Nuklearna astrofizika

Josipa Diklić
Listopad 2021

Sažetak
U ovom seminaru dati ću svoj osvrt na poglavlje 3.5 i 3.7 iz članka [1]
koji pokušava objasniti podrijetlo elemenata od ugljika (Z=6) do uranija
(Z=92), konstruirajući model Galaktičke kemijske evolucije (GCE). Nave-
dena poglavlja odnose se na podrijetlo elemenata u Sunčevu sustavu (3.5)
te evoluciju zastupljenosti u ovisnosti o položaju u galaksiji (3.7).

Sadržaj
1 Podrijetlo elemenata u Sunčevu sustavu 1
1.1 Mehanizmi obogaćenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
1.1.1 Big Bang nukleosinteza (BBN) . . . . . . . . . . . . . . . 2
1.1.2 Zvijezde na asimptotskoj grani divova (AGB) . . . . . . . 3
1.1.3 Supernove kolapsirajućih jezgri (SNe II, HNe, ECSNe i
MRSNe) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
1.1.4 Supernove tipa Ia (SNe Ia) . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
1.1.5 Sudari neutronskih zvijezda (NSM) . . . . . . . . . . . . . 5
1.2 Rezultati i zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

2 Vremenska evolucija zastupljenosti elemenata u ovisnosti o položaju

u galaksiji 6
2.1 Rezultati i zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

1 Podrijetlo elemenata u Sunčevu sustavu

Rezultati GCE modela, koji predviđaju udio različitih mehanizama s obzirom na
zastupljenost određenog elementa dan je na slici 1. gdje se u formi periodnog sus-
tava s različitim bojama prikazuje zastupljenost različitih mehanizama. Svaki
kvadratić u periodnom sustavu predstavlja jedan element, te je u ovisnosti o
vremenu (x-os) od Big Bang-a (t = 0) do danas (13.8 Gyr) prikazan doprinos
svakog mehanizma obogaćenja (y-os). Odnosno, doprinos prikazan na y−osi
linearna je zastupljenost relativno u odnosu na sunce tj. X/X , gdje je is-
crtanom horizontalnom linijom prikazana opservacijska vrijednost u Sunčevu
sustavu (X/X = 1). Vertikalna iscrtana linija predstavlja starost Sunca, 4.6

1
Gyr. Križanje te dvije linije predstavlja zastupljenost pojedinog elementa u
vrijeme formacije Sunca. Potrebno je napomenuti da je u model (za AGB zvi-
jezde i Supernove kolapsirajućih jezgri) uračunat povratni doprinos nastao u
zvjezdanom gubitku mase.

Slika 1: Vremenska evolucija zastupljenosti elemenata za različite mehanizme

sinteze.[1]

1.1 Mehanizmi obogaćenja

Ukratko ću opisati svaki od pet mehanizama, koji su uključeni u GCE model, a
odgovorni su za sintezu elemenata. Elementi teži od željeza ne mogu nastati u
zvijezdama, već nastaju u nekim više energetskim događajima koji su odgovorni
za s- i r-procese u kojima nastaju teži elementi.

1.1.1 Big Bang nukleosinteza (BBN)

U fizici, BBN naziv je za razdoblje od 10 s do 20 min nakon Big Banga. Smatra
se da je upravo BBN odgovorna za stvaranje većine vodika u svemiru kao i
izotopa helija-4 (4 He), te malih količina izotopa vodika, deuterija (2 H ili D),
izotopa helija, helij-3 (3 He), ali i vrlo mala količina izotopa litija, litij-7 (7 Li).
Upravo vremenski interval od 10 s do 20 min odgovara temperaturnom
rasponu kada je svemir bio dovoljno hladan da deuterij može postojati (en-
ergije su nešto manje od onih koje su potrebne za vezanje u jezgru), ali dovoljno
vruć i gust da se reakcije fuzije odvijaju značajnom brzinom.
Najbitniji parametar koji omogućuje izračun efekta BBN-a je barionsko-
protonski omjer. Takav omjer, određen u prvim sekundama nakon Big Bang-a,
ima jako malu vrijednost od oko 6 · 10−6 . Budući da takav omjer predstavlja
barionsku gustoću o njemu ovisi koliko brzo i učestalo će se događati sudari

2
i reakcije te zbog toga možemo procijeniti udio određenih elemenata nakon
završetka nukleosinteze.
Rezultati BBN računa daju zastupljenost elemenata u sljedećim omjerima:

H ∼ 75%
4
He ∼ 25%
3
D, He ∼ 0.01%
7
Li u tragovima, ∼ 10−10

Uočena zastupljenost u svemiru jako je slična ovakvim predviđanjima što se

smatra dokazom teorije Velikog praska.

1.1.2 Zvijezde na asimptotskoj grani divova (AGB)

Sve zvijezde koje imaju masu od 0.9 do 8 masa sunca M proći će kroz fazu
zvjezdane evolucije koja se naziva AGB faza. Upravo u AGB fazi nastaje oko
polovica lakih elemenata kao što su izotopi ugljika (C), dušika (N) i fluora (F).
AGB zvijezde pojavit će se kao crveni divovi u Hertzsprung–Russell (HR)
dijagramu. Njegova unutarnja struktura sastavljena je od jezgre ugljika i kisika,
ljuske u kojoj helij prolazi kroz fuziju kako bi se formirao ugljik (poznato kao
sagorijevanje helija), zatim druge ljuske u kojoj vodik prolazi kroz fuziju tvoreći
helij (poznat kao sagorijevanje vodika), i vrlo velika ovojnica sastava sličnog
zvijezdama glavnog niza (na HR dijagramu).
AGB faza podijeljena je u dva dijela, rani AGB (E-AGB) i toplinski pul-
sirajući AGB (TP-AGB). Tijekom E-AGB faze, glavni izvor energije je fuzija
helija u prvoj ljusci oko jezgre. Tijekom ove faze zvijezda naraste i do divovskih
razmjera (∼ 215R ) da bi ponovno postala crveni div.
Nakon što u ljusci helija ponestane goriva, kreće TP-AGB faza, gdje zvijezda
svoju energiju dobiva fuzijom vodika u ljusci. Izgaranjem vodika nastaje He te
njegovo nakuplje rezultira helijevim bljeskom (svakih 104 − 105 yr), čime se
ponovno aktivira izgaranje helija. Takvo izgaranje helija termalno je nestabilno
te uzrokuje miješanje materijala iz ljuske i ovojnice, što se još naziva i third
dredge-up (TDU).
Ovakva pojava obogaćuje površinu zvijezde s 12 C i ostalim produktima iz-
garanja He. Također postaje moguć i uhvat protona, tj. reakcija 12 C(p, γ)13 N(β + )13 C,
kao i reakcije 13 C(α, n)16 O, 22 Ne(α, n)25 Mg koje se smatraju jedinim od glavnih
izvora neutrona za s-procese u kojima nastaju teži elementi, iako je još uvijek
velik izazov precizno određivanje njihovih stopa uhvata.

1.1.3 Supernove kolapsirajućih jezgri (SNe II, HNe, ECSNe i MRSNe)

Supernove kolapsirajućih jezgri (CCSNe) odnose se na zvijezde velike inicijalne
mase (M > 9M ). Kolaps jezgre može biti uzrokovan s nekoliko različitih
mehanizama: prekoračenje Chandrasekharove granice (M ∼ 10−130M ); uhvat
elektrona (M ∼ 8−10M ); nestabilnost produkcijom para (M ∼ 130−250M );
ili fotodisintegracije (M > 250M ).

3
 U GCE modelu kao mehanizam nastanka elemenata uzeto je obzir četiri tipa
CCSNe koji se razlikuju, osim po uzroku kolapsa, i po energiji emitiranoj nakon
eksplozije.
Supernove tipa II (Sn II) rezultat su brzog kolapsa i jake eksplozije
masivne zvijezde (M ∼ 8 − 50M ). Dođe li do kolapsa jezgre tijekom faze
superdiva kada zvijezda još ima vodikov omotač, rezultat nazivamo supernova
tipa II. Pa tako Supernove tipa II razlikuju se od drugih vrsta supernova po
prisutnosti vodika u svojim spektrima.
Hipernove (HNe) su danas definirane kao supernove s izbačenom kinetičkom
energijom većom od oko 1045 J, što je za red veličine veće od tipične CCSNe.
Izbačene mase nikla nakon eksplozije su jako velike, a brzina izbacivanja dostiže
do 99% brzine svjetlosti. Zvijezda koja doživi scenarij hipernove postaje roti-
rajuća crna rupa koja emitira dvostruke energetske mlazove (engl.Gamma-ray
burst).
Supernove elektronskog uhvata (ECS) posebna su vrsta CCSNe jer se
razlikuju u uzroku raspada. Takve zvijezde su u graničnom rasponu (∼ 8 do
10 M ) između stvaranja bijelog patuljka i CCSNe. Jezgra takve zvijezde je
degenerirana jezgra O+Ne+Mg koja eksplodirala nakon što je ponestalo nuk-
learnog goriva, uzrokujući da gravitacijsku kompresiju elektrona u jezgri zvijezde
u atomske jezgre (24 Mg, 24 Na, 20 Ne, 20 F), što dovodi do smanjenja omjera elek-
trona naspram bariona, te uzrokuje eksploziju supernove i ostavlja neutronsku
zvijezdu.
Magneto-rotacijske supernove (MRSNe) su supernove koje su uzroko-
vane s magneto-rotacijskom nestabilnosti. Takva nestabilnost dovodi do drastičnog
ubrzanja rasta magnetske energije. U trenutku kada magnetski tlak postane us-
porediv s tlakom plina na periferiji zvijezde, pojavljuje se val magneto-hidrodinamičke
kompresije koji prolazi kroz omotač željezne jezgre što rezultira eksplozijom su-
pernove.

1.1.4 Supernove tipa Ia (SNe Ia)

SNe Ia je vrsta supernove koja se javlja u binarnim sustavima (dvije zvijezde
kruže jedna oko druge) u kojima je jedna od zvijezda bijeli patuljak, dok druga
zvijezda može biti bilo što, od divovske zvijezde do još manjeg bijelog patuljka.
Nakon nekog vremena masivnija zvijezda postaje crveni div koji dijeli plin i
na manju zvijezdu uzrokujući njezino širenje. Laganija zvijezda i jezgra di-
vovske zvijezde spiralno se kreću u zajedničkom omotaču, nakon čega se omotač
odbacuje dok se razmak između jezgre i sekundarne zvijezde smanjuje. Zatim
se preostala jezgra diva urušava i postaje bijeli patuljak. Masa bijelog patuljka
raste, dok ne dosegne kritičnu masu (1.4M ) i eksplodira uzrokujući izbacivanje
prateće zvijezde.
Vrlo svijetle supernove tipa Ia javljaju se kada bijeli patuljak već ima masu
veću od Chandrasekhar-ove granice (1.4M ), moguće dodatno pojačanu asimetri-
jom, ali će izbačeni materijal imati manju od normalne kinetičke energije. Takve
supernove nazivaju se SNe Ia lax.

4
1.1.5 Sudari neutronskih zvijezda (NSM)
Pojam NSM odnosi se na sudar dvije neutronske zvijezde (NS-NS) ili neutronske
zvijezde i crne rupe (NS-BH). Kad se dvije neutronske zvijezde susretnu, njihovo
spajanje dovodi do stvaranja ili masivnijih neutronskih zvijezda ili crne rupe
(ovisno o masi). Spajanjem se također može stvoriti vrlo jako magnetsko polje
u jako kratkom roku (∼ ms). Smatra se da takvi događaji stvaraju kratke
mlazove gama-zraka (engl.short gamma-ray bursts).
Eksperimentalna potvrda ovakvog događaja dobivena je 2017. godine kada
je LIGO/Virgo kolaboracija detektirala izvor gravitacijskih valova GW170817,
zajedno s kratkim mlazovima gamma-zraka, koji dolaze upravo od sudara dvije
neutronske zvijezde.

1.2 Rezultati i zaključak

Navesti ću neke rezultate dobivenih GCE modelom, koji je prikazan na slici 1.
Ono što prvo uočavamo je da su neke kućice bijele, kao Tc i Pm, što je i
očekivano, jer su ti elementi radioaktivni te se u kratkom roku (u odnosu na
danu vremensku skalu) raspadaju. Zatim vidimo Be i B, koji se ne pojavljuju,
jer utjecaj kozmičkih zraka nije uključen u GCE model.
H, He i Li uglavnom su proizvedeni u BBN procesu dok zelene i plave
krivulje uključuju dio vraćen preko gubitka mase te sinteze novog He u jez-
gri. Udio Li nije precizno određen zbog nepreciznosti početne vrijednosti u
nukleositezi.
Nadalje možemo uočiti da je udio C, F i N većim dijelom objašnjen mehaniz-
mom AGB zvijezde. Dok kod elementa od Ne do Ge vidim nizak udio novosite-
tiziranih elemenata u AGB zvijezdama, a zelena krivulja uglavnom predstavlja
udio od mehanizma gubitka mase.
Doprinosi za α-elemente O, Ne, Mg, Si, S, Ar, Ca uglavnom dolaze od
CCSn, te 22-39% od SNe Ia. Uočavamo i da su za te elemente krivulje u vremenu
t = 9.2 Gyr u blizini križanja crtkanih linija.
Očekivano elementi u blizini željeza (Cr, Mn, Fe, Ni) predviđa se da su
većinski nastali u SNe Ia, iako očekivali bi da Fe skoro pa isključivo u SNe Ia, dok
se ovim modelom predviđa udio tog mehanizam od 60%, dok ostali dio odgovara
mehanizmu CCSNe tj. HNe. Doprinos od HNe najznačajniji je mehanizam i u
nastanku Co, Cu, Zn, Ga, Ge.
Kod elemenata Sr, Y, Zr plava krivulja predstavlja doprinos od ECSNe
mehanizma. Dok plava linija u teškim elementima nastalim neutronskim uh-
vatom, dolazi od doprinosa MRSNe. Treba primijetiti da se tu javljaju i dopri-
nosi neutronskih sudara kako od NS-NS tako i od NS-BH.
Budući da su AGB zvijezde glavni izvor obogaćivanja za s-procese eleme-
nata u drugom (Ba) i trećem (Pb) vrhu (u prikazu ovisnosti zastupljenosti o
masenom broju), očekivano i elementi u blizini (La, Ce, Tl..) također su skoro
pa isključivo opisani AGB mehanizmom.
Ono što je zanimljivo pogledati je slaganje krivulje koja opisuje zastupljenost
prema GCE modelu te križanje crtkanih linija, što predstavlja vrijednost za

5
Sunčev sustav. Ukoliko je takvo slaganje jako dobro vrijednost parametra za
t = 9.2Gyr je [O/Fe] ≈ [Fe/H] ≈ 0. Upravo je to slučaj za elemente N, Ca, Cr,
Mn, NI, Zn, Eu, Th.
Možemo primijetiti i da je rezultat za udio Mg nešto podcijenjen u odnosu
na vrijednost u Sunčevu sustavu, dok su udjeli elemenata oko Ti (Sc, Ti, V)
podcijenjeni za red veličine.
Zastupljenost nekih elemenata (uglavnom onih nastalih pretežno s-procesom),
kao npr. srebra Ag, su i precijenjeni čak za faktor 6.
U konačnici ovakvi rezultati daju sistematičan pregled nad mehanizmima
koji utječu na nastanak kemijskih elemenata te jasno upućuju na potrebu za
poboljšanjem nuklearnih stopa.

2 Vremenska evolucija zastupljenosti elemenata

u ovisnosti o položaju u galaksiji
Različiti izvori obogaćivanja elemenata uzrokuju različitu vremensku evoluciju
elemenata što rezultira da zastupljenost elemenata ovisi o lokaciji u galaksiji.
Naša galaksija, Mliječna staza (vidi sliku 2.), je spiralna galaksija s dva
glavna spiralna kraka. Sastoji se od centralnog zadebljanja u čijem se centru
nalazi i supermasivna crna rupa, tankog i debelog diska te galaktičkog haloa u
kojem se uglavnom nalaze kuglasti skupovi. Disk se sastoji od zvijezda te puno
plina i prašine, dok je plin od kojeg je sastavljen galaktički halo puno rjeđi.
Sunčev sustav se nalazi u Orion–Cygnus kraku.

Slika 2: Dijelovi galaksije Mliječna staza. Slika preuzeta s web-a.

Na slici 3. prikazani su rezultati GCE modela koji predviđa evoluciju zastu-

pljenosti elemenata od Ge do U (danu kao [X/Fe]) u ovisnosti o omjeru zastu-
pljenosti željeza naspram vodika [Fe/H] (još se naziva i metalicitet), za različite
dijelove galaksije. Omjer koncentracije željeza naspram vodika [Fe/H] može se
protumačiti kao vrijeme, budući da je na početku, tj. u ranom svemiru, kon-

6
centracija željeza bila jako mala te se nukleosintezom u zvijezdama postepeno
povećavala.

Slika 3: Vremenska evoluciju zastupljenosti elemenata od Ge do U za različite

dijelove galaksije.[1]

2.1 Rezultati i zaključak

Ako usporedimo krivulje koje odgovaraju području oko sunca (plavo), području
zadebljanja (crveno i zeleno) te području debelog diska (rozo), možemo zaključiti
kakvo je vrijeme formiranja zvijezda u tom području u odnosu na Sunce. Ako
je vrijeme formiranja kraće nego kod Sunca očekujemo da će metalicitet u tim
područjima biti veći.
Nadalje, u ovisnosti gdje se pojačava zastupljenost određenog elementa,
[Fe/H] =-2.5, -1.5, -1, može se zaključiti radi li se o doprinosu od srednje-teških
AGB zvijezda, lakih AGB zvijezda ili SNe Ia.
Utjecaj istjecanja u zadebljanju je malen, ali može se primijetiti ako pogledamo
različite modele za proračun u zadebljanju sa (zeleno i plavo) i bez (crveno)
uključenog utjecaja istjecanja (slika 4). Može se primijetiti da se eksperimen-
talni rezultati ne mogu simultano objasniti s ni jednim modelom.
Nešto veći utjecaj modela istjecanja vidljiv je u halo području jezgre. Ako je
doprinos u halo prostoru jači nego onaj u blizini sunca, što odgovara standard-
nom modelu za halo (zeleno), zaključuje se da je doprinos od AGB zvijezda i

7
Slika 4: Evoluciju zastupljenosti [(Zr, La, Nd, Eu)/Fe] u vremenskoj ovisnosti
[Fe/H] u galaktičkom zadebljanju sa i bez uključenog modela istjecanja. [1]

NSM-a veći nego onaj od CCSNe, što upućuje na to da je stopa uhvata veća nego
u području u blizini sunca. Ako se uzme u obzir da je vremenska skala kemi-
jskog obogaćivanja kraća, tj. ako se uključi i efekt istjecanja (svijetlo plavo),
pojačanje zastupljenosti postaje još jače.
Za bolje shvaćanje modela potrebno je eksperimentalno opažanje halo zvi-
jezda s visokim udjelom metala. Budući da je takvih zvijezda jako malo to je
velik izazov za astrofizičare, koji bi u konačnici omogućio rekonstrukciju povi-
jesti formiranja zvjezdanoga halo-a.

Literatura
[1] Kobayashi, Chiaki, Amanda I. Karakas, and Maria Lugaro. "The origin of
elements from carbon to uranium." The Astrophysical Journal 900.2 (2020):
179.