Ova skripta je nastavni materijal za kolegij: Logika za informatiare Kolegij se slua u 1.

semestru na Odsjeku za informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Materijal je sastavni dio knjige: Logika za informatiare Autor knjige Prof. dr. sc. Vladimir Mateljan Knjiga e biti tiskana u 2009. god. U Zagrebu, 15.05.2006.

I. dio

RAUN SUDOVA

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

O pojmu suda Svaku izjavnu reenicu nazivamo sud, ako moemo utvrditi da li je ona istinita ili lana. Reenicu za koju se ne moe utvrditi da li je istinita ili lana ne smatramo sudom. Kao princip prihvaamo da sud ne moe biti istodobno i istinit i laan. Nema suda koji bi bio istodobno i istinit i laan (neistinit), odnosno nema suda koji ne bi bio niti istinit niti laan. Sudom se uvijek neto tvrdi, tj. sud uvijek ima oblik neke tvrdnje. Ako je tvrdnja istinita, sud je istinit, ako je tvrdnja lana sud je laan. Dakle, moemo rei: Sud je tvrdnja koja je ili istinita ili lana (ne oboje). Sudove oznaavamo velikim tiskanim slovima A,B,C i.t.d. Svakom istinitom sudu pridruujemo oznaku T a svakom lanom sudu pridruujemo oznaku . ( oznaka T dolazi od engleske rijei True to znai la, a oznaka predstavlja oznaku T naopake, tj. istinu naopake, odnosno la ). Simbol '''' emo itati znai. Neka simbol A znai Zagreb je u Austriji. To piemo u obliku: AZagreb je u Austriji. Primjer: Neka su izjavne reenice: 1. A Zagreb je u Austriji Zagreb moe biti naziv za grad, neki hotel il npr. nogometni klub. Ako je Zagreb grad, onda je sud istinit, inae je laan. Vidimo da istinitost suda ovisi o znaenju rijei unutar suda. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. C Zagreb je glavni grad Hrvatske (istinit sud ako je Zagreb grad) B 3+4=7 ( u dekadskom sistemu istina, u npr. binarnom sustavu la ) H Split je grad. (istina ako Split znai grad Split) D Kako si noas spavao ? (to je upit, a ne sud) E 0.0000023 je mali broj. (ne znamo to znai mali broj, pa ova reenica nije sud) F Broj 7 pjeva, a broj 9 se smije. (ako su 7 i 8 brojevi reenica je nesuvisla) F Leonardova Mona Lisa je lijepa slika (nije sud jer je nekome slika lijepa, a nekome nije)

Primjer: Nekog ovjeka osudili su na smrt i rekli su mu: Reci jedan sud. Ako sud bude istinit mi emo te objesiti, ako bude laan mi emo te streljati. to ovjek treba rei da bi ostao iv ? Odgovor: ovjek je rekao: "Vi ete me strijeljati. Ako ga idu streljati, rekao je istinu, a za istinu ga moraju objesiti (kao to su mu obeali). Ako ga idu objesiti, on je rekao la (tj. da e ga streljati), a za la ga moraju streljati (kao to su mu obeali). Dakle, ne mogu ga niti objesiti niti streljati. O emu se ovdje radi ?

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

Radi se o tome da je sud tvrdnja koja je ili istinita ili lana (ne oboje). U ovom primjeru izreena tvrdnja je jednom istinita drugi put (ovisno o dogaaju) lana, a to nije sud. Dakle osuenikova tvrdnja nije sud. Primjer: Na jednoj raskrsnici u kojoj jedan smjer vodi u Zagreb, a drugi u Split, ive u kui na raskrsnici dva brata blizanca (vidi sliku 1.). Jedan brat uvijek govori istinu, a jedan uvijek lae. Na raskrsnicu dolazi putnik koji putuje za Zagreb, ali ne zna u kojem je Zagreb smjeru. Putnik zna za brau i zna da su braa agresivna i ako ih se neto pita dozvoljavaju da ih se pita najvie jedno pitanje. to treba rei putnik jednom od brae ( a ne zna koji e od njih dvoje doi na vrata ), da otputuje za Zagreb ? Kua Split Zagreb

Putnik Slika 1 Odgovor: Putnik e rei: "to bi pokazao tvoj brat, gdje je smjer za Split ?", a zatim e u tom smjeru krenuti za Zagreb. Naime, ako je na vratima brat koji uvijek lae, on e pokazati smjer (znajui da njegov brat uvijek govori istinu) ne prema Splitu nego prema Zagrebu. Ako je na vratima brat koji govori uvijek istinu on e pokazati put prema Zagrebu, jer zna da njegov brat uvijek lae i nee pokazati smjer prema splitu. O emu se ovdje radi ? Ovdje je putnik izrekao upit, a ne sud. Ovakva problematika ne spada u teoriju sudova.

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

Operacije sa sudovima Sada emo upoznati operacije s kojima emo od elementarnih sudova izgraditi sloenije sudove. U svakodnevnom jeziku koristimo i, ili,nije,nisu,ako ... onda pomou kojih izgraujemo sloenije reenice. Pomou elementarnih sudova i tih rijei moemo izgraditi sloenije sudove. Tako dobiveni sud moe biti istinit ili laan, ovisno o tome jesu li polazni sudovi bili istiniti ili lani. Meutim, istinitost ili neistinost sloenog suda ovisi i o nainu njegove izgradnje. razmotrimo najjednostavnije postupke za izgradnju sloenih sudova. Negacija A Zagreb je u Australiji B Zagreb nije u Australiji C Broj 16 je viekratnik broja 3 D Broj 16 nije viekratnik broja 3 E Brojevi 1,2,3,... nisu prirodni brojevi Vidimo da su neki sudovi istiniti, a neki lani. to vie, negiranjem jednog suda nastaje drugi. Npr. negiranjem suda A nastaje sud B. Negiranjem C nastaje D. Sud A nije istinit, meutim sud B je istinit. Sud C nije istinit, a D je istinit. Semantike tablice (tablice znaenja) Semantikim tablicama prikazujemo vrijednosti sudova za razliite vrijednosti istinitosti atomarnih sudova od kojih je sud sastavljen. Negaciju moemo prikazati semantikom tablicom 1. Valuacija (ili asignacija) Valuacija je dodijeljena vrijednost elementarnom sudu. Npr. u tablici 1. prvom stupcu vidimo da A ima valuacije (asignacije) i T. Neka je A bilo koji sud. Definiramo sud A ( itaj ne A ili non A) pomou tablice vrijednosti istinitosti:
Tablica negacije A A T T

Tablica 1. Na tablici je vidljivo da je negacija lanog suda istina, a negacija istinitog suda je la. Operacija negacije djeluje na jedan sud, pa kaemo da je negacija unarna operacija. Sudovi A i A se nazivaju suprotni ili kontrarni sudovi.

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

Konjunkcija Svaka dva suda moemo povezati veznikom i, te izgraditi sloeni sud. Neka su A i B dva suda. Simbolom AB (itaj A i B) oznaavamo sloeni sud, koji je izgraen od sudova A i B pomou konjunkcije . Sloeni sud AB je istinit onda i samo onda ako su oba suda A i B istinita. U svim ostalim sluajevima je laan. Operacija konjunkcije je binarna operacija jer su za operaciju konjunkcije potrebna dva suda. Prikaimo pomou tablice istinitosti djelovanje operacije .
Tablica konjunkcije A B AB T T T T T

Tablica 2. U tablici 2 vidimo da su pod stupcima A i B ispisane sve mogue valuacije (asignacije) koje mogu poprimiti A i B, to su: (, ), (,T), (T, ), (T,T). U tablici konjunkcije vidimo da je konjunkcija istinita jedino ako su oba suda u konjunkciji istinita, inae je lana. Konjunkcija A1 A2 ... An je istinita ako je svaki sud A1, ... , An istinit. Konjunkcija A1 A2 ... An je lana ako bar od sudova A1, ... , An laan. Primjer: Neka su sudovi A,B,C i D sudovi sa znaenjem: AZagreb je glavni grad Hrvatske B(3+4=7) CSplit je najvei grad u Austriji DBroj 15 je paran broj Konjunkcija AB je sloen sud sa znaenjem: ABZagreb je glavni Grad Hrvatske i (4+3=7). Kako su oba suda A i B istinita to je (prema tablici 2) istinit i sud AB. (dodati ostale kombinacije uz primjer za konjunkciju) Disjunkcija Svaka dva suda moemo povezati veznikom ili, te izgraditi sloeni sud. Neka su A i B dva suda. Simbolom AB (itaj A ili B) oznaavamo sloeni sud, koji je izgraen od sudova A i B pomou disjunkcije . Sloeni sud AB je laan onda i samo onda ako su oba suda A i B lana. U svim ostalim sluajevima je istinit. Operacija disjunkcije je binarna operacija jer su za operaciju disjunkcije potrebna dva suda.

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

Prikaimo pomou tablice istinitosti djelovanje operacije .

Tablica disjunkcije A B AB T T T T T T T

Tablica 3. U tablici disjunkcije vidimo da je disjunkcija lana jedino ako su oba suda u disjunkciji lana, inae je istinita. Disjunkte u kojima su meusobno kontrarni sudovi nazivamo kontrarni disjunkti. Primjer: (a) AVB i AVB su kontrarni disjunkti jer sadre kontrarne sudove A, A (b) AVB VC i AVB V C su kontrarni disjunkti jer sadre kontrarne sudove C i C. (c) AVB V C V D i AV (B V C) V D su kontrarni disjunkti jer sadre kontrarne sudove (B V C) i (B V C) Primjer: Neka su sudovi A,B,C i D sudovi sa znaenjem: AZagreb je glavni grad Hrvatske B(3+4=7) CSplit je najvei grad u Austriji DBroj 15 je paran broj Konjunkcija AC je sloen sud sa znaenjem: ACZagreb je glavni Grad Hrvatske ili Split je najvei grad u Austriji. Kako je suda A istinit a sud C laan, to je (prema tablici 3) istinit i sud AC. (dodati ostale kombinacije uz primjer za disjunkciju) Kad govorimo o disjunkciji onda govorimo o ''inkluzivnom ili'', to znai da je A B istinito ako je istinito A ili ako je istinito B ili ako su istiniti i A i B (tj. istinito je bar jedno od A i B ili oboje) Primjer: U jednoj gostionici na zidu pie: ''Zabranjeno pjevanje i kartanje. to znai napisana poruka ? Znai da npr. jedan dio gostiju u gostionici moe pjevati (i ne kartati), a drugi dio gostiju moe kartati (i ne pjevati), ime nitko ne pjeva i karta istovremeno. To mogu jer je zabranjeno pjevanje i kartanje (veznik i se odnosi na jedno i drugo istovremeno).

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

Dakle, ako se eli postii eljeni efekt, treba pisati ''Zabranjeno pjevanje ili kartanje (umjesto ''i'' treba biti veznik ''ili'' koji je ima znaenje ''inkluzivnog ili'') , ime je prema znaenju inkluzivnog ili zabranjeno: kartanje, pjevanje, istovremeno kartanje i pjevanje. Implikacija Vana logika operacija jest implikacija. Operaciju implikacije oznaavamo simbolom Neka su A i B proizvoljni sudovi. Simbolom AB (itaj A implicira B) oznaavamo sloeni sud koji je izgraen od sudova A i B pomou operacije implikacije. Sud AB je laan onda i samo onda ako je A istinit, a B laan sud. Vrijednost istinitosti djelovanja implikacije definiramo tablicom 4. Operacija implikacije je binarna operacija jer su za operaciju implikacije potrebna dva suda.
Tablica implikacije A B AB T T T T T T T

Tablica 4. U tablici implikacije vidimo da nije istina da iz istine slijedi la. Ostalo je istina, tj. istinito je da iz istine slijedi istina, istinito je da iz lai slijedi istina i istinito je da iz istine slijedi istina. Implikaciju AB ponekad itamo ovako: 1. iz A proizlazi B 2. A je dovoljan uvjet za B 3. B je nuan uvjet za A A se naziva antecedanta (ili lijeva strana implikacije) B se naziva konzekventa (ili desna strana implikacije) Primjer: A Broj 56 je djeljiv s brojem 2 B U dekadskom zapisu broja 56 znamenka jedinica je paran broj AB znai: Ako je broj 56 djeljiv s brojem 2 onda je u dekadskom zapisu broja 56 znamenka jedinica je paran broj. A je istinit sud, B je istinit sud pa je i AB istinit sud. Primjer: C Zemlja je vea od Sunca D 3+4 =9 C D Ako je Zemlja vea od Sunca onda je 3+4=9 Sudovi C i D su lani sudovi, a C D je istinit sud tj. istinito je da iz lai slijedi la. Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006. 7

Primjer: E Lana ima puno novaca. F Lana moe kupiti veliki auto E F Ako Lana ima puno novaca onda Lana moe kupiti veliki auto. Neka Lana nema puno novaca, tj. neka je E laan sud, a D istinit. Prema prethodnom, implikacija E F je istinit sud tj. istinito je da iz lai slijedi istina. Implikacija (ili zakljuivanje, ili zakljuna funkcija) X Y , ita se: Ako X onda Y Da bude X, mora biti Y Da bude X, nuno je da bude Y Da bude Y, dovoljno je da bude X Nuan uvjet za sud X jest sud Y Dovoljan uvjet za sud Y jest sud X

Simboliki i slikovito: Dovoljan uvjet Nuan uvjet esto je X hipoteza, a Y teza, pa imamo: Hipoteza (pretpostavka) Teza (tvrdnja) Prema tablici 4 vrijedi (a) 0 1 je istinito i (b) 0 0 je istinito. Dakle istinito je da iz lai slijedi istina i istinito je da iz lai slijedi la, tj., istinito je da iz lai slijedi sve ( i istina i la), odnosno: La uplie i istinu i la. (Ex falso quodlibet lat. iz lai sve ! ) Za implikaciju vrijedi tranzitivnost (tj. svojstvo prenoenja): ((X Y) (Y Z) ) (X Z) Modus ponens Ako pogledamo tablicu implikacije
A T T B T T AB T T T

vidimo da je u posljednjem retku tablice istinita vrijednost implikacije i njene lijeve strane, tj.

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

AB je istinito i A je istinito. to moemo zakljuiti s obzirom na sud B iz tvrdnji: A je istinito i AB je istinito. Moemo zakljuiti da je i B istinito. Naime, u tablici implikacije, jedini redak u kojem je istinito A B i A je posljednji redak, a u njemu je B istinito. Pravilo zakljuivanja prema kojem iz istinite implikacije i istinite njene lijeve strane zakljuujemo da je istinita i njena desna strana, zovemo modus ponens. Dakle, modus ponens je pravilo zakljuivana koje glasi: Ako su istiniti implikacija i njena lijeva strana onda je istinita i njena desna strana. Ili, simboliki napisano: Ako su istiniti A i AB onda je istinito B. Primjer: Neka su A i B sudovi sa slijedeim znaenjem: A Kia pada B Ulice su mokre Reenicu: Ako kia pada onda ulice su mokre, moemo napisati simboliki kao: AB Implikacija je istinita, jer istinito je da ako kia pada onda ulice su mokre (osim ako se ne radi o podzemnom gradu ili ako otvorimo kiobran koji e prekriti cijeli grad, ime se ne bavimo u naim razmatranjima). Da li moemo zakljuiti da su ulice mokre ? Ako je istinito da kia pada, a istinito je da ako kia pada onda ulice su mokre, onda sigurno moemo zakljuiti da su ulice mokre. Ovdje smo primijenili pravilo zakljuivanja modus ponens, tj. iz istinitog A i istinite implikacije A B zakljuujemo da je istinito B. Obrat zakljuka: Ako je X Y zakljuak (implikacija), tada se Y X zove obrat zakljuka. Primjer: Neka imamo dva suda: A Trokut iz ravnine ima dva kraka jednaka B Trokut iz ravnine je jednakokraan A B itamo kao: Ako trokut iz ravnine ima dva kraka jednaka onda trokut iz ravnine je jednakokraan.

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

Obrat prethodne implikacije A B je implikacija B A, koju itamo: Ako trokut iz ravnine je jednakokraan onda trokut iz ravnine ima dva kraka jednaka. U ovom sluaju je istinita i implikacija i njen obrat. Primjer: A Ravninski lik je kvadrat. B Ravninski lik ima 4 jednake stranice od kojih su po dvije nasuprotne stranice paralelne. Implikaciju A B itamo: Ako je ravninski lik kvadrat onda Ravninski lik ima 4 jednake stranice od kojih su po dvije nasuprotne stranice paralelne. Jasno je da je gornja implikacija istinita. Obrat gornjeg zakljuka A B je zakljuak B A, koji itamo: Ako ravninski lik ima 4 jednake stranice od kojih su po dvije nasuprotne stranice paralelne onda Ravninski lik je kvadrat. Jasno je da gornji zakljuak B A nije istinit, jer ravninski lik moe biti npr. romb (slika 6)
a a a a

Slika 6. Primjer: Za cijele brojeve x i y vrijedi istinita implikacija: x>0 i y>0 x*y >0 (Ako su x i y pozitivni brojevi onda je njihov produkt pozitivan) Obrat je lana implikacija: x*y >0 x>0 i y>0 (Ako je produkt dva realna broja pozitivan onda su i brojevi pozitivni), to nije istina jer je i produkt dva negativna broja pozitivan, npr.: za x=-2 i y=-7 (-2)*(-7) = +14 > 0 Dakle, ako je istinit zakljuak ne znai da je istinit i njegov obrat, tj. obrat zakljuka moe a i ne mora biti istinit. Pod teoremom podrazumijevamo svaku istinitu implikaciju koju moemo dokazati.

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

10

Kontrarni ili suprotni zakljuak Svakom zakljuku X Y moemo pridruiti sud X Y koji je suprotan ili kontraran sudu X Y. Sud X moe a i ne mora biti istinit. Obratno suprotni zakljuak Svakom zakljuku X Y moemo pridruiti sud Y X koji je obratno suprotni zakljuak zakljuka XY. Dakle, prema prethodnom, doli smo do slijedee etvorke zakljuaka: 1. X Y 2. Y X 3. X Y 4. Y X Primjer: Neka su a, b i c realni brojevi i neka ja dana implikacija: 1. a = b a + c = b + c 2. Obrat je implikacija: a + c = b + c a = b 3. Suprotna je implikacija: a b a + c b + c 4. Obratno suprotna je implikacija: a + c b + c a b U ovom primjeru sva etiri suda su istinita. Ekvivalencija Vana logika operacija jest ekvivalencija (jednakovrijednost). Operaciju ekvivalencija oznaavamo simbolom . Ako je istinit sud X Y i njegov obrat Y X kaemo da je sud X (ravnopravan, jednakovrijedan) ekvivalentan sa sudom Y i piemo: XY. Neka su A i B proizvoljni sudovi. Simbolom AB (itaj A je ekvivalentno B) oznaavamo sloeni sud koji je izgraen od sudova A i B pomou operacije ekvivalencije. Sud AB je istinit onda i samo onda ako sudovi A i B imaju istu istinosnu vrijednost. Vrijednost istinitosti djelovanja ekvivalencije definiramo tablicom 5. Operacija ekvivalencije je binarna operacija jer su za operaciju ekvivalencije potrebna dva suda. zakljuak obrat zakljuka suprotni zakljuak obratno suprotni zakljuak

A T T

B T T

AB T T

Tablica 5.

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

11

AB ponekad itamo ovako: 4. A je onda i samo onda ako je B 5. A je ako i samo ako je B 6. A akko B Primjer: Neka su A i B sudovi. A Ravninski lik je kvadrat B Ravninski lik je pravokutan i ima 4 jednake stranice. Slijedee implikacije su istinite: A B (Ako ravninski lik je kvadrat onda ravninski lik je pravokutan i ima 4 jednake stranice) B A (Ako ravninski lik je pravokutan i ima 4 jednake stranice onda Ravninski lik je kvadrat) Ako kaemo: ravninski lik je kvadrat ili kaemo: ravninski lik je pravokutnik i ima 4 jednake stranice, rekli sam jedno te isto na dva razliita naina. Zato je A ekvivalentno B, tj: AB. Dakle, sudovi A i B su ekvivalentni ako jedan drugog implicira, tj: (AB) onda i samo onda ako vrijedi (AB) (BA), to moemo pisati: (AB) ((AB) (BA)) Upotreba zagrada Znamo da za brojeve a, b i c vrijedi: a + b * c = a + ( b * c ), tj. najprije izvrimo operacije vieg reda (mnoenja i dijeljenja) a zatim operacije nieg reda (zbrajanja i oduzimanja),a zagradu ne trebamo pisati. Prema gornjem primjeru: 3 + 7 * 2 =3 + 14 = 17. U izrazu (a + b) * c, prvo zbrojimo a i b a zatim dobiveni zbroj pomnoimo sa c. Ako bi ispustili zagradu imali bi a + b * c, prvo pomnoili b i c a zatim dobivenom produktu pribrojili a. Naravno da rezultati u oba sluaja ne bi bili jednaki. Dakle, u prethodnom izrazu ne smijemo ispustiti zagradu. npr. ( 2 + 3 ) * 7 = 35 isputanjem zagrade imamo: 2 + 3 * 7 = 2 + 21 = 23 i vidimo da se rezultat nakon isputanja zagrade razlikuje od prethodnog. Moemo, neto drukije, kazati da znak ''+'' ima jau rastavnu mo nego znak ''*''. To znai da u izrazu a + b * c znak ''+'' rastavlja na dio a i dio b * c i te dijelove treba zbrojiti.

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

12

elimo li rastaviti izraz a + b * c na dijelove a + b i c, koje treba pomnoiti, moramo a + b staviti u zagradu, jer je rastavna mo znaka mnoenja ''*'' slabija od znaka zbrajanja ''+''. Nakon toga imamo izraz (a + b) * c. Slino prethodnom i logikim znakovima moemo dati razliitu rastavnu mo, da utedimo pisanje zagrada. Navodimo po redu znakove, tako da prvi ima najjau, a idui sve slabiju rastavnu mo. , , V , , = , +- , */ Dakle prema rastavnoj moi je poredak: Najjau rastavnu mo ima znak ekvivalencije, zatim (prema jaini) znak: implikacije, disjunkcije, konjunkcije, jednakosti, zbrajanja i oduzimanja (jednaka rastavna mo), mnoenje i dijeljenje (jednaka rastavna mo). Znak negacije '''' odnosi se na susjedno slovo ili sadraj zagrade koja se iza njega otvara Primjer: A V B znai ( A) V B, jer se znak '''' odnosi samo na susjedno slovo A. Primjer: (1) A B znai: ne vrijedi A i vrijedi B (2) ( A B ) znai: ne vrijedi A i B (3) U izrazu A V (B C) moemo izostaviti zagradu i pisati: A V B C (4) U izrazu (A V B) C ne moemo izostaviti zagradu jer bi imali A V B C, tj. A V (B C), to je razliito od poetnog izraza (A V B) C. (5) (A B) (C V D), mogu se izostaviti zagrade i pisati A B C V D, jer operacija implikacije jae razdvaja nego li operacije i V. (6) A (B C) V D, ne mogu se izostaviti zagrade, jer bi imali sud A B C V D (jer implikacija ima veu rastavnu mo od operacija i V), a dobiveni sud znai (AB) (C V D), to je razliito od poetnog suda. Napisan sa svim zagradama, poetni sud bi bio: (A (B C)) V D Tautologija Tautologija je sud koji je istinit za sve valuacije. Tautologija je uvijek istinit sud, bez obzira kakve istinosne vrijednosti poprimaju atomarni sudovi od kojih je sud sastavljen. Primjer: Tvrdimo da je sud A B A V B tautologija (tj. bez obzira kakvi su sudovi A i B, pokazujemo da je sloeni sud A B A V B istinit). Tvrdnju emo pokazati pomou semantike tablice (Tablica 3)

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

13

A T T

B T T

AB T T T

A T T

A V B T T T

A B A V B T T T T

Tablica 3 Kako smo nainili gornju tablicu ? Prvo smo razgradili formulu A B A V B na dijelove:A B i A V B (jer operacija ekvivalencije ima najveu rastavnu mo). Budui da prema semantikoj tablici za implikaciju znamo kakve ona poprima vrijednosti s obzirom na sudove A i B, implikaciju smo stavili u zaglavlje tablice. Za izraz A V B nemamo gotovu semantiku tablicu, pa ga rastavljamo na dijelove A i B i te dijelove piemo u zaglavlje tablice. Kako je B ve u drugom stupcu ne piemo ga ponovo u zaglavlje, ve u zaglavlje upisujemo sud A. Konano, u zaglavlje tablice upisujemo cijeli sloeni sud za koji elimo pokazati da je tautologija (u ovom sluaju to je sud A B A V B). Dakle, poetni sloeni sud smo razgradili na jednostavnije sudove, tako da moemo koristiti ve od prije poznate semantike tablice (u ovom sluaju za implikaciju, negaciju, disjunkciju i ekvivalenciju). U dobivenoj tablici, vidimo da su 3. i 5. stupac identini. To znai da za bilo koji redak i vrijednosti A i B u njemu, bez obzira kakve su vrijednosti za A i B, pripadajue vrijednosti za sud A B i sud AVB su jednake. Dakle, koristimo li implikaciju A B ili disjunkciju AVB dobivamo isti rezultat. To znai, ako u nekom sloenom sudu imamo implikaciju, tada nju moemo zamijeniti sa, njoj logiki ekvivalentnom disjunkcijom AVB. Teorem Teorem je uvijek istinita tvrdnja. Tautologije su teoremi, jer su to uvijek (za sve asignacije) istinite tvrdnje. Teorem se oznaava oznakom '' '' U prethodnom primjeru smo imali tautologiju, to je ujedno i teorem. Pa moemo pisati: A B A V B (zakon kontrapozicije ili protupoloaja) to itamo: Teorem, A implicira B je ekvivalentno disjunkciji, nije A ili B'' U prethodnom primjeru imali smo tautologiju, tj. sud koji je istinit za sve asignacije. Spisak nekih tautologija Za sudove A, B i C vrijedi: 1. (A) A 2. A B A V B zakon kontrapozicije ili protupoloaja

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

14

De' Morganovi obrasci: (3) (A V B) A B (4) (A B) A V B ili openitije: (3a) (A1V A2V A3 V ... V An) A1 A2 A3 ... An (4a) (A1 A2 A3 ... An) A1 V A2 V A3 V ... V An Iz (3a) imamo: Negacijom disjunkcije dobivamo konjunkciju negacija, a iz (3b) imamo: Negacijom konjunkcije dobivamo disjunkciju negacija. Zakon komutacije: (5) A B B A (6) A V B B V A Zakon distribucije (7) A ( B V C ) (A B) V (A C ) distribucija konjunkcije prema disjunkciji (8) A V ( B C ) (A V B) (A V C ) distribucija disjunkcije prema konjunkciji Zakon asocijacije: (9) (A B) C A ( B C ) (to moemo pisati A B C) (10) (A V B) V C A V ( B V C ) (to moemo pisati A V B V C) Zakon apsorpcije: (11) A V (A B) A (12) A (A V B) A Zakon inverza: (13) A B B A (14) A A (15) A V A T Za sudove vrijedi princip dualnosti, koji glasi: Ako istinitom sudu zamijenimo znak konjunkcije znakom disjunkcije (odnosno znak disjunkcije znakom konjunkcije) i ako zamijenimo istinu sa lai (odnosno la sa istinom) tada je i sud koji je dobiven nakon zamjena takoer istinit. Kaemo da je dobiveni sud (nakon zamjena) dualan poetnom sudu. primjer: Ako u sudu A V (A B) A zamijenimo znak ''V'' znakom '' '' i znak '''' znakom ''V'', dobijemo sud A (A V B) A. Ako bi u dobivenom sudu A (A V B) A ponovili postupak,

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

15

dobili bi poetni sud A V (A B) A. Sudovi A V (A B) A i A (A V B) A su meusobno dualni. Primjer: Sudovi AA i AV A T su meusobno dualni. Ako u sudu AA zamijenimo znak '''' znakom ''V'' i znak '''' zamijenimo znakom ''T'' dobivamo sud AV A T. Vrijedi i obrnuto, ako sudu AV A T zamijenimo znak '' V '' znakom '' '' i znak '' T '' zamijenimo znakom '''' dobivamo sud AA . Primjer: Sudovi (AVB) A B i (AB) AVB su meusobno dualni sudovi. Slijedi dokaz prethodnih formula (1) do (13). Formule dokazujemo pomou semantikih tablica. (1) (A) A
A T A T (A) T (A) A T T

Vidimo iz posljednjeg stupca tablice da je (A) A istinito za sve asignacije suda A, tj. da je izraz (A) A je tautologija. (2) (A) A
A T T B T T AB T T T A T T A V B T T T A B A V B T T T T

Vidimo iz posljednjeg stupca tablice da je A B A V B istinito za sve asignacije sudova A i B, tj. da je izraz A B A V B je tautologija. (3) (A V B) A B
A T T B T T AVB T T T (A V B) T A T T B T T A B T (A V B) A B T T T T

Vidimo iz posljednjeg stupca tablice da je (A V B) A B istinito za sve asignacije sudova A i B, tj. da je izraz (A V B) A B je tautologija.

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

16

(4) (A B) A V B
A T T B T T AB T (A B) T T T A T T B T T A V B T T T (A B) A V B T T T T

Vidimo iz posljednjeg stupca tablice da je (A B) A V B istinito za sve asignacije sudova A i B, tj. da je izraz (A B) A V B je tautologija. (5) A B B A
A T T B T T AB T BA T ABBA T T T T

Vidimo iz posljednjeg stupca tablice da je A B B A istinito za sve asignacije sudova A i B, tj. da je izraz A B B A je tautologija. (6) A V B B V A
A T T B T T AVB T T T BVA T T T AVBBVA T T T T

Vidimo iz posljednjeg stupca tablice da je A V B B V A istinito za sve asignacije sudova A i B, tj. da je izraz A V B B V A je tautologija. (7) A ( B V C ) (A B) V (A C )
A T T T T B T T T T C T T T T BVC T T T T T T A(BVC) T T T AB T T AC T T (AB)V((AC) T T T A(BVC)(AB)V(AC) T T T T T T T T

Vidimo iz posljednjeg stupca tablice da je A(BVC)(AB)V(AC) istinito za sve asignacije sudova A, B i C tj. da je izraz A(BVC)(AB)V(AC) je tautologija.

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

17

(8) A V ( B C ) (A V B) (A V C )
A T T T T B T T T T C T T T T BC T T AV(BC) T T T T T AVB T T T T T T AVC T T T T T T (AVB)(AVC) T T T T T AV(BC)(AVB)(AVC) T T T T T T T T

Vidimo iz posljednjeg stupca tablice da je A V ( B C ) (A V B) (A V C ) istinito za sve asignacije sudova A, B i C tj. da je izraz A V ( B C ) (A V B) (A V C ) je tautologija. (9)
A T T T T B T T T T

(A B) C A ( B C )
C T T T T AB T T (AB)C T BC T T A(BC) T (AB)CA(BC) T T T T T T T T

Vidimo iz posljednjeg stupca tablice da je (A B) C A ( B C ) istinito za sve asignacije sudova A, B i C tj. da je izraz (A B) C A ( B C ) je tautologija. (10) (A V B) V C A V ( B V C )
A T T T T B T T T T C T T T T AVB T T T T T T (AVB)VC T T T T T T T BVC T T T T T T AV(BVC) T T T T T T T (AVB)VCAV(BVC) T T T T T T T T

Vidimo iz posljednjeg stupca tablice da je (A V B) V C A V ( B V C ) istinito za sve asignacije sudova A, B i C tj. da je izraz (A V B) V C A V ( B V C ) je tautologija.

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

18

(11) A V (A B) A
A T T B T T AB T AV(AB) T T AV(AB)A T T T T

Vidimo iz posljednjeg stupca tablice da je AV(AB)A istinito za sve asignacije sudova A i B tj. da je izraz AV(AB)A je tautologija. (12) A (A V B) A
A T T B T T AVB T T T A(AVB) T T A(AVB)A T T T T

Vidimo iz posljednjeg stupca tablice da je A (A V B) A istinito za sve asignacije sudova A i B tj. da je izraz A (A V B) A je tautologija. (13) A B B A
A T T B T T AB T T T B T T A T T BA T T T ABBA T T T T

Vidimo iz posljednjeg stupca tablice da je ABBA istinito za sve asignacije sudova A i B tj. da je izraz ABBA je tautologija. Da je neki sud tautologija moemo dokazati osim semantikim tablicama i pomou transformacija suda na njemu logiki ekvivalentne sudove. Ako sud transformiramo na njemu logiki ekvivalentan sud koji je istinit sud za sve asignacije onda smo dokazali da je on tautologija. Primjer: Treba dokazati da je sud (AB) (AB) tautologija. Transformirat emo sud i pokazati da je on vijek istinit bez obzira kakvi su sudovi A i B. (AB) (AB) (AB) V (AB) (AVB) V (AB) (AVB)V((AB)(BA)) (AVB)V((AVB)(BVA)) ((AVB)V(AVB))((AVB)V(BVA)) (AVBVAVB)(AVBVBVA)

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

19

(AVAVB)(AVBVB) (TVB)(AVT) (TVB) (AVT) (T) (T) TT T (dobili smo transformacijama da je poetni sud ekvivalentan istiniT ) Dobili smo da je sud (AB) (AB) istinit bez obzira kakva je vrijednost sudova A i B, tj. istinit je za sve asignacije sudova A i B to znai da je on tautologija. Primjer (D. Blanua, Via matematika 2/I, kolska knjiga, Zagreb, 1966) Neki mladoenja se nakon vjenanja obratio svojoj eni i rekao: ''Dobro emo se slagati ako ispuni, s obzirom na rukove, slijedea tri uvjeta: I1 Ako ne da kruh na stol mora dati sladoleda. I2 Ako da kruh i sladoled na stol ne smije dati krastavaca. I3 Ako daje krastavce na stol ili ne daje kruha onda ne smije dati sladoleda. Pitanje glasi: Kako pojednostavniti uvjete i vidjeti, kako postupiti s obzirom na rukove, da ne bude svae ? Rjeenje: Formirajmo slijedee tvrdnje (sudove) A, B i C: A ena daje kruh na stol. B ena daje krastavce na stol. C ena daje sladoled na stol. Nakon uvedenih sudova A,B i C moemo pisati uvjete iz zadatka kao: I1 A C I2 A C B I3 B V A C Da vrijede sva tri uvjeta moemo prikazati izjavom: I I1 I2 I3, odnosno: I (A C) (A C B) (B V A C) Uvjeti zadatka su ispunjeni ako je izjava I istinita (tj. sve tri izjave I1,I2 i I3)

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

20

Nainimo semantiku tablicu i pogledajmo kad je ispunjen uvjet I.

A T T T T B T T T T C T T T T A T T T T I1 AC T T T T T T AC T T B T T T T I2 ACB T T T T T T T BVA T T T T T T C T T T T I3 BVAC T T T T T I I1I2I3 T T T

Tablica 7. Izdvojimo iz tablice 7 one asignacije za A, B i C u recima za koje je I1I2I3 je istinito, pa imamo tablicu 8:
A T T T B T C T

Tablica 8. Iz tablice 8. zakljuujemo da su ispunjeni uvjeti u 3 sluaja: 1. A=T , B=, C= to prema znaenju A, B i C u zadatku znai: Istina je da ena daje kruh na stol, la je da ena daje krastavce na stol i la je da ena daje sladoled na stol. Drugim rijeima: ena daje samo kruh na stol. 2. A=T , B=, C=T to prema znaenju A, B i C u zadatku znai: Istina je da ena daje kruh na stol, la je da ena daje krastavce na stol i istina je da ena daje sladoled na stol. Drugim rijeima: ena daje kruh i sladoled na stol. 3. A=T , B=T , C= to prema znaenju A, B i C u zadatku znai: Istina je da ena daje kruh na stol, istina je da ena daje krastavce na stol i la je da ena daje sladoled na stol. Drugim rijeima: ena daje kruh i krastavce na stol. Dakle, ena uvijek mora dati kruh na stol, a uz kruh moe dati (ali ne mora) ili krastavce ili sladoled ali ne oboje (krastavce i sladoled) . Primjer (D. Blanua, Via matematika 2/I, kolska knjiga, Zagreb, 1966) U nekoj gostionici sakupili su se mladii i djevojke na pokladnu zabavu. Gostioniarka proglasi mladiima, da e svaki dobiti besplatno bocu ampanjca, ako ispuni ova tri uvjeta: I1 Ako plee s crnkom ili plee sa mnom, onda mora plesati s konobaricom i ne smije plesati s plavuom. I2 Ne smije plesati sa mnom, ali mora plesati s plavuom, ako ne plee s konobaricom ili ako plee s crnkom.

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

21

(u reenici I2 vidimo da je ako-onda zamijenjeno, tj. reenica bi trebala glasiti ovako: ''Ako ne plee s konobaricom ili ako plee s crnkom (onda) Ne smije plesati sa mnom, ali mora plesati s plavuom'') I3 Mora plesati sa mnom, ali ne smije plesati s konobaricom, osim ako plee s crnkom ali ne s plavuom. (u reenici I3 imao ''osim ako''. Reenica bi trebala glasiti: ''Osim ako plee s crnkom ali ne i s plavuom (onda) mora plesati sa mnom, ali ne smije plesati s konobaricom''). Pitanje glasi: ''to mora uiniti mladi da dobije besplatno bocu ampanjca ?'' Rjeenje: Uvodimo slijedee tvrdnje (sudove) A,B i C: A B C D Mladi plee s plavuom Mladi plee s crnkom Mladi plee s konobaricom Mladi plee s gostioniarkom

Sada I1, I2 i I3 moemo pisati na slijedei nain: I1 B V D C A I2 C V B D A I3 (B A) D C, na lijevoj strani implikacije je negacija, jer u reenici imamo ''osim ako'', to znai negirano ''ako''. Da vrijede sva tri uvjeta moemo prikazati izjavom: I I1 I2 I3, odnosno: I (B V D C A) (C V B D A) ((B A) D C) Uvjeti zadatka su ispunjeni ako je izjava I istinita (tj. sve tri izjave I1,I2 i I3)

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

22

Nainimo semantiku tablicu i pogledajmo kad je ispunjen uvjet I.

I1 I2 (C V B D A I3 ( BA) DC T T T T T T I

B V D C A

( BA)

CVB

BVD

T T T T T T T T

T T T T T T T T

T T T T T T T T

T T T T T T T T

T T T T T T T T T T T T

T T T T T T T T

T T T T

T T T T T T T

T T T T T T T T

T T T T T T T T T T T T

T T T T T T T T

T T T T

T T T T T T T

T T T T

T T T T T T T T T T T T

T T T T

U posljednjem stupcu vidimo da su sve vrijednosti la, to znai da su uvjeti zadatka neispunjivi, odnosno da niti za jednu asignaciju sudova A,B,C i D nisu ispunjeni uvjeti zadatka. Dakle, bez obzira to mladii uinili nikad nee moi ispuniti uvjete koje im je postavila gostioniarka. U prethodnom primjeru vidjeli smo da su ispunjeni uvjeti za tri asignacije (u tri retka), a u ovom primjeru smo vidjeli da uvjeti nisu ispunjeni niti za jednu asignaciju. Izjave koje su valjane za sve asignacije su zovu se valjane izjave ili tautologije. Izjave koje su lane za sve asignacije zovu se nekonzistentne izjave. Izjave koje nisu nekonzistentne su konzistentne izjave. Tautologije su konzistentne izjave, jer su valjane za sve asignacije, a da bude izjava konzistentna dovoljno je da je valjana bar za jednu asignaciju. Teorem (Modus ponensa) Ako je A i A B tada je B. Znamo da je oznaka '''' oznaka za teorem, tj. valjanu tvrdnju, pa teorem Modus ponensa moemo itati ovako: ''Ako je A valjano i ako je valjana implikacija A B tada je valjano B''.

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

I1 I2 I3

CA

DA

BA

DC

23

Teorem (Konzistentnosti ili Adekvatnosti) Ako je A tada je A. Znamo da je oznaka '''' oznaka za logiku posljedicu, odnosno dokazanu tvrdnju, a '''' je oznaka za teorem, odnosno valjanu tvrdnju, pa gornji teorem konzistentnosti moemo itati ovako: ''Svaka dokazana tvrdnja je valjana''. (Teorem konzistentnosti za raun sudova zapravo znai: ''Svaki teorem rauna sudova je tautologija'') Teorem (Kompletnosti ili Potpunosti) Ako je A tada je A. Znamo da je oznaka '''' oznaka za teorem, odnosno valjanu tvrdnju, a '''' je oznaka za logiku posljedicu, odnosno dokazanu tvrdnju, pa gornji teorem kompletnosti moemo itati ovako: ''Svaka valjana izjava ima dokaz''. (Teorem kompletnosti za raun sudova zapravo znai: ''Svaka tautologija rauna sudova je teorem'') Uklanjanje operacije implikacije Do sada smo koristili operacije: , , V, , Pokazat emo da sudove u kojima figuriraju operacija implikacije i ekvivalencije moemo zamijeniti sudovima bez znakova implikacije i ekvivalencije. Zapravo, pokazat emo da se svi sloeni sudovi mogu prikazati pomou samo tri operacije: , , V (negacije, konjunkcije i disjunkcije). Najprije emo pokazati da vrijedi zakon kontrapozicije (protupoloaja): (XY) (X V Y) zakon kontrapozicije
X T T Y T T (XY) T T T X T T (XVY) T T T (XY)(XVY) T T T T

Vidimo iz posljednjeg stupca tablice da je (XY)(XVY) istinito za sve asignacije sudova X i Y tj. da je izraz (XY)(XVY) je tautologija. Dakle, ako u izrazu uoimo implikaciju XY moemo je zamijeniti disjunktom XVY, jer su XY i XVY meusobno ekvivalentni izrazi. Dakle, implikaciju moemo izraziti preko simbola '''' i ''V''. Primjer: Treba ukloniti oznaku implikacije iz sloenog suda: A(BC)VD(AE)(ABA). Rjeenje:

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

24

U izraz iz zadatka dodajemo zagrade, da se bolje vidi na koji se nain on rastavlja, pa imamo: 1. ( A (BC) V D (AE) ) ( (AB) A ) Najprije zamijenimo BC sa BVC, AE sa (A)VE i AB sa AVB, iz ega slijedi: 2. ( A (BVC) V D ((A)VE) ) ( (AVB) A )

Sada uklonimo preostalu oznaku implikacije, pa slijedi sud bez oznaka implikacije: 3. ( A (BVC) V D ((A)VE) ) V ( (AVB) A ) Na slian nain moemo ukloniti iz izraza oznaku ekvivalencije. Naime, ako imamo ekvivalenciju XY, moemo je zamijeniti izrazom: (XY)(YX), a zatim zamijenimo implikaciju XY sa XVY, a implikaciju YX sa YVX. Nakon svih tih zamjena vidimo da ekvivalencija XY prelazi u izraz: (XVY)(YVX). Dakle, ekvivalenciju moemo izraziti preko simbola '' ,''V'' i '' '' Dakle: (a) Ako imamo u izrazu implikaciju, moemo je izraziti pomou oznaka '''' i ''V'' . (b) Ako imamo u izrazu ekvivalenciju moemo je izraziti pomou oznaka '''' , ''V'' i '' ''. Ako bi imali neki sloeni sud u kojem figuriraju oznake negacije, konjunkcije, disjunkcije, implikacije i ekvivalencije, tada u tom sudu simbol ekvivalencije moemo izraziti pomou negacije, disjunkcije i konjunkcije, a simbol implikacije moemo izraziti pomou negacije i disjunkcije. Nakon izvrenih zamjena, u sudu e figurirati samo oznake negacije, disjunkcije i konjunkcije. Navedene zamjene moemo uiniti za svaki sloeni sud, pa moemo zakljuiti, da se svaki sloeni sud moe prikazati pomou negacije, konjunkcije i disjunkcije, tj. pomou samo tri operacije '''' , ''V'' i '' ''. Iz prethodnih razmatranja slijedi, da ako imamo elektronike logike sklopove za samo tri operacije '''' , ''V'' i '''', onda pomou tih sklopova moemo sastaviti bilo kakav elektroniki logiki sklop, jer njemu pripada neki logiki izraz, a svaki logiki izraz se moe prikazati pomou samo tri operacije '''' , ''V'' i ''''. Logika posljedica Kaemo da je B logika posljedica iz A i piemo A B, ako se B moe izvesti iz A nekim pravilom (ili pravilima) zakljuivanja. Ako se B moe izvesti iz skupa aksioma {A1,A2, ... , An}, onda je B njihova logika posljedica i piemo: {A1,A2, ... , An} B. Umjesto {A1,A2, ... , An} B, moemo izostaviti vitiaste zagrade i pisati: Primjer: A1,A2, ... , An B

Neka su a,b i c brojevi, ''+'' i ''*'' operacije zbrajanja, neka je: B (a+b)2 = a2 + 2 a b + b2 i neka su A1,A2,A3,A4 aksiomi, dani na slijedei nain: A1) a*a = a2

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

25

A2) a+a = 2 a A3) a*b = b*a A4) a*(b+c) =) a*b+ a*c Treba pokazati da vrijedi: A1,A2, ... , An B Dakle, treba pokazati da se izraz: (a+b)2 = a2+2ab+b2 moe izvesti iz skupa aksioma {A1,A2,A3,A4}, odnosno, da je B logika posljedica skupa aksioma {A1, A2, A3,A4}. Rjeenje: (a+b)2 = (a+b)* (a+b) (prema aksiomu A1) (a+b)* (a+b) = (a+b)* a + (a+b)* b (prema aksiomu A4) (a+b)* a + (a+b)* b = a*(a+b) + b*(a+b) (prema aksiomu A3) a*(a+b) + b*(a+b) = a*a + a*b +b*a + b*b (prema aksiomu A4) a*a + a*b +b*a + b*b = a*a + a*b +a*b + b*b (prema aksiomu A3) a*a + a*b +a*b + b*b = a*a + 2 a*b + b*b (prema aksiomu A2) a*a + 2 a*b + b*b = a2 + 2 a*b + b2 (prema aksiomu A1) Dakle, izraz (a+b)2 = (a+b)* (a+b) je logika posljedica skupa aksioma A1,A2,A3 iA4, pa moemo pisati: a*a = a2, a+a = 2 a, a*b = b*a, a*(b+c) = a*b+ a*c (a+b)2 = a2 + 2 a b + b2 odnosno: A1, A2, A3, A4 B Ako je B logika posljedica od A onda kaemo da je B dokazan pomou A. Ako tvrdnju B vrijedi: B onda kaemo da je B dokazano. Dakle, '' B'' je oznaka za dokazanu tvrdnju. Aksiomi su dokazane tvrdnje. Aksiomi su teoremi koji su ''sami po sebi dokazani'' i oni se ne dokazuju pomou nekih drugih aksioma, pa za svaki aksiom A vrijedi: Primjer: Neka A znai ''Postoji prazan skup'', odnosno neka je: A ''Postoji prazan skup'' A je tvrdnja koja je istinita i ne moemo je dokazati pomou niti jedne druge tvrdnje (ili tvrdnji). Da je A istinito dovoljno je konstruirati prazan skup i vidjeti da on postoji. Neka je S1={skup studenata u uionici koji su vii od 7 metara}. S1 je prazan skup. Neka je S2={ n : (nN) (n<1) }, gdje je N oznaka za prirodne brojeve, tj. N={1,2,3,...}. Za S2 itamo: S2 je skup elemenata n, ali takvih, da je n prirodan broj i manji od 1. S2 je prazan skup.

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

26

Iz prethodnih primjera moemo zakljuiti da je istinita tvrdnja ''Postoji prazan skup''. Ovu tvrdnju nismo izveli niti iz jedne druge tvrdnje (aksioma), nego smo je prihvatili kao tonu na temelju konstruiranog praznog skupa. Dakle, A je istinita i sama po sebi dokazana tvrdnja, pa zato moemo pisati: A Mogli smo A izraziti kao aksiom, tj. Aksiom (Aksiom o praznom skupu) Postoji prazan skup. im je Aksiom, znai da je sam po sebi dokazan, to simboliki piemo: A i itamo: A je dokazano Primjer: Pokazat emo da vrijedi tvrdnja ''Prazan skup je jedinstven'' (teorem jedinstvenosti) Naime, ako bi imali dva razliita prazna skupa onda bi se oni razlikovali u bar jednom elementu. To ne moe biti, jer prazan skup nema elemente. Prema aksiomu o praznom skupu, postoji prazan skup, a prema prethodnom razmatranju prazan skup je jedinstven. Dakle, vrijedi istinita tvrdnja: ''Postoji jedan jedini prazan skup''. Normalne forme rauna sudova Vidjeli smo da se svaki sud moe prikazati pomou tri operacije: negacije, konjunkcije i disjunkcije. sada emo pokazati da se svaki sud moe prikazati kao konjunkcija disjunkata (tzv. konjunktivna normalna forma) i kao disjunkcija konjunkata (tzv. disjunktivna normalna forma). Konjunktivna normalna forma Ako je sud S prikazan u obliku D1 D2 D3 ... Dn, gdje su D1,D2, ... ,Dn disjunkti, onda kaemo da je sud S prikazan u konjunktivnoj normalnoj formi. Dakle, konjunktivna normalna forma je konjunkcija disjunkata. Za skup disjunkta { D1, D2, ..., Dn } iz prikaza suda S u konjunktivnoj normalnoj formi kaemo da predstavlja sud S i nazivamo ga: predstavnik ili reprezentant suda S. Neka je S sud u konjunktivnoj normalnoj formi s reprezentantom , { D1, D2, ..., Dn } , tj. (1) S = D1 D2 D3 ... Dn

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

27

Ako je S istinit onda zakljuujemo iz (1) da su istiniti svi disjunkti D1, D2, ..., Dn. Naime, konjunkcija je istinita ako su svi sudovi koji su u konjunkciji istiniti. U sudu S u konjunkciji su disjunkti D1, D2, ..., Dn pa svi oni moraju biti istiniti. Primjer: Sud: S= (A V B V C) (A V B) (A V B V E) (A V E) je u konjunktivnoj normalnoj formi jer se sastoji od konjunkcije disjunkata: A V B V C, A V B, A V B V E i A V E. Moemo ispisati disjunkte u izrazu S: D1 = A V B V C D2 = A V B D3 = A V B V E D4 = A V E, pa slijedi: S= D1 D2 D3 D4 Dakle, S je sud u konjunktivnoj normalnoj formi. Skup disjunkta {AVBVC, AVB, AVBVE,AVE} je reprezentant suda S. Pretvaranje suda u konjunktivnu normalnu formu Svaki sud se moe pretvorit (transformirat) u konjunktivnu normalnu formu. Primjer: Treba odrediti reprezentant suda AVB BVC. Rjeenje: Prvo emo pretvoriti sud u konjunktivnu normalnu formu, a zatim emo disjunkte iz dobivene konjunktivne normalne forme staviti u skup disjunkta (reprezentant suda). AVB BVC (AVB)V(BVC) (AB)V(BVC) (AV(BVC)) (BVBVC) (AVBVC) (BVC) BVC BVC konjunktivna normalna forma suda AVB BVC { BVC } Reprezentant suda AVB BVC

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

28

Disjunktivna normalna forma Ako je sud prikazan u obliku K1 V K 2 V K 3 V ... V K n, gdje su K 1, K 2, ... , K n konjunkti, onda kaemo da je sud prikazan u disjunktivnoj normalnoj normalnoj formi. Dakle, disjunktivna normalna forma je disjunkcija konjunkata. fale primjeri da se svaki sud moe pretvoriti u disjunktivnu formu ... Primjer: Sud: S= (A B) V (A B C) V (A B) je u disjunktivnoj normalnoj formi jer se sastoji od disjunkcije konjunkcija: A B, A B C i A B. Moemo ispisati konjunkte u izrazu S: K1 = A B K2 = A B C K3 = A B, pa slijedi: S= K1 V K2 V K3 Dakle, S je sud u disjunktivnoj normalnoj formi. Za svaki su A vrijede slijedee ekvivalencije: (1) A A V A , prema tabeli 9.
A T A T AVA T A AVA T T

Tabela 9 Prema (1) zakljuujemo da sud A moemo smatrati disjunktom, koji se sastoji od samog suda A. (2) A A A , prema tabeli 10.
A T A T T AA T A AA T T

Tabela 10 Prema (2) zakljuujemo da sud A moemo smatrati konjunktom, koji se sastoji od samog suda A i uvijek istinitog suda A . Iz (1) slijedi da atomarni sud A moemo smatrati i disjunktom, a iz (2) slijedi da atomarni sud A moemo smatrati konjunktom. Primjer: Treba pretvoriti u konjunktivnu formu izraz: S=A V B.

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

29

Rjeenje: Prema prethodnom moemo zamijeniti A V B sa (AVB) (TVT) pa imamo: A V B = (AVB) (AVB ) Dakle, prikazali smo disjunkt AVB kao konjunkciju dva disjunkta: AVB i TVT Primjer: Treba pretvoriti u disjunktivnu formu izraz: S=A V B. Rjeenje: Prema prethodnom moemo zamijeniti A sa A T i B sa B T pa imamo: A V B = (A T) V(B T) Dakle, prikazali smo disjunkt AVB kao disjunkciju dva konjunkta: AT i BT Primjer: Treba pretvoriti u konjunktivnu formu izraz: S=A B. Rjeenje: Moemo zamijeniti A sa AV i B sa BV pa imamo: A B = (AV) (BV) Dakle, prikazali smo disjunkt AVB kao konjunkciju dva disjunkta: AV i BV Primjer: Treba pretvoriti u disjunktivnu formu izraz: S=A B. Rjeenje: Moemo zamijeniti A B sa (A B) V () pa imamo: A B = (AV) (BV) Dakle, prikazali smo disjunkt A B kao konjunkciju dva disjunkta: AV i BV Primjer: Treba pretvoriti u konjunktivnu formu S = (AVB ) VC

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

30

Rjeenje: (AVB ) VC = AVBVC = (AVBVC ) T = (AVBVC ) (TVT ) Primjer: Treba pretvoriti u disjunktivnu formu S = (AVB ) VC Rjeenje: (AVB ) VC = AVBVC = (A T )V(B T )V(CT) Primjer: Treba pretvoriti u konjunktivnu formu S = (A B ) C Rjeenje: (A B ) C = A B C = (AV)(B V)(C V T ) Primjer: Treba pretvoriti u disjunktivnu formu S = (A B ) C Rjeenje: (A B ) C = A B C = (ABC) V() Primjer: Treba pretvoriti u disjunktivnu formu S = (A B ) C Rjeenje: (A B ) C = A B C = (ABC) V() Primjer: Treba pretvoriti u disjunktivni oblik S = A(BC) u: (a) disjunktivni oblik (b) konjunktivni oblik Rjeenje: (a) A(BC) = A(BVC) = (AB)V(AC) (b) A(BC) = A(BVC) = A(BVC) = (AV)(BVC)

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

31

Pravilo rezolucije za raun sudova Neka su dane dvije istinite implikacije: AB i AC. to moemo zakljuiti iz njih ? Odgovor: Pri traenju odgovora koristit emo pravilo zakljuivanja modus ponens, koje glasi: Iz istinite implikacije i istinite njene lijeve strane, zakljuujemo da je istinita njena desna strana. Vidimo da u prvoj implikaciji imamo A, a u drugoj A. Znamo da za A postoje samo dvije mogunosti: 1. A je istinito 2. A je lano ad 1) Ako je A istinito, a istinita je i implikacija AC, onda je istinito i C, to zakljuujemo prema pravilu zakljuivanja modus ponens. ad 2) Ako je A lano, onda je a A istinito. Kako je A istinito i nalazi se na lijevoj strani istinite implikacije AB, zakljuujemo, prema pravilu zakljuivanja modus ponens, da je i B istinito. Dakle, ako je A istinito, onda iz prethodnih implikacija moemo zakljuiti da je istinito C. Ako je A lano onda moemo zakljuiti da je istiniti B. Kako je A istinito ili lano, slijedi da moemo zakljuiti da je istinito BVC. Uklonimo li operaciju implikacije iz AB i AC dobivamo: (A)V B umjesto AB i AVC umjesto AC. Dakle, moemo rei: Ako su istiniti disjunkti AV B i AVC onda zakljuujemo da je istinit disjunkt BVC, to moemo pisati: AV B, AVC BVC Disjunkt BVC sa naziva rezolventa (resolventa). Rezolventa BVC je logika posljedica i slijedi iz dva disjunkta AV B i AVC. Pravilo zakljuivanja po kojem iz istinitih disjunkta AV B i AVC zakljuujemo da je istinit i disjunkt BVC nazivamo: pravilo rezolucije za raun sudova. Dakle, prema pravilu rezolucije, ako imamo kontrarni par disjunkta tada kontrarni par sudova, koji se u tim disjunktima nalazi, zanemarimo, a od preostalih sudova formirano disjunkt, koji je ujedno i rezolventa. Primjer: to se moe zakljuiti iz skupa S={A , A }.

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

32

Rjeenje: Umjesto A moemo koristiti ekvivalentan sud AV, a umjesto A moemo koristiti AV, pa prema pravilu rezolucije imamo: AV, AV V odnosno: A, A Dobili smo za rezolventu la. Dakle rezultat zakljuivanja je lana rezolventa. Lana rezolventa je prazan disjunkt (jer moemo pisati kao disjunkt V, koji ne sadri nikakve simbole sudova) Vrijedi slijedei metateorem (metateoremi su teoremi o teoremima). Metateorem Rezolventa dvaju disjunkta je njihova logika posljedica. Polazei od skupa S disjunkta i koristei pravilo rezolucije kao pravilo izvoda moemo izvoditi rezolvente kao logike posljedice. Dobivene rezolvente ravnopravno sa poetnim disjunktima koristimo za izvoenje novih rezolventi. Tako dobiveni niz rezolventi ini rezolutni izvod poetnog skupa disjunkta S. Primjer: Za disjunkte AVBVCVD i AVBVCVD imamo rezolvente: (1) AVBVCVD, AVBVCVD AVCVDVD (rezolventa) (2) AVBVCVD, AVBVCVD AVB VCVB (rezolventa) U prvom sluaju smo u disjunktima zanemarili kontrarne sudove B i B, a u drugom sluaju smo zanemarili kontrarne sudove D i D. Primjer: to moemo zakljuiti iz istinitog suda A i disjunkta AV B ? Ako umjesto A napiemo njemu logiki ekvivalentan disjunkt AV, prema pravilu rezolucije slijedi: AV, AVB BV Dakle vrijedi: A, AVB B Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006. 33

Primjer: Treba pokazati da se iz skupa S = { AVB, AVC, CVD, B, D }, pomou pravila rezolucije za raun sudova, moe izvesti lana rezolventa. Rjeenje: Negaciju B moemo u skupu S moemo smatrati disjunktom jer moemo umjesto B pisati BV. Slino i D moemo smatrati disjunktom jer umjesto D moemo pisati DV. Dakle, moemo rei da je S skup disjunkta, tj. S = { AVB, AVC, CVD, BV, DV} Ispiemo li disjunkte iz S slijedi: 1. AVB 2. AVC 3. CVD 4. BV 5. DV Dalje, prema pravilu rezolucije slijede disjunkti: 6. 7. 8. 9. BVC CV DV V (rezolventa iz 1. i 2.) (rezolventa iz 4. i 6.) (rezolventa iz 3. i 7.) (rezolventa iz 5. i 8.) V=, dakle dobili smo lanu rezolventu.

Lana rezolventa je prazan disjunkt. Iz disjunkta 1. i 2. izveli smo rezolventu 6. (BVC). Dobivena rezolventa je logika posljedica koja je proizala prema pravilu rezolucije iz disjunkta 1. i 2. Dobivena rezolventa 6., tj. disjunkt BVC ravnopravno sudjeluje sa disjunktima 1. do 5. kod izvoenja novih rezolventi. Iz disjunkta 4. i 6. izveli smo rezolventu 7., tj disjunkt CV, koji takoer ravnopravno sudjeluje pri izvoenju novih rezolventi. Iskoristili smo dobiveni dobivenu rezolventu 7. (CV) da zajedno sa zadanim disjunktom 3. (CVD) izvedemo rezolventu DV, koja nam je posluila da uz zadani disjunkt 5. (DV) doemo do lane rezolvente 9. Niz rezolventi koje smo izveli (tj. disjunkti 6. do 9.) ine rezolutni izvod iz skupa disjunkta S. Vidjeli smo da smo na temelju skupa disjunkta S dobili lanu rezolventu (rezolventa 9.). Skup disjunkta iz kojeg preko rezolutnog izvoda moemo dobiti laan disjunkt se naziva kontardiktoran skup disjunkta. Ako za rezolventu dobijemo atomarni sud A, moemo ga smatrati disjunktom jer je on ekvivalentan disjunktu AV. Skup disjunkta S iz prethodnog primjera je kontradiktoran, jer iz njega slijedi lana rezolventa (rezolventa 9).

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

34

Ako imamo u nekoj bazi znanja logike izraze, tada svaki izraz moemo pretvoriti u konjunktivnu normalnu formu. Nakon toga iz konjunktivne forme svakog izraza moemo pokupiti disjunkte i staviti ih skup disjunkta S. Disjunkte skupa S poredamo jedan ispod drugoga kao u prethodnom zadatku i iz njih moemo izvoditi zakljuke (tj. rezolvente). Ako dobijemo lanu rezolventu, znai da je skup disjunkta S nekonzistentan (nesuglasan). U prethodnom primjeru je skup disjunkta nekonzistentan, jer smo u rezolutnom izvodu doli do lane rezolvente. Primjer: Treba pokazati da skup disjunkta S={A,BVA,CVA,AVBVC} kontradiktoran. Rjeenje: Primjenjujui pravilo rezolucije dolazimo do slijedeeg rezolutnog izvoda: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. A BVA CVA AVBVC B (rezolventa iz 1. i 2.) AVB (rezolventa iz 3. i 4.) B (rezolventa iz 1. i 6.) (rezolventa iz 5. i 7.)

Dakle, u rezolutnom izvodu smo dobili identiki laan disjunkt (8.), ime smo dokazali da je polazni skup disjunkta kontradiktoran. Slijedi primjer sa strane 24, kojeg emo rijeiti koristei se pravilom rezolucije za raun sudova. Primjer: (D. Blanua, Via matematika 2/I, kolska knjiga, Zagreb, 1966) Neki mladoenja se nakon vjenanja obratio svojoj eni i rekao: ''Dobro emo se slagati ako ispuni, s obzirom na rukove, slijedea tri uvjeta: I1 Ako ne da kruh na stol mora dati sladoleda. I2 Ako da kruh i sladoled na stol ne smije dati krastavaca. I3 Ako daje krastavce na stol ili ne daje kruha onda ne smije dati sladoleda. Pitanje glasi: Kako pojednostavniti uvjete i vidjeti, kako postupiti s obzirom na rukove, da ne bude svae ? Rjeenje: Formirajmo slijedee tvrdnje (sudove) A, B i C: A ena daje kruh na stol. B ena daje krastavce na stol. C ena daje sladoled na stol.

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

35

Nakon uvedenih sudova A,B i C moemo pisati uvjete iz zadatka kao: I1 A C I2 A C B I3 B V A C Uvjeti zadatka su ispunjeni ako su sva tri uvjeta I1, I2 i I3 ispunjena, tj. ako je (1) I1I2I3 istinito Najprije pretvorimo I1, I2 i I3 u konjunktivnu normalnu formu I1 A C (A) V C AVC I2 A C B (A C) V (B) (A V C) V B A V C V B I3 B V A C (B V A) V C (B (A)) V C (B A) V C (B V C) (AV C) Uvrtavanjem I1, I2 i I3 u (1) slijedi: (A V C) (A V C V B) ( (B V C) (AV C) ) istinito i dalje: (2) (A V C) (A V C V B) (B V C) (AV C) istinito U (2) imamo izraz u konjunktivnoj formi koji je logiki ekvivalentan poetnom izrazu (1) . Izraz (2) je konjunkcija disjunkata, pa je istinit ako su svi disjunkti istiniti. Napiimo skup disjunkta iz izraza (2). S={ A V C, A V C V B, B V C, AV C} Slijedi ispis disjunkta is skupa disjunkta S: 1. 2. 3. 4. AVC A V C V B B V C AV C

Slijedi rezolutni izvod: Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006. 36

5. A (rezolventa iz 1. i 4.) Iz 1. i 4. dobili smo rezolventu A V A (to je jednako A) . Kako je rezolventa 5. logika posljedica istinitih disjunkta 1. i 4., zakljuujemo iz 5. da ena daje kruh na stol. Disjunkt B V C je prema De' Morganovom pravilu jednak (B C), iz ega zakljuujemo da ena ne daje zajedno krastavce i sladoled na stol. Dakle, ena daje obavezno kruh na stol, a uz kruh moe (ali ne mora) dati ili sladoled ili krastavce (ali ne oboje). Slijedi primjer sa strane 24, kojeg emo rijeiti koristei se pravilom rezolucije za raun sudova. Primjer (D. Blanua, Via matematika 2/I, kolska knjiga, Zagreb, 1966) U nekoj gostionici sakupili su se mladii i djevojke na pokladnu zabavu. Gostioniarka proglasi mladiima, da e svaki dobiti besplatno bocu ampanjca, ako ispuni ova tri uvjeta: I1 Ako plee s crnkom ili plee sa mnom, onda mora plesati s konobaricom i ne smije plesati s plavuom. I2 Ne smije plesati sa mnom, ali mora plesati s plavuom, ako ne plee s konobaricom ili ako plee s crnkom. (u reenici I2 vidimo da je ako-onda zamijenjeno, tj. reenica bi trebala glasiti ovako: ''Ako ne plee s konobaricom ili ako plee s crnkom (onda) Ne smije plesati sa mnom, ali mora plesati s plavuom'') I3 Mora plesati sa mnom, ali ne smije plesati s konobaricom, osim ako plee s crnkom ali ne s plavuom. (u reenici I3 imao ''osim ako''. Reenica bi trebala glasiti: ''Osim ako plee s crnkom ali ne i s plavuom (onda) mora plesati sa mnom, ali ne smije plesati s konobaricom''). Pitanje glasi: ''to mora uiniti mladi da dobije besplatno bocu ampanjca ?'' Rjeenje: Uvodimo slijedee tvrdnje (sudove) A,B i C: A Mladi plee s plavuom B Mladi plee s crnkom C Mladi plee s konobaricom D Mladi plee s gostioniarkom Sada I1, I2 i I3 moemo pisati na slijedei nain: I1 B V D C A I2 C V B D A I3 (B A) D C, na lijevoj strani implikacije je negacija, jer u reenici imamo ''osim ako'', to znai negirano ''ako''.

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

37

Uvjeti zadatka su ispunjeni ako su sva tri uvjeta I1, I2 i I3 ispunjena, tj. ako je (1) I1I2I3 istinito Najprije pretvorimo I1, I2 i I3 u konjunktivnu normalnu formu I1 B V D C A (B V D) V (C A) (B D) V (C A) ((B D) V C) ((B D) V A) ((B V C) ( D V C)) ((B V A) ( D V A)) (B V C) ( D V C) (B V A) ( D V A) I2 C V B D A (C V B) V (D A) (C B) V (D A) ((C B) V D) ((C B) VA)) ((C V D) (B V D)) ((C VA) (B VA)) (C V D) (B V D) (C VA) (B VA) I3 (B A) D C ((B A)) V (D C) (B A) V (D C) ((B A) VD) ((B A) V C) ((B VD) (AVD)) ((B V C) (A V C)) (B VD) (AVD) (B V C) (A V C) Prema (1) su I1, I2 i I3 istiniti. Ako je I1 istinito znai da su svi disjunkti njegove konjunktivne forme istiniti. Ako je I2 istinito znai da su svi disjunkti njegove konjunktivne forme istiniti. Ako je I3 istinito znai da su svi disjunkti njegove konjunktivne forme istiniti. Prema tome moemo formirati skup istinitih disjunkta (to su svi disjunkti iz I1, I2 i I3) Moe se primijetiti, da u I2 imao disjunkt CVD koji je jednak disjunktu DVC u I1, pa emo u skup disjunkta upisati samo jednog od njih (jer se u skup upisuju samo meusobno razliiti elementi). S={BVC,DVC,BVA, DVA, BVD,CVA, BVA,BVD,AVD,BVC,AVC} Slijedi ispis disjunkta is skupa disjunkta S: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. BVC DVC BVA DVA BVD CVA BVA BVD AVD

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

38

10. BVC 11. AVC Slijedi rezolutni izvod: 12. B (rezolventa iz 3. i 7.) 13. CVD (rezolventa iz 1. i 8.) 14. C (rezolventa iz 2. i 13.) 15. B (rezolventa iz 10. i 14.) 16. (rezolventa iz 12. i 15.) U rezolutnom izvodu smo dobili lanu rezolventu (rezolventa 16.), to znai da je skup disjunkta S kontradiktoran. Dakle, uvjeti zadatka su kontradiktorni, odnosno nisu ispunjivi. Prema tome, bez obzira to mladii uinili nikad nee moi ispuniti uvjete koje im je postavila gostioniarka. Dokazivanje teorema Pokazat emo kako se pomou pravila rezolucije kao pravila izvoenja mogu dokazivati teoremi. Najprije dajemo slijedei metateorem: Metateorem {A1,A2, ... ,An} B ( (A1A2...An)B) ) (Gore napisani metateorem itamo ovako: Sud B je logika posljedica sudova A1,A2, ... ,An, ako i samo ako je sud (A1A2...An)B kontradiktoran) Dokaz: Ako i samo ako, u formulaciji metateoremu znai da moramo dokazati: (1) Ako je B je logika posljedica sudova A1,A2, ... ,An onda je sud (A1A2...An)B kontradiktoran. (2) Ako je sud (A1A2...An)B kontradiktoran onda je B je logika posljedica sudova A1,A2, ... ,An. ad 1) Dokazujemo: Ako je B je logika posljedica sudova A1,A2, ... ,An onda je sud (A1A2...An)B kontradiktoran. Ako je sud B logika posljedica sudova A1,A2,...,An onda B slijedi iz A1A2...An na temelju pravila izvoenja. Dakle vrijedi implikacija: A1A2...An B istinito

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

39

Negiranjem implikacije dobivamo: (A1A2...An B) Transformacijom slijedi: i dalje: ( (A1A2...An)V B) ( (A1A2...An) ) B) i konano: (A1A2...An)B ad 2) Dokazujemo: Ako je sud (A1A2...An)B kontradiktoran onda je B je logika posljedica sudova A1,A2,...,An. Ako je sud (A1A2...An)B kontradiktoran, onda je laan za sve sudove A1,...,An i B, tj.: Negiranjem slijedi: Transformacijom slijedi: odnosno: i konano: (A1A2...An)B lano (A1A2...An)(B)) istinito (A1A2...An) V (B)) (A1A2...An)VB istinito lano lano lano lano

istinito

A1A2...An B istinito Dokazali smo da na temelju A1,A2,...,An slijedi B, da je logika posljedica i sudova A1,A2,...,An. Automatsko dokazivanje teorema Teoremi oblika: {A1,A2, ... ,An} B se dokazuju na slijedei nain: (1) (2) (3) (4) (5) Primjer: Treba dokazati teorem: {(AB) C} A ( B C) Formiramo izraz (A1A2...An)B Izraz iz (1) pretvorimo u konjunktivnu normalnu formu Formiramo reprezentant S (skup disjunkta) iz konjunktivne forme koju smo dobili u (2) Nainimo rezolutni izvod za skup disjunkta iz (3) Ako u rezolutnom izvodu dobijemo na lanu rezolventu, teorem je dokazan.

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

40

Rjeenje: (1) Formiramo izraz: ((AB) C) ( A ( B C)) (2) Izraz u (1) pretvorimo u konjunktivnu formu: ((AB) C) (A ( B C)) ((AB) V C) (A V (B V C)) (AVBVC) ((A) (B V C)) (AVBVC) (A ((B) C)) (AVBVC) (A (B C)) (AVBVC) A B C (3) Formiramo reprezentant S (skup disjunkta) iz konjunktivne forme koju smo dobili u (2) S={(AVBVC, A, B, C } (4) Nainimo rezolutni izvod za skup disjunkta iz (3) 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. AVBVC A B C BVC (rezolventa iz 1. i 2.) C (rezolventa iz 3. i 5.) (rezolventa iz 4. i 6.)

(5) Dobili smo lanu rezolventu (7.), pa je teorem dokazan. Primjer: Treba dokazati teorem: {A (BVD)} AC BCD Rjeenje: (1) Formiramo izraz: (A (BVD)) ( AC BCD) (2) Izraz u (1) pretvorimo u konjunktivnu formu: (A (BVD)) ( AC BCD) (AV(BVD)) ( (AC) V (BCD)) (AV(B D)) (( (AC)) (BCD)) (AV(B D)) (( (AC)) (BCD)) ((AVB) (AVD)) ((AC) ((B) VCV(D)) ((AVB) (AVD)) ((AC) (BVCVD) (AVB) (AVD) AC(BVCVD) (3) Formiramo reprezentant S (skup disjunkta) iz konjunktivne forme koju smo dobili u (2) S={ AVB, AVD, A, C, BVCVD } Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006. 41

(4) Nainimo rezolutni izvod za skup disjunkta iz (3) 1. AVB 2. AVD 3. A 4. C 5. BVCVD 6. B (rezolventa iz 1. i 3.) 7. D (rezolventa iz 2. i 3.) 8. BVD (rezolventa iz 4 i 5.) 9. B (rezolventa iz 7 i 8.) 10. (rezolventa iz 6. i 9.) (5) Dobili smo lanu rezolventu (10.), pa je teorem dokazan. U prethodnim primjerima smo pretpostavili da je tvrdnja koju dokazujemo lana, a zatim smo dokazali da je naa pretpostavka lana. Dakle, pokazali smo da je la da je naa tvrdnja lana, to znai da je naa tvrdnja istinita. Sintaksa rauna sudova Pod sintaksom rauna sudova podrazumijevamo pravila za ispravno pisanje sudova. Jezik rauna sudova ima svoju abecedu i pravila pisanja. Abeceda rauna sudova Abeceda rauna sudova sastoji se od: (1) Simbola, koji predstavljaju atomarne sudove (2) Simbola koji predstavljaju veznike (3) Zagrada (s kojima zajedno sa veznicima gradimo sloene sudove). Dakle, abeceda rauna sudova je unija slijedeih skupova simbola: (1) S = { A, B, C, ...} skup simbola koji oznaavaju atomarne sudove (2) V = { , , V, , } skup logikih veznika ('''' negacija, '''' konjunkcija, ''V'' disjunkcija, '''' implikacija i '''' ekvivalencija) (3) Z = { ( , ) } skup zagrada Dakle, abeceda A rauna sudova je unija prethodna tri skupa, tj:

A=SUVUZ

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

42

Klasa sudova jezika rauna sudova Klasu svih sudova jezika rauna sudova dobivamo na slijedei nain (slova F, G, H koristimo kao metavarijable, tj. s njima emo oznaavat atomarne ili sloene sudove): (a) Svaki atomarni sud je sud (b) Ako je F sud onda je to i F (tj. negacija suda je sud) (c) Ako su F i G sudovi onda su to i: (c1) FG (c2) FVG (c3) FG (c4) FG (tj. konjunkcija sudova je sud) (tj. disjunkcija sudova je sud) (tj. implikacija sudova je sud) (ekvivalencija sudova je sud)

(d) Rije u abecedi A jezika rauna sudova je sud ako i samo ako je dobivena primjenom nekih od pravila (a) do (c). Pravilima (a) do (d) je odreen postupak pravilnog pisanja sudova. Ukoliko imamo zadanu rije i ustanovimo da njezin dio ne zadovoljava pravila (a) do (d) onda zadana rije nije sud. Primjer: Rije ((AB) (((A)V(B)))) je sud iz klase sudova jer je dobiven na temelju toaka (a) do (c). Prema (a), atomarni sudovi A i B su sudovi. Prema (b), sudovi su A i B, jer su A i B sudovi Neka je F=(A) i neka je G=(B). Prema (c2): (A)V(B)= FVG je sud. Neka je F=(A)V(B). Prema (b): ((A)V(B))= F je sud (prethodno smo utvrdili da je (A)V(B) sud) Prema (c1): (AB) je sud. Neka je F= (AB) i G= ((A)V(B)) (prethodno smo utvrdili da su F i G sudovi). Prema (c4): F G je sud.

Prema (d): rije ((AB)(((A)V(B)))) je sud, jer je dobivena primjenom nekih od pravila (a) do (c). Primjer: Rije ((A)(AB)) je sud iz klase sudova jer je dobiven na temelju toaka (a) do (c). Prema (a), atomarni sudovi A i B su sudovi. Prema (b), sud je A jer je A sud. Neka je F=A i neka je G=B. Prema (c3): (FG) je sud (tj. AB je sud). Neka je F=(A) i neka je G=(AB). Prema (c3): (FG).

Prema (d): rije ((A)(AB)) je sud, jer je dobivena primjenom nekih od pravila (a) do (c).

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

43

Rije (((A((B(C)))))) ((AVB) VC) nije je sud iz klase sudova jer se moe dobiti primjenom pravila (a) do (c). Prema (a), atomarni sudovi A, B i C su sudovi. C je sud, jer prema (b), negacija suda je sud, a prethodno smo pokazali da je C sud B(C) je sud, jer prema (c3), implikacija sudova je sud, a prethodno je pokazano da su B i (C) sudovi (B(C)) je sud, jer prema (b), negacija suda je sud,a prethodno je pokazano da je (B(C)) sud A((B(C))) je sud, jer prema (c3), implikacija sudova je sud,a prethodno je pokazano da su A i ((B(C))) sudovi (A((B(C)))) je sud, jer prema (b), negacija suda je sud, a prethodno smo pokazali da je A((B(C))) sud. AVB je sud, jer prema (c2), disjunkcija sudova je sud, a prethodno smo pokazali da su A i B sudovi. (AVB)VC je sud. jer prema (c2), disjunkcija sudova je sud, a prethodno smo pokazali da su (AVB) i C sudovi. (((A((B(C)))))) ((AVB) VC) je sud, jer prema (c3), implkacija sudova je sud, a prethodno smo pokazali da su (A((B(C)))) i (AVB)VC sudovi.

Rije (((A((B(C)))))) ((AVB) VC) je sud iz klase sudova jer je dobiven na temelju toaka (a) do (c). Primjer: Rije ((A)(AB)VC ) nije je sud iz klase sudova jer se ne moe dobiti primjenom pravila (a) do (c). U zadanoj rijei je B, to prema tokama (a) do (c) nije sud. Rije B je dio zadane rijei i nije sud, to znai da zadana rije nije sud. Primjer: Rije ((A)(AB) V C ) nije je sud iz klase sudova jer se ne moe dobiti primjenom pravila (a) do (c). U zadanoj rijei je rije V koju ne moemo dobiti prema pravilima (a) so (d). Uz veznik moraju biti simboli sudova, a ovom sluaju vidimo da je s desne strane veznik V. Takoer, uz veznik V na lijevoj strani bi trebao biti sud, a u ovom sluaju na tom mjestu je veznik . Aksiomatska teorija sudova Shema aksioma rauna sudova (David Hilbert) Slijede aksiomi rauna sudova: 1. F(GF) 2. (F(GH)) ((FG) (FH)) 3. (GF) (FG) Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006. 44

4. 5. 6. 7. 8. 9.

(FG) F (FG) G (FG) ((FH) (F(GH))) F(FVG) G(FVG) (FG) ((HG) ((FVH)H))

Simboli F, G i H oznaavaju metavarijable, to znai da kad umjesto metavarijabli F, G i H u shemi aksioma sudova uvrstimo bilo koji sud iz klase sudova, dobivamo aksiom. Jedino pravilo izvoenja novih sudova na temelju aksioma 1. do 9. je pravilo modus ponens (sud G je neposredna posljedica sudova FG i F). Primjer: Treba pokazati da je sud ((BC)(AV(BC))) ((AV(BC))(BC)) aksiom. Rjeenje: Neka je: F = AV(BC) i G = BC. Ako u zadanom sudu zamijenimo sud AV(BC) sa F i BC sa G dobivamo izraz (GF)(FG), a to je aksiom pod rednim brojem 3. Dakle, zadani sud je aksiom. Primjer: Treba pokazati da je sud AB(AB)V(AVBVC) aksiom. Rjeenje: Neka je: F = AB i G = AVBVC Ako u zadanom sudu zamijenimo sud AB sa F i AVBVC sa G dobivamo izraz F(FVG), a to je aksiom je aksiom pod rednim brojem 7. Dakle, zadani sud je aksiom. Dedukcija Neka je S skup sudova i F sud iz S, tj. FS. Niz sudova F1, F2, F3, ... , Fn predstavlja izvod suda F ako vrijedi: (1) Fn je identian F grafiki kao rije u abecedi rauna sudova. (2) Za svaki Fi sud u nizu F1, F2, F3, ... , Fn-1 vrijedi jedna od slijedeih toaka: (a) Fi je aksiom ili (b) Fi je iz skupa S ili (c) Fi je dobiven iz nekih sudova Fj, ... , Fk, (j,k i) primjenom pravila modus ponens. Kaemo da je F izvediv iz S ili da je F logika posljedica od S i piemo S F Ako je sud F izvediv iz praznog skupa, kaemo da je F teorem i piemo: F Primjer: Treba pokazati da za svaki sud F vrijedi FF. Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

45

Rjeenje: Ako u aksiomu (2): (F(GH)) ((FG) (FG)) (iz sheme aksioma) zamijenimo G sa FF i H sa F, dobivamo: 1) (F(( FF)F)) ((F(FF)) (F( FF))) Ako u aksiomu (1): F(GF) (iz sheme aksioma) zamijenimo G sa FF, dobivamo: 2) F((FF) F) Ako primijenimo pravilo modus ponens na 1) i 2) dobivamo: 3) ((F(FF)) ( FF)) Ako u aksiomu (1): F(GF) (iz sheme aksioma) zamijenimo G sa F, dobivamo: 4) F(FF) Ako primijenimo pravilo modus ponens na 3) i 4) dobivamo: 5) FF Metateorem dedukcije (Hebrand 1930) Neka je S skup sudova i neka su G,H sudovi iz S. Ako je H izvedivo iz SU{G}, onda je GH izvedivo iz S. Drugim rijeima, ako je ispunjeno SU{G} H onda je ispunjeno S GH. Primjer: Treba pokazati da za sudove F,G,H iz skupa sudova S, vrijedi: (FG) ((GH) (FH)) Rjeenje: Uzastopnom primjenom metateorema dedukcije slijedi: 1) 2) 3) 4) (FG) ((GH) (FH)) {FG} ((GH) (FH)) {FG, GH} (FH) {FG, GH, F} (FH)

Dobili smo skup sudova {FG, GH, F} iji elementi su pretpostavke, pa imamo: (a) FG (pretpostavka) (b) GH (pretpostavka) (c) F (pretpostavka) (d) G (iz (a) i (c) prema pravilu modus ponens) Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006. 46

(e) H (iz (b) i (d) prema pravilu modus ponens) Pojam konzistentnosti aksiomatske teorije sudova U aksiomatskoj teoriji sudova su dva razliita pojma konzistentnosti: relativna konzistentnost i apsolutna konzistentnost. Relativna konzistentnost zahtijeva da niti za jednu formulu F ne bude istovremeno na snazi F i F. Apsolutna konzistentnost zahtjeva da bar jedna formula rauna sudova ne bude teorem rauna sudova.

Odnos izmeu relativne i apsolutne konzistentnosti dan je slijedeim metateoremom; Metateorem (o relativnoj i apsolutnoj konzistentnosti) Relativna i apsolutna konzistentnost su meusobno ekvivalentne. Aritmetika vrijednost suda Engleski matematiar Georg Bool (1815-1864) otkrio je da se svakom istinitom sudu moe pridruiti broj 1 kao njegovu vrijednost, a svakom lanom sudu moemo pridruiti broj 0 kao njegovu aritmetiku vrijednost. Na taj nain, moemo uvesti funkciju za koju vrijedi:

(A) =

1, ako je A istinit sud 0, ako je A laan sud

Odnosno: (T) = 1 () = 0 Za tako uvedenu funkciju je podruje definicije (domena) skup sudova, a podruje vrijednosti (kodomena) skup {0,1}. Primjer: Neka je S skup sudova: S={A,B,C,D} i neka vrijedi: su A i C lani sudovi, a B i D istiniti. Imamo: (A)=0, (B)=1, (C)=0, (D)=1, to moemo prikazati slikom 1. B C D Slika 1 Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006. 47 1 0

 je preslikavanje sa skupa S u skup {0,1} to piemo ovako: : S {0,1} Za bilo kakve sudove A i B vrijedi: (a) (A) = 1 - (A) odnosno (A) + (A) = 1 (b) (A) * (A) = 0 (c) (A V B) = (A) + (B) - (A) * (B) (d) (A B) = (A) * (B) Primjer: Neka je A istinito i B lano. Vrijedi: (A V B) = (T V )= (T)=1. Prema (c) imamo: (A V B) = (T) + () - (T) * ()=1+0-1*0=1+0-0 =1, to odgovara prethodnom rezultatu. Semantika rauna sudova Semantika rauna sudova odnosi se na pojmove interpretacije formula rauna sudova i pitanje istinitosti sudova u danoj interpretaciji. Neka je F sud sastavljen od atomarnih sudova A1,A2, ... , An. Pod interpretacijom suda F podrazumijevamo svaku funkciju i: { A1,A2, ... , An } {0,1}. Vrijednost i(Aj) za svaki j{1,..,n} zovemo istinosne vrijednosti. Ako je i(Aj)=0, kaemo da je atom Aj laan u interpretaciji i. Ako je i(Aj)=1, kaemo da je atom Aj istinit u interpretaciji i. Istinosne vrijednosti atoma od kojih se sastoji sud F zajedno sa logikim veznicima pomou kojih je sainjen jednoznano odreuju istinosnu vrijednost samog suda F, prema slijedeoj definiciji: 1. 2. 3. 4. 5. Ako je F = A, onda je i(F)=1, ako i samo ako je i(A)=0. Ako je F = AB, onda je i(F)=1, ako i samo ako je i(A)=1 i i(B)=1. Ako je F = AVB, onda je i(F)=0, ako i samo ako je i(A)=0 i i(B)=0. Ako je F = AB, onda je i(F)=0, ako i samo ako je i(A)=1 i i(B)=0. Ako je F = AB, onda je i(F)=1, ako i samo ako je i(A)=i(B).

Interpretaciju i:{ A1,A2,...,An }{0,1} suda F sainjenog od atoma A1,A2,...,An moemo reprezentirati i skupom sudova {B1,B2,...,Bn} tako da bude Bj=Aj ako je sud Aj istinit, odnosno Bj=Aj ako je sud Aj laan. Na taj nain je sud F interpretiran istinitim atomarnim sudovima. Primjer: Neka je F=((AB) C) (A(BC)) i neka je interpretacija i zadana sa: i(A)=0, i(B)=1 i i(C)=0. Interpretaciju i moemo reprezentirati skupom { A, B, C}.

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

48

Na temelju prethodne definicije moemo formirati semantike tablice za pojedine logike veznike:
Negacija A A 0 1 1 0 Konjunkcija A B AB 0 0 0 0 1 0 1 0 0 1 1 1 Tablica 11. Disjunkcija A B AVB 0 0 0 0 1 1 1 0 1 1 1 1 Tablica 12. A 0 0 1 1 Implikacija B AB 0 1 1 1 0 0 1 1 Tablica 13. Ekvivalencija A B AB 0 0 1 0 1 0 1 0 0 1 1 1 Tablica 14

Tablica 10.

Primjer: Trei redak u tablici implikacije (tablica 13., s lijeve strane tablice oznaeno zvjezdicom ''*'') odgovara interpretaciji i3:{A,B}{0,1} suda F=AB u kojoj je i3(A)=1, i3(B)=0, i(AB)=0. Dakle, sud A je istinit u interpretaciji i3 ako su sud F i atom B lani. Definicija: (a) Sud F istinit u svakoj interpretaciji zovemo: identiki istinit sud ili tautologija. (b) Sud F istinit u bar jednoj interpretaciji zovemo: ispunjivi ili nekontradiktoran sud. (b) Sud F laan u svakoj interpretaciji zovemo: laan sud ili antitautologija.

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

49

Kraj I. dijela

Vladimir Mateljan: Logika za informatiare, I. dio, Raun sudova, Zagreb, 15.05.2006.

50