Fjodor Mihajlovič Dostojevski jedan je od najistaknutijih predstavnika ruskog realizma, a

njegovo djelo Zločin i Kazna smatra se jednim od najboljih djela tog razdoblja. Roman uz
realizam uključuje i elemente modernizma te je jedan od najboljih prikaza ruskog društva 19.
stoljeća. Djelo se fokusira na lik siromašnog studenta Rodiona Romanoviča Raskolnikova koji se
u djelu suprotstavlja društvenoj nepravdi tako što ubija lihvaricu Aljonu Ivanovnu, i tako što
pomaže siromašnima i obespravljenima unatoč vlastitoj nesretnoj životnoj situaciji.
Raskoljnikov je bio spreman ubiti lihvaricu Aljonu Ivanovnu, što je u skladu s njegovom
teorijom o iznimnim pojedincima. Na početku djela Raskoljnikov je izradio ideju lihvaričinog
ubojstva nakon što je slušao razgovor o njoj između 2 muškarca: „Ti tu eto govoriš i pričaš, a ded
mi reci: hoćeš li ubiti babu ili nećeš? -Naravno da neću! Ja to ionako zbog pravednosti… Ne radi
se o meni…“ Po njegovoj teoriji iznimnih pojedinaca, socijalno motiviran, Raskoljikov vjeruje
da će činom ubojstva spasiti svijet od jedne 'uši', te će riješiti i vlastite probleme. S time je
počinio ubojstvo, koje je smatrao ne samo potrebnim nego i etički opravdanim. Nakon ubojstva
je osjećao veliku nelagodu i nervozu što vidimo kroz modernistički element njegovih monologa
gdje detaljno opisuje svoje psihičko stanje. Shvatio je da on nije iznimni pojedinac kao u svojoj
teoriji, nakon čega je podlegnuo bolesti, halucinacijama i rastrojenosti uma. Na kraju se za svoj
zločin pokajao u Sibiru dok je izdržavao kaznu.
Iako je i sam u nepovoljnoj životnoj situaciji, Raskoljnikov pomaže ljudima oko sebe. Kao
tipični lik siromašnog studenta, Raskoljikov je opterećen siromaštvom i pritisnut je velikim
dugovima zbog čega je psihički i fizički iscrpljen. Unatoč tome, Raskolnikov je dao posljednji
novac koji je imao Marmeladovljevoj ženi Katerini: „Evo vam….dvadeset rubalja, čini mi se, -a
ako vam to pomogne, ja…u jednu riječ, -ja cu doći, svakako ću doći…možda ću doci već sutra…
Zbogom!“ Iako je Marmeladov bio samo jedan alkoholičar kojeg je upoznao u krčmi, svejedno
je pomogao njegovoj ženi koja je sad ostala bez jedinog prihoda s malom djecom kod kuće.
Ovime se prikazuje i dobroćudna strana Raskolnjikova, kao na što upućuje i njegovo ime on je
istovremeno i čovjek spreman pomoći drugima, ali i ubojica. Ta podvojenost naglašena je i
Raskoljnikovim riječima: „Jest, omastio sam se…ja sam sav u krvi!“ jer on je uistinu bio krvav
nakon Marmeladovljeva stradavanje, ali i pun metaforičke krvi zbog ubojstva lihvarice.
Svojim postupcima Raskoljnikov želi promijeniti nepravedne društvene odnose, ispraviti
društvenu nepravdu. Ubojstvom i pomoći Katerini pokazao je to na dva različita načina.
Raskoljnikov je istovremeno i ubojica i dobrotvor: spreman je ubiti radi viših ciljeva, ali i
pomoći drugima iako je i sam siromašan. Smatra da je radi plemenitih ciljeva dopušteno činiti i
dobro i loše te svoje postupke opravdava teorijom o iznimnim pojedincima, ali na kraju uviđa da
je u zabludi i kaje se te izlaz pronalazi u vjeri.