Prevoditelj: Martina Valković

Recezent: Ivan Stamenković

¿Hablas español? Parlez-vous français?

你会说中文吗？

Ako ste odgovorili "sí," "oui," ili "是的",

a gledate ovo na hrvatskom,

vjerojatno pripadate dvojezičnoj i

višejezičnoj svjetskoj većini.

I osim što vam je lakše kada putujete

ili gledate filmove bez titlova,

poznavanje dvaju ili više

jezika znači da vaš mozak

možda zapravo izgleda i radi drugačije od

mozgova vaših monolingualnih prijatelja.

Što zapravo znači znati jezik?

Jezična sposobnost se obično mjeri

u dva aktivna dijela, govor i pisanje,

i dva pasivna dijela, slušanje i čitanje.

Dok balansirani bilingval

ima gotovo jednake

sposobnosti u oba jezika,

većina bilingvala širom

svijeta zna i koristi svoje jezike

u različitim razmjerima.

I ovisno o njihovoj situaciji

i tome kako su naučili svaki od jezika,

mogu biti klasificirani u tri opća tipa.

Na primjer, uzmimo Gabriellu,

čija obitelj imigrira u SAD iz Perua,

u vrijeme kad je ona dvogodišnjakinja.

Kao istovremeni bilingval,

Gabriella razvija dva

jezična koda istovremeno,

s jednim skupom pojmova,

učeći i engleski i španjolski

dok počinje razumijevati svijet oko sebe.

Njen brat tinejdžer, s druge strane,
mogao bi biti koordinirani bilingval,

radeći s dva seta pojmova,

učeći engleski u školi,

dok nastavlja pričati španjolski

kod kuće i s prijateljima.

Konačno, Gabriellini roditelji su

vjerojatno subordinirani bilingvali

koji uče sekundarni jezik

filtrirajući ga kroz svoj primarni jezik.

Zato što svi tipovi dvojezičnih osoba

mogu postati potpuno kompetentni u jeziku

bez obzira na naglasak ili izgovor,

razlika ne bi mogla biti

očita usputnom promatraču.

No, nedavni napredak u

tehnologiji slikanja mozga

pružio je neurobiolozima uvid

u kako specifični aspekti učenja jezika

utječu na dvojezični mozak.

Dobro je poznato da je lijeva

hemisfera mozga dominantnija

u analitičkim i logičkim procesima,

dok je desna hemisfera aktivnija

u onim emocionalnim i socijalnim,

iako je ovo pitanje stupnja,

a ne stvar apsolutne podjele.

Činjenica da jezik uljučuje

oba tipa funkcija,

dok se lateralizacija razvija

postupno s dobi,

vodila je do hipoteze kritičnog perioda.

Po ovoj teoriji,

djeca lakše uče jezike

zato što im plastičnost njihovih

mozgova u razvoju
dozvoljava uporabu obje
hemisfere u usvajanju jezika,

dok je kod većine odraslih jezik

lateraliziran u jednoj hemisferi,

obično u lijevoj.

Ako je to istina, učenje jezika

u djetinjstvu moglo bi

dati cjelovitije shvaćanje njegovog

socijalnog i emocionalnog konteksta.

Tome suprotno, nedavna su

istraživanja pokazala

da ljudi koji su učili

drugi jezik u odrasloj dobi

pokazuju manje emocionalnih

predrasuda i racionalniji pristup

pri sučeljavanju s
problemima u drugom jeziku

u odnosu na njihov materinji.

No, bez obzira kada

usvojite dodatne jezike,

dvojezičnost daje vašem mozgu

neke izvanredne prednosti.

Neke od njih nisu ni vidljive,

poput veće gustoće sive tvari

koja sadrži većinu

vaših neurona i sinapsi,

i povećane aktivnosti u određenim

područjima pri uporabi drugog jezika.

Povećana vježba koju dvojezični

mozak prima čitavog svog života

može također pomoći pri odgađanju nastupa

bolesti poput Alzheimerove i demencije,

do čak pet godina.

Ideja velikih kognitivnih

prednosti dvojezičnosti

može se sada činiti intuitivna,

no začudila bi ranije stručnjake.

Prije 1960.-ih, dvojezičnost
se smatrala hendikepom

koja je usporavala djetetov razvoj

prisiljavajući ga da previše energije

troši na razlikovanje dvaju jezika,

stajalište koje je uglavnom bilo

utemeljeno na pogrešnim istraživanjima.

I dok su novija istraživanja pokazala da

se vrijeme reakcije i greške

povećavaju kod nekih dvojezičnih učenika

u testovima koji uključuju oba jezika,

također su pokazala da su
trud i pažnja potrebni

za prebacivanje između jezika izazvali

više aktivnosti u

dorsolateralnom prefrontalnom
korteksu, a možda ga i jačali.

To je dio mozga koji igra veliku ulogu u

izvršnim funkcijama, rješavanju problema,

prebacivanju sa zadatka na zadatak,

i fokusiranju dok se
irelevantne informacije filtriraju.

Tako, iako vas dvojezičnost možda

ne čini nužno pametnijima,

čini vaš mozak zdravijim,

kompleksnijim i aktivnim,

a čak i ako niste imali sreće

da učite drugi jezik kao dijete,

nikada nije kasno da si napravite uslugu

i učinite lingvistički skok od "bok"

do "Hola," "Bonjour" ili"您好’s"

jer, što se naših mozgova tiče,

malo vježbe može puno značiti.