MEDICINSKI FAKULTET TUZLA

VISOKA ZDRAVSTVENA ŠKOLA

TUZLA

Predmet: Uvod u medicinu

BASELSKA KONVENCIJA

SEMINARSKI RAD

Student : Prof. Dr. sci.

Dajana Đurić Amra

Tuzla, decembar, 2015.

 SADRŽAJ

1. UVOD.....................................................................................................1
2. VRSTE I IDENTIFIKACIJA OTPADA.............................................2
3. CILJ BASELSKE KONVENCIJE......................................................6
4. PRIMJENA BASELSKE KONVENCIJE..........................................7
5. ZAKLJUČAK......................................................................................10
6. LITERATURA....................................................................................11
 1. UVOD

Ako se samo na trenutak osvreno oko sebe u svom domaćinstvi ili radnom mijestu,
šta vidimo? Vjerovatno ćete vidjeti obojene zidove, lampe, telvizore, tepihe, mobilne
telefone fotoaparate, štampače, bijelu tehniku, razne muzičke i video plejere. Skoro svaki
predmet koji vidite ili zamislite, proizvod je industrije.

Ljudi imaju urođenu strast za napredak i inovacije što nas je dovelo do pokretanja raznih
vrsta revolucija kroz istoriju. Jedna od njih je Industrijska revolucija koja je dramatićčo
promijenila žvote i životne navike šitom svijeta. Svijet se danas vrti oko industrije: zahtjevi
za snabdijevanjem, iskorištavanjem resursa, proizvodnja, marketing, distrubucija i
potrošnja. Sve ove nove tehnologije čine život lakšim i udobnijim. Takođe, postoji i tamna
strana ovog Novog doba, na koju mnogi zatvaraju oči.

Opasan otpad je rezultat industrijske proizvodnje raznih roba i artikala. Ovaj otpad je dio
onoga što svi proizvodimo. To su kupljeni proizvodi farmakoloske industrije,
biomedicinski otpad iz medicinskih centara, olovo iz boja i razređivača, otrovi iz ljepila i
smola, dijelovi iz laptopa i televizora.

Uprkos tome da opasan otpad decenijama utiče na životnu sredinu, industija i dalje raste.
Na nesreću, on završava u rukama ekploatisanih. Onih koji nisu odgovorni za njegovu
proizvodnju, ali su nezaštićeni zbog svog ekonomskog statusa.

Odgovor na ovaj problem uključuje Baselsku konvenciju iz 1989 godine koja je pokrenula
kontrolu kretanja otpada preko granica međutim problem je i dalje tu i stalno raste i jedini
način da se ozakoni zaustavljanje tog rasta je ratifikacije amandamana poznatijem kao
Baselska zabrana, kojom se osigurava da su proizvođači oni koji trebaju snositi teret

Baselska konvencija o prekograničnom prometu opasnog otpada i njegovom odlaganju

donesena je 22.marta 1989.godine na konferenciji u Baselu, Švicarska, u odgovoru na javni
protest nakon otkrića u 1980, u Africi i drugim dijelovima svijeta u razvoju depozita
toksičnih otpada koji se uvoze iz inostranstva.

1
Buđenje svijesti o okolišu i odgovarajućih pooštravanja propisa o zaštiti okoliša u
industrijaliziranom svijetu u 1970 i 1980 je dovelo do povečanja javne otpornosti na
odlaganju opasnog otpada- u skladu s onim što je postalo poznato kao NIMBY(Not In My
Back Yard) sindrom - i do eskalacije troškova zbrinjavanja. To je dovelo neke operatere da
traže jeftine opcije za odlaganje opasnog otpada u istočnoj Evropi i zemljama u razvoju,
gdje je ekološka svijest manje razvijena.

2. VRSTE I IDENTIFIKACIJA OTPADA

U velikoj količini otpada koji dolazi iz industrije , trgovine, domaćintva, zdravstva,

poljoprivrede i iz drugih izvora nalazi se i otpad koji se po svojim fizikalnim, hemijskim i
biološkim osobinama svrstava u opasni otpad. Pod industrijskim otpadom se
podrazumijevaju sve vrste otpadnog materijala i nusproizvoda koji nastaju tokom
određenih tehnoloških procesa i po svojim osobinama može biti neopasan ili opasan.
Velika industrijska postrojenja su najznačajniji generatori opasnog otpada.
Prema američkoj agenciji za zaštitu okoliša (USEPA): materijal predstavlja opasni otpad
ako ima jednu ili više karakteristika koje se mogu karakterizirati kao:
 zapaljivost (uzrokuje ili pospješuje plamen),
 reaktivnost (reagira s drugim materijama te pri čemu može nastati eksplozija),
 korozivnost (oštećuje tkivo ili metal) i
 toksičnost (štetnost za zdravlje, vodu, hranu i zrak).

Zapaljivost je takođe česta karakteristika (primarna ili sekundarna) opasnog otpada, a broj
supstanci koje imaju svojstvo zapaljivosti daleko je veći od onih sa karakteristikom
eksplozivnosti, što znači da je praktično uvijek neophodno prikupiti informacije o
zapaljivosti materija sa kojima se radi.

Karakteristiku zapaljivosti ima otpadni materijal:

 koji je tekući, te ima temperaturu zapaljivosti < 600 C;
 koji nije tekući ali kod normalnoga okolnog pritiska i temperature može uzrokovati
požar pod djelovanjem trenja, apsorpcijom vlage ili spontanim hemijskim
reakcijama, te kada se zapali izgara intenzivno;
 koji je zapaljivi stlačeni plin;

2
Reaktivnost je karakteristika koja se uvijek vezuje uz opasan otpad i koja se definiše kao
osobina otpada da,usljed nestabilnosti, dovede do međusobne reakcije komponenata koje
su prisutne i dobijanja jedinjenja sa novim svojstvima, ili do oslobađanja toplote ili
energije, a samim tim i do pojave eksplozije, plamena ili toksičnih supstanci u nekoj od
faza u ciklusu tretiranja opasnog otpada .

Karakteristiku reaktivnosti ima otpadni materijal koji zbog svoje nestabilnosti može
uzrokovati burnu reakciju, odnosno:
 koji je nestabilan i podložan je burnim reaktivnim promjenama bez detoniranja;
 koji burno reagira s vodom;
 koji u dodiru s vodom stvara eksplozivnu smjesu;
 koji u dodiru s vodom stvara otrovne pare ili plinove;
 koji sadrži cijanide ili sulfide te u uvjetima s pH izmenu 2 i 11,5 može razviti
otrovne pare ili plinove štetne za ljudsko zdravlje i okoliš;
 koji može izazvati detonacijsku i eksplozijsku reakciju pod nekim vanjskim
djelovanjem (zagrijavanjem).

Korozivnost je svojstvo opasnog otpada koje se definiše preko pH, i karakteriše svojstvo
opasnog otpada da reaguje sa drugim komponentama opasnog otpada uz oslobađanje nove
opasne komponente

Karakteristiku korozivnosti ima otpadni materijal:

 koji je tekući te ima pH vrijednost manju ili jednaku 2, ili jednaku ili veći od 11,5;
 koji je tekući te uzrokuje koroziju ugljičnoga čelika s intenzivnošću većom od 6.35
mm/god pri temperaturi od 55 0C, što je definirano u skladu sa standardnom
metodom mjerenja;

Toksičnost je veoma značajna karakteristika opasnih materija, i može biti izražena na

različite načine i u različitom stepenu (mnoge materije uopšte nisu toksične, druge su
toksične samo u neznatnoj meri, dok su neke do te mjere toksične da manipulisanje sa
njima predstavlja znatnu opasnost). Za razliku od eksplozivnih i zapaljivih svojstava koja
imaju uglavnom isti sistem djelovanja na okolinu, toksičnost se razlikuje i po načinu
dejstva na pojedine organizme (ili organe), tako da je teže zapaziti.

3
Karakteristika toksičnosti otpadnoga materijala utvrđuje se posebnom metodom koja
simulira uvjete ispiranja toksičnih sastojaka iz otpada s procjednim vodama tokom njegova
neodgovarajućeg manipuliranja ili odlaganja. Otpad se smatra toksičnim kada
koncentracija određenih sastojaka nadilazi definisane granične veličine (prema sljedećoj
tablici).

Koncentracije toksičnosti u otpadu

Max. Max.
Sastojak konc. Sastojak konc.
(mg/l) (mg/l)
Arsen 5,0 Heksaklorbutadien 0,5
Barij 100,0 Heksakloretan 3,0
Benzen 0,5 Olovo 5,0
Kadmij 1,0 Živa 0,2
Ugljik-tetraklorid 0,5 Metil-etil-keton 200,0
Klorobenzen 100,0 Notrobenzen 2,0
Kloroform 6,0 Pentaklorofenol 100,0
Krom 5,0 Piridin 5,0
Kresol 200,0 Selenium 1,0
Diklorbenzen 7,5 Srebro 5,0
Dikloretan 0,5 Tetrakloretilen 0,7
Dikloretilen 0,7 Toksafen 0,5
Dinitrotoluen 0,13 Trikloretilen 0,5
Heksaklorbenzen 0,13 Vinil-hlorid 0,2

Tabela 1.:Izvor: Buis,P.A.;Evans, M.A., Hazardous Waste, Environmental Engineer's Handbook. CRC Press
LLC

Prije pristupanja bilo kakvom tretmanu, neophodno je izvršiti označavanje otpada u skladu
sa izvršenom karakterizacijom. Kategorizacija i sakupljanje opasnog otpada predstavlja
veoma važnu fazu u upravljanju opasnim otpadom, a podrazumijeva detaljnu analizu
otpadnih materija i svrstavanje u jednu od definisanih kategorija.
Karakterizacija otpada, odnosno utvrđivanje sadržaja (sastava) i osobina (karakteristika)
opasnih otpada, radi se po upustvima Bazelske konvencije, kao i standarda EPA i ISO za
pojedine kategorije otpada.

4
Po kategorizaciji datoj u Bazelskoj konvenciji, opasni otpad se svrstava u sljedeće grupe:

Kategorija EU Direktiva 91/689/EEC, Anex III

H1 Eksplozivni
H2 Oksidirajući
H3A Visoko-zapaljivi
H3B Zapaljivi
H4 Iritirajući
H5 Štetan
H6 Toksičan
H7 Karcinogen
H8 Korozivan
H9 Infektivan
H10 Teratogeničan
H11 Mutageničan
H12 U kontaktu s vodom oslobađa otrovne plinove
H13 Izvor opasnih supstanci
H14 Ekotoksičan

Tabela 2.: Vrste hazardnog otpada

5
 3. CILJ BASELSKE KONVENCIJE

Sveobuhvatni cilj Baselske konvencije je zaštita ljudskog zdravlja o okolišu od

štetnog djelovanja opasnog otpada. Njegov opseg primjene pokriva širok spektar otpada
definisane kao " opasnog otpada" na temelju njihovog podrijekla i/ ili sastava i njihove
karakteristike, kao i dvije vrste otpada definirani kao "ostali otpad" - kućni otpad i
spaljivanje jasena.

Glavni ciljevi :
 Smanjenje opasnog otpada generacije i promicanje ekoloških prihvatljivo
zbrinjavanje opasnog otpada,

 Ograničenje prekograničnog prometa opasnog otpada, osim gdje se percipira u

skladu s načelima dobrog upravljanja za okoliš,

 Regulatorni sustav se primijenjuje na slučajevima u kojima prekogranični pokreti

su dopušteni .

Prvi cilj je riješiti kroz niz opčih odredbi, države zahtijevaju da se poštuju temeljna načela
upravljanja čuvanja okoliša od otpada. Brojne zabrane su kreirane za postizanje drugog
cilja: opasni otpad ne smije se izvoziti na Antarktik, u državi koja nije stranka Baselske
konvencije ili nakon zabrane uvoza opasnog otpada. Stranke mogu, međutim, sklopiti
bilateralne ili multilateralne sporazume o opasnom otpadu s drugim strankama ili s ne
strankama, pod uvijetom da su takvi sporazumi "ne manje ekološki " od Baselske
konvencije.

U svim slučajevima u kojima prekogranični promet nije, u principu zabranjen, može se

održati samo ako to predstavlja ekološki prihvatljivo rješenje, ako se promatraju načela
ekološki prihvatljiva upravljanja i nediskriminacije i ako se provodi u skladu s
regulatornim sustavom konvencije. Regulatorni sustav je kamen temeljac Baselske
konvencije, kako je izvorno usvojen.

6
 4. PRIMJENA BASELSKE KONVENCIJE

Krajem 1980. stroga okolinska legislativa u industrijaliziranim zemljama dovela je

do dramatičnog porasta troškova za odlagnje opasnog otpada. Tražeći jeftiniji način
zbrinjavanja otpada transportne kompanije za zbrinjavanje opasnog otpada su započele sa
transportom opasnog otpada u zemlje u ramaterijalnom smislu. Budući da gospodarski
subjekti u procesu stvaranja novih vrijednosti istovremeno rade i veliki pritisak na okoliš,
cijenimo kako je ova konferencija najbolji način da zajednički potražimo odgovor na
pitanje koja se poboljšanja odnosno promjene moraju učiniti na planu jačanja sustava
upravljanja otpadom i njegovog funkcioniranja na način da se osigura zaštita zdravlja ljudi
i okoliša te racionalnije korištenje resursa, ali i otvore nove gospodarske mogućnosti što je
osobito bitno u ovom vremenu globalne recesije koja ni nas nije mimoišla.

Uspostava kvalitetnog sustava gospodarenja otpadom i njegovo kasnije funkcioniranje

može se ostvariti samo ako dođe do krupnih promjena sadašnjeg ponašanja svih aktera.

Prva dekada implementacije Konvencije (1989.-1999.) posvećena je uspostavljanju sistema

za kontrolu prekograničnog kretanja opasnog otpada. Takođe su se razvili kriteriji za
upravljanje opasnim otpadom na okolinski prihvatljiv način. Sistem kontrole je baziran na
prethodno pisanoj obavijesti o namjeri prekograničnog kretanja otpada. Za vrijeme dekade
(2000.-2010.) izgrađeni su mehanizmi za jačanje potpune implementacije Konvencije i
njenog sprovođenja u praksi.

Područje fokusa je takođe i smanjenje proizvodnje opasnog otpada. Radi se na promociji i

uvođenju čistije proizvodnje, smanjenje prekograničnog kretanja otpada, kontroli ilegalnog
transporta otpada, unaprjeđenju institucionalnih i tehničkih kapaciteta posebno za zemlje u
razvoju i sa ekonomijom u tranziciji, kao i razvoj Regionalnih centara za obuku i transfer
tehnologija.

Glavni cilj Baselske konvencije je okolinski prihvatljivo upravljanje otpadom na način da

se zaštiti ljudsko zdravlje i okoliš smanjenjem proizvodnje opasnog otpada, primjenjujući
pristup praćenja “životnog ciklusa otpada” koji označava strogu kontrolu od proizvodnje
otpada do njegovog skladištenja, transporta, tretmana, ponovnog korištenja, reciklaže,
obnavljanja i konačno odlaganja.

7
U dolazećoj dekadi daće se više značaja na uspostavljanje partnerskih odnosa između
industrije i istraživačkih institucija sa ciljem jačanja inovativnih pristupa za okolinski
prihvatljivo zbrinjavanje opasnog otpada. Posebno je važno postići smanjenje uticaja
proizvodnje i usluga kojima nastaju opasni otpadni sporedni produkti. Potrošače treba
obučiti o načinu korištenja i proizvodnim procesima tako da budu svjesni šta kupuju
svakog dana.

Kako je opasni otpad štetan po ljudsko zdravlje i okoliš, jedan od vodećih principa
Baselske konvencije je smanjenje potrebe za tretmanom, odnosno zbrinjavanje opasnog
otpada što bliže mjestu njegovog nastanka. Zbog toga Konvencija nalaže obavezno
prethodno pisano obavještenje o namjeri prekograničnog prometa opasnog otpada od
ovlaštene institucije zemlje izvoznice prema tranzitnim zemljama i zemlji uvoza.

Svaka pošiljka otpada koja ne posjeduje odgovarajuću propratnu dokumentaciju propisanu

Baselskom konvencijom smatrat će se ilegalnom i snositi odgovarajuće sankcije za kršenje
odredaba Baselske konvencije.

Integralni dio implementacije Baselske konvencije je uspostavljanje kapaciteta za

rukovanje i odlaganje opasnog otpada. Treningom i transferom tehnologija zemlje u
razvoju i zemlje sa ekonomijom u tranziciji dobivaju potrebna iskustva i alate za
upravljanje otpadom koji same proizvode. U vezi sa ovim Baselska konvencija je
uspostavila Regionalne centre za obuku i transfer tehnologija.

Za region centralne i istočne Evrope uspostavljen je 1996. Regionalni centar u Bratislavi R

Slovačka, gdje se nalazi i naša zemlja. Jedan od primjera dobre saradnje naše zemlje sa
Regionalnim centrom za implementaciju Baselske konvencije je uspješno sprovedeni
projekat pod nazivom “Razvoj instrumentalnog okvira, plana realizacije i smjernica za
okolinski prihvatljivo upravljanje otpadnim uljima u Bosni i Hercegovini”. Federalno
ministarstvo okoliša i turizma je realiziralo ove projektne aktivnosti uz finansijsku potporu
UNEP/ MAP i stručnu pomoć Sekretarijata Baselske konvencije, u periodu od 2006. do
2008. godine.

8
Baselska konvencija ima 172 članice od kojih svaka ima obavezu da putem svojih
kompetentnih institucija za okoliš izvještava Sekretarijat Baselske konvencije jednom
godišnje o ispunjavanju obaveza i kontroli proizvodnje, izvoza i uvoza opasnog otpada.
Prepoznavši potrebu zaštite ljudskog zdravlja i okoliša, kao i dugoročne štetnosti koje
prouzrokuje opasni otpad, Bosna i Hercegovina je ovom važnom okolinskom dokumentu
pristupila 2000. godine, odnosno postala punopravna članica Baselske konvencije.

Uzimajući u obzir da smo zemlja u tranziciji koja nema razvijene tehničke kapacitete za
zbrinjavanje opasnog otpada, pristupanje ovoj konvenciji omogućilo nam je legalan izvoz
opasnog otpada u zemlje Evropske unije koje posjeduju moderne kapacitete za okolinski
prihvatljivo zbrinjavanje opasnog otpada.

Tako od 2000 godine do danas iz Bosne i Hercegovine putem entitetskih kompetentnih

institucija za okoliš, izvezeno je i zbrinuto preko 40 000 t opasnog otpada u Austriji,
Njemačkoj, Francuskoj i Sloveniji. Preko teritorije naše zemlje iz nama susjedne R Crne
Gore, koja je takođe članica Baselske konvencije redovno se odvija tranzit opasnog otpada,
za što se u nadležnim entitetskim ministarstvima za okoliš izdaju tranzitne dozvole i
ostvaruje odgovarajuća koordinacija.

Osim postrojenja za zbrinjavanje otpadnih akumulatora koji se nalaze u Bosni i

Hercegovini i Sloveniji, te u Austriji, Švicarskoj, Njemačkoj i Francuskoj imamo najbliža
postrojenja u regionu za zbrinjavanje svih vrsta opasnog otpada. Uzimajući u obzir
ekonomske cijene obrade opasnog otpada u modernim Evropskim spalionicama, te
troškove i opasnosti transporta, potrebno je razvijati domaće kapacitete za zbrinjavanje
opasnog otpada, što je i obaveza prema odredbama Baselske konvencije. Tako je Federalna
strategija upravljanja otpadom predvidjela izradu studije izvodljivosti za utvrđivanje
prihvatljivih alternativa zbrinjavanja pojedinih vrsta opasnog otpada.

9
 5. ZAKLJUČAK

Sustavna, dugogodišnja nebriga i minimalno ulaganje u oblast upravljanja otpadom

stvorili su vrlo lošu ukupnu sliku okoliša, ali i proizveli cijeli niz crnih tačaka na kojima su
nekontrolirano odložene veće količine otpada koje direktno ugrožavaju život i zdravlje
ljudi.

Količina otpada svakodnevno raste, a postojeća infrastruktura koja bi taj otpad trebala
zbrinuti nedostatna je. Postojeći sustavi upravljanja komunalnim otpadom opterećeni su
problemom loše tehnološke opremljenosti, a ni sustavi naplate zbrinjavanja komunalnog
otpada nisu unificirani. Porazno zvuči podatak da je, u 90 posto slučajeva krajnjeg
odlaganja komunalnog otpada u regiji, riječ o trajnom pohranjivanju na mjesta koja su u
stvari divlja odlagališta bez ikakve obrade.

Sustavi odvajanja korisnog dijela komunalnog otpada tek se ustrojavaju i postoji cijeli niz
dilema o cijeni koštanja i efikasnosti. Činjenica je da u Bosni i Hercegovini ne postoji niti
jedno postrojenje za spaljivanje opasnog i neopasanog otpada, niti postrojenje koje na bilo
koji način, termički i energetski, doprinosi boljem iskorištavanju otpada. Sustavi
upravljanja opasnim otpadom uglavnom su orijentirani na izvoz u razvijene zapadne
zemlje koje imaju spalionice ili tehnologije za obradu otpada.

Također, činjenica je i da postoji cijeli niz tzv. “crnih tačaka” na kojima se nalaze velike
količine vrlo opasnih materijala za koje u postojećim materijalnim okvirima gotovo da i
nema rješenja. Uz sve navedeno, u BiH trenutno ne postoji niti jedno ozbiljnije postrojenje
za sustavno rješavanje upravljanja animalnim i medicinskim otpadom.

Kao što je prikazano u radu, Evropska unija se zaista odgovorno odnosi prema tom
problemu ali su i mnoge druge zemlje svijeta shvatile značaj i ozbiljnost trenutne situacije.
U našoj državi je svijest o ovome još uvijek nedovoljno razvijena, ali ako ovaj problem
nastavimo da ignorišemo posljedice po nas i našu zemlju mogle bi biti katastrofalne kroz
razne vidove opšteg zagađenja.

10
6. LITERATURA

 http://www.fmoit.gov.ba/download/BASELSKA%20KONVENCIJA%20O%20NA
DZORU%20PREKOGRANI%C4%8CNOG%20PROMETA%20OPASNOG%20O
TPADA.pdf
 http://studenti.rs/bazelska-konvencija/#sthash.ZOGHHOTn.dpuf
 http://studenti.rs/bazelska-konvencija/
 http://mpz.ks.gov.ba/sites/mpz.ks.gov.ba/files/Pravilnik_711_0.pdf
 http://gospodarenjeotpadom.hr/sto-je-to-gospodarenje-otpadom/
 http://www.fondeko.sarajevolive.com/29.pdf

11