Psihologija, 11.1.2024.

PAMĆENJE KAO PROCES

-spada u kognitivne psihičke procese jer nam omogućuje bolju spoznaju okoline/svijeta
-PAMĆENJE – psihički proces usvajanja, zadržavanja i korištenja inf.

Faze pamćenja
1)senzorno ili osjetilno pamćenje – ne znamo koliko informacija stane(zvukovi, mirisi, okusi),
ali znamo da ostaju kratko  vidne inf.(ikoničke) zadržavamo 1-2sek, slušne 3-4sek.
- kroz to pamćenje informacija ulazi u sustav, ako je važna na nju obratimo pozornost (kontrolni
proces)i prebacuje se u kratkoročno pamćenje(tamo se kodiraju i čuvaju 20tak sek.), ako nije
gubi se iz pamćenja
- ponavljanjem(kontrolni proces) informacije iz kratkoročnog pamćenja prelazi u
dugoročno(potrebno je i kodiranje)
-ako nam trebaju inf(npr. s kime smo sjedili 1. dan u školi) tada ih u dugoročnom pamćenju
pronađemo i prebacimo u kratkoročno(ako razmišljamo sada o 1. danu škole, te su inf. u
kratkoročnom pamćenju)
-ako ne nađemo inf. u dugoročnom pamćenju to nazivamo ZABORAVLJANJEM
-pretraživanjem i pronalaženjem dugoročnog pamćenja dovodi do dosjećanja

2)kratkoročno pamćenje – obuhvaća sve inf. kojih smo trenutačno svjesni

-direktno ovisi o pažnji
-ako ne dođe do daljnje obrade inf. najviše će trajati 30sek.
-čarobni broj(kapacitet kratkoročnog pamćenja) 7+-2
-u vrhuncu naše pažnje možemo biti koncentrirani na 5-9inf.

3)dugoročno pamćenje – nakon obrade u kratkoročnom pamćenju kodiranjem prelazi u

dugoročno
-počinje kada završava kratkotrajno
-maksimalno možemo pamtiti do kraja života(trajanje neograničeno), funkcija – pohrana inf.
-problem sa dugoročnim pamćenjem  ima jako puno inf. kojih se sjetimo tek nakon što čujemo
pitanje te tu inf. prebacimo u kratkoročno pamćenje
-upamćivanje inf. dovodi do stvaranja traga pamćenja, tzv. engrama

Vrste dugoročnog pamćenja  DEKLARATIVNO & NEDEKLARATIVNO

DEKLARATIVNO(eksplicitno pamćenje) – iskazujemo riječima
-inf. se dosjećamo svjesno, namjerno i možemo ih verbalno iskazati
-dijeli se na epizodno&semantičko

-1)epizodno – pamćenje situacija iz života koje smo osobno doživjeli(prvi dan škole, svađe s
braćom..)
-često sadržava detalje o vremenu i mjestu nastajanja i psihološko&fizičko stanje u kojem smo
bili (npr. znamo što smo jutros doručkovali i kakvog je okusa bilo, kako smo se osjećali na svom
prošlom rođendanu ili koliko smo uznemireni bili tijekom nastupa)
-počinjemo reč. s Sjećam se..

-2)semantičko – pamćenje činjenica i znanja o svijetu(npr. Shakespeare je napisao Hamleta,

znamo čitati, navesti glavne gradove…)
-uključuje poznavanje nekih pravila(kretanje u prometu), računanje i značenje riječi
-za razliku od epizodnog, semantičko pamćenje ne zahtijeva pamćenje detalja poput vremena ili
mjesta gdje smo usvojili neku inf.(da znamo da je 2 na kvadrat 4, ne moramo znati kada smo to
naučili)
-počinjemo s Znam…
-upamćivanje inf. koje pripadaju semantičkom pamćenju često iziskuje kognitivni napor = što više
kognitivnog napora uložimo u učenje, to ćemo bolje upamtiti

NEDEKLARATIVNO(implicitno) – ne iskazujemo riječima

-pohranjene vještine i postupci te reakcije naučene klasičnim uvjetovanjem(lakše je nekome
pokazati kako se vežu vezice na cipelama nego objasniti)
-kad se dosjećamo inf. iz nedeklarativnog pamćenja radimo to automatski, bez razmišljanja(npr.
sjednemo na bicikl i krenemo voziti bez svjesnog nabrajanja koraka koji su nam potrebni kako
bismo vozili)
-dijeli se na proceduralno&pamćenje vremena, mjesta i učestalosti zbivanja&pamćenje klasičnim
uvjetovanjem

1)proceduralno – pamćenje motoričkih vještina(npr. vožnja biciklom, upravljanje autom, pranje

zubi, sviranje klavira) !može biti i matematički postupci(pratimo slijed)

2)pamćenje vremena, mjesta i učestalosti zbivanja – automatski procesi koji su naslijeđeni i

razvijaju se u djetinjstvu(npr. koliko je dugo trajao neki film, u koje doba dana smo ga gledali..)
-otporni na stres, umor i raspoloženje

3)pamćenje klasičnim uvjetovanjem – događaji koji automatski ulaze u dugoročno pamćenje

-otporni na zaborav & povezani s iskustvima koje izazivaju strah(npr. dođemo kod zubara i
osjetimo brzo lupanje srca i nelagodu, godinama nakon što smo se otrovali hranom ju nećemo
jesti)

Mnemotehnika – namjerno oblikujemo inf. kako bismo ih zapamtili više i duže(odnosi se i na

kratkoročno i na dugoročno pamćenje)
Kodiranje – postupak kojim osmišljavamo inf. kako bi nam bile jednostavnije

ZABORAVLJANJE
-neke inf. ne trebamo ponavljati kako bismo ih zapamtili, već zapamtimo od prve(npr. lokacije,
lica)
-između 20% i 30% inf. ostaje za cijeli život
-nakon jednog dana najbrže i najviše zaboravljamo

Uzroci zaboravljanja
1)postupni gubitak engrama – gubitak tragova pamćenja(engrama), možemo izbjeći
ponavljanjem(npr. sjećamo se što smo jučer jeli, ali ne za prije godinu dana)

2)nemogućnost dolaženja do informacija – nastaje kada inf. naučimo bez razumijevanja i samu
za sebe, možemo izbjeći stvaranjem asocijacija i veza između inf. (npr. ne možemo se sjetit
određene stvari ali znamo da je smo to učili, tzv. fenomen na vrhu jezika)

3)INTERFERENCIJA(negativni transfer) – nastaje kada moramo naučiti puno sličnih inf. u

kratkom vremenskom periodu(kampanjsko učenje)
retroaktivna – djeluje unazad, nove inf. negativno djeluju na stare inf.(npr. u osnovnoj smo učili
francuski a sada učimo španjolski, pa nam zbog učenja španjolskog i sličnosti jezika on negativno
utječe na znanje francuskog)
proaktivna – djeluje unaprijed, stare inf. ometaju nove(npr. umjesto da usvojimo gramatiku
španjolskog stalno nam se miješa francuski)
-što bolje savladamo određeni jezik ovisi hoće li se dogoditi retro ili proaktivna int.
Pozitivni transfer – pojava suprotna interferaciji
-ovisi o tome koliko dobro povezujemo inf.
-stare informacije olakšavaju učenje novih informacija(npr. zahvaljujući što smo prije učili
francuski sada nam je lakše učiti španjolski), nove informacije nam pomažu da se prisjećamo
starih(npr. zbog toga što sada učimo španjolski, to nam pomaže da se prisjećamo francuskog)
-interferaciju izbjegavamo tako da temeljito i kontinuiramo učimo, a ne kampanjski(puno sličnih
inf. u isto vrijeme)

4)represija/potiskivanje – namjerno zaboravljanje situacija i događaja iz osobnog života uz koje

vežemo negativne osjećaje(npr. gimnastičarka koju je trener ponizio pred drugima se neće sjećati
tog trenutka)
-ne zaboravljamo se negativne situacije jer ipak naučimo nešto iz njih
-izbjegavamo tako da gledamo pozitivne strane situacija

SMETNJE PAMĆENJA
-amnezija – gubitak dugoročnog pamćenja zbog bolesti živčanog sustava ili ozljede, može trajno
ili privremeno utjecati na pamćenje
anterogradna amnezija – nemogućnost stvaranja novog dugoročnog pamćenja zbog oštećenja
određenog dijela mozga ili dugotrajnog konzumiranja alkohola(npr. netko ima sačuvana sjećanja
do 22. godine, ali ne i za kasnije godine)
-događa se nakon traume mozga i utječe na sadašnjost i sadašnje stvaranje pamćenja
retrogradna amnezija – osoba se ne može sjetit događaja pije traume mozga, može bit većeg ili
manjeg opsega(može se izgubiti dio pamćenja, a može se i postupno vraćati)
-nakon traume mozga i utječe na prošlost i nemogućnost prisjećanja prošlosti

-hipomnezija – smanjena mogućnost pamćenja koja nastaje zbog organskog oštećenja SŽS
-hipermnezija – iznadprosječno pamćenje i dosjećanje inf., ometa kognitivno funkcioniranje jer
je prisutno previše inf. pa se osobi teško usredotočiti

-paramnezija/lažna sjećanja – kod ljudi koji imaju poteškoća s pamćenjem novijih događaja pa
„praznine“ u pamćenju popunjavaju izmišljenim podatcima koji se „dobro“ uklapaju u cjelinu
-nije namjerno laganje
-deja vu se ubraja u paramnezije  imamo osjećaj kao da se događa situacija koju smo već
doživjeli  objašnjava se trenutačnom greškom u radu mozga zbog koje imamo dojam da inf. ne
idu u uobičajenim putem senzorno – kratkoročno – dugoročno, nego mozak ono što dolazi
„Izvana“ prepoznaje kao da već ima u pamćenju

-fuga – tzv. disocijativni poremećaj, obrambeni mehanizam koji se aktivira kada je osoba suočena
s jakim traumama, osoba „bježi“ iz svog sadašnjeg života i gradi novi identitet te nema nikakvo
sjećanje na prošli život (npr. ratnici koji su nađeni na bojištu kako besciljno lutaju i ne sjećaju se
tko su)

STRATEGIJE ZA BOLJE UČENJE

Učenje s razumijevanjem i povezivanje onoga što već znamo
Učiti dulje vrijeme(iskoristit svaku priliku za ponavljanje)
Više puta ponavljajte(ne praviti predugačke stanke ako nismo dobro naučili)
Prenaučite sadržaj
Koristite se s različitim izvorima znanja
Redovito i dovoljno spavajte
Budite fizički aktivni
Uklonite ometače pozornosti
Budite motivirani
Vjerujte u sebe
Vježbajte vještine pamćenja
Izbjegnite interferenciju
Naučite predmete koje ste taj dan imali u školi
Koristite se mnemotehnikom
Organizirajte sadržaje

VRSTE UČENJA
-učenje – svaka promjena u ponašanju nastala pod utjecajem iskustva
1)UČENJE UVJETOVANJEM
a)klasično uvjetovanje
b)instrumentalno/operantno uvjetovanje

2)SOCIJALNO UČENJE
a)imitiranje
b)modeliranje
c)učenje promatranjem
d)simboličko

3)KOGNITIVNO UČENJE
a)prikriveno učenje
b)učenje uvidom

klasično uvjetovanje – nesvjestan oblik učenja, uči naš autonomni ŽS, nakon te vrste učenja naše
tijelo reagira na podražaje na koje prirodno ne bi reagirali
odvija se u 3 faze
1)BUP(bezuvjetni podražaj-hrana)  izaziva bezuvjetnu reakciju(BUR-slina)
2)BUP+NP(neutralni podražaj-zvono)  uz bezuvjetni podražaj primjenjujemo neutralni
podražaj te će oni zajedno opet imati BUR !!! OVA FAZA PREDSTAVLJA UČENJE
3)UP(uvjetovani podražaj-zvono)  UR(uvjetovana reakcija-slina na zvono)

Npr. doktor je proučavao probavni sustav psa i primjetio da psi sline kada vide osobu koja ih hrani
pa je odlučio zazvoniti zvoncem svaki put kada bi psi jeli i tako su se psi naučili sliniti na zvuk
zvona

instrumentalno/operantno uvjetovanje – kako bi došlo do učenja mi moramo biti aktivni, naše

reakcije služe kao instrument za ostvarivanje cilja (operirati=djelovati)
-POTKREPLJENJE(feedback) – sve ono što utječe na vjerojatnost javljanja nekog ponašanja
-nema potkrepljenja bez POTKREPLJIVAČA:
POZITIVNI-izazivaju ugodu/NEGATIVNI-izazivaju neugodu
PRIMARNI-urođeni; vrijede za sve ljude(npr. bol, glad)/SEKUNDARNI-dobili
Su značenje kroz naše životno iskustvo(npr. ocjene)
(u primjeru ribica za stiskanje podloge  pozitivni, primarni potkrepljivač)
Npr. mačka je stavljena u kavez, a izvan kaveza ribica koju mačka nije mogla dohvatiti, u kavezu
je bila poluga koja bi omogućila izlazak  mačka je 1. put slučajno pritisnula polugu  tek
nakon nekoliko puta shvatila je da mora odmah pritisnuti polugu kako bi došla do ribice

SOCIJALNO UČENJE – odvija se u interakciji između minimalno 2 osobe  1. osoba je

subjekt(curica), a 2. osoba je model(mama)
Imitiranje – ni subjekt ni model nisu svjesni da se učenje odvija, subjekt to radi samo raid
oponašanja/imitiranja (karakt. Za malu djecu)
Npr. male curice gledaju mamu kako se šminka, pa kad mama ne gleda one uzmu šminku i rade
isto
Modeliranje – i model i subjekt su svjesni da se učenje odvija, model je svjestan da treba nešto
naučiti subjekta, a subjekt je svjestan da model to nešto zna i želi to naučiti od njega
Npr. osoba A zamoli osobu B da je nauči peći palačinke – osoba B zahvaljujući instukcijama
osobe A nauči peći palačinke(osoba A demonstrira pred osobom B)

Učenje promatranjem – subjekt promatra posljedice koje će model dobiti za svoje ponašanje 
ako subjekt(djeca) vidi da su posljedice pozitivne, oponašat će modela(glumica) i obrnuto
Npr. bandurin eksperiment – istraživao agresivnost kod ljudi  djeci je pokazao film u kojem se
teta agresivno ponašala prema lutki  bili su podijeljeni u 3 grupe: 1. grupa gledala je film u
kojem je teta bila nagrađena za agresivnost, 2. grupa vidjela je kraj u kojem je bilo rečeno da
takvo ponašanje nije lijepo, a 3. grupa nije vidjela kraj  1. i 3. grupa bile su agresivne nakon
filma, dok 2. grupa nije

Simboličko – model ne pokazuje subjektu direktno što treba raditi, već koristi simbole( uz pomoć
simbola prenosi svoje znanje)
-najjednostavniji simbol: jezik(verbalne upute); osim jezika: pisane upute, prometni znakovi,
sheme…
Npr. osoba koja slavi rođendan je na karti nacrtala na koji bus i gdje se treba ući za osobe koje
dolaze

KOGNITIVNO UČENJE – uključuje kognitivne psihičke procese: razmišljanje, pamćenje, učenje

-nema kognitivnog učenja bez inteligencije
Prikriveno – nismo svjesni da smo nešto naučili ili da nešto znamo sve dok ne dođemo u
situaciju gdje možemo iskoristiti to znanje(hrana-motivator da iskoriste znanje koje znaju od
početka)
Npr. koliko će trebati miševima da dođu do cilja labirinta bez grešaka(bez da uđu u slijepo
skretanje)  1. dan rade 9 grešaka, 10. dan rade 7 grešaka, kada su dobili na cilju hranu onda su
11. dan napravili 2 greške

Učenje uvidom – javlja se prilikom rješavanja kognitivnih problema(npr. zagonetke)

-„AHA efekt“ – trenutak u kojem nam sine rješenje problema i trenutak u kojem naučimo
rješavati slične probleme
Npr. majmuni slažu kutije kako bi došli do banane