UNIVERZITET „DŽEMAL BIJEDIĆ“

STUDIJ TURIZMA

Ena Mrgan

Zvanični set finansijskih izvještaja

- Principi pripreme i prezentovanje -

Završni rad

Mentor: doc. dr. Amela Piralić

Mostar, april 2023. godine.

 SADRŽAJ

1. UVOD......................................................................................................................................3
2. POJAM I KARAKTERISTIKE BILANSA STANJA.............................................................4
2.1. AKTIVA...............................................................................................................................6
2.2. PASIVA................................................................................................................................8
3. NAČINI SAČINJAVANJA BILANSA STANJA...................................................................9
3.1. FUNKCIONALNI PRINCIP..............................................................................................11
3.2. PRINCIP LIKVIDNOSTI...................................................................................................13
4. FUNKCIJE BILANSA STANJA...........................................................................................15
5. BILANS USPJEHA

2
 1. UVOD

Finansijski izveštaji pružaju informacije o finansijskom položaju, uspješnosti i promjenama u

finansijskom položaju preduzeća. Kompletan set finansijskih izveštaja uključuje sljedeće
sastavne komponente: bilans stanja, bilans uspjeha, izvještaj o tokovima gotovine, izvještaj o
promjenama na kapitalu I napomene uz finansijske izvještaje. U ovom radu govorit ćemo o
bilansu stanja, njegovim karakteristikama, načinima sastavljanja i funkcijama.

Bilans stanja je finansijski izveštaj o stanju imovine, kapitala i obaveza na dan sastavljanja
obračuna. Bilans stanja predstavlja sumaran prikaz stanja sredstava i njihovih izvora na određeni
dan, izražen u vrijednosnim pokazateljima, tj. Novcu. On je dvostrani prikaz sredstava preduzeća
sa dva aspekta. Sredstva po funkciji ili namjeni u procesu reprodukcije obrazuju aktivu, a izvori
sredstava obrazuju pasivu. Na lijevoj strani, u aktivi, iskazuju se konkretna sredstva, sredstva po
sastavu i funkciji, a na desnoj strani, u pasivi, iskazuju se izvori, način pribavljanja ovih
sredstava. Osnovna formalna karakteristika bilansa stanja je bilansna ravnoteža. Bilans može biti
prikaz u vidu dvostranog računa, pri čemu se lijevo prikazuje aktiva a desno pasiva, ili u vidu
jednostranog računa, pri čemu se prvo prikazuje aktiva a ispod nje pasiva.

3
 2. POJAM I KARAKTERISTIKE BILANSA STANJA

Početni bilans stanja se sačinjava na osnovu inventara. U bilansu se sredstva i izvori sredstava
prikazuju sumarno, što uslovljava da se to stanje iskazuje isključivo u vrijednosnim
pokazateljima. Upravo ti vrijednosni pokazatelji omogućavaju sumiranje određenih grupacija
sredstava i izvora sredstava, jer predstvljaju njihov zajednički pokazatelj. Bilans nosi
karakteristiku statičnosti, jer počiva na podacima iskazanim u inventaru.1

Bilans stanja se može sastaviti u bilo koje vrijeme u toku poslovanja. Po pravilu, sastavlja se na
početku poslovanja, odnosno na početku godine i na kraju poslovne godine. Krajnji bilans
prethodne poslovne godine, predstavlja početni bilan za narednu poslovnu godinu. Na osnovu
njega se vrši otvaranje novih poslovnih knjiga za tu godinu. Bilans se mora sastavljati i u
posebnim slučajevima, npr. Kada se preduzeće pripaja drugom preduzeću, kada dolazi do
podjele preduzeća, u slučaju otvaranja ili završetka stečajnog postupka i postupka redovne
likvidacije. Sve ove posebne situacije zahtijevaju sastavljanje sumarnog pregleda sredstava i
izvora sredstava preduzeća, tj. Sastavljanje bilansa stanja.

Pošto svako sredstvo ima svoj izvor, osnovna formalna karakteristika bilansa stanja je bilansna
ravnoteža. Po toj svojoj osnovnoj karakteristici bilans je i dobio ime, jer riječ bilans potiče od
latinske riječi „bilanx“, što znači vaga sa dva tasa. 2 To simbolizira nužnost uspostavljanja
ravnoteže. Ona se ogleda u tome što je vrijednost svih pozicija na lijevoj strani iskazanih u
aktivi, jednaka vrijednosti svih pozicija iskazanih na desnoj strani bilansa u pasivi, odnosno
osnovna bilansna jednačina može se prikazati odnosom: aktiva = pasiva, što izražava
kvantitativnu ravnotežu lijeve i desne strane bilansa.

Ako bilans stanja nije u ravnoteži, bilans praktično i ne postoji. Ukoliko finansijski rezultat nije
raspodjeljen, on se iskazuje u bilansu stanja, čime se uspostavlja ravnoteža između aktive i
pasive. Pozitivan finansijski rezultat, koji predstavlja višak aktive nad pasivom, iskazuje se u
pasivi, dok se negativan finansijski rezultat iskazuje u aktivi, jer predstavlja manjak aktive prema
pasivi.

1
Klobučar, Janko, Računovodstvo, Sarajevo, 2003.god., str. 53.
2
Op.cit., str. 54.

4
Bilans se javlja u formi dvostranog računa. Na lijevoj strani se upisuju sredstva, odnosno aktiva,
a na desnoj izvori sredstava, odnosno pasiva. Bilans može biti prikazan i u vidu jednostranog
računa, pri čemu se prvo prikazuje aktiva, a ispod nje pasiva. Kao što smo već rekli, bilans stanja
čini uporedni prikaz:

 aktive, odnosno sredstava sa kojim privredno društvo raspolaže i

 pasive, odnosno prikaza izvora ili porekla sredstava sa kojim privredno društvo
raspolaže. U bilansu stanja vrednost aktive i pasive mora da bude jednaka.

AKTIVA PASIVA
I Stalna imovina
I Kapital
 Nematerijalna ulaganja  Osnovni kapital
 Nekretnine, postrojenja i oprema  Neuplaćeni upisani kapital
 Dugoročni finansijski plasmani  Emisiona premija
II Obrtna imovina  Rezerve
 Neraspoređeni dobitak
 Zalihe
 Gubitak
 Potraživanja
 Otkupljene sopstvene akcije
 Kratkoročni finansijski plasmani
II Dugoročna rezervisanja
 Gotovina i gotovinski ekvivalenti
III AVR III Dugoročne obaveze

IV Ukupna imovina  HoV

 Dugoročni krediti
V Gubitak iznad visine kapitala
IV Kratkoročne obaveze
VI Ukupna aktiva
 Kratkoročne HoV
 Finansijske obaveze
 Kratkoročni krediti
 Poslovne obaveze
V PVR

VI Ukupna pasiva

5
 2.1. AKTIVA

Aktiva predstavlja sredstva koja se plasiraju na tržištu kapitala, tj. sredstva kojim privredno
društvo raspolaže. Pod pojmom aktiva često se podrazumeva novac u opticaju. Aktiva prikazuje
sredstva (imovinu), materijalnu konstrukciju, ona predstavlja knjigovodstveni (tehnički) bilansni
pojam. Bilansnu aktivu čine sva sredstva kojima privredni subjekt punopravno raspolaže u
određenom vremenu. Čine je i sredstva koja su nabavljena, a još uvek nisu plaćena. Aktiva
svakog privrednog subjekta je složena i sadrži različite bilansne pozicije.
Aktivu čine realne (sredstva i imovina) i fiktivne stavke (smanjenje sredstava, sumnjiva, sporna,
nenaplativa potraživanja preplaćene obaveze, manjkovi, gubici). Zadatak analize aktive je
utvrđivanje njenog obima, strukture dinamike. Idealno stanje je kada u aktivi nema smanjenja
sredstava, nema fiktivne aktive, kada je aktiva jednaka sredstvima, tj. realnoj aktivi.

AKTIVA = Stalna (dugotrajna) imovina + Tekuća (kratkotrajna) imovina

Bilansna aktiva se identifikuje sa pojmom imovine, a vrlo često se imovina poistovećuje sa

kapitalom, što je pogrešno, jer se vrijednost kapitala dobiva kada se od vrijednosti imovine
oduzme visina obaveza preduzeća.

Funkcionisanje sredstava u preduzeću posmatra se sa stanovišta sposobnosti kružnog kretanja

sredstava, pa proizilazi da aktiva nije isto što i sredstva, jer je aktiva bilansno tehnički pojam, a
sredstva su ekonomski pojam. U aktivi se nalaze sredstva koja mogu biti poslovna i posebna.
Poslovna sredstva mogu biti osnovna i obrtna. Osnovna sredstva mogu biti ona za upotrebu i ona
u primjeni. Obrtna sredstva mogu biti novčana i robna obrtna sredstva. U aktivi se pored
sredstava u funkciji nalaze i sredstva van funkcije.

Stalna sredstva, tj. imovina, se sastoje iz nematerijalnih ulaganja (osnivačka ulaganja, ulaganja u
razvoj, ulaganja u probnu proizvodnju, koncesije, patenti, licence), osnovnih sredstava
(zemljišta, šume, građevinski objekti, oprema, alat, inventar) i dugoročnih finansijskih plasmana
(dugoročni krediti, dugoročne HOV, akcije, obveznice...).

Obrtna sredstva svoju vrijednost u cjelini prenose na nove proizvode, usluge. U toku svog
kružnog kretanja nalaze se u robnom i novčanom obliku: zalihe (materijal, rezervni dijelovi, alat

6
i inventar, nedovršena proizvodnja, gotovi proizvodi, roba, dati avansi), kratkoročna
potraživanja, plasmani i gotovina (plasmani po osnovu prodaje, potraživanja iz specifičnih
poslova, druga potraživanja, kratkoročni finansijski plasmani, gotovinski ekvivalenti i gotovina),
HOV (žiro i tekući računi, izdvojena novčana sredstva i akreditivi, blagajna, devizni račun,
devizni akreditivi, devizna blagajna, ostala novčana sredstva)

Posebna sredstva služe za izvršenje posebnih zadataka, a to znači za posredno izvršavanja

poslovanja preduzeća. Nastaju u procesu rada i obuhvataju vanposlovna zemljišta, vanposlovne
zgrade, ostala vanposlovna sredstva.

AVR se javljaju kao sredstvo pomoću koga se postiže pravilno vremensko opterećenje preduzeća
troškovima. U sastav AVR uključuju se unaprijed plaćeni troškovi, anticipativne pozicije,
troškovi vezani za probni pogon. Ovi trškovi se mogu razgraničiti na više godine, ali ne duže od
5 odnosno 3 godine.

UKUPNA IMOVINA = Stalna sredstva + Obrtna sredstva + AVR

Gubitak se pojavljuje prilikom zatvaranja računa uspjeha kao višak rashoda preko ukupnih
prihoda. Gubitak se prikazuje u aktivi nakon zbira poslovne imovine, a to su gubici ostvareni u
toku godine kao i oni koji potiču iz ranijih perioda.

UKUPNA AKTIVA=Ukupna imovina – Gubitak

Sa stanovišta upotrebljivosti aktiva se dijeli na aktivnu i neaktivtivnu aktivu. Pod neaktivnom

aktivom podrazumevaju se sredstva koja nemaju nikakvu funkciju, npr. Kod osnovnih sredstava
to su ona koja se ne koriste, ili nisu dovoljno uposlena. Imobilizacije se vrlo često javljaju i kod
svih oblika zaliha koje stoje duže nego što bi trebalo. Kruženje sredstava u bilansnoj aktivi je
vječiti proces. Zadatak analize aktive se svodi na utvrđivanje njenog obima, strukture i uzroka
koji su ih uslovili. Na obim i strukturu angažovanih sredstava utiče niz faktora. Eksterni faktori
djeluju preko ambijenta u kojem se posluje. Organizacioni faktori su posledica unutrašnjih
zahtjeva i okruženja.

7
 2.2. PASIVA

Pasiva pokazuje odakle preduzeću imovina, koji dio imovine je finansiran sopstvenim novcem,
a koji dio pozajmljenim novcem (kreditima). Pasiva izražava strukturu izvora sredstava i
pokazuje iz čega ili odakle potiču sredstva koja su angažovana u aktivi bilansa. Izvori sredstava
mogu se posmatrati sa različitih aspekata od kojih su najinteresantniji vlasnički, vremenski i
namjenski.

Prema vlasništvu, izvori kojima se finanstiraju sredstva i poslovne aktivnosti mogu biti sopstveni
i tuđi. U slučaju sopstvenog finansiranja finansijer je vlasnik ili suvlasnik, izvori mogu biti
interni i eksterni. Interni se formiraju iz pozitivnog poslovnog rezultata i slobodnih raspoloživih
novčanih sredstava amortizacije, a eksterni su razni oblici finansijske pomoći, subvencije,
dotacije, regresi, premije. Sopstveni eriod se obračunski utvrđuje kao razlika između vrijednosti
ukupne eriod i ukupnih obaveza.

Sopstveni eriod = Aktiva – Obaveze.

U slučaju tuđeg finansiranja preduzeće se finansira iz pozajmljenih izvora. Pozajmljeni eriod

preduzeća čine obaveze preduzeća prema trećim licima. Obaveze se mogu definisati kao
sadašnje obaveze koje su proizašle iz prošlih ekonomskih događaja preduzeća i čije podmirenje
(likvidacija) podrazumeva odliv resursa preduzeća (najčešće odliv novca ili nekog drugog
sredstva za podmirenje obaveze). Obaveze preduzeća se još mogu razvrstati kao:

 dugovi (dugoročni, kratkoročni bankarski krediti, obaveze za obveznice eri.) i

 tekuće obaveze (dobavljači, obaveze za kamate, obaveze za poreze itd.).

Sa aspekta vremena izvori mogu biti dugorčni i kratkoročni. Dugoročne obaveze su obaveze
preduzeća koje imaju rok dospjeća duži od godinu dana. Najčešće nastaju usljed potrebe za
finansiranjem značajnijih investicija, kao što je na primjer kupovina novih mašina. U dugoročne
obaveze spadaju: dugoročne obaveze prema matičnim, zavisnim i povezanim pravnim licima,
dugoročni krediti, obaveze po osnovu dugoročnih hartija od vrednosti i ostale dugoročne
obaveze. Kratkoročne obaveze obuhvataju kratkoročne kredite i ostale finansijske obaveze koje
dospjevaju u roku od godinu dana, obaveze prema dobavljačima, obaveze iz specifičnih poslova,

8
obaveze za zarade i naknade zarada, obaveze za poreze, kamate eriod itd. Sve kratkoročne
obaveze dospijevaju na naplatu u roku od godinu dana.

Dugoročna rezervisanja se mogu definisati kao svota troška koji eriod sadašnji račun dobiti i
gubitka zbog nastalog događaja koji će prouzrokovati rashode u idućim razdobljima i čija se
svota ne može odrediti s potpunom tačnošću nego je treba procijeniti.

Postoje dijelovi pasive koji nisu ni sopstveni ni tuđi izvori kao što je slučaj sa vremenskim
razgraničenjima. PVR predstavljaju anticipiranu obavezu poslovnog subjekta, radi se o unaprijed
naplaćenim prihodima (prihodi od kirija i zakupnina, od kamata i usluga – honorari) koji se po
običaju ugovora i unaprijed naplaćuju.

UKUPNA PASIVA = Sopstveni kapital + Dugoročna rezervisanja + Dugoročne obaveze

+ Kratkoročne obaveze + PVR

Sa aspekta namjene, svaki izvor se odnosi na određenu vrstu sredstava, pa tako u zavisnosti od
namjene pasiva sadrži sledeće osnovne grupe: izvore osnovnih sredstava (trajni kapital – osnovni
kapital, emisiona premija, rezerve iz dobitka, neraspoređeni dobitak, revalorizacione rezerve,
dugoročna rezervisanja i obaveze – dugoročne i kratkoročne), izvore obrtnih sredstava, izvore
posebnih sredstava, vanposlovnu pasivu i vanbilansnu pasivu.

3. NAČINI SAČINJAVANJA BILANSA STANJA

Bilans se sastavlja na osnovu inventara. Inventar je detaljan popis sredstava i izvora sredstava
preduzeća. Inventar je sastavni dio knjigovodstvene evidencije. Nastaje kao rezultat popisivanja
(inventarisanja) svih sredstava i izvora sredstava preduzeća u određenom trenutku. Sastavlja se
tako što se iz inventara preuzmu vrijednosti svih grupa sredstava i unose na lijevu stranu bilansa i
vrijednosti inventara koje imaju karakter pasive, koje se svrstavaju na desnu stranu bilansa. Red
unošenja pojedinih pozicija u bilans je propisan tzv. Bilansnom šemom. Zaglavlje bilansa sadrži:
ime poslovnog subjekta, naziv finansijskog izvještaja i datum bilansa. 3 Zakonski propisi
obavezuju preduzeća da popisivanje vrše najmanje jednom godišnje, po pravilu na kraju

3
Meigs & Meigs, „Računovodstvo“, Temelj poslovnog odlučivanje, Zagreb, 1999. God., str. 15.

9
poslovne godine, za potrebe sastavljanja bilansa stanja i bilansa uspeha. Preduzeće bilans
sastavlja u različitim periodima.

Prema vremenu sastavljanja imamo:

 Početni bilans – sastavlja se na početku poslovne godine.

 Krajnji bilans – se sastavlja na kraju poslovne godine, odnosno na završetku obračunskog
perioda.

Bilansi prema namjeni i cilju sastavljanja imamo:

 Redovni bilans – se sastavlja u tačno određenim vremenskim intervalima, na početku ili na

kraju poslovnog perioda.
 Specijalni – oni se sastavljaju određenim povodom, ne redovno, to su:
• Bilans osnivanja – sastavlja se samo jednom.
• Bilans fuzije – se sastavlja prilikom spajanja dva ili više preduzeća u jedno, ili prilikom
pripajanja jednog preduzeća drugom.
• Sanacioni bilans – sastavlja se u slučajevima kada preduzeće upada u poslovne teškoće i
ostvaruje slab finansijski rezultat, pa mu treba pomoći, odnosno sanirati njegovu
situaciju.
• Likvidacioni bilans – sastavlja se prilikom prestanka rada preduzeća.
• Diobni bilans – sastavljaju ga preduzeća kada dođe do organizacionih promena odnosno
do stvaranja novih preduzeća koja se izdvajaju iz okvira jednog preduzeća u samostalna.
• Konsolidovani bilans – sastavlja se za složena preduzeća u kojem se eliminišu
međusobni imovinsko-pravni odnosi I transakcije svih preduzeća u okviru složenog
eriod.

Bilans stanja može se prikazati na dva načina, u obliku konta i u obliku liste. U obliku liste sve
veličine su poredane jedna ispod druge, a po redoslijedu idu prvo aktivne pa pasivne pozicije.
Forma konta se najviše koristi jer omogućava stvaranje jasnije i preglednije slike finansijskog
stanja preduzeća, vrši se međusobno sučeljavanje dvije strana, aktive i pasive.

10
U teoriji se ističu dva osnovna principa grupisanja sredstava i izvora sredstava i to:

1. Funkcionalni princip
2. Princip likvidnosti4

3.1. FUNKCIPONALNI PRINCIP

Prema funkcionalnom principu, u strukturi sredstava, prvo se unose stalna sredstva, a zatim
obrtna sredstva. Stalna sredstva se unose po određenom redoslijedu: stalna sredstva u funkciji,
stalna sredstva van funkcije i stalna sredstva u pripremi ili izgradnji. Stalna sredstva u funkciji se
unose prema vrstama tih sredstava, kao zemljište, šume građevinski objekti, oprema, itd.

Obrtna sredstva se unose u zavisnosti od njihovog ponašanja u procesu reprodukcije, tj. prema
njihovom redoslijedu u obrascu N – R – P – R 1 – N1. U tom smislu se prvo unose novčana
sredstva na žiro računu i u blagajni, zatim potraživanja od kupaca i drugih dužnika, zalihe
materijala, proizvodnja u toku i na kraju zalihe gotovih proizvoda.5

Prema funkcionalnom principu, izvori sredstava se svrstavaju na taj način da se prvo unose
izvori sopstvenih sredstava, pa zatim obaveze prema trećim fizičkim ili pravnim licima, prema
redoslijedu koji zavisi od ročnosti obaveza, tako da se prvo unose dugoročne obaveze, a zatim
kratkoročne. Njihovo dalje razvrstavanje se vrši prema konkretnim pojavnim oblicima.

4
Klobučar, Janko, Računovodstvo, Sarajevo, 2003.god., str. 54.
5
Op.cit., str. 54.

11
Primjer bilansa prema funkcionalnom principu, Slika 1.

Preduzeće
„Bosna“ Sarajevo
Bilans na dan 01.01.2000. godine
Aktiva Pasiva
R STRUKTURA PRETKOLO GLAV R STRUKTURA PRETKOLO GLAV
B SREDSTAVA NA NA B IZVORA NA NA
KOLO SREDSTAVA KOLO
NA NA
I Sredstva I Izvori sredstava
c) Sta d) T
lna ra
1. sre 460000 jn
dst 1. i 421000
2. va 820000 iz
Građevniski objekti 128000 v
Oprema 0 or
2. i 100000
3. b) Obrtna sredstva 60000 Kapital 0
4. Žiro račun 1000
5. Blagajna 230000 b) Dugoročne
Zalihe materijala 3. obaveze
291000 Dugoročni krediti 150000

c)Kratkoročne
obaveze
Dobavljači
157100 157100
0 0

Ukoliko sačinjavamo bilans u vidu dvostranog računa, na lijevoj strani unosi se redni broj
bilanske pozicije (određene vrste sredstava iskazane u određenoj vrijednosti), zatim kolona za
opis vrste sredstava, te dvije novčane kolone (kao što je prikazano u primjeru slika 1.). Zadnja
desna kolona te strane se naziva glavnom kolonom, a novčana kolona lijevo od glavne kolone se
naziva pretkolonom. Pretkolona služi za vršenje određenih računarskih radnji, npr. Sažimanje
iznosa određenih vrsta sredstava, s ciljem da se u glavnoj koloni unosi vrijednost određene grupe
sredstava. Pretkolona se ne zbraja u cjelini, jer glavna kolona predstavlja bilansnu novčanu
kolonu koja iskazuje ukupnu vrijednost bilansne aktive.

Desna strana bilansa sadrži kolonu za redni broj, za označavanje pasivnih bilansnih pozicija,
zatim kolonu za upisivanje pojedinih vrsta izvora sredstava. Za novčane kolone na ovoj strani
bilansa vrijedi isto kao i za novčane kolone u okviru aktivne strane bilansa, tj. zadnja desna

12
kolona predstavlja glavnu bilansnu kolonu pasive, a novčana kolona lijevo od nje predstavlja
pretkolonu.

Nakon unošenja svih vrsta sredstava na aktivnu stranu bilansa i unošenja svih vrsta izvora
sredstava na pasivnu stranu bilansa, vrši se sumiranje bilansa. Podvlačenje se vrši u horizontalnoj
ravni posljednje pozuicije strane bilansa koja sadrži više pozicija, tj. strana koja je više
popunjena. Prazan prostor strane bilansa s manjim brojem pozicija poništava se jednom
prelomljenom linijom, tzv. Lakat ili knjigovodstveno koljeno (Slika 2.) i to tako da se precrtava
prazan prostor za opis vrsta sredstava, odnosno izvora sredstava. Po zbrajanju bilansa vrši se
podvlačenje bilansa zaključenim linijama. Bilans zatim potpisuje samostalni računovođa ili
direktor preduzeća.6

Primjer knjigovodstvenog koljena ili lakta, Slika 2.

3.2. PRINCIP LIKVIDNOSTI

Prema principu likvidnosti, sredstva se unose u bilans u zavisnosti od vremenskog intenziteta

pretvaranja pojedinih oblika sredstava u novčani oblik. Posmatrno sa tog stanovišta, na lijevoj
strani bilansa se prvo unose obrtna sredstva, a zatim stalna sredstva. U okviru obrtnih sredstava
se prvo unose novčana sredstva, a zatim kratkoročna potraživanja, zalihe gotovih proizvoda,
proizvodnaj u toku i na kraju zalihe materijala. Svrstavanje u okviru stalnih sredstava prema
principu likvidnosti moglo bi se vršiti prema vijeku trajanja pojedinih grupacija stalnih sredstava,
tj. ona s kraćim vijekom trajanja da se stave na prvo, a stalna sredstva sa najdužim vijekom

6
Op.cit., str. 55.

13
trajanja na posljednje mjesto. Takva klasifikacija nije od izuzetnog značaja s obzirom na to da
sva stalna sredstva nose karakter dugoročnih investicija.

Na pasivnu stranu bilansa, prema principu likvidnosti, prvo se unose obaveze prema trećim
fizičkim ili pravnim licima, prvo se unose kratkoročne obaveze, kao što su dobavljači,
kratkoročni krediti, itd., zatim dugoročne obaveze, kao što su dugoročni krediti, i na kraju trajni
izvori, kao što je sopstveni kapital.

Primjena principa likvidnosti prilikom sačinjavanja bilansa stanja pruža kvalitetniju osnovu
(preglednije i na adekvatnije sistematizovan način) za finansijsku analizu, odnosno analizu
likvidnosti, pa stoga ima široku primjenu u zemljama gdje likvidnost predstavlja jedan od
osnovnih principa poslovanja privrednih subjekata.7

Primjer bilansa prema principu likvidnosti, slika 3.

Preduzeće
„Bosna“ Sarajevo
Bilans na dan 01.01.2000. godine
Aktiva Pasiva
R STRUKTURA PRETKOLON GLAVN R STRUKTUR PRETKOLON GLAVN
B SREDSTAVA A A B A IZVORA A A
KOLON SREDSTAV KOLON
A A A
I Sredstva I Izvori
e) Obrt sredstava
na a)Kratkoročn
1. sreds 60000 e obaveze
2. tva 1000 1. Dobavljači 150000
3. Žiro račun 230000
Blagajna 291000 b)
Zalihe materijala Dugoročne 1000000
2. obaveze
f)Staln Dugoročni
4. a 460000 krediti
sreds
5. tva 820000 1280000 3. c) Trajni 421000
Građevniski objekti izvori
Oprema Kapital
1571000 1571000

7
Op.cit., str. 56.

14
 4. FUNKCIJE BILANSA STANJA

Postoji veliki broj zadataka bilansa. Ne postoji jedinstveno shvatanje prioriteta zadataka bilansa.
Bilans stanja služi kao osnova polaganja računa, za raspodjelu i za oporezivanje (i to porez na
imovinu, dobitak se najčešće određuje po bilansu uspeha.). Korisnici mogu vidjeti koji dio
dobitka pripada državi u vidu poreza, a koji se raspoređuje. Svrha bilansa je prikazati finansijsko
stanje datog poslovnog subjekta na određeni dan.8 Statičko shvatanje je da je utvrđivanje imovine

primarni zadatak bilansa, što odgovara zahtjevima poverilaca. Primarna svrha bilansa prema

Šmalenbahu: učestvovanje u izračunavanju uspjeha, time što preuzima sve tzv. Leteće pozicije
(one za koje nema mjesta u bilansu uspeha). Sekundarni zadaci bilansa prema Šmalenbahu:

1. kontrola upravljanja preduzećem,

2. polaganje računa,
3. izračunavanje učešća u rezultatu i
4. upoređenje između preduzeća.

Kao što smo već rekli bilans služi za određivanje rezultata. Rashodi su imovina firme koja je
izgubila svoju vrijednost, to je gubitak imovine. Razlika između početnog stanja i salda imovine
predstavlja eriod. Određivanjem visine rashoda se određuje i visina imovine. Bilans stanja sadrži
samo one vrijednosti koje će donijeti ekonomske koristi preduzeću u budućem eriod. Funkciju
obračunavanja rezultata prate:
• informaciona funkcija,

• funkcija polaganja računa (internog ili eksternog),

8
Meigs & Meigs, „Računovodstvo“, Temelj poslovnog odlučivanje, Zagreb, 1999. God., str. 15.

15
 • sigurnosna funkcija (dokazi o održavanju kapitala i mogućnosti vraćanja
pozajmljenog kapitala),

• dokumentaciona funkcija.

Zadatak bilansa je i da informiše o finansijskom položaju preduzeća. On daje strukturu osnovnih

sredstava, obrtnih sredstava, visinu sopstvenog kapitala, visinu dugova, nivo zaduženosti, neto
obrtni kapital.

Zadatak bilansa je i da pruži sigurnost prije svega vlasnicima firme da je kapital održan, daje im
sigurnost da nisu izgubili ono što su uložili. To predstavlja kontrolu održanja kapitala.
Zadatak bilansa je i funkcija polaganja računa, kao što smo već naveli. Rezultat poslovanja kao
dobitak ili gubitak je dat i u bilansu stanja. Pa su funkcije sigurnosti i polaganja računa
povezane. Dokumentaciona funkcija znači da svaka pozicija bilansa predstavlja neki račun i u
glavnoj knjizi vodi do popratne dokumentacije. Dakle to je veza između bilansa i knjigovodstva.

16
 5.BILANS USPJEHA

5.1 Pojam I sadržina Bilansa uspjeha

O pojmovnom definisanju bilansa uspjeha polazi se od bilansne suštine dobitka I gubitka.

Dobitak je prirast kapitala u pravne osobe proistekao iz posovnih I pratećih aktivnosti pravne
osobe u toku razdoblja. Gubitak je smanjenje vlasničkog kapitala koje je nastalo po istom
osnovu. Promjene kapitala po osnovu dodatnog ulaganja ili povlačenja dijela kapitala od strane
vlasnika tj. Dioničara ne pripadaju uspjehu pravne osobe. Ostvarivanje profita cilj je pravne
osobe, temelj I okvir podjele na učesnike (država, preduzeće, menadžment, uposlenike I
dioničare), kriterij odlučivanja o alokaciji, realokaciji resursa, izvor akumulacije za potrebe rasta
I razvoja pravne osobe.

Bilans uspjeha je nastao krajem 19.st., kada pravne osobe nisu bile zainteresovane da saznaju
samo ukupni finansijski rezultat nego su zahtjevali da se osiguraju relavantne računovodstvene
informacije za unutarnje I vanjske korisnike o stukturi prihoda I rashoda. Zadatak bilansa
uspjeha je da obračuna sve rashode I prihode u posmatranom obračunskom razdoblju I da iskaže
ostvareni finansijski rezultat I njegovu raspodjelu. Bilans uspjeha izvire iz bilansa stanja sa
početkom poslovne godine I uvire u bilans stanja na kraju poslovne godine, što znači da
predstavlja “izdvojeni I osamostavljeni dio bilansa stanja” te ima strogo privremeni I namjenski
karakter.

Za iskazivanje finansijskog rezultata koristi se termin bilans uspjeha koji „daje zbirni prikaz
zarađenih prihoda i načinjenih rashoda tokom redovnog poslovanja u određenom vremenskom
razdoblju”.

Sadržinu bilansa uspjeha čine prihodi I rashodi pa tako I netorezultat ostvaren u toku razdoblja,
odnosno između dva bilansna razdbolja (od 1.1 tekuće godine do 31.12 tekuće godine).

17
Neto dobit je netopovećanje vlasničkog kapitala nastalo iz redovnog poslovanja kompanije koje
se akumulira na računu kao akumulirana dobit. Neto dobit se mjeri razlikom prihoda I rashoda
kada prihodi premaše rashode:

NETO DOBIT = PRIHODI – RASHODI

Kada rashodi premaše prihode, javlja se neto gubitak, koji se iskazuje na računu kao preneseni
gubitak I pokriva se u skladu sa zakonom.

Prihodi najčešće nastaju od:

- prodaje proizvoda
- pružanje usluga
- korištenje sredstava pravne osobe od strane drugih, čime se ostvaruju prinosi od
kamate, tantijema I dividendi.

Prihodi mogu nastati I od:

*dobitaka koji udovoljavaju definiciji prihoda

* povećanja sredstava

* podmirenja I opisa obaveza

Rashodi obuhvataju:

*rashode koji potječu iz redovnih aktivnosti pravne osobe

*gubitke koji udovoljavaju definiciji rashoda.

Rashodi koji proizilaze iz redovnih aktivnosti pravne osobe uključuju npr:

- troškove za prodato

18
 - plate
- amortizaciju

Gubitci predstavljaju druge stavke koje udovoljavaju definiciji rashoda I mogu ali ne moraju
proisteći iz redovnih aktivnosti pravne osobe.

Gubitci predstavljaju smanjenje ekonomskih koristi I kao takvi po prirodi se ne razlikuju od

drugih rashoda. Gubitci koji udovoljavaju definiciji rashoda uključuju:

*gubitke koji su proistekli iz katastrofa kao što su požar, poplava

*gubitke od prodaje dugotrajnih sredstava

*nerealizovane gubitke koji su proizišli npr od učinaka porasta strane valute u vezi sa
zaduživanjem pravne osobe u stranoj valuti.

Rashodi se priznaju u bilansu uspjeha kada smanjenje ekonomskih koristi proizilazi iz:

*smanjenja sredstava ili

*povećanja obaveza, a koje se može pouzdano izmjeriti.

Rashodi predstavljaju odbitnu stavku u bilansu uspjeha, Za potrebe realnog bilansiranja

neophodno je operativne troškove, odnosno rashode pravilno klasifikovati na sljedeći naćin:

Prva kategorija koja je povezana sa ostvarenim prihodima od prodaje dobara naziva se troškovi
prodatih proizvoda. Ti troškovi prodatih proizvoda postaju rashodi u bilansu uspjeha kada se
dobra prodaju.

Druga kategorija rashoda ne ovisi od priznavanja prihoda tj od prodaje dobara, nego se odnosi na
troškove funkcionisanja privrednog društva u nekom razdoblju u smislu troškova koji nastaju
osim troškova prodatih proizvoda,

19
 5.2 Oblik I sastavljanje bilansa uspjeha

Bilans uspjeha(račun dobiti I gubitka) može biti prikazan u dva oblika I to:

- kao dvostrani račun ili

- kao jednostrani račun

Raspored pozicija u bilansu uspjeha prilikom sastavljanja I iskazivanja u ovisnosti je od metoda

za utvrđivanje dobiti ili gubitka I to:

- metoda prirodnih vrsta troškova i

- metoda troškova prodatih proizvoda

MRS I – prezentiranje finansijskih izvještaja ravnomjerno prezentuje obje spomenute metode. U

vezi s tim, pravna osoba treba rasčlaniti troškove odnosno rashode koriteći klasifikaciju
temeljenu ili na njihovoj prirodnoj osnovi ili na funkciji u okviru pravne osobe u ovinosti koja od
njih osigurava pouzdanije I relevantnije informacije.

Vrste rashoda prema metodi prirodnih vrsta troškova:

*troškovi sirovina I materijala

*troškovi amortizacije

*troškovi primanja zaposlenih

*ostali poslovni rashodi

Drugi oblik raščlanjivanja je prema njihovoj funkciji rashoda, odnosno prema metodi “troškova
prodatih proozvoda”:

*troškovi prodanih proizvoda

*troškovi distribucije

20
*administrativni troškovi

*drugi rashodi

Glavne prednosti metode troškova prodatih proizvoda jesu:

- vertikalno raščlanjivanje ukupnog poslovnog, odnosno finansijskog rezultata

- horizontalno raščlanjivanje poslovnog odnosno finansijskog rezultata

Po metodi troškova prodatih proizvoda bilans uspjeha možemo prikazati:

Bilans uspjeha za period od 01.01 do 31.12 tekuće godine

1. Prihodi od prodaje 500.000

2. Troškovi prodatih proizvoda 366.000
3. Brutodobit / Brutodobit od operativnih aktivnosti (1 – 2) 134.000
4. Opći troškovi uprave, prodaje I administracije 44.000
4.0 Troškovi uprave, prodaje I administracije 44.000
5. Dobit od aktivnosti / Dobit od operativnih aktivnosti (3 – 4) 90.000
6. Netofinansijski rashodi 28.000
6.0 Finansijski rashodi 12.000
6.1 Finansijski rashodi 40.000
7. Rashodi (gubici) 12.000
7.0 Prihodi (dobici) I vrijednosno usklađivanje I ostali prihodi ------
7.1 Rashodi (gubici) I vrijednosno usklađivanje I ostali rashodi 12.000
8. Dobit (5 – 6 -7) 50.000

21