Feralna djeca

Karlo Uskok, 3.a

Uvod
Feralna djeca su djeca koja su živjela izolirano od vanjskog društva i okoline tijekom svog
razvoja, ime su dobili jer su bili sličnog ponašanja kao životinje koje su ih znale odgojiti.
Odrastali su bez kontakta s drugim ljudima, često zlostavljani od strane roditelja ili skrbnika,
zbog čega su, uz očite tjelesne poteškoće, patili od verbalnih te socijalnih nesposobnosti –
govor, ponašanje, socijalizacija i sl. Najpoznatiji primjer feralnog djeteta je djevojčica Genie,
koju je otac 13 godina nemilosrdno zlostavljao i uzrokovao trajne posljedice.

Slučaj Genie i ostali

Genie je zadnje dijete rođeno u obitelj Wiley 1957. godine. Otac joj je bio zrakoplovni
tehničar koji je imao teško djetinjstvo kao i njena majka koja je bila skoro slijepa. Otac je
fizički kažnjavao ženu tijekom svake trudnoće kao i mlađeg sina Johna. Genie nije bila
izostavljena jer je u razvoju počela hodati kasnije, zbog čega je njen otac mislio da je
mentalno retardirana pa ju je zatvarao u sobu kuće njegove majke, gdje je počeo njen
traumatični život. Genie je bila privezivana za dječji toalet ili vreću za spavanje, bez
dopuštenja za izlazak. Uz to, bila bi kažnjavana zbog proizvođenja ikakvog zvuka što ju je
učinilo nijemim pa tako i poremetilo razvoj i razumijevanja govora. Nakon svađe njenih
roditelja, majka je s njom išla u bolnicu, ali je greškom otišla u socijalnu službu gdje su
radnici primjetili izrazito nerazvijenu Genie i prijavili policiji. Genie je postavljena u bolnicu
za liječenje, a kasnije i istraživanje. Bila je izrazito pothranjena i niska te antisocijalna s
nerazvijenim motoričkim sposobnostima – nije mogla žvakati, pravilno hodati te je dokazan
povećan zaostatak u razvoju - koji će se kroz njen boravak u bolnici i skrbničkim domovima
poboljšati, pogotovo tijekom puberteta. Genie je jedan od mnogih drugih primjera feralne
djece. Glavni razlog takvog zaostatka je manjak socijalizacije, koji negativno utječe na razvoj
govora, jezika, ponašanja, formiranje osobnosti i međuljudske odnose. Sličan primjer je
djevojčica Oksana iz Ukrajine, koja je bila u društvu psa 8 godina – ali nakon uspješnog
liječenja je funkcionirala kao i svaka ostala osoba. Gotovo isti slučaj je bio Ivan Mišukov koji
je iz kuće pobjegao s 4 godine zbog napetih odnosa roditelja alkoholičara, te 2 godine bio u
društvu čopora psa. Nakon pronalaska je i dalje uspio naučiti pričati ruski te je razvio dobre
socijalne odnose s ljudima.
Zaključak
Iz navedenih primjera feralne djece se može zaključiti da je djeteta izrazito važno u ranoj dobi
povezati s okolinom, poticati na govor i društvenost, jer je to ključno za njihov zdrav razvoj.
No, uz to je bitno i sprječavanje okolnosti koje bi uopće mogle dovesti do takvih slučajeva.
Genie, Oksana i Ivan su se nakon određenog vremena prilagodili osnovnim načina ljudskog
življenja i funkcioniranja. Feralna djeca su dokaz da se čovjekom ne rađa, već postaje.