Nakon velikih geografskih otkrića došlo je do značajnog razvoja trgovine.

Svjetska trgovina premjestila se

na zapadne obale Evrope, potičući procvat Amsterdama, Liverpula i Londona, dok su trgovinske
republike na Apeninskom poluotoku stagnirale.
Zahvaljujući prilivu zlata iz Novog svijeta došlo je i do razvoja novih puteva i trgovačkih centara, ali su za
pravi proizvodni preokret bila potrebna nova tehnička otkrića.
Industrijska revolucija započeta u 18. stoljeću predstavljala je promjenu načina proizvodnje, izazvala je
promjene i u koncentraciji stanovništva oko industrijskih gradova. Došlo je i do promjene cijena,
odnosno skoka cijena na tržištu. Unatoč svim poboljšanjima raspon između siromaštva i bogatstva
postajao je sve veći, potičući društvene nemire.
U drugoj polovini 18. stoljeća ministar Louis XIV Colbert doprinjeo je širenju kapitalizma u Evropi jačajući
manufakture i trgovinu. Njegove mjere doprinjele su pobjedi kapitalizma nad feudalnom privredom.

Industrijska revolucija u Engleskoj bila je potaknuta preduvjetima kao što su obilje uglja i željeza, tradicija
tekstilne industrije, kolonijalno tržište, razvijen bankarski sistem i parlamentarni sistem. Razvoj
manufaktirne proizvodnje postao je dominantan od sredine 18. stoljeća i omogućio je kapitalistima
ulaganje u unapređenje proizvodnje. To je rezultiralo prijelazom na slpženiju mašinsku proizvodnju
odnosno modernizaciju.

Prve promjene nastale su u tekstilnoj industriji 1733. konstruisanjem letećeg čunka od strane John Kaya.
Zahvaljujući njemu, ubrzano je tkanje. Značajna poboljšsanja u ovoj grani privrede ostvario je James
Hargreaves. James Watt je 1769. konstruisao parnu mašinu koja je ključno otkriće za uvod u modernu
proizvodnju.
U SAD-u je 1807. Robert Fulton konstruisao parobrod, skraćujući putovanje preko Atlantika s 40 na 17
dana. George Stephenson je 1814. izgradio prvu parnu lokomotivu. S razvojem željeznica rasla je i
telegrafija, omogućavajući brz i jeftin prijenos vijesti potičuči razvoj novinarstva. Prijevozna sredstva
postala su ključna sila u oblikovanju ljudske civilizacije.

Industrijska revolucija temeljno je transformisala sve sektore privrede, zamjenjujuči ručni rad u
manufakturnim radionicama s mašinama, što je potaknulo porast proizvodnje. Uvođenjem parne mašine
ugalj je postao ključno gorivo, potičući razvoj rudarstva i metalurgije. Povećana je i produktivnost rada,
ali je opet rastući jaz između sriomaštva i bogatstva postajo sve veći. Industrijska revolucija, zajedno s
poboljšanjem saobraćaja, povećala je razornu moć naoružanja i omogućila kolonijalnu ekspanziju
evropskih zemalja u drugoj polovini 19. stoljeća.
Industrijska revolucija promjenila je gradski život. Gradovi su rasli unatoć izazovima poput gladi,
epidemija i požara. Vlast u gradovima držale su male grupe s velikim kapitalom, poput bankara, trgovaca
i pravnika. Između bogatih i gradske sirotinje, nalazi se srednji sloj gradskog stanovništva koji su činili
vlasnici manjih radionica, sitni trgovci i radnici. Oni su zbog svog položaja otvoreno izražavali
negodovanje, a predstavnici krupne buržoazije nastojali izboriti učešće u vlasti. Nagomilane suprotnosti
između društvenih klasa poticale su građansku revoluciju.

Engleski ekonomista Adam Smith posttavio je teoriju liberalnog kapitalizma, on se protivio državnoj
kontroli proizvodnje ili trgovine. Na ovaj način ponuda i potražnja robe na tržištu, otvorila je puteve ka
snažnom privrednom razvitku.
Francuski mislioci 18. stoljeća Volter, Ruso i Monteskije u svojim djelima kritikovali su postojeće odnose i
smatrali da je društvo slobodnih i jednakih ljudi moguće stvoriti samo korjenitim promjenama
postojećeg stanja; ovo je predstavljalo uvod u francusku građansku revoluciju.
Zahvaljujući Nikoli Koperniku, Galileu Galileiu, Isaacu Newtonu i drugim nauka je postigla odlične
uspjehe. Razdoblje njenog intenzivnog razvoja s početkom u 16. stoljeću nazivamo naučnom
revolucijom. U Parizu 1666. godilne osnovana je Akademija nauka koja je raspolagala sopstvenim
laboratorijama za istraživanja i uživala podršku države.