SEMINAR, 04. 03. 2014.

CVIJANOVIĆ

RAWLS – TEORIJA PRAVEDNOSTI (1971.)

Robert Nozick (on je libertarijanac) – Kritika Rawlsove Theory of Justice (1974.) 

egalitarna teorija pravednosti

Reakcije na Rawlsa  komunitarna reakcija MacIntyre (kraj 1970-ih)

1993. „Politički liberalizam“ – knjiga kojom Rawls odgovara na kritiku, on mijenja svoju
poziciju. „Pravo naroda“ – Rawls. Glavni motiv Rawlsa je obračunati se s utilitarnom
teorijom pravednosti i pokazati kako je ona u osnovi nepravedna  pravednost kao
maksimizacija određene koristi, „najveća sreća za najveći broj ljudi“. Rawls odgovara:
„Pravednost ne može biti istovjetna s našim moralom“, odnosno tome je li nešto dobro ili nije.

Utilitarno bi bilo žrtvovati nečiji život radi koristi drugih u smislu najveće koristi/sreće za
najveći broj ljudi. To ne znači da je ono pravedno.

Rawls tvrdi: „Utilitarizam ne razlikuje između osoba.“ Nije prihvatljivo žrtvovati te osobe, to
nije moralno. Treba pronaći poštenu proceduru – „FAIR PROCEDURE“.

JUSTICE AS FAIRNESS  „Pravednost kao pravičnost“ (teško lingvistički za točno

prevesti). Pravednost je prva odlika/vrlina društvenih institucija. Institucija dobro obavlja svoj
posao, ako je pravedna. Ne postoji niti jedno dobro koje je iznad pravednosti. Za Hobbesa bi,
kao najveća vrijednost, iznad pravednosti bila sigurnost (i stabilnost). Institucije postaju
pravedne kada ne postoji arbitrarno odlučivanje o slobodama ((količina sloboda jednih ne
smije ići nauštrb drugih koji će time imati manje sloboda, koliko sam osobno shvatio)).

LIBERALNA – EGALITARNA – NEUTRALNA  Rawlsova teorija. Fundamentalna ideja

teorije pravednosti jest upostava principa pravednosti: PRINCIPI PRAVEDNOSTI  (I) njih
bi slobodne i racionalne osobe izabrale u izvornom stanju jednakosti; (II) ideja izvornog
položaja. Priča o podjeli torte na jednake dijelove (onaj koji reže tortu će sam uzeti njen
zadnji komad pa mu je po zdravom razumu u interesu da izreže tortu na što pravilnije i
preciznije linije koje će biti što jednakije za sve). Važno je poznavanje procedure kod izbora
određenog principa pravednosti. „POŠTENA INICIJALNA SITUACIJA“ – to je prvi komad
torte, ona praktički uzrokuje pravednost. Nema iskorištavanja i nejednakosti, to je onda FAIR
(pošteno), a za to trebaju preduvjeti:
1) Općenitost pravila – pravila moraju biti jednaka za sve.
2) Univerzalna – vrijedi neovisno o kulturnom kontekstu i o vremenu (čak i u budućnosti)
3) Javnost pravila – pravila su svima poznata
4) Uređenost sustava načela
5) Nepostojanje viših načela
Eliminacija nepoštenih prednosti  izvorni položaj – inicijalna situacija, moramo se riješiti
određenih znanja koja mogu utjecati na proces odlučivanja (jesmo li bogati ili siromašni,
zdravi ili bolesni...), to se radi pomoću VELA NEZNANJA (iza njega ne znamo ni tko smo,
ni što smo, ni u kakvoj smo konkretno situaciji)

Postoji lista temeljnih dobara – 3 kategorije dobara:

1. PRAVA I SLOBODE

2. MOĆI I POVLASTICE

3. PRIHOD I IMOVINA

4. Odvojeno spominja i SAMOPOŠTOVANJE – koje je rezultat primjene ove 3 kategorije

dobara.

IZVORNI POLOŽAJ „THE ORIGINAL POSITION“ – teorijska funkcija odvajanja poštenih

načela pravednosti od onih koji to nisu kako bi došlo do uspostave principa pravednosti
treba umnim eksperimentom izgraditi mentalni konstrukt – izvorni položaj – kako bi
omogućili da se izaberu načela pravednosti koja ne idu nikome na ruku (od kojih nitko nema
više prednosti od drugih). Zamislimo se u situaciji krajnje neizvjesnosti, mi ne znamo kako se
formiramo u društvu i kakvi se rađamo. Što bi bilo u toj situaciji? Moramo se zamisliti.
Možemo li ostvariti prednosti nad drugima. Trebalo bi zamisliti društvo u kojem ne znamo
ništa o sebi, ni o tome što će se sutra dogoditi, a da ipak osjećamo kako živimo u poštenoj
zajednici. Zbog toga se moramo staviti u veo neznanja; da nitko ne bude u prednosti. Moralno
i racionalno moramo to zamisliti i razumijeti druga bića oko sebe.

VEO NEZNANJA blokira 3 kategorije znanja: 1) Znanja o obilježjima pojedinca 2) Znanja o

položaju u društvu 3) Znanja o vlastitom društvu
VEO NEZNANJA propušta 2 kategorije znanja: 1) Znanja o uvjetima i pretpostavkama
važenja načela pravednosti 2) Opća znanja (kako općenito funkcionira ekonomija, društvo,
psiha, politika...)

FUNDAMENTALNI PROBLEMI: Nema razloga tvrditi da je, ono što osobe vođene
vlastitim interesom odluče, ispravna moralna pozicija jer 'moral' i 'interes' su potpuno različiti
koncepti s različitim funkcijama. Zašto bi netko htio prihvatiti tu poziciju izvornog položaja?
Što ako je netko voljan riskirati? „Što ako sam voljan riskirati?“, kako kaže M. de Sade.
(Primjeri: Što ako Putin želi bespošteni rat, što ako Ronaldo želi uzeti doping?)
Rawls tvrdi da je temelj dolaska do pravednosti fundamentalna mogućnost uspostave
zajedničkih moralnih načela. Da bi uopće došli do načela pravednosti potrebna su nam
moralna načela. Rezultat: REFLEKSIVNA RAVNOTEŽA – refleksija; znamo s kojim
načelima su naši sudovi u skladu i kako su izvedeni.

1. Moralni principi

2. Konkretni slučaj

3. Moralne institucije

4. Poopćavanje – metafizička pozicija

Startamo s moralnim principom jer svatko ima svoj, onda se navede koji je kontretni slučaj i
stavi ga se u kontekst moralne institucije. Ako je to moguće poopćiti, znači da smo zatvorili
krug ovog mehanizma, time smo omogućili 'refleksivnu ravnotežu' i znači da je naš princip
dobar (i univerzalan). Ako ne, moramo izabrati neke druge principe.

Koji su to principi pravednosti koji bi bili izabrani u toj izvornoj situaciji? Postoje 2.
fundamentalna principa pravednosti:

1) Princip jednakih osobnih sloboda – „svaka osoba ima jednako pravo na u potpunosti
adekvatnu shemu prava i sloboda“. Standardna, liberalna lista osobnih sloboda; govora, izbora
zanimanja, glasa... Ideja Rawlsova – svi ljudi žele maksimaum takvih osobnih sloboda  ali
ovdje nema vlasničkih prava jer vlasništvo nije osnovna sloboda.

2) Princip razlike – Društvene i ekonomske nejednakosti trebaju biti tako uređene: a) da budu
od najveće koristi za najlošije stojeće članove društva (najsiromašnije...);
b) da budu vezane za položaje i službe pristupačne svima uz uvjet poštene jednakosti šansi (ne
postojanje diskriminacija i jednakost šansi). To nije važno. Svaka nejednakost u dristribuciji
mora koristiti najlošije stojećem članu društva. Princip osnovnih sloboda ima leksički primat
nad principom razlike isto kao što slovo A ima primat nad slovom B.

SEMINAR, 11.03. 2014.

KOMUNITARNA KRITIKA RAWLSA

Postoje 2 načela pravednosti 1) jednake slobode 2) načelo razlika

Nozickov libertarijanski prigovor – je prigovor na jedno načelo, komunitarni prigovor na

drugo načelo.

Svaka nejednakost mora biti popraćena time da uz one koji dobivaju više s time moraju biti
popraćeni i oni najlošije stojeći  npr. doktori dobiju veću plaću, ali oni koji su lošije stojeći
time će dobiti bolju zdravstvenu uslugu. Kada bi doktori imali znatno nižu plaću, usluga bi
bila lošija. No, to ne funkcionira.

Rawls – treba ujednačiti mogućnosti  PROBLEM: zašto onaj tko je prirodno nadaren ne bi
imao korsti od toga što je nadaren, bez pretpostavke da se najlošije stojećima mora nešto
poboljšati i dati.

1. Prigovor: Nozick; Ako sam nadaren, ja bih trebao imati prednosti i koristi od toga i nije mi
važno da drugi imaju nešto od toga (što ja imam).

Rawls – To nije točno, nije ispravno. Zašto? Zato što „mi zapravo ne zaslužujemo svoje
talente“, dobili smo ih sasvim slučajno, mi ne utječemo na to kako smo se rodili. To je nešto
što nije pošteno za pojedinca, ali je pošteno za cjelokupno društvo. Libertarijanci ga optužuju
da ne shvaća 'osobu' dovoljno ozbiljno i značajno, nego sve podređuje društvenoj koristi
cijeloga društva.

Rawls – ljudi moralno ne zaslužuju svoje talente jer su stečeni posve slučajno.

Smije li država zabraniti ljudima da izađu iz nje i odu drugdje jer im je primjerice financirala
školovanje, pružila zdravstvene usluge, omogućila im je da razviju svoje talente?

U liberalnom smislu to bi bilo ograničavanje slobode. Odgovor bi bio – ne.

2. Nozickov prigovor: Zašto Rawls misli da bi ljudi izabrali načelo razlike? Nozick – zašto
maksimizirati najlošije stojeću grupu. Zašto pojam grupe, a ne pojedinac. Napada Rawlsa
zašto priča o grupama, time on nije pravi liberal (nije dovoljno usmjeren na individuu).

3. Prigovor: Ako su nejednakosti tako velike onda novoj grupi neće biti od koristi. Ne dovodi
se u pitanje sustav koji dovodi do nejednakosti, nego se samo pokušava popraviti te
nejednakosti tako da se najlošije stojećima isto daje prednost. Time Rawls nije liberalan.

KOMUNITARNA KRITIKA:

Rawls je previše liberalan. Četiri su glavna kritičara ( kominitaristi : 1. Sandel 2. MacIntyre 3.

Charles Taylor 4. M. Walzer.

Problematičan je odnos između pojedinca i zajednice. Naglasak je na individualna prava i

slobode, nešto što NE održava razumijevanje velikog broja ljudi. Rawlsova pozicija ima paket
liberalnih sloboda (postoje 2 načela pojedinca):

1. SLOBODA

2. JEDNAKOST

Libertarijanci napadaju drugo načelo – jednakost. Zašto ulaziti pojedincu u njegov privatan
prostor, a komunitaristi vide problem u 1. načelu – slobode. Jer Rawls daje nekritičku
prednost pojedincu pred zajednicom i tako uništava vrijednost zajdnice kojoj pojedinac
pripada.

Za Rawlsa društvo počiva na ideji pluralizma – konsenzusu teoriji pravednosti, u društvu

postoje duboka neslaganja po ekonomskim i moralnim šavovima te u mnogim vrijednostima.
Budući da se oko toga ne možemo složiti jer postoji pluralizam, moramo to jednostavno
prihvatiti. Moramo prihvatiti ideju „podijeljene osobe“  nešto što sam javno i nešto što sam
privatno. Složiti se s nečim javno, a privatno biti drugačiji, privatno mogu biti što god hoću.
Javno sam građanin određenog društva i moram se sukladno tome ponašati. Pitanje: može li
netko biti privatno za Bibliju, a javno za abortus???

Komunitaristi kažu da je nemoguće da budeš privatno jedno (V. Pusić), a javno netko drugi
(Ž. Markić). Da li možeš potisnuti ili prevladati neka svoja metafizička uvjerenja i javno
djelovati drugačije, kao da toga nema ili kao da tako ne misliš. To je nemoguće. SANDEL:
Nemoguće je da ta uvjerenja ostanu u privatnoj sferi, ona probijaju u javnu.
PRIGOVORI KOMUNITARISTA:

1) Poimanje koncepcije osobe  mogućnost distanciranja osobe od njenih ciljeva i

vrijednosti – javno je jedno, a privatno drugo. Komunitarci kažu – uvijek ste uronjeni u neku
zajednicu i tradiciju, u neku naraciju, nema slobodnolebdećih osoba van toga. Konstituirani
ste u zajednicu. Mi ne možemo promatrati svijet ni posve neutralno ni objektivno ni
univerzalno. Osim što ne možemo, neki to niti ne žele – Amiši. Ako neke posebne društvene
grupe dobro funckoniraju unutar svoje zajednice, to je njima najbolje. Mi smo uvjetovani
našom socijalizacijom i društvenom okolinom. Npr. kršćanska koncepcija grijeha; i oni koji
ne vjeruju u grijeh svejedno koriste pojam grijeha u životu jer su naprosto uronjeni u tu
naraciju.

SANDEL - argument: liberali (koncepcija osobe) smatraju čovjeka kao ničim ometanu
osobu, slobodnolebdeći subjekt, neuronjen ni u jednu zajednicu. Moralni primat pravednosti
prema Rawlsu je najviša od svih drugih vrijednosti. Nije tek jedna od vrijednosti, nego
NADVRIJEDNOST. Nemam apsolutnu slobodu. Nadvrijednost – povlašteni način na koji
oni stavljaju svoj liberalni set vrijednosti prvi – npr. Amiši neće odabrati to njihovo načelo, a
komunitaristi ne bi odabrali Rawlesova načela, to nije samorazumljivo. Sandelov prigovor:
Rawls postavlja granice dobra. Primat 'prava' nad 'dobrom' koje ima Raws – drži vodu samo
ako je čovjek osoba koja drži distancu od svojih uvjerenja, a to je nemoguće. „Pravo prethodi
dobru“ je dontološki liberalizam, liberali tvrde da je moguće izvesti načela pravednosti
neovisno o koncepciji dobra. Komunitaristi: Nije li da dobro prethodi pravu? Mnoge
zajednice ne doživljavaju se kao individue.

2) Problem asocijalnog individualizma NIČIM OMETENA OSOBA – Rawls; mi smo prije

svega individue same po sebi, ne postoji nikakav socijali kontekst koji nas uvjetuje.
Komunitaristi: To je asocijalini individualizam! Individualno se može promatrati samo unutar
zajednice, a ne van nje.. Naš identitet nije nikakva slučanost. Mi smo građani svijeta, nismo
asocijalni, mi smo pripadnici društva u kojem živimo. Komunitarno razumijevanje
liberalizma kao ono koje utjelovljuje asocijalni individualizam.

SANDEL: Svaka osoba je radikalno situirana, ne mogu se distancirati svojom slobodnom

odlukom od toga da su pripadnici neke grupe. To ju čini ovisnim o društvu. Ničim ometana
osoba teško da postoji, ne može biti posve apstrahirana. Konzekvenca Rawlsove liberalne
pravednosti jest da stvara „osobe bez moralne kralježnice i moralnog karaktera“. ((Bez
socijalnog konteksta i ukorijenjenosti mi gubimo moral))
Kritika: Treba prihvatiti ljude kakvi jesu. Rawls: Ljudi mogu biti i nešto drugo.

SANDEL: Liberalima je društvo COOPERATIVE/JOINT VENTURE (Kooperativni

poduhvat) i koje je definirano neovisno od zajednice. Pojedici kojima je u interesu da se ne
poubijaju pa stvaraju ugovor – kooperativni pothvat - svojevrsno društvo koje služi da bi
pojedinci ostvarili svoje slobode. Komunitaristi: Društvo nije kooperativni poduhvat.

3) Problem univerzalizma  SANDEL: Različite kulture utjelovljuju različite vrijednosti pa

ne postoji nešto kao „racionalna bit“ iz koje je moguće izvesti Rawlsovu pravednost.
Komunitaristi: privatna sfera – pluralizam, javna sfera – monizam, jedna liberalna koncepcija
pravednosti.

Rawls smatra da ne postoji pluralizam oko izbora pravednosti, liberalnu koncepciju

pravednosti će svi izabrati jednom kad se nađu iza vela neznanja. SANDEL: Postoji činjenica
pluralizma u određivanju pravednosti zato što različito doživljavamo pravednost.

MACINTYRE: Zašto bi pravednost morala biti liberalna? Prikazuje se kao neutralna tradicija.
Ali to je samo jedna od tradicija (i to ne mora značiti da je primjenjiva za sve).

4) Problem subjektivizma (subjektivno/objektivno)  Ako se ljudi ne mogu složiti oko

određenih koncepcija pravednosti i dobra, kako onda uopće možemo tvrditi da je neki način
života bolji ili vrijedniji od drugog (zašto bi život Amiša bio lošiji od života liberalnog
građanina?).

5) Problem neutralnosti  Država mora biti antiperfekcionistička. Treba biti neutralna u

određivanju koncepcije dobra, ali ne oko pravednog i ispravnog.  Komunitaristi tvrde da je
to „nerazumno“. Iran je muslimanska država, Rusija je pravoslavna država, to eksplicitno
znači da država stavlja preferencije, a to nije vrijednosno neutralno.

SEMINAR, 18.03. 2014.

POLITIČKI LIBERALIZAM – RAWLS

Kontekst – došlo je do tipa promjena u društuv uuslijed kjih ne možemo svesti različite načine
života na jedan način, na jednu teoriju.
Činjenica pluralizma – nešto što je glavna vodilja cijelog argumenta. Postoje fundamentalna
društvena neslaganja oko koncepcija dobra. Te razlike i neslaganja sve više dovode do
nestabilnosti u američkom kontekstu, kao Hobbesovo 'prirodno stanje' - svak' je okrenut
protiv svakog. Nestabilnost je fundamentalni društv. problem. Američko društvo je nasilno
kada je u pitanju borba oko različitih uvjerenja. Npr. oko pobačaja. Svatko odlučuje o svojoj
koncepciji dobra, pravni akt koji o tome odlučuje ništa neće istinski promijeniti jer će ljudi i
dalje imati svoje uvjerenje (navodi primjer Roe vs. Wade, slučaj o dopuštanju abortusa, i kako
je to bila iznimno teška odluka sudaca Vrhovnog suda s obzirom na možebitne društvene
reperkusije). Rawls – mi se nikada nećemo usuglasiti oko toga što je prava istina (onaj koji
prihvaća Bibliju borit će se protiv onih koji vjeruju u znanost), to je činjenica pluralizma
(nepomirljivi društveni sukobi) koju ne možemo promijeniti – pitanje je kako živjeti s time?

1) Teorija pravednosti je metafizička, principi pravednosti izvedeni iz istinskih općih principa

pravednosti iz kojih su izvedeni argumenti o čovjeku. POLITIČKI LIBERALIZAM 
dogovor o pravednosti više nije utemeljen na istini, nego na zajedničkom skupu uvjerenja u
jednom demokratskom društvu.

2) Ideja racionalnog izbora  u teoriji pravednosti postoji „VEO NEZNANJA“. Ta ideja

racionalnog izbora ima jako važnu ulogu. Pol. liberalizam  pravednost ne ovisi o tome što
je za mene racionalno, već se izvodi iz onoga što je razumno „reasonable“. Cijela priča ovisi o
tome da moramo doći do razumne koncepcije pravednosti.

3) TEORIJA PRAVEDNOSTI; Zdrav razum ne može biti temelj pravednosti. Pol. liberalizam
– priča se izvodi iz zdravog razuma. Ljudi ne poznaju partikularna stvojstva svog društva, a u
pol. liberal. (PL) moramo znati da su to demokratska svojstva. Razumni pluralizam – nešto
što je razumno iz nekog bitnog konteksta. Svi prihvaćamo pravila igre koja su demokratska –
PL.

TEORIJA PRAVEDNOSTI: Najveći sukobi proizlaze iz različitih koncepcija dobara .Rawls

je vidio da je društveni kontekst potpuno različit, pitanja dobra (društv. vrijednosti) su puno
jača i teža nego pitanja distribucije.

PL  novina – Rawls kaže da je cilj PL-a uspostava preklapajućeg konsenzusa između

različitih obuhvatnih doktrina. I on je nužan. Pravednost je moguće izvesti iz činjenice
razumnog pluralizma. PL – „Veo neznanja“ propušta obuhvatne doktrine, ali samo one koje
Rawls smatra razumnima – koje su razumne iz liberalne političke doktrine. Rawls – teorija
pravednosti je nedostatna ukoliko želimo izvesti pol. koncepciju pravednosti. Iz te knjige
možemo doći do metafizičke pravednosti, ali ne i političke jer smo fundamentalno različiti.

Kako je moguće stabilno i pravedno društvo, ako u tom društvu imamo razumne i međusobno
nespojive doktrine? Kako je moguć suživot u danom kontekstu, kako moraju izgledati pol.
institucije?

Ljudima je cilj nešto bolje, nešto više  razumni su i sposobni doći do sporazuma s drugima
u tim neslaganjima. Rawls – mi smo razumni i možemo težiti da dođemo do sporazuma s
drugim ljudima oko temeljnih neslaganja. Možemo ostvariti društvene uvjete i institucije, ali
ne moramo se složiti u tim uvjerenjima.

PL – nije više važna istina, važno je da društvo opstane, važan je „apel na razum“.

Kako će ljudi prihvatiti političku pravednost – važniji nam je suživot nego ostvarenje nekog
našeg transcedentnog interesa. Politička pozicija – nužno je apstrahirati od tih ideja, ako su
one nespojive i konfliktne s teorijom pravednosti.

Nemoguće je stvoriti društvo po monističkom načelu pravednosti.

Rawls ističe kršćansku poziciju – u društvu je nemoguć kompromis, mi moramo smisliti način
života u kojem ćemo te ideje držati u privatnosti, a u društvu živjeti u skladu s drugima.

Razlika između prosvjetiteljskog pluralizma i suvremenog pluralizma.

Građanina podijelimo na privatnu i javnu osobu  to je Rawlsovo riješenje. Ljudi će u toj

domeni javnosti biti dovoljno razumni i prihvatiti teoriju pravednosti. Ljudi imaju stalnu
težnju da univerzaliziraju/poopće svoje orijentacije – ono što oni vjeruju trebali bi vjerovati
svi. Ako imaš liberalnu poziciju, sigurno želiš da država u kojoj živiš provodi tu liberalnu
poziciju – to će ti odgovarati.

Rawls – ne bi bilo razumno da netko inzistira na argumentu iz vlastite koncepcije dobra.

Zašto? Jer ti na taj način ne respektiraš druge ljude u društvu koji ne vjeruju isto kao i ti.
Živimo u pluralističkom društvu.

Rawls – potražimo razloge koji su prihvatljivi svima  to je ideja JAVNOG UMA.

PREKLAPAJUĆI KONSENZUS: ne podrazumijeva samo međusobno trpljenje jedni –

drugih, nego konsenzus kao najbolji život za naš odnos. To nije nešto fiksno. Manevar – zašto
„preklapajući konsenzus“ nije puki modus vivendi? Zato jer on omogućava TRAJNU
STABILNOST. Ugovor između dviju država čiji se različiti ciljevi preklapaju. Svaka država
će biti mudra i ugovoriti tako da ni za jednu državu taj ugovor neće biti više koristan. Stvara
se balans snaga.

24. 03. 2014. NASTUPNO PREDAVANJE, CVIJANOVIĆ. 24. 03. 2014.

Epohalnost Hobbesovog i Schmittovog razumijevanja političke nestabilnosti i pitanja

života.

Schmitt  političko je „razlikovanje između prijatelja i neprijatelja“. Političko je odgovor na

pitanje smisla. Tko su Schmittovi neprijatelji – romantičari, liberali, boljševici.

(FALE BILJEŠKE)

SEMINAR 1. 04. 2014. CVIJANOVIĆ

GRAYEV NAPAD NA LIBERALIZAM

Prosvjetiteljstvo i liberalizam
PROSVJETITELJSTVO  1688 – 1850/60/70-ih – oko 200 godina period s točkom
kulminacije 1789.

Prosvjetiteljski projekt.

Grayevo razumiejvanje liberalizma – prosvjetiteljstvo je bilo sjevernoeuropski projekt.

Najpoznatije grane: Škotsko prosvjetiteljstvo, Englesko, Njemačko, Francusko. U južnoj
Europi nema tih prosvjetiteljskih nastojanja.

P. Gay smatra da prosvjetiteljtvo zapravo ne može biti „projekt“ jer je teško naći nešto što
ujedinjava Voltairea, Diderota, Kanta i postoji dosta toga što ih razdvaja te zato nemamo
jasno razumijevanje što je to prosvjetiteljstvo.

MacIntyre i Gray > oni odstupaju od toga da se koncentriraju na grane i razdovlja te se

fokusiraju na cjelokupno prosvjetiteljstvo. Gray – veže se za FILOZOFIJU POVIJESTI
(Hegel, Marx – filozofi 19. st. smatraju da postoji nešto što fundamentalno veže prosvj.
projekt. MacIntyre – veže se uz Kanta; cilj prosvjetiteljskog projekta, neovisno i racionalno
opravdanje MORALA.
Liberalizam se postavlja na vrh iz kojeg su sve tradicije (kršćanstvo, japanska tradicija, islam,
Aristotelovska tradicija, komunizam...) i dolazi do neovisnog opravdanja moraliteta po
racionalnoj osnovi (Kantova pozicija koju MacIntyre napada)

LIBERALIZAM

TRADIC
IJE

MACINTYRE: Liberali se pozivaju na racionalnu univerzalnost, ali liberalizam nije

univerzalan i iznad svih tradicija, već je liberalizam isto jedna od tradicija kao i socijalizam i
druge tradicije.

MACINTYRE I GRAY: ako pada prosvjetiteljstvo, pada i liberalizam.

GRAY: pokušao delegitimirati liberalizam tako da pokaže koji su njegovi glavni elementi; to
je jedna zapadna kultura i nema veze ni s afričkom ni s azijskom kulturom  nije
univerzalan. Zašto je taj projekt neovisnog racionalnog opravdanja morala problematičan za
Graya? Zbog univerzalnih principa. Oslanjanje na čisti razum i univerzalne standarde dovodi
do ropstva, do robova, a ne ljudi (bez tradicije, neuronjeni u tradiciju – pretvaraju se u
robove).

GRAY: Postoji liberalna koncepcija čovjeka i društva i ona je prepoznatljiva bilo da se radi u
Americi, Danskoj ili Portugalu  oni imaju zajendičko razumijevanja društva u 4 elementa.
Povezuje liberalizam i prosvjetiteljski projekt.

4 ELEMENTA:

1. Liberalna koncepcija čovjeka i društva uvijek je INDIVIDUALISTIČKA. Rawls, Locke,

Kant, Mill. postoje isti principi kod svih autora. Individualistički princip najjasnije je izražen
kod Milla. To znači da individua ima primat nad kolektivom  korijeni u humanizmu i
kršćanskom viđenju svijeta. Testiranje te priče – Gray – pozicija pluralizma, individualistička
koncepcija jest legitimina, ali je samo jedna od mogućih koncepcija PLURALIZAM
(primjer: Amiši ne žive individualistički).
2. UNIVERZALIZAM  Liberalna koncepcija čovjeka i društva uvijek je
UNIVERZALISTIČKA. To znači da postoji MORALNO JEDINSTVO LJUDSKOG RODA
– čitav rod je jedno – Hrvat, Amerikanac, Australac – svi smo jedno. Gray: To bi značilo da
smo svi ispod kože liberali – tome teži američka ideologija. (Primjer: Sex i grad, Amerikanke
misle da su Muslimanke potlačene i zarobljene ispod burke i da zapravo žele nositi štikle i
haljine, da sve žele biti američki liberalne, a to često nije slučaj). Negacija konvergencije
liberalnih vrijednosti – svijet je vrijednosno pluralan.

3. MELIORIZAM  Liberal. koncepcija čovjeka i društva je MELIRISTIČKA  počiva na

ideji „napretka“ – uvijek je moguće poboljšanje društvenih institucija putem kritičkog uma.
Ideja da možemo postići savršenstvo. Gray – to je kontradiktorno pluralizmu jer pluralizam
negira bilo kakvu koncepciju savršenstva ( ne postoji kriterij za savršenstvo, postoje samo
preferencije ). Primjer: Nije tulipan bolji od ruže.

4. EGALITARIZAM  Liber. koncep. društva i čovjeka je EGALITARNA. To znači da svi

pojedinci imaju isti moralni status kao osobe, negira se da društvo funkcionira po tradicijski,
unaprijed određenim hijerarhijama. GRAY: neegalitarna koncepcija društva ne znači nužno
tlačenje. Liberali kažu: ako nemaš egalitarnu koncepciju društva tj. ako nemaju svi ljudi isti
moralni status – to je onda „tlačenje“.

LIBERALNI SINDROM:

To su najtemeljnija načela u liberalnom političkom nazoru 2. i 3. UNIVERZALIZAM I

MELIORIZAM. Opravdanje liberalizma. Kako su liberali opravdali liberalna uvjerenja.

GRAY; 3 GLAVNA POVIJESNA PRAVCA OPRAVDANJA LIBERALIZMA:

1) Doktrina prirodnih prava. Suvremeni koncept – ide uz Lockea. Znači da ljudi imaju
moralna ili prirodna prava po sovjoj prirodi, a ne zbog pripadnosti nekom društvu. Država
zakonima/ustavom prirodno pravo pretvara u potizivno pravo. Prirodno pravo je preddržavno
prirodno stanje. Kad dođe do stvaranja države prirodno pravo postaje pozitivno pravo. Afrika
– ako neka država tamo to nije ozakonila, oni i dalje imaju svoje prirodno pravo  čovjek
kao čovjek ima prirodno pravo, a ne kao državljanin neke države.

2) Ideja racionalnosti  Čovjek sam sebi određuje nivo racionalnog. (Kantova linija)

3) Ugovorna metoda  Rawls; individualno razumijevanje slobode. Nema slobode ni

liberalnog društva ukoliko se upliće u slobodu pojedinca – izvorna situacija (Rawls).