitna u tom momentu i nikada joj neću dozvoliti
da bude.
Gaja nije prebolela Andreinu smrt. Bio sam budalast kada
sam mislio da bi to mogla zbog Danijela i Simone. Nakratko me
je ubedila da jeste prebolela. Uzimala je pilule koje su je
smirivale i na kraju je skoro izgledala kao ona stara. Sibil i Mija
su još uvek na smenu morale da brinu o Danijelu i Simoni. Ali je
delovalo kao da se situacija popravlja. U javnosti smo uspevali
da igramo naše uloge, a iza zatvorenih vrata smo uspevali da
izbegnemo jedno drugo. Ponekad bismo bili pristojni, ali me je
mržnja u Gajinim očima uvek podsećala na stvarnost naše
situacije. Ubio sam čoveka kojeg je volela. Nikada mi neće
oprostiti, a meni nije ni trebao njen oproštaj. Trebalo mi je samo
da smogne snage da se brine o našoj deci.
Ali je Gaja svu svoju pažnju i ljubav usmerila na poslednji
poklon od Andree: Lulu. Tretirala je psa kao da je čovek,
obasipala ga je nežnošću i rečima ljubavi koje je trebalo da
pruža samo Danijelu i Simoni.
Nisam joj dozvoljavao da bude sama s našom decom. Sibil
ili Mija su morale da budu s njom, zato što ja još uvek nisam bio
siguran da Gaja neće ubiti našu decu samo da bi me povredila
onoliko koliko sam ja nju povredio kada sam ubio Andreu.
Nikada nisam smatrao da je sposobna da izvrši čedomorstvo, ali
sada nisam bio siguran. Slike beživotnih tela moje dece ispunile
su moje košmare.
Živeli smo u laži koja je iz dana u dan postajala sve
nepodnošljivija, ali sam se u isto vreme i navikao.
Četiri meseca nakon Simoninog rođenja, na dan naše osme
godišnjice, Gaja je sve dokrajčila. Imao sam rezervaciju za
večeru u našem omiljenom restoranu zbog utiska u javnosti, ali
onog momenta kada sam stigao kući, znao sam da nešto nije
kako treba.
Bilo je užasno tiho. Previše tiho. Ja sam bio čovek koji je
uživao u tišini, ali ova vrsta tišine je preglasno odzvanjala i
odbijala se od zidova zloslutnim ehom.
Zatekao sam Sibil kako spava na sofi. Protresao sam je i ona
se probudila, ali joj oči nisu bile fokusirane. „Izvinite,
gospodine. Sigurno sam zaspala.”
„To nije samo spavanje. Rekao sam ti da povedeš računa o
Gaji!”, režao sam puštajući je. „Gde su Danijel i Simona?”
Sibil je trepnula, a onda su se njene oči raširile od straha.
Potrčao sam uz stepenice i zaledio se na ulasku na drugi sprat.
Otisci malih, krvavih šapa prekrivali su bež tepih.
Na momenat mi se srce toliko steglo da nisam bio siguran da
nemam srčani udar. Na kraju krajeva, bio je nasledan u našoj
porodici. Pojurio sam prema Simoninoj sobi i snažno otvorio
vrata teturajući se prema krevecu. Simona je nepomično ležala i
u meni se sve zaustavilo. U toj jednoj sekundi tokom koje sam
razmišljao o Gajinoj smrti, mogao sam da razumem zašto je
želela da se ubije nakon što je izgubila Andreu. Okrenuo sam
Simonu toliko brzo da se probudila vrišteći. Bože, to je bio
najlepši zvuk na svetu. Privijao sam je na grudi uprkos njenom
nemilosrdnom plakanju i iznova i iznova ljubio vrh njene glave.
Lulu je zalajala, a potom zacvilela. Izašao sam iz sobe sa
Simonom u rukama. Danijel je stajao u hodniku, nekoliko
koraka od majčine sobe, s Lulu na grudima. Pas se divlje opirao.
Kada sam prišao, video sam da su joj krzno i njuška umazani
krvlju. I Danijelove ruke su bile crvene. Pojurio sam prema
njemu i kleknuo, držao sam Simonu jednom rukom dok sam mu
drugom dodirivao obraz. „Danijele, šta se desilo?” Moji prsti su
leteli po njegovom malom telu tražeći povrede, ali nije bio
povređen.
„Našao sam Lulu. Gde je mama?”
Pas je divlje škljocao zubima dok ga Danijel nije konačno
spustio. Odjurio je kroz odškrinuta vrata Gajine sobe. Danijel je
krenuo za psom. Uhvatio sam ga za zglob. Hladan strah mi je
probio svaku kost. „Ne. Jesi li ulazio unutra?”
„Mama je spavala. Je li sada budna?”
Grlo mi se steglo. „Ne. Još uvek spava. Idi dole kod Sibil.
Treba da te očisti.”
Danijel je izbacio bradu. „Želim mamu.”
„Danijele, idi u prizemlje.”
Polako se povukao i nestao niz stepenice. Simona se umirila
u mom naručju. Bila je previše mala da bi razumela, a opet
nisam mogao da je povedem sa sobom u spavaću sobu znajući
šta ću zateći.
Vratio sam je u krevetac pre nego što sam polako krenuo
prema Gajinoj sobi. Otvorio sam vrata i ušao. Poznat miris mi je
stigao do nosa; nikada mi nije ništa značio, ali će mi od ovog
dana značiti. Iako sam znao šta ću zateći, prizor me je pogodio
kao udarac u stomak. Polako sam prišao krevetu. Jedna Gajina
ruka mlitavo je visila s kreveta, a krv je još uvek kapala na
drveni pod. Lulu je stajala ispod, radosno ližući lepljive prste.
Sedela je u lokvi krvi – količini koja mi je govorila da nema
potrebe da zovem hitnu pomoć. Moj posao je zahtevao da znam
koliko krvi telo može da izgubi pre nego što moram da
promenim pristup kako bih sprečio preranu smrt – pre nego što
su sve neophodne informacije izvučene iz te osobe.
Gaja je bila mrtva.
Krv je nastavila da kaplje na Lulu i ta prokleta stvar je
nastavila rado da je liže. Besan, zgrabio sam psa za vrat,
zateturao se prema vratima i bacio ga u hodnik. Dočekala se uz
cviljenje pre nego što je odjurila.
Piljio sam u moje krvlju pokrivene ruke, a onda u beživotno
telo moje žene. Polako sam zatvorio vrata u slučaju da Danijel
naiđe. Krvavi otisak ruke ostao je na belom lakiranom drvetu.
Nije bilo potrebe da Danijel vidi sve ovo. Crvene ruže koje je
sobarica kupila za Gaju kao poklon za našu osmu godišnjicu
ležale su izgužvane pored mlitavog tela. Crvene ruže da se slažu
uz krv koja je isflekala čaršave i njenu belu haljinu. Očajnički
pokušaj da se popravi brak koji se nije mogao popraviti. Dokaz
mog neuspeha.
Sekunde su prolazile dok sam posmatrao svoju ženu. Čak i
beživotna, još uvek je bila prelepa. Izabrala je da nosi venčanicu
kad se ubila. Još uvek joj je savršeno pristajala. Kristali na
korsetu su svetlucali pod svetlošću lampe. Neki su bili isprskani
krvlju pa su izgledali kao rubini. Slagali su se s kamenjem u
njenoj ogrlici. Čak je i uvila kosu na isti način kao onog dana
kada smo izgovorili zavete. Koliko je dugo planirala ovo?
Uzeo sam telefon i pozvao oca. Retko sam ga zvao posle
večere. On i majka su provodili večeri gledajući klasike ili
igrajući bekgemon.3 Imali su vremena za to sada kad je otišao u
penziju. Njihova ljubav je bila nešto čemu sam kao mladić težio,
pre braka, pre Gaje.
„Kasio, zar nemaš rezervaciju za večeru s Gajom?”
„Gaja je mrtva.”
Tišina. „Možeš li da ponoviš?”
„Gaja je mrtva.”
„Kasio...”
„Neko mora ovo da počisti pre nego što deca vide. Pošalji
ekipu za čišćenje i obavesti Luku.”
Prekinuo sam. Za oko mi je zapao list papira koji je bio na
krevetu pored Gajinog tela. Došunjao sam se do kreveta. Smrt
mi nije smetala, ne kada sam je i ja sam toliko često zadavao, ali
svaka ćelija mog tela se protivila približavanju leša moje žene.
Ruka koja nije visila s kreveta bila joj je prebačena preko grudi.
Krv iz posečenog zgloba natapala je venčanicu. Njene beživotne
smeđe oči fiksirane na plafon čak su i u smrti bile pune osude.
Spustio sam joj kapke, a onda drhtavim prstima podigao njeno
poslednje pismo.
Njen elegantan rukopis i skup papir obećavali su ljubavno
pismo, ali naravno da nije bilo takvo.
Kasio
Sadašnjost
Polako sam se okrenuo od kamina prema mojoj mladoj ženi.
Bila je bleda, njene usne su bile užasnuto razdvojene nakon
moje priče. „Kada sam se oženio Gajom, bila je zaljubljena u
svog polubrata. Tada to nisam znao. Njeni roditelji jesu, ali su
odlučili da ne otkriju tu informaciju. Možda sada razumeš zašto
sam bio oprezan zbog Kristijana.”
Đulija je stavila dlan preko usta, piljeći u pod kao da ne
može da podnese da me pogleda. Nisam mogao da je krivim. To
je bila priča koja je potresla čak i mog oca i Fara. „O moj bože.”
Napravio sam grimasu. Mrzeo sam da se prisećam, a još više
da pričam o onome što se desilo, ali najgore od svega bio je
Đulijin izraz lica sada kada je znala istinu. „Kada sam se oženio
Gajom, pitala me je da li bi njen polubrat mogao da bude jedan
od njenih telohranitelja. Pristao sam jer je bila očajna što je
daleko od kuće i mislio sam da će joj to pomoći. Želeo sam da
nađe sreću u našem braku.”
Đulija je klimnula glavom ne podižući pogled. „Njeni
roditelji. Ti si ih ubio?”
„Jesam. Izdali su me. Njihove laži su koštale života Gaju i
Andreu.”
Oštro je udahnula, bila je užasnuta. Đulija je bila dobra
devojka. Fina i pozitivna, spremna da vidi svetlo čak i u mraku.
Već sam odvukao jednu ženu u ambis. Očajnički sam se nadao
da će Đulija biti pošteđena iste sudbine. „Gaja ti je u poslednjem
pismu praktično tražila da ih ubiješ.”
„Dobro me je poznavala.” Povremeno sam delio s njom
detalje mog posla, kada sam bio posebno potresen ili kada bi
pitala, što se nije često dešavalo.
Đulija je odmahivala glavom. Rekla je da će naš brak biti
osuđen na propast ako joj ne kažem istinu, ali sam imao osećaj
da je istina samo okončala ono što je tinjalo između nas. Nije
bolelo izgubiti Gaju. Za početak zato što me je izdala i zato što
je nikada nisam voleo. Izgubiti Đuliju – to ne bih preboleo.
Nismo dugo bili zajedno, ali u nedeljama našeg braka ulepšala
mi je dane više nego što sam mislio da je moguće.
„Nikada nisam podigao ruku na Gaju, čak ni tada. Nikada je
ne bih ubio. Šta god da odlučiš, ne moraš da brineš za svoju
bezbednost, Đulija. Neću te povrediti.”
Đulija
*
Nakon svih saznanja, naježila sam se kada sam sledećeg jutra
našla Danijela u majčinoj sobi. Mogla sam skoro da je vidim
kako leži po živopisnom i sirovom načinu na koji je Kasio
opisao prizor. Osetila sam knedlu u grlu kad sam videla Danijela
sklupčanog na stranu. Volela bih da znam šta se dešava u
njegovoj glavi, da li je video više nego što je Kasio
pretpostavljao. Polako sam mu prišla, pokušavajući da izbacim
slike iz glave. Koliko se Kasio osećao loše svaki put kada bi
zakoračio u ovu sobu?
Podigla sam Danijela i on se probudio u mom naručju. Nije
bilo lako nositi ga zato što više nije bio beba. Kasio je izašao iz
bebine sobe, noseći Simonu na ruci. Nežno je razbarušio
Danijelovu kosu, ali je on pomerio glavu.
Uputila sam Kasiju ohrabrujući osmeh.
„Doći ću kući na večeru”, obećao je pre nego što je otišao.
Kao i svaki dan, Elija je odvezao decu, Lulu i mene u park za
pse. Danijelu je bilo dozvoljeno da uzme povodac dok smo
šetali kroz ostatak parka kasnije tokom dana. Danas nije ni pitao
za svoj tablet. Lulu je zahtevala svu njegovu pažnju i on ju je
rado davao. Bilo je divno videti da se zbližavaju.
Elija se smestio na klupu dok sam ja držala Simonine male
šake kako bi mogla da napravi nekoliko oklevajućih koraka duž
staze. Danijel je sedeo na zemlji pomažući Lulu da iskopa rupu
u hladnoj zemlji štapom koji je našao. Bio je prljav i kopanje
rupa u parku je verovatno bilo zabranjeno, ali ga ja nisam
zaustavila.
„Lulu.”
Zaledila sam se i skoro pustila Simonu a ona je ljutito
zaplakala, ali su moje oči bile prikovane za Danijela koji je
upravo progovorio. Nije se obratio meni i nije bilo glasno, ali
sam čula reč. Teško sam progutala knedlu, pokušavajući da
odlučim da li treba da pokušam da izmamim još reči iz njega.
Imao je mali, mekan glas i želela sam da ga slušam po ceo dan.
Odlučila sam da ga ne pritiskam iako mi je bilo teško.
Umesto toga sam pogledala prema Simoni. „Dobra devojčica.”
Kezila se i napravila još nekoliko klimavih koraka.
Onog momenta kada smo se vratili kući i kada sam imala
malo slobodnog vremena, uzela sam telefon i pozvala Kasija.
Nisam mogla da čekam. Javio se posle prvog zvona. „Šta se
desilo?” Stegnuta zabrinutost u njegovom glasu me je navela da
se pokajem što sam odlučila da ga pozovem.
„Sve je u redu. Samo sam želela da ti kažem da je Danijel
danas pričao s Lulu.”
Tišina. „Jesi li sigurna?” Svaki slog je odzvanjao sumnjom.
„Da, čula sam ga da izgovara njeno ime. Zar to nije odlično?
Napredujemo.”
„Zašto bi pričao sa psom?”
„Mnoga deca razviju blizak odnos sa svojim ljubimcima zato
što s njima mogu sve da podele bez osude i kažnjavanja. Oni su
njihovi najbolji prijatelji.”
„To ne objašnjava zašto je toliko opsednut tim psom.”
A onda mi je kliknulo. „Gaji je to bio podsetnik na Andreu,
ali Danijela podseća samo na njegovu majku i to je prirodno.
Pronalazi utehu u Lulu, to je dobro.”
Kasio je uzdahnuo. „Možda. Sada moram da se vratim na
posao.”
„Dobro. Da li još uvek stižeš kući na večeru?”
„Obećao sam, tako da stižem.”
„Hvala. Uživam da večeram s tobom.” Brzo sam prekinula
ne želeći da se previše raspekmezim.
*
Kasio me je pitao da te večeri ja spremim Danijela za spavanje.
Izgledao je izmoreno i kao da ne može da podnese da ga sin još
jednom odbije.
Kada sam ušuškala Danijela, uzela sam slikovnicu koju sam
naručila i počela da čitam, ali je on bio usredsređen na Lulu,
koja je bila sklupčana pored kreveta. Potapšala sam dušek.
„Dođi, Lulu.”
Podigla je uši i skočila na krevet između Danijela i mene.
Njegovi mali prsti su našli njeno krzno i nastavio je da je mazi
dok sam mu čitala. „Da li želiš da Lulu ostane s tobom?”
Danijel je klimnuo glavom.
„Ali ćeš je probuditi ako budeš šetao po kući. Možeš li da
ostaneš u svom krevetu?”
Glava mu je bila nagnuta u stranu dok je razmišljao o tome, a
onda je odlučno klimnuo. Osmehnula sam se pre nego što sam
mu spustila poljubac na čelo. Kada sam upalila njegovo
prigušeno noćno svetlo, otišla sam do vrata i ugasila lampu.
„Laku noć, Danijele.” Počela sam da zatvaram vrata kada
sam začula odzvanjanje nežnog glasa.
„’ku noć.”
Zaledila sam se. Polako sam se okrenula, ali se Danijel
sakrio ispod svog pokrivača. Progutala sam knedlu i otišla. Kao
u transu, krenula sam u prizemlje i zatekla Kasija u sobi za
pušenje kako namešta sto za našu igru. Prišao mi je posle jednog
pogleda na moje lice. „Hej, šta nije u redu?”
„Danijel je rekao laku noć.”
Kasio je zakoračio unazad. „Pričao je s tobom?” U njegovom
glasu iznenađenje je bilo pomešano s razočaranjem. Prvo Lulu,
sada ja.
„Samo je rekao laku noć, ali i to je nešto za početak, zar ne?”
Polako je klimnuo glavom, ali sam mogla da primetim da ga
je jako pogodilo to što je Danijel pričao prvo sa mnom.
Obmotala sam ruke oko njegovog struka. „Puno si odsutan, tako
da smo Lulu, Simona i ja ljudi za koje je vezan. Trebalo bi da
izdvojiš vreme da prošetaš s nama po parku ili da odemo na
ručak. Kada ga vidiš, uvek je umoran i nije u pravom
raspoloženju da se poveže s tobom.”
„Mogli bismo da proslavimo njegov rođendan u kući na
plaži. Danijel voli da bude tamo.”
Iskezila sam se. „To je savršeno. Želim da napravim tortu i
da sve dekorišem dinosaurusima. Možda možemo da pozovemo
Miju i njenu porodicu kako bi Danijel imao s kim da se igra.
Njene ćerke su njegove vršnjakinje, zar ne?”
„Jedna je godinu dana mlađa, druga je dve godine starija. I to
zvuči kao odličan plan.” Sklonio mi je šiške s čela.
„Da li ih još uvek mrziš?” Sećam se šta je rekao za moju
kosu kada sam ga prvi put upoznala. Tada me je bolelo, ali sada
i ne toliko. Naši ukusi su bili veoma različiti. Barem je Kasio
sada donekle odustao od toga da me oblači kako on želi.
„Ne postoji ništa na tebi što mrzim”, promrmljao je.
Moje srce je divlje lupalo. Istraživala sam mu lice
pokušavajući da utvrdim šta je taj njegov ton značio. Njegove
usne su pronašle moje i zaustavile mi misli. Njegov poljubac je
postao silovit dok me je hvatao za kukove i podizao na sto za
bilijar. Iznenađeno sam vrisnula. Kasio je spustio moje dupe baš
na ivicu i raširio mi noge. Bilo je užasno neudobno, ali nek sam
prokleta ako nešto kažem. Moja kratka karirana suknja se
podigla. „Šta je s mojim suknjama? Ni njih ne mrziš?”
Kasio je jezikom ostavljao vreo, vlažan trag uz unutrašnju
stranu moje butine. Migoljila sam se prigušujući kikot. Deo
mene je želeo da ga odgurnem, ali je drugi želeo više. „Ne,
dokle god mi omogućavaju brz pristup tvojoj slatkoj pički.”
Poljubio me je preko gaćica.
„Ti si baš ljubitelj oralnog.” Podigla sam se na laktove da bih
ga videla između mojih nogu. Uvek me je zadovoljavao pre
seksa i ponekad tek tako. Nije žurio. Bio je posvećen i bilo je
fantastično. Strašno me je palilo to što vidim da uživa u tome
koliko i ja.
„Da, jebote. Mogao bih da te ližem ceo dan.” Gurnuo je jezik
između mojih nabora, moje gaćice su još uvek bile između nas.
„Da li je to primedba?”
Zgrabila sam njegovu kratku kosu pokušavajući da ga
gurnem nazad dole kako bi me lizao. Pričanje mi je bilo
poslednja stvar na pameti. „Apsolutno ne. Tvoj jezik je
magičan.”
Zasmejao se i to duboko tutnjanje je izazvalo da još jedan
talas vlažnosti iscuri iz mene. Zakačio je prste za moje gaćice i
polako ih svukao. Podigla sam guzu kako bih mu olakšala, a
onda još više raširila noge. „Šta je s tobom, dušo? Voliš li da se
spustiš na kolena da mi pušiš?”
„Da”, procedila sam, klizeći bliže njegovim ustima.
Osmehnuo se. Umesto njegovog jezika, njegov kažiprst je počeo
nežno da me zadirkuje. Umočio ga je izvlačeći moje uzbuđenje.
„Toliko jako me želiš da ćeš uništiti sto za bilijar.”
„Baš me briga. Molim te, prestani da me zadirkuješ. Treba
mi tvoj jezik.”
Njegov smeh je postao mračniji. „Da li se sećaš kada sam ti
rekao da samo ja dajem naređenja u spavaćoj sobi?”
„Nismo u našoj spavaćoj sobi”, zacvilela sam pre nego što
me je podigao sa stola, okrenuo i gurnuo napred, tako da sam
bila savijena preko ivice, a moja guza isturena. Jako me je
pljesnuo po dupetu, a ja sam se izvila uz dahtavo stenjanje.
Njegov šlic je zašištao. Milovao mi je dupe, njegov vrh je
polako razdvajao moje guzove dok ga nisam osetila na mom
otvoru, a onda se zabio do kraja.
Oslonila sam se na zelenu površinu dok se Kasio nabijao u
mene.
„Uvek me zadovoljavaš jezikom”, uspela sam da kažem. „I
ne treba da ti naredim da to uradiš.”
Naslonio je grudi na moja leđa. „Čak i sada sam željan tvoje
slasti.” Jače se nabijao u mene, toliko da su kugle ispred mene
zveckale jedna o drugu. Ulazio je sve dublje u mene i trougao s
kuglama se zapravo pomerio. I to je bilo sve što mi je potrebno,
vizuelni prikaz Kasiovog žustrog uzimanja, da me pošalje preko
ivice, vrteći me bez kontrole toliko brzo da mi je delovalo kao
da gledam kroz tunel dok sam se fokusirala na jarkozelenu
tkaninu koju sam grebala noktima. Moje oslobađanje me je
pogodilo kao kugla za razbijanje i spustila sam glavu na sto,
pokušavajući da udahnem dok se moje telo trzalo.
Kasio se izvukao iz mene. Šokirano sam uzdahnula, a moji
zidovi su se grčili zbog neočekivanog gubitka. Mogla sam da
osetim hladan vazduh na mom mokrom mesu. Onda se njegov
jezik vratio na mene zagrevajući me. Pažljivo me je lizao
znajući da sam još uvek previše osetljiva. Opustila sam se na
stolu, viseći preko ivice kada su mi noge pokleknule.
Uskoro je zadovoljstvo ponovo raslo i on je postao gladniji, a
lizanje nekontrolisano. Izgubila sam osećaj za vreme
prepuštajući Kasiju kontrolu, puštajući ga da mi pruži
zadovoljstvo i da uzme svoje dok nisam postala skoro potpuno
zanesena.
Nakon toga smo oboje završili rašireni na stolu za bilijar,
teško dišući. Bila sam prilično sigurna da ću sutra imati
ogrebotine od tkanine i nekoliko modrica, ali me nije bilo briga.
„Nekada se pitam šta ću reći Danijelu kada odraste i kada
bude zahtevao odgovore. Pitaće se zašto je pola njegove
porodice umrlo.”
Okrenula sam se prema njemu, onda se otkotrljala, spustila
šake na njegove grudi i bradu spustila na svoje ispreplitane
prste. „Zvučiš kao da si kriv.”
„Ponekad osećam krivicu.”
„Morao si da ubiješ Andreu. Čak i da ga nisi ubio u naletu
besa, morao bi da ga ubiješ zato što je bio izdajnik.”
„Nikada nisam dobio potvrdu. Nisam ispitao ni njega ni
Gaju. Trebalo je, ali sam ga ubio pre nego što sam mogao da
mučenjem izvučem istinu iz njega. A ona... jednostavno nisam
mogao tako da izvučem informacije iz nje. U svakom slučaju, ne
bi mi ništa rekla.”
Grickala sam donju usnu. „Andrea je bio izdajnik. Sve je
ukazivalo na to, tako da je njegova smrt bila neizbežna. Gajina
smrt je bila rezultat njihove zabranjene veze, tako da je i ona
bila neizbežna. To je bio njen izbor i ti nisi mogao ništa da
uradiš da to sprečiš.”
„Ubio sam Danijelove i Simonine babu i dedu.”
„Danijel će jednog dana postavljati pitanja i mi ćemo mu
odgovoriti. Reći ćemo da je Andrea bio izdajnik i da je pobegao.
Njegova izdaja je slomila srce njegove sestre, pa se ona zbog
toga ubila, a njihovi roditelji nisu mogli da žive s gubitkom oba
deteta. To je priča koju malo ljudi može da ospori, a i oni koji bi
mogli, neće to uraditi.”
Dlanom mi je milovao leđa. „Nisam mislio da ćeš ti biti neko
ko bi se odlučio za laž.”
„Ako će zaštititi tebe i decu.”
Kasio je uzdahnuo, njegove snažne grudi su se podizale pod
mojom bradom. „Prvo će morati da mi oprosti šta god da je to
što mi zamera.”
19.
Đulija
*
Kada smo u petak po podne stigli u kuću na plaži, bilo je hladno
ali sunčano. Kasio je kupio Danijelu poklon i to me je
iznenadilo. Moja majka bi se uvek pobrinula za to da nam kupi
poklone, ali mi je bilo drago što se Kasio trudio da bude
uključen u podizanje dece.
Kada smo se smestili, počela sam da pripremam sastojke za
rođendansku tortu. Kasio je posmatrao sastojke kada mi je
prišao iza leđa. Bio je obučen u neformalne pantalone koje su
naglašavale njegove duge noge i u džemper koji uopšte nije
skrivao njegove široke grudi. Njegov losion za posle brijanja
pikantnog mirisa koji me je uvek ispunjavao zadivljujućom
toplinom stigao mi je do nosa i morala sam da se oduprem
nagonu da se naslonim na njega. Dosad nismo razmenjivali
nežnosti pred decom i ja neću to inicirati.
„Za šta je sve ovo?”, Kasio je pitao. Pošto me je njegovo telo
zaklanjalo, okrznuo me je rukom i nakratko je spustio na moj
kuk i stegao ga pre nego što je zakoračio unazad.
„Torta s mrvicama u duginim bojama.”
Mogla sam da vidim njegovu zbunjenost. Ni ja nisam znala
za takvu tortu pre nego što sam istražila na internetu. Nasmejala
sam se. „Videćeš.” Danijel je stajao pred vratima terase
gledajući prema plaži. Lulu je sedela pored njega, njen pogled je
bio prikovan za galebove koji su lutali nebom. „Možda bi trebao
da prošetaš s njim po plaži da ne bi video tortu pre rođendana
sutra?”
Kasiove obrve su se skupile. „Mogu da pokušam.”
Simona je dopuzila do nas i iskoristila moju nogu da se
podigne. Nakon njene prvobitne sumnjičavosti, sada jedva da se
odvajala od mene. „Nisam mislio da će te Danijel i Simona tako
brzo prihvatiti.”
„Pretpostavljam da je prednost to što su tako mali.” Previše
mali da bi stvarno razumeli šta se desilo, posebno Simona.
„Da.” Kasio je posmatrao Danijela.
„Zašto ne povedete i Lulu?”
Kasiov pogled se odmah ispunio oklevanjem.
„Saslušaj me”, rekla sam pre nego što je mogao da se
pobuni. „Danijel je voli. Ako ti Lulu bude verovala, možda će i
Danijel. Mislim da je zbog toga počeo meni da veruje.”
„Taj pas mi neće dozvoliti da mu priđem. Čudo je što je
prestao da me napada.”
Okrenula sam se prema Kasiju podižući Simonu, koja je
nastavila da me vuče za suknju. Pogledao je u nas i njegov izraz
lica je postao mekši. „Mogao bi da počneš tako što ćeš je zvati
Lulu. Probaj. Molim te.”
Namrštio se odmahujući glavom, a onda se spustio i poljubio
me, to me je iznenadilo. Simona je šakama krenula prema
njegovoj bradi, a on je usnama zgrabio njene prstiće i ona je
počela da se kikoće. Kada se povukao, moj pogled je pronašao
Danijela, ali je on mirno stajao i nosem skoro dodirivao staklo.
„Dobro. Ali zar Lulu neće pobeći čim izađe sa mnom?”
„Mogla bi. Drži je na povocu.”
Krenula sam prema prednjem prozoru i uzela povodac. Kasio
je išao odmah iza mene. Bilo je čudno videti tako jakog čoveka
koji je navikao da vlada ljudima u mafiji u nedoumici kako da se
ponaša prema malom dečaku. Pretpostavljam da je bilo lakše
držati opasne ljude pod kontrolom nego ponovo zadobiti
poverenje dečaka. Bilo je to nešto što nije moglo da se izvede
nasilno, prisiljavanjem ili zahtevima. Stavila sam Lulu povodac i
Danijel je odmah podigao pogled. „Ti i tata idete da prošetate
Lulu.”
Danijelova glava se još više podigla, vireći prema Kasiju.
„Hajde, hladno je napolju. Hajde da ti obučemo skafander”,
rekao je. Podigao je Danijela, koji je ostao tih. Pet minuta
kasnije, Danijel je bio obučen u toplo odelo, a Kasio je obukao
kaput. Pružila sam mu povodac. Uzeo ga je na način koji mi je
jasno pokazao da ga nikad u životu nije držao. Onog momenta
kada sam otvorila vrata, Danijel i Lulu su izašli. Kasio je pošao
za njima, ignorišući Lulino cimanje prema plaži. Posmatrala sam
ih do trenutka kada su stigli do okeana. Kasiovo ogromno telo, a
pored njega malecni, pufnasti pas i mali dečak...
*
Nisam imala mnogo iskustva u pravljenju torti, tako da sam
samo mogla da se nadam da će sve ispasti kako treba. Barem
sam imala iskustva sa slikanjem, tako da će možda i bojenje
hrane biti bukvalno dečja igra.
Simona je sedela u visokoj stolici kako bi mogla da me
gleda. Obično joj je bilo draže da bude pokretna, ali posmatranje
mene dok pravim tortu držalo joj je pažnju. Podelila sam smesu
na tri dela i svaki obojila u drugačiju boju. Kada sam ih
namazala filom, sve sam posula šarenim mrvicama.
Simona je očigledno bila fascinirana šarenim mrvicama
toliko da je krenula da ih juri šakama, ali nisam želela da se
zagrcne sitnim komadima. Stavila sam gotovu tortu u frižider i
uzela Simonu. Obe sam nas zamotala u debeo, vuneni kaput i
izašle smo na trem. Uprkos užasnoj hladnoći, Danijel se igrao u
pesku. Kasio je sedeo na ivici ležaljke odmah pored njega,
kucao na telefonu i povremeno bacao pogled na svog sina. Lulu
je stajala odmah uz Danijela, njen nos bio je visoko podignut na
povetarcu. Sišla sam niz drvene stepenice na plažu.
Kasio je okrenuo glavu, budnost mu je preplavila telo dok
nije spustio pogled na mene i Simonu. Opustio se i vratio telefon
u džep kaputa. „Jesi li završila tortu?”
Sa osmehom sam klimnula glavom i pogledala gomile peska
oko Danijela, koji je izgledao potpuno koncentrisano na zadatak
pred sobom. „Tvoja sestra i njena porodica će stići za sat
vremena. Trebalo bi da se spremimo.” Pogledala sam peskom
prekrivenog Danijela i shvatila da će čišćenje verovatno
potrajati.
Kasio je ustao, pa čučnuo ispred Danijela, koji je nakratko
podigao pogled. „Tetka Mija dolazi u posetu. Moramo da te
očistimo.” Nežno je uhvatio Danijela i podigao ga na noge, a
onda počeo da otresa pesak s njegovog skafandera. Danijel se
nije bunio, njegove usne su bile stegnute. Nastavio je da viri
prema Kasiju i u njegovim očima sam videla istu žudnju koju
sam često viđala u Kasiovim.
„Spremni da uđemo?”, pitala sam.
Danijel je klimnuo glavom i zajedno smo se vratili u kuću.
Kasio je očistio Danijela. Bilo je manje negodovanja nego u
prošlosti. I Danijelu je nedostajao otac. Očistila sam kuhinju i
postavila sto, srećna zbog odluke da prihvatim Mijin predlog da
donesu hranu. Kuvanje i pečenje bi bilo previše za moje
ograničeno iskustvo.
Mija je postala još zaobljenija od poslednjeg puta kada sam
je videla na venčanju. Njen muž Emilijano bio je Kasiovih
godina i samo smo se kratko rukovali pre nego što se pridružio
Kasiju na aperitivu. Mijine dve ćerke su imale pet i dve godine i
bile su apsolutno divne sa svojim kikicama i slatkim haljinama.
„Kako je beba?”
Mija je dodirnula svoj stomak. „On je dobro.”
„On?”
Mija se osmehnula, ali je Emilijano progovorio pre nje.
„Dečak je.” Njegovo olakšanje i entuzijazam su bili nepogrešivi.
Muškarcima u našim krugovima još uvek su trebali naslednici.
Uzela sam hranu od Mije i odnela je na sto, iritiralo me je to što
je Emilijano dozvolio Miji da je nosi iako nije bila previše teška.
„Postaje brza”, Mija je rekla klimajući glavom prema
Simoni, koja je usavršila svoje brzo puzanje.
„Već pokušava da hoda.”
Mija je dodirnula moje rame i rekla prigušenim glasom:
„Izgledaš dobro. Tako da pretpostavljam da je sve dobro između
tebe i Kasija?”
„Jeste.”
„Drago mi je. On i deca zaslužuju malo oduška.”
Kasio
*
Sledećeg jutra sam se probudio malo nakon svitanja, želeo sam
da probudim Danijela, kao što sam to radio za poslednja dva
rođendana, ali je njegov krevet bio prazan. Zatekao sam ga na
podu ispred prednjeg prozora, kako baca Lulu lopticu da bi ona
mogla da je juri. Njegovo bacanje nije bilo daleko a ni precizno,
ali izraz odlučne koncentracije praćen oduševljenjem na
njegovom licu stezao mi je grudi. „Srećan rođendan.”
Danijel je poskočio i ispustio loptu. Otkotrljala se prema
meni i onda se sudarila s mojim golim stopalom. Lulu se nije
usudila da je uzme. Podigao sam je, a onda sam je po zemlji
otkotrljao prema Danijelu. Uzeo ju je i ponovo bacio. Lulu mu
je rado vratila. Danijel je uzeo loptu i zagledao se u nju.
„Otvorićemo tvoje poklone kada se Đulija i Simona probude.”
Pružio mi je loptu. Trebao mi je sekund da shvatim zašto.
Polako sam mu prišao, zabrinut da će se predomisliti, uzeo loptu
i bacio je psu kroz sobu. Potrčala je kao da je zaposednuta, a
onda se vratila s njom. Ovog puta ju je spustila ispred mene. Seo
sam pored Danijela i pružio mu je. „Tvoj red.”
Pogledi su nam se sreli prvi put posle mnogo meseci. Njegov
je bio upitan i kada bi samo pitao, rekao bih mu sve što želi da
čuje. Obmotao je svoje male prste oko lopte i bacio je. Dosta
vremena smo proveli tako dok Lulu nije počela da dahće i na
kraju odnela loptu u svoju korpu, gotovo je bilo s jurenjem.
Tada sam primetio Đuliju, bila je dopola skrivena iza štoka,
njene oči su bile toliko nežne da mi je srce preskočilo. Na
grudima je držala Simonu, koja je još uvek izgledala pospano.
„Srećan rođendan, slavljeniče”, rekla je kada je ušla. „Jeste li
za tortu?”
Đulija je zapalila tri svećice na vrhu torte koja je bila posuta
nečim za šta sam naučio da su šarene mrvice. Danijelove oči su
se raširile kada je ugledao tortu. Podigao sam ga na stolicu kako
bi je bolje video. „Moraš da oduvaš svećice i da zamisliš želju.”
Simona je pokušala da se nagne od Đulije i da dohvati
svećice, njeno lice je bilo naborano nezadovoljstvom zato što ne
može. „Da li ti treba pomoć?”, Đulija je pitala Danijela kada je
ugasio jednu svećicu u prvom pokušaju.
„Imaš tri godine, veliki si dečak. Možeš ti to”, rekao sam mu.
Malo je klimnuo glavom i dunuo jače. Ovog puta su se obe
svećice ugasile.
„Odlično.”
Đulija je blistala dok je sekla prvo parče torte. Kada ga je
izvadila, šareni slojevi su postali vidljivi.
„Vau”, Danijel je izdahnuo. Zaledio sam se, nisam mogao da
verujem šta čujem. Jedna jednostavna reč, prva reč koju je
Danijel izustio u mom prisustvu, mesecima.
Stvarno, vau.
Morao sam da se složim s njim, ne samo zbog torte s
mrvicama u duginim bojama. Đulija je spustila tanjir ispred
mene i sela na stolicu sa Simonom na krilu, a ona je to iskoristila
da gurne prste u Đulijino parče.
Đulijin smeh je odzvanjao kao zvono kada je zgrabila
Simoninu malu šaku i stavila je u svoja usta kako bi polizala fil
pre nego što je ostatak očistila salvetom. Nisam mogao da
prestanem da piljim u nju.
Primetila je, njen izraz lica se promenio iz postiđenog u
zbunjen. Pipala je lice kao da je očekivala da na njemu bude još
torte, a onda je sklonila šiške, nervozan pokret koji je često
ponavljala. Nisam mogao da verujem da sam bio fokusiran na
ono što sam smatrao lošim kod Đulije kada sam je prvi put
upoznao – njene šiške, uvrnute haljine, njene godine – umesto
da primetim ono što je dobro. A bilo je toliko stvari da su čak i
te male smetnje padale u zaborav. Đulija je bila savršena za
moju decu i mene. Možda zbog njenih godina, zato što je još
uvek bila mladalački optimistična, naivno nepromišljena i smelo
nekonvencionalna.
Nije bila ono što sam želeo od žene, ali prokletstvo, bila je
baš ono što mi je trebalo.
20.
Đulija
*
Kada sam završila ukrašavanje, deca i ja smo prešli u moju sobu
za slikanje. Bila je to naša rutina tokom poslednjih par nedelja,
deca su dobila četkice, vodene boje i papir kako bi mogli sami
da se zabavljaju dok ja završavam sliku koju sam započela za
Kasija. Bila je skoro gotova. Nisam baš bila zadovoljna
prskanjem talasa koji su se kotrljali na plaži. Morali su da
izgledaju življe. Želela sam da Kasio oseti povetarac i miris
okeanskog vazduha kada je bude video. Imao je fotografiju istog
prizora u našoj spavaćoj sobi, ali sam se nadala da će mu se
dopasti platno.
Lulu je njuškala ispred vrata, ali je trčala preko papira i kroz
činije s bojom, svuda šireći šarene otiske šapa, tako da joj više
nije bilo dozvoljeno da bude unutra.
Danijel je vukao četkicu preko papira, praveći plave linije
kao da je i on crtao okean.
Spustila sam četkicu i prišla do njega. Nije podigao pogled
kada sam sela. Simona je iznova i iznova udarala pod svojom
četkicom, raspršujući boju na sve strane. Moj kombinezon i bosa
stopala već su bili prekriveni mnoštvom boja. Danijel se nakon
našeg razgovora od jutros vratio u tihog sebe, razmišljao je o
onome što sam rekla. Poželela sam da virnem u njegovu glavu.
„Tvoj tata bi voleo sliku okeana za Božić. Zašto mu je ne bi
poklonio?”
Danijel je umočio četkicu u plavu boju i nastavio da crta
krivudave linije. „Okej”, nežno je odgovorio.
„Tvog tatu bi najviše usrećilo da provodi vreme s tobom i da
ponovo čuje tvoj glas.”
Ljubeći Danijelovu slepoočnicu, ustala sam i vratila se svom
platnu.
*
Mi smo bili domaćini večere za Badnje veče za našu porodicu.
Na svu sreću, Sibil je skuvala veći deo gozbe. Čak su i Ilarija i
njen suprug došli sa svojom decom. Mija je još uvek bila veoma
trudna. Imala sam osećaj da će dobiti božićnu bebu i mogla sam
da primetim da očajnički želi da se porodi. Mijina i Ilarijina deca
su bila bučnija od Danijela, ali su se svi lepo slagali uprkos tome
što je Danijel birao da ostane nem. Kada smo seli za sto da
večeramo, jedna tema je definitivno bila zabranjena: Gaja. Nije
mi smetalo. Bilo je još uvek previše njenog prisustva među ovim
zidovima.
Mensueto je posmatrao mene i Kasija kao soko. Očigledno je
bio zaštitnički nastrojen prema sinu. „Kada ćete nas blagosloviti
s još jednim unučetom?”
Zagrcnula sam se komadom grilovane špargle.
Danijel je pogledao svog tatu i mene. Nisam bila sigurna da
li je razumeo. Barem je Simona bila zauzeta gnječenjem bebi-
šargarepa šakama.
„Ja ću vas blagosloviti unučetom za koji dan”, Mija je rekla
naglašeno, tapšući svoj zaobljeni stomak.
Mensueto ju je ignorisao. „Oduševljen sam zbog tvog sina,
ali šta je s tobom, Kasio?”
Kasio je polako spustio nož i viljušku. U grlu mu je pulsirala
vena. Pod stolom sam mu dodirnula nogu. Nisam želela svađu
na božićnoj večeri. „Imam dvoje male dece. To je dovoljno.”
„Trebalo bi da misliš na svoju mladu suprugu.”
Ovo nije bilo o meni. Možda se Mensueto brinuo da je
Andrea stvarno bio otac, a ne Kasio. Nastavljanje krvne linije
bilo je duboko ukorenjeno u svakog čoveka u mafiji, tako da je
bilo iznenađujuće to što Kasio nije uradio test očinstva onog
momenta kada je zatekao Gaju mrtvu.
„Srećna sam s onim što imam”, brzo sam rekla.
Kasio mi je dodirnuo ruku, u njegovim očima je blesnula
zahvalnost.
„Sada, a šta će biti za nekoliko godina?”
„Oče”, Kasio je oštro rekao. „To nije tvoj posao.”
Mija se okrenula prema meni. „Čujem da slikaš?”
Došlo mi je da je zagrlim i rado sam prihvatila njenu
promenu teme iako je bilo očigledno da Mensueto neće skoro
odustati od svoje priče.
Kasio
Kasio
*
Kada su svi otišli, Đulija i ja smo odigrali partiju bilijara.
Trebala mi je zabava, a ona je postala prilično dobra u skretanju
moje pažnje.
„Sutra treba da odvedeš Danijela u vrtić. Ugovorio sam
sastanak pre nekoliko dana.”
Savijena preko stola, Đulija se zaledila. Onda se ispravila.
„Šta? Zašto?”
„Želim da bude okružen drugom decom. Ovaj vrtić prihvata
samo decu iz naših krugova ili naših bliskih saradnika. Danijel
će biti okružen svojim budućim vojnicima. Naučiće da se
istakne među drugim dečacima. Ako bude samo uz tebe, možda
će postati previše mekan.”
Preko njenog lica je preleteo bes. Odmahnuo sam glavom.
„To je činjenica. Ne možeš to da sprečiš. A ja sam s njim samo
uveče i vikendima. Treba da se tuče i da upoznaje neposlušne
dečake.”
„Ne prekidaj me. Ne znaš ni šta sam želela da kažem.” Njen
ton me je unervozio. Nakon svega danas s mojim ocem, bio sam
raspoložen za svađu.
„Onda reci šta imaš da kažeš.”
„Trebalo je da sa mnom popričaš o planovima.”
„Već sam doneo odluku. Danijelu treba promena.”
Đulija me je ubola prstom u grudi. „I da je tako, mi smo
porodica. Ja sam tvoja žena. Zaslužujem da budem upoznata s
takvim odlukama!”
„Oni su moja deca, Đulija!”
Njena povređenost me je neočekivano pogodila.
„Ne”, rekla je žustro. „Oni su naša deca, Kasio. Rekla sam ti
ranije i reći ću ti ponovo. Volim vas sve troje.”
Piljio sam u nju, bes je nestajao iz mene brže od živog peska.
„Šta?”
Klimnula je glavom, izgledala je ljutito. „Čuo si me. Oni
nisu samo tvoja deca. Oni su i moji. Ne možeš da ih nazivaš
svojim kada tebi to odgovara. Oni su uvek naši, tvoji i moji.
Možda ne po krvi, ali bih svakako krvarila za njih. Tako da
nemoj da pričaš sa mnom kao da mi to dvoje dece ne znači ništa
kada mi znače sve. Kao i njihov tvrdoglavi, idiotski otac.”
Bio je to prvi put da me je Đulija uvredila. Prvi put da je
povisila ton, skoro vrišteći. Njen bes nije raspirivao moj, kao što
je to u prošlosti bio slučaj s Gajom, zato što su Đulijine reči bile
najbolja stvar koju sam ikada čuo. Moje misli su se saplitale
jedne preko drugih. Ipak, ostala je mrvica sumnje, kao da moj
sjebani um nije mogao da prihvati da je neko dobar i pun ljubavi
poput Đulije mogao biti moj. Jebiga, voleo sam je, čak i te šiške
koje sam na početku mrzeo, te užasne haljine sa suncokretima,
čak i kada me nije poštovala tako što je kolutala očima. Bože,
posebno tada. Obuhvatio sam joj obraz. „Volim i ja tebe.”
Trepnula je. Sad je bio njen red da bude šokirana. „Šta...
stvarno?”
„Zar stvarno moraš da me pitaš?”
Pretraživala je moje lice sa istom nevericom koju sam i ja
osećao samo nekoliko trenutaka ranije. „Reci mi.”
„Volim te.”
„Ponovo.”
Zasmejao sam se. „Volim te.”
„Volim i ja tebe.”
Poljubio sam je privlačeći je bliže. Na kraju se povukla.
„Jesu li oni moja deca?”
„Jesu”, rekao sam.
„Onda mi dozvoli da odlučujem s tobom.”
„Nisam rekao koliko bi dana Danijel trebalo da bude u
vrtiću. Imaju razne opcije. Kako bi bilo da sutra porazgovaraš o
njima s vaspitačicom pa ćemo zajedno odlučiti?”
„Dogovoreno.” Nasmejala se. „Stvarno me voliš?”
Poljubio sam je u šiške. „Stvarno.”
*
Faro i ja smo se našli u mojoj sobi za pušenje za naš nedeljni
sastanak. Stvari u Njujorku su bile, najbolje rečeno, teške, a
dolazak do informacija u vezi s tim još teži.
„Luka je posebno nestabilan poslednjih par meseci. Ubija
više ljudi. Izdajnike, bajkere, vojnike Bratve. Ljudi se plaše da
će povući pogrešan potez i da će Luka i njih ubiti.”
„Ljudi koji nemaju šta da kriju nemaju čega da se plaše.”
Faro se namrštio. „Tačno, ali obojica znamo da nisi rekao
Luki istinu u vezi s Gajom i Andreom. U njegovom trenutnom
raspoloženju, to bi mogla biti tvoja smrtna kazna.”
„Samo ti i otac znate. Otac se postarao za to.” Otac je ubio
tim za čišćenje i doktora Sala nakon Gajine smrti bez
konsultacije sa mnom. Nekada je zaboravljao da sam sada ja
podšef i da mi ne treba njegovo petljanje.
„A Đulija?”
Namrštio sam se. „Verujem Đuliji.”
Faro je odmahnuo glavom. „Nakon Gaje, ne bi trebalo. Šta
ako pomene nešto svom bratu ili, ne daj bože, ocu? Feliks će
iskoristiti svaku priliku ili da te ucenjuje, ili da kaže Luki pa da
dobije dodatne poene.”
„Đulija neće nikome reći.”
„Oni su njena porodica. Ona je žena. A one imaju običaj da
nesvesno previde nedostatke svojih voljenih.”
„Činjenica zbog koje bi obojica trebalo da budemo zahvalni,
jer nas u suprotnom ni tvoja ni moja žena ne bi trpele.”
Nedostaci nisu bili ni mali deo mojih grešaka. Đulija ih je
prihvatila. Od prvog dana našeg braka nesebično se brinula o
Danijelu i Simoni uprkos svojim mladim godinama.
„Pričaj s njom”, Faro je navaljivao.
Začuo se zvuk kucanja i Đulija je provirila. „Žao mi je što
vas uznemiravam, ali Kristijan je ovde i kaže da treba da
razgovara s tobom.”
„Okej”, rekao sam polako. „Pošalji ga unutra.”
Faro me je značajno pogledao.
Kristijan je ušao. „Faro. Kasio, možemo li da popričamo
nasamo?”
„Kao moj savetnik, Faro će ostati.”
Od incidenta u decembru, više nisam verovao Kristijanu.
Nikada nismo bili prijatelji, ali je on bio dobra prednost. Bila je
šteta što je naš radni odnos trpeo zbog moje nerazumne
ljubomore. Nisam bio čovek koji se izvinjava, a i sumnjam da bi
Kristijan prihvatio izvinjenje.
Kristijan je klimnuo glavom. Nije ušao dublje u sobu.
Umesto toga, ostao je blizu vrata. „Pričao sam s Lukom...”
Faro mi je uputio oštar pogled, ali nisam dozvolio da me
obuzme njegova panika. Još uvek sam mislio da Đulija nije ništa
rekla svom bratu. Možda je Kristijan imao svoje sumnje, ali je
znao bolje nego da širi glasine koje nisu bile zasnovane na
čvrstim dokazima. Bio sam u dobrim odnosima s Lukom. Bilo bi
potrebno mnogo da ga ubedi u suprotno.
„Idem u Njujork da radim za njega narednih nekoliko godina
dok ne preuzmem Baltimor.”
Bes mi je projurio kroz vene, ali sam se suzdržao. „Nisi se
prvo konsultovao sa mnom?”
„Ja stvarno nisam jedan od tvojih vojnika, Kasio. Ja sam sin
podšefa. Na kraju krajeva, Luka je jedini koji može da mi daje
naređenja. On se složio s tim da radim za njega.”
„Jesi li mu rekao zašto?”
„Rekao sam da obojica imamo snažne karaktere da bismo
radili zajedno.”
Skupio sam oči pitajući da li je to sve što je rekao. Bio je
pametan što je prvo kontaktirao s Lukom. Na taj način je mogao
da bude siguran da ga se neću rešiti. Ne bih ga ni ubio. Napravio
sam dovoljno štete u prošlosti i ne bih rizikovao Đulijinu ljubav
tako što bih joj ubio brata. „Srećno u tvojim novim pohodima.
Samo zapamti da Luka ne okleva da ubije one koje smatra
pretnjom.”
Kristijanov osmeh je bio napet. „Mislim da ste ti i on veoma
slični kad je to u pitanju.” Spustio je glavu i otišao.
Faro je odmahnuo glavom mršteći se. „Ovo nije dobro.”
„Gledaš previše duboko.”
„Istina ima ružnu naviku da izađe na videlo. Trebalo je da
kažeš Luki sve još na početku.”
Moj telefon je zazvonio. Luka. Faro je izgledao kao da
razmatra da rezerviše mesto na narednom letu za Kolumbiju i da
nestane. „Luka, šta mogu da uradim za tebe?”
„Pretpostavljam da je Kristijan razgovarao s tobom?”
Bez neobaveznih sranja, po običaju. Luka je uvek prelazio
odmah na stvar. „Jeste. Uvek sam pretpostavljao da će njegov
rad za mene biti privremen. Sada kada sam mu zet, stvari su
samo postale komplikovanije.”
„Tako sam i pretpostavio.” Zastao je. „Postoji li nešto što bi
trebalo da znam?”
Puls mi se ubrzao, ali nisam dozvolio da se vidi. „U vezi s
čim?
„O Kristijanu. Ti sarađuješ s njim već godinama.”
„Učinkovit je. Čvrst. Zna kako da se ponaša. Uopšte nije kao
njegov otac. Nećeš zažaliti što si ga primio kod sebe.”
„Dobro. To je sve, zasad.”
Prekinuo sam vezu. Faro je podigao obrve.
„Sve je u redu.”
„Nadajmo se da će tako i ostati. Ako ikada sazna, sve će nas
saseći – tebe, tvog oca i mene. I to neće biti lepo.”
Đulija
*
Kasio i Faro su otišli ubrzo nakon sastanka, a ja sam otišla s
decom i Lulu u park. Iznenađenost me je preplavila kada je
Mensueto došepao do mene, ni deset minuta nakon našeg
dolaska.
„Đulija, mogu li da ti se pridružim?”, pitao je. Elija je odmah
ustao praveći mesta na klupi.
„Naravno”, rekla sam, njegovi motivi su mi bili sumnjivi.
„Kako ste znali da smo ovde?”
„Domeniko.”
Klimnula sam glavom i bacila pogled na mog starijeg
telohranitelja, ali se on trudio da gleda na drugu stranu.
Mensueto se okrenuo prema Eliji. „Daj nam malo
privatnosti.” Elija je otišao do Danijela i Simone koji su
posmatrali Lulu kako se igra s jazavičarem. Domeniko nas je
pratio s veće udaljenosti.
Dunula sam u ruke da ih zagrejem, potpuno svesna
Mensuetovog intenzivnog posmatranja. „Voleo bih da ponovo
razmisliš o svojoj odluci da ne ostaneš u drugom stanju.”
Obrve su mi poletele uvis. „To nije samo moja odluka. I
Kasiova je. Sada ne želi više dece. Simona i Danijel zahtevaju
svu našu pažnju.”
Mensueto je posmatrao grupu pasa kako se jure. „To je zato
što mu je draže da se pretvara da su deca njegova.”
„Vi ne znate da nisu. Andrea i Gaja su to možda rekli da bi
ga povredili.”
„Znači sve ti je ispričao?”
Zagrizla sam usnu. „Trebalo bi da prihvatite Kasiovu
odluku.”
„Predomislio bi se kada bi znao istinu.”
„Koju istinu?”
Mensueto me je tužno pogledao. „Da deca nisu njegova.”
„Ne znate to.”
„To nije istina. Uradio sam test očinstva bez Kasiovog
znanja.”
Zaledila sam se. „Molim?”
„Ni Simona ni Danijel nisu njegovi. Test je to potvrdio. Oni
su Andreini.”
Srce mi je potonulo. „Zašto mi to govorite?”
„Zato što Kasio ne želi da zna. Ako kažem njemu... on ume
da bude vrlo tvrdoglav. Treba mi tvoja pomoć.”
„Ni ja mu neću reći. Ne želi da zna i ja poštujem njegovu
želju.”
„Onda nemoj sad da mu kažeš. Jednog dana će saznati. To se
mora desiti. Do tada se barem postaraj da Kasio ima naslednika.
Pruži mu bebu. Zar ne želiš svoje dete, Đulija?”
Simona i Danijel su se kikotali dok se Lulu otimala oko
dugačke grane sa svojim psećim prijateljem. „Ne mogu ništa da
uradim.”
Mensueto mi je dotakao ruku. „Kasio se neće naljutiti ako
zaboraviš da popiješ pilulu i slučajno ostaneš u drugom stanju.
Ti si mlada, a već imaš toliko toga ispred sebe.”
Nisam mogla da verujem šta mi predlaže. „Ne”, rekla sam
odlučno. „Neću tako prevariti Kasija. Ne tražite tako nešto od
mene više nikad. Pustite Kasija da veruje da su Danijel i Simona
njegovi, ako je to ono što on želi. On ih voli.”
Mensueto je ozbiljno uzdahnuo. „Nije ni čudo što je zaluđen
tobom.”
Danijel je spazio svog dedu i pritrčao mu obmotavajući svoje
male ruke oko njega. Mensueto je pomazio Danijela po glavi.
„Brz si, slatki dečače.”
Danijel mu se osmehnuo i počeo da mu priča o Lulu i njenim
psećim prijateljima. Ustala sam i uhvatila Simonu, koja se u
žurbi da pođe za bratom dva puta spotakla i sada je plakala.
Mensueto je podigao Danijela na krilo i pokazao na veliku
dansku dogu. Polako sam se vratila do njih.
Simona je blistala dok joj je deda milovao buckaste
obraščiće s ljubaznim osmehom. Tretirao ih je kao svoje
unučiće.
Pre nego što je krenuo kući uspela sam da ga uhvatim
nasamo. „Molim vas, obećajte mi da nećete ništa odati Danijelu
i Simoni. Danijelu je bolje. Priča. Svideo mu se prvi dan u
vrtiću. Ne želim da se stare rane otvore zato što je krv važnija od
bilo čega drugog.”
„Trebalo bi da se setiš s kim razgovaraš.”
„Nisam neko ko će pokazati nepoštovanje. Ali ću štititi ovu
decu i protiv njihovog dede ako to bude potrebno.”
Mensueto je ispustio škriputav smeh i potapšao me po
ramenu. „Kasio je srećan čovek.”
Okrenuo se i odšepao nazad do svoje crne limuzine, gde su
ga čekali njegovi telohranitelji.
„Sve okej?”, Elija je pitao.
„Jeste.” Nadala sam se da sam ubedila Mensueta.
*
Kasio je radio dokasno i ja sam zaspala pored Danijela. Kada
sam se probudila posle ponoći, pratila sam trag svetla u
prizemlju do sobe za pušenje.
Kasio je sedeo u fotelji ispred kamina, s čašom viskija u ruci,
njegove obrve su bile skupljene dok je piljio u plamen. Njegov
sako i kravata su bili nesmotreno bačeni preko druge fotelje. Još
uvek je bio u prsluku, ali su gornja dugmad njegove košulje bila
otkopčana, kao i manžetne. Dlanom je trljao bradu, izgledalo je
kao da ga je neko tako postavio za snimanje reklame za losion
posle brijanja ili viski.
„Zamišljen si”, rekla sam kada sam ušla u prostoriju.
„Nisam.”
Zaključala sam vrata. Kasio je podigao obrve kada sam
krenula prema njemu. „Jesi zamišljen. Još uvek previše brineš.”
Odmahnuo je glavom. „Ima previše stvari o kojima treba
brinuti.”
„Onda pričaj sa mnom o tome.”
Stala sam ispred njega. Izgledao je iscrpljeno i umorno.
Previše je radio, previše brinuo. „To je posao, Đulija.”
„Je l’ zbog mog brata?”
„To je jedan deo. Luka je uzburkao mnogo sranja svojim
brutalnim napadima u poslednjih nekoliko meseci. Samo je
pitanje momenta kada će Bratva i bajkeri krenuti u osvetu. Ali ti
ne treba da brineš o tome. Ne možeš da uradiš ništa u vezi s
tim.”
„Mogu da učinim da se ti osećaš bolje.”
Odmahivao je glavom, ali je stao kada sam kleknula između
njegovih nogu. Izdahnuo je dok je spuštao čašu na sto.
Osmehujući mu se, otkopčala sam mu šlic i počela da ga
masiram kroz bokserice dok nije postao vreo i tvrd pod mojim
dlanom. Kasiovo disanje se produbilo i želja je plivala u
njegovim očima. Oslobodila sam njegovu kitu iz bokserica i
uzela u usta samo vrh. Moj pogled je pao na čašu na stočiću.
Dohvatila sam je i stavila kockicu leda u usta. Sisala sam led
nekoliko sekundi pre nego što sam ga vratila u čašu, a zatim
ponovo zatvorila moje, sada hladne usne oko Kasiovog vrha.
„O, jebote”, rekao je promuklo, a njegova glava je pala
unazad. Trenutak kasnije ju je vratio napred kako bi mogao da
me gleda poluzatvorenim očima.
Uzela sam ga dublje u usta, centimetar po centimetar,
koristeći jezik da izazivam njegov osetljiv vrh, ne žureći,
uživajući u njegovoj toploti i ukusu. Kasio je držao ruke na
naslonu, dlanom nadole, puštajući me da ga zadovoljim. Barem
jednom me je pustio da ja imam kontrolu. Želela sam da mu
pokažem da brinem za njega zato što mi je stalo... zato što ga
volim.
Volela sam zvukove koje je ispuštao kada je bio blizu,
duboko stenjanje i oštro disanje. Volela sam način na koji su se
njegovi prsti stezali na naslonu, kako su njegove mišićave butine
drhtale pod skupom tkaninom njegovih brioni pantalona. Ali
najviše od svega sam volela posesivan sjaj u njegovim očima
sekund pre nego što se prepusti.
„Da, dušo”, rekao je promuklo. Stegao se, zažmurio i svršio
uz mali drhtaj. Moja žudnja je bila vrela i teška između mojih
nogu, ali sam je zasad ignorisala.
Progutala sam i nastavila da ga obrađujem jezikom i ustima
dok se trzao od poslednjih naleta svog orgazma. Lagano sam mu
milovala muda, držala ga u ustima i samo nežno sisala. Kada se
umirio, pogledao me je i obuhvatio moj obraz. Pustila sam da mi
njegov kurac polako isklizne iz usta i ponovo izazvala tiho
stenjanje u njegovom grlu. Poljubila sam ga u butinu. „Bolje?”
Sirovo se nasmejao. „Jeste.” Nagnuo se napred i uhvatio me
za kukove. „Sad je red na mene.”
„Ovo je bilo za tebe.”
„Znam.” Podigao me je na noge i gurnuo glavu pod moju
spavaćicu. Kačeći prste za moje gaćice, pomerio ih je u stranu,
otkrivajući moje otečeno meso. Gurnuo je jezik između mojih
usmina i ja sam naglo uzdahnula. Uhvatio me je za butinu i
podigao mi nogu tako da mi je stopalo bilo oslonjeno na naslon,
otvarajući me za sebe. Kao što sam i ja to uradila, uzeo je
kockicu leda i sisao je, pre nego što ju je ispustio u ruku i
skliznuo svojim hladnim jezikom između mojih nabora.
Hladnoća me je uzbuđivala, čineći da se moja leđa izviju od
zadovoljstva. Gurnuo je jezik u mene i ja sam ga uhvatila za
glavu zbog boljeg oslonca, kako bih mogla da pomeram kukove
i da ga uvlačim još dublje u sebe. Povukao se, a onda je kockom
leda dodirnuo moju pičku. Vrisnula sam zbog nadražaja. Kasio
je polako trljao kocku preko mojih nabora dok nisam bila
obložena hladnom tečnošću, a onda se ponovo nagnuo napred i
nežno posisao vlagu s moje osetljive kože. Tresla sam se od
siline zadovoljstva, ali sam se suzdržavala. Kasio je gurnuo dva
prsta u mene koji su bili ledeni od držanja kockice.
Njihala sam kukove očajnički tražeći više. Jedan od njegovih
prstiju je pronašao moju zadnjicu i ušao je unutra. „O bože”,
uzdahnula sam. S dva prsta u meni, vrhom jednog u mom
dupetu i Kasiovim usnama na mom klitorisu, raspala sam se uz
nasilan drhtaj. Privukao me je bliže svom licu i dok je to radio,
skliznuo je dublje kroz moj zadnji ulaz. Jačina mog orgazma je
umanjila bol. Sela sam mu u krilo, zadovoljena i iscrpljena.
„Šta je to bilo?”, konačno sam uspela da pitam.
„Želeo sam da uradim nešto više od pljeskanja tvog lepog
dupeta.
Izdahnula sam.
„Je l’ ti se dopalo?”
„Još nisam odlučila, ali naginjem prema ne.”
Nasmejao se duboko u grlu. „Možda mogu da te ubedim.”
„Možda. Ali ćeš morati da budeš vrlo ubedljiv jezikom pre nego
što pristanem da ponovo ovo probam.”
Mazio mi je kuk, a ja sam se nasmejala za sebe. Ceo dan sam
bila zabrinuta zbog razgovora s Mensuetom. Sada sam se lakše
osećala. Ništa se nije promenilo. Sakrila sam istinu od Kasija,
zbog njega i zbog dece.
„Mislim da Simona počinje da priča.”
„Šta je rekla?” Kasio je zvučao umorno, čak mu je i glas bio
dublji nego inače.
„Dada. Zvučalo je malo kao tata.”
Kasio mi je stegao ruku, ali nije ništa rekao.
„Pitala sam se kako bi ona trebalo da me zove. Znam da me
Danijel zove Đulija, ali...”, progutala sam knedlu, brinula sam se
kako ću izneti svoju ideju „... ali sam mislila da bi Simona
možda želela da me zove mama. Ona se ne seča Gaje i bilo bi
tužno kada nikada ne bi imala nekoga koga bi mogla da zove
mama. Ona...”
Kasio je konačno prekinuo moje brbljanje tako što me je
povukao i poljubio. „U pravu si. Sada si ti njena mama, pa bi
trebalo tako i da te zove. Na početku će verovatno biti zbunjena
zato što te Danijel zove Đulija.”
„Da, ali to je okej. Neka idu svojim tempom. Ja sam srećna
što me oboje prihvataju.”
„To je zato što si ti njih prihvatila od prvog dana. Nikada nisi
zamerala meni ili njima zbog težine svojih odgovornosti.”
„Na početku sam se i osećala kao da su odgovornosti. Kao da
je to nešto što treba da usavršim, ali više nije tako. Ova porodica
je sada deo mog života.”
22.
Đulija
Proveli smo naš prvi letnji godišnji odmor u kući na plaži. Bio
je rani jun i sunce je jarko sijalo. Vremenska prognoza je
predvidela nekoliko dana bez kiše. Kasio je uzeo slobodnu
nedelju na poslu, što nije značilo da neće morati da se vrati ako
nešto bude hitno, ali ja sam ipak bila oduševljena zbog prilike da
imamo porodični odmor na plaži.
Obukla sam Simonu u sladak dvodelni kupaći s karnerima i
suncokretima, slatke naočare i slamnati šešir. Moj bikini je
izgledao vrlo slično, samo bez preteranih nabora, ali smo ipak
postigle da izgledamo kao slatke bliznakinje. Danijel je nosio
svoj omiljeni supermen kupaći šorts.
Kasio je bio slatkiš za oči sa svojim širokim grudima. Nosio
je Danijela u vodu dok smo Simona i ja umakale prste na
nogama u Atlantik. Više sam volela mlaku vodu, tako da mi nije
bilo jasno kako su Kasio i Danijel mogli da uživaju u plivanju u
ledenoj vodi. Simona se slagala s mojim mišljenjem i vrištala
svaki put kada bi talasi dodirnuli njene prstiće. Njene oči su bile
pune radosti kada je podigla ruke. „Ruka, mama.”
Svaki put kada bi me nazvala „mama”, moje srce bi
poskočilo. Povremeno me je zvala „Đijula” kada je pokušavala
da imitira Danijela, ali joj je bilo teško da izgovori moje ime.
Danijel je bio zbunjen prvih nekoliko puta kada me je nazvala
mama, ali kada sam mu objasnila da ne pokušavam da zauzmem
mesto njegove mame i da to samo pokazuje koliko ih volim i
koliko mi je stalo do njih, složio se s tim. Prinoseći Simonu na
moje grudi, posmatrala sam Kasija dok je nosio Danijela na
ramenima. Svako ko bi ih video znao bi da su otac i sin, ne zbog
fizičkih sličnosti, već zbog toga kako su se ponašali kada su
zajedno. Bilo je prelepo. Lulu je divlje lajala pored mene, ljuta
što su joj Kasio i Danijel bili van domašaja, ali ona nije baš bila
ljubitelj vode.
„Tata!” Simona je vrištala pružajući ruke. Kasio je izašao iz
vode i spustio Danijela na plažu. Lulu ga je odmah pregledala,
zabrinuta da ga je okean možda povredio. Predala sam Simonu
Kasiju, koji me je poljubio pre nego što se vratio u vodu.
Danijel je trčao pored ivice vode, a Lulu je još uvek lajala
blizu iza njega. Njeno krzno je ponovo poraslo i bila je najslađa,
kovrdžava, pufnasta lopta.
„Nemoj brzo!”, viknula sam kada su Danijel i Lulu postali
previše divlji, a onda se Danijel sapleo i pao. Pojurila sam do
njega. Lulu mu je već lizala lice. Kleknula sam pored njega.
Držao se za koleno i plakao. Dočekao se na kamen i sada je
krvario iz posekotine na kolenu. „Sve je u redu. Sredićemo.”
Kasiova senka je pala preko nas. Predao mi je Simonu i uneo
Danijela u kuću, uspeo je da se smiri u očevom naručju.
Srećom, nije mu trebalo ušivanje. Kasio je očistio ranu i
stavio mu flaster, sve vreme pričajući s Danijelom tihim,
umirujućim glasom.
Danijel nije više plakao. Trudio se da bude veliki dečak u
blizini oca. Kasio ga je potapšao po glavi.
„Hoćeš li sladoled?”, pitala sam.
Grickao je usnu, gledao dole u sofu i klatio nogama.
„Danijele?”, kleknula sam ispred njega pokušavajući da
shvatim šta nije u redu. Zagrlio me je oko vrata i iznenadio me.
„Hej, jesi li okej?”
Prigrlila sam Danijela jače na moje grudi. Nisam bila sigurna
zašto mu treba moja blizina, ali sam bila i više nego spremna da
mu je pružim. „Mama”, prošaputao je.
Zaledila sam se. Kasio je postao napet, a njegove oči burne
dok nas je posmatrao. Da li je Danijel mislio na Gaju?
Nedostajala mu je? Polako sam se povukla unazad.
Danijel mi je gledao u bradu. „Mogu li da te zovem mama?”
Zagrcnula sam se i oči su mi se napunile suzama zbog
njegovog neočekivanog pitanja.
Kasiovo lice se smirilo.
Poljubila sam Danijela u obraz, a onda ga još jednom jako
zagrlila. „Da. Ništa me ne bi usrećilo više od toga. Volim te.”
Počeo je da šmrca i više ni ja nisam mogla da se suzdržim.
Kasio je skrenuo pogled, a njegova adamova jabučica je
poskakivala dok je gutao. Trenutak kasnije je prišao, kleknuo
pored nas i oboje nas zagrlio. Prislonila sam lice na njegove
grudi, osećajući kako mu srce tutnji. Kasio je poljubio vrh moje
glave, pa onda Danijelove.
Danijel je tog dana koristio svaku priliku da me zove mama,
na početku stidljivo, a kasnije s divnim uzbuđenjem.
To veće smo Kasio i ja sedeli na ljuljašci ispred kuće i
gledali zalazak sunca. Još uvek nismo pričali o dešavanjima
tokom tog dana. S Danijelom i Simonom oko nas nismo imali
vremena.
„Nisam to očekivala”, rekla sam. Kasio je i bez pojašnjenja
znao na šta mislim. Njegova ruka oko mojih ramena se stegla
držeći me još bliže uz sebe.
„Nisam ni ja. Dovoljno je star da se seća svoje majke, ali
pretpostavljam da i sećanja blede s vremenom. Bio je previše
mali da bi se jako vezao za nju. Pretpostavljam da je to na sreću,
posle svega.”
„Pretpostavljam.” Delovalo je užasno okrutno biti srećan
zbog Gajine prevremene smrti, ali za Simonu i Danijela to je
verovatno bio lakši put. Da su oboje bili stariji u vreme njenog
samoubistva, verovatno bi se još više mučili. „S vremenom će
Danijel i Simona pitati za Gaju. Prirodno je da žele da znaju više
o svojoj majci.”
Kasio je izdahnuo. „Do tada neću pričati o njoj. Sve što ću
im reći svakako će biti laž.”
„Neće sve.”
„Kada smo se mi venčali, mislio sam da radim kontrolu
štete.”
Obrve su mi se popele na čelo. Kasio se zasmejao kada je to
video. „Znam. Nije preterano romantično. Ali trebalo je da
olakšaš moj život.”
„Očekivao si da dobiješ dadilju uz koju ide i seks.”
„Ne mogu to da poreknem. Nisam razmišljao o opciji da
ćemo postati partneri, da ću uživati u tvom društvu van spavaće
sobe, a čak je i to delovalo malo verovatno kada sam te prvi put
upoznao.”
„Baš znaš kako da ovaj romantičan zalazak sunca učiniš još
romantičnijim”, zadirkivala sam ga.
„Romantika nije moja jača strana.”
„Ma šta kažeš?”
Kasio se okrenuo prema meni i obuhvatio mi obraz.
„Iznenadila si me i nastavljaš da me iznenađuješ.”
„To je dobro, zar ne?”
„I više nego dobro.”
„Da li misliš da ćeš mi ikada potpuno verovati? Da nikada
nećeš očekivati da ću te prevariti?”
„Verujem ti.” Na moj sumnjičav izraz lica dodao je:
„Verujem ti, ali nisam siguran da će ta džangrizava sumnja u
mom malom mozgu ikada ispariti. Uhvatiti Gaju tako...”
Odmahnuo je glavom i zagledao se prema okeanu. „Znam da je
većina ljudi sposobna da uradi vrlo loše stvari. Viđam to svaki
dan. Teško je da ne očekuješ uvek najgore.”
Razumela sam ga. Nisam mogla ni da zamislim kakav je
osećaj uhvatiti partnera u prevari, posebno s članom porodice.
„Neću te prevariti. Boriću se za tvoje poverenje svakog dana,
koliko god dugo bude trebalo tom džangrizavom glasu da ućuti.
Volim te.”
Kasio se nagnuo i usnama dodirnuo moje. „Ako iko može da
ućutka moj džangrizavi glas, onda si to ti. Udahnula si novi
život u mene.”
„Misliš novu živahnost?”, zadirkivala sam ga kezeći se.
Kasio se nije smejao. Milovao me je po kosi i očima pratio
prste koji su klizili nadole. „Mislim na sve. Bio sam mrtav
iznutra, rutinski sam prolazio kroz dane, živeo sam za posao, da
izgradim budućnost za svoju decu. Dok sam to radio, zaboravio
sam na sadašnjost, na življenje. Ti si mi pokazala koliko je
važno živeti u trenutku, iskusiti živote moje dece, ne samo
planirati njihovu budućnost.” Poljubio me je. Onda je njegov
osmeh postao mračniji. „Ali moja nova živahnost je definitivno
još jedna prednost tvog prisustva u mom životu.”
Njegova ruka je skliznula pod moju majicu. Pogledala sam
unaokolo.
„Niko ne može da nas vidi.”
„Znam”, rekla sam. Zatim sam ustala i zakoračila unazad.
„Ali sam mislila da isprobamo plažu...”
Kasio je ustao. „Imaćeš pesak svuda.”
Napravila sam još jedan korak unazad i skinula majicu preko
glave. „Možda će mi se dopasti dodatno trenje, starce.”
Kasiov osmeh je postao opasan. „Mislim da prvo treba da te
potopim u okean, kao kaznu za tvoju drskost.”
Povukla sam se unazad, sišla niz stepenice, a Kasio me je
pratio kao što lovac prati svoj plen. „Trči, devojčice, trči.”
„Ja nisam...” Bacio se prema meni, ali sam ja odskočila uz
prigušeni vrisak, okrenula se i pobegla. Stopala su mi tonula u
mekan pesak i prohladan večernji povetarac mi je razbarušio
kosu. Bacila sam pogled preko ramena i videla Kasija kako
izuva cipele, skida košulju i pantalone. Kolutajući očima,
skinula sam grudnjak i viknula: „Nikada me nećeš stići, starče!”
Bio je iznenađujuće brz. Prokletstvo, bio je brži nego što bi
to trebalo da bude bilo koji čovek njegove visine i s tom
mišićnom masom. Čini se da su se svi ti prokleti treninzi
isplatili.
Kikoćući se, otkopčala sam dugme šortsa. Nažalost, nisam
mogla da se zaustavim zato što je Kasio bio tik iza mene i skoro
sam se saplela dok sam pokušavala da svučem šorts trčeći. Samo
u gaćicama, još više sam požurila pokušavajući da se popnem na
dinu i što dalje od okeana.
„Imam te”, Kasio je zarežao momenat pre nego što je
obmotao ruke oko mog struka i odigao me od zemlje. Spustio je
vreo poljubac na moj vrat, a onda ga ugrizao i naterao me da
oštro uzdahnem. Uprkos mom opiranju, odneo me je do ivice
okeana. „Ovo će biti veoma hladno. Na svu sreću, znam savršen
način da te ponovo zagrejem.”
„Kasio, da se nisi usudio!”, upozorila sam ga, ali je
zakoračio u talase. Hladna voda mi je bila do listova. „Kasio!”
Bacio me je u vodu. Šok od ledene hladnoće Atlantika
proleteo mi je kroz telo. Probila sam se do površine vode i oštro
disala dok se moje telo mučilo da se navikne na hladnoću.
Kasio je izgledao kao da ide na plivanje na Karibima, ne u
Atlantiku. Nije se čak ni naježio!
Ljutito sam piljila u njega, ali u isto vreme nisam mogla da
potisnem osmeh. Možda sam ga iznenadila, ali je i on iznenadio
mene. Kada sam ga prvi put videla u predvorju kuće mojih
roditelja, užasno staloženog i pod kontrolom, pitala sam se kako
ćemo ikada funkcionisati.
„Šta kažeš na to da te sada ugrejem?” Pritisnuo se uz mene
povlačeći me uz svoje predivno toplo telo. Njegove usne su
ponovo pale na moj vrat. „Nema seksa u okeanu. Svi važni
delovi će mi se zalediti ako ostanemo duže u vodi.”
Kasio se duboko nasmejao uz moju kožu. „Koji važni
delovi?” Njegove usne su putovale niže, a onda se zatvorile oko
moje bradavice.
Uhvatila sam se za njegovu glavu, klimajući svojom. „Na
primer taj deo.” Pogledala sam niz kuća poređanih na dinama.
Svetla su gorela u nekima od njih i pitala sam se da li bi mogli
da nas vide kada bi pogledali prema okeanu.
Nije me bilo briga.
„Grejaću tvoje delove, ne brini”, promrmljao je uz moju
kožu i odlučila sam da možda i vredi smrznuti se nasmrt.
Posle seksa na brzaka u okeanu, uspela sam da ubedim
Kasija na još jednu rundu na plaži, zbog čega sam se kasnije
pokajala... baš kao što je i predvideo. Debeo sloj peska mi je
pokrivao svaki centimetar tela i više od jednog zrna peska našlo
je svoj put do otvora u kojima mi je bilo draže kada nema peska.
Nakon dugog tuširanja, još uvek sam osećala bol kada smo se
ponovo smestili na ljuljašku. Kasiov izraz lica jesam-li-ti-rekao
bio je dodatna kazna.
Neko je pokucao na prozor. Simona je prilepila nos na staklo
i lupala svojim malim pesnicama. Kasio je otvorio vrata,
podigao je i spustio na svoje krilo pored mene. Pribila se uz
njega i uputila mi umoran osmeh. Razbarušila sam njene
tamnoplave lokne i podigla noge ispod sebe. Kasio je njihao
ljuljašku svojim dugim nogama.
Nedugo posle toga, vrata terase su se ponovo otvorila i
Danijel je bosonog izašao na trem. Trljajući oči, doteturao se do
nas. Podigla sam ga i spustila na ljuljašku između nas, a on je
spustio svoju glavicu na moje grudi.
Nikada nisam smatrala da sam spremna da postanem majka.
Većinu dana, pre nego što mi je tata rekao za veridbu s Kasiom,
i sama sam se osećala kao dete. Istina je da ste dorasli zadacima
koji su vam postavljeni samo ako se direktno suočite s njima.
Kasio je nagnuo glavu unazad, izgledao je mirno i
zadovoljno. Želela sam da budem njegovo utočište. Njegov
posao je bio pun krvi, konflikata i smrti. Nisam to želela i kod
kuće. Uhvatio me je da ga gledam i uputio mi umoran osmeh.
Brinuću se o Simoni i Danijelu, štitiću ih od svega, čak i od
istine. Zaklela sam se da nikada neću lagati Kasija, ali istina
koju mi je njegov otac rekao biće jedini izuzetak.
Laži nas na kraju uvek sustignu. Nadala sam se da je ovo
jedan od onih slučajeva kada to neće učiniti.
23.
Đulija
Devet godina nakon venčanja
Kasio je tog dana stigao kući po podne. Rezervisao je sto za
našu devetu godišnjicu u našem omiljenom restoranu, malo
mesto koje je služilo tradicionalnu francusku hranu. Mija je
pristala da pričuva Simonu i Danijela. Mada će to više biti
druženje i noćenje, s obzirom na to da su sada imali devet i
skoro dvanaest godina. Više im nije trebao
dvadesetčetvoročasovni nadzor iako su često znali da budu
nevaljali.
Upravo smo bili završili ukusnu paštetu s toplim brioš
hlebom i popili po dve čaše vionijea, mog omiljenog belog vina,
kada sam skupila hrabrost. „Još uvek ne želiš više dece?”
planirala sam da to pitam mirnim, tihim glasom, ali sam umesto
toga izbrbljala.
Kasio je polako spustio čašu i skupio obrve. „Jesi li...?”
Pogledala sam ga i podigla moju skoro praznu vinsku čašu.
„Stvarno? Misliš da bih popila dve čaše vina da sam trudna?”
Zasmejao se. „Nisam razmišljao o tome.”
„Muškarci”, promrmljala sam, ali nisam mogla da obuzdam
osmeh. „I šta kažeš?”
Bila sam neuobičajeno nervozna zbog ovoga. Kasio i ja smo
pričali skoro o svemu, osim o delovima posla koji su njemu
delovali previše brutalni za mene – i o tajni o Simoni i Danijelu
koju sam još uvek nosila u najdubljem ćošku srca.
Kasio je spustio šaku na moju. „Da li želiš još jedno dete?”
Još jedno dete. Ne svoje dete. Prošli smo toliko toga i sada
apsolutno nije bilo sumnje da su Simona i Danijel bili i moja
deca.
„Osećam kao da naša porodica još nije kompletna. Želim da
imam bebu, da je ponovo mazim.”
„One plaču, povraćaju i kake, a kada to prestanu da rade,
imaju najgore izlive besa. Da li stvarno želiš to?”
Kezila sam se. „Želim.”
Kasio je odmahivao glavom kao da sam nerazumna, ali po
nežnom pogledu u njegovim očima znala sam da ga imam.
„Pa?”
„Ako želiš još jednu bebu, dobićeš je.”
„Ali šta je s tobom? Ne želim da imamo bebu samo da bi mi
učinio uslugu.”
Kasio se nagnuo preko stola. „Veruj mi, nije mi naporno da
ti napravim bebu.” Nežno sam ga pljesnula po podlaktici, a on je
nastavio još tišim glasom. „Voleo bih da imam bebu s tobom.”
„Možemo danas da počnemo”, prošaputala sam i prešla
visokom štiklom uz njegovu nogu, sugestivno se osmehujući.
Izgledao je neodoljivo u svom strukiranom odelu.
Jedan ugao njegovih usana se podigao. „Jesi li sigurna da
želiš da propustiš canard à l’orange i crepe suzette?” Čuti
Kasija kako izgovara imena hrane na francuskom, patke u sosu
od pomorandže i palačinke, bilo je skoro previše za ono malo
kontrole što mi je preostalo.
Pritisnula sam štiklu na njegove prepone i navela Kasija da
tiho zašišti u grlu. „Okej, prvo hrana, posle seks.”
Odmahnuo je glavom, ali nije mogao ništa da kaže zato što
nam je prilazio konobar s našim glavnim jelom.
*
Božić smo proveli u našoj kući na plaži, kao što smo to radili i
prethodne dve godine. Uprkos hladnoći, voleli smo da se šetamo
po obali. Za Kasija je to bila prilika da na nekoliko dana
pobegne od tereta svojih odgovornosti. Kada je bio u kući, uvek
je neko nešto želeo od njega. To je bio problem kada ste podšef.
Tata je uvek na druge prenosio većinu svog posla, ali je Kasiju
bilo draže da ima kontrolu.
Simona i Danijel su ukrasili jelku dok sam ja pripremala
božićnu večeru za porodicu. Lulu je stajala pored mene,
nadajući se da će parče slanine pasti na pod. Postala je tradicija
da Kasiove sestre s porodicama i njihovi roditelji dolaze kod nas
da proslavimo. Moji roditelji nisu želeli daleko da putuju zimi,
tako da smo ih uvek posećivali u Baltimoru nakon Božića.
Imala sam poseban poklon za Kasija koji ću mu dati kada
budemo sami. Kutiju punu slatkih bodića s rečima „Zdravo,
tata”, čepiće za uši, brufen i sredstvo za čišćenje tepiha kao šalu
zbog onog jednog puta kada je Simona skinula pelenu i pokakila
se na tepih u dnevnoj sobi nakon što je jela cveklu. Bio je to
momenat za pamćenje koji tepih nije preživeo. Izgleda da je
cveklu bilo teže očistiti s tkanine nego krv.
Nisam mogla da dočekam njegovu reakciju.
Pošto nisam pila vino tokom večere, Mija me je znalački
pogledala, a izgleda da je i Kasio brzo primetio. Mensuetov
nestrpljivi izraz lica me je više zabrinuo. Održao je obećanje i
više nije pominjao test očinstva, ali njegova tišina nije značila da
više ne razmišlja o tome. Njegovo zdravlje je brzo propadalo u
poslednjih nekoliko meseci. Morao je da koristi kolica i mnogo
je smršao. Dobiti naslednika, onog s kojim je u krvnom
srodstvu, možda je bila poslednja stvar koju je želeo da ostvari u
životu.
Kasio
*
Sačekali smo još šest nedelja pre nego što smo im objavili
trudnoću tokom večere.
Na trenutak su oboje gledali razrogačenih očiju. A onda su
počeli da kliču. Nisu znali šta beba znači za njih: čuvanje i
smene za menjanje pelena.
Đulija se s olakšanjem nasmejala.
Simona je skočila sa stolice i pojurila prema Đuliji hvatajući
je u zagrljaj.
„Pažljivo”, rekao sam. „Mama ima bebu u stomaku.”
Simona je klimnula glavom raširenih očiju i piljila u Đulijin
još uvek ravan stomak. „Može li da me čuje?”
„Može.”
Nagnula se napred. „Molim te, budi sestrica. Dečaci su
iritantni.”
„Hej! Ti si iritantna.” Danijel je rekao punih usta i nekoliko
nudli mu je ispalo dok je govorio.
Simona je naborala nos. „Ti smrdiš.”
Danijel je progutao zalogaj i podrignuo. „To smrdi.”
„Fuuuuuuj!”
„Dosta”, rekao sam odlučno. „Večeramo.”
Danijel je klimnuo glavom, ali je zadržao pogled na Simoni.
Simona je mazila Đulijin stomak kao da je lampa koja će joj
ispuniti želju pre nego što se vratila na svoje mesto. Danijel je
isplazio svoj hranom prekriven jezik prema njoj. Udarila ga je.
Pogledao sam Đuliju. Stvarno želiš još jedno ovakvo?
„Ne mogu da dočekam još jedno”, rekla je.
Đulija
Đulija
Kasio
*
Iste sekunde kada sam zakoračio u našu kuću, Đulija je poletela
prema meni i toliko čvrsto me zagrlila da sam se zabrinuo da će
joj ostati modrice po stomaku. Oči su joj bile crvene. Danijel je
stajao iza nje u predvorju. S dvanaest godina bio je visok skoro
kao Đulija. Još uvek se sećam kada mi se kačio za nogavice
pantalona.
„Zar ti ne bi trebalo da si u krevetu? Sutra ideš u školu.”
„Znao sam da nešto nije u redu kada je mama došla kući
plačući. Nije želela da mi kaže šta se dešava.” Njegov glas se
već menjao iz dečačkog u muški. Ja sam ga podigao, godinama
sam sumnjao da nije moj i sada sam bio siguran. To nije ništa
promenilo. Đulija je volela Danijela i Simonu kao da su njeni, a
i ja sam.
„Imao sam razgovor s Lukom.”
Danijel je prišao bliže sa strahom na licu. „Jesi li u nevolji,
tata?”
Ta reč s njegovih usana me je ispunila ponosom. To se
nikada neće promeniti.
Đulija se povukla i dala nam prostora.
Obuhvatio sam Danijelovu glavu i povukao ga na svoje
grudi. „Sve smo resili. Bio je nesporazum.” Danijel me je kratko
zagrlio. Sada kada više nije bio mali dečak, ovi prikazi nežnosti
su postali sve ređi. „Sada idi u krevet.”
Danijel se povukao i krenuo na sprat, preskačući po dve
stepenice. Obmotao sam ruku oko Đulije.
„Ništa se nije promenilo”, rekla je odlučno.
„Ništa se nije promenilo”, potvrdio sam.
„Danijel je dobar dečak, moj dečak i biće dobar podšef.”
Đulija se široko nasmejala. „Znam da hoće. Baš kao i njegov
tata.” Ispreplitala je naše prste. „Idemo u krevet.” Po načinu na
koji je to rekla znao sam da joj treba više od spavanja i nakon
današnjeg dana vođenje ljubavi s mojom ženom zvučalo je kao
savršen lek.
Nakon što je Đulija zaspala, otišao sam u sobu za pušenje.
Lulu se gegala za mnom. Većinu noći je spavala u Danijelovom
ili Simoninom krevetu, ali su je moji koraci verovatno izmamili.
Sipao sam sebi piće, seo u široku fotelju i uzeo gutljaj. Osim
mesečine koja je sijala kroz prozor i žara u kaminu, mrak je
vladao sobom.
Lulu je gledala u mene.
Potapšao sam butinu i ona je bez napora skočila i sklupčala
se na mom krilu. Ona i ja smo tokom godina našli zajednički
jezik. Još uvek su joj bili draži Đulija, Danijel i Simona, ali mi je
uvek pravila društvo tokom mojih besanih noći.
Uz uzdah sam mazio njene mekane lokne.
Tajne su uvek imale način da isplivaju. Danas se to dokazalo.
Trebalo je da znam da je otac uradio test očinstva istog
momenta kada je saznao za Andreu. Nije bio čovek koji je
prepuštao slučaju stvari koje ga muče.
Bio sam ljut zbog njegovog zanemarivanja mojih želja i
besan što je toliko želeo da istina izađe na videlo da je rekao
nekome poput Feliksa. Obojica su želeli da njihov nerođeni
unuk postane podšef. To je bilo sve što je bilo potrebno da se
ljudi koji se jedva podnose pretvore u saveznike.
Nisam želeo ni da zamislim šta bi to uradilo Danijelu i
Simoni kada bi saznali. Naš krug ne bi blagonaklono gledao na
njih. Na rezultat prevare i incesta. Bez obzira na to koliko bih
brutalno reagovao na ogovaranja, sumnjam da bih jednog dana
mogao da ubedim moje ljude da prihvate Danijela kao svog šefa.
Nisam bio siguran da želim da se ponovo sretnem s ocem.
Rizikovao je Danijelovu i Simoninu budućnost. To nisam
mogao da oprostim. Luka ga je sigurno pozvao danas zato što je
otac pokušavao da me dobije, ali sam ugasio ton na telefonu.
Nisam želeo da razgovaram s njim.
Kao da sam ga mislima prizvao, moj telefon je zasvetleo, ali
je bila Mija. To što je budna u ovo doba noći bio je loš znak.
Javio sam se.
„Moraš da dođeš u bolnicu. Tata umire. Neće preživeti noć.”
Ćutao sam, bio sam zaglavljen između šoka i gorućeg besa.
„Kasio?”
„Stižem uskoro.” Prekinuo sam vezu. Lulu je skočila s mog
krila i požurio sam na sprat da probudim Đuliju.
„Idem s tobom”, Đulija je odmah rekla.
Nismo budili decu. Nisam želeo da vide dedu na samrti,
posebno što bi mogao da im otkrije istinu u svojim poslednjim
momentima. Elija će paziti na kuću dok nismo tu.
Đulija mi je uputila zabrinut pogled dok sam nas vozio u
bolnicu. „Jesi li okej?”
„Nisam.”
„Voliš svog oca, zar ne?”
Namrštio sam se. Trenutno je moj bes bio dominantna
emocija prema njemu, ali sam ga ipak još uvek voleo. „Bio je
pristojan otac, bolji od mnogih muškaraca u našem svetu. Imao
je svoje mane, ali imam ih i ja.”
„Ne dozvoli da te bes spreči da se oprostiš. Ono što je uradio
je pogrešno. Bolestan je već dugo. Možda je to uticalo na
njegovu procenu.”
„Već godinama je želeo da se sazna istina.”
„Znam. Ali ipak, nemoj danas da se svađaš s njim. Pusti ga
da umre u miru. Ne samo zbog njega nego i zbog sebe.”
Uzdahnuo sam. Đulija je lako opraštala. Ja sam bio
osvetoljubiviji. Svakako sam klimnuo glavom.
Ilarija je čekala s majkom u hodniku. Obe su plakale i
pridržavale jedna drugu. Majka je odmah požurila prema meni i
čvrsto me zagrlila. Potapšao sam je po leđima. „Šta se desilo?”
Majka nije mogla da odgovori. Samo je odmahivala glavom i
plakala.
Podigao sam obrve prema Ilariji. „Otac je zahtevao da danas
obavi neke pozive s Lukom i Feliksom. Znaš kakav je. Ne može
da ostavi posao čak ni kada si ti glavni. Nakon toga je bio
uznemiren i to je dovelo do još jednog malog srčanog udara.
Njegovo telo je previše slabo.”
Klimnuo sam glavom. „Sad priča s Mijom?”
„Da”, Ilarija je rekla. „Želeo je da popriča nasamo sa svakim
od nas.”
Vrata su se otvorila i Mija je izašla, njeno lice je bilo mokro
od suza. Kada me je videla, izgledala je kao da joj je laknulo.
„Došao si. Otac se brinuo da nećeš želeti da dođeš.”
„Tu sam”, jednostavno sam rekao. Đulija mi je stegla ruku.
Krenuo sam u bolničku sobu, pokušavajući da potisnem bes
prema ocu. Onog momenta kada sam ga ugledao kako leži na
krevetu, tako lomljivog, kao senka čoveka kojeg sam poznavao
celog svog života, bes je nestao. Đulija je bila u pravu. Danas
nije bilo vreme za optuživanje. Bilo je za pozdravljanje. Tome
me je Đulija naučila: da pružim dobrotu kada mogu da je
priuštim, što nije bilo tako često.
Očeve oči su me pratile dok sam mu prilazio. Izgledao je
prestrašeno. Nikada ga nisam video takvog. Bio je hrabar čovek
i jedan od najjačih koje sam poznavao. Sada je izgledao kao da
bi ga i jedna moja reč mogla slomiti.
„Oče”, rekao sam tiho.
Dodirnuo sam njegovu mršavu šaku koja je opuštena stajala
na pokrivaču. Njegov izraz lica je smekšao i polako je okrenuo
šaku kako bi mogao prstima da obuhvati moje, slabašno me
stežući.
„Kasio.” Reč je bila isprekidani šapat. Nagnuo sam se iznad
njega kako bih ga bolje čuo. „Ja sam samo... samo sam želeo
ono što sam mislio da je najbolje.”
„Znam.” Pogrešio je, ali i ja sam bio kriv za neke pogrešne
odluke u prošlosti.
„Žao mi je. Hoćeš li mi oprostiti?”
Oproštaj nije bio moja jača strana. Nisam siguran da mogu
da ga pružim ocu tako brzo nakon svega što se desilo, ali on nije
imao još puno vremena. „Oprostio sam ti.” To nije bila laž. S
vremenom ću mu oprostiti. Ne danas, ali za nekoliko meseci ili
godina. Nakratko je zatvorio oči i jedna suza mu je krenula.
Nikada nisam video oca da plače. Nagnuo sam se i pažljivo ga
zagrlio. Ponovo mi je stegao ruku, još slabije nego ranije.
„Možeš li da... pozoveš...?”
Klimnuo sam glavom i pozvao sestre i majku da uđu. Otac je
umro dva sata kasnije okružen svojom porodicom. Đulija je bila
u pravu. Pomirenje s njim nije samo oslobodilo njega nego i
mene.
*
„Kako je naš dečak?”, pitao sam kao i svako veče kada stignem
kući. Večeras nisam stigao na večeru – to se retko dešavalo.
Đulijin termin je bio za nekoliko dana. Nakon očeve smrti i
Lukinog upozorenja Feliksu, situacija je počela da se smiruje.
Sada smo mogli da se radujemo budućnosti.
„Dobro je”, nežno je rekla dodirujući stomak. „Ali sam
stalno gladna i sada imam strašnu želju za nečim slatkim.”
Nosem sam joj mazio uvo. „Baš kao i ja.”
Đulija je uzdahnula. „Ne tu vrstu želje. Mada mi ni to ne bi
smetalo.” Uputila mi je stidljiv osmeh koji mi se odmah spustio
u kitu. Na moju sreću, Đulijin seksualni apetit se nije nimalo
smanjio tokom trudnoće. Ako je uopšte bilo moguće, postala je
još nezasitija. Danijel i Simona su sedeli jedno pored drugog na
sofi i gledali jedan od svojih omiljenih kanala na Jutjubu na
televizoru. Lulu je bila sklupčana pored njih.
„Danijele, Simona, možete da pogledate još jedan video
nakon toga. Vaša majka i ja treba da porazgovaramo na spratu.”
Danijelovo lice se naboralo i bilo mi je jasno da je primetio
laž. Više nije bio dete. Barem je to značilo da nas on i Simona
neće uznemiravati. Čvršće sam obmotao ruke oko Đulije i poveo
je na sprat.
„Baš si željan”, rekla je uz mali smeh.
„Rekao sam ti, žudim za nečim slatkim i oboje znamo da si ti
slatko iskušenje kojem ne mogu da odolim.”
Đulija je zakolutala očima dok je otkopčavala haljinu i bacila
je na pod spavaće sobe. „To je bilo otrcano.”
„Klekni na krevet.”
„Shvataš da imam skoro deset kilograma zakačenih za
prednji deo tela, zar ne?” Uprkos njenim rečima, uradila je ono
što sam tražio. To je bila moja omiljenja poza da je ližem, a i
njena.
Zarežala je i pre nego što sam je dodirnuo i to ne od
zadovoljstva. „Mislim da ćemo morati da otkažemo seks.”
Pomogao sam joj da ustane i Đulijino lice se zgrčilo.
Zaledio sam se. „Beba?”, pitao sam je. Moj glas je bio miran,
iako se nisam tako osećao. Sve u meni se uvrtalo i okretalo.
„Da.”
Obmotao sam ruku oko Đulije, umirujući je. Bio sam toliko
nervozan da prvi put u životu moje šake nisu bile mirne.
Pomogao sam Đuliji da se obuče, pozvao Eliju, rekao Danijelu
da čuva Simonu i odvezao nas u bolnicu sve vreme šapućući
utešne reči. Nisam bio ni siguran šta sam tačno rekao, teško da
sam video ulice pred nama, ali sam nas bezbedno dovezao.
Nikada nisam prisustvovao porođaju. Gaja nije dozvoljavala
da svedočim trenutku rađanja deteta. Nisam insistirao zato što
sam želeo da ona i naša beba budu bezbedne tokom porođaja.
Nisam želeo da se svađa sa mnom.
Ovog puta je bilo drugačije. U svakom smislu. Đulija me je
želela pored sebe, trebao sam joj. Držao sam je za ruku kroz
svaki talas bola, osećao da se njeno telo grči sa svakim naletom i
divio se njenoj snazi i sposobnosti da mi se osmehne svaki put
kada je mogla da predahne. Videti je u agoniji bila je najgora
stvar koju sam mogao da zamislim, ali sam bio zahvalan što mi
je dozvolila da prisustvujem tome.
„Još jedno guranje”, babica ju je podsticala posle skoro pet
sati porađanja.
Đulija je stezala moju ruku, a lice joj se grčilo. Bila je
umorna i znojava. Pod je bio prekriven tečnošću, moja odeća je
bila natopljena znojem i njenom krvlju. Bio je haos, a opet,
najlepši trenutak u mom životu.
A onda se začuo plač. Stegao sam se zadržavajući dah, u isto
vreme kada se Đulija s olakšanjem opustila. Piljio sam u
Đulijino crveno, znojavo lice, koje je pre samo nekoliko
trenutaka bilo izvijeno od bola, a sada je bilo ispunjeno
blaženstvom koje sam jedva mogao da razumem. Njene oči su
bile zalepljene za svežanj koji je babica podigla, ali ja nisam
mogao da skinem pogled s moje žene, sa žene koja je spasla
mene i moju decu s mračnog puta. Đulija mi je uputila šokiran
pogled i konačno sam uspeo da skrenem pogled s nje kako bih
video bebicu koja joj je izazvala takvo blaženstvo.
Bio je naboran i umazan krvlju i onda mi je kliknulo. To
blaženstvo na Đulijinom licu... preplavilo mi je grudi i svojom
jačinom učinilo da skoro osećam vrtoglavicu. Babica je prišla do
nas i stavila našeg sina Đuliji u ruke. Gabrijel je bio prelep.
Obmotao sam ruku oko Đulijinih ramena ljubeći je u teme,
ispunjen zahvalnošću koju nisam smatrao mogućom. Njen
osmeh je bio čista ljubav, neobuzdana radost.
Bio bih srećan i sa samo dvoje dece, ali sada kada je Gabrijel
ležao u Đulijinim rukama, sada kada sam prisustvovao
njegovom rođenju, znao sam da će naš život učiniti još
savršenijim.
Đulija
*
Popodne su mama, tata i Kristijan došli u posetu. Videla sam
roditelje na Mensuetovoj sahrani, ali smo razmenili samo par
uljudnih rečenica radi javnosti. Nismo nijednom pričali od naše
svađe. Verovatno su mi zamerali što sam zamolila Luku da im
zapreti. Zbog toga sam bila iznenađena što ih vidim.
Kasio je stajao pored prozora, nije pozdravio moje roditelje
kada su ušli. Ipak, rukovao se s Kristijanom i zbog toga sam se
nasmejala. Onda se moj brat okrenuo prema meni i nespretno
me zagrlio zato što sam držala Gabrijela. „Čestitam. I Korina
čestita. Došla bi i ona, ali joj je često muka.” Njegova žena je
bila trudna s njihovim trećim detetom.
„Hvala”, prošaputala sam.
„Mama i tata te neće više mučiti. Pričao sam s tatom i
pojasnio mu da mora da se sabere ako ne želi da izgubi i tebe i
mene.”
Preplavio me je talas zahvalnosti. Kristijan mi je stegao rame
pre nego što je zakoračio unazad kako bi napravio mesta za
mamu i tatu.
Mama mi je polako prišla, njene oči su bile ispunjene
suzama. „Oh, Đulija.”
Njena radost je bila iskrena i ublažila je moju ogorčenost.
Ovo je bilo novo poglavlje u mom životu i nisam želela da
budem opterećena teretom iz prošlosti. Osmehnula sam se.
Zagrlila me je pažljivo da ne zgnječi Gabrijela. Milovala je
njegov obraz i uzela u ruku jedan njegov prstić. „Bože,
zaboravila sam koliko su bebe male.”
Tata je čekao nekoliko koraka iza nje. Izgledao je čudno, ali
su i njegove oči bile ispunjene emocijama. Osmehnula sam mu
se i prišao je. „Čestitam.”
„Zar me nećeš zagrliti?”
Preko lica mu je prešlo olakšanje i kao i mama i on me je
nežno zagrlio. Nije znao šta da radi s Gabrijelom, ali ga je
jednom pomazio po glavi pre nego što se udaljio.
Kasiov pogled je mogao da zaledi peć. „Nadam se da ste
razumeli Lukino upozorenje.”
„Kasio”, rekla sam nežno. „Moji roditelji to više neće
spominjati. Je l’ tako?”
Pogledala sam ih sa iščekivanjem. Ako me vole i ako žele
mene i svog unuka u svojim životima, zaboraviće ono što im je
Mensueto rekao.
Tata je uzdahnuo i klimnuo glavom. „Ako je to ono što
želite, odnećemo tu tajnu u grob.”
„Jeste.”
To je bilo rešeno. Nismo više pominjali i kada su nam se
kasnije pridružili Simona i Danijel, moji roditelji su ih zagrlili i
tretirali skoro kao da su njihovi unučići.
Ovo je bio dokaz koliko su se plašili da me ne izgube... i
Lukinog gneva, ali sam se fokusirala na ono prvo, ne na ovo
drugo. Život je definitivno bio prijatniji ako izaberete da se
koncentrišete na pozitivno, a ne na negativno. I ja sam imala
toliko stvari za koje sam bila zahvalna.
Muža koji me voli, delimično kulturnog psa i troje divne
dece.
EPILOG
Kasio