1.

Tema Pirandellove drame:

Pirandellova drama često istražuje prirodu identiteta, stvarnosti, iluzije i umjetnosti. Njegova poznata
drama "Šest lica traži autora" posebno se bavi pitanjem umjetnosti, teatarske iluzije i razlike između
stvarnosti i fikcije.

2. Elementi koji odstupaju od tradicionalne drame:

- Tema: Istražuje složene teme identiteta, stvarnosti i umjetnosti.
- Dramska lica: Karakteri su često višestruko interpretirani, a granica između likova i glumaca
postaje mutna.
- Dramski tekst: Koristi se teatralna tehnika "teatar u teatru", gdje se sama izvedba postavlja kao
tema.
- Scenografija: Postavljanje scene može biti nestabilno i fluidno.
- Publika i pozornica: Ispituje interakciju između publike i izvođača.
- Dramski sukobi: Konflikti se često odvijaju na metafizičkoj razini, između stvarnosti i iluzije.
- Iluzija kazališnog svijeta: Stvaranje svijeta unutar svijeta kazališta igra ključnu ulogu.
- Redatelj: Naglasak na redateljevoj ulozi u oblikovanju stvarnosti unutar drame.
- Vrijeme i mjesto radnje: Fleksibilni su i ne podliježu uvijek tradicionalnim zakonitostima.
- Autoreferencijalnost: Radnja se često odnosi na samu dramu ili kazalište.

3. Usporedba osoba i glumaca:

- Osobe u drami su likovi unutar fikcije, dok su glumci izvođači koji ih interpretiraju. U
Pirandellovoj drami, granica između stvarnosti i izmišljenog postaje fluidna, pa se glumci suočavaju s
izazovom interpretacije likova koji imaju vlastiti "život".

4. Nastanak književnog lika:

- Književni lik nastaje kroz autorski proces, ali u Pirandellovoj drami, ti likovi također imaju svoju
autonomiju. Egzistencija "osoba" u drami ponekad može biti snažnija od egzistencije stvarnih ljudi.

5. Osobe - literatura ili život:

- Pirandello postavlja pitanje stvarnosti likova i njihove autonomije. Osobe su fikcija, ali u drami
postaju stvarne u svojoj fikcionalnosti. Ovo otvara pitanje što je zapravo stvarno i koliko je kazališna
iluzija stvarna.

6. Umnažanje personalnosti i uloga maski:

- Likovi mogu imati više identiteta, a maske služe kao simbol njihove višestruke prirode.
Umnažanje personalnosti doprinosi kompleksnosti drame.

7. Pitanje istine:
 - Pirandello postavlja pitanje što je istina, a kroz "teatar u teatru" istražuje koliko je istina
subjektivna i konstruirana. Teatar u teatru služi kao sredstvo suočavanja s različitim istinama.

8. Pitanja i odgovori u drami:

- Drama postavlja pitanja o prirodi umjetnosti, stvarnosti i identiteta, ali ne nudi uvijek jasne
odgovore. Gledatelj je pozvan da sam donese zaključke o prirodi umjetnosti i stvarnosti.

9. Osjećaji i raspoloženja:
- Dramu karakteriziraju složeni i često konfuzni osjećaji likova, jer se suočavaju s izazovima vlastite
stvarnosti.

10. Analiza osoba i njihovih uloga:

- Likovi često imaju više dimenzija, a njihove uloge mijenjaju se unutar drame. Njihova
egzistencija i uloge često su predmet refleksije unutar same drame.