Izabrani - Tecaj Za Krizmanik

Izabran
Tečaj priprave za sakramenat sv. Potvrde
Sadržaj
Uvod................................................................................................................................2
1. Što tražite? – moje srce čezne za srećom....................................................................5
2. Što me čini sretnim? – sustav nagrađivanja..............................................................11
3. Donosim li sam svoje odluke? – utjecaj Interneta....................................................17
4. Zašto ljudi ne vjeruju? – Četiri glavna razloga.........................................................22
5. Postoje li dokazi za Boga?..........................................................................................27
*6. Gdje idem? – raj, pakao i čistilište..........................................................................33
7. Biblija – pouzdanost Božje riječi...............................................................................37
8. Tko je taj Isus? – trilema i dokazi uskrsnuća...........................................................44
9. Što Isus znači za mene? – susret sa živim Bogom....................................................50
10. Tko sam ja (K) – Božje dijete..................................................................................54
*11. Sretan Božić – doživi milosno vrijeme..................................................................60
12. Vjera i milost – učini skok vjere..............................................................................62
13. Grijeh – promašaj cilja............................................................................................67
14. Zapovijedi – upute za život......................................................................................71
15. Duhovni boj..............................................................................................................77
16. Ljubav i brak............................................................................................................82
17. Zašto živjeti čistoću – 4 odlike.................................................................................87
18. Homoseksualnost....................................................................................................94
19. Pornografija.............................................................................................................96
*20. Ispovijed – ozdravljenje bolesne duše................................................................102
21. Zašto patnja – zbog većeg dobra............................................................................105
22. Duh Sveti (K) – živi oduševljeno...........................................................................109
23. Poziv.......................................................................................................................112
24. Opečaćen i poslan..................................................................................................115
25. Poslanje..................................................................................................................118
1
Uvod
Idealni tijek sata:
Zauzmi pažnju
Ukaži na problem
Ponudi rješenje
Vizualiziraj rješenje
Pozovi na akciju
Pitanje za prozivku
Umjesto klasičnog prozivanja učenika, bolje je postavljati im pitanje npr. „Ivan
Horvat – Što bi ti učinio sa 100 000 kuna da ti netko pokloni“. Dulje traje ali je
dinamičnije i uvod je u temu. Ne mora se svakome postaviti pitanje niti svakoga
prozvati.
Prijedlog igara za početak sata

Ljubazna ljubica (upoznavanje imena): Igra upoznavanja – djece kreću
određenim redoslijedom. Prvi kaže „Ja sam” i kaže svoj opis i ime, s time da opis
mora počinjati istim slovom kao i ime npr.: „Ja sam ljubazna Ljubica” ili „mudri
Marko” itd. Idući koji je na redu mora reći: „Ja sam tihi Tomislav, a ovo su:” potom
mora nabrojati sve do sada koji su se predstavili.
Koga ne volim (upoznavanje osobina): Poredati se u krug stolice, jedna stolica

je manje i jedna osoba stoji u sredini. Ta osoba kaže koga ne voli (izmisli, npr. „ne
volim ljude koji imaju sat na ruci“ ili plave oči, trenirku, znaju njemački, imaju
Samsung mobitel, pet iz njemačkog...) moraju ustati i sjesti na drugo mjesto. Osoba
koja ostane ostaje u sredini i zadaje idući kriterij. Poanta je da se razmještaju, zabave
i opuste.
Možda ih poslije ostaviti da tako sjede, razmješteni.
Razgibavanje: Ustati u krug, jedna osoba u sredini. U krugu se odabere jedna osoba
koja će predvoditi „razgibavanje“. Svi ostali moraju odmah slijediti njezine kretnje,
npr. mahanje desnom rukom, onda skakanje, pa pljeskanje, vrtjeti kukovima, plaziti
jezik i lupati se po trbuhu... Sve osobe u krugu moraju gledati ispred sebe. Osoba u
sredini mora pogoditi, na temelju promjena vježbi u krugu, tko je osoba koja diktira
vježbe. Kada pogodi, ta osoba ide u sredinu, a onaj koji je prije bio odabire nekoga tko
će predvoditi razgibavanje u idućoj rundi.
2
Ping pong: Podijele se u dvije skupine, jedni su ping, drugi pong (shema slična dan i
noć). Voditelj pokaže na jednu stranu i ona treba reći svoje ime – ping, onda na drugu
koji trebaju reći pong. I naizmjence tako ide, zastane na sredinu, a netko se iz skupine
oglasi, drugi dobivaju bod. Igra se do 3 ili 5 recimo.
Bijeg iz zoološkog vrta: Dva tima, svako dobije ime jedne životinje, ali tako da u
svakom timu bude po jedna životinja. Animator prozove npr. „krava“ i po jedan iz
svake momčadi mora trčati do udaljenog užeta i nazad, ali pritom se mora glasati kao
ta životinja. Unaprijed smisliti životinje za koje znaju kako se glasaju. Može i tri tima
ako je puno ljudi. Tko dođe prvi dobiva bod. Može se igra igrati i s glazbenim
instrumentima, zove se orkestar.
Osobine: Odabere se neka slavna osoba ili netko od učenika, i grupa mora napisati
rečenicu samo s riječima koje počinju s prvim slovom imena ili prezimena. Rečenica
mora imati nekakvog smisla i odnositi se na tu osobu. Imaju jedan džoker, jedna riječ
smije početi bilo kako.
Lopta u tunelu: Poslože učenici jedan iza drugoga raširenih nogu. Prvi mora poslati
tenisku lopticu između nogu ravno do zadnjega koji lovi. Zadnji onda mora doći na
prvo mjesto i ponovno tako poslati lopticu. Ako loptica zapne, mora se poslati
naprijed prenoseći se kao lanac. Npr. Zapne kod 4. osobe, on ju pokupi i daje trećoj,
treća drugoj itd. Kada se izvrti krug, tko je najbrži je pobijedio.
Asocijacije: Pogađanje osoba iz Crkvenog života ili župe, na temelju otkrivanja

pojedinih osobina osoba ili asocijacija. Krizmanici se upoznaju s ljudima u župi i
osobama iz crkvenog života.
Zavezane oči: Jedna osoba iz tima mora zavezanih očiju doći do cilj. Ne zna kuda
treba ići, na početku se napravi staza s preprekama. Druga osoba iz tima će ga
usmjeravati, ali samo jedna. Suprotan tim mora bučiti da ne čuje pomagača (neka
najviše 5 osoba ometa). Zgodno povezati ako se poslije radi razlikovanje duhova ili
Duh Sveti koji nas vodi u životu. Puno glasova, samo je jedan pravi.
Sofa: Igra za 14 - 18 ljudi (može i više – paran broj sudionika). Ljudi se podjele u
dvije grupe, odredi se 4 posebna mjesta unutar kruga koja se nazovu „sofa“ (može i
više ako je više igrača, zgodno da su stolice drukčije vrste). 1 mjesto u krugu mora
ostati prazno. Igrači sjednu jedan kraj drugog i to naizmjence - jedna osoba iz jedne
grupe, pa druga iz druge grupe. Na papiriće se napišu imena ljudi koji igraju igru (ako
postoji više osoba s istim imenom onda se može koristiti i nadimak ako ga osoba ima
– ako nema, nadjene mu se neki :)) Svaka osoba izvlači jedan papirić i ne otkriva koje
je ime izvukla. Nakon toga, osoba koja s desne strane ima jedno prazno mjesto
proziva neko ime/nadimak. Osoba koja to ime/nadimak ima napisano na papiriću
dolazi i sjeda na to prazno mjesto, te mijenja papirić s osobom koja ju je prozvala.
Mora se pratiti gdje ide koji papirić ako se želi dobro upravljati. Sada ona osoba kojoj
3
je desno prazno mjesto proziva neku drugu osobu koja opet dolazi i mijenja s njom
papirić… itd… Cilj je da na „sofu“ dovedemo osobe iz iste grupe – tada je ta grupa
pobijedila.
Pokvareni pantomimičar: Stanu se jedan iza drugoga, u liniju, zadnji pozove ovog
ispred da se okrene, i pokaže mu neki pokret kojeg on treba predati/ponoviti ovom
ispred sebe. Fora je koliko će se ti pokreti izmijeniti od izvornog do prvoga. Samo dio
sudjeluje, možda njih deset, a ostali su u publici i smiju se. Možda podijeliti
cure/dečki.
4
1. Što tražite? – moje srce čezne za srećom
Nastavni ciljevi:
Međusobno se upoznati. Ukazati da možda propuštaju nešto u životu. Neka se sami
zapitaju o svome životu. Neka odluče ozbiljno pristupiti ovoj pripremi.
Potrebni materijali:
 radni listići i kemijske olovke
 (papir i olovka za napisati ime)
Tijek sata:
(Početna igra – Odabrati neku igru ako je potrebno...)
Uvodna molitva (1 min)

Dragi Isuse! Hvala ti na svakom krizmaniku koji se ovdje nalazi! Molimo te da nas
prosvijetliš da u ovoj godini možemo zajedno tražiti odgovore na naša pitanja,
pronaći istinu i onda tu istinu prihvatiti kako bismo imali sretan i ispunjen život. Oče
naš...
Međusobno upoznavanje (5 min)

Prvo sebe predstaviti, pokušati iznijeti osobne detalje kako bi te učenici upoznali,
predstavi se kao čovjek od krvi i mesa, govori o nekim svojim hobijima, interesima
(bez sablažnjavanja, to su djeca).
Vi ste kandidati za krizmu, još niste krizmanici, to ćete biti kada se krizmate, primite
sakramenat svete potvrde. Potvrda s krštenjem i pričesti spada u sakramente
kršćanske inicijacije. Znate li što znači riječ inicijacija? Uvođenje. Možda ste gledali
neku komediju gdje neka bratstva imaju smiješne obrede inicijacije. To je uvođenje u
zajednicu. Kada ste kršteni postali ste kršćani i članovi Katoličke Crkve, ali ne
punopravni članovi. To će te tek postati krštenjem.
Sada kada ste upoznali mene, red je da i ja upoznam vas. Prozvati krizmanike.
Pitanje za prozivku: Zašto si ovdje? Mama te poslala? Moraš zbog krizme?
Neka oni sebe predstave, neka kažu nešto o sebi. Pitaj svakoga, nakon što se
predstavi, zašto je ovdje. (Neka napišu imena na papir i postave na stol, da ih možeš
zvati po imenu.) Za idući sat naučiti napamet njihova imena. Uvijek učenike zvati
po imenu, kada ih se proziva, uvijek im ime spomenuti. Izrazi radost što ćete se
družiti ove godine i da ti je čast što imaš šansu govoriti im o nečemu jako važnom, a
i raduješ se čuti njihova razmišljanja.
Zauzmi pažnju:
Prije nego li krenemo dalje, jedan test (ne ispit, nego testiranje). Što mislite, tko ima
bolju koncentraciju, cure ili dečki? Sada ćemo napraviti jedan test koncentracije, da
5
vidim koliko se možete dobro fokusirati. Pustit ćemo video gdje su dvije ekipe, jedni
imaju crne majice, a drugi bijele (ako je netko već gledao taj video, molim da se
odmah isključi, jer nije fora kada zna točan odgovor!). Ekipe si dodavaju košarkaške
lopte, vaš zadatak je brojati samo one u bijelim majicama koliko puta su si dodali
lopte, a poslije ćemo usporediti koje odgovore su dale djevojke, a koji dečki i zaključit
ćemo tko je bolji u koncentriranju.
Pazite, video traje samo 26 sekundi i ako trepnete možete fulati. Pokušat će vam isto
prodati neke finte. Također, nema glasnog komentiranja ako vidite da je dodao ili
zadržao loptu iza sebe itd. Spremni? Priprema, pozor, kreni... (možda pauzirati video
na prvom kadru da se pripreme bolje)
1. Video (1 min)
Pusti video: V1_1_Test pozornosti
Malo propitati pojedince koliko su izbrojali (točan odgovor je 15). Neka dignu ruku u
zrak svi koji su vidjeli gorilu? A sada neka dignu ruku svi koji nisu vidjeli gorilu? Što
vi mislite, zezaju li vas ovi drugi da su vidjeli gorilu? Vi ju sigurno niste vidjeli? Idemo
ponovno pogledati video, ali sada ne brojite dodavanja, nego tražite gorilu (pusti
video).
Ukaži na problem (5 min)

Zašto neki nisu vidjeli gorilu? – Jer su se jako koncentrirali na dodavanja bijelih pa
nisu vidjeli ništa drugo što se događa. Mi ljudi imamo jako veliku sposobnost
koncentriranja, što je super jer nam pomaže da se usredotočimo na zadatak i onda ga
dobro obavimo. No problem toga je što dok se koncentriramo na nešto, svo okolo toga
slabo vidimo. Znate li da mi svoj vid možemo fokusirati samo na 5% pogleda, zato
kada čitamo moramo stalno micati oči lijevo desno. A kada dođemo do ruba svoga
vida tamo čak više niti boje ne vidimo, jeste li to znali?
(Ovdje možeš ubaciti distrakciju, uzeti neke papire raznim bojama, ili kartone,
dovesti dragovoljca naprijed. Naš vid je 180°, osobi stani s leđa i pored nje stavi
papir u boji i polako, kružno pomiči prema naprijed, do ispred njezine glave, neka
osoba kaže kada vidi papir i neka kaže kada može prepoznati koje je boje. Važno je
da osoba gleda ravno ispred sebe i ne pomiče oči).
Problem fokusiranja je što kada se snažno koncentriramo, postoji mogućnost da ne

vidim što se oko nas događa, da ne vidimo big picture. Što ako se isto tako u životu
snažno koncentriramo na nešto, pa se događa da nešto jako važno zbog toga
promašimo. Ganjamo možda školu, nogomet, zabavu ili nešto treće i ne shvaćamo
ništa drugo što se oko nas događa te na kraju završim negdje gdje ne želim? Svi ste
vidjeli neke romantične komedije gdje je neki dečko zaljubljen u neku popularnu curu
koja ga ne šljivi ni pol posto, a ne vidi da je pored njega druga cura koja je puno bolja
i koja je u njega zaljubljena, i onda na kraju filma on napokon progleda i imamo
sretan kraj.
6
Vi imate 13, 14 godina. Za manje od godinu dana donijet ćete jednu važnu životu
odluku – odlučit ćete koju ćete srednju školu upisati, a to će odrediti vaše prijatelje do
kraja života, vaš posao, hoćete li upisati fakultete, hoćete li se možda odseliti u drugi
grad, drugu zemlju, možda i za koga ćete se oženiti/udati jednoga dana, hoćete li
upasti u loše društvo i završiti u zatvoru ili možda upadnete u jako dobro društvo koje
će vam pomoći da budete puno bolja osoba... sve to na temelju odluke koju ćete
srednju upisati. Je li to možda malo preveliki pritisak za nekoga s 14 godina?
Osobno svjedočanstvo:
Vjerovali ili ne, i ja sam jednom imao 14 godina. Što mislite kada je to bilo (neka
pogađaju godinu tj. koliko imaš godina)? Znate što je super kada si 8. razred i kasnije
kada kreneš u srednju školu? Svijet postaje sve veći. Dobivaš sve više slobode, svaki
dan možeš otkriti i isprobati nešto novo, novo društvo, izlasci, glazba... To je jako
uzbudljivo, no istodobno može biti i grozno, jer uslijed tih silnih izbora više ne znaš
što bi odlučio, što odabrati. Meni je to bilo jako grozno: prijatelji kažu jedno, roditelji
drugo, na televiziji čujem treće (danas Internet još imamo)... Koji je ispravan način
života?
No da bismo mogli ispravno osmislit svoj život, prvo moramo imati životne ciljeve.
Ako ne znaš što želiš od života, drugi će s tobom manipulirati da budeš ono što oni
žele, a ne što ti želiš.
Zadatak (5 min)
Zato ćemo na početku napraviti jedan zadatak.
Podijeliti radne listiće, podijeliti i olovke ako nemaju sa sobom.
Okrenite stranicu koja je poluprazna i napišite vaše životne ciljeve. Ne morate se
potpisivati, papir ostaje vama.
Dok pišu pitaj: Treba li vam inspiracije možda? Imati vikendicu na Bahamima,
oženiti top model, pjevati pred prepunom Arenom, roditi 10-ero djece, doživjeti 100
godina starosti, preživjeti današnji dan...
Kada su gotovi možeš pitati par ljudi ako žele da pročitaju neki od svojih odgovora.
Sada ćemo pogledati što su neki ljudi u Hollywoodu odgovorili na ovo vaše pitanje.
Znate li što je Hollywood? (točan odgovor je naselje ili kvart u Los Angelesu)
(Možeš napraviti digresiju: Što znači Los Angeles? – Anđeli na španjolskom. Znate li
da u Kaliforniji najveći gradovi svi imaju katolička imena, jer su to bile katoličke
misije? San Diego, San Jose, San Francisco (to je sveti Franjo), Sacramento je dobio
ime po Presvetom sakramentu... A što znači Hollywood? Nije sveta šuma jer svet je s
jednim l, a holly s dva l je božikovina – to je onaj biljka s crvenim bobicama, dakle
šuma božikovine)
2. Video (5 min)
7
Pusti video: V1_2_StoZelis
Razrada teme... (10 min)
Tko je sve od vas napisao da želi biti sretan? Pa na neki način svi ste to napisali jer sve
odgovore koje ste dali mislite da će vas to usrećiti.
Znate li koje su bile prve riječi koje je Isus uputio ljudima u Ivanovom evanđelju?
Vidio je dva čovjeka kako ga prate, okrenuo se prema njima i pitao ih: „Što tražite?“
(Iv 1,39). To su Isusove prve riječi, prije propovijedi i zapovijedi on je ljude pitao što
vi tražite. Mogao je Isus doći, s munjom ubiti par ljudi i reći: Ovako ćete svi proći koji
nećete slijediti moje zapovijedi. No nije, jer on nije tiranin, njega ti zanimaš i zato
danas pita svakoga čovjeka – što ti želiš, što se nalazi u tvome srca za čime toliko
čežneš? Biti prihvaćen, voljen, poštovan, da možeš živjeti opušteno bez maski, bez
straha hoće li me prihvatiti ili će me netko izrugati... Isusa zanima što to nosiš u srcu,
a ono što vam ja mogu reći da jedini način da te svoje duboke čežnje ispunite je kroz
susret s Isusom. On nije priča koja se dogodila nekoć davno, nego stvarna i živa
osoba. Vjera nije neki skup informacija, on je odnos s Bogom i Boga možeš osjetiti
kao što možeš svaku drugu osobu u svome životu osjetiti, i njegova prisutnost može
ispuniti tvoje srce, promijeniti tvoj život, u njega donijeti radost, smisao, mir za kojim
toliko čeznemo.
Htio bih da napravimo jednu važnu razliku kada govorimo o sreći. Sreća nije isto što i
uzbudljivo. Napeti akcijski film zna biti uzbudljiv, upoznati slavnu osobu može biti
uzbudljivo, druženje s prijateljima ili pobijediti na utakmici može biti uzbudljivo... ali
to nije sreća, jer uzbuđenje prođe i u nama onda ostaje praznina. Ja sam kada sam bio
vaših godina imao velikih problema s time. Imao sam u životu sve posloženo tj. nisam
znao što bi mi nedostajalo, no u srca sam osjećao prazninu. Nisam bio sretan. I
pokušao sam gledati svoje prijatelje koji su mi se činili sretnim, možda da ih počnem
oponašati u nekim stvarima pa ću i ja biti sretan poput njih. Pa sam tako imao
prijatelja koji je išao na utakmice – otišao sam i ja s njime nekoliko puta. Kada padne
gol svi se deru i skaču od uzbuđenja, no poslije sve to prođe. Drugi prijatelj je volio ići
na pecanje, on bi podigao šator na jezeru i tri dana pecao i pričao kako je to
uzbudljivo i super. Otišao sa s njime jedan dan, i je zanimljivo kada vidiš nešto novo...
no ubrzo se opet javi ona rupa. Ja sam neko vrijeme ozbiljno mislio da nešto sa
mnom nije u redu, jer kao da su svi oko mene vedri i nasmijani, a ja sam iznutra
osjećao prazninu i besmisao. To je trajalo sve do moje 21. godine kada sam upoznao
Isusa i sve se promijenilo, ali o tome ćemo slušati jednom drugom prilikom.
Što mislite jesu li ovo važna životna pitanja: Što me čini sretnim, koji je smisao života,
zašto sam stvoren, kakav trebam biti? Možda čak i najvažnija životna pitanja, zar ne?
A radite li u školi ta pitanja na nekom od predmeta? – Samo vjeronauk! Znači li to
onda da je vjeronauk najvažniji predmet u školi? Biste li voljeli da se u školi (pa
možda i doma) malo više razgovara o ovoj temi?
8
Pokušavam vam reći da bez vjere ne možete osmisliti niti imati sretan i ispunjen
život. To sam spreman debatirati i raspravljati, ali to je moj stav i želim vam pokazati
da život može biti puno bolji kada pustite Boga u njega – on vas sigurno neće
razočarati.
Postoji jedan krivi pogled na vjeru. Znate li što je švedski stol? Neki misle da je život
poput tanjura i onda dođem na švedski stol i napunim ga raznim stvarima: obitelj,
škola, glazba, igrice, vjera, sport... To je kriva slika jer vjera nije samo još jedna stvar
u tvojem život. Ako ćemo se baš držati ove slike sa švedskim stolom i tanjurom, vjera
bi bila svjetlo u prostoriji koje mi omogućuje da ja uopće vidim da postoji
tanjur/život, da postoje neke stvari kojima ga mogu napuniti. Vjera mi omogućuje da
vidim stvari na ispravan način, da novim očima gledam svijet.
Ponudi rješenje:
3. Video (3 min)
Pogledati video V1_3_Trailer
Očekivanja od vjeronauka (3 min)

Ovaj video je trailer za ono što ćemo raditi na ovom krizmaničkom tečaju – otprilike.
Ja ću se truditi da vam kažem ono što bih volio da je meni netko rekao i da sam ja
znao kada sam imao 14 godinu. Uštedio bih si puno loših odluka i puno nepotrebne
patnje.
Želim vam pokazati da ste se do sada možda koncentrirali na potpuno krive stvari, da
postoji još puno toga predivnog u životu što tek trebate otkriti.
Želim vam pokazati da Crkva nije mjesto za babe koje nemaju pametnijeg posla, niti
za ljude koji ne znaju razmišljati svojom glavom, nego Božja obitelj u kojoj i ti imaš
svoje mjesto. Crkva je tvoj dom.
Želim da znate da vi niste ovdje jer su vas roditelji natjerali, jer ne znate što bi sa
sobom ili jer je to uvijek da dobijete poklon za krizmu. Vi ste ovdje je Bog htio da
danas dođete ovdje i čujete ovo.
Vi ste ovdje zbog sebe, ali sam ja tu zbog vas. To znači da kakvo god pitanje imali,
problem, želite nešto reći ... slobodno me možete pitati, zaustaviti, nakon susreta ili
mise, na cesti ako me vidite, nemojte se bojati: ja sam tu zbog vas da bih vam
pomogao da zajedno nađemo smisao vašega života, da zajedno putujemo prema
Bogu. Pogotovo ako se nešto loše dogodilo i trebate ispovijed. Vi znate da svećenik
ono što čuje na ispovijedi ne smije otkriti pod cijenu vlastitog života? Tako da
slobodno možete doći i na ispovijed i pitati ili reći što god imate potrebu.
Uvjeti dolaska: predstavi uvijete za krizmu kako je na tvojoj župi

Da biste pristupili krizmi morate biti pripravni, a to ćete biti dolaskom na ove tjedne
susrete, nedjeljom na svetu misu, a tko želi može se i na drugi način priključiti životu
zajednice. Na kraju godine će biti „strašni sud” tj. ispit na kojem ćete vi odgovarati i
9
pokazati jeste li spremni za pristupiti svetoj krizmi. Ispit ima nekoliko mogućih
ishoda: odgovorite točno i prošli ste; ne znate točan odgovor, onda smo u
problemima; ili možete cijelu godinu biti aktivni i onda ne idete na strašni sud nego
ste odmah prošli.
To znači da idete na jednu od sljedećih aktivnosti: pjevanje u zboru, ministriranje za
dečke, čitači, molitvena zajednica...
Predstavljanje Izazova tjedna (2 min)

Na ovoj pripremi za krizmu nema domaće zadaće, ali zato ima izazova! Svaki tjedan
ću pred vas staviti 3 izazova, a vi izabirete jedan koji ćete izvršiti. To nije domaća
zadaća, nego izazovi! Napišite kratko iskustvo vezano uz svoj izazov! Što si doživio,
zaključio, osjetio, odlučio... Iako, nije zabranjeno odraditi sva tri izazova.
Izazovi se nalaze na drugoj stranici radnog listića.
1. Uzmi svoju listu životnih ciljeva koju si napisao na početku sata i pokušaj napraviti
barem jedan maleni korak koji će te približiti ostvarenju tvojih snova. Prolistaj neku
knjigu iz tog područja, kontaktiraj nekoga tko se time bavi, nađi odgovor na neko
pitanje ili posveti više vremena učenju/vježbanju. Misli pritom na životni san kojem
se pritom približavaš.
2. Moli Zdravo Marijo svaku večer prije spavanja, cijeli naredni tjedan, za sebe, za
prijatelje iz grupe, na nakanu da svima vama Bog pomogne da budete otvoreni onome
što je Bog pripremio za vas u ovoj pripravi. Stavi si papirić pored kreveta da te na to
podsjeti.
3. Jesi li znao da nam Bog govori kroz dobrotu drugih ljudi. Razmisli malo o svim
onim ljudima koji su ti pomogli u odrastanju, u pronalaženju ispravnog životnog puta
i stava (roditelju, učitelji, trener, prijatelji, obitelj itd.) i prije idućeg sata, zahvali
nekome od njih za neku stvar koju su ti učinili. Možeš usmeno ili pismeno.
Završna molitva (1 min)

„Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam“ – riječ je Gospodnja – „naume
mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.“ (Jer 29,11)
Nebeski Oče, svaku osobu u ovoj prostoriji si stvorio s određenom svrhom. Tvoja
ljubav za nas je stvarna, i tvoj plan za svako od nas je veličanstven. Ti nam otkrivaš
svoj plan na mnogo načina, pa i preko naših talenata i snova, i poticaje onih koji nas
vole. Pomozi nam da te možemo naći u šutnji. Bože, nadahni nas da te tražimo svim
srcem svojim. Amen.
10
2. Što me čini sretnim? – sustav nagrađivanja
Nastavni ciljevi:
Objasniti da sve što svijet nudi kao put ka sreći jesu samo lažna obećanja i nikada nas
neće moći ispuniti. Svi mi tražimo Boga, i osjećamo se praznim dok ga ne nađemo.
Pozvati krizmanike da probaju otvoriti se iskustvu vjere.
Tijek sata:
Izazov tjedna (2 min)
Pitati ako netko želi podijeliti iskustvo s izazovom tjedna ili malo diskutirati i ponoviti
prošli sat: svatko od nas u životu traži sreću.

Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: „Što tražite?“ Oni mu rekoše:
„Rabbi“ – što znači: „Učitelju – gdje stanuješ?“ Reče im: „Dođite i vidjet ćete.“
Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. (Iv 1,38s)
Isus, kao što si pitao učenike Ivana i Andriju, i danas stojiš ispred svakog od nas ovdje
i postavljaš isto pitanje: „Što tražite?“ I kao što si njih pozvao da dođu i vide, i nama
daješ ponudu da nas vodiš prema sreći koju toliko tražimo. Prihvaćamo tvoj poziv,
pomozi nam da nađemo ono što zaista tražimo u životu. Daj nam mudrosti da sreću
tražimo na pravom mjestu.
Pitanja za prozivku:
Oko čega ti se vrti dan? Da ti netko da 100 000 kuna i kaže da mjesec dana ne moraš
u školu, što bi radio? Što radiš vikendom ili u slobodno vrijeme? Što radiš preko
praznika? Što te čini sretnim? Da dobiješ sponzora da odjeću koji ti obeća da ćeš cijeli
život imati besplatno svu njegovu odjeću, koliko god želiš, ali smiješ samo njegovu
odjeću nositi, bi li pristao i ako da, koja bi to marka morala biti?
Ili sve pitati: Što nosim u ruksaku? ili nakon što se otkrije sastav ruksaka pitat: „Čega
svega se treba riješiti i kako?”
(opcionalno) Ruksak (3 min):

Voditelj susreta dolazi na sat s ruksakom koji je težak i pun velikog kamenja, cigli ili
nekih predmeta simboličkog značenja. Prije otvaranja ispričati priču o Caminu:
postoji hodočasnički put u Španjolskoj koji je dug 800 km, puno ljudi ga ide, svaki
dan hodaju po 40 – 50 km. No za to se moraš pripremiti, ne samo kondicijom, nego i
stvarima koje ćeš nositi sa sobom u ruksaku. Svaki gram viška koji ćeš nositi može
predstaviti problem. Pričali su mi prijatelji koji su pošli tim putem da su rezali etikete
na majicama, jer su čak i one nepotrebno opterećenje. Nosiš samo jedne rezervne
čarape i gaće i svaku večer pereš ono što si taj dan nosio. Naš život je isto jedan
dugačak put, želimo doći do cilja, no često u svoj ruksak natrpamo puno toga. Možda
11
bismo trebali malo stati i vidjeti što sve nosimo u svojem ruksaku i početi bacati stvari
van
Počni vaditi i pokazivati predmete. Oni predstavljaju ono što ti kao voditelj nosiš u
životu (ili možda ono što si nosio u životu prije obraćenja): kamen na kojem piše
„strah od samoće”, „tuđa očekivanja”, „sram”, „prošlost”, „strahovi”, diploma s
fakulteta, krunica, mobitel, punjač... osmisliti. Možda staviti ljuti umak koji
predstavlja tvoje mane koje druge ljude ljute, čokoladu koja predstavlja slatke stvari
koje me raduju (čokoladu možeš poslije podijeliti s grupom), neku knjigu koja te
oblikovala, sol jer volim soliti pamet drugima, novčanik (ili vreću punu sitniša),
časoslov (težak, a važan), Katekizam – nauk Crkve je težak nekada; kiseli krastavci za
sve kisele osmjehe. To su stvari koje nosimo sa sobom. Ja želim postati sretan, no
koje od tih stvari me opterećuju, sprječavaju na putu prema sreći, a koje su mi zaista
potrebne? Raspraviti s krizmanicima. Može se na početku sata doći s tim ruksakom i
cijeli susret ga nositi i onda na kraju sata otvoriti njegov sadržaj i pokazati učenicima
što je u njemu.
* Kada će se raditi tema Tko sam ja? Možda ponovno dovesti ili spomenuti ruksak i
pokazati da je Božje sinovstvo ono koje mi omogućuje da odbacim sav višak tereta.
Zadatak (5 min):
Ovdje ili izazov tjedna: napiši sadržaj koji nosiš u svome ruksaku i što od toga treba
izbaciti van, što je sve nepotrebno, što svakako trebam zadržati i što još možda
trebam dodati. Što bi od toga volio izbaciti, ali ne znaš kako?
Boji li se netko glodavaca? Jer u videu kojeg ćemo gledati bit će 2, 3 štakora.
Zauzmi pažnju:
1. Video (4 min)
Pogledati video V2_1_Hapiness

O čemu je film? Je li to film o ljudima ili štakorima? Ovo je prikaz „potrošačkog
društva” – društvo u kojem se sreća traži u konzumaciji – uzmi, potroši i baci, i
odmah idemo na iduću stvar. Je li vam to poznato?
Jeste li prepoznali neke brendove u filmu? Znate li što izvorno znači riječ „brend”? To
je bio žig kojim se krava žigosala da se znalo čija je, nažalost i robovi su se brendirali
tj. žigosali isto tako. Kada kupite neki brand, jeste li zaista vi postali vlasnik nečega, ili
je netko drugi postao vlasnik vas? Jeste li možda vi postali nečiji rob, jer vi javno
pokazujete kome ste dali svoj teško zarađen novac.
Podijeli radne listiće i neka ispune zadatak na njemu: na siluetu krave neka ispišu
brendove koje kupuju ili čiji su oni možda postali robovi.
12
Sustav nagrađivanja: Ovo što ste u filmu gledali je neki svjetovni pojam sreće koji
funkcionira isključivo pomoću naših hormona. Znate li što su hormoni? Učili ste u
školi? Postoji jedan sustav u našem tijelu kojim upravljaju naši hormoni, a naziva se
sustav nagrađivanja, a koji je jako važan za našu motivaciju i općenito
funkcioniranje. Mozak prepoznaje ono što je važno za nas i naše tijelo: primjerice,
važan je unos vode, hrane, intimni odnosi, briga za djecu, povezanost između ljudi,
ostvarivanje ciljeva… Kada ispunjavamo te potrebe, mozak nas nagrađuje tako što
otpušta tvar koja se zove dopamin, a zaslužna je za osjećaj sreće i radosti. Čak ćete
naći da ga se naziva „hormon sreće”. Zato nakon jela nismo samo siti nego i sretni:
mozak nas tako nagrađuje što smo učinili nešto dobro i važno. S druge strane, ako
smo gladni, nismo samo slabi nego i nervozni. Mi ljudi funkcioniramo tako da se
mozak, neovisno o našoj volji, brine da slučajno ne bismo zaboravili na ono što nam
je životno važno. Ako se to ipak dogodi, mozak zaustavlja oslobađanje dopamina i
šalje signale da moramo poduzeti nešto po tom pitanju jer ćemo u protivnom zbog
nedostatka dopamina patiti, postati bezvoljni i depresivni: doći ćemo u stanje iz
kojega ćemo samo htjeti što prije pobjeći. Bez pravilnog rada ovog sustava čovjek ne
može funkcionirati ni na kojem području.
Zloupotreba sustava nagrađivanja: Nažalost, ovaj je mehanizam se može
zloupotrijebiti. Sustav nagrađivanja predstavlja temelj svih ovisnosti. Droga, alkohol,
kocka i drugi izvori ovisnosti djeluju tako što natprirodnim podražajima potiču
mozak na lučenje vrlo velikih količina dopamina, što osobu dovodi do stanja euforije i
ekstaze. Sve bi bilo u redu da poslije, nakon što euforija prođe, ne dolazi do znatnog
smanjenja daljnjeg lučenja dopamina zbog manjka natprirodnog podražaja na kojeg
je mozak sada naviknut. Dolazimo u stanje u kojem nam život izgleda neizdrživo: bez
dopamina postajemo nesretni, depresivni, utučeni (to je onaj trenutak kada je Mickey
mouse u crtiću izgubio krila) i spremni učiniti sve da zadovoljimo svoju ovisnost i da
dođemo do otpuštanja ove tvari u mozgu. No nisu samo kemikalije poput narkotika
jedina prijetnja ljudskom mozgu. Nažalost, naša je kultura stvorila i određene
proizvode i ponašanja koja su naizgled prirodna, ali zapravo predstavljaju pretjeran
podražaj. Ona potiču lučenje velike količine dopamina i stvaraju neprirodan osjećaj
euforije te tako nastaje štetna ovisnost iz nečega što na prvi pogled može izgledati
potpuno bezazleno. Uzmimo za primjer neke proizvode prehrambene industrije.
Kada pojedemo jabuku, naš mozak pozitivno reagira jer smo učinili nešto korisno za
naše tijelo, no znanstvenici su otkrili da mozak ne reagira tako zbog cijele jabuke,
nego zbog pojedinih prirodnih tvari u jabuci koje podražuju naše nepce, a zatim i
mozak. Uspjeli su izolirati te tvari i umjetno stvoriti slične, a potom ih u neprirodno
velikoj količini dodati šećeru te tako dobiti jeftine slatkiše koji u našem mozgu
stvaraju neprirodnu euforiju. Naši nepci na te umjetne arome reagiraju kao da smo
uzeli ogromnu količinu hranjivih vitamina i prirodnih šećera koje nalazimo u voću, pa
stoga javljaju mozgu da nas nagradi adekvatnom količinom dopamina, ali zapravo
smo prevareni i izmanipulirani. U tablici koja slijedi imamo nekoliko primjera
13
prirodnih podražaja koji potiču naš sustav nagrađivanja i usporedno s njima
odgovarajuće primjere neprirodno pojačanih podražaja u svrhu manipuliranja našim
mozgom.
Prvo navedi prirodni podražaj i pitaj ih da pogode kako se njime manipulira tj. koji
su sve natprirodni podražaji.
Prirodni podražaji Natprirodni podražaji
Junk food – pretjerana količina masti,

Hrana – dobra i hranjiva
šećera i soli (pizza, čokolada, sokovi, čips)
Povezivanje sa stvarnim ljudima –

stvaranje autentičnih osjećaja bliskosti i Društvene mreže – 500 „prijatelja“
sigurnosti
Internetska pornografija – voajerizam,

Seks – dodir, miris, slušanje, gledanje,
samo gledanje, sigurna udaljenost, nema
autentično povezivanje i intimnost
povezivanja, dostupno na zahtjev
Novosti s portala i društvenih mreža –

Novosti – učenje, vještine
gomila površnih i nebitnih informacija
Virtualne nagrade u kompjutorskim
Postignuća – uspješno odrađen posao
igrama
Vlastito iskustvo: Često želimo nešto što nam je uzbudljivo. Sjećam se kada sam s
nekih 10 ili 11 godina imao priliku skakati sa skakaonice od 5 metara na Šalati.
Trenirao sam vaterpolo, pa smo nakon treninga ostali na bazenu, nije bilo nikoga od
odraslih i išli smo skakati. Prvi skok je bio fantastičan. Imao sam dojam ne da sam
skočio, nego da je to bio cijeli put od skakaonice do vode. Drugi puta sam već bio
razočaran, kako sam tako brzo pao, više nije bilo isto. Nakon deset skokova, već je
postalo bez veze. Jeste li imali neko slično iskustvo u svom životu? Nešto što ti je na
početku bilo zabavno, a poslije bez veze? Imate li slično iskustvo kada je nešto novo
da je uzbudljivo i da kao da ste sretni, no poslije se naviknete i postaje bez veze?
Ponudi rješenje:
2. Video (5 min)
Pogledati video V2_2_Leah
Rad po grupama ili dijalog (5 min)

1. Je li to što svijet nudi dovoljno da ispuni tvoje srce?
2. Sveti Augustin je rekao: „Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše
dok se ne smiri u Tebi.“ Bi li netko pokušao objasniti što znači ta rečenica?
Znate li tko je bio sv. Augustin? Malo o njemu pričati.
14
3. Jedna izreka kaže da naše srce nije poput prazne kutije u koju možemo sve trpati,
nego je poput želuca koji dobro prepoznaje što mu paše, a što ne. Misliš li da možda s
previše junk-fooda hranimo svoju dušu? Da se zadovoljavamo s ciljevima koji su u
stvari vrlo niski umjesto da čeznemo za nečim većim?
No kako znati koja je prava hrana za naše srce, kako naći put ka sreći?
Opcionalno: Ova lekcija će po prilici biti u listopadu, sv. Franjo je 3. listopada,

povezati ovo s njegovim životom, kako je on bio sin najbogatijeg čovjeka u gradu, sve
je imao i na kraju se obratio i odlučio živjeti radikalno drukčije.
3. Video (3-4 min) – opcionalno ako se stigne

Pogledati video V2_3_Manley
Rad po grupama ili dijalog (5 min) – ako nema vremena, može preskočiti
1. Mr. Manley nema niti jednu stvar od onih koje ste vi prošli sat naveli kao životnih
ciljeva. Nema vjerojatno niti jedan brend od onih kojih ste nacrtali na kravu. Što on
ima da može reći da je sretan? Je li moguće da netko takav bude sretan?
Pazite da vas se u životu ne dogodi da imate neku listu stvari koju ganjate, ciljeva u
životu koje želite ostvariti, a da ispadne da se sreća krije negdje drugdje.
2. Poznaješ li neku osobu za koju možeš reći da je sretna? Što misliš zbog čega su oni
sretni?
3. Ima li neka osoba (u tvom životu, u svijetu, iz povijesti ...) kojoj se diviš? Čemu se
točno najviše diviš u toj osobi? Što možda ta osoba ima u svome srcu da ti nemaš?

1. Potraži na YouTubeu neko svjedočanstvo, samo napiši u tražilicu „svjedočanstvo”.
Možda poslušaj ono od Gorana Ćurkovića koje ima skoro 2 milijuna pregleda.
Razmotri kakvi se osjećaji u tebi javljaju dok slušaš nečije svjedočanstvo o vjeri.
2. Znaš li da postoje ljudi koji su odbacili bogatstvo ovoga svijeta i našli svoju sreću u
siromaštvu? Potraži na internetu životopis Antuna pustinjaka, Franje Asiškog, ili
Charlesa de Foucaulda.
3. Započni novu snažnu naviku! Nađi neko mirno i tiho mjesto, ugasi mobitel i na 5
minuta se isključi od ostatka svijeta. U tišini zamoli Boga da ti pomogne da mogneš
čuti njegov glas u svom životu. Radio ovo svaki dan do idućeg susreta. Napiši što se
dogodilo u toj molitvi.

Pitati ima li netko kakvu nakanu za koju želi da molimo? Netko je bolestan ili mora
donijeti važnu životnu odluku, prolazi kroz teško razdoblje ...
„Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo
dodati.“ (Mt 6,33)
15
Nebeski Oče, mnogi ljudi potrate život ganjajući bogatstvo, moć, status ili slavu,
nadajući se tako pronaći sreću. Ipak, tako često njihovi životi završe u očaju, jer nisu
uspjeli doći do najvećeg blaga koje postoji: tvoje ljubavi. Pomogni nam da vidimo
sebe onakve kakve si nas stvorio. Nadahni nas svetom hrabrošću da ne živimo po
zakonima svijeta, već po tvojem savršenom planu za našu sreću. Amen.
16
3. Donosim li sam svoje odluke? – utjecaj Interneta
Nastavni ciljevi:
Pokazati koliko tehnologija utječe na naš način razmišljanja. Potaknuti ih da razmisle
jesu li ideje koje imaju zaista njihove ili netko njima manipulira. Ponuditi kako se
osloboditi tehnologije i otvoriti se nečem boljem.
Ove početne teme o sreći i društvenim mrežama su važne jer zašto bi netko
promijenio svoj život ako misli da mu je dobro? Imaju za cilj pokazati kako u životu u
stvari nisu dobre, kako je u stvari pogubljen i da mu je potreban Krist da bi mogao
shvatiti smisao svoga života i pronaći put ka sreći.
Početna igra: Mjerač sreće

Potreban je slobodan prostor, objasniti da ćeš im govoriti (ili na prezentaciji pokazati)
dvije aktivnost. Ako te više usrećuje radnja s jedne strane odi na tu stranu, ako
smatraš da te više usrećuje radnja na drugoj strani, odi na tu stranu. Npr. sladoled od
vanilije i sladoled od čokolade. Sve koji vole više sladoled od vanilije neka odu lijevo,
a svi koji više vole sladoled od čokolade neka odu desno. Ako nije moguće imati takav
slobodan prostor, onda neka ustaju i sijede, ovisno o pitanju. Cilj je da svi javno vide
koliko smo različiti u pitanjima koje nas stvari usrećuju. Kao voditelj možeš se s
njima kretati, da i tebe tako upoznaju. Slijedi popis s aktivnostima ili stvarima između
kojih trebaju odabrati što više vole tj. što ih više usrećuje.
iPhone – Android
rano ustajanje – ostati dugo budan
McDonalds – pizza
gledam mobitel ujutro prije WC-a – tek poslije WC-a
plaža – planine
glazba – sport
knjiga – filmovi
psi – mačke
povijest – matematika
na mobitelu sam dnevno manje od 4 sata – više od 4 sata
rock – rap
Dinamo – Hajduk
vanilija – čokolada
spavanje na leđima – spavanje na boku
lubenica – trešnje
mobitel sam dobio s manje od 10 godina – s 10 godina ili više
Instagram – snapchat
Fifa– Fortnite
probao sam cigaretu – nisam probao cigaretu
Pitaj njih da daju neki primjer
17
Gospodine Isuse, stvorio si nas da živimo u slobodi kao Božja djeca. Ne dopusti da
ikada tu svoju slobodu grijehom izgubimo. Daj nam dar mudrosti da možemo
prepoznati zamke zloga u ovome svijetu i uspješno ih izbjeći.
Što je to: Što ga više hraniš to je gladniji? – Mobitel. Koliko vremena si dnevno na
mobitelu? Koje aplikacije najviše koristiš? Na kojim društvenim mrežama sve imaš
profile? Koju aplikaciju najviše koristiš za komuniciranje?
1. Video (3 min)
Pogledati video V03_1_Sto internet cini nasem mozgu
Rasprava (5 min)
Kada ste se zadnji puta odspojili od ekrana (spavanje se ne računa)? Je li to
problematično?
Imate li vi ovakvo iskustvo Interneta? Smatrate li da ljudi previše koriste Internet? Ili
možda nije problem u vremenu, nego načinu na koji ga koristiš. Nije isto ako na
Youtubeu gledaš predavanja iz kemije ili mačku koja se boji krastavaca. No nije stvar
samo sadržaja, nego načina na koji naš mozak funkcionira.
Bio sam na jednom predavanju koje je držao glavni menadžer u jednoj od najbolji
hrvatskih firmi, i rekao je da jedan telefonski poziv koji traje jednu minutu košta 10
minuta naše paženj? Jednostavno razbije našu koncentraciju i potrebno je vrijeme da
se vratimo u taj ritam. Što mislite koliko ćemo uspješno učiti ako nam svakih 30
sekundi zvoni mobitel zbog neke poruke u grupi ili obavijesti s facebooka.
Naš mozak je plastičan! Što to znači? Suprotno od plastično je elastično, elastičan
predmet možeš stiskati, ali on će se uvijek vratiti nazad. Znate li neki primjer
elastičnog predmeta? (opruga, gumica, balon...). Glina je, recimo, plastična, stisneš
ju, i neće se vratiti, ili stolica na kojoj sjedite. Mozak je sličan, poput gline, samo što
ga mi ne stišćemo rukama, nego čime? Što sve oblikuje naš mozak? – pa svime što
čujemo, vidimo, osjetimo, doživimo... sve to stvara utisak u našem mozgu i mijenja
ga. Jeste li znali da kada bi znanstvenici sada skenirali naše mozgove, znali bi točno
prepoznati tko svira neki glazbeni instrument, jer ta osoba dnevno provodi više sati
uz glazbu – svirajući ili slušajući, i onda se taj dio mozga više zadebljava. Slično se
može vidjeti ako se netko bavi sportom ili ako se drogira.
Zadnji puta smo govorili o sustavu nagrađivanja, vidite li kako Internet utječe, da
stalno izbacuje nekakve nove informacije i tako potiče lučenje dopamina, polako nas
stvara ovisnicima o dopaminu. Problem je što to dugoročno mijenja izgled našega
mozga. Kada bismo uzeli sken mozga današnjeg čovjeka, ili današnjeg tinejdžera, i
sken naših roditelja prije 30 godina, bile bi velike razlike. Naš mozak je sada izgrađen
tako da stalno traži gomilu raznih informacija i podražaja, ali je nesposoban da uđe u
18
dubinu. Prije su ljudi bili kao bunar, išli su u dubinu, a mi smo danas golemo plitko
more, znamo ponešto o svemu, ali malo toga znamo kako spada, duboko, jer nam je
mozak za to postao nesposoban. Prije je bilo normalno sjesti i 4 sata čitati jednu
knjigu, biti usredotočen na nešto... danas je to nemoguće jer smo uništili svoj mozak,
tj. prilagodili smo ga da grabi hrpu nebitnih i površnih informacija. Je li to dobro?
Koje su društvene mreže su danas najpopularnije? One koje zahtijevaju što manje
znakova i što manje razmišljanja...
Najgore je što to nije slučajno. Što želim reći? Kada su ljudi izmislili aute, nije se u
jednoj sobi našla skupina ljudi koji su imali plan zagaditi okoliš: „Hm, kako ćemo to
izvesti?” – „Znam, hajdemo izmisliti neko prijevozno sredstvo koje će puno
zagađivati.” Ne! Cilj je bio olakšati ljudima prijevoz. No danas, puno internetskih
stranica i aplikacija na mobitelu nema cilj pomoći ljudima, nego s nama manipulirati
i učiniti nas robovima. Ne želi nam pomoći nego ukrasti našu koncentraciju da nam
prikazali što više reklama. Jeste li čuli za Netflixov dokumentarac The social
dilemma? Jako dobar film, ne samo jer je tehnički vrhunski napravljen, nego jer u
njemu ne govore neki teoretičari urota, nego bivši zaposlenici Googlea, Facebooka,
Pinteresta i drugih kompanija, govore kako su manipulirali ljudima i koje posljedice
društvene mreže imaju na njihove korisnike.
2. Video (13 min)

Pogledati video V03_2_The social dilemma
Rasprava (10 min)

Kako vam se čini video? Je li ovo strašna istina o kojoj se ne priča dovoljno?
Prepoznajete li neke obrasce ponašanja ovdje i u svojem životu? Što mislite, biste li
mogli provesti tjedan dana bez mobitela?
Kako vam se čini podatak da su trenutno najveći umovi silicijske doline zaposleni da
smišljaju algoritme kako bi vi postali ovisni o njihovim programima?
Kaže jedna izreka „Ako ne plaćaš proizvod, onda si ti proizvod”. Kada koristimo
društvene mreže, mi smo samo korisnici, ali klijet je netko drugo – glavni klijenti, oni
koji plaćaju novac su oglašivači.
Ako zamislimo da su društvene mreže farmer, mi korisnici smo poput krave. Farmer
ne hrani kravu jer ju voli i želi joj dobro, on je hrani da bi dobio mlijeko koje će
prodati. Društvene mreže ne postoje da bismo se mi povezivali i komunicirali, nego
da te firme skupljaju naše podatke i prodaju ih oglašivačima.
„Pa što je u tome loše, neka ljudi znaju moje interese, nije me briga?” Nije problem
što ti gubiš privatnost, nego što društvene mreže su napravljene tako da ti postaneš
njihov rob, da ih što više koristiš, njih nije briga je li to za tebe dobro, važno je samo
da što više reklama vidiš da oni poberu novac. A mozak je plastičan, rekli smo, i što
smo više na društvenim mrežama, on se sve više mijenja i postajemo sve manje
sposobni za svakodnevicu – smanjuje se naša sposobnost koncentracije, razmišljanja,
suosjećanja, komunikacije s drugim ljudima, rastu tjeskoba i depresija. Naš mozak
19
fizički postaje drukčiji, kada radimo skenove mozga osoba koje intenzivno koristi
Internet i društvene mreže, i one koja ne koristi, vidljive su jasne razlike.
Zašto govorimo o ovim temama u Crkvi, na pripremama za krizmu, zar ne trebamo
pričati više o vjeri i Bogu. Vjera mora biti slobodan odabir, je li tako? Vi na krizmu
morate ići slobodni, jer je to vaša odluka, a ne jer vas netko tjera ili prijeti. A kako ćete
donijeti slobodnu odluku, ako ste stalno manipulirani od strane raznih društvenih
mreža, medija, aplikacija ili portala?
Mi mislimo da su ideje koje imamo naše. Moram vas razočarati, ali koliko god
mislimo da smo autentični, da su naše odluke naše, one su, u većini, vješta
manipulacija na koju smo mi nasjeli. Sjetimo se što znači riječ brend! Ovdje samo
govorimo o utjecaju na naš mozak i stvaranje ovisnosti, a da ne govorimo da su
društvene mreže krivotvorena stvarnost: izvana ugodna i obećavajuća, a iznutra
gramziva i destruktivna (usp. Mt 7,15).
Možemo reći da su vjera naočale koje stavljamo da svijet vidimo drukčije, no nikakve
naočale nam neće pomoći ako imamo mrenu na očima. Tek kada oslobodimo svoj
mozak od načina razmišljanja koji nam ovaj svijet kroz suvremenu tehnologiju
nameće i vratimo ga njegovom prirodnom stanju, moći ćemo počet duboko
razmišljati, razmišljati o Bogu.
Jedan citat kaže da kada čovjek krene malo razmišljati o Bogu, vrlo brzo postane
ateist. No ako krene duboko promišljati, tada se vrati vjeri. Mi smo danas prepovršni,
zato ima puno ateista, jer su ljudi zaboravili ozbiljno i duboko razmišljati.
Jedan poznati voditelj na YouTubeu (Dave Rubin) po uvjerenju je ateist, liberal, živi s
muškim partnerom... Prije par godina je odlučio da će mjesec kolovoz za njega biti
mjesec bez Interneta – potpuno isključenje. Prošle godine (2021.) je to napravio treći
put i nakon toga je rekao da se više ne smatra ateistom. Nije mu nitko držao
propovijedi niti je čitao knjige o Bogu, nego je, jednostavno, isključen od stalnih
podražaja, duboko u sebi osjetio poticaj da se vrati vjeri svojih roditelja i krenuo je
više proučavati židovstvo, odakle potječe. Kako će to završiti, ne znam. No ako je
osoba nakon par mjeseci bez Interneta prestane sebe smatrati ateistom, možemo li se
zaista pitati: Što to Internet čini našem mozgu i našem životu?
Što da sada radim? Je li moj mozak zauvijek uništen? Rekli smo da je naš mozak
plastičan, da ga oblikuje sve što radimo i vidimo, no, kao što ga se može oblikovati na
loše, može ga se oblikovati i na bolje. Postoji nešto što se zove 90 dana dopaminske
detoksikacije. Neka istraživanja pokazuju da ako ovisnik nakon što na 90 dana
(otprilike) prestane s natprirodnim dopaminskim podražajima, mozak se počinje
resetirati i počinje se vraćati u prirodno stanje. Prestaje ta čežnja za stalnim
podražajem. Svaka osoba je individualna, svatko treba naći svoje granice. Netko je
možda toliko ovisan da se ne smije niti približiti ekranu. Primjerice, ja imam
prijatelja svećenika koji dva puta tjedna po jedan sat igra neku igricu na računali. To
je vrijeme koje si je zadao i on se toga drži. Ja se ne smije približiti igricama, jer kada
krenem to traje satima i samo o tome počnem razmišljati. Ja bih volio da mogu
upaliti kompjutor ili mobitel i sat vremena igrati – ali ne mogu. Obrisao sam
20
društvene mreže s mobitela jer ih ne mogu imati, stalno imam potrebu da idem na
njih, gdje god se nalazim. Koristim ih jedino na kompjutoru kada trebam objaviti
nešto.
Što mogu učiniti? Pokušati se ograničiti, učiniti si stvari manje dostupnim: obrisati
društvene mreže s mobitel; kupiti klasičnu budilicu – tako da prva stvar ujutro ne
bude gašenje budilice na mobitelu.;odredi vrijeme nakon kojega mobitel ne uzimaš
npr. iza 21 sat mobitel ide u ladicu i ne vadim ga dok ne završim doručak. Puno ljudi
se prebacuje na tzv. glupi telefon – dumb phone. Pronađite svoje granice i držite ih se.
U Hrvatskoj postoji jedan program za muškarce, zove se Exitus, on traje 90 dana i on

uključuje, osim svakodnevne molitve i razmatranja, brojne zabrane kao nema
tuširanja u toploj vodi, nema interneta, filmova, alkohola, ne smiješ spavati ni
premalo ni previše... Znam puno ljudi koji su više puta prošli kroz to, kažu da prvo što
su primijetili je koliko slobodnog vremena imaju. Inače su stalno jurili, nikada nema
vremena za ništa, i sada odjednom stalno ima neko slobodno vrijeme. Možda ima
nešto u tome.

1. Pogledaj cijeli Netflixov dokumentarac The social dilemma, dostupan je na
YouTubeu.
2. Blaise Pascal, poznati mislilac i matematičar, je rekao: „Svi problemi čovječanstva
počinju od toga da čovjek ne može sjediti tiho sam u sobi.” Svaki dan kroz tjedan
dana, uzmi petnaest minuta, sjedni na kauč ili za stol i nemoj raditi ništa, budi sam sa
svojim mislima. Razmisli kako ovo vrijeme utječe na tebe i tvoj duh.
3. Ako si dovoljno hrabar, pokušaj dati roditeljima mobitel i reci im da ti ga čuvaju
tjedan dana. Vidi možeš li izdržati ili si rob tehnologije.

„Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram
ropstva!“ (Gal 5,1)
Gospodine Isuse, molimo te da blagosloviš svaku osobi ovdje koja robuje bilo kakvoj
ovisnosti, da joj daš mir u duši da može živjeti slobodno i u slobodi ljubiti tebe i druge
ljude. Amen.
21
4. Zašto ljudi ne vjeruju? – Četiri glavna razloga
Nastavni ciljevi:
Predstaviti razloge koji ljudi navode zašto odlaze iz Crkve te odgovoriti na svaki od tih
razloga. Pružiti intelektualan govor o razumnosti vjere i neutemeljenosti nekih
prigovora s kojima će se kasnije susresti.

Bože, dok polako ulazim u život i tražim svoje put ka sreći, vidim da imam poteškoća
u svojim odabirima. Koji je pravi način da živim svoju vjeru u obitelji, školi, s
prijateljima? Još uvijek učim kako vjerovati, ali polako uviđam da ti imaš plan za
mene. Iako često ne znam što to sve znači, molim te da mi pomogneš da uvijek živim
otvorena srca prema tebi.
Što misliš zašto ljudi ne vjeruju u Boga? Zašto odlaze iz Crkve? Zašto ne idu
nedjeljom na misu?
Zadatak (3 min): Crtanje sebe i Boga

Podijeli sada izazov tjedna, ali im kaži da okrenu praznu stranicu i neka na njoj
nacrtaju dva kružića, jedan predstavlja tebe, a drugi Boga. Ova vježba će prikazati iz
njihove podsvijesti njihov odnos s Bogom. Ovu vježbu ponoviti nakon pripreme za
krizmu, duhovne obnove ili Kursilja... kada misliš da se nešto promijenilo u njihovom
životom. Neka tada novu sliku usporede s ovom starom.
Sada ću vam pokazati koji je glavni razlog, što istraživanja navode, zašto ljudi prestaju
ići u Crkvu.
Zauzmi pažnju
1. Video (3 min)
Pogledati video V3a_1_Moana

Kako vam se svidio vidi? Jeste li gledali Moanu? Kakve ovo ima veze s razlozima zašto
ljudi napuštaju Crkvu?
Ako vi jednog dana odlučite napustiti vjeru, želim da to učinite iz pravih razloga, a ne
ovakvih gluposti. Ljudi koji su ovo izjavili sigurno nikada nisu upoznali što Crkva
govori znanosti, evoluciji itd. Oni misle da je Bog „bog rupa” (engl. God of gaps).
22
Smatraju da ljudi prije znanosti nisu znali puno toga, pa su kao uzrok svega navodili
nekakva božanska bića. Kao što imamo ovdje primjer s Mauijem: Odakle sunce? Maui
ga je uhvatio! Odakle vjetar? Maui puše! Odakle otoci? Maui ih je izvukao van s
udicom! „Mogu objasniti svaki prirodni fenomen” ... i tako su ljudi živjeli, glupi i
neobrazovani i onda je odjednom došla znanost i sve objasnila i zato nam više ne
treba religija. Totalni promašaj!
Jedno istraživanje je ispitivalo ljude koji su prestali ići u Crkvu da navedu glave
razloge zašto su prestali, ovo su najčešći odgovori:
– jer sam učio o evoluciji u školi
– religija je opijum naroda
– razum je nadvladao religiju
– nedostatak znanstvenih dokaza o stvoritelju
Ponudi rješenje (15 min)

Krenimo redom analizirati ove odgovore:
Prvo. Učili ste teoriju evolucije u školi? Evolucija nije dokazala da Bog ne
postoji jer ona ne govori ništa o Bogu, niti je teorija evolucije suprotna kršćanstvu.
Biblija navodi da je Bog stvoritelj svijeta i ljudi, Bog je mogao ljudsko tijelo stvoriti
tako što je napravio proces evolucije, a dok je dušu stvorio izravno. Problem je što su
se vrlo brzo nakon što je Darwin objavio svoju teoriju javili mnogi ateisti koji su
tvrdili da je to dokaz da Bog ne postoji, da vjernici ne smiju vjerovati u oboje, jer su
htjeli da što više ljudi postanu ateisti. To se zove lažna dihotomija, kada te se tjera na
izbor između dvije strane, a ja ne moram uopće birati. Što ako ti netko kaže: Dinamo
ili Hajduk – odaberi! To je lažna dihotomija, zašto bih morao išta odabrati ili zašto ne
bih mogao oboje odabratai? Tko kaže ili gdje to piše da ja nešto moram od toga dvoje?
Isto i za evoluciju ili vjeru, tko su ti koji kažu da jedno isključuje drugo?
Pazite, oni će reći što vjernik smije i ne smije vjerovati, a o vjeri nemaju poima. Crkva
nije rekla da se ne smije prihvatiti teorija evolucije, da je znanost nešto loše... dapače,
jasno je rekla i često ponavlja da ne postoji sukob između toga dvoje.
Evo jedna priča: Jedan dječak je po noći sjedi ispod lampe i plače. Jedan
dobronamjerni prolaznik se zaustavi, sažali se i pita ga: Hej, zašto plačeš? – Ispalo mi
je 5 kuna i ne mogu ih naći. – Ajde, ne brini, idemo zajedno potražiti pa ćemo sigurno
naći. I tako su zajedno tražili no nakon nekog vremena nisu ništa našli. Upitao je zato
čovjek: „A jesi li siguran da si ovdje izgubio novac?” – „Ne, nego tamo u onoj uličici
pred.” – „Pa zašto onda tražiš ovdje novac kada si ga tamo izgubio” – „Pa jer je ovdje
svjetlo pa bolje vidim.” Što znači ova analogija? Neki ljudi koriste znanost, jer je
znanost jasna, da bi dokazala Božje postojanje, a budući da Boga nema ispod njihove
svjetiljke, zaključe da on ne postoji. No Bog se nalazi negdje drugdje, na području
koje nije toliko jasno za vidjeti – u mraku. No, u mraku se stvari isto mogu naći, ali
moramo biti strpljivi i koristiti neka druga osjetila pored svojih očiju. U mraku se
može snaći, je li tako, svi vi možete po noći bez paljenja svijetla ustati se i otići na wc
23
– jer dobro poznajete teren. Trebamo se udomaćiti u terenu religijskog govora i
razmišljanja i vidjet ćemo Božje postojanje. Pravo izgubljeno blago ljudskih vrlina se
nalazi izgubljeno u mraku, tehnika i tehnologija nam u tome ne mogu pomoći otkriti
što je istina, kako živjeti, kako naći sreću. Tehnologija nam govori kako se zabaviti ili
kako riješiti neki konkretan materijalan problem, ali neće ti dati odgovor kako
ispuniti duboku čežnju tvoga srca za srećom.
Zamisli da uzmeš detektor za metal i ideš po plaži tražiti ima li plastike u zemlji. I
kada se detektor metala ne oglasi pobjedonosno utvrdiš da nema nikakve plastike jer
ju ti nisi našao? Tako se ponašaju i ovi koji misle da Boga nema jer ga oni nisu
pronašli na niti jednom oblaku. Imali su u sovjetskoj Rusiji jedan propagandni
poster, astronaut u svemiru gleda i ispod piše „Boga njet” tj. „Nema Boga”. Nikada u
povijesti Crkve niti jedna relevantna osoba nije tvrdila da Bog sjedi na nekom oblaku.
To zaista moraš biti blesav ili zlonamjeran da netko u to ozbiljno vjeruje.
Neki ljudi se tako ponašaju, kao da je znanost jedini način pronalaska stvari i
otkrivanja istine – nije. Ovaj stav koji kaže da Bog ne postoji jer ga znanost ne može
dokazati se zove scijentizam, a on kaže: ako prirodne znanosti nešto ne mogu
potvrditi, to ne postoji! To je krivo, jer, za početak, znanost ne može ni tu tvrdnju
potvrditi. Znanost ima svoje područje djelovanja, to je prirodni svijet i njegove
zakonitosti, a vjera ima svoje područje djelovanja. Znanost se bavi pitanjem „kako?”,
a vjera pitanjem „zašto?”. Znanost donosi opis kako je čovjek nastao – evolucijom, a
vjera odgovara na pitanje zašto je nastao – da ljubi i bude ljubljen. Uzmimo primjer
automobila: proizvođač automobila zna svaki dio auta kako funkcionira, kako ga
sastaviti i popraviti, ali ne može ti reći gdje ćeš se s njime voziti – to je na tebi.
Papa Benedikt XVI. je rekao: „Isključive alternative: Oni koji vjeruju u stvoritelja ne
mogu prihvatiti evoluciju, a oni koji prihvaćaju evoluciju moraju isključiti Boga. Ta je
antiteza apsurdna jer u jednu ruku postoji toliko znanstvenih dokaza u prilog
evoluciji ... a s druge strane, evolucija ne odgovara na svako specifično pitanje,
posebice filozofsko pitanje: odakle sve ovo dolazi.”
„Ali”, netko će reći, „u Bibliji imamo zmiju koja govori, a to ne postoji...” Problem je
što smo ponekad mi ti koji smo danas površni, a ne ljudi koji su bili prije nas. Mislimo
da postoje samo dvije vrste teksta: znanstveni ili fikcija. U Bibliji postoje razne
književne vrste, ako čitamo stvaranje svijeta i čovjeka, to nije znanstveni članak, ali
nije niti fikcija, to je epska poezija koja nam želi na slikoviti način opisati koja je svrha
čovjeka. Ta tema je toliko uzvišena da su ljudi smatrali da je običan govor prenizak,
zato su koristili slikovitu poeziju da nam prenese teološke istine.
Kada bi danas došli ljudi iz antike i vidjeli način na koji mi govorimo o nekim važnim
stvarima, mislim da bi nas proglasili običnim primitivcima. Pogledajte ovu definiciju
ljubavi koju sam našao u novinama u intervjuu s jednim direktorom firme koja
24
razvija umjetnu inteligenciju, a kaže da je ljubav kad netko s kim dolazim u
interakciju sustavno uravnotežuje moj živčani sustav. To je izjavila osoba koja sebe
drži naprednom, koja razvija nove tehnologije koje će promijeniti čovječanstvo. Ma to
je običan primitivac koji ne shvaća osnovne ljudske stvari.
Drugi argument, religija je opijum naroda. Jeste li ikada čuli za tu izjavu?

Znate li što je opijum? Slično kao heroin, izrekao ju je otac komunizma Carl Marx koji
je tvrdio da je vjera samo utjeha za one koji su siromašni kako bi se nadali da postoji
bolji život i time u ovom životu trpjeli i ne bunili se za bolje uvijete. Zar je vjera samo
to? Utjeha o tome da ako ćemo biti poslušni da idemo u raj?
No, budući da neki samo tako ismijavaju i odbacuju vjeru, koja je alternativa vjeri?
Da smo nastali slučajno, da ne postoji neki veliki plan, nikog nije briga, a kada
umremo nestajemo. Kakva je to slika svijeta – izrazito depresivan i pesimistična.
Religija nije opijum, ona je penicilin naroda, onda donosi ozdravljanje od crnila koje
ateizam pruža.
No možemo za ateizam reći da je on opijum. Ako nema Boga nema niti morala i mogu
živjeti bez ograničenja. Ateizam je opijum za vlastitu savjest.
Treći argument, razum je nadvladao religiju. Kao da su se ljudi tek prije par
stoljeća se opametili. To je zaista umišljeno misliti da su svi ljudi prije bili naivni i
vjerovali su u svašta jer nisu imali školske knjige da ih nauče sve ono što mi znamo.
Prvi papa, sv. Petar, piše: „budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas
zatraži obrazloženje nade koja je u vama” (1 Pt 3,15). Prvi papa naređuje da moramo
znati razumski objasniti svoju vjeru. Od početka kršćanstva pišu se knjige i vode
velike rasprave. Mnogi su se filozofi obratili na kršćanstvo jer su shvatili razumom da
je ono istinito, a ne jer ih je netko natjerao ili im isprao mozak. Razum je od uvijek
išao s religijom. Religija, prava religija, ne ide bez razuma.
Četvrto, ne postoje dokazi za Boga. Ne postoje dokazi u prirodoslovno-

znanstvenom smislu, ne možemo napraviti teoriju Boga i dokazati ju eksperimentom
u nekom laboratoriju, ali postoje određeni dokazi za Boga i njegovo postojanje koje
ćemo idući put detaljnije obraditi.
2. Video (2 min) – stišaj prije pokretanja, glasniji je od prethodnog videa

Pogledati video V3a_2_Vjera i znanost
Rasprava (7 min)
Kako vam se svidio video?
Prije koju godinu je u novinama bio naslov: „Uvest će se predmet Kritičko
razmišljanje kao alternativa vjeronauku.” Što mislite o takvoj izjavi?
Tko je to izjavio nema pojma ni o vjeronauku niti o onome što se u školi radi. Vjera je
itekako kritičko razmišljanje i promišljanje o svijetu oko nas. Crkvena povijest je
puna rasprava. Pa zar mi ovdje učimo napamet neke definicije ili vas potičem da
promišljate o svijetu?
25
Sukob vjere i znanosti su izmislili ljudi koji su htjeli potkopati Crkvu, ali i katoličke
zemlje. U videu se govorilo o sukobu u 19. stoljeću, ali sve je počelo još u 16. Učili ste
u školi o Karlu V. i Filipu II.? Karlo V. je vladao skoro pola Europe. Nekima se to nije
svidjelo pa su u 16. stoljeću protestantske zemlje Nizozemska i Engleska bile u ratu sa
Španjolskom, budući da su izgubili ratove, pokrenuli su pokrenuli snažnu ratnu
propagandu protiv Španjolske koja je bila katolička. Od tuda i potječe propaganda o
strašnoj Španjolskog inkviziciji. Tražite na Internetu „Španjolska crna legenda” pa
ćete vidjeti. Tu spada i poznata Mozartova opera „Don Juan”, gdje imamo zlog
inkvizitora koja upravlja kraljevstvom i orkestrira ubojstvo mladog princa don Juana,
jer je on imao napredne ideje koje Crkvi ne odgovaraju – sve povijesna izmišljotina.
Brojne takve legende i propagande su se vodile protiv Crkve jer je Crkva mnogima
smetala. Crkva nikada nije bila protiv znanosti ili protiv razmišljanja, dapače, ona je
otvarala škole i obrazovala ljude da bi mogli što bolje promišljati o svijetu i o vjeri.
Nemojte nasjesti na propagandu.

1. Odi na YouTube i potraži kanal „Jon Oleksiuk” i pogledaj druge videe koje ima ili
pogledaj YouTube kanal Lectio brevis (na hrvatskom jeziku) i njegove vide na temu
vjere i znanosti.
2. Odi u šetnju, promotri predivne boje jesenskog lišća, je li ljepota prirode jedan
slučajan nusprodukt evolucije ili je Bog odlučio stvoriti svijet da nam bude lijep i
privlačan.
3. Kroz tjedan dana, svaku večer polako izmoli Oče naš, razmišljajući o svakoj riječi.
Završna molitva
Jer misli vaše nisu moje misli i púti moji nisu vaši púti«, riječ je Jahvina. „Visoko je
iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših
misli.” (Iz 55,8s)
Gospodine, hvala ti za stvoreni svijet. Hvali ti za zeleno lišće u proljeće i lagani

povjetarac za ljetnih vrućina. Hvala ti za osmijeh kojim mogu obradovati druge ljude,
te ruke kojima mogu zagrliti. Hvala ti što si mi stvorio oči da mogu vidjeti različite
boje i oblike. Hvala ti što si stvorio toliko ljepota na ovome svijetu i dopustio mi da u
njima uživam.
26
5. Postoje li dokazi za Boga?
Nastavni ciljevi:
Objasniti kako se Bog može spoznati putem razuma gledajući red u prirodi. Početi o
osjećaja čuđenja pred veličanstvenom prirodom. Ukazati na razumsku opravdanost
vjerovanja u Boga.
Tijek sata:
Početna igra: Odabrati neku npr.

prošli sat.

Bože, hvala ti što nam daruješ tolike darove i tolike znakove tvoje ljubavi. Hvala što
te možemo prepoznati u ljepoti prirodi, dobroti drugih ljudi i u svome razmišljanju.
Ne dopusti da ti ikada prestanemo davati hvalu.
Gdje si najdalje putovao? Koja je najčudnija životinja koju si vidio (možda nešto iz
zoološkog)? Koliko je kilometara svemir širok? Jesi li ikada letio avionom, itko? Jesi li
ikada bio na operaciji, itko?
1. Video (3 min)
Pogledati video V5_1_Oko
Tema (5 min)
Kako vas se sviđa video? Jeste li znali koliko je velik svemir? – 50 milijardi
svjetlosnih godina! Koja je brzina svjetlosti? 300.000 km u jednoj sekundi, ona u
jednoj sekundi može 7 puta obići cijelu zemlju. I onda takva brzina putuje milijun
godina do susjedne galaksije! A gdje su tek ostale galaksije... No, koliko god je veliki
ovaj svemir izvan nas, i u nama postoji jedan pravi mali svemir kojeg još uvijek nismo
do kraja otkrili.
Znate li da možemo dokazati da Bog postoji? Ne vjerovati, nego dokazati, i to bez
otvaranja Biblije nego samo koristeći svoj razum? Jedan poznati biolog (Edwin
Conklin, suradnik Alberta Einsteina) je rekao kako je vjerojatnost da je život nastao
slučajno isto kao da je debeli rječnik nastao uslijed eksplozije u tiskari. Dogodila se
eksplozija, u zraku leti tinta, slova, papir, to se sve nekako smisleno posloži, otisne,
onda se pojavi uvez... i na kraju imamo jedan lijepi rječnik. Zvuči nemoguće? Zato jer
je nemoguće, koliko god svemir bio velik, tj. koliko god tiskara na svijetu bilo, ne
27
može rječnik nastati ako tiskarski stroj eksplodira. Razmislite malo o tome, vaš jedan
prst, na molekularnoj razini je kompliciraniji nego cijela knjižara, a gdje su još ostali
organi. Stoga je vjerovati da je cijeli svijet posljedica samo neke eksplozije i razvoja
vremena je zaista nevjerojatno.
Kada vidite sliku na zidu, sigurno znate da ju je netko naslikao? Ma kada nađemo
ispod zemlje tri kamena posložena u ravnu liniju, zovemo arheologe da smo našli
neko ljudsko djelovanje. Nitko ne kaže da je to kamenje slučajno nastalo tako. Možda
smo mi danas prva generacija ljudi koja Bogu postavlja pitanje: „Bože, ako postojiš
pojavi mi se“ - A Bog kaže: „Čekaj, zar nisi primijetio sve?!“. 97% ljudi na svijetu
vjeruje u Boga! Zar su oni svi izmanipulirani i naivni? Dobro, možda je privlačnije
vjerovati u Boga, kada razmišljaš o smrti, lakše je misliti da postoji nešto nakon toga.
Ali, i ima puno više smisla nego vjerovati da je nešto samo od sebe eksplodiralo i
nakon par milijardi godina evo nas ovdje. Ovo se zove argument iz složenosti
stvaranja. On nam pokazuje da bi trebao biti neki veliki um koji je posložio ovako
složeni svijet.
Drugi argument sličan ovome se zove argument finog ugađanja. Znaš li da je naš
planet malo bliže suncu, ne bi bilo života na njemu, da je malo dalje, ne bi bilo života,
da se tisuću toga nije poklopilo, od atmosfere, sastava zemlje i mnogo drugih
okolnosti, ne bi bilo života na njoj. Hoćemo li vjerovati u puku slučajnost,
nevjerojatnu slučajnost, ili stvoritelja koji je sve pažljivo dizajnirao da bude savršeno
za nas.
Postoji još jedan argument koji se zove iz uzroka. Njega je iznio jedan filozof
Aristotel i to 400 godina prije kršćanstva. Dakle, on nije bio vjernik, nego filozof, nije
koristio Bibliju nego samo svoj razum. Taj argument kaže da sve što je stvoreno mora
imati neki uzrok. Primjerice: ovaj stol, netko ga je obradio iz komada drva. Odakle
drvo? – Netko ga je posjekao u šumi? Odakle drvo u šumi? – Iz sjemena. Odakle
sjeme? – Iz ploda. Odakle plod? – S drveta. Odakle drvo? – iz sjemena. Odakle
sjeme ... Do kada tako idemo (neki će odgovoriti beskonačno, opovrgni ih jer smo
rekli da zemlja ima početak, da nije beskonačno) idemo tako do jednostavnijeg oblika
života, a onda sve do prvog života na zemlji. Odakle on? Kažu iz neke „primordijalne”
ili „prvobitne juhe”. Odakle ona? Nastala je na zemlji. A kako je zemlja nastala? Kako
je svemir nastao... u jednom trenutku moramo doći do početka, do nečega ili nekoga
tko nema uzrok – njega je Aristotel nazvao nepokrenuti pokretač. Mi ga možemo
nazvati Bog, apsolutno biće, stvoritelj svemira... to su sada već detalji kojima ćemo se
kasnije baviti, ali jasno je o čemu pričamo.
Što Bog nije: Mislim da prvo moramo raspraviti i neke lažne slike o Bogu koje
imamo. Nadam se da nitko od vas ne misli da je Bog neki bradati starac koji sjedi na
oblaku. Kada su rusi lansirali prve kozmonaute (tako se zovu astronauti iz Rusije) u
svemir, komunisti su pokrenuli propagandu da niti jedan od njih nije vidio Boga gore
u svemiru. Kakvo li je to krivo shvaćanje vjere i Boga. No postoji još nešto što većina
ljudi misli – da je Bog samo još jedno biće koje postoji. Postojim ja, postoje drugi
28
ljudi, životinje, predmeti... i tako postoji i Bog, samo što je Bog na vrhu hijerarhije, on
je glavi i ima posebne moći koje nitko drugi nema. Većina ateista će ovako opisati
Boga no to nije Bog tj. to nije ono što mi smatramo kada kažemo Bog. Ni ja ne
vjerujem u takvoga Boga. Bog nije još jedno biće koje postoji, on nije biće on je bitak,
sve što postoji postoji po njemu i bez njega sve bi nestalo.
Steven Hawking, poznati fizičar, rekao je da Bog nije mogao stvoriti svemir, jer da je
kod stvaranja svemira stvoreno i vrijeme, a kako onda Bog može stvarati ako nema
vremena u kojem stvara? Iako je riječ o vrhunskom fizičaru, čini se da se radi o vrlo
lošem teologu koji ima vrlo krivu sliku o Bogu. Bog nije u vremenu, vrijeme postoji
zbog Boga. Bog nije samo autor svemira i sveg što postoji. Kada autor slike umre,
slika i dalje postoji, no kada bi Bog teoretski prestao postojati, i cijeli svemir bi
nestao. Bog nije samo uzrok nego i temelj svega što postoji. Shvaćate li ovu jako
važnu razliku. Jer ako je Bog neki vrhovni vladar, onda mi je on prijetnja, onda on
smeta mojoj slobodu. Sve što postoji je povezano s Bogom kao što je dijete u utrobi
majke povezano s majkom. On je osnovica našeg postojanja i mi postojimo jer nam
Bog to stalno daje. Ne govorimo o biološkom životu, nego samo postojanje. I zašto je
ovo važno naglasiti? Jer ako je Bog temelj postojanja, onda on nije prijetnja nego
nešto za što se mogu i trebam osloniti.
Nadalje, gledajući stvoreni svijet možemo i nešto saznati o Bogu, ne samo da postoji.
Jeste li ikada gledali one slike udaljenih galaksija? Predivno, zar ne? A snimke
divljina, prašuma, ili recimo životinja? Sve što je Bog stvorio je lijepo. Zaključujemo
da Bog voli ljepotu, sklad i red. Zar to sve zaista može biti slučajno, sva ta ljepota je
nastala iz ničega, propast će i to je to? Ne strah od smrti nego nam naš razum govori
da to nema nikakvog smisla. Bog sigurno postoji.
2. Video (4 min)
Pogledati video V5_2_Brijac
Rad po grupama (7 min)

1. Kako vam se sviđa video? Svi smo čuli za to pitanje, ako je Bog dobar i svemoguć,
zašto dopušta da dobri ljudi pate. Jeste li ikada razmišljali da ljudi pate jer ne idu
Bogu? Je li netko od vas u životu imao neku patnju, neku nesreću gdje mu je molitva
pomogla?
2. Kada bi svi ljudi bili dobri vjernici, bi li bilo manje patnje na svijetu?
3. Na koji način se sve može ići k Bogu? Kada ideš frizeru, jesi sretan i uzbuđen? A
kada ideš na misu? Što to govori o tebi, da ti je frizura važnija od Boga? Nije li to
glupo?
Postoji nešto što se zove moralni argument za postojanje Boga. Ako netko
prigovori da kako Bog može dopustiti zlo, on time priznaje da zlo postoji, je li tako? A
što je zlo, po čemu je ubojstvo zlo? Zar se životinje ne ubijaju stalno? Zar evolucija ne
uči o zakonu jačega, da nismo svi jednaki nego da jači opstaje a slabi nestaju? Ako ne
postoji Bog, onda tvrdnja da je ubojstvo zlo samo stvar dogovora, a sutra se možemo
29
dogovoriti nešto drugo, kao što smo kroz povijest imali primjere da su se ljudi
dogovorili da se neke ljude slobodno može ubiti – robove ili građane neprijateljske
države. Čim netko prizna da postoji zlo, on priznaje da postoji Bog, jer zlo definiramo
u odnosu na Boga – sve što dolazi od njega je dobro: život, ljubav, istina, radost... a
sve što je suprotno tome je zlo – smrt, mržnja, laž, depresija... To je moralni
argument za postojanje Boga. Bez Boga ne postoji ni dobro ni zlo. Pazite, nisam rekao
da bez vjere u Boga ne postoji dobro i zlo. Može netko ne vjerovati u Boga, a vjerovati
u dobro i zlo, iako je to kontradiktorno ponašanje.
Možemo isto postaviti pitanje: Zašto se Bog jednostavno ne objavi puno jasnije, da svi
vjeruju i onda će se svi ponašati dobro? Ovo se zove problem Božje skrivenosti.
Jer bi to narušilo našu slobodu. Svatko bi osjećao stalni pritisak da mora slijediti
zapovijedi, a to onda nije sloboda. Zamislite da vaši roditelji ugrade u vas tehnologiju
koja omogućuje da 24 sata na dan mogu vidjeti i čuti što radite, kuda se krećete i s
kime se družite? Biste li tada manje loših stvari radili? Sigurno da da, ali bi to
narušilo vašu slobodu. Poanta odgoja nije da vas non stop nadzire da ne pogriješite
nego da postanete odgovorni, samostalni i zreli ljudi koji će svoju slobodu koristiti na
dobro.
Ako nema vremena preskoči treći video i/ili diskusiju i prijeđi na zaključak:
3. video (5 min)
Pogledati video V5_3_Pervan

Znate li svi za Željka Pervana? Misliš li da je ateizam najveća masovna zabluda? Zašto
je Pervan to rekao? Možda je njega ovdje malo iznenadilo ovo pitanje, pa mu je
trebalo malo vremena da posloži svoje odgovore, ali je iznio nekoliko jako dobrih
argumenata:
Primjerice glazba ili umjetnost općenito. Ako evolucija ide principom preživljavanja i
razmnožavanja, koji je smisao Mozarta? Zašto toliko energije ulažemo u glazbu? To je
zato jer čovjek osjeća da je stvoren za nešto više od samog preživljavanja, i sva
umjetnost i filozofija, pa čak i znanost služe tome da čovjek nadiđe sebe, da izrazi i
dotakne ono nevidljivo. Najviše pjesama govori o ljubavi koja je nevidljiva, ne
materijalna, zar ne?
Isto je jako dobro pitao držimo li se u tramvaju za štangu, jer u životu se svi mi
moramo držati za nešto. Može li utopljenik sam sebe povući iz vode van? Tako i svaki
čovjek u životu ima neki oslonac, ljudi se drže za svašta, primjerice: novac, zdravlje,
izgled, prijatelje, moć, uživanje... No to su sve nepostojani osloni jer prije ili kasnije će
puknuti i mi ćemo pasti. Bog je jedini čvrsti oslonac.
Zaključak:
Znate li što je mozaik? Slika složena od puno malih kamenčića. Kada pogledate jedan
kamenčić, ne vidite ništa, samo jedan kamenčić u nekoj boji. No kada se udaljite i
pogledate cijelu sliku, onda možete vidjeti nešto lijepo.
30
Prošli smo kroz nekoliko argumenata, dokaza za Božje postojanje. Oni su kao mozaik.
Niti jedan od njih nije 100% u smislu nekakvog dokaza iz matematike ili fizike, ali
kada se svi oni pogledaju zajedno, kada se malo udaljimo i pogledamo mozaik koji u
koji je uključeno sve naše životno iskustvo, sve što smo doživjeli, učili, razmišljali...
Tada nam postaje jasno da Bog zaista postoji i da njegov lik je vidljiv u svemu tome.
Netko može prigovoriti da ako želiš vjerovati u Boga i cijeli svoj život promijeniti zbog
toga, da bi ipak trebao imati 100% sigurnost. No mi u životu donosimo puno jako
važnih odluka, a da nemamo 100% dokaza. Primjerice, kada se dvoje ljudi odlučuje
na ženidbu? To je najvažnija odluka koju će netko donijeti u životu, ni nikada nitko u
povijesti nije imao 100% dokaze da je to baš prava osoba za njega/nju. Možemo
hodati, upoznavati se, zaručiti, imati neka razmišljanja i zaključke, ali je nemoguće
imati 100% dokaza. Isto je i kada nekome povjerimo neku svoju tajnu za koju ne
želimo da nitko drugi ne sazna. Nemamo 100% dokaza da nas ta osoba neće izdati, to
je nemoguće, ali imamo nešto drugo – povjerenje u tu osobu. Koliki ljudi odlaze u rat
i poginu, a nemaju 100% dokaza da se bore na pravoj strani?
Vidite kako puno odluka u životu donosimo, a da ne znamo do kraja je li to dobro ili
je li to istina. Pa odakle onda nekome pravo da za Božje postojanje zahtjeva 100%
dokaze, a za puno drugih stvari u životu to ne traži?
Na temelju ovoga nabrojanog, ali i tisuću drugih stvari o kojima ćemo govoriti kroz
ovu godinu, možemo zaključiti da je Božje postojanje najrazumnije objašnjenje za sve
naše životno iskustvo.
No, mi u Crkvi znamo puno više o Bogu osim da postoji i da voli ljepotu, red i sklad.
Te druge stvari nismo saznali sami, nego nam je Bog njih objavio,

1. Pročitaj ovaj članak koji donosi nove video materijale s argumentima za Božje
postojanje.
www.bitno.net/academicus/filozofija-academicus/argumenti-za-postojanje-boga/
2. Odaberi neko tiho mjesto doma, gdje te nitko neće ometati, za svakodnevni
razgovor s Bogom. Imaj pri ruci Bibliju, možeš ga ukrasiti raspelom ili nekim svetim
likom. Svaki dan na pet minuta se susretni s Bogom. Napiši što si doživio.
3. Vježbaj se u slušanju. Nađi se s nekim prijateljem ili članom obitelji i punih pet
minuta ga samo slušaj, nemoj gledati na mobitel, postavi pitanje ako nisi nešto
shvatio. Probaj doživjeti tu osobu, tko ona zaista je. Probaj kroz slušanje naučiti nešto
o toj osobi, kakva je ona. Napiši što si naučio i kako to utječe na vaš odnos.

„Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo
njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po
djelima razabire“ (Rim 1,19s)
31
Bože, ti nam se otkrivaš u ljepoti stvaranja i tišini našega srca. Daj nam milosti da
možemo radosno odgovoriti na sve tvoje pozive da ti se približimo i pomogni nam da
u ovome svijetu možemo nositi tvoju ljubav drugima. Amen.
32
*6. Gdje idem? – raj, pakao i čistilište
Tempirati da tema bude oko svetkovine Svih Svetih
Lekcija je malo kraća, ubaciti igru na početku?
Nastavni ciljevi:
Posvijestiti si da je smrt dio života. Shvatiti koje su mogućnosti pred nama nakon
smrti. Odlučiti živjeti imaju u vidu posljednje stvari.
Tijek sata:
prošli sat.

Danas ćemo govoriti o smrti i svemu onome što nas čeka nakon nje. Za početak
sjetimo se nekog člana obitelji ili poznanika koji je preminuo. Otvorit ćemo sat s
jednom poznatom molitvom za pokojne, a posebno ćemo moliti i za prvoga među
nama koji će umrijeti.
Pokoj vječni daruj im Gospodine, i svjetlost vječna svjetlila im. Počivali u miru.
Amen.
Što ako se netko jako boji smrti, koji savjet bi mogao dati toj osobi? Je li smrt važna
tema za naš život? Je li vam se ikada dogodilo da vam je netko blizak umro, možda
baka ili djed, i tada se činilo kao da je sve drugo postalo nebitno, više te niti jedan
problem nije mučio?
1. Video (3 min)
Pogledati video V06_01_svemuDodjeKraj
Zaustavi video na početku na kupili i pitaj da pogađaju koji je grad prikazan?
(Firenza – poznata jajasta kupola).
Razgovor:
Pričate li u školi o smrti? Jer smrt je jedina sigurna stvar u našem životu i s njome
ćemo se susresti, prvo sa smrću drugih ljudi (nekome je možda umrla baka ili možda
djed), a konačno i s vlastitom smrti.
Jeste li ikada čuli za izraz „memento mori“? On je bio jako popularan u Srednjem
vijeku, ali i kasnije. Njegov prijevod je „sjeti se smrti“. Prije su ljudi puno kraće živjeli,
u prosjeku 20-ak godina, i valjalo je uvijek misliti na svoju smrt, kako te ne bi našla
nespremnog. Zato su imali po svuda simbole ljudske lubanje, kao podsjetnik da paziš
kako živiš, jer sutra možeš već umrijeti. Čak je postojao jedan red, gdje su se
redovnici, kada bi se sreli, nisu pozdravljali s „Hvaljen Isus i Marija“, kao što mi
33
činimo, nego s „Memento mori“ - „sjeti se smrti“ kako se ne bi dogodilo da se
okupiraš s puno stvari koje će biti potpuno nebitne kada jednoga dana staneš pred
Boga, možda još isti taj dan. Što da se danas ljudi tako međusobno pozdravljaju?
Ujutro mama viče: „Buđenje! Sjeti se da ćeš umrijeti!” – „I ti mama, i ti mama.”
Možda bi manje ljudi mislilo da je besmrtno pa ne bi toliko stiskali gas na autu ili sjeli
pijani za vozilo ili bolje pazili na prehranu...
Kao svećenik idem na dosta sprovoda i tamo se može vidjeti kako se ljudi odnose
prema smrti. Jer što je alternativa kršćanskom pogledu na smrti – da smo samo
materija, kada umiremo nestajemo i to je to. Kako dalje živjeti ako nemaš nadu da je
voljena osoba koja je umrla prešla kod Boga u vječnost i da ćete se jednom sresti,
nego misliš da je zauvijek nestala? Ja se divim svim nevjernicima, ja s takvim
stavovima ne bih mogao živjeti. Inače ateizam je novost, kroz povijest je bilo izuzetno
malo ateista, jer velika većina ljudi je u dubini svoga bića oduvijek osjećala da ovaj
život ne može biti sve i da u svakome od nas postoji nešto što je besmrtno, nešto što
ne propada onog trenutka kada srce stane kucati, nego i dalje živi, samo na jedan
drukčiji način.
Što da te sada nazove mama, da moraš brzo doma, da je zvao liječnik i imaš još 2
mjeseca života? Kako bi proveo ta dva mjeseca? Kaže jedna izreka da trebamo svaki
dan živjeti kao da nam je posljednji, što mislite o tome? Jeste li znali da svećenici i
redovnici moraju svaku večer prije spavanja moliti jedan dio iz evanđelja, Šimunov
hvalospjev, koji bi trebao biti priprema za smrt. To je molitva jednog starca koji je
vidio Isusa i rekao Bogu da sada može sretan umrijeti. Tako i oni koji to mole Bogu
govore da su vidjeli Isusa – gdje? – na svetoj misi, i zato mogu mirne duše umrijeti.
Ja kada legnem spavati zamislim si da ću umrijeti tu noć i da kada se probudim da ću
ugledati Boga i to će biti predivno. A ako umjesto Boga ugledam opet svoju sobu, ni to
neće biti loše. Što mislite, je li ovo dobar običaj?
U katoličkoj teologiji postoji nešto što nazivamo četiri posljednje stvari. Znate li koje
su to? Smrt, sud, pakao ili raj. O smrti smo govorili, idemo pogledati sada jedan video
koji govori malo o ostalim stvarima.
2. Video (6 min)
Pogledati video V06_02_pakao
Razgovor (10 min):

Razgovarate li ili razmišljate li o zagrobnom životu ikada? Razmišljate li o paklu? Jer
one je stvaran, tako je barem Isus govorio. Zašto bi Bog slao nekoga u pakao? Postoje
li ljudi koji su to zaslužili? Kažu da je Crkva prije stalno plašila ljude s paklom, zato
danas nitko više ni ne govori o paklu. Bi li možda na svijetu bilo manje zla kada bismo
češće govorili o ovoj stvarnosti, da ako nećemo slijediti Božje zakone da ćemo završiti
na mjestu krajnje patnje, osamljenosti i boli? Jer svaki od nas, bez iznimke, će doći
pred Boga na sud.
34
Jeste li ikada razmišljali kako izgleda posljednji sud, što se to mora dogoditi s
čovjekom da bi završio u paklu? Mislim da je malo prebanalno zamišljati sud na
kojem će Isus biti kao zemaljski sudac u smislu da će imati neku periku i čitat će naš
život, lupiti drvenim čekićem i onda izreći presudu: raj, pakao, čistilište. Moramo
imati na umu da kada govorimo o stvarima vjere, da je to uvijek nešto što se ne da do
kraja opisati. Mi puno toga govorimo o Bogu, ali ipak ga ne možemo do kraja shvatiti
niti opisati. Zato je često praksa da se o stvarima u vjeri, koje ne možemo do kraja
shvatiti jer su veće od našeg uma, govorimo u nekakvim slikama, u analogijama.
Često taj govor više pripada u poeziju, u pjesme, nego li u konkretni znanstveni govor.
Tako samo kroz srednji vijek imali prikaz strašnog suda koji je ličio na ovo što smo
malo prije opisali. Pakao je mjesto vječne vatre, a raj je izgledao kao neko mjesto na
oblacima. To su sve samo predodžbe, slike koje su u to doba bile bliske tim ljudima.
Ako danas kažemo da je pakao mjesto gdje će Bog poslati one koji ne vjeruju i oni će
tamo biti u vatri, ili da je raj tamo na oblacima gdje mi pijemo vino s Bogom, to je
malo smiješno, jer su danas te slike izgubile svoje značenje i potrebne su nove slike,
koju će istu tu stvar reći slikama koje su ljudima danas razumljive. Upravo smo
gledali jednu sliku, pakao kao vječnost u zaglavljenom liftu. Evo još jedne slike:
Zamislite da umrete i dolazite na „posljednji sud“. I tamo te odjednom obasja jedan

ogroman, poseban reflektor. On ne osvjetljava samo tvoje tijelo nego i tvoju dušu. I po
prvi puta u životu jasno vidiš tko si ti. Sve one maske i pretvaranja koja mi ljudi
imamo ovdje na zemlji, padaju. Mislim da smo svi svjesni da većinu vremena
glumimo, pokušavamo se prikazati da smo drugačiji, jer se bojimo da će nas odbaciti,
želimo se svidjeti, pa se pretvaramo da smo super, da smo cool, da smo ono što od nas
drugi traže. Ovdje sve to pada u vodu i po prvi puta možemo sebe iskreno vidjeti. I
vidimo koliko smo slabi i grešni. Vidimo istinu o sebi. Poanta suda nije u presudi, u
kazni, nego u tome da se dozna istina. Dakle, na sudu prvi puta vidimo cijelu istinu o
sebi. Odjednom dolazi Isus koji nas želi zagrliti. Vidimo Isusa, promotrimo koliko je
on savršen i pun ljubavi, a zatim vidimo sebe, koliko ja nisam savršen i da
jednostavno ovakav ne mogu stati pred Isusa.
Pred nama se nalaze dva izbora koja možemo odabrati napraviti, dvije reakcije. To su
iste one reakcije, možda ste ih vidjeli, kada primjerice netko stalno laže i stjeramo ga
u kut da se mora suočiti s istinom. Takvoj osobi ostaju dva izbora. Prvi je priznati
istinu, priznat krivnju za stanje u kojem se nalaziš i tražiti od Isusa da ti da još neko
vrijeme, da se suočiš sa sobom i svojim grijesima i da se očistiš od svega toga. Nisu
problem samo grijesi, jer grijesi su oprošteni u ispovijedi, nego i sve druge slabosti,
rane, nesavršenosti koje su nastali zbog grijeha, našega ili tuđeg. Isus odgovara: „U
redu, koliko god vremena ti treba, ja sam tu i čekam te. Kada si gotov, moje ruke će i
dalje biti raširene, dođi meni u zagrljaj.” To je čistilište.
No, postoji i druga reakcija, a to je priznanje istine, ali ne i krivnje. Osoba napada
Isusa i njega krivi zbog svoga stanja: „Ti si kriv što sam tako živio! Ti si kriv što nisam
savršen! Ne ja, ti si me uništio, i ne želim te vidjeti! Gubi se od mene!“ Takva osoba
okreće leđa od Isusa i odlazi? Kamo odlazi? Ako je Isus svjetlost, život, radost, ljubav,
35
onda on odlazi tamo gdje toga nema. Zatvara se u svoju mržnju i proklinjanje Boga
što ga je stvorio. To je pakao. Možete li zamisliti nešto gore od ovoga?
No, mi ljubimo Isusa, zato nas to ne čeka, nego nakon čistilišta idemo u Raj, a o tome
malo govori idući video.
3. Video (5 min)
Pogledati video V06_03_raj
Razgovor:
Kako vi zamišljate da će biti u raju? Ima li nešto na zemlji, neko iskustvo koje sliči
tome? Opet, ne znamo točno kako će biti, ali imamo u Bibliji neke naznake. Sveti
Pavao govori: „Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog
onima koji ga ljube.” (1 Kor 2,9). Bog ne skriva nešto od nas nego mi svojim
zemaljskim očima smo nesposobni vidjeti neke stvari i shvatiti ih.
Ono što znamo jest da će to biti ispunjenje svake čežnje koju nosimo u srcu. Na neki
način, svaka naša čežnja je u stvari želja za Bogom. No, za okus Raja ne moramo
čekati smrt. Mnogi sveci govore o duhovnim, molitvenim iskustvima gdje su osjetili
Božju blizinu koju su opisivali kao savršenu radost.
To je ono najvažnije, to je ono što jedino može ispuniti naše srce, naše čežnje, što
može dati smisao našem životu – susret s Bogom.

1. Moli svaki dan, do idućega sata, za duše u čistilištu sljedeću molitvu:
„Vječni oče, prikazujem ti predragocjenu krv tvoga božanskog Sina Isusa, u
zajedništvu, sa svim misama koje se danas slave diljem svijeta, za sve duše u čistilištu,
za grešnike svugdje u svijetu, za grešnike u Crkve, za moju obitelj i ukućane. Amen“
(Sv. Gertruda Velika)
2. Ispovijedi se ovaj tjedan. Pozovi i nekog prijatelja ili člana obitelji da i oni odu na
ispovijed. Poslije isplaniraj nešto zabavno za raditi kako bi proslavio novi početak.
3. Ako postoji netko s kime se nisi pomirio, ili kome se trebaš ispričati ili oprostiti,
učini to! Što čekaš? Razgovaraj s tom osobom ili joj napiši pismo, ako će ti biti lakše.

„Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu
našem.“ (Rim 6,23).
Gospodine Isuse, znamo da griješimo. Daj nam milosti da živimo svaki dan s
pogledom uprtim u Nebo. Pomozi nam prepoznati i odreći se svih navika ili stavova
koji nas odvajaju od toga da te volimo čitavim svojim srcem. Amen.
36
7. Biblija – pouzdanost Božje riječi
Nastavni ciljevi:
 Učenici će razviti interes za Bibliju kao važnu knjigu ljudske povijesti, ali
potencijalno i za vlastiti život
 Razviti znatiželju za čitanjem Biblije
Tijek sata:
Početna igra: Odabrati neku npr.

Pitati ako netko želi podijeliti iskustvo s izazovom tjedna ili malo diskutirati i
ponoviti prošli sat.

Puno ljudi treba Boga samo da ispunjava njihove želje. Vrlo lako nam se može
dogoditi da previdimo sve divne stvari koje je Bog učinio za nas i za svijet u kojem
živimo. Bez obzira na to što nam se nekada tako čini, Bog nije daleko, on nam je vrlo
blizak, želi biti dio našeg života i želi da mi s njime radimo na vječnosti. Pomolimo se:
Bože, imam još puno toga za naučiti o tebi, sebi i svijetu. Znam da to često ne kažem,
ali „hvala ti“ za sve što si učinio u mojem životu do sada, za sve predivne stvari koje
sam doživio. Iako mi se ponekad čini kao da si udaljen, i postavljam si pitanja zašto
dopuštaš neke loše stvari da se događaju, siguran sam da si ti i tada prisutan na način
koji ja možda ne razumijem. Zato, molim te, pomozi mi da budem svjesniji svih
dobrih stvari koje činiš za mene i da mogu vidjeti koje je moje mjesto u tvojoj vječnoj
priči. Amen.
Koja je najčitanija knjiga u povijest? - Biblija. Koja ti je najdraža priča iz
Biblije/knjiga/lik... Koliko puta si pročitao Bibliju? Kada si zadnji puta čitao Bibliju?
A bio na Instagramu? A što je važnije? Jesi li na Instagramu ikada vidio biblijski citat.
Uvod
Prošli puta smo govorili o dokazima za Boga, da je potpuno nerazumno tvrditi da
nema Boga. Ali, razumom samo možemo spoznati da Bog postoji, ali ne i tko je taj
Bog, kakav je on. Za to nam treba nešto više od samo razmišljanja, a to se zove
objava! Bog je progovorio nekim ljudima o sebi, o svijetu, o ljudima. Ti ljudi su to
zapisali i danas sve te spise imamo u knjizi koja se zove Biblija, ili Sveto pismo. Iz
razuma saznajemo da Bog postoji, ali iz Biblije saznajemo da je on ljubav, da on ima
plan za nas, da je on Otac, da je trojstven: Otac, Sin i Duh sveti, saznajemo kako ga
treba štovati, kako se treba moliti itd.
37
Idući dio svaku rečenicu iznesi kroz pitanja, npr. Znate li što znači riječ Biblija?
Koliko ima knjiga u njoj? Kako se dijeli?
Riječ Biblija znači – knjiga, doslovno na grčkom biblos je knjiga, od tuda i naziv
biblioteka. No Biblija je više knjižnica nego knjiga, jer ima 73 knjige. One su
podijeljene u dvije skupine – Stari zavjet i Novi zavjet, Stari ima 46 knjige, a novi 27.
Biblija u svom sadržaju donosi povijest odnosa Boga i čovjeka tj. povijest spasenja. U
školi smo učili povijesti čovječanstva, ona govori o tome tko, kada i gdje je ratovao,
vladao, izumio nešto, kako su ljudi živjeli i sl. Povijest spasenja govori o odnosu
čovjeka i Boga, a to je ono što Biblija donosi.
Najvažniji dio Biblije se naziva evanđelja, a oni donose Isusov život, muku, smrt i
uskrsnuće. Imamo ih četiri, a njihovi autori su Matej, Marko, Luka i Ivan. Znate li
nabrojati simbole evanđelista? Marko – lav, Matej – čovjek, Luka – vol, Ivan – orao.
Simboli su uzeti jer predstavljaju početak pojedinog evanđelja. Marko – „glas koji viče
u pustinji”, Matej – popis ljudi tj. rodoslovlje, Luka – Zaharija kako žrtvuje u Hramu,
Ivan – iz uzvišene perspektive gleda, poput orla koji je životinja s najboljim vidom.
Znanstveni argumenti za Bibliju:

No danas će mnogi prigovoriti da je Biblija obična priča koja nema veze s ničim. Da
ona vrijedi kao i Ratovi zvijezda, da su to sve izmišljotine i da nema nikakvih
znanstvenih dokaza koji bi to potvrdili. No znate li da su to stare tvrdnje od prije
dvjesto godina, isto kao i one koje govore da postoji sukob između vjere i znanosti?
Isto tako tvrde da je znanost protiv Biblije, a istina je da znanost sve više i više
dokazuje da su događaji zapisani u Bibliji istina.
Pouzdanost evanđelja
Uzmimo za primjer evanđelja, ona su središte Biblija i kršćanske vjere, ona donose
Isusov život, muku i smrt. Tri su znanstvena kriterija na temelju kojih možemo
zaključiti da je ono što piše u evanđeljima pouzdano istina. Dakle, ne govorim o
vjerskim argumentima, nego o kriterijima koje će znanost primijeniti na bilo koji
povijesni dokument da utvrdi njegovu istinitost ili vjerodostojnost. Ta tri kriterija su
autentičnost, izvornost i pouzdanost.
1. Autentičnost – tko su autori?
Da ja krenem kopati u vrtu i nađem papir na kojem piše: „Isus nikada nije postojao” i
u potpisu „Pero, 3a”, bi li to bio dokaz da su evanđelja lažna? Oboje su papir na kojem
piše nešto, ali važno je i tko iznosi tvrdnju. Autori evanđelja su bili Matej, Marko,
Luka i Ivan. Matej i Ivan su bili Isusovi apostoli, izravni očevici događaja skoro svega
što je Isus govorio i činio. Ivan evanđelist na jednom mjestu piše: „Što bijaše od
početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše
opipaše” (1 Iv 1,1). On jasno govori: „ovo nije neka izmišljena priča, nego moje
svjedočanstvo, ono što sam ja jasno vidio i čuo.” Marko i Luka nisu bili apostoli, ali su
poznavali apostole, bili su njihovi učenici. Marko je bio učenik svetoga Petra, a Luka
je bio sljedbenik svetoga Pavla, poznati liječnik u kršćanskoj zajednici i vjeruje se da
38
je on radio intervju s Isusovom majkom Marijom. Dakle, pravi znanstvenik! Na
početku svojeg evanđelja piše: „pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja
tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati” (Lk 1,3). Jasno kaže da je detaljno sve istražio.
Dakle, sva četiri evanđelja su napisali ili ljudi koji su poznavali Isusa ili koji su
poznavali izravne svjedoke.
2. Izvornost – je li to zaista izvorni tekst?
Znate li za igru „pokvareni telefon”, neki kažu da su evanđelja upravo takva do nas
došla, s hrpom grešaka u prepisivanju. Jer da su evanđelja dosta kasno nakon Isusove
smrti zapisana i prenosila su se s koljena na koljeno usmeno i tu je bilo puno grešaka.
No, uočimo nekoliko stvari: u igra pokvarenog telefona se namjerno govori
nerazgovjetno kako bi se poruka loše prenijela i kako bismo se svi zabavili. Evanđelja
se nisu tako prenosila: oni koji su prepričavali evanđelje su bili vrlo zabrinuti za
točnost informacija, jer su im one bile jako važne, dapače, svete.
Nadalje, znanstvenici danas smatraju da su evanđelja nastala oko 60. godine

(Ivanovo malo kasnije, oko 90.), dakle oko 30 godina nakon što je Isus umro. Neki će
prigovoriti da je to predaleko od događa, da su oni sigurno zaboravili što je sve bilo s
Isusom i da su krivo to prenijeli. Prije 30 godina je kod nas bio domovinski rat. Ljudi
koji su u njemu sudjelovali i danas su većina živi i jako dobro se sjećaju svakoga
detalja, jer su to bili događaji koji su im se urezali u pamćenje. Moja baka je rođena
1928. godine, ona se dan danas jako dobro sjeća i puno puta mi je pričala kako je to
bilo u njenom gradu za vrijeme drugo svjetskog rata, kako ih je učiteljica slala na
prosvjede, da im je vojska ulazila u kuću, kako su susjede ubili u dvorištu... Nakon
više od 80 godina ona se jako dobro svega sjeća. Biti Isusov učenik je apostolima bila
najvažnija stvar u životu. Nakon njegove smrti oni su posvetili svoj život tome da
prenose što je on govorio. Tvrditi da je 30 godina previše da mogu pouzdano o tome
pričati nije točno.
No vratimo se na pokvareni telefon, tj. na takozvane „greške u kopiranju” na koje se

mnogi pozivaju. Baš originalni papir na kojem su pisana evanđelja su izgubljeni, jer to
je materijal koji nestaje s vremenom, a i bilo je razdoblja kada su se kršćanski spisi
uništavali. Najstariji rukopis nekog djela Novoga zavjeta je iz 125. godine, dakle oko
60 godina nakon nastanka i 90 godina nakon Isusova života. Je li to puno? Jeste li
čuli za Platona? On je bio jedan od najvažnijih filozofa u povijesti, živio je u 4. st. pr.
Kr. On je jedini antički filozof čija su skoro sva dijela sačuvana. Znate li iz kojeg
stoljeća imamo sačuvan najstariji njegov rukopis? Iz 9. stoljeća, 1300. godina nakon
što je original napisan. Nadalje, za Platona imamo ukupno sačuvano samo 200 starih
rukopisa, iz Srednjega vijeka. A znate koliko ih je sačuvano iz Novoga zavjeta? Čak
5700! Ne postoji niti jedan tekst iz antike koji ni blizu ima toliko sačuvanih starih
rukopisa koji su tako blizu izvorniku. Drugi najbolje sačuvani tekst je Homerova
Ilijada, najstariji rukopis je iz vremena 400 godina nakon nastanka Ilijade, i ukupno
je sačuvano 1700 rukopisa. Dakle, prvo najpouzdanija knjiga iz antike je Novi zavjet,
39
onda dugo nema nikoga, onda je Homerova Ilijada, onda opet dugo nema nikoga, i
onda ostale knjige.
Neki će vam reći da između tih 5700 rukopisa postoje razlike, dapače, da ima tisuće i
tisuće razlika. Postoje neke razlike, da, u 0,03% teksta, i on se odnose da u nekim
rukopisima piše: „reče Isus učenicima”, a u drugima „reče Isus svojim učenicima”.
Nijedna od tih razlika se ne odnosi na nešto bitno, ne naki nauk ili moral, isključivo
neki detalji u opisivanju.
Ako evanđelje nije pouzdano zbog „pokvarenog telefona” ili „nedostatka drugih
dokaza”, onda niti jedna knjiga iza antike nije pouzdana.
3. Pozdanost sadržaja – je li sadržaj izmišljen ili istina?

Idemo na posljednji kriterij, a to je sam sadržaj. Možda su Marko, Matej, Luka i Ivan
samo htjeli napisati neki roman, kao Ratove zvijezda. Zamislite da sada se dogodi
kolaps civilizacije i jedna od rijetkih stvari koja preživi jest serijal Ratova zvijezda i
netko od toga napravi religiju, jer pomisli da je sve to istina. Poznati književnik C. S.
Lewis je rekao da tko tvrdi da je Biblija mit, taj nikada nije čitao mitove.
Evanđelja nisu mitovi, niti neki roman, drama ili basna, oni su nešto što se danas
zove antička biografija. Ili, za to doba, samo biografija. U to doba je bilo puno takvih
knjiga. Postojale su tada i basne i mitovi, ali su oni izgledali potpuno drukčije. Antičke
biografije se orijentiraju na život i smrt jedne osobe, imaju 10 do 20 tisuća riječi (sva
četiri evanđelja su te duljine), događaji nisu navedeni kronološki, nego po temama
(što će zbuniti mnoge čitatelje danas), te često počinju s porijeklom osobe (kao što
imamo u evanđelju Isusovo rodoslovlje) ili konkretnim mjestom i vremenom gdje se
što dogodilo. Legende, mitovi i bajke su potpuna suprotnost, oni započinju riječima
„Jednom davno u dalekoj, dalekoj galaksiji...” ili „Jednom davno iza sedam gora i
sedam mora...” vrlo neodređeno i nejasno, i namjerno je tako zapisano jer svi znaju
da to nije povijesni događaj. Luka u evanđelju piše: „U one dane izađe naredba cara
Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva
upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je
bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad
Davidov, koji se zove Betlehem” (Lk 2,1–4). Točno vrijeme, mjesto i druge povijesne
osobe toga doba. To niti jedan mit niti bajka ne donose.
Još jedan važan dokaz pouzdanosti je kriterij posramljenosti tj. ako tekst sadrži
materijal koji može posramiti autora ili glavnog lika teksta, vjerojatno nije izmišljen,
jer kada nešto izmišljaš, nećeš napisati nešto štetno. Primjerice, apostoli se često u
evanđelju prikazuju kao slabići, pogotovo Petar – prvi papa koji bježi kada je Isus
uhićen. Zatim vidimo kako je Isusu bilo teško u Getsemaniju kada je molio da ga
mimoiđe kalež ili kada s križa viče: „Bože moj, Božje moj, zašto si me ostavio”. Da je
evanđelje obična propaganda, ovo bi se izbacilo. I bilo je kroz povijest takvih
pokušaja. ali Crkva je uvijek rekla – ne! Evanđelje ne možemo izmijeniti da nama
bude ljepše, nego ga se moramo držati onakvim kakvim smo ga dobili.
40
Arheološka otkrića
Pokazali smo da su evanđelja vrlo pouzdana kao tekst. No, znate li da postoje i brojna
arheološka nalazišta koja potvrđuju izvornost Biblije i onoga što tamo piše?
Primjerice, dugo vremena se Biblija ismijavala da je izmislila jedan narod, Hetite, jer
nigdje arheolozi nisu pronašli dokaze da je ta velika civilizacija ikada postojala.
Primjerice, od Egipćana imamo piramide, a što imamo od Hetita – ništa! Nismo ništa
imali sve do 1906. kada je jedan arheolog pronašao 10.000 pločica hetitske države i
otkrio je da je to mjesto bilo glavni grad toga carstva.
2008. godine jedan je ateist napisao knjigu za koju je tvrdio da će uništiti kršćanstvo,
jer nema niti jedan dokaz da je u Isusovo doba postojao grad Nazaret, da je to sve
izmišljeno kasnije itd.. Iduće godine, 2009., arheolozi su otkrili u Nazaretu ostatke
kuće koja je sagrađena u 1. stoljeću u doba kada je Isus živio, što je bio dokaz da je taj
grad tada postojao.
Mnogi su govorili da kralj David nije nikada postojao, jer nema nikakvih arheoloških
dokaza; za Cezara imamo obilje dokaze, ali tko je taj David, jer izvan Biblije se nigdje
ne spominje. Sve do 1993. godine kada je otkrivena kamena ploča u kojoj se spominje
Davidova dinastija.
Čak i kada čitamo izvještaje o Abrahamu, što se dogodilo prije nekih 4000 godina,
mnogi su govorili da su to sve mitovi i izmišljene priče koje su svećenici kasnije
izmislili kako bi upravlja ljudima i nametnuli im neka svoja pravila. Sve dok nisu
otkrili neka arheološka nalazišta koja potvrđuju da stvari koje su tamo zapisane nije
nitko mogao izmisliti, jer mnogi običaju i podaci koji su opisani u Bibliji su dokazani
da su zaista bili običaji u to doba kada su se ti događaji dogodili. Najpoznatije su
pločice iz Nuzija, otkrivene početkom 20.st.
Znanost i arheologija iz godine u godinu potvrđuju da su povijesni događaji opisani u

Bibliji istiniti i vjerodostojni, da to nije nekakav mit o nekakvom davnom vremenu,
nego istiniti povijesni događaji.
No Biblija nije samo jedna knjiga s informacijama, kao što su mnoge druge knjige,
ona je živa Božja riječ. To znači da kada pristupamo Bibliji mi dolazimo u Božju
prisutnost koja nas mijenja i čini drukčijima.
Mislite li da je Biblija najprodavanija knjiga bez ikakvog razloga? Da je ljudi kupuju

samo zato jer je to Biblija i misle da ju moraju imati ili ipak u njoj mnogi nalaze nešto
jako važno za svoj život? Možda Biblija nudi i tebi odgovore na tvoja pitanja.
Jeste li znali da je u šest zemalja diljem svijeta zabranjeno imati Bibliju? Sjeverna
Koreja, Somalija, Maldivi, Maroko, Libija, Uzbekistan. 1 Ipak mnogi ju tajno čuvaju,
1 https://www.christiantoday.com/article/6-countries-where-owning-a-bible-is-
dangerous/84497.htm
41
švercaju je i završe u zatvoru, neki su i ubijeni? Jesu li oni samo luđaci ili vjeruju da
vrijedi riskirati život kako bi čitao Bibliju?
Brani li netko nama u Hrvatskoj čitati Bibliji? Jeste li sretni što to možete raditi?
Jeste li zahvalni što živite u zemlji u kojoj uživate tolike slobode?
Previše se govori o tome kako su Biblija i religije srednjovjekovne gluposti jer ljudi
prije znanosti ništa nisu znali. Ako ćemo najveće tekstove iz ljudske povijesti
proglasiti glupostima, to će izazvati veliku katastrofu, jer onaj dio našega bića koji je
gladan za time, gdje su generacije bile hranjene tim religijskim tekstovima, ostat će
gladan i nastat će problem. Jer svaki čovjek je religiozno biće. Nemojte to nikada
zaboraviti. Svi ateisti su religiozna bića i ako odbaciš kršćanstvo, moraš naći nešto
drugo, nešto što će oponašati religiju. Ako se nećemo hraniti kvalitetnom religijom,
hranit ćemo se „junk religijom” – iracionalnim fundamentalizmom ili ideologijom.
Biblija je pouzdana i prokušana, generacije su njoj nalazile smisao za svoj život i

pouzdanost da ako žive kako tamo piše, da će im biti dobro. Preko noći sve to odbaciti
bez nekog jakog argumenta je vrlo neozbiljno, površno i jako opasno.
Biblija nije samo važna jer donosi istinu o prošlosti, nego donosi i istinu o
sadašnjosti, o tome tko sam ja i tko je Bog. Nije neka stara knjiga, nego govori i danas
nama, živa knjiga kroz koju Bog progovara.
Pogledajmo video kako se Bog proslavio i učinio neobjašnjivo čudo kroz jedan
biblijski tekst i jednu sportsku utakmicu.
2. video (7 min)
Pogledati video V7_1_TimTebow
Video prekini u datom trenutku – „znate li što je Fil 4,13?”
Dijalog ili rad po grupama (10 min)

Je li ovo malo sve prefantastično? Ja kada sam prvi puta vidio ovaj video, rekao sam:
„To moram provjerit!” I zaista, to je službena NFL statistika. Što mislite kolika je
vjerojatnost da se ovako nešto dogodi? Zadnji smo puta govorili o eksploziji u tiskari
od koje nastaje rječnik, da je tolika vjerojatnost potrebna da bi nastao život. Ovo je
blizu toga, možda ne riječnik, ali neka manja knjižica. Zaista pravo čudo.
Ova prva utakmica gdje je nosio Iv 3,16 ispod očiju je bila u sveučilišnoj ligi. Znate da
su u Americi te sveučilišne lige velika stvar, ogromne navijače imaju. Kada je nakon
fakulteta Tim Tebow prešao u profesionalnu ligu, NFL je zabranio natpise ispod očiju.
Rekli su da to nije zbog njegovih biblijskih citata, nego da to općenito vrijedi za sve.
No novinari su to odmah prozvali Tim Tebow pravilo. Očito se Božja riječ ne može
zaustaviti.
No što govori Iv 3,16? Koja je poanta? Želi reći da je Isus umro kako bi Bog pokazao
koliko nas voli. Isus nije umro samo zato da nas spasi, da nam dadne vječni život
nego i da nam otkrije što to prava ljubav.
42
Zaključak (3 min)
Srž Isusove poruke, snaga njegova Kraljevstva je u tome da je Bog ljubav. Ljubiti
nekoga znači željeti toj osobi dobro, bez obzira kakva je ta druga osoba. Kada kažemo
da nas Bog ljubi, to znači da nam on želi dobro, da nam želi biti blizu, da se skrbi za
nas, i što god mi napravili, on će uvijek biti tu. Takva ljubav je pobijedila zlo. I mi smo
pozvani i izabrani da govorimo drugima o toj ljubavi i da ih, poput Isusa, ljubimo bez
obzira na sve. Tako ćemo širiti Isusovo Kraljevstvo.
Produbljivanje teme:
Pročitati čanak kako je osobi Biblija dala snagu:
https://www.bitno.net/vijesti/svijet/helge-meyer-bozji-rambo/
Kaže nisam razumio Bibliju, pa sam s njom spavao:
https://www.bitno.net/vjera/svjedocanstva/ovo-je-goran-mladic-kojemu-su-
misionarke-ljubavi-iz-zagreba-spasile-zivot-procitajte-njegovu-pricu/

1. Odi na YouTube i potraži kanal „Above inspiration“, pogledaj neki video i napiši
kako ti se sviđa.
2. Pročitati čanak kako je osobi Biblija dala snagu:
www.bitno.net/vijesti/svijet/helge-meyer-bozji-rambo/
www.bitno.net/vjera/svjedocanstva/ovo-je-goran-mladic-kojemu-su-misionarke-
ljubavi-iz-zagreba-spasile-zivot-procitajte-njegovu-pricu/
3. Uzmi prazan papir i na lijep način, ukrašeno, napiši tekst iz Iv 3,16. Probaj ga
svečano ukrasiti kako dolikuje tako važnoj rečenici.
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji
u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. (Iv 3,16)
Nebeski Oče, ti si beskrajno moćan, ali nas ne prisiljavaš da te ljubimo. Kroz svoje
talente, darove i slobodnu volju, mi možemo postati junaci, kao i mnogi sveci, ili pak
iskusiti ispraznost i ružnoću grijeha. Pomozi nam Gospodine da uvijek odaberemo
tebe. Hvala ti što si nam dao svoga sina, Isusa, kojeg primamo u Svetoj Euharistiji i
koji nas jača i izvlači ono najbolje iz nas. Amen
43
8. Tko je taj Isus? – trilema i dokazi uskrsnuća
Nastavni ciljevi:
Neka učenici nauče odgovor na pitanje tko je Isus Krist. Naučiti ih Isusovu trilemu
autora C. S. Lewisa. Shvatiti važnost pitanja Isusova identiteta i koje posljedice na
život ima odgovor na to pitanje.
Početna igra: Odabrati neku...

Je li netko išao na kanal Above inspiration? Što ste gledali? Kako vam se svidjelo?

Isuse, čvrsto vjerujem da si ti ovdje prisutan. Svakoga od nas, ne samo da znaš kako
se zovemo, nego ti niti jedan trenutak našega života nije stran. Ti si bio s nama u
svim našim trenucima i sreće i tuge, i radosti i tjeskobe. Beskrajno nas voliš i želiš da
živimo kao tvoja slobodna djeca. Amen.
Tko je Isus? Dvije tri riječi samo za odgovor.
Igra: Lažni Isus

Podijeliti učenike u 3 skupine. Redom će im se govoriti citati iz Biblije ili izmišljeni
citati, a predstavnik grupe će morati reći je li to „lažni Isus“ ili „pravi Isus“ tj. je li citat
zaista rekao Isus ili je to izmišljeno. Iza pravog Isusa je citat odakle, a iza lažnog je L.
Ako grupa pogodi je li pravi Isus ili lažni, dobije bod, ako ne, ništa. Tko dobije najviše
bodova je pobijedio.
1. “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.” (Iv 14,6)
2. “Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u
izobilju da ga imaju.” (Iv 10,10)
3. “Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.”
(Iv 12,45)
4. Tražite mir u svijetu, i mir ćete dobiti. (L)
5. Ne traži radost oko sebe, ona se rađa u tvom srcu! (L)
6. “Zaista, kažem vam: Ako tko rekne gori ovoj: Digni se i baci se u more! i ne
posumnja u srcu svojemu, nego vjeruje, da će se ispuniti riječ njegova, bit će mu to.”
(Mk 11,23)
7. Svaki put kada pronađeš snage za osmijeh u teškoj situaciji - pobijedio si! (L)
8. Sve se može opravdati, ali nedostatak ljubavi ne može (L)
9. “Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha.” (Iv 8,34)
10. “Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze
nogama pa se okrenu i rastrgaju vas.” (Mt 7,6)
44
11. “Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je
svakom danu zla njegova.” (Mt 6,34)
12. Oči vam samo služe da vidite put kojim idete, sve ostalo vidi duša. (L)
13. “Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš
nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših
prijestupaka.” (Mt 6,14-15)
14. Koliko dobra učiniš u danu, toliko će ti se dobra i vratiti. (L)
15. Velika ljubav može opravdati veliki grijeh. (L)
16. “Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i
oprostit će vam se.” (Lk 6,37)
17. Čovjek dobrog srca će uvijek naći put do Boga. (L)
18. Onaj tko se petlja u tuđi život ne nalazi sreću u svome. (L).
19. Zaista, zaista kažem vam: tko tolerira tuđi grijeh, i Bog će tolerirati njegov. (L)
20. Čovjek bez dobrote je slijep, bez milosrđa gluh, a bez ljubavi mrtav. (L)
21. “I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije,
a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva.”
(Mt 9,17)
22. Bolje da ti vol padne u bunar, nego da se grijeh nastani u tvojoj kući (L).
23. “Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko
god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.” (Mt 7,7-8)
24. “Tko hoće život svoj da sačuva, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj zbog mene,
naći će ga. Jer što koristi čovjeku, ako dobije sav svijet, a pritom izgubi dušu svoju?”
(Mt 16,25-26)
25. “Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.” (Mt 23,12)
26. “Kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.” (Lk 6,31)
27. Čovjek bez ljubavi je kao more bez soli. (L)
28. “Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati. Što vam
govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima.”
(Mt 10, 26-27)
29. “Vrati mač svoj u korice, jer svi koji se mača hvataju od mača ginu.” (Mt 26,52)
30. Bez istine, pravde i mira su ljudi živjeli, ali bez ljubavi su brzo umrli. (L)
31. “A mnogi prvi bit će posljednji, i posljednji prvi.” (Mt 19,30)
32. Po Božjem promislu niti jedan muškarac ne može biti iznad žene, niti žena iznad
muškarca. Svi su ljudi stvoreni jednaki. (L)
33. Onaj tko primi sakramenat potvrde više ne mora ići na misu. (L)
34. Onaj tko zaustavlja zlo i ne trpi nepravdu, Bog će pomoći na sudnjem danu. (L)
35. “Jer kakvim sudom sudite, onakvim će vam se suditi, i kakvom mjerom mjerite,
onakvom će vam se mjeriti.” (Mt 7,2)
36. Nisu važna čovjekova djela i njegova vanjština, nego ljubav kojom stvara svijet
oko sebe. (L)
37. “Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i
oprostit će vam se.” (Lk 6,37)
45
38. “Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa.” (Mt 12,23)
39. “Zaista, kažem vam, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. Lakše je devi kroz
uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.” (Mt 19,23-24)
40. Puno je puteva do kuće Očeve, vi ste ovce moje jer ste došli na put moj. (L)
41. “Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu
pozajmiš.” (Mt 5,42)
42. “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga
koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.” (Mt 10,28)
43. “Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!” (Mt 5,4)
44. “Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da
među vama bude prvi, neka bude svima sluga.” (Mk 10, 43-44)
45. “Jer tko ima, još će mu se dati i imat će izobilja; a tko nema, i njemu će se još
oduzeti, što ima.” (Mt 13,12)
46. “Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one
koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju.” (Lk 27,28)
47. “Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u
kraljevstvo nebesko.” (Mt 18,3)
48. “Budite dakle savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Mt 5,48)
49. Blago nisu ni biseri, ni dobra djela, već čisto srce i mirna savjest. (L)
50. “Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina
će vas osloboditi.” (Iv 8,31-32)
51. Zaista kažem vam, Ja sam pravi Bog koji je s neba sišao. (L)
Je li Isus Bog? A je li Isus rekao ikada da je Bog? Je li to možda problematično?
1. Video (7 min)
Pogledati video V8_1_LazljivacLudjakGospodin

Jeste li ikada čuli da govore za neku religiju: „Ah, ljudi prije nisu znali ništa, pa su
vjerovali u bogove, danas imamo znanost pa nam to ne treba“, onda znaju reći „Nije
Isus činio čuda, on je znao medicinu pa je zaustavljao napadaje epilepsije, samo ljudi
to nisu shvaćali“... Nisu li te izjave ipak malo brzoplete? Samo tako reći: „Ja sam
danas pametan, a svi prije su bili glupi“? I prije su ljudi razmišljali svojom glavom, pa
Biblija je puna rasprava i ljudi koji sumnjaju u Isusa.
Dakle, Isus je govorio da je Bog, to je jasno, i ako je to istina, onda je to najvažnija

stvar u povijesti! Mnogi maštaju da im se Bog obrati i da mogu razgovarati s njime.
Hej, pa Bog se obratio ljudima i puno toga je rekao. No ključ za to hoćemo li prihvati
vjeru ili ne je pitanje uskrsnuća. Kaže sv. Pavao da ako Isus nije uskrsnuo, sve je
uzalud – i naša vjera, misa, krizma (usp. 1 Kor 15). S pitanjem Isusova uskrsnuća sve
stoji i pada. Ako je Isus uskrsnuo, tada je sve što je on rekao istina i to je najvažnija
stvar na svijetu i moramo jako dobro paziti što je govorio. Uskrsnuće je najveće i
46
konačno čudo. To je ključno pitanje za Bibliju. Govorili smo o tome da znanost danas
potvrđuje neke navode iz Biblije, ali ključni događaj u Bibliji je Isusovo uskrsnuće, od
njega sve počinje. Ako njega možemo dokazati, onda je sve drugo moguće.
Što da danas sretneš nekoga tko tvrdi da je Bog. Kako bi reagirao? Bi li odmah išao s
njime ili bi ga proglasio prevarantom ili luđakom? Ili bi li ga pitao da dokaže svoje
tvrdnje. Što netko mora napraviti da bi dokazao da je Bog? A što da netko kaže da je
prije 2000 godina netko tvrdio da je bio Bog i poslije su njegovi učenici tvrdili da je
uskrsnuo. Koje biste dokaze za to tražili? To je malo teže dokazati, ali nije nemoguće.
Znate li da možemo dokazati da je Isus uskrsnuo? Što je potrebno za to? Moramo

dokazati tri stvari: 1. da je Isus umro, 2. da je njegov grob prazan i 3. da su ga drugi
vidjeli uskrsnulog.
1. Dokaz da je Isus umro. Postoje teorije koje kažu da Isus nije umro na križu,
nego je sve prevario da misle da je mrtav. Rimljani su često razapinjali, i u cijeloj
povijesti, postoji samo zapis o jednoj osobi koja je razapeta a da je preživjela. Josip
Flavije, koji je bio Židov i suradnik s Rimljanima. Rimljani su u ratu protiv Židova
znali dnevno po 500 ljudi razapeti. I Josip Flavije je jednom primijetio da su njegova
tri poznanika razapeta, koji su bili Židovi, rekao je generalu da su mu to poznanici, on
ih je skinuo s križa i naredio im se dovedu najbolji liječnici. Ipak, od tri samo je jedan
preživio. Tvrditi da je Isus, koji je prvo bio mučen i onda tri sata visio na križu te su
mu i proboli srce, da je nakon tri dana normalno ustao i hodao, je suludo. Svatko ima
pravo vjerovati u kakve god želi urote, ali svi dokazi upućuju da je Isus sigurno umro.
2. Grob je bio prazan! Kršćanstvo se počelo širiti najprije u Jeruzalemu. Da je

Isusovo tijelo bilo u grobu, ljudi bi to mogli odmah provjeriti i razotkriti „prevaru”.
Neprijatelji kršćanstva su govorili da su apostoli ukrali Isusovo tijelo, jer su i oni znali
da je grob prazan. Nitko nikada nije kršćanima prigovorio: „Isus nije uskrsnuo, vidjeli
smo kosti u njegovu grobu”. Dakle, ni najveći neprijatelji nisu posumnjali u to da je
grob bio prazan. To je činjenica.
3. Isus se ukazao živ nakon smrti.

Imamo zapise više svjedočanstva kojeg govore o tome da se Isus nakon smrti ukazao
živ. Postoji nekoliko teorija koje to pokušavaju objasniti osim uskrsnućem.
Teorija grupne halucinacije.
Jeste li ikada halucinirali? Recimo da osjetite da vam mobitel vibrira i pogledate, no
nema nikakve poruke ili obavijesti? Ili očekujete da vam dođe neka dostava i kao da
ste čuli zvono, otvorite vrata i nema nikoga. To su halucinacije – kada čujemo, vidimo
ili osjetimo nešto što nije istina. No zdrava osoba će reći „pričinilo mi se” i prihvatiti
da to nije istina. Znate li da kod jako velike žalosti jer je netko umro, znaju se dogoditi
halucinacije, da, primjerice, osoba čuje korake pokojnog djeda na katu iznad, a zna da
je stan prazan. Ili kao da krajičkom oka vidi pokojnika kako je prošao u hodniku...
takve halucinacije nisu rijetkost, možda ih je i netko od nas doživio. Stoga jedna
47
teorija kaže da su učenici imali halucinaciju da su vidjeli Isusa. No, imamo dva
problema, prvo, nije samo jedna osoba, nego svih dvanaest apostola i to zajedno su
vidjeli Isusa – grupne halucinacije se ne događaju. Drugo, da ja vidim svog pokojnog
djeda kako mi se ukazuje i govori da je uskrsnuo, ja bih otišao na Mirogoj i iskopao
grob da vidim je li to istina. To su apostoli napravili, no grob koji su našli je bio
prazan – nije bilo Isusova tijela. Treće, halucinacije imaju oni koji tuguju za
pokojnikom, sv. Pavao nije tugovao za Isusom, dapače, zadnje što bi htio jest da mu
se Isus ukaže jer je on tada bio progonitelj kršćana. Kada mu se Isus ukazao to je
značilo da je morao priznati da je u krivu, da je veliko zlo činio, i da mora promijeniti
cijeli svoj život. Stoga teoriju halucinacije treba odbaciti.
Kršćani sve izmislili.

Zaista je teško vjerovati da su kršćani sve izmislili, jer bi onda izmislili neku malo
bolju priču:
1. Ne bi govorili o uskrsnuću, jer Grci i pogani su smatrali da je tijelo loše. Tijelo su
nazivali „tamnica duše”, oni su mislili da je smrt oslobođenje od groznoga tijela, zato
kada je Pavao propovijedao u Ateni da je Isus tijelom uskrsnuo, puno ljudi se
nasmijalo i otišlo, jer im je to izgledalo kao ludost. Da su apostoli htjeli napraviti novu
vjeru, napravili bi nešto što bi se više ljudi sviđalo, gdje bi govorili da je Isus samo
duhovno uskrsnuo, a ne tijelom (ne pokušavaju li danas neki to napraviti?).
2. Da su apostoli izmislili sve, ne bi rekli da su žene našle prazan grob. Jer žene su
tada bile građanke drugog reda. Žene se smatrale vjerodostojnim svjedocima, na sudu
njihova riječ nije puno vrijedila. Ako želite izmisliti priču kojoj će ljudi vjerovati, kao
glavne svjedoke ćemo uzeti Petra, Ivana ili rimskog vojnika. I znate što? Nakon
nekoliko stoljeća je nekima smetao taj izvještaj gdje žene prve dolaze na grob, pa su
izmislili evanđelje u kojem su muškarci prvi svjedoci, no Crkva to odbacila jer je njoj
stalo da se naviješta istina, a ne ono što zvuči privlačnije.
3. Cijelo kršćanstvo je jedan mit, jedna priča koju treba shvatiti u prenesenom
značenju. C. S. Lewis kaže da onaj tko tvrdi da je Isus mit nije čitao puno mitova....
mitovi počinju: Jednom davno u dalekoj galaksiji..., a evanđelje počinje navodeći
točno određeno vrijeme i mjesto gdje se to dogodilo.
4. Neki kažu da je to sve kopija egipatskih i grčkih mitova. Na internetu postoje razne
usporedbe s Horusom, Mitrom, Dionizijem.... Glavni problem je što su te usporedbe
izmišljene. Ako se pogledaju izvori što su stari Egipćani i Grci vjerovali, vidjet ćemo
da nema nikakve veze s Isusom i da su usporedbe izmišljene. Nadalje, Židovi nisu
podnosili pogane, uspoređivali su ih sa svinjama i psima, nisu s njima htjeli sjesti za
stol. Da su apostoli išli izmisliti nekakvu vjeru, sigurno ne bi posuđivali od drugih
vjera koje su im bile odvratne i odbojne.
5. Onaj tko laže, laže jer želi nešto time dobiti. Što su apostoli dobili pričom o Isusovu
uskrsnuću? Danas će možda netko profitirati ako postane svećenik ili biskup, ali
tada? Svi su bili proganjani, mučeni i ubijeni. Nitko nije ništa profitirao, samo su ih
snašle nevolje. Osoba koja laže, ne laže da bi joj bilo lošije.
6. Prevaranti su loši mučenici. Ljudi su kroz povijest umirali za svoja uvjerenja, ali
nitko nije spreman umrijeti za laž i prijevaru. No, postoje i mučenici u drugim
48
religijama, to je istina. Ali apostoli nisu umrli za svoju vjeru, nego svjedočanstvo. Oni
su umrli jer su bili sigurni da su svojim očima vidjeli Isusa, a drugi umiru jer su
uvjereni da je njihova vjera prava. To je velika razlika.
7. Kršćanstvo je jedna velika teorija urote kako bi se zadobila moć. Probajte tri dana
organizirati urotu, a da nitko ne dozna, da nitko ne pisne. Jednostavno ne drži vodu.
2. Video (4 min)
Pogledati video V08_2_Babylon bee-Uskrsnuce prevara
Gledajući sve ove argumente, možemo zaključiti da je najrazumnije objašnjenje, na

temelju svega što imamo, da je Isus zaista uskrsnuo, da je on zaista Bog. A ako je to
istina to je onda najvažnija stvar u povijesti i moram dobro razmisliti kako ću se
odnositi prema tome događaju.

1. Podigni svoju molitvu na jednu novu razinu. Odredi doba dana, ujutro kada se
probudiš ili prije spavanje, kada ćeš na 15 minuta doći pred Isusa. Posvijesti si da je
on ovdje prisutan, probaj osjetiti koliko te ljubi, i otvori mu svoje srce. Predaj mu sve
probleme, radosti, sve što ti se događa, sve želje i snove, cijeloga sebe. Pustiti Isusa da
uđe u tvoje srce.
2. Natjeraj obitelj na malo razmišljanja. Kada svi budete zajedno, postavi svakome
pitanje „Što vi mislite tko je bio Isus?“ Objasni im da postoje samo tri opcije: lažljivac,
luđak ili Bog. Napiši kako je prošlo.
3. Svaki dan izmoli deseticu krunice po nekoj svojoj nakani.

„Ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna
je vjera vaša, još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. Ako se
samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. Ali sada: Krist
uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Doista, po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće
od mrtvih!” (1 Kor 15,16–21)
Bože Isuse Kriste, zahvaljujemo ti što si nas danas ovdje okupio da nam pokažeš tko
si ti zapravo. Ti si Bog, beskonačan i svemoćan, ipak, dolaziš k nama da nas spasiš od
naših grijeha, da nas naučiš ispravnom načinu života, i da budeš naš prijatelj i brat.
Pomozi nam da kroz sakramente možemo dobiti snagu da živimo svoju vjeru. Amen.
49
9. Što Isus znači za mene? – susret sa živim Bogom
Nastavni ciljevi:
Ukazati da je Isus zaista živ i može ga se osobno susresti. Potaknuti na taj susret koji
će donijeti promjenu.
Tijek sata:
prošli sat.

Isuse, čvrsto vjerujem da si ti ovdje prisutan. Svakoga od nas, ne samo da znaš kako
se zovemo, nego ti niti jedan trenutak našega života nije stran. Ti si bio s nama u
svim našim trenucima i sreće i tuge, i radosti i tjeskobe. Beskrajno nas voliš i želiš da
živimo kao tvoja slobodna djeca. Amen.
Je li Isus tvoj prijatelj? Kako se to očituje u tvom životu? Kada ti je teško, tražiš li
Isusa za pomoć?
Uvod
Govorili smo o nekim razumskim dokazima o Božjem postojanju do kojih možemo
doći promatrajući stvoreni svijet: argument složenosti, fine uglađenosti, uzročnosti ili
moralni argument. No postoji način dokazivanja Božjeg postojanja iz
čovjekova ponašanja. Primjerice: religioznost je oduvijek bila prisutan, od kada
postoji čovjek postoje i razne religije. Ateizam je nastao tek zadnjih par stotina
godina. No religije nisu postojale jer nije bilo znanosti oduvijek, stare religije nisu
nastale da popune rupe u znanju – Bog rupa, god of the gaps, sjećamo se?
Nego jer su ljudi oduvijek osjećali u sebi nešto što i mi danas osjećamo: da postoji
nešto više od ovog vidljivog svijeta, da postoji jedan viši smisao u svemu tome i da
čovjek nije stvoren da nestane, nego da će, na neki način, živjeti i nakon što ovo tijelo
umre. Kroz religije su pokušavali opisati koji je smisao ljudskog postojanja, odakle
smo došli i kamo idemo.
Postoji jedan argument za Božje postojanje, koji se zove argument iz ljudske

čežnje. Kada mi imamo neku želju za nečim, neku čežnju u srcu, sigurno mora
postojati nešto što može tu moju čežnju zadovoljiti. Primjerice, kada sam gladan,
postoji hrana koja tu moju glad može zadovoljiti. Možda netko ne može doći do te
hrane, ali ona postoji. Kada se smrzavamo čeznemo za toplinom, postoji topla kuća u
kojoj se možemo zagrijati. Usamljeni smo, postoje prijatelji koji će ispuniti i tu čežnju.
Imamo čežnju za obitelji, postoji mogućnost ženidbe i stvaranje obitelji. Možda
nekome to nije dostupno u nekom trenutku, ali rješenja za te čežnje postoje. No
50
postoje neke čežnje na koje ništa materijalno ne može dati odgovor – čežnja za
savršenom ljubavi, za savršenom pravednošću, za svijetom u kojem ne postoji zlo niti
bol... Vjerujem da svatko od nas duboko u sebi osjeća tu čežnju. Stoga, mora postojati
nešto takvo što će tu čežnju ispuniti, inače bi ona bila besmislena. A Bog je jedini koji
može savršeno ljubiti i savršeno je pravedan, a njegovo Kraljevstvo u nebesima su
jedino mjesto u kojem ne postoji niti zlo niti bol.
Iznesi osobno svjedočanstvo, ako možeš, modeliraj ga kao potragu za srećom i

smislenim životom.
To je bio moj najveći problem kada sam završio srednju školu. Na izvana se činilo da
imam sve: upisao sam faks koji sam htio, imao sam svoj stan, djevojku, prihode,
zdravlje, prijatelje, bavio sam se sportom... trebao sam biti najsretnija osoba na
svijetu, jer mi ništa nije nedostajalo. No u sebi sam osjećao jednu rupu, jednu čežnju,
a nisam znao što je to. Puno toga mi je bilo zabavno: izlazak van s društvom, odlazak
na utakmicu, igranje igrice, druženje s djevojkom... ali nakon nekog vremena opet se
javila unutarnja praznina – ja nisam mogao biti sretan! Činilo mi se da su svi drugi
ljudi oko mene sretni, a da ja jedini nisam. Mislio sam da ako se to ovako nastavi, da
ću se morati javiti liječniku, jer nešto sigurno nije u redu sa mnom. Na vjeru nisam
mislio da bi to bilo problem, jer nedjeljom sam, više manje, išao na misu, pomolio
sam se prije spavanja i „vjerovao” sam u Bog, no to je bilo to. Nisam mislio da tu
postoji nešto više... Dok jedan prijatelj s fakulteta, tj. cijelo jedno društvo se preko
noći obratilo. Prestali su piti, izlaziti cijele noći i počeli su stalno čitati Bibliju i pričati
o Isusu. Počeli su me zvati na neke molitvene susrete. Volio sam ih slušati kako
govore o vjeri. Ovo je bio prvi put da sam doživio da netko od mojih prijatelj ili
vršnjaka mi priča o vjeri: kako je upoznao Isusu, koliko mu on znači, kako ga je
ozdravio i riješio neke njegove probleme itd. Nastavio sam dolaziti na te molitvene
susrete. Prvo sam mislio da su tamo svi ludi jer su dizali ruke u zrak, molili, pjevali,
ali sam mislio da se neke zanimljive i dobre stvari tamo govore i događaju, pa sam
nastavio ići. Tako sam išao par mjeseci, no i dalje sam nastavio živjeti starim načinom
života. Na jesen sam vidio na cesti plakat za neki duhovni seminar kojeg je vodio
jedan franjevac Zvjezdan Linić, danas je on već pokojni, događaj je bio u Domu
Sportova, što je 15-20 minuta pješke od moje kuće, i odlučio sam ta tri dana ići tamo.
I ta tri danas su promijenila moj život, iako od svega se sjećam samo jednog događaja:
fra Zvjezdan je objašnjavao događaj iz evanđelja gdje je Isus bio u kući jednog
farizeja, uglednog i pametnog, kad je odjednom u kuću ušla jedna grešnica i počela
Isusu noge mazati s uljem. A ulje je tada bilo jako skupo i koristilo se u posebnim
svečanim prigodama, kao što mi danas uzmemo posebno odijelo i stavimo parfem
kojeg čuvamo za te rijetke prigode. Okupljeni farizeji su se na to zgrozili, da Isus, koji
bi trebao biti božji čovjek i prorok, dopušta da ga se jedna grešnica dotiče, no Isus je
rekao farizeju koji je bio domaćin:
„Dođoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih
svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati.
Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza.” i tu je fra Zvjezdan u
tumačenju dodao još jednu rečenicu: „Pretekla te u ljubavi” – to me snažno pogodilo,
51
jer sam shvatio da naizvan živim sve ispravno – molim se, odem na misu, ne kradem,
radim marljivo... ali sam shvatio da to sve radim jer mi to odgovara, u stvari u životu
sve sebi prilagođavam da uvijek bude po mojoj volji, ali to nije ljubav. Postalo mi je
jasno da ako želim ljubiti Boga trebam prestati živjeti onako kako ja mislim da je
dobro i ispravno, i početi slušati Crkvu i živjeti kako Bog misli da je dobro i ispravno.
Tada sam odlučio da definitivno ću od sada u svemu, bez ikakvih iznimaka, živjeti
kako Crkva to od mene traži.
Kako sam krenuo tim putem, Isus je postao središte mojega života i primijetio sam
da, prvi puta u mome životu, ona praznina koja me toliko mučila, je nestala, ja sam
prvi puta bio ispunjen smislom i radošću. To ne znači da kasnije nisu došla neka teška
vremena, ali koliko god izvana bilo teško, u sebi sam imao Boga i iznutra sam stajao u
smislu i radosti.
Isus je živa osoba, on nije neka ideja koja mi se sviđa ili neki običaj koje smo
naslijedili. Znate li da je moguće biti svećenik, a ne upoznati Isusa? Pričao je jedan,
sada je on pokojni svećenik, ali bio je dosta poznat i ima jako puno videa o njemu na
YouTubeu, zvao se prof. Tomislav Ivančić. Kaže da kada je postao svećenik i kapelan
u jednoj župi, da su mu ljudi dolazili i pričali o susretu sa živim Bogom. Njemu to
ništa nije bilo jasno: „Studirao sam teologiju, završio bogosloviju, no nikada nisam
čuo za susret sa živim Bogom?” I vidio je radost i oduševljenje u tim vjernicima, nešto
što je njemu nedostajalo. Zapao je u veliku krizu. Rekao je: „Kako ja mogu biti
svećenik, a čini mi se da uopće nisam upoznao Isusa.” I odlučio je postaviti Bogu
jedan uvjet: nakon što završi navečer misa doći će u crkvu i tamo će biti sve dok mu se
Isus ne objavi. Ako do jutra se ne pokaže, ako do jutra ne susretne tog živoga Isusa,
on neće više biti svećenik, jer očito nešto krivo radi. Prošlo je tako sat vremena, dva
sata, prošla je ponoć, došlo je nekih 1 ili 2 ujutro kada je u jednom trenutku osjetio...
jedna velika toplina ga je obuzela, radost, unutarnji mir... nikada to nije doživio... to
je bio njegov susret sa živim Bogom koji je potpuno promijenio njegov život.
No tko je točno taj Isus koji okupirao njegov život, moj život, život tolikih ljudi. On
nije neka bezimena sila, on je osoba, on je Bog koji je postao čovjekom da bi nas ljude
doveo u zajedništvo s Bogom. To je glavni problem koji vidimo u Bibliji. Bog je stvorio
čovjeka da s njime živi u Rajskom vrtu, da ima sve što mu u životu treba. No dogodio
se grijeh, čovjek se udaljio od Boga i postao je rob grijehu, rob zlu. No tu u priču
dolazi Isus koji nas od toga zla spašava. Pogledajmo video koji na jedan zgodan način
ukratko prikazuje tko je taj Isus i koja je njegova uloga u Bibliji.
1. Video (4 min)
Pogledati video V9_1_Mesija
Tema (5 min)
Ovaj video je jedan jako kratki sažetak Biblije, kratki prikaz glavne priče koja govori o
Isusu. Isus nas je došao osloboditi od zla i dovesti nazad u zajedništvo s Bogom. Biti s
Bogom je nešto za čime svi čeznemo, znali to ili ne. Često čujemo da Boga nazivamo
52
spasiteljem, no od čega me to Bog spašava? Najprije od mene samoga, od zla koje se
nalazi u meni. Ne moramo imati previše životnog iskustva da shvatimo da postoji zlo
koje djeluje u nama. Koliko puta smo učinili nešto što nismo htjeli – posvađali se s
prijateljem, lagali, iznevjerili, udarili, povrijedili... Kao da smo unutar sebe rastrgani s
dvije sile: jedna nas potiče na dobro i vuče prema nebu, a druga nas potiče na zlo i
vuče nas u podzemlje. Isus je došao doći unijeti red u našu nutrinu, omogućiti nam da
dobro pobijedi zlo. Bez Isusa to ne možemo, bez Isusa postajemo robovi sotone.
Pogledajmo još jedan video koji nam kroz jedan umjetnički prikaz govori malo više o
tom ropstvu i što je Isus za svakoga od nas učinio.
2. Video (6 min)
Pogledati video V9_2_Lifehouses Everything
Razgovor (10 min)

1. Kako ti se svidio video? Što se u njemu događa?
2. Možeš li usporediti video s nekim događajima iz svojega života? Možeš li nabrojati
neke stvari koje je Isus učinio za tebe?
3. Jesi li ikada u životu osjetio da je Isus prisutan, da je s tobom, da te voli i da te čuva
od svih nevolja, da on zaista želi da ti budeš sretan?
Klanjanje (10 min)

Ako postoji mogućnost završiti sat s desetminutnim klanjanjem. Potaknuti učenike
da razmisle o Isusu kako je prisutan u njihovom životu. Izazov tjedna podijeliti prije
toga. U protivnom klasični završetak s molitvom.

1. Odi na YouTube i potraži kanal „The Bible project“, pogledaj neki video i napiši
kako ti se sviđa.
2. Probaj u molitvi se direktno objaviti Isusu i zamoliti ga da ti pokaže u tvom životu
da je zaista živ, da te voli i da ćeš jedino u njemu naći sreću i ispunjenje.
3. Pročitaj iz evanđelja po izboru izvještaj o Isusovom rođenju.

„I okrenut ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge
polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a
ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi
pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše
mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.“ (Lk 46,44–47).
si ti zapravo. Ti si Bog, beskonačan i svemoćan, ipak, dolaziš k nama da nas spasiš od
naših grijeha, da nas naučiš ispravnom načinu života, i da budeš naš prijatelj i brat.
53
10. Tko sam ja (K) – Božje dijete
– ova tema se može obraditi u sklopu Kursilja za krizmanike
Nastavni ciljevi:
Pokušati razmisliti o svojem identitetu. Shvatiti da je svakoga od nas stvorio Bog i da
smo Božja djeca. Uvidjeti kakve to posljedice ostavlja za naš život.
Tijek sata:

Isuse, ti si rekao „Ja sam Put i Istina i Život“ (Iv 14,6). Molimo te za snagu da
te mognemo slijediti, mudrost da te upoznamo i milost da živimo život u punini, kako
je volja tvoja. Otvori nam razum i srce za sve što nas želiš naučiti u ovom vremenu
koje provodimo zajedno. Oče naš...
(opcija) Ako si imao ruksak na početku priprave, dovedi ga sada i u nekom trenutku
pokaži kako je Bog izbacio neko veliko i nepotrebno kamenje iz tvoga ruksaka (strah
od neuspjeha, želim da me vole...)
Tko je Isus? Dvije tri riječi samo za odgovor. Ako ne znaju, podsjetiti na prije dvije
lekcije, što su rekli tko je Isus.
Igra: ....
Zadatak (Opcionalno): Opiši sebe u pet riječi
Zadnji puta smo završili s time da je Isus onaj tko kaže da jest, da je Bog. A ako je Isus
Bog, kako kaže, onda sam i ja ono to što kaže. A tko je to?
Sloboda je odlična stvar, ali da bismo ju znali koristiti, moramo znati tko smo,
moramo imati izgrađen svoj identitet. Ako ga nemamo izgrađenim, onda ćemo
oponašati druge, htjeti da nas drugi prihvate i postat ćemo robovi. Naš identitet,
odgovor na pitanje tko sam ja je ključ da bismo mogli biti slobodni. A bez slobode
nema niti sreće.
1. Video (7 min)
Pogledati video V10_1_TkoSiTi
Koji je na kraju odgovor na to pitanje – Tko si ti? tj. Tko sam ja?
Razrada teme (10 min)
54
„Bog, naš Otac”
Jedan naš poznati teolog bibličar, Scott Hahn, bio je pozvan u radijsku emisiju na
dijalog s jednim muslimanskim učenjakom. To je bilo prije YouTubea, podcasta i
sličnoga. A Scott Hahn je imao jednu naviku da kada kaže „Bog” da odmah doda
nastavak „naš Otac” – „Bog, naš Otac”. I tako je već na početku te emisije rekao „Bog,
naš Otac”, na što se dogodilo nešto iznenađujuće: njegov sugovornik je lupio šakom o
stol i viknuo: „Bogohuljenje!”, te nastavio dalje prijeteći: „Bog nije otac! I ako još
jednom čujem ovu hulu ja ću se ustati i otići”. Svi su ostali zatečeni ovim ispadom,
nisu znali kako reagirati u tom trenutku, šutke su pristali na ultimatum i emisija je
nastavila dalje. No kada ti je nešto navika, ne možeš ju samo tako na prepad
iskorijeniti, i tako je taj naš bibličar nakon nekog vremena opet upotrijebio izraz
„Bog, naš otac” na što se njegov sugovornik ljutito ustao i rekao: „Ja sam vas upozorio
da takve hule neću slušati. Doviđenja!” – I otišao je van! Ne znam je li se emisija
nastavila, jer kada jedna osoba ode više nemamo dijalog nego monolog. No kaže Scott
Hahn da je poslije, kada su odlazili doma, a bio je tamo s jednim prijateljem koji ga je
pratio u radio postaju, da su samo sjeli u auto i 10 minuta šutjeli i gledali ispred sebe,
dok konačno on nije rekao: „O moj Božje! Što mi kršćani imamo, a nismo svjesni.”
Koliko toga uzimamo zdravo za gotovo i ostavljamo po strani u svome životu?
Koji je bio problem ovog muslimana, zašto je tako burno reagirao? Njemu je bilo
nepojmljivo da Bog, koji je savršen, uzvišen, svet, velik, moćan... može imati ikakve
veze s nama ljudima, a kamoli rodbinske veze, a još manje da on može biti naš otac.
Jer bio je svjestan, kao i svatko od nas, koliko smo mi ljudi slabi, grešni, pokvareni...
„I ako kažemo da je Bog naš otac, onda tvrdimo da je i on dijelom takav”, to je možda
bila njegova logika. I zato je taj govor o Bogu Ocu shvatio kao bogohuljenje, kao
vrijeđanje Boga. Moramo priznati da ima neke logike u tome, ali mi kršćani,
zahvaljujući evanđelju znamo koliko je to pogrešno razmišljanje!
Krštenjem postajemo Božja djeca
Znate li da izvan kršćanstva ne postoji govor o tome da je Bog otac, a da smo mi djeca
Božja? Božjim djetetom se postaje krštenjem i jedino su kršćani Božja djeca. Kada
smo se rodili nismo bili Božja djeca, krštenje je kao jedan proces posvajanja u kojem
nas Bog prima u svoju obitelj. Bog voli svakog čovjeka, da se razumijemo, ali nisu svi
Božja djeca, već samo ljubljena stvorenja. No nemojmo pomisliti da je ovo sada neki
govor mrženje ili uznošenje kršćana, jer i u drugim religijama nitko neće za sebe reći
da je Božje dijete, dapače, vidjeli smo da u nekim dijelovima svijeta ako kažeš da je
Bog Otac, možemo izazvati vrlo burne reakcije.
Roditeljska ljubav je neraskidiva
Da je Bog otac, a mi Božja djeca je jedna od središnjih tema Isusova propovijedanja i
ta činjenica mijenja sve! Sada još uvijek ne možete pojmiti, ali jednoga dana kada
dobijete svoje dijete, voljet ćete ga od onoga trenutka kada saznate da ste roditelji.
Prije nego li to dijete išta učini, dobro ili loše, prije nego li bude poslušno i počne
dobivati dobre ocijene, prije nego li se prvi puta nasmije, vi ćete ga voljeti i nećete
55
moći niti zamisliti što bi to dijete jednoga dana moralo napraviti da biste mu vi
potpuno okrenuli leđa i zauvijek ga prekrižili. To je prirodna roditeljska ljubav. A ako
mi, ljudi, slabi i grešni, kakvi jesmo, smo sposobni za takvu ljubav i takvu vjernost
prema nekome, za što je sve tek onda Bog sposoban? Bog preko proroka Izaije govori:
„Može li žena zaboravit’ svoje dojenče, ne imat’ sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi
koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.”(Iz 49,15). Da, ljudi ima svakakvih, pa i
takvih da vlastito dijete odbaci, ali Bog nije čovjek, on ostaje uz nas.
Naslov ove teme je jedno pitanje: „Tko sam ja!” – a odgovor je – „Božje dijete”. I to
mijenja sve. Zašto? Jer ako sam sâm na ovome svijetu, ako sam siroče, onda sve ovisi
o meni. Onda se moram grčevito truditi i tjeskobno brinuti što će biti sutra, hoću li
uspjeti, hoće li me prihvatiti, hoće li me netko voljeti ili ću ostati sam? No ako je Bog
otac, onda mogu živjeti opušteno, jer bez obzira uspio ili neuspio neki moj projekt, on
me prihvaća, on me ljubi. Ja vrijedim ne zato što sam nešto dobro učinio u životu,
nego jer je Bog nešto dobro učinio za mene – umro je na križu da bih ja mogao postati
član njegove obitelji. Bez obzira na moje rezultatu u školi, inteligenciju, sportske
uspjehe, izgled tijela, smisao za humor i sve ostalo što toliko mjerimo, a to je toliko
nebitno... ja vrijedim jer me Bog ljubi, bezuvjetno sam ljubljen. Stoga mogu odahnuti
i prestati živjeti s grčem u želucu razmišljajući jesam li nešto krivo rekao, što sada ta
osoba misli o meni, što ako dobijem jedinicu iz testa ili što ako me nitko nikada neće
htjeti? Kada osjetimo tu Božju ljubav, sve drugo postaje sporedno.
Svi mi imamo, u neku ruku, bolesnu potrebu za veličinom, ali tu veličinu moramo
stvoriti „vlastitim rukama”, tuđim darom se nitko ne ponosi, nego vlastitim uspjehom
se uznosimo. Ali dok smo tako opsjednuti gledajući „svoje ruke” dok radimo s njima,
ne primjećujemo Isusove ruke koje nas grle i govore mi da sam ljubljen onda i kada
sam malen.
Kriza neljubljenosti
Nažalost, mnogi, mnogi za ovo ne znaju i život im se umjesto radosti pretvara u
tragediju. Koliko sam samo puta čuo riječi: „Rezala sam se/samoozljeđivala sam se”,
nakon kojih slijede uvijek iste tri rečenice: „Mene nitko nikada neće voljeti, jer ja
nisam vrijedna ljubavi. Moj život nema smisla. Svima bi bilo bolje da mene nema.”
Svaki puta gledam tu djecu od kojih 15 godina i mislim si: „Tko te je uspio uvjeriti u tu
laž?” Znam odgovor na to pitanje: onaj prokletnik, lažac od početka i čovjekov
neprijatelj. Ali, koliko god znam da su te riječi iluzija, patnju i bol koju ona čini je
itekako stvarna.
Prije nekoliko godina izašla je studija u kojoj je sudjelovala skoro trećina zagrebačkih
srednjoškolaca. Studija kaže da je čak 15% srednjoškolaca ozbiljno razmišljalo da si
oduzme život, a 4,5% ih je to i pokušalo. 2 Petnaest posto je 3 do 4 učenika u svakom
razredu! Znate li da je suicid drugi po redu uzrok smrti kod mladih ljudi, prvi su
prometne nesreće. Koliko se samo svi angažiramo kada se nađe neko bolesno dijete
2https://express.24sata.hr/znanost/hrvatski-srednjoskolci-sto-misle-o-seksu-
drogama-picu-23796
56
pa skupljamo novac za neko eksperimentalno liječenje... Na svako takvo dijete postoji
puno, puno više onih koji su tjelesno zdravi, ali im je srce slomljeno, jer misle da nisu
ljubljeni. A lijek postoji i potpuno je besplatan! Božja ljubav!
Rad po grupama(10 min)

1. Osjećaš li pritisak da se u društvu moraš ponašati po određenim normama da bi te
prihvatili?
2. Ponašaš li se više slobodno ili onako kako drugi od tebe očekuju?
3. Osjećaš li u sebi potrebu da budeš ljubljen i prihvaćen? Je li to nešto apstraktno ili
možeš reći da je to nešto stvarno što osjećaš duboko u sebi i što određuje tvoje
ponašanje prema drugim ljudima i prema sebi.
4. Gledaš li ikada na sebe kao jedinstvenog, neponovljivog, kao na Božje remek djelo?
2. Video (3 min)
2. V10_2_OtkucajSrca
Potreba za tuđim odobravanjem
Ako se i ne ubrajamo u ovih 15%, siguran sam da je svatko od nas patio određeni dio
života je osjećao da nije voljen.
<dodati vlastito svjedočanstvo>
Ja dok sam bio osnovna i srednja škola, prije nego li sam se obratio, nisam znao ovo,
nisam znao tko sam ja i koje je moje mjesto ovdje na zemlji. Stalno sam bio u
nekakvom traženju i to mi je uzrokovalo mnoge patnje. Nisam znao da sam Božje
dijete, a u sebi sam osjećao snažnu potrebu da budem prihvaćen, da budem ljubljen.
Svi osjećamo u sebi tu potrebu. Isprva tražimo ispunjenje te potrebe u svojoj obitelji,
a kada lagano krene pubertet, koliko god imali divne roditelje, krećemo tražiti tu
potvrdu od svojih vršnjaka. Još više ćemo se truditi da se svidimo drugima ako smo
rođeni u obitelji koja je imala određen probleme, gdje brak roditelja nije bio skladan,
ili je netko od roditelja bio odsutan, nasilan, rob ovisnosti...
Meni je bilo jako stalo do toga da me drugi prihvate, previše mi je bilo stalo do toga.
Stalno sam se pitao kako to postići, što trebam raditi, kakav identitet trebam izgraditi
da bi me drugi prihvaćali? Stoga sam skovao jedan moto koji je opisivao tko sam ja tj.
tko želim postati – želim biti „normalan”. Htio sam biti poput drugih kako bih bio
prihvaćen. Počeo sam promatrati kako se drugi ljudi ponašaju te sam ih krenuo
kopirati – u ponašanju, govorenju, oblačenju, stavovima... Tražio sam nekoga koga
sam smatrao „uspješnim” i „prihvaćenim” i onda bih krenuo kopirati tu osobu. To je
bila vrlo loša odluka? Zašto? Jer i najbolja kopija ostaje samo kopija. Nitko od nas
nije stvoren da bude kopija, svatko je original – poseban, neponovljiv i jedinstven. Mi
jesmo Božja djeca, ali nismo nekakvi klonovi, nego svatko od nas je stvoren drukčiji,
jedinstven i neponovljiv. I stoga ne smijemo kopirati druge, nego moramo pronaći
57
svoj pravi ja. Smijemo učiti od drugih, ali svoj pravi ja ćemo naći tek kada shvatimo
da smo Božja djeca. Jer tada kreće prava sloboda.
Sloboda Božjeg djeteta
Kada sam shvatio sam Božje ljubljeno dijete, ne samo shvatio pameću nego kada sam
pustio da ta činjenica promijeni moje srce, moje emocije, moju prošlost, moj život,
moje odnose, kada sam doživio da me Bog ljubi, da me grli i da je sretan što
postojim... prestao sam se brinuti što će drugi o meni misliti, hoće li me prihvatiti,
hoću li ja uspjeti... Ja znam tko sam, znam da sam od Boga prihvaćen i ljubljen i ako
netko to ne zna cijeniti, ja tu osobu ne trebam u svome životu. Tu sam stekao pravu
slobodu da napokon budem, onakav kako osjećam duboko u sebi da me Bog stvorio i
da me Bog želi.
To je ono što donosi moj identitet Božjeg djeteta – bezuvjetnu prihvaćenost i slobodu
da bez straha i tjeskobe živimo ono za što nas je Bog stvorio. Ali nije dovoljno čuti ovo
predavanje gdje netko objašnjava tko sam i što sam – to trebamo doživjeti. Doživjeti u
susretu s Isusom u molitvi, na misi, na klanjanju, u čitanju Svetog pisma, ali i u
susretu s drugim ljudima koje mi je Bog poslao u život da me preko njih ljubi i
prihvaća.
Razgovor (10 min)
1. Za što kuca vaše srce? Imate li želje za srećom? Vjerujete li da ste stvoreni da
budete sretni?
2. Na koji način Isus pomaže da budemo sretniji, a svijet oko nas bolji? Na koji način
možemo doći do Isusa?
3. Jedino s Isusom u našem srcu možemo shvatiti da naš život ima smisao. Što
ateizam nudi? Ako je sve slučajno, onda ni naš život nema smisla. Isplati li se živjeti
život bez smisla? Je li dovoljno u životu samo uživati da bi bio sretan ili je potreban
neki dublji smisao? Što sve činiš u životu da nađeš taj dublji smisao?

1. Odi na YouTube kanal LifeTeen i pogledaj neki zanimljivi video.
2. Svaki dan pročitaj evanđelje od dana i 15 minuta razmatraj o njemu. Prije čitanja se
pomoli Duhu svetom da te nadahne. Sjeti se da to nije običan tekst, već Božja riječ.
Razmisli kako se to odnosi na tvoj život.
Evanđelje dana možeš naći na sljedećima mjestima:
http://www.prostorduha.hr/daily-prayer
http://www.hilp.hr/liturgija-dana/
Aplikacija za mob: Nova Eva
3. Pošalji nekom prijatelju poruku „Ti si...“, pogotovo ako imaš nekoga tko je tužan.

„Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet
nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne
očitova što ćemo biti.“ (1 Iv 3,1–2).
58
smo mi. Ti si Bog, beskonačan i svemoćan, ipak, dolaziš k nama da nas spasiš od
naših grijeha, da nas naučiš ispravnom načinu života, da budeš naš prijatelj i brat i da
živimo u punini.
59
*11. Sretan Božić – doživi milosno vrijeme
Tempirati da ova tema bude zadnja pred Božić
Nastavni ciljevi:
Senzibilizirati učenike za smisao slavljenja Božića. Ukazati na milosti i blagoslove koji
su nam dostupniji u jaka liturgijska vremena. Potaknuti na duhovni doživljaj Božića.
Tijek sata:

Gospodine, dok ulazimo u vrijeme iščekivanja tvoga ponovnog Dolaska, molimo te da
dotakneš naša srca, da u njima očistiš sve ono što nam šteti i priječi da mognemo
susreti tebe – jedinog pravog izvora naše radosti. Oče naš...
Motivacija (1 min)
Netko bi mogao pitati, pa dobro, čemu slaviti Božić? Imamo svake nedjelje misu, na
svakoj nedjelji se sjećamo kako se Isus za nas rodio, umro i uskrsnuo. Čemu posebno
obilježavati blagdan Isusova rođenja?
Koja je prva asocijacija na riječ Božić?
Uvod
Jeste li u školi učili o Božićnom primirju iz 1914? Pogledat ćemo video o tome.
1. Video (4 min)
Pogledati video V11_1_Bozic1914
Razgovor (10 min)

Ovo što smo vidjeli je istinita priča iz 1914. godine za vrijeme prvog svjetskog rata. To
je bio prvi Božić nakon što je rat počeo i diljem fronta vojnici s obije strane su se
odlučili za primirje. Negdje je to trajalo par dana, negdje čak do 6. siječnja. No
generali su se bojali takvog ponašanja vojnika, da će možda izgubiti volju napad i
ubijanje, pa su iduće godine najstrože zabranili takva „primirja”.
Da nije bilo Božića, bi li se ovako nešto dogodilo? Božić nije samo slavljenje Isusova
rođendana, kao kada netko od nas slavi neki rođendan. Božić, pa i cijelo Došašće i
drugi crkveni blagdani koje imamo, su vremena milosti. Što to znači? Da Bog, na
poseban način, u tom razdoblju, omekšava ljudska srca, i vjernika i nevjernika. I zato
imamo blagdane, oni su poticaj nama da se promijenimo.
60
Zadatak (5 min)
Imam zadatak za svakoga od vas, uzmite mobitel, odite na Google, upišite riječ
„Božić“ i pretražite? Hajdemo zamisliti da nikada niste čuli za Božić, da niste išli na
vjeronauk i da sada preko ovih rezultata pokušavate saznati što je to Božić, što biste
zaključili? Je li netko pretraživao i slike? Možete li iz slika možda zaključiti što je to
Božić?
Možemo li iz svega toga zaključiti kako se o Božiću baš i ne govori u pravom
kontekstu? Što bi bio Božić, a što nam Google kaže što je Božić?
2. Video (1 min)
Pogledati video V11_2_BozicPrioriteti
U svijetu koji Božić obilježava isključivo materijalno, potrudite se prepoznati koji je

pravi smisao blagdana kojeg slavimo. U ovom vremenu darivanja sjetite se da je Isus
najveći dar.
Za kraj skratiti malo sat i najaviti kada je idući susret. Nema izazova tjedna.
Obavijesti i poticaji za božićne blagdane.
61
12. Vjera i milost – učini skok vjere
Nastavni ciljevi:
Shvatiti da vjera nije mišljenje nego odnos povjerenja. Vidjeti koji su potrebni koraci
da bi se upustilo u odnos vjere.
Tijek sata:
prošli sat.

Svemogući Bože, hvala ti za svaku osobu u ovoj prostoriji. Vjerujemo da si ju ti
osobno pozvao da danas bude ovdje. Molimo te, daj nam mudrosti da uvijek u
teškoćama u tebi možemo tražiti svoj oslonac i snagu. Zdravo Marijo...
Što je to vjera?
1. Video (9 min)
Pogledati video V12_1_Vjera

Jeste li ikada o vjeri razmišljali kao o skoku s padobranom?
Da bismo vjerovali potrebno je napraviti prvi korak vjere, jedan veliki korak – skok
vjere. Što je skok vjere o kojem smo slušali u videu? Jeste li ikada čuli za skok vjere?
Što nam sve treba za skok vjere? Dvije stvari:
1. Razumsko opravdanje za skok vjere – To je ono što smo radili proteklih sati –
pokazivali da vjera u Boga nije nešto nerazumno, da se kršćanstvo ne protivi znanosti
i razumu, da nije izmišljena priča nego postoje određeni dokazi koji nam pokazuju da
ono itekako ima smisla; no to nije sve što je dovoljno za vjeru niti sve što vjera jest.
2. Povjerenje u osobu kojoj vjerujem – Vjera nije znanje o Bogu ili mišljenje. Ne, vjera
nije mišljenje nego odnos povjerenja. Nije stvar toliko u što vjerujem, nego komu
vjerujem!
Što je vjera? U hebrejskom jeziku, jeziku kojim je napisan Stari zavjet i kojim je Isus
molio u sinagogi, riječ vjerovati ima korijen u riječi oslonac i opstati. Inače, svi znate
tu riječi – amen! Kada kažemo na kraju molitve „amen” želimo reći da to što smo
rekli, to što smo molili je naš oslonac u životu. U tome nalazimo snagu, utjehu, nadu i
radost. Vjerovati ne znači misliti da je nešto istina: „vjerujem da ću dobiti 5 iz ispita”
62
ili „vjerujem da će pasti kiša”, nego osloniti se na nešto u životu, imati povjerenja u
nekoga ili nešto. Svatko vjeruje nekome ili u nešto: netko vjeruje novcu, netko u
zdravlje, netko u prijatelje, znanost... to su stvari ili ljudi u koje su uzdamo da će nam
pomoći u teškim trenucima.
Vjerujem u dosta ljudi da se na njih možemo osloniti: na članove obitelji, na
prijatelje... No moramo i vjerovati nekome s čitavim svojim životom. Pitanje je,
hoćemo li vjerovati Bogu ili jednome od stvorenja? Ne postoje „nevjernici” u tom
smislu. „On ne vjeruje u ništa” pa vjerujemo u tehnologiju svaki puta kada uzmemo
mobitel u ruke ili sjedne u avion, da će sve raditi kako treba. Vjerujemo u prijatelje da
nas neće iznevjeriti. Na nekoga se moramo osloniti u životu, no najveći i konačni
oslonac treba biti u Bogu, jer on može i od smrti izbaviti. Bog nas poziva da vjerujemo
njemu. Ne u njega nego njemu – da se oslonimo na njega, a to znači da se držimo
zapovijedi i principa koje nam je ostavio, a on će se pobrinuti da nećemo propasti, da
ćemo i u najvećoj tami opstati.
Jeste li čuli za Pascalovu okladu? Ne? Jeste li čuli za fizičara Blaise Pascala? Ne? A
jeste li čuli da na prognozi kažu da će tlak zraka biti 1000 hekto-Pascala? Blaise
Pascal je bio veliki matematičar i fizičar, ali i filozof i predani vjernik. On je iznio
teoriju da je uvijek bolje kladiti se na to da Bog postoji, živjeti kao da je sve to istina.
Jer ako Bog postoji, tada na kraju zadobivaš vječni život, ako ne postoji, tada sve što
ćeš izgubiti je nešto sitnih užitaka ovdje na zemlji, što je u konačnici svejedno, jer
ionako nema smisla i svi idemo u ništavilo. Stoga je puno isplativije kladiti se na to da
Bog postoji i živjeti tako.
Možda netko od vas ne može intelektualno prihvatiti vjeru i sve ovo što pričamo, pa bi
se osjećao licemjerno da napravi korak vjere, a nije posve siguran. Upoznao sam
jednu osobu koja je rekla da traži Boga, da osjeća da postoji, ali ga nigdje ne može
naći. Išao je i u crkvu, i džamiju, i hare krišna, sve je probao ali nigdje nije osjećao kao
da je to to. Možda ne moramo osjećati, možda ne moramo baš sve shvatiti i razumjeti,
ali probajmo se ponašati kao da je to sve istina i vidjeti gdje će nas to sve dovesti.
Mislimo da moramo prvo vjerovati? Možda prvo treba živjeti kao da imamo vjeru, a
onda će doći vjera, shvaćate?
Jednom velikom učenom redovniku, Origen se zvao i bio je jedan od najvećih
intelektualaca svoga doba, došla mu je jedna osoba s puno pitanja o vjeri. On je
strpljivo saslušao sva ta pitanja, ali nije joj dao odgovor, iako je znao sve odgovore.
Umjesto toga pozvao je tu osobu da dođe živjeti u njegovu redovničku zajednicu i da
tako upozna što je to kršćanska vjera.
Vjera ima puno objašnjavanja, govorilo smo sve o tome u prethodnim susretima, no
ako želimo zaista upoznati što je to vjera, moramo početi živjeti tim načinom života, a
ne samo učiti o vjeri.
63
Probajte i vidi gdje će te takav život dovesti, kada živite kao da je sve to istina. I onda
recite, je li takav život bolji ili te „religija potlačila i zarobila”?
Netko može reći: „Ali meni razum govori da to sve nije istina? Kako da onda živim
kao da je?” Hm, a možeš li ti biti toliko siguran da je istina sve ono što ti tvoj razum i
njegovi zaključci govore? Mislim, koliko su tvoj razum i tvoja razmišljanja pouzdani?
Danas malo sve racionaliziramo i opravdavamo. Možda je problem što mi mislimo da
moramo prvo osmisliti kako treba živjeti, što je ispravno, izgraditi teoriju o pogledu
na svijet, a onda iz toga djelovati. No hajde da krenemo obrnutim putem. Idem se
ponašati na određeni način, pa na temelju ponašanja zaključiti ono što je ispravno.
Gdje me vodi život u kojem živim kao da Boga nema, da je sve besmisleno, živim za
trenutni užitak i onda nestajem u svemirskoj prašini? A kako se osjećam kada živim
kao da je sve što Crkva govori istina? Kada poštujem sve ono što ona traži od mene,
kada idem na misu čak i kada mi se ne ide, kako u cjelini tada moj život izgleda?
Možemo i biti cinični pa sve sumnjati i sve opovrgavati, memati kako su svi glupi i
rugati se na TikToku do besvijesti, ali do čega će nas takvo ismijavanje svega i
nevjerovanja u ništa dovesti? Je li takav razum naš prijatelj. Znate li što je cinik? To je
osoba koja zna cijenu svega, a vrijednost ničega.
Zapamtite, vjera nije teorija, nije mišljenje nego iskustvo života s Bogom. Evo jedna
anegdota: na fakultetu je jedan profesor pričao o tome kako Boga nema, da nema
dokaza za to. Jedan učenik se ustao i pitao: „Profesore, mogu li vas nešto pitati”.
Nakon što je dobio potvrdan odgovor, student je izvadio jabuku, zagrizao ju i rekao:
„Poštovani profesore, kakvog je okusa ova jabuka?”. Profesor je s podsmjehom
odgovorio: „A kako ću znati kakvog je okusa kada ju nisam probao”, na što je dobio
odgovor: „Isto tako ne možete niti znati kakav je moj Bog kada ga niste probali.”
Hajdemo se sada pokušati odvažiti i živjeti kao da je sve to što vam govorim, sve što
Crkva govori istina, iako se još uvijek ne slagali s time, i vidjeti što će se dogoditi. Neki
govore da treba u životu eksperimentirati, no nažalost ljudi eksperimentiraju s
glupostima. No hajde eksperimentirajte malo s Bogom, s kršćanstvom. Probajte
živjeti kao kršćani: idite na misu, molite svaki dan, odite na ispovijed, prekinite s
grešnim navikama, i gledajte samo što će se dogoditi s vašim životom, hoćete li
„okusiti” toga Boga ili je sve ovo samo šuplja priča.
U videu je spomenuto kako izgubiti vjeru – grijehom, o tome ćemo idući susret, a
idući video govori o tome kako jačati našu vjeru – pomoću milosti.
2. Video (8 min)
Pogledati video V12_2_Milost
64
Zašto ove časne nose bijelu boju? Jeste li ikada čuli za izraz „djevojka u bijelom”? To
je boja vjenčanice. One nose bijelo jer su one zaručnice Kristove. Bijela boja haljine
označava da su one udane za Boga. Je li to skandalozno? Reći da si u braku s Bogom?
Znate li da je kroz cijelu Bibliju, odnos između Boga i ljudi najviše opisan kao odnos
između muža i žene? Često mislimo na vjeru kao na odricanje nečega zbog nekog
pravila nekog tamo Boga koji je nešto naredio... Ne, rekli smo da vjerovati znači
osloniti svoj život na Boga, ali vjeru također možemo promatrati kao odnos dvoje
zaručnika, dvoje ljubavnika. Jeste li ikada tako razmišljali o Bogu, kao zaručniku tvoje
duše, onome kome cijeli pripadaš?
Jeste li ikada doživjeli što netko mora doživjeti da bi ostavio sve i krenuo živjeti
novim životom. Ludo se zaljubiti, je li tako? Biti vjernik znači biti zaljubljen u Boga.
Što znači kada sestra kaže: „Moja sreća je u Njemu”? Moja sreća je u Bogu. Gdje je
vaša sreća? Kako doći do tog Boga u kojem se nalazi moja sreća? Najviše putem
sakramenata, čitanjem Svetog pisma, činjenjem dobrih djela, molitva... ukratko –
životom vjere dolazimo do Boga. Svoju vjeru možemo hraniti takvim životom, tada
ona raste i mi bivamo sve sretniji, ili milost u sebi možemo uništiti živeći životom koji
nije u skladu s Božjom voljom – griješeći.
Jedna djevojka je svjedočila kako je jednu nedjelju, tada je imala 18 godina, odlučila
otići na misu. Nije bila na misi od svoje krizme, jer zašto bi. No nešto ju je to jutro
povuklo da sama ode i sjedne na misu. Ništa nije pazila, bila je dekoncentrirana sve
dok nije bilo podizanje hostije kada je u svome srcu čula Isusov glas: „Vjeruješ li mi?”.
Odgovorila je snažno i ljutito „Ne!”, no glas je ponovio pitanje „Vjeruješ li mi?” – „Ne,
ne vjerujem ti, da ti je stalo ne bi se sve ovo događalo u mome životu, ne bi me ljudi
odbacili, ne bih patila, a da ništa krivo nisam nikome učinila”, no Isusov odgovor je
bio ponovno „Vjeruješ li mi?” On se ponavljao sve do kraja mise kada je ona na kraju
odlučila reći: „Pokušat ću”. Nakon tog odgovora osjetila je mir u srcu, u duši, kao
nikada do sada. Ispovjedila se prvi puta nakon krizme, krenula je redovito na misu i
na kraju je od „pokušat ću” došla do „Da, Isuse, vjerujem!”. To je sve što od vas Bog
traži, da mu date šansu, da pokušate kršćanstvo. Inače, link na to svjedočanstvo imate
pod izazov tjedna.

1. Odgovori si na pitanje: Što bi se moralo dogoditi u mom životu, koji znak ili dokaz
bih trebao dobiti da potpuno svoj život predam Bogu?
2. Svaki dan pročitaj evanđelje od dana i 15 minuta razmatraj o njemu. Prije čitanja se
pomoli Duhu svetom da te nadahne. Sjeti se da to nije običan tekst, već Božja riječ.
Razmisli kako se to odnosi na tvoj život.
Evanđelje dana možeš naći na sljedećima mjestima:
http://www.prostorduha.hr/daily-prayer
65
http://www.hilp.hr/liturgija-dana/
Aplikacija za mob: Nova Eva
3. Poslušaj svjedočanstvo o obraćenju popularne tiktokerice Amber Rose
https://www.youtube.com/watch?v=zaYgyMDI9lQ

„Ti, naprotiv, ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao, svjestan od koga
si sve poučen i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su vrsna učiniti te mudrim
tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu.” (2 Tim 3,14s)
Gospodine Isuse, svatko od nas je stvoren za tebe, i nemirno će biti naše srce dok se
ne smiri u tebi. Molimo te da blagosloviš svako nemirno srce u ovoj prostoriji. Pokaži
toj osobi da si stvaran, da ju voliš i da imaš predivan plan za nju kojeg ona tek treba
otkriti. A sve što želiš od nje jest vjera. Gospodine, umnoži našu vjeru.
66
13. Grijeh – promašaj cilja
Nastavni ciljevi:
 Shvatiti u čemu je bio grijeh prvih ljudi
 Shvatiti sedam glavnih grijeha i uočiti njihove posljedice
 Isus Krist je umro da čovjek bude oslobođen od grijeh i smrti
Tijek sata:

Svemogući Božje, svjesni smo svega zla koje se u svijetu događa, kao i to da mi često
tome pridonosimo svojim grijesima. Molimo te da nas očistiš od naših pogrešaka i
ojačaš kako bi mogli živjeti slobodni kao djeca Božja. Oče naš...
Koji je tvoj najdraži grijeh? Što znaš da je grijeh, ali bi volio da nije grijeh? Jesi li
ikada nekome rekao da to što radi je grijeh i da treba prestati?
Što vidim na ekranu? Ništa – točno! Ništa je svijet prije stvaranja. I što se dogodilo
poslije?
1. Video (2 min)
Pogledati video V13_01_TheAppleIncident
Razgovor (10 min)

Kako vam se svidio film? Kako ste se osjećali dok ste sve to gledali? Bi li voljeli da se
takve stvari nikada nisu dogodile i da se ne događaju? Kako je do toga došlo i gdje je
sve pošlo po krivu? Na prvim stranicama Biblije imamo priču o Adamu i Evi, zmiji i
jabuci. Idemo čitati malo tekst i vidjeti što se tu događa.
Čitamo (u Post 2,7s) kako Bog sadi rajski vrt u kojem stavlja čovjeka. U vrtu ima
raznog drveća, između kojih se posebno ističu dva drveta. Koja? Stablo života i stablo
spoznaje dobra i zla. Dalje čovjeku govori: „Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali
sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo!“ (Post 2,16-17). Koja je simbolika svega
toga? Izrael je dobrim dijelom pustinja, i kada u Bibliji čitamo o vrtu, to znači raskoš.
Bog je čovjeku dao sve što mu treba, razna drveća s kojih čovjek smije jesti o tome
govori. Vidimo da se dva drva posebno spominju. Prvo je stablo života, Bog nije
zabranio da se s njega jede. Stablo života znači puninu života, znači postizanje one
savršene sreće, smisla i unutarnjeg ispunjenja o kojem cijelo vrijeme ovdje pričamo.
Bog je stvorio čovjeka da to ima. Prvi ljudi nisu čeznuli za srećom, kao što to mi
67
čeznemo, oni su je imali, njihovo srce je bilo savršeno ispunjeno. No postojalo je još
jedno stablo – spoznaje dobra i zla. O čemu se tu radi?
Bog je život, je li tako, i stvorio je čovjeka da živi, da Bog bude u središtu
njegova života. A kada nam je nešto središte života, onda to određuje kako ćemo
odlučivati što je dobro, a što je zlo. Npr. ako je Bog središte, konačni cilj našega
života, onda je dobro sve što nas vodi k tome cilju, a zlo je sve što nas odvodi. Ako je
cilj našega života proći ispit, onda je dobro sve što nas vodi k tome da prođemo ispit,
a zlo sve ono što nas odvodi od toga, je li tako? Poimanje dobra i zla ovisi o tome što
je u središtu našega života. Svi imamo i puno malih svakodnevnih ciljeva, ali ovdje
govorimo o jednom konačnom cilju koji određuje sve druge ciljeve.
Jest sa stabla dobra i zla znači maknuti Boga iz središta, kao onog tko me čini sretnim
i tko me može jedini ispuniti, i postaviti nešto drugo, primjerice novac. Onda za mene
postaje dobro ne ono što me vodi k Bogu, nego što me vodi k novcu, a zlo što me od
njega odvodi. Onda se može dogoditi da i krađa postaje nešto što je za mene dobro,
jer me dovodi k novcima, a pomaganje drugome postaje vrlo loše, jer onda imam
manje novaca. Ili odlučim da je u mome središtu užitak, tada droga za mene postaje
dobro, jer mi pomaže u uživanju, pobačaj za mene postaje jako dobro jer će me dijete
spriječiti u uživanju, a što je onda zlo – teško i marljivo raditi, pomagati drugima, biti
pošten. Ili je možda moć u tvome središtu. Onda je dobro kada se rugam drugome,
kada ga tučem i mučim jer tako utvrđujem svoju moć nad njime. Onda je dobro
krenuti u rat i napasti drugu zemlju, jer tako ostvarujem još veću moć. A loše postaje
biti poslušan, priznati da je netko bolji od mene, da trebam pomoć i ne mogu sve sam.
To znači jesti sa stabla spoznaje dobra i zla. Čovjek nije odolio toj kušnji i ljudi
su jeli, odlučili su sami krojiti svoj život, odlučivati što je dobro, a što zlo, a ne uzeti
Boga za glavno mjerilo i cilj svoga života. I to je dovelo do svega ovoga što smo vidjeli
u prvom videu. Najveća tragedija svega je što čovjek koji je odlučio da će sam
odlučivati što je dobro, a što zlo, jer misli da će tako biti sretniji, na kraju postaje
nesretan. Mislite li da su zli ljudi sretni? Mislite li da su zlikovci kao Hitler i Staljin
bili sretni, ili profesionalni kriminalci i mafijaši? Kolike zvijezde, glumci, pjevači,
bogati poduzetnici, pate od depresije i oduzeli su si život, a imali su sve moguće užitke
i novaca koliko god su htjeli. Posljedica grijeha je da čovjek bez Boga umire, i nakon
što je čovječanstvo jednom zagrizlo u grijeh, tada ulazi u tu spiralu zla, jedan vrtlog iz
kojega se nikako ne može izvući, i samo tone sve dublje i dublje u smrt.
Idemo na jedno drugo pitanje vezano uz „Adama i Evu”, je li to istinita priča? – Da.
Nije nužno povijesna istina, ali je istina, jer govori istinu o čovjeku, o njegovoj
grešnosti i njegovu ponašanju koje dovodi zlo i patnju na ovaj svijet.
Znate li igru kamen – papir – škare? Naravno da svi znamo. Meni je prije bilo jasno
da škare prerežu papir, a s kamenom možeš razbiti škare, da su zato jači. Ali znate li
zašto je papir jači od kamena? Jedno objašnjenje je jer može obaviti kamen i sakriti
ga, no ima jedno isto zgodno objašnjenje – jer pisana riječ traje dulje od kamenog
dvorca, jer neke knjige i priče su starije od najvećih carstava i moći ovoga svijeta.
Najstariji dijelovi Bibliji su stari preko 3.500 godina. Niti jedno carstvo niti moć
68
ovoga svijeta nije toliko staro. Rimskim carevima, kojima su se ljudi klanjali kao
bogovima, danas su samo neko poglavlje u knjizi iz povijesti. No knjige i priče koje
one donose su preživjele, generacije i generacije, kroz tisuće godina, su ih smatrale
vrijednima čuvanja. Možda netko osobno ne vjeruje u Bibliju, ne vjeruje u Boga, ali
mislim da minimalna doza pristojnosti zahtjeva barem poštovanje prema nečemu što
je tolikim milijunima ljudi bilo važno i što je preživjeli nekoliko milenija. Svatko ima
pravo ne vjerovati, ali odbaciti tako nešto s razlogom: „ljudi su prije bili glupi, ja sam
danas pametan” je vrlo neozbiljno i površno.
2. Video (9 min)
Pogledati video V13_02_7 glavnih grijeha
Razgovor (10 min)

Jeste li uspjeli pratiti video?
Znate li što znači riječ grijeh? Kako biste opisali nekom vanzemaljcu koji ne zna ništa
o ljudima kada bi vas pitao što je to grijeh? U hebrejskom i grčkom jeziku, riječ grijeh
se upotrebljavala kada bi strijelac ili bacač koplja promašio metu. Grijeh je promašiti
cilj. Kršćani su uzeli tu riječ jer ona najbolje opisuje što je grijeh – kada promašimo
svoj smisao života, kada učinimo nešto što nas ne vodi do života u punini, nego nas
odvlači na jedan drugi put. Ne prekršaj neke zapovijedi koju je netko nekada davno
rekao, nego promašiti svoj cilj. Onda vidimo da pod grijeh možemo jako puno toga
ubrojiti: misli, riječi, dijela i propusti. Zar ne?
No grijeh, osim što je promašaj cilja, on ima još jedno svojstvo. Je li se vama ikada
dogodilo da stalno radite neke stvari koje ste sami sebi rekli da nećete? Možda igrate
igrice do kasno uvečer pa idući dan ne možete funkcionirati, ili ste dobili jedinicu pa
ste rekli da ćete od sada učiti na vrijeme, ili se stalno posvađate s nekim prijateljima,
roditeljima, a niste htjeli... Što ćete više rasti to će život postajati kompliciraniji i sve
ćemo više postajati skloni ovisnostima i lošem ponašanju. Ne govorim ovdje o
ovisnosti o drogi, već neke loše stvari koje ćemo stalno ponavljati, a koje ne želimo
raditi. Zato je možda najbolja suvremena riječ za grijeh – ovisnost. Jer ovisnost
uništava moju slobodu, kada činim grijeh sve više postajem ovisan o njemu i nisam
više sposoban činiti dobro koje želim, moja sloboda je uništena.
Grijeh može biti laki i teški. Teški grijeh nazivamo također smrtni grijeh, jer ubija u
nama našu povezanost s Bogom. U videu smo slušali o sedam glavnih grijeha. U
engleskom kažu deadly, jer oni donose smrt, zato je u prijevodu videa stavljeno
smrtonosni grijesi, jer smrtni grijeh je u hrvatskom jeziku nešto drugo. Uglavnom,
hrvatski se kaže sedam glavnih grijeha, a ne sedam smrtnih grijeha, to zapamtite.
Zašto je važno znati tih sedam glavnih grijeha? Jer često loše stvari koje mi činimo su
samo posljedica nekog dubljeg problema. Primjerice, netko se potukao s drugim jer je
bio ljut. Ako on odluči da se više neće tuči s drugima, to mu neće previše pomoći, jer
treba najprije odlučiti da se neće ljutiti. Nije dovoljno kada me netko naljuti stisnuti
69
zube i reći: „neću ga sada udariti šakom”, nego naučiti živjeti tako da se ne ljutimo.
Ljutnja je korijen problema, ne tučnjava. Tako i za druge stvari, dobio lošu ocjenu ne
samo zato jer nisam učio, nego jer sam lijen, jer ne vidim smisao ni škole ni svojega
života, a možda i previše igram igrice koje mi oduzimaju jako puno vremena. Netko je
nezadovoljan sa sobom i samoozljeđuje se jer se tada osjeća bolje, iz nekoga razloga.
Rješenje nije da čvrsto odluči: „ja se neću više rezati”, nego da se možda prestane
uspoređivati s drugim ljudima i stalno mjeriti što nema i kako su drugi bolji i početi
biti zahvalan na onome što ima. Shvaćate logiku ovih sedam glavnih grijeha i kako je
važno znati doći do korijena naših problema, a ne samo skidati posljedice.
Zadatak (10 min)
Podijelit ćemo se u grupe i svaka će grupa dobiti papir. Svi imate sliku drveta, a na
korijenu je napisan jedan od sedam glavnih grijeha. Vaš zadatak je gore na stablu
napisati plodove, posljedice toga grijeha. Ne mora to biti odraz vašega života nego što
mislite kojim posljedicama rađa osoba koja je rob ovoga grijeha.
Bilo bi dobro da je A3 papir, no može i A4 ako nema, tanki marker bolje izgleda od
kemijske. Može jedna grupa dobiti dva papira. Ili možda ako župa ima npr. 7 grupa,
da svaka grupa obradi jedan glavni grijeh i da to onda budu plakati koji će neko
vrijeme krasiti župnu dvoranu.

1. Napravi analizu svoje duše prema ovih sedam glavnih grijeha. Što ti se čini, od tih
sedam, koja dva predstavljaju tvoj najveći problem? Koji su sve njihovi „plodovi” u
tvojem životu. Koji „protuotrov” ćeš početi primjenjivati kako bi prestao biti njihov
rob?
2. Sjećaš li se kada je u tvojem životu grijeh uništio nešto lijepo? Koje Božje zapovijedi
se nisi držao? Da možeš ispočetka, što bi promijenio?
3. U tišini svaki dan moli Boga da ti otkrije neki grijeh koji činiš, a da ga nisi svjestan
te da ti pomogne da ga se oslobodiš.

„Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću. Ako poslušaš
zapovijedi Gospodina, Boga svoga, koje ti danas dajem; ako poslušaš — da ljubiš
Gospodina, Boga svoga, da hodiš njegovim putovima, vršiš njegove zapovijedi,
njegove zakone i njegove uredbe — živjet ćeš... Ali ako se srce tvoje odvrati i ne
poslušaš, nego zastraniš ... ja vam danas izjavljujem da ćete zaista propast...
Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i
smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj: Ljubi Gospodina, Boga svoga,
slušaj njegov glas, prianjaj uz njega... Ta on je život tvoj“ (Pnz 30, 15-19)
Svemogući Bože, toliko puta smo sami sebe iznevjerili jer nismo bili ono što smo
trebali biti. Pomozi nam da prepoznajemo svoje grijehe, daj nam mudrosti da se
možemo za te grijehe pokajati i snage da se tih grijeha možemo osloboditi. Amen.
70
14. Zapovijedi – upute za život
Nastavni ciljevi:
 Shvatiti da zapovijedi nisu nametnute nego sigurne upute za ispunjen život
 Shvatiti ludost odbacivanja zapovijedi bez da se upoznalo s njihovim razlozima
Tijek sata:

Gospodine Bože, ti si stvorio sav svijet i cijeli svemir. Tebi su poznate naše želje da
živimo slobodno, radosno i sretno. Pomozi nam da svoju slobodu uvijek koristimo na
dobro. Zdravo Marijo...
Bi li život bio ljepši da u njemu ne postoje nikakve zabrane? Koji kriterij bi ti stavio
koje su zapovijedi dobre, a koje loše? Držiš li se u životu svih zapovijedi i zabrana koje
su ti nametnute?
Zauzmi pažnju (5 min)

Za početak poslušajmo jednu priču.
Bio je jednom jedan gradić koji je sa zapadne strane, malo izvan grada, imao
postavljenu ogradu koju su njegovi stanovnici brižljivo održavali: stalno su
provjeravali koliko je čvrsta, mijenjali trule dijelove, skidali mahovinu, organizirali
dežurstva i straže. Ta ograda, koju su ponekad zvali i „zid”, iako je bila drvena i ne
viša od 2 metra, je podosta zaokupljala njezine stanovnike. Ne samo zbog posla na
njezinu održavanju, nego o ogradi se redovito i živo raspravljalo, umjetnici su je
slikali, djeca u školi su morala znati njezinu visinu i detalje konstrukcije, čak je bilo i
prijedloga da se ograda stavi na gradski grb. No, ono što je vrlo zanimljivo i neobično,
da nitko u gradu nije znao zašto i kada je ograda postavljena. Tako su nastale mnoge
legende koje su više služile za zabavljanje puka na festivalima, nego što bi zanimale
povjesničare. Iako je kroz povijest, kako svjedoče detaljni zapisi iz dvije velike gradske
kronike, ograda bila dika ovog mjestašca, o njoj su pjevali pjesme i svim gostima su je
rado pokazivali, s vremenom je održavanje ograde postalo naporno, a ljudi su sve
glasnije počeli postavljati delikatno pitanje: Je li nama ograda uopće potrebna?
Jednoga dana su građani pozvani na vijećanje da konačno rasprave o onome o čemu
su sada već svi pričali. Sjednica je bila žustra te, iako je bio nemali broj onih koji su se
tome snažno protivili, većina je, ponesena nakupljenim frustracijama, odlučila i prije
službenog glasanja ogradu srušiti. Odjurili su s bakljama i sjekirama i uz popriličnu
galamu i poklike, srušili i zapalili ono što se te noći prometnulo kao uzrok svih
71
njihovih problema. Kada je vatra utihnula, od nekoć ponosnog zdanja ostala je hrpa
pepela i poduži pravac rupa u zemlji gdje su kolci nekoć bili zabodeni.
Neki su tu večer usnuli s osjećajem slobode, neki su plakali, a neki su, kao i svako
večer, legli pijani. No, nažalost, nitko nije ostao budan da posvjedoči onome što se te
večeri dogodilo kada je grad po prvi puta ostao bez svoje ograde.
Što misliš, što se te noći dogodilo:
a) vukovi su napali selo
b) zemlja se odronila i uništila brojne kuće
c) svi koji su rušili ogradu su dobili temperaturu i tu noć umrli
d) razbojnici su napali te ubili i opljačkali mnoge
e) ništa se nije dogodilo
Neka krizmanici glasaju. Na kraju im se ne pruži točan odgovor, nego treba postaviti
pitanje: Je li uopće trebalo srušiti ogradu ako nismo sigurni zašto je ona postavljena?
Ono što će se poslije dogoditi ovisi o razlogu postavljanja ograde. Iako je ova priča
izmišljena, ona govori o jednoj stvarnosti, da ljudi znaju proglasiti nešto beskorisnim,
neki običaj, zabranu ili pravilo, i žele ga ukloniti, a da nisu sigurni čemu to služi.
Osobni primjer: Dok sam bio mlađi na Jarunu sam radio kao redar. I jedan dan dođe
šef i kaže da je ulaz s autima zatvoren, postavio me na ulaz i rekao da nikoga ne
puštam. – „Nema problema”, rekao sam. No uskoro na ulaz dolaze vatrogasci, ja im
kažem da ne mogu ući da je zatvoren promet. Oni odgovaraju da su oni vatrogasci i da
moraju proći inače će upaliti plavo svijetlo. Zovem šefa, on se ne javlja. Što biste vi
napravili na mome mjestu? (ispitaj ih).... ja sam ih na kraju pustio na Jarun, na što
me zvao šef jako ljut, jer bila je biciklistička utrka u tijeku i oni su uletjeli sa svojim
kamionom u nju. Problem je bio što meni nije rečeno zašto je zabranjeno ulaziti, da
sam znao razlog onda bih znao i kako postupiti u nekim nepredviđenim situacijama.
Puno zapovijedi i zabrana kršimo jer nam je netko, nažalost, samo rekao da se nešto
ne smije, a nije se potrudio objasniti nam zašto. Ili se možda mi nismo dovoljno
potrudili da saznamo zašto.

Znate li da i u životinjskom svijetu ne može svatko raditi što želi nego postoje
neka pravila ponašanja? Ne da su životinje postale svjesne i dogovorile se da
moraju imati neke zakone inače će završiti u paklu – ne. Nego se ponašaju po
određenim pravilima. Primjerice, najjači majmun u čoporu ne smije raditi što ga je
briga, mora se brinuti za ostale majmune, ako će stalno tući druge, naći će se dvojica,
napraviti zasjedu i ubiti ga. Čak i majmuni traže određena pravila ponašanja, a
nemaju neku religiju koja im to „nameće”. Kada se vukovi potuku za vlast i jedan se
pokaže jačim, poraženi vuk spušta glavu i otvara svoj vrat da ga ovaj može slobodno
ugrist i ubiti (zagrist će mu žilu kucavicu). Takva su pravila dvoboja kojih se svi
vukovi drže. No pobjednik to neće napraviti, ne jer tako piše u pravili o fair-playu,
nego jer se on ponaša po nekim pravilima koja postoje, koja ga nitko nije naučio, a
72
ipak ih svi znaju. To se zove prirodni zakon. Nešto s čime se životinje i ljudi rađaju
i svima je to jasno da je takvo pravilo.
Poštivanje pravila čini dobro onome tko ih se drži. Vratimo se na primjer našega
vuka. On će sutra trebati uloviti nekog jelena pa će mu vuk, kojem je poštedio život,
dobro doći kao pomoć. Životinje se ponašaju kao da imaju neki kodeks, neka pravila
ponašanja kojega se drže. Našao sam na YouTube kanal jedne osobe koja u Africi živi
s lavovima. Kako je to uspio da ga ne pojedu? Naučio je njihov način komuniciranja,
njihova pravila i zapovijedi po kojima žive i nema problema s lavovima dokle god se
drži pravila.
Zakoni i zapovijedi koje mi ljudi imamo, nisu tu zato jer ih je netko izmislio u nekom
trenutku, nego smo mi ljudi kroz povijest, promatrajući sebe, svoja ponašanja i
posljedice svoga ponašanja, došli do zaključka da su neke stvari jako dobre i trebaju
vrijediti za sve. Primjerice pravila: ne ubij, ne ukradi, ne laži... Slažete li se da su to
zapovijedi kojeg bi se svi trebali držati?
Sada dolazimo do brojnih pravila i zapovijedi koje imamo u Crkvi. Crkva je poznata
po svojim zabranama, je li tako? I mnoge njezine zabrane danas ljudima smetaju i
žele ih ukinuti, no mislim da nije pošteno odbacivati nešto što su generacije smatrale
vrijednim i važnim, a da prije ne vidimo razloge zašto one postoje. Argument: „meni
se to ne sviđa” nije dovoljan. Zabrane za koje znamo smisao nisu problem. Primjerice,
nisam čuo da se netko buni zašto je u zoološkom vrtu zabranjeno ući u bazen s
krokodilima? To nam je jasno. Ja vam želim reći da sve te zabrane i zapovijedi koje
postoje u Crkvi imaju smisla i pozivam vas da ga pokušate otkriti i shvatiti prije nego
li ih odbacite.
Nije li bahato i arogantno reći: „Meh, Crkva i njezina pravila. Svi ti ljudi koji su prije
živjeli nisu znali ništa o životu. Ja sada imam 14 godina i ja sve znam i pametniji sam
od njih svih.” Nije li to ne samo bahato nego možda i opasno? Možda zaista jesi
pametniji nego milijarde ljudi koji su živjeli prije tebe, ali to je malo vjerojatno.
Ne traži Crkva da se držimo Božjih zapovijedi jer, eto, želi imati moć nad nama ili jer
je zastarjela pa ne razumije kako stvari danas funkcioniraju... Ne, ona traži od nas da
se držimo zapovijedi jer ne želi da patimo. Grijeh je put u pakao, ne samo u idućem
životu nego već ovdje na zemlji. Tko god čini grijeh, čini sebi patnju i ide prema paklu
– najvećoj mogućoj patnji. Iako se to možda odmah ne vidi.
Dakle, zapovijedi nisu tu da me zarobe, one su tu da me sačuvaju od promašaja i od
patnje, one su putokaz u nebo. C. S. Lewis je rekao da su moralne zapovijedi upute za
rukovanje ljudskih strojem. Ako se ponašamo pravilno, bit će nam dobro, ako ćemo
kršiti pravila, slomit ćemo se, kao što se svaki predmet može slomiti ako ga ne koristiš
pravilno.
1. Video (5 min)
73
Pogledati video V14_01_Zapovijedi
Iza svake zapovijedi postoji razlog zašto je to dobro. Ako ne vidiš razlog, moraš se
potruditi saznati ga. Nama je jako teško slijediti neku zapovijed, ako ne vidimo njezin
smisao. Ako ćemo odbaciti neko pravilo moramo se potruditi saznati razlog toga, a ne
odbaciti jer „meni to nije jasno” – jesi li se iskreno potrudio saznati odgovor? Sjećam
se, jedno od mojih najranijih sjećanja, znam da sam svugdje vidio, u crtićima ili su mi
ljudi govorili, da se ne smiju gurati čavli u utičnicu. Nije mi bilo jasno zašto svi to
govore, i zašto bih to uopće napravio. I jednom sam doma našao veliki čavao, i
naravno, ja sam morao saznati zašto se ne smije gurati čavao u utičnicu. Gurnuo sam
ga i odmah saznao zašto svi o tome govore da se to ne smije. Bogu hvala da sam ostao
živ! Imam još jednu zgodu, ova se dogodila desetak godina kasnija, kada sam radio na
Jarunu kao redar. Šef me postavio na ulaz i rekao da je promet zatvoren i da ne
smijem nikoga pustiti. Nije mi rekao zašto je zatvoren, samo da nikoga ne puštam.
Može! No dolaze vatrogasci i traže da ih pustim – ja kažem da je promet zatvoren i da
ne smijem nikoga pustiti. Oni meni kažu da su oni vatrogasci, da oni mogu svugdje
proći i da će upaliti sirenu ako ih ne pustim. Ja u dilemi, šef se ne javlja, rekao je da
nikoga ne puštam, a znam da vatrogasci smiju svugdje proći. I ja odlučim njih pustiti.
Slijedi epilog: cesta je bila zatvorena jer je bila biciklistička utrka, a vatrogasci su išli
na roštilj i nigdje im se nije žurilo, da sam znao da je utrka, rekao bih im i oni bi
čekali. Nisam znao razlog zabrane i zato sam ju prekršio. Poslije se još nešto dogodilo.
Nakon toga je bio na Jarunu neki glazbeni festival, i mene je šef stavio na sporedni
ulaz da nikoga ne puštam – A ja, nema šanse da sada ikoga pustim. I došlo je dvoje
ljudi, da nemaju karte, mogu li ih pustiti na ovaj ulaz da se prošvercaju – Ne može!
Stajali su ispred neko vrijeme, dolazi moj šef, ja sav ponosan stojim – nisam nikoga
pustio, oni sada dolaze do njega i molećivo ga pitaju mogu li ući – on se malo nećkao,
osvrnuo oko sebe i pustio ih – Meni više ništa nije bilo jasno!!! Kada znaš razloge
zapovijedi, onda one nisu okvir koji te tlači i zarobljava, nego podržavaju tvoj život i
čine ga kvalitetnim.
Možda bismo na zapovijedi trebali više gledati kao na pravila igre, kao što smo to
vidjeli u videu. A život ima svoja pravila kojih se svi držimo. Primjerice, možeš li se
obući kako želiš? Vi se oblačite kako želite, ali ipak se držite nekih pravila, držite se
pravila igre obraćenja. Oblačiš se kako je trend, tako da dobiješ pohvalu drugih, da
budeš privlačan, zar ne? Pa čak i oni koji glume da su buntovnici, svi ipak slijede neka
pravila. Ne možeš doći u školu obučen u vreću za smeće, svi će ti se smijati ili će zvati
hitnu da ti nije dobro.... oni te vole, ali ti neće dopustiti da se tako oblačiš, jer to za
tebe nije dobro. Postoje pravila igre života koja pokušavamo otkriti da bismo igrali
dobru igru i postali sretni. Kada netko na nogometnoj utakmici kaže da on ne priznaje
korner – drugi će ga izbaciti van, neće se htjeti s njime igrati jer on svojim
ponašanjem i kršenjem pravila uništava igru.
74
Stvar je što se oko nogometnih pravila možemo dogovoriti, jer mi smo nogomet
izmislili, ali život nismo izmislili i pravila života možemo samo otkriti. Ako ćemo ih
mijenjati, nećemo dobro proći. Ta pravila se ne protežu samo na neke dijelove života,
nego na sve dijelove, jer postoji način na koji se može živjeti ispravno, put koji te vodi
ka sreći, i postoji kaos kada se ne držiš pravila, tada tvoj život polako, ali sigurno
pretvaraš u pakao – ako si lijen, sebičan, lažeš... Posebno je opasno ako proglasimo da
na nekom području život nema pravila i tamo mogu raditi što želim.
Ova igra očituje neku višu stvarnost – moral nije samo stvar dogovora, jer ljudi su se
kroz povijest dogovarali svašta: da je u redu imati robove, da je u redu pobiti jedan
narod, da žena ne vrijedi isto kao muškarac... svašta su se ljudi dogovarali kroz
povijest. Jesu li pravila životne igre samo stvar dogovora, kao što FIFA diktira pravila
nogometa? Je li zabrana ubojstva loša samo zato što smo se tako dogovorili ili je li to
zaista istina utkana u svakog čovjeka, a mi smo samo to iščitali iz ljudske prirode?
Ono što Crkva pokušava kroz povijest promatrajući čovjeka i promatrajući ono što
nam je Bog objavio, otkriti koji je to vječni zakon za ljude, koja su to pravila igre po
kojima trebamo igrati da ostvarimo smisao svoga života, da imamo sretan život.
Zanimaju li vas pravila života, upute kako postati sretan? Crkva ne želi učiniti ljude
robovima, nego istinski slobodnima, a to ćeš postati tek kada dobiješ granice i pravila
igre. Je li Luka Modrić rob nogometnih pravila ili najslobodniji nogometaš na svijetu?
On je shvatio igru. Jedan violinist koji svaki dan 5 sati vježba violinu, je li on rob te
violine ili mu to stalno vježbanje omogućuje da postane toliko slobodan da može na
violini odsvirati sve što zaželi. Jeste li vi robovi hrvatskog jezika ili vam je učenje
jezičnih pravila omogućilo da postanete slobodni izraziti sebe?
Zapovijedi su tu da bismo mogli postati slobodno – da možemo živjeti tako da stalno
činimo ono što je dobro.
Oni koji su shvatili igru života nazivamo svecima. Mislim da ipak treba imati malo
povjerenja u Crkvu, ipak ona ima više iskustva i od mene i od vas, pa čak i ako u ovom
razredu sjede trenutno najpametniji ljudi na svijetu, mislim da to ipak nije dovoljan
razlog da samo tako odbacimo pravila koja su milijarde ljudi prije nas smatrali vrlo
vrijednima.
Zadatak (5 min)
Na papir napišite tri pravila života koja su dobra i kojih se svi trebaju držati. Napiši i
tri pravila života koja ti drugi nameću, možda koja Crkva nameće, a nije ti jasno zašto
su oni dobri i zašto ih se treba držati.
2. Video (8 min)
Pogledati video V14_02_Dio lavljeg copora
Moram li naglasiti da ovako nešto ne pokušavate sami, ovo je profesionalac. Zašto
smo gledali ovaj video? Da shvatimo da ako životinje imaju zapovijedi i pravila po
kojima se ponašaju, inače bude kaos, kako onda neće i ljudi. Svako područje našega
života je uređeno, postoje određena pravila i zapovijedi, ako nećemo igrati po njima,
75
naštetit ćemo prvo sebi, a onda i drugim ljudima i to najčešće onima do kojima nam
je najviše stalo.

1. Napravi anketu. Među svojim prijateljima u razredu raspitaj se što misle koja je
zapovijed najteža za držati.
2. Sjećaš li se kada je u tvojem životu grijeh uništio nešto lijepo? Koje Božje zapovijedi
se nisi držao? Da možeš stvari ponoviti, što bi promijenio?
3. U tišini svaki dan moli Boga da ti otkrije neki grijeh koji činiš, a da ga nisi svjestan,
da ti pomogne da ga se oslobodiš.

„Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške.“
(1 Iv 5,3)
Gospodine, pomozi nam da u tvojim zapovijedima ne vidimo naredbe, već savjete Oca
koji nas ljubi i koji nam želi samo dobro. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
76
15. Duhovni boj
Nastavni ciljevi:
 Postati svjestan nevidljive stvarnosti koja nas okružuje
 Shvatiti život kao borbu za našu dušu
 Prepoznati oružja koja nam pomažu u tom boju
Tijek sata:
prošli sat.

Gospodine, ti bolje od nas znaš da u životu često činimo greške. Padamo u slabosti i
na kraju radimo ono što ne želimo. Daj nam svoga Duha koji će nas voditi i dati nam
snagu da možemo u životu postići ono za što smo stvoreni. Oče nas...
Uvod
Svake nedjelje na misi molimo „Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega,
stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga.” Na što se odnosi ovo
vidljivo i nevidljivo?
1. Video (7 min)
Pogledati video V15_1_Napast
Kako vam se svidio vidio? Što mislite, je li to fikcija ili stvarnost? Postoje li zaista
demoni koji nas nagovaraju na zlo? Imate li takvo iskustvo da u vama postoji neka
sila koja kao da vas tjera da činite nešto loše, nešto što ni sami ne želite? Jeste li čuli
za izreku „Vrag mu ne da mira”?
Ovaj video je ekranizacija jedne jako zgodne knjige C. S. Lewisa „Pisma starijeg đavla
mlađem”, a koja dosta duhovito govori o stvarnosti duhovnog svijeta.
Htjeli mi to priznati ili ne, postoji jedan duhovni svijet, svijet koji je nevidljiv oku, ali
itekako ga možemo zamijetiti preko ponašanja ljudi, ali i u svojoj nutrini, u svojoj
duši gdje se odvija nevidljiva, ali stvarna borba za naš život. To je borba između
svijetla i tame, između dobra i zla, kraljevstva Božjeg i kraljevstva tmine tj. sotoninog
kraljevstva. Ishod ovog velikog rata je već poznat, Isus je pobijedio, ali se još uvijek
odvijaju borbe oko spasenja duše, spasenja svakoga čovjeka.
Jeste li ikada vidjeli neki crtić gdje anđeo i vrag sjede na nečijem ramenu i nagovaraju
osobu da čini nešto, anđeo na dobro, a vrag na zlo? Mi u sebi svi imamo glas savjesti,
77
koji je Božji glas (ako svoju savjest dobro formiramo), ali također nam često u misli
dolaze i razne misli koje nisu od Boga, a nisu niti naše – to su demoni, pali anđeli,
sluge sotone koji nas žele uništiti. Zašto oni nas mrze i žele nam zlo kada im nismo
ništa loše učinili? Oni mrze Boga, a Bogu ne mogu ništa učiniti, i zato žele uništiti sve
što Bog voli – a to smo mi ljudi!
Možemo mi biti vjernici i atesti, kršćani ili budisti; đavla ne zanima vjeruješ li u njega
ili ne, on te želi uništiti. To je borba u koju je svatko od nas uključen i ako ne budemo
spremni za borbu – dobit ćemo teške batine.
Jeste li ikada čuli za slučajeve demonskih opsjednuća? To nije izmišljeno nego zaista
postoje, no to su ekstremni slučajevi do koji se dolazi načešće kroz dodire s okultnim,
tarot, gatanje, bioenergija, zazivanje duhova, sotonizam... (ako se netko time bavio,
preporučam da što prije ispovijedi). Takvi slučajevi nam jasno govore da sotona
postoji, da djeluje u svijetu i da nam želi zlo. Malo tko od nas će se u životu susresti s
takvim slučajevima, ali se svi svaki dan susrećemo sa sotoninim nagovaranjem na
grijeh. On nam stalno nešto šapće, laže: „Ma ne moraš učiti, nije to važno“, „On će
tebi to govoriti, pokaži ti njemu tko je gazda“, „još pet minuta sna neće škoditi“, „pa
što ima loše da zapališ tu i tamo“, „imaš tako ružan nos, vidi kako ona ima lijepo lice“,
„ako ne spavaš s njim, ostavit će te, a ionako svi to rade, nije to big deal“, „ajde još
jedno piće popi“, „ti si nesposoban, nikada ništa nećeš postići u životu“, „kako si to
mogao napraviti, ti zla osoba, možda najbolje da se ubiješ i svima skratiš muke“, „To
ti se sve događa jer si zao pa te Bog kažnjava“... Jesu li vam ovakve misli poznate?
Sotonine laži idu u tri smjera

 laž o Bogu
 laž o drugim ljudima
 laž o nama samima
Laž o Bogu da ne vjerujemo da nas on voli, da mu je stalo, da on ne postoji (ovo
najmanje ljudi vjeruje), da patimo jer nas Bog kažnjava, da nam se neće nikada
oprostiti.
Laž o drugima – predrasude, ogovaranja – mi trebamo širiti Božju riječ, a kada
ogovaramo onda širimo sotoninu riječ, tj. sotonine laži. Koje su još laži o drugima?
Laž o nama samima – da ne vrijedimo dovoljno, da nešto ne možemo, ili pak da smo
umišljeni... Znate gdje najviše ovakvih laži možemo čuti? Pred ogledalom: „Vidi koliki
nos imaš, gledaj kako ti je ten ružan, ovi prištići su katastrofa”, ili te laži mogu ići u
drugi smjer: „Pa ti si stvarno najzgodniji frajer u gradu. Tako lijep da bi ti trebalo
zabraniti hodati po cesti, jer ćeš sudar izazvati svojom pojavom“. Opet vas pitam, jesu
li vam ove misli poznate? Svi smo mi isti ljudi i kroz iste kušnje prolazimo. Zato je
važno nekada poslušati starije i mudrije od sebe, a ne misliti da sve moramo sami
riješiti.
No čuli smo u Bibliji da Bog kuša ljude, kušao je Abrahama, kušao je Joba. U čemu je
ona razlika između Boga i sotone koji nas napastuje. Postoji jedna velika razlika
78
između kušnje i napasti, znate li koja? Kušnja je prilika, a napast je zamka. Božja
kušnja je tu da ti pomogne da rasteš, ona je poput prepreke na poligonu, a sotonina
napast je zamka koja ima cilj da te upropasti.
Protiv sotone i njegova djelovanja se moramo boriti, ali ne sami, jer sotona je jači od
nas. Trebamo se boriti s Božjom pomoću i s oružjima koja nam je on dao! Pogledajmo
vidio o jednom velikom borcu protiv sotone, sv. Maksimilijanu Kolbeu. Jeste li ikada
čuli za njega? Znate li kako je živio i umro? Nacisti su ga zatvorili u Auschwitzu jer je
govorio protiv njih, kada je jedan zatvorenik pobjegao, za kaznu je trebalo ubiti 10
drugih da ostale odgovore od bježanja. Jednog kojeg su odabrali je počeo moliti i
preklinjati da ga poštede, jer je imao doma obitelj, ženu i djecu, da se neće imati tko
brinuti za njih ako ga ubiju... Dok je ovaj preklinjao za svoj život, sv. Maksimilijan je
istupio iz linije i rekao: „Ja želim umrijeti za ovoga čovjeka”, vrlo iznenađeni čuvar ga
je upitao: „A tko si ti?” – „Ja sam katolički svećenik”. Prihvatio je ponudu, njih deset
su stavili u tzv. „bunker gladi”, ostavili su ih u mraku, gole, bez hrane i vode. Obično
su se iz tih bunkera čuli urlici, no iz ovoga gdje je bio sv. Maksimilijan su se čule
pjesme. Hrabrio je one s kojima je bio zatočen da se mole i pjevaju slavu Bogu. Nakon
deset dana otvorili su bunker, on je još bio živ pa su mu uštrcali otrov u venu i tako je
umro. Godine 1982. Maksimilijan Kolbe je proglašen svetim, a u Rimu na misi
proglašenja je bio i čovjek kojeg je spasio koji je preživio više od 5 godina u
koncentracijskim logorima.
2. Video (7 min)
Pogledati video V15_2_Vojska_bezgresne
Razgovor (10 min)

Kako vam se svidio video?
Je li život borba? Je li istina ono što kaže da ako život nije borba onda je predaja, a
ako je predaja onda je smrt?
Jedan je čovjek pričao da kada je čuo ovu priču o sv. Maksimilijanu da je mislio kako
je bilo više takvih herojskih slučajeva, pa kada je bio u posjetu Auschwitzu pitao je
vodiča je li to bio česti slučaj da su ljudi davali svoje živote za drugoga. Ovaj ga je
začuđeno pogledao i rekao da je ovo jedini primjer za koji zna da je netko ponudio
svoj život za drugoga. Prije par godina sam i ja bio u posjeti Auschwitzu, kada smo
posjetili plinske komore, vodič je pričao da kada ponovno otvorili vrata, nakon što su
pobili ljude, uvijek ih je zatekao isti prizor – ljudska piramida gdje su na dnu bili žena
i djeca, a na vrhu su bili najsnažniji muškarci. Zašto? Jer plin kojim su nacisti ubijali,
ciklon – B, je bio teži od zraka, to znači da je odozdola punio prostoriju. I ljudi su vrlo
brzo shvatili da kada dignu glavu da manje boli, da mogu disati, i počeli su tako
penjati se jedan do drugoga ne bi li dobili više zraka, gazili su jedan drugoga ne bi li za
par sekundi produljili svoj život. To je ljudska stvarnost – sebičnost. No Krist je to
promijenio,.
79
Maksimilijan Kolbe se nije samo na kraju života borio protiv nacista, nego se cijeli
život borio protiv sotone? Kako se to bori protiv sotone, kako se bori za Božje
kraljevstvo? – Čineći u životu ono što je ispravno, dobro, pravedno, lijepo... No, kao
što smo vidjeli u filmu, to je teško, ići protiv struje, i nekada nam se čini da nemamo
dovoljno snage, da padamo i posustajemo. Zato je važno hraniti se duhovnom
hranom koja nam daje snagu: to su sakramenti, čitanje sv. Pisma, osobna molitva,
snažan duhovni život. Čija je ono ruka bila koja je primila onog čovjeka dok je trebao
pasti niz slap? – Marijina. Često zaboravljamo da nismo sami u ovoj borbi, milijarde
anđela i svetaca su na našoj strani, bore se s nama i pomažu nam, ali ipak mi moramo
odraditi svoj dio. Ako želimo biti jaki za tjelesnu borbu moramo se dobro hraniti i
dobro vježbati, tako je i u duhovnom svijetu – moramo se hraniti sakramentima i
vježbati u vrlinama i tražiti Božju pomoć i pomoć svetaca.
Što je izvor tvoje duhovne snage? Imate li vi želju u životu boriti se? Ili vam je
svejedno? Kako se možemo boriti sve? Hm?

1. Budi budan idući tjedan i promatraj svoje misli. Zabilježi sve laži koje ti je sotona
pokušavao podvaliti, a posebno one na koje si nasjeo/nasjela. Na kraju ih sve
promotri i vidi postoji li neka slabost u tebi na koju te đavao stalno napada.
2. Svako jutro, čim se probudiš, broji do 5 i onda poput rakete iskoči iz kreveta (i
nema vraćanja nazad). Ako ti je lakše, možeš brojati i do 3. Započni dan odlučnom
pobjedom protiv lijenosti i pospanosti.
3. Kada ćeš idući puta biti na svojoj omiljenoj društvenoj mreži promotri koliko stvari
što si vidio su poticajni za tvoj duhovni život, a kolike su ispraznosti koje te uvode u
iluziju i čine te slabijim u borbi protiv zla?

Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu
Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti
protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača
ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za
svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve
nadvladate. Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti,
potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere:
njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač
Duha, to jest Riječ Božju. Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u
Duhu molite. Pored toga bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete. (Ef
6,10-18)
80
Gospodine Bože, ti si rekao da si došao uništiti dijela đavolska (usp. 1 Iv 3,8), u borbi
protiv sotone uvijek nam budi na pomoć da ne padamo u kušnjama, već da se ti
proslaviš u našim životima, daj nam da postanemo uistinu slobodni i sretni u tvojoj
blizini. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
81
16. Ljubav i brak
Nastavni ciljevi:
 Shvatiti kršćansku definiciju braka
 Odlučiti se za brak
Tijek sata:
prošli sat.

„Tada Gospodin, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro,
a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa
je dovede čovjeku. Nato čovjek reče: »Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa
mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!«
Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno
tijelo.” (Post 2, 21–24)
Slava Ocu...
Uvod
Od danas počinjemo s jednom temom koja je jako važna, važna je vama, važna je i
meni, Crkvi i društvu. A nadam se da će, nakon što obradimo ovu temu kroz idućih
par susreta, vama postati još važnija – govorit ćemo o ljudskoj spolnosti.
Prije nego li počnemo, znam da kada se govori o spolnosti, o seksu i itd. postoji puno
podsmjehivanja, viceva... ja mislim da ste vi dovoljno zreli da na ovim susretima ipak
zadržimo jedan ozbiljniji ton. Smijemo se šaliti i smijati se, ali ne smijemo biti
vulgarni i ismijavati nekoga. Ovo je inače vrlo osjetljiva tema, zašto je tome tako? Jer
je spolnost vrlo intimna stvar. Nešto što skrivamo od svih drugih ljudi i spremni smo
svoju spolnost otvoriti drugome u vrlo, vrlo ograničenim uvjetima, jer smo tu jako
ranjivi. Kada se fizički udari nekoga na to područje to jako boli. Ali još više boli kada
nekoga emotivno udariš na području intime, iskoristiš nečiju otvorenost ili nasilno
uzmeš nešto što nije tvoje. Bol od fizičkog udarca prođe, ali ovu bol možeš do kraja
života nositi sa sobom. Zašto skrivamo svoju golotinju od tuđih pogleda? Jer ne
želimo da nas drugi povrijedi. No, iako je to vrlo osjetljivo područje, ako ćemo znati
pravilno živjeti svoju spolnost, po pravilima kako je to Bog zamislio, to može postati
nešto najljepše što možemo doživjeti na ovome svijetu. Crkva naučava da je ljudska
spolnost sveta, da je spolni čin, kada ga se u pravim okvirima koristi, sveta radnja, a
kada je nešto sveto oko toga moramo biti vrlo pažljivi i pozorni.
Jeste li u školi govorili o spolnosti? Možda ste na biologiji govorili o tome kako što
fukncionira, no sumnjam da ste govorilo zašto tako funkcionira. Rekli smo da
82
znanost, u ovom slučaju biologija, odgovara na pitanje kako nešto radi, ali ne i zašto.
Mi se ovdje nećemo baviti pitanjem koji se kemijski procesi sve odvijaju u nama i
kako se stručno zove koji organ, nego ćemo se baviti pitanjem zašto imam ovakvu
spolnost, zašto smo stvoreni kao muškarci i žene, zašto osjećamo to što osjećamo,
koja je svrha zaljubljivanja, seksualne privlačnosti te kako to sve uklopiti u svoj život
da mogu živjeti sretan, radostan i ispunjen život, te konačno, ono najvažnije, gdje je
Bog u svemu tome.
Jeste li spremni? Možemo li krenuti? Počet ćemo jednostavnim pitanjem – Što je to

ljubav? Postoji li prava ljubav ili je to mit? Kako izgleda prava ljubav? Što se sve mora
ispuniti da biste rekli da je nešto prava ljubav? Imate li u životu koga da vas voli?
Kako znate da vas ta osoba voli?
1. Video (5 min)
Pogledati video V16_1_Love Hunt
Kada sam pitao da opišete pravu ljubav, kome je od vas palo na pamet da prava ljubav
izgleda ovako: sa sladoledom u nosu?
Želite li to? Nakon 50 godina biti i dalje s istom osobom, šaliti se, smijati i provoditi
vrijeme zajedno? U Hrvatskoj danas trećina brakova završi razvodom, a možemo
samo nagađati koliko brakova funkcionira samo na papiru. Mnogi niti ne žele ući u
brak, jer ne vide smisao toga. Sve češće u medijima ćete čuti riječ „partner” ove i one
osobe. Ljudi žele živjeti svoju „ljubav” i svoju „slobodu” bez okvira i zabrana. Što
mislite, je li takvo ponašanje donijeli ljudima slobodu i sreću ili samo gomilu
problema, razočaranja i boli?
Ljubav je odluka
Mislim da je glavni problem krivo shvaćanje ljubavi, tj. ono što svijet danas smatra
kada kaže ljubav. Što svijet pod time misli? Vjerojatno neki osjećaj u grudima koji te
tjera da ideš za nekim? Što kada taj osjećaj nestane? Što kada se nakon pet godina
braka probudiš pokraj stranca?
Ili odnos gdje dvoje ljudi uživa kada su zajedno? Slažete li se da je to ljubav? No to
nije ono na što je Isus mislio kada je govorio o ljubavi, Isus je jasno rekao: „Veće
ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.” (Iv 15,13) Isus
je to rekao na posljednjoj večeri nakon koje je ustao i dao svoj život za nas. I time je
definirao ljubav – to nije osjećaj topline u srcu nego odluka činiti dobro drugoj osobi,
do te mjere da budemo spremni dati svoj život za nju.
Dakle, ljubav je odluka – kada ti odlučiš činiti dobro drugome. Slažete li se s tom
definicijom ljubavi? Jer moramo razlikovati ljubav od zaljubljenosti. Zaljubljenost je
osjećaj koji se dogodi i koji prođe. Zaljubljenost je često naglo lučenje dopamina i
drugih hormona sreće, često ne mora imati neku razumnu podlogu i jednostavno se
dogodi. No to što se ja osjećam dobro u blizini te osobe, ne znači da i trebam biti u
83
blizini te osobe. Zaljubljenost je prolazna, ona može biti početak nečega većeg,
početak prave ljubavi, ali može biti i zamka koja će mi upropastiti život. Zaljubljenost
je osjeća, a ljubav je odluka koje se držiš i onda kada je teško, i kada boli. Što mislite
kako se Isus osjećao kada je išao na križ? 0% zaljublenosti i 100 % ljubavi. Ili kada te
netko snažno povrijedi, baš jako, a ti odlučiš oprostiti, iako ti je to jako teško – 0%
zaljubljenosti, 100% ljubav, je li tako.
Isus je umro zato da bismo mi dobili vječni život, stoga i ljubiti nekoga znači pomoći
toj osobi da raste u svetosti i da zadobije vječni život. Voljeti nekoga ne znači uvijek
učiniti što ta osoba od tebe traži. Zamislite da roditelji udovolje svemu što dijete traži
od njih? Voljeti nekoga znači činiti što je za tu osobu dobro, a najveće dobro je doći do
Boga.
Brak
No idemo sada preći od tog općeg poimanja ljubavi na ljudsku spolnost i na ono što
nazivamo „bračna ljubav”. Ako želimo saznati kako nešto koristiti, moramo saznati
koja je svrha toga. Svrha našeg života, cilj našeg života je doći do Boga i naša spolnost
također tome služe – ona je sredstvo dolaska do Boga. Kako? Spolnost je usmjerena
prema braku. Idemo prvo vidjeti što je to brak. On nastaje tako što mladenci na dan
vjenčanja jedan drugome izreknu sljedeće riječi:
Mladenac kaže: Ja, I., uzimam tebe, I., za svoju suprugu i obećavam ti vjernost u
dobru i zlu, u zdravlju i bolesti i da ću te ljubiti i poštovati u sve dane života svoga.
Mladenka kaže: Ja, I., uzimam tebe, I., za svoga supruga i obećavam ti vjernost u
dobru i zlu, u zdravlju i bolesti i da ću te ljubiti i poštovati u sve dane života svoga.
Ovo su vrlo teške i opasne riječi. Obećavaš nešto za cijeli život, bez obzira na sve.
Govoriš: ako nam bude dobro i ako nam bude teško, ja ostajem uz tebe. Nije li to malo
prevelika obaveza? Je li bolje možda biti slobodan, pa ako ide ide, ako ne ide ne ide.
„Brak na probu”, ili „otvoreni brak”, kako se to danas kaže? Znate li što znači ti
pojmovi?
Idemo pogledati jedan video koji govori malo detaljnije o tome što znače ove riječi tj.
što je brak, koja je njegova definicija i po čemu se brak razlikuje od svih drugih
odnosa.
2. Video (6 min)
Pogledati video V16_02 _Sto je brak
Razgovor (10 min)

Rečeno je u videu da bismo se trebali cijeli život pripremati se za život u braku. Je li
vam ikada to palo na pamet? Što mislite kako se treba pripremati za brak? Kako se vi
sada sa 14 godina trebate spremati za brak? Je li to moguće? Ili mislite da je svejedno,
da možete živjeti kako hoćete i onda kada upoznate „pravu ljubav” to će biti dosta da
vi budete divni, krasni, vjerni i odani?
84
Da bismo saznali kako se pripremati za brak, prvo moramo definirati što je to brak:
„Brak je životna zajednica muškarca i žene usmjerena prema dobru supružnika i
dobru potomstva.”
Slažete li se s ovom definicijom? Naravno da se još puno toga može reći o braku, ali
ovdje je sažeta ona najvažnija srž koja nam govori sljedeće: dvoje ljudi se ženi ne zbog
običaja, ili dužnosti prema društvu, nego da bi njima bilo dobro. Jednoga dana, vi koji
ćete se ženiti, stupit ćete u brak da bi vama bilo dobro. Ali muškarac se ne ženi zato da
kada dođe doma da kuća lijepo miriše ili da ga može netko izmasirati kada je umoran,
nego zato da on svojoj ženi služi i njoj čini dobro. Žena se ne udaje zato da ima
nekoga tko će pomicati teške ormare, ili kada se pojave miševi da uzme metlu i
potjera ih, nego da mu služi i čini mu dobro. Dobro zbog kojeg se supružnici žene je
dobro druge osobe, a ne moje. Sjetite se kako smo definirali ljubav – kao činiti dobro
drugoj osobi. Sada govorimo da se muž i žena žene kako bi se činili drugoj osobi
dobro. A najveće dobro koje možeš nekome htjeti je vječni život. Dakle, muškarac i
žena ulaze u brak kako bi drugoj osobi pomogli postići vječni život tj. zbog ljubavi.
Idemo vidjeti još jednu stvar, a to je brak kao sakrament. Brak je postojao i prije
Crkve, prije kršćanstva. Ali taj brak nije bio sakrament – sakrament znači vidljiva
prisutnost nevidljivog Boga. Sada se postavlja pitanje gdje je to Bog vidljiv u
sakramentu braka? Euharistija je sakrament jer je tu Isus vidljivo prisutan u hostiji.
No gdje je Isus prisutan u braku? Upravo u ljubavi tj. međusobnom darivanju i
služenju supružnika jedan drugome. Mi kršćani kažemo da je Bog trojstven, da je Bog
Presveto Trojstvo, to znači da je Bog jedan, ali je on unutar sebe množina: Bog, dakle,
unutar sebe je vječno darivanje: Otac se potpuno daruje Sinu, a Sin sebe potpuno
daruje Ocu i u tome nastaje vrtlog ljubavi koji je toliko snažan da se oživotvoruje u
treću Božansku osobu Duha Svetoga. Gledajući bračni par, njihovu ljubav i darivanje,
drugi ljudi trebaju vidjeti Boga. Prvi koji trebaju to vidjeti jesu djeca? Je li tako?
Gledajući ljubav svojih roditelja, možete li vidjeti Boga? Ja kada sam bio vaših godina
mislio sam da su svi drugi roditelji i sve druge obitelji bolje od mojih. To je normalno,
jer svoje roditelje i članove obitelji vidimo i onda kada su najgori, a o drugima samo
maštamo kako su savršeni. Nitko od nas nije savršen, no neke obitelju su, nažalost,
možda jako daleko od savršenosti. No nemojte da vas loši primjeri u životu spriječe
da vi postanete ono što trebate postati, neka vaš brak postane ono što je Bog od njega
zamislio.
Ovime smo polako došli do druge svrhe, drugog cilja ženidbe – dobro potomstva:
brak je jedini okvir koji može pružiti sve što je potrebno za potpuni razvoj djeteta.
Ako netko nema jednog od roditelja, ili su se roditelji rastavili ili pak žive zajedno, ali
vrlo neskladno, ili netko živi u zajednici gdje roditelji nisu muško i žensko... to ne
znači da je ta osoba otpisana i da neće imati sretan život, ali će joj trebati puno više
truda i patnje da se izgradi i moguće je da će cijeli život nositi rane i traume zbog
takvog odrastanja.
85
Dakle, brak postoji da muž i žena kroz međusobno darivanje tj. ljubav, rastu u
svetosti i da svjedoče djeci o tome tko je Bog.
Rekao sam da je govor o braku i spolnost jedna od najvažnijih teoloških tema u Crkvi.
Poslanje Crkve je dovoditi Božju prisutnost ovdje na zemlju, a brak je način na koji se
Bog uprisutnjuje. Stoga ne čudi da đavao želi uništiti brak jer želi uništiti Božju
prisutnost ovdje na zemlji.
Idući puta govorit ćemo o tome kako se vi već danas možete pripremiti za brak.

1. Uzmi papir i olovku i napiši osobine koje misliš da bi jedan muž ili jedna žena u
braku trebali imati. Zapitaj se koje od tih osobina tebi nedostaju i što možeš učiniti da
ih stekneš.
2. Zamisli da na dan vjenčanja možeš svojoj ženi ili svome mužu reći: „Molio sam /
molila sam za tebe svaki dan zadnjih 10 godina.” Ako još nisi, sada je dobro vrijeme
da počneš moliti za svojeg budućeg muža tj. svoju buduću ženu. Nema veze što tu
osobu ne poznaješ, Bog ju poznaje.
3. U videu smo gledali kadrove s vjenčanja Jackie i Bobby Angel. Jesi li znao da oni
imaju YouTube kanal gdje govore o vezama, ljubavi i obiteljskom životu? Pogledaj,
možda saznaš nešto vrlo zanimljivo
https://www.youtube.com/playlist?list=PLeXS0cAkuTPppn2xuQVubENOZl1Nxh_Ia

Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi
nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji
ako činite što vam zapovijedam. (Iv 15,12–14).
Gospodine, svatko od nas ovdje je stvoren da ljubi i da bude ljubljen. Nauči nas kako
svoju spolnost integrirati u taj poziv na ljubav. Sačuvaj nas od loših odluka kojima
ćemo raniti sebe i druge ljude te nas vodi na putu svetosti. To te molimo po Kristu
Gospodinu našemu. Amen.
86
17. Zašto živjeti čistoću – 4 odlike
Nastavni ciljevi:
 Shvatiti kršćansku definiciju braka
 Odlučiti se za brak
Tijek sata:
prošli sat.

„Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori
ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je
podložite! ... I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa
jutro – dan šesti.” (Post 1,27s.31)
Svemogući Bože, zahvaljujemo ti što si nas stvorio različite, što si svakoga od nas
stvorio kao muško i žensko da se međusobno upotpunjujemo. Hvala ti za predivan
dar ljudske spolnosti. Pomozi nam da vidimo koji je ispravni način korištenja toga
dara kako bi nama bio izvor radosti, a tebi na slavu.
Zdravo Marijo...
Uvod
1. Video (5 min)
Pogledati video V17_1_Kako voziti
Dečki, jednog dana kada ćete biti očevi, hoćete li paziti s kime će vaše kćeri izlaziti,
kakav će seksualni život imati ili će vam biti svejedno? Je li ovaj otac malo pretjerao u
svojem zaštitničkom stavu?
U vožnji je jako važno poštivati pravila, je li tako? Inače ćemo nastradati. Već smo
govorili da životna pravila i zapovijedi koje postoje nisu ljudi izmislili samo tako, da
nisu stvar dogovora, nego su zapisana u nama samima. Mi ih možemo kršiti, ali to će
imati teške posljedice. Govorimo o ljudskoj spolnosti, tu vjerujem da smo svi čuli da
tu postoji puno pravila. Što vi mislite, treba li na području seksualnog života i
seksualnih odnosa postojati određena pravila, koja su to pravila, kako odrediti
granicu, ili bi svatko smio raditi što god ga je volja: „Moje tijelo, moja stvar”.
Koje granice smatrate da trebaju vrijediti, koja ograničenja? Obostrani pristanak?

Godine? Npr. odnos osobe od 10 godina i nekoga tko ima 40, bi li to trebalo biti
zabranjeno? A odnosi unutar obitelji, recimo brat i sestra, treba li i to zabraniti?
Znate li da u Hrvatskoj ako dvije punoljetne osobe počine incest možete dobiti do
87
godinu dana zatvora? Je li to u redu? Poanta ovih pitanje je da sami dođu do
zaključka da oni prihvaćaju određene granice po pitanju seksualnosti, samo je
pitanje gdje te granice podvući.
Kako se danas promatra na seksualnost, koja je njezina svrha? Zabava, užitak,

opuštanje, bolje upoznavanje? Ako ćemo htjeti dijete, onda može i za to, ali u prvom
redu tu je uživanje, ili?
Ako želimo naučiti zašto se danas na seksualnost gleda ovako kako se gleda, moramo
prvo naučiti dva nova pojma. Prvi od njih je riječ profanizacija? Je li itko ikada čuo
za nju? To znači da kada nešto sveto postane obično, svakodnevno. Grč. pro fanum =
ono što je ispred hrama. Seks bi trebao biti nešto sveto i uzvišeno. Govorili smo prošli
puta da seks treba biti slika Božje ljubavi, vrhunac bračnog života i po njemu mi
možemo s Bogom stvarati novi život.
Prije koju godinu su po gradu bili jumbo plakati na kojima je pisalo „Seks je ONDA”,
„onda” je, shvatio sam, neki brend. U pozadini je bila mutna slika muškarca i žene u,
nazovimo to zagrljaju. Prvo što sam pomislio da je riječ o novoj marki prezervativa –
logično, zar ne? Što mislite za što je to bila reklama? Za novu liniju laptopa. ONDA je
brend kineske TLC kompanije. Što nam ova reklama govori o stanju našeg društva i
njegovu odnosu prema svijetu. Samo čekam dan kada ću vidjeti plakat s golom ženom
na kojoj piše: „Putujte s nama – Hrvatske željeznice”.
Kako ova hiperseksualizirana kultura, koja stalno profanizira spolnost, djeluje na naš
spolni život? Na život mladih, život u braku?
Imam prijatelja koji se tada bio friško oženio i na poslu su stalno pričali neke
vulgarne viceve o braku, ženama itd. I bio im je jednom rekao: „Molim vas, možda ću
ja nakon 10 ili 15 godina braka razmišljati isto kao i vi, ali sada sam se oženio i meni
su moj brak i moja žena svetinja. Ne želim slušati, govoriti niti se šaliti na način koji
bi mogao biti negativan ili vulgaran o tome.”
Je li bio u pravu kada je to rekao i bi li se više ljudi tako trebalo postaviti prema
svome braku? Što mislite, je li to u redu da svijet i naše društvo prema seksualnosti
odnosi tako prosto i primitivno, ili bismo trebali seksualnosti vratiti dostojanstvo i
intimu? Što duboko u sebi smatrate da je pravi odgovor?
Sada dolazimo na drugi pojam koji ćemo danas naučiti – dualizam! Znate li što je
dualizam? To je stav, dolazi od riječi „duo” što znači „dva”, dakle, „podjela na dva
dijela”, stav koji smatra da su čovjekova duša (ili mentalni dio, um) odvojeni od tijela
i da je duh (kako god to nazivali) ono moje pravo ja. Ideja je da je um iznad tijela, a
tijelo je kao neki predmet koji posjedujem, kao auto koji posjedujem. Budući da ja
nisam tijelo, nego sam ja samo vlasnik tijela, kao što mogu biti vlasnik auta, ja s tim
tijelom mogu raditi što želim bez da to utječe na mene, na moj duh. S tim stavom,
sviđa mi se neka žena, njoj se sviđam ja, oboje se dogovorimo i uputimo se u
seksualni odnos a poslije svatko ide svojim putem. Kao da si nekoga povezao s autom,
je li tako? Nikakva šteta nije nastala. Neki tako gledaju na seks, kao da samo
koristimo tijela na obostrano uživanje. Ako nikome ne štetimo, nema problema! No
88
problem postoji jer naše tijelo nije odvojeno od našega duha, nego je to jedna cjelina,
i sve što radimo tijelom utječe na naš duh: na naš emotivni život, psihološki, vjerski...
kako god nazvali sve te dijelove. Jer koliko god mi sebe uvjeravali da je to „samo seks”
i ništa više i poslije svatko ide svojim putem, naš duh to tako ne shvaća. Mi tijelom
govorimo: „dajem ti cijeloga sebe i uzimam cijeloga tebe”, iako mislima to ne radimo,
naša podsvijest to tako shvaća. I onda se događaju tragedije... Uđeš u seksualnu vezu i
nije ti jasno zašto se od nje ne možeš maknuti, a želiš se maknuti jer vidiš da ta osoba
nije za tebe; ili si imao/imala veliki broj površnih veza i nije ti jasno zašto si nesretna i
sada kada se želiš skrasiti i osnovati obitelj, ne možeš se s nikime povezati; ostaješ
slomljena srca jer si sebe dala cijela, a druga osoba to nije tako mislila, ona se samo
htjela malo zabaviti.
Ima jedna pjesma starog zagrebačkog rokera Jure Stublića koja kaže „Imao sam
stotinu djevojaka, i one su imale mene. Dao sam im moju ljubav i zato je više
nemam”. Kod svakog seksa mi se na podsvjesnoj razini povezujemo s tom osobom na
jedan način koji bi trebao biti prisutan samo u braku, jer jedino smo tamo sposobni
cijeloga sebe dati do kraja. Problem seksa prije braka je jer svojim tijelom lažemo –
najprije sebi, a onda i drugoj osobi – lažemo da se darujemo cijeli, a to ne radimo. A
laž uvijek vodi u kaos, patnju i pakao.
2. Video (4 min)
Pogledati video V17_2 Savršen trenutak
Što mislite o njezinoj odluci? Je li bila ispravna? Zašto?

Video se zove „savršen trenutak”. To je pojam koji se javlja među tinejdžerima kada
se govori o vezama i seksu, a koji kaže da je potrebno stvoriti savršen trenutak u
kojem ćeš biti spreman izgubiti nevinost, jer to možeš samo jednom, pa da taj
događaj bude „savršen”. Što biste rekli, koji uvjeti, po vama, se moraju ispuniti da bi
se dvoje ljudi moglo upustiti u seksualni odnos?
Postoje četiri uvjeta koja se moraju ispuniti da seksualni odnos ne bi bio grijeh, tj. da
ne bi bio promašaj, da ga koristimo ispravno, kako ga treba koristiti, kako ga je Bog
zamislio. Nije poanta da je netko tamo odredio zapovijedi, nego da želimo živjeti
svoju seksualnost na ispravan način, koji nas neće dovesti do razočaranja i slomljenog
života, nego do istinske sreće.
Spomenuli smo prošli put četiri odlike autentične bračne ljubavi: slobodna, potpuna,
vjerna i plodna. U skladu s time i spolni odnos mora biti slobodan, potpun, vjeran i
plodan. To su četiri kriterija koja moramo ispuniti kako bi tada spolni odnos pogodio
cilj tj. da nije promašaj – grijeh. Idemo vidjeti što oni znače.
Slobodan
Spolni odnos mora biti slobodan, ne samo da ne smije biti prisile u tom odnosu, nego
obije osobe moraju biti i slobodne reći „ne” svojim seksualnim požudama. Da ne
ulaze u odnos jer su se „napalili”, jer ih je svladala strast i „gore” jedno za drugim,
nego jer su donijeli odluku da se žele darivati drugoj osobi. To znači da kada su oni
89
dani u mjesecu, pa je odnos nemoguć, da se ta odluka poštuje. Kada je druga osoba
imala naporan dan i preumorna je, da se poštuje njezina odluka, a ne nagovara na
nešto što ne želi ili ne može. Nadalje, odnos mora biti bez ucjena, bez srama, bez
straha koje si nekada sami namećemo, bez „ako mu ne udovoljim, ostavit će me” ili
„strah me i stid, ali moram to obaviti”. Već sada se vježbate u tome tako što nećete
udovoljavati svim zahtjevima tijela. Pornografija i masturbacija te ne uče kako biti
bolji u seksu, oni od tebe stvaraju robove, da kada dobiješ poriv da moraš. A kada
„moraš”, onda to nije sloboda.
Potpun
Ljubav mora biti potpuna, da ti cijeloga sebe daruješ drugoj osobi. Ne samo svoje
tijelo ove noći. Nego dajem ti sve ono što jesam – svoje tijelo, svoje emocije, misli,
svoju imovinu, svoj stan, svoje prezime, svoje očinstvo, svoju prošlost, sadašnjost i
budućnost... sve ono što imam, ništa više nije skriveno. Ako je davanje potpuno, tada
nema više tajni, nema skrivanja rana ili nečega što bi me bilo sram pred tom osobom.
Tek kada sebe potpuno otvorim drugoj osobi, onda tu dolazi i sloboda, zar ne?
Sloboda da budem svoj, da budem voljen/voljena onakav kakav jesam, da mogu
pustiti sve maske. To je u videu htjela ona djevojka, zar ne?
Čuvajte se manipulatora i predatora koji žele samo tijelo, a ne žele osobu; koji obećaju
nebo i zemlju, a kada dobiju što žele, odlaze. Koliko žena je tako bilo uništeno, zbog
malo pažnje, na kraju izgubilo vjeru u ljubav. Manipulatori i predatori... samo im
spomenite da na želite imati odnose prije braka i odmah ćete vidjeti što osoba želi –
tebe ili samo tvoje tijelo, i to ne cijelo tijelo nego samo neke njegove dijelove.
Što u stvari znači zajednički život prije braka – „Trenutno si najbolje što mogu naći,
ali ne želim se odreći prava da u jednom trenutku nađem nešto bolje.” Brak je nešto
drugo: ja sam tvoj, bez obzira na sve, do smrti. Nema usporedbe, nema konkurencije,
samo darivanje. Ući u brak je također korak vjere, upoznaš prije koliko možeš, ali to
da ćete živjeti zajedno prije ili imati odnose u ničemu ne pomaže da se bolje upoznate
i da imate kvalitetniji brak, dapače, statistike pokazuju da je za uspješan brak bolje ne
živjeti zajedno prije. Danas ima jako puno situacija, moji prijatelji i vršnjaci, 5 godina
hodaju, onda 5 godina žive zajedno, ožene se i nakon 6 mjeseci se razvedu. Kako je
došlo do toga? Problem je što mnogi temelje svoje veze na strasti, vrlo brzo se upute u
odnose i onda stalno sve što rade vode k tome, uđu u brak, misle da je to to, i onda se
jednog jutra probude pored osobe za koju shvate da ju ne poznaju. Pitao sam jednu
osobu koji savjet bi dala mladim ljudima kako se najbolje pripremiti za brak kroz svoj
hodanje, rekla je: Nemojte raditi ništa. Kada ste zajedno budite zajedno. Mi nismo
imali novaca za ići u restorane, u kinu, putovanja, niti u kafiće, seks nije dolazio u
obzir... samo smo bili zajedno, i u toj tišini kada ne radiš ništa, sve ispliva van, tvoje
rane, slabosti, radosti, skriveni talenti... to je najbolji način za upoznati drugu osobu.
Vjeran
90
Već sada budite vjerni svojoj budućoj ženi ili mužu, već sada osobu suprotnoga spola
promatraj kao da je nečija žena ili muž. Možda će biti tvoja, možda tuđa, ali odnosi se
s njom s poštovanjem. Zato ne postoji „isprobavanja braka”, on se ne sklapa dokle
ide, nego do kraja, do smrti! Obećaješ vjernost do kraja.
Danas je strašno visoka stopa preljuba, i to nisu neki pokvareni zlikovci koji ne vole
svoje žene ili zlikovke koje ne vole svoje muževe, nego jednostavno ne mogu se
kontrolirati, padaju, dolaze i plaču nama svećenicima da su počinili/počinile preljub,
a iskreno ne žele to. Kao da nešto preuzime njihovo tijelo u tom trenutku i ne mogu se
kontrolirati. A kako će se kontrolirati kada nikada u životu se nisu niti trudili
kontrolirati se, kada su oduvijek ispunjavali svoje seksualne želje. Brak je uzbudljiv
samo u početku, poslije dođu djeca, dođu obaveze, dani se vrte u krug, ti se trošiš i
goriš, brineš za obitelj, za druge... ono što tada ostaje je tvoja odluka da ćeš biti
vjeran, odluka da je taj brak nešto vrijedno tvoje borbe i odricanja. Rekli smo: ljubav
je odluka! Ali ako se cijeli život nisi pripremao za tu borbu i to odricanje, nećeš niti u
braku to moći postići. U braku znaju proći mjeseci bez spolnih odnosa, nekada su
ženini hormoni, nekada je mužu stres na poslu, pa su oboje umorni, ili su igrice na
mobitelu zanimljivije... Ako nisi navikao voljeti tu osobu bez spolnih odnosa, kako ćeš
nastaviti sada kada oni privremeno nestanu, ili pak trajno?
Jedan je moj prijatelj bio u tv emisiji gdje je svjedočio da on sa svojom zaručnicom

hoda u čistoći, kako nemaju odnose prije braka (iako čistoća znači puno više). Tamo
je bila još jedna osoba iz javnog života. Nakon emisije pristupila je ta osoba te, daleko
od kamera, rekla: „Ja poštujem tu tvoju odluku da nemate odnose prije braka, ali ja
osobno se s time ne slažem.” Nato ga je ovaj pitao: „Što da jednoga dana tvoja žena
doživi neku nesreću ili bolest te više nikada neće moći imati spolne odnose? Bi li ti
ostao uz nju?”. On je malo razmislio i potom, zaista iskreno, odgovorio: „Mora bih
naći neki drugi način da zadovoljim svoje potrebe.” – „E u tome je razlika između
mene i tebe. Ja ću uz svoju ženu ostati bez obzira na sve, jer sam naučio prije braka
biti uz nju bez obzira na sve, a ne samo onda kada ona zadovoljava neki minimum
potreba koje meni trebaju – nego uvijek.”
Žene, kakvog muža želite? – Koji će ostati uz vas kada nema seksa ili koji će vas tada
ostaviti? Ali to ga morate naučiti prije braka, ako ćete ponižavati sebe da bi njemu
ugodili, da on slučajno ne bi otišao, jednog trenutka kada mu nećete više odgovarati
će otići i svi vaši najgori strahovi će postati istina. Muškarci ne žele ženu koja će mu
biti potpuno pokorna i koja će udovoljavati svakom njegovom hiru, nego koja ima
svoj stav i koja će znati i njega promijeniti na bolje.
Dečki, kakvi muževi želite postati? Koji žrtvuju sebe za svoju ženu, ili koji će žrtvovati
ženu da bi vam bilo bolje? To već sada morate živjeti ono što želite postati. U braku,
to će vam svi reći, kada se oženite ništa se ne popravi samo od sebe, a svi problemi se
povećaju deset puta.
Plodan
91
Spolni odnos mora biti otvoren životu. Što to konkretno znači? Mora biti takav da je
otvorena mogućnost nastanka novog život. To isključuje bilo kakav oblik
kontracepcije ili prekida odnosa ili postizanje zadovoljenja drugim oblicima odnosa
koji nisu sjedinjenje. Zašto je Crkva toliko protiv kontracepcije? Jer kada koristiš
kontracepciju ti ne daješ cijeloga sebe. Između muža i žene stoji umjetna barijera,
stoji zadržavanje. Dajem ti sve, osim svoga očinstva tj. majčinstva, dajem ti sve, ali
ipak ne do kraja. Upuštam se u odnos, ali ne potpuno slobodno jer sam u strahu od
začeća.
Mnogi ljudi danas jedu samo eko jer ne žele jesti hranu koja je natrpana umjetnim
hormonima. A ti isti ljudi često sami uzimaju kontracepcijsku pilulu koja je hrpa
hormona koji totalno rasturaju organizam i uzorokuju razne bolesti, od neplodnosti
nadalje. Ne samo vlastiti nego i životinjski, jer kroz mokraću ti hormoni od pilule
odlaze u otpadne vode i ribe ih konzumiraju koje dobivaju teške spolne anomalije
zbog toga. Proces rađanja i proces sjedinjenja se ne smiju odvajati. Čim to činimo,
čim kršimo bilo koju od Božjih zapovijedi, prirodnih zapovijedi, nastaje opći kaos.
No to sve ne znači da će supružnici biti neodgovorni u donošenju novog života na

svijet. Postoji nešto što se zove prirodno planiranje obitelji, gdje supružnici
promatraju ženin ciklus, plodne i neplodne dane, te ako žele odgoditi trudnoću, zbog
zdravlja ili nekog drugog valjanog razloga, to čine tako što izbjegavaju odnose u
plodnim danima. I oni koji prakticiraju, koji žive na taj način svoje bračno darivanje
svjedoče koliko im to pomaže u njihovom odnosu. Taj ritam darivanja i uskraćivanja
ih uči strpljivosti, međusobnom poštovanju i tome što znači dati sebe, a ne samo
sebično uzimati.
Brak imamo da se muž i žena doživotno i nepovratno obvežu jedan prema drugome
prije nego li se doživotno i nepovratno obvežu prema djetetu.
Stoga vidimo da svi ovi uvjeti mogu biti ispunjeni jedino u braku. Odnosi prije braka
ili izvan braka, krše sve to i ne vode nas do cilja, ne vode nas do sreće, koliko god
mislili da je tomu tako.

1. Za dečke: Razmisli malo o svome odnosu prema djevojkama. Onako kako se
ponašaš, govoriš, gledaš i misliš, bi li htio da se netko tako odnosi prema tvojoj
budućoj ženi? Možeš li se sjetiti trenutaka kada si se prema djevojkama odnosio kao
predator i kada si se odnosio kao zaštitnik?
2. Za djevojke: Razmisli kako se odnosiš prema dečkima. Koliko puta si zbog malo
pažnje pogazila svoje dostojanstvo i dopustila da te se iskorištava? Ako ti se neki
muškarac sviđa, najprije pokušaj u njemu prepoznati zaštitnika i kvalitetnog muža
koji će jednoga dana biti spreman položiti svoj život za tebe.
3. Ako te zanima savjet kako uletjeti djevojci poslušaj ovaj podcast gdje nekoliko
muževa u vjeri otvoreno govore o hodanju, braku i seksualnosti. Djevojke također
mogu poslušati ako žele saznati kako muškarci razmišljaju i kako se osjećaju.
92
https://www.youtube.com/watch?v=0_MF1v8c8WQ

Završnu molitvu će prvo moliti dečki za djevojke, a potom djevojke za dečke. Zgodno
bi bilo da iziđu iz klupa stanu ispred ostatka razreda kada im se obraćaju. Isprintati
na listiću da mogu čitati.
Mole dječaci:
Gospodine Isuse, Tvojoj zaručničkoj brizi posvećujemo sve ove naše sestre i njihova
nježna srca. Molimo te, da ih svojom očinskom snagom zaštitiš te da im udijeliš
iskrene zaručnike i svete muževe. Daj im da upoznaju vlastitu istinsku ljepotu i da
mognu uzvratiti ljubav onome koga ćeš ti poslati kao čuvara njihova srca. Učini ih
hrabrima, svetima, čistima i predivnom slikom Krista Spasitelja. U svim trenucima
odbačenosti, nerazumijevanja i nesigurnosti, neka im primjer tvoje majke Marije budi
nadu i pokazuje put. Hvala ti što će drugi muškarci u njihovoj sestrinskoj iskrenosti i
pogledu suosjećanja moći pronaći podršku, potporu i znak Božje pomoći.
Mole djevojke:
Gospodine Isuse, zahvaljujemo ti na daru ove naše braće. Podari im muževnu toplinu,
junačku odlučnost i kreativnu upornost. Da pogledom čistog srca mogu tragati i
nikada se ne umoriti u istraživanju nutrine svoje zaručnice i vjernih životnih
suputnica. Molimo da svaki od njih može pronaći i dotaknuti srce one djevojke koju
mu Krist povjeri. Neka se plamen njihove čvrstine nikada ne ugasi i nikad ne prođe
neiskorišten, nego da svojim poniznim vodstvom uvijek budu glave i čuvari svojih
obitelji. Hvala ti što će druge žene u njihovoj plemenitosti, požrtvovnosti i odlučnosti
moći naći zaštitnika, iskrenog prijatelja i znak Božje blizine.
Na kraju pročitati hvalospjev ljubavi:

Hvalospjev ljubaviKad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih
imao,bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao
svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam!
I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi
ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo.
Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne
nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne
raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve
podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. (1 Kor 13,1–8).
93
18. Homoseksualnost
Nastavni ciljevi:
 Shvatiti razliku između osobe koje osjeća istospolnu privlačnost i LGBT
ideologije
 Naučiti nauk Crkve o istospolnoj privlačnosti i kako se odnositi prema
osobama koje to osjećaju
 Znati se jasno opredijeliti prema djelovanju LGBT ideologije
Tijek sata:
prošli sat.

Svemogući Bože, na našem životnom putu postoji puno prepreka i zamki. Pomozi
nam da ne upadamo u zamke Zloga, već da se čvrsto držimo zdravog Kristova nauka
koji jedini donosi život.
Oče naš...
Film (36 min)

Pogledati film „Treći put – Homoseksualnost i Katolička crkva”
Pustiti video V18_01 - The third way (36 min)
ili V18_01 - The third way skraceno (24 min) – bez zadnjih 12 minuta
Razgovor (10 min)

Kako vam se sviđa ovaj dokumentarac? Što mislite, je li ovim ljudima trebalo
hrabrosti za ovako istupiti i javno iznijeti svoju priču?
Na početku je rečeno kao da se čini da prema homoseksualnosti možemo imati dva
stava: „gay je ok” i „fuj, miči od mene”. I većina ljudi, nažalost to tako gleda. Crkva uči
da postoji još jedan put, treći put, a to je prihvaćanje osobe, ali ne i grijeha. Tako i
reakcije na ovaj dokumentarac budu da jedna strana reagira: „Ajme, pa Crkva nije
homofobna, ona ne mrzi gejeve...”, a druga strana kaže: „Ajme, pa i gejevi su ljudi s
osjećajima, nije ni njima lako...”
Nekoliko zaključaka bih htio da zapamtite kada je u pitanju naša kršćanska vjera i
pojava homoseksualnosti:
1. Homoseksualne osobe su ljudi te kao svaki drugi čovjek, zaslužuju da se s njima
odnosi s ljubavlju i poštovanjem, bez ikakve nepravedne diskriminacije. Važno je
naglasiti „nepravedna” diskriminacija, jer postoji i pravedna diskriminacija, npr. kada
na ulazu u kino ne puštaju ljude bez ulaznice, to je primjer pravedne diskriminacije.
Ili kada dvije osobe koje se vole ne mogu sklopiti brak jer su brat i sestra. Vjerujem da
sada sami možete naći puno primjera pravednih diskriminacija.
94
2. Crkva jasnog govori da homoseksualni odnosi nisu cilj ljudske spolnosti – a za
promašiti cilj kažemo grijeh. Oni nisu put u radostan, sretan i ispunjen život. To je
sam Bog nama tako rekao i zdrav razum i logičko zaključivanje vode do toga.
3. Osobe s istospolnom privlačnošću su pozvane živjeti svoju spolnost u uzdržljivosti i
posvećenju Bogu. Tu mislimo o osobama koje imaju isključivo takve privlačnosti i
nemaju nikakvu privlačnost prema osobama suprotnog spola. Takve osobe su također
pozvana biti svete i mogu biti svete tako što će cijeloga sebe posvetiti Bogu. Nisu svi
ljudi pozvani na bračni život, a život može biti ispunjen i bez seksa. Takav život nije
tužan i jadan, nego itekako ima smisao i vrijednost.
4. Treba razlikovati LGBT ideologiju od konkretnih osoba. LGBT ideologija se protivi
onome što nas je Krist učio, protivi se zdravom razumu i stoga možemo javno govoriti
o tome da je to promašaj, a da istodobno drugu osobu poštujemo i prihvaćamo.
Naći ćete se u situaciji kada će vam možda neki poznanik doći i priznati da je
homoseksualac, ili ćete doći na posao gdje će pored vas sjediti takva osoba. Što
učiniti, kako se ponašati? Kako što će se od vas tražiti da poštujete tuđu slobodu i
odluku, vi isto imate pravo tražiti druge da poštuju vašu vjeru. Ako se ta tema
potegne, slobodno kažite: „Kao što ti želiš da ja poštujem tebe, tvoju slobodu i tvoje
izbore, isto tako te molim da i ti poštuješ moje mišljenje, moje osjećaje i moje stavove.
Ja ću tebi na ljudskoj razini pristupati bez ikakve nepravedne diskriminacije, ali ja
tvoj način života i tvoje izbore ne mogu nikako podržati, jer bi to išlo protiv moje
savjesti i jer mi je u konačnici stalo do tebe.”
Mislim da je to pošteno i da nitko razuman neće protiv toga imati što za dodati. Ako
živimo u slobodnom društvu, onda i ja imam slobodu slijediti ono što meni savjest i
razum govore da je ispravno.

Gospodine Isuse, svi mi nosimo određene životne terete. Neki od njih se odnose na
područje naše seksualnosti: strahovi, pretjeran sram, neprihvaćanje sebe i svoga
tijela, osjećaj manje vrijednosti, istospolna privlačnost i mnoge druge teškoće.
Molimo te da nas naučiš kako te križeve i teškoće predati tebi, kako ih nadvladati i
potom dalje krenuti putem svetosti.
Zdravo Marijo...
95
19. Pornografija
Nastavni ciljevi:
 Shvatiti kako sve pornografija utječe na nas
 Donijeti odluku borbe protiv ovog zla
 Naučiti koja su nam sredstva dana u borbi
Tijek sata:

Gospodine, dao si nam oči da se možemo diviti tvome stvaranju, dao si sam nam srce
da njime druge ljude možemo voljeti. Postoje sile na ovome svijetu koje žele uništiti
darove koje si nam dao, koje ne žele našu sreću i radost. Daj nam milost da uvijek
idemo za tobom i nikada se od tebe ne odvojimo.
Oče naš...
1. Video (8 min)
Pogledati video V19_01 - Virus
Kako vam se svidio film? Koja je zaraza koja se širi u filmu? Film je analogija za temu
o kojoj ćemo danas govoriti – pornografija.
Koja je simbolika zamućenih očiju i krvarenja nosa (zamućene oči te sprječavaju da
jasno vidiš svijet, a krvarenje iz nosa je znak da postoji jedan veći unutarnji problem
– unutarnje krvarenje je puno opasnije nego vanjsko). U filmu nitko ne može pronaći
uzrok zareze i nude se nekakva smiješna rješenje – omotaj mobitel s folijom...
Danas se traže uzroci krize obitelji, povećanog seksualnog nasilja, depresije i nasilja
među mladima i nude se nekakva blesava rješenja – samo stavi prezervativ i bit ćeš
siguran od svake zaraze i svih problema.
Zašto je tema pornografije jako važna. Prema statistikama vas dvije trećine se već
susrelo s pornografijom, a dobar dio vas ju redovito gleda. Samo jedna pornografska
internet stranica imala je 115 milijuna dnevnih posjeta. Najtraženije riječi na Googleu
„sex“, „and“, „the“, 20% pretraživanja putem mobitela je vezano uz pornografiju, 88%
posto pornografskog sadržaja sadrži nasilje. Ovo je sve moguće zahvaljujući brzom
internetu, a posljedice ovoga se već sada dobro osjećaju, a tek će se pokazati u
narednim desetljećima.
„Nalazimo se uslijed masivnog društvenog eksperimenta koji snažno oblikuje živote
mladih diljem cijelog svijeta. Nikada prije djeca i mladi nisu imali slobodan pristup
teškoj pornografiji koja je temeljena na degradaciji, devalvaciji i ponižavanju žena.“
(Prof. Gail Dines)
96
Privlačnost pornografije
Što je to toliko privlačno u pornografiji da joj se većina ljudi tako olako prepušta? Šti
vi mislite? Tri su faktora koja tome najviše doprinose, a sva su tri blagodati lakog
pristupa internetu: anonimnost, besplatnost i dostupnost (engl. AAA: anonymity,
affordability, accessibility).
Postoje mnogi „argumenti” koji se navode u prilog pornografiji, načini na koje ona
naizgled može poboljšati nečiji život: ona pruža užitak, uči o seksu, uklanja mentalne
barijere vezane za seksualnost, pokazuje otvorenost prema seksualnim manjinama,
potiče na istraživanje vlastite seksualnosti, nudi inspiraciju za stvarne odnose,
olakšava stres, omogućuje odmak od problema i lakše nošenje sa životom… A tu je i
ona najvažnija i najčešće upotrebljavana rečenica: „Ne šteti nikome!“
Sustav nagrađivanja
Već smo govorili na početku naših susreta o sustavu nagrađivanja, kako je često ono
što mislimo da je sreća u stvari uzbuđenje izazvano lučenjem dopamina. On se luči
kod hranjenja, povezivanja s ljudima, u pravoj romantičnoj vezi, kod učenja novosti i
postizanja uspjeha. Kada to radimo u normalnim okvirima to je dobro, to je Bogom
dano, no problem nastaje kada dolazi do nadnaravnih podražaja, kojih nema u
prirodi. Kao što je umjetna brza hrana s pojačivaćima okusa, društvene mreže gdje
imamo 500 „prijatelja” ili internetska pornografija koja ti nudi pretjerane i izmišljene
prikaze seksa koji našem mozgu postaju mjera kako bi seks trebao izgledati.
Bilo je provedeno jedno znanstveno istraživanje na mozgovima korisnika

pornografije. Znanstvenici danas iz skena mozgu mogu otkriti čime se baviš: glazbom,
sportom, matematikom... no ono što je bilo zanimljivo da mozak korisnika
pornografije nije imao izražen dio mozga koji je zadužen za spolne odnose, već onaj
koji se javlja kod ovisnika. Pornografije je oblik ovisnosti – isto kao i kocka,
alkoholizam ili droga. Znanstvena istraživanja to pokazuju. Zato je jedan psihijatar
kada se obraćao američkom Senatu, rekao: „Kao da smo razvili oblik heroina 100
puta jači, koji se može koristiti unutar privatnosti vlastitog doma i uštrcati direktno u
mozak preko očiju“ (Prof. Jeffrey Satinover obraćajući se Senatu)
Još je jedna stvar koja luči dopamin u našem mozgu. Novost. Nove informacije,
učenje, novo iskustvo mozak nagrađuje, jer što više znam, to imam veće šanse za
preživljavanje. Zato su nam nove stvari uvijek uzbudljive, novo zanimljivo mjesto,
novi film, nova hrana... No i s novostima se može pretjerati, pogotovo kada se ona
spoji s pornografijom. Svi gledatelji pornografije s vremenom traže nove oblike
pornografije. Staro već viđeno postaje nazanimljivo i neuzbudljivo. Jeste li se ikada
pitali od čega živi pornoindustrija kada ima toliko besplatne pornografije? Svake
sekunde preko 3000€ se potroši na pornografiju, odakle taj novac? Da, ova klasična
je besplatna, ali kada si toga svega se nagledao, onda tražiš nešto jače, i to onda plaćaš
jako skupo i ne samo novcem.
97
Ilustrativan je primjer povezan sa smrću mlade Priyanke, dvadesetsedmogodišnje
veterinarke iz Hyderabada, po veličini četvrtog grada u Indiji. Dana 27. studenog
2019. godine ispod jednog mosta pronađeno je njezino spaljeno tijelo. U naknadnoj je
rekonstrukciji otkriveno da su je četvorica muškaraca otela, silovala i ugušila, a zatim
spalila njezino tijelo da unište dokaze. Kada se priča o Priyankinoj smrti pojavila u
medijima, sljedećih se nekoliko dana na jednoj od najvećih pornografskih stranica
njezino ime nalazilo među najtraženijim pojmovima, pretraživano oko 8 milijuna
puta. Očito je ogromnom broju ljudi, kada su čuli za ovu strašnu tragediju, prvo palo
na pamet da na njihovoj omiljenoj pornografskoj stranici možda postoji neka snimka
ili barem rekonstrukcija toga događaja. Naravno, ovi se ljudi nisu rodili s takvim
poremećenim žudnjama: one su posljedica dugotrajne izloženosti pornografiji i stalne
potrebe za pronalaženjem nečeg novog što bi moglo zadovoljiti njihovu potrebu za
naletom dopamina. Jedno istraživanje je pokazalo da čak 20% heteroseksualaca je
gledalo homoseksualno pornografiju, jer su morali vidjeti nešto novo, iako kažu da im
se to gadi, ne mogu ju prestati gledati.
Pornografija otima naš mozak, pretvara nas u ovisnike, u zombije. Mnogi kreću s
onim što možemo nazvati „obična” ili „klasična” pornografija, a završe na stvarima
koje sami kažu da im se gade, ali jednostavno ne mogu prestati gledati, jer su postali
ovisnici. To, naravno, ima i svoje daljnje posljedice, osim što uništava naš mozak,
naše zdravlje, ono uništava i naše odnose s drugim ljudima.
Slomljeno srca
Jedna od znanstvenih činjenica je da čovjek uči gledajući. Kako se maleno dijete uči
svijetu – gleda roditelje i pokušava ih oponašati. Gledajući svoje vršnjake ili televiziju
i mi oblikujemo svoj govor i svoje ponašanje. Ako gledamo pornografiju, htjeli to ili
nehtjeli, mi oblikujemo svoj pogled na svijet. Prvi od njih je stvaranje negativne slike
svoga tijela i kako bi seksualno odnos trebao izgledati. Gledaš kirurški, šminkom i
filmskom montažom neprirodno dorađena tijela i shvaćaš da ti tome ne možeš
konkurirati, ali niti tvoj partner – stvara se depresija, anksioznost, loše mišljenje o
sebi, kritiziranje partnera jer on/ona ne može raditi ono što se radi u filmu...
Svaka ovisnost izolira, pa tako i gledanje pornografija. Iako su ljudi mislili da će zbog
seksualnih sloboda ljudi se sve više seksati, istraživanja pokazuju da je seksa sve
manje, pogotovo među mladima. U Japanu čak trećima mladih nema nikakve želje za
spolnim odnosima? Zašto – gledaju pornografiju i to im je dosta. A bez seksa nema
djece i društvo nestaje. Znate li što je erektilna difunkcija? prije 20 godina 2-5 posto
muškaraca mlađih od 40 je imalo problema s time, a najnovija istraživanja govore da
danas svaki 4 mlađi muškarac ima problema s time. Što se promijenilo u tih 20
godina? Možda masovno dostupna pornografija.
Sve ovo dovodi do uništenja veza i raspada brakova. Gledanje pornografije u braku
duplo povećava vjerojatnost razvoda, s time da mnogi ovisnici o pornografiji nisu niti
sposobni za sklopiti brak.
98
„Ali ja ću drukčije!” To je tipična laž svakoga tko počinje s ovisnosti. Naša volja je
ovdje nebitna, ako mi hranimo naš mozak s otrovom, on će postat ovisan. To su
znanstvene činjenice.
Pornografija i nasilje
Vidjeli smo kako gledanje pornografije uništava mozak, uništava srce i obitelji. No što
kada nisi samo ti ta osoba koja je zapela u ovisnosti i koja traži sve ekstremniji
sadržaj? Što kada taj broj pomnožimo sa 100 milijuna? Kada je to i tvoj prijatelj ili
prijateljica, susjed ili susjeda, profesor u školi, liječnik, svećenik? Što ako je pola
stanovnika tvoje zemlje zarobljeno ovim zlom?
Rekli smo da čovjek uči gledanjem. 88% pornografskih scena prikazuje nasilje, a žene
na to reagiraju kao da uživaju ili se barem ne bune. Ako stalno gledamo nasilne
spolne odnose, naš mozak takvo ponašanje počinje prihvaćati kao nešto prihvatljivo i
očekivano. Ako stalno gledamo scene silovanja, ako mozak to nauči kao nešto dobro i
prihvatljivo, hoćemo li zaista imati u sebi snage da kada se nađemo u toj situaciji da
se zaustavimo. Šest puta je veća vjerojatnost da će osoba počiniti seksualno
zlostavljanje ako gleda pornografiju.
Netko bi se na ovo mogao usprotiviti tvrdeći da jasno razlikuje stvarnost od fantazije,
ali znanstvena istraživanja ipak govore sljedeće: ako učestalo gledamo scene u kojima
žene na agresiju reagiraju pokazujući užitak, naš mozak nakon nekog vremena nauči
da je takvo ponašanje poželjno.
Tamna strana porno industrije

Sjećam se vremena – možda je to bio treći ili četvrti razred osnovne škole – kada se
serija Baywatch prikazivala na televiziji. Sljedećeg bi dana svi dečki u razredu
raspredali o zvijezdi serije Pameli Anderson, inače poznatoj Playboyevoj zečici: o
tome kako ona savršeno izgleda, kako postoje časopisi gdje se slikala gola itd. Ona je
u našim potpuno nezrelim glavama bila model s kojim treba uspoređivati druge žene i
zaista je prava sreća što tada nismo imali pristup današnjim tehnologijama. Budući
da je oko Pamele vladala tolika fama, istražujući ovu temu, sjetio sam se njezina
imena i pronašao podosta zanimljivih podataka. Prije nekoliko godina Pamela je
javno priznala da je u djetinjstvu bila više puta seksualno zlostavljana. Osim što je
imala oca alkoholičara i majku koja je radila dva posla, vlastita ju je dadilja seksualno
zlostavljala u razdoblju od šeste do desete godine. U 12. godini silovao ju je
poznanikov brat, koji je tada imao 25 godina. Dvije godine poslije toga njezin je dečko
organizirao zabavu na kojoj su je on i još šestorica njegovih prijatelja grupno silovali.
Takav je bio njezin spolni odgoj. I poslije svih tih trauma ona je postala golišavi
model nad kojim su slinili mnogi muškarci diljem svijeta, od 10 do 90 godina.
Nedavno je šokirala dio javnosti kada je oštro progovorila protiv pornografije, rekavši
da je gledaju samo jadnici.
99
Ona je još jedan veseli osmijeh s naslovnice iza kojega se krije vrlo žalosna priča.
Ovakve su priče u pornoindustriji, nažalost, više pravilo nego iznimka. Mnogi su
glumci žrtve seksualnog zlostavljanja, žive u siromaštvu, pate od raznih spolno
prenosivih i psihičkih bolesti, a konzumacija droge za njih praktički predstavlja
nužnost kako bi se mogli nositi s patnjom koju uzrokuje posao kojim se bave. Jedan je
pornoglumac to ovako opisao: „Kada bi žene bile potpuno trijezne, bez alkohola ili
droge, jamčim vam, većina bi ih doživjela živčani slom.“ Jedna je bivša pornoglumica
izjavila da je 75 posto njezinih kolegica moralo imati vlastite vozače jer su neprestano
bile pod utjecajem droge ili alkohola. Iz svega se ovoga može zaključiti da
pornografija žene zapravo ne otkriva, nego skriva: ona skriva njihove životne
tragedije, traume, ovisnosti, uništene želje i snove – jer takve stvari, naravno, nisu
nimalo privlačne za gledanje.
Procjenjuje se da u svijetu žrtava trgovanja ljudima (suvremenih robova) ima 21 – 32

milijun. Oko 22% robova koristi se za seksualno iskorištavanje, iako proizvode oko
66% ukupne zarade trgovine ljudima.
Skoro pola takvih žrtava je izjavilo da je su bili natjerani na snimanje pornografije.
Ove snimke idu na poznate porno stranice. Čak i da žrtva pokazuje znakove otpora,
ne može se znati budući da su scene silovanja i nasilja vrlo tražene i često snimane, te
je nemoguće razlikovati odglumljene od pravih. Na Floridi dvije žene su se javile za
posao manekenki. Dva muškarca su ih oteli, drogirali i opetovano silovali i to se
prodavalo kao pornografija. Ti videi su 5 godina bili dostupni na Internetu. Koliko
ljudi je to gledalo?
Pristanak je vrlo sklizak pojam u porno industriji: „Prijetili su mi ako ne snimim
scenu da će me tužiti za veliki iznos“, „Rekla sam im da stanu, ali nisam htjela dok
nisam počela plakati i uništila scenu“, „Rekao mi je da to učinim, ako neću dobit ću
otkaz i izgubiti ću sve ostale angažmane koje sam imala jer će njegova agencija ispasti
loša.“ Nitko od tih ljudi nije bio otet i lancima zavezan. Svi su se doma odvezli i bili
plaćeni za svoj posao.
Mnoge zemlje su prepoznale opasnosti za društvo, pa su zabranile pornografiju.
2. Video (10 min)

Pogledati video V19_02 – Svjedocanstvo
Na žalost, ovakvih lijepih priča je malo. Većina pornoglumaca umre od bolesti, ubije
se, predozira ili završi u umobolnici.
Izlazak iz pornografje
Vjerojatno se sada mnogi, kojima sam uspio zgaditi pornografiju, pitaju – Ima li mi
spasa? Mogu li se osloboditi od ovisnosti i pornografiji? Da – možeš. Pornografija je
duhovni i psihološki problem i treba se boriti na oba područja, na svim područjima.
Koristiti disciplinu, molitvu, sakramente, ali možda i tehnološka pomagala koji ti
blokiraju pornografske stranice. Postoje i online programi oslobođenja pornografije
100
kao što je strive21.com. Premalo je vremena da bi sve moglo stati u jedan susret. Više
o tome možete čitati na mojoj internetskoj stranici sagud.xyz

1. Pročitaj detaljno upute o tome kako se osloboditi ovisnosti o pornografiji na
internetskoj stranici sagud.xyz, ili skeniraj qr kod za izravan link na člank:
https://sagud.xyz/aktualne-teme/moral/2020/10/oslobodenje-od-pornografije-
cisto-srce-stvori-mi-boze/
2. Pornografija je tema o kojoj i odrasli ne vole pričati. Podijeli jedan od članaka o
štetnosti pornografije na društvenim mrežama da i drugi mogu pročitati o ovoj važnoj
temi. Posjeti stranicu fightthenewdrug.org i tamo pronađi zanimljive materijale na tu
temu.
3. Tjedan dana moli svaki dan tri Zdravo Marijo na nakanu života u čistoći.

Odvrati lice od grijeha mojih,
izbriši svu moju krivicu!
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene! (Ps 51,11–13).
Gospodine, ti si nas stvorio za slobodu, da živimo slobodni i radosni. Oslobodi nas

svih ovisnosti koje uništavaju ovu našu slobodu, pogotovo ovisnosti o pornografiji i
lažnih pogleda na seksualnosti, i stvori nam novo čisto srce. Amen.
101
*20. Ispovijed – ozdravljenje bolesne duše
Tempirati da ova tema bude zadnja pred neku ispovijed, npr. uskrsnu
Nastavni ciljevi:
 Shvatiti dijelove ispovijedi
 Naučiti kako se pravilo ispovijediti
 Znati obrazložiti zašto je ispovijed ozdravljenje
Tijek sata:

Ispovijedam se...
1. Video (4 min)
Pogledati video V20_1_Ispovijed - Inside Out
Razgovor (10 min)

Video se zove Inside out – Nutrina van – zašto? Jer je prikazano da sva naša nutrina
Zamislite da vam se ovo stvarno dogodi? Kako bi to utjecalo na vaš život? Biste li se
trudili manje griješiti? A ostavlja li grijeh posljedice na vama, možda ne žute papiriće,
ali u vašem ponašanju. Vide li drugi vaše grijehe? Mislite li da možete nešto sakriti od
drugih ljudi. Možda informaciju da se nešto dogodilo, ali tko te dobro poznaje vidjet
će da te nešto muči i da se nešto promijenilo.
Sjećam se kada bi
Jeste li ikada zamišljali kakav bi to bio život da nema ispovijedi? Čini li vas ispovijed
boljim ljudima? Je li ispovijed važna za život vjernika, za vaš život? Koliko se često
ispovijedate? A koliko često čistite sobu? Što sve osjećate da dobijete u ispovijedi?
Treba li na ispovijed ići redovito ili samo kada mi je potrebno? A kada se tuširate –
redovito ili kada vidite da ste počeli smrditi?
2. Video (5 min)
Pogledati video V20_2_Ispovijed - DOs and DONTs of Confession
Razgovor (10 min)

Što je rečeno, koji su dijelovi ispovijedi:
Ispit savjesti Svećenik kaže pokoru
Znak križa Kajanje
Kada si bio na zadnjoj ispovijedi Odrješenje
Nabroji svoje grijehe Izmoli pokoru
102
Kada smo govorili o sakramentima, rekli smo da ispovijed pripada u skupinu
sakramenata ozdravljenja. Što to znači? Ispovijed nije mjesto gdje ćemo mi otići kako
bi nam netko oprostio neku kaznu koju smo zaslužili. Aha, vozio sam prebrzo i kazna
je 500kn, no umjesto toga idem do suca i onda ću kleknuti, moliti malo i on će mi
oprostiti. Ne, ispovijed nije sudnica gdje priznajem grijehe nego bolnica u koju
dolazim kako bih ozdravio od grijeha. Grijeh je bolest. Tako što pred svećenikom
priznajem Bogu grijehe, očitujem da shvaćam što sam napravio, da mi je žao što sam
krenuo putem grijeha i putem smrti i da želim ponovno oživjeti. Kada si bolestan,
nećeš ozdraviti sam od sebe. Moraš prvo što sve? Priznati sam sebi da si bolestan i da
ti treba pomoć. Onda trebaš otići doktoru i reći mu sve što te boli i sve što si radio.
Ako si pojeo 3 glavice češnjaka i onda te nakon deset minuta oblije znoj, dobiješ
temperaturu i počneš povraćati, moraš doktoru priznati što si napravio. Da te
uhvatila požuda za češnjakom i da se nisi mogao kontrolirati. I moraš mu reći sve
simptome svoje bolesti. Ako prešutiš nešto, kako će te doktor izliječiti? Može ti samo
dati krivu dijagnozu i onda će stvari biti još gore. Onda ti doktor daje lijek, ali i tebi
daje savjete kako se ti dalje trebaš ponašati da do kraja ozdraviš i da se to više ne
ponovi. I ti odlaziš zdrav. Nije li slično s ispovijedi? Jedina razlika je što doktori ne
mogu liječiti sve bolesti, a nema tog grijeha kojeg Bog ne može oprostiti, tog zla od
koje te Bog ne može osloboditi.
Što se događa kada prešutim neki grijeh, ne kažem ga na ispovijedi? Onda ga ja

zadržavam za sebe i nedam ga Bogu. Nije li to glupo? Ne dati Bogu ono što te muči i
tlači, nego misliti da sam možeš rješavati svoje probleme.
Nadalje, događa li vam se da stalno ispovijedate iste grijehe? To je odlično. Možda će

neki pomisliti: „Svećeniku sam već dosadan“, no kada svećenik čuje da ispovijedaš
iste grijehe, to je dobro. Zamisli igraš nogomet i stalno radiš istu grešku. To je puno
bolje nego kada ti trener svaki puta prigovara nešto drugo. Ako su uvijek isti grijesi to
je bolje nego da stalno imam neke nove grijehe i upadam u nove nevolje. Jer bi to
značilo da si toliko izgubljen da ne znaš odakle početi. Ako radiš iste grijehe, onda
možeš upotrijebiti svoju mudrost, vidjeti što te muči i napraviti plan borbe protiv
toga. Slab sam na ovom području i moram se koncentrirati na to i to.
Koliko ljudi sam čuo da kažu da nisu godinama išli na ispovijed jer ih je sram, ili
misle da prvo moraju postati bolji, a onda će se ispovjediti. To je đavlova zamka!
Kada nam dođe takva misao, da nije dobro da se sada ispovjedim, samo si postavite
pitanje: „Ova misao – vodi li me bliže Bogu ili me od njega udaljava” – i odmah će
vam biti jasno od koga je.
3. Video (1 min)
Pogledati video V20_3_Ispovijed - IRA obracenje
103
Razgovor (10 min)
Shane je osuđen na 30 doživotnih zatvorskih kazni zbog 31 bombaškog napada kojih
je radio od 18. do 23. godine života. Što mislite kako je živjeti s teretom krivnje kada
shvatiš što si činio? Je li moguće izići iz toga? Svi smo se u životu osjećali krivim za
nešto, neki više, neki manje, nekada nas osjećaj krivnje stalno muči. Kako naći mir u
svojem životu. Često ljude pitam nakon ispovijedi kako se osjećaju – uvijek je odgovor
– lakše mi je.
Možda će netko pitati – A zašto se moram ispovijedati svećeniku, a ne mogu direktno
Bogu. Odgovor je – jer nama treba tjelesni posrednik. Da smo duhovi mogli bismo
direktno Bogu se obratiti, ali mi smo tjelesni i potrebni su nam tjelesni znakovi i
posrednici da komuniciramo s Bogom. Meni treba da čujem riječi: „Ja te odrješujem
od grijeha tvojih” nije mi dovoljno da mislim o tome kako me Bog ljudi i da mi
oprašta. Uostalom, Bog je uspostavio sakrament ispovijedi, ne bi nam dao nešto da
nam to zaista ne treba.

1. Pričaš li o iskustvima s ispovijedi s prijateljima? Reci nekom prijatelju koliko ti
ispovijed pomaže u tvom životu i vidi ima li i on kakvo iskustvo za podijeliti.
2. Kada je bila zadnja ispovijed? Jesi li se dobro pripremio? Odi na ispovijed, ali
probaj dobro ispitati svoju savjest. Pronađi i one najmanje sitnice koje te odvajaju od
Boga i sve to predaj u ispovijedi.
3. Koja ti je najdraža priča o obraćenju i pokajanju iz Biblije? Pronađi ju u Bibliji i
pročitaj.

„A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu
pomirenja. Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto
Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!“ (2 Kor 5,18.20)
Isuse, ti nas čekaš u sakramentu pomirenja. Pomogni nam da redovito idemo na
ispovijed i da nikada ne gubimo nadu, koliko god put pali. Hvala ti što nam daješ
snage da radosno živimo svoj život.
104
21. Zašto patnja – zbog većeg dobra
Nastavni ciljevi:
 Shvatiti smisao patnje, vlastite i tuđe
 Znati argumentirati na prigovor zašto dobri i svemoćni Bog dopušta patnju
 U vlastitoj patnji tražiti Boga i smisao
Tijek sata:

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni. (Ps 23,1-4)
Pitanje za prozivku: Kako si? Je li ti sve super u životu? Onako fantastično, da je

bolje ne bi valjalo, ili ima nekih stvari koje te muče? Događaju li ti se loše stvari, tebi
ili ljudima oko tebe?
1. Video (1 min)
Pogledati video V21_1_Wrights Law
Razgovor (10 min)

Kako vam se sviđa video? Mislite li da bi ovaj profesor bio takav, toliko pozitivan i
dobar za svoje učenike, da nema bolesnog sina?
Mislim da se svatko od nas pitao ono poznato pitanje „Bože, zašto dopuštaš patnju?”
Koji je vaš odgovor? Neki kažu da je patnja dokaz da nema Boga, jer da je Bog dobar i
svemoguć, onda bi ju spriječio. Znači ili Bog ne postoji, ili nije dobar. To je jedan od
razloga zašto ljudi odlaze iz Crkve. Kada netko pati, u problemima je, znate koji je
najgori odgovor koji mu možete dati: „Božja volja“. Ako želim da nešto naučite danas,
105
onda neka bude to da Bog ne želi zlo, niti patnju. Nikada nije Božja volja da netko
umre ili pati. Točka. Piše u Bibliji „Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih“
(Mud 1,13). No kako onda ako je Bog dobar i svemoćan, kako se onda zlo događa?
Bog je svemoćan, to je sve istina. ali nema sve pod svojom kontrolom. Čim je stvorio
svemir se odrekao kontrole. Stvorio je zakone fizike, gravitaciju, stvorio je i bića koja
imaju slobodnu volju – anđele i ljudi. I on nema kontrolu nad njima. On je blisko
povezan sa svime što se događa, i bez njega sve bi prestalo postojati, to je točno. Ali je
pustio kontrolu iz svojih ruku. Dakle, nema „Božje volje“ kada se dogodi zlo. Ali ima
nešto drugo, Bog je to dopustio. Zašto? Bog zna, da i uslijed najvećeg zla može izvući
veće dobro. Najveće zlo u povijesti je bilo Isusova smrt na križu. Nitko nije bilo toliko
nevin, toliko napušten i nepravedno osuđen i mučen, kao on. Bog to nije htio. No iz te
najveće patnje rodilo se najveće dobro u povijesti – uskrsnuće koje je omogućilo
nama ljudima vječni život. Isusova smrti nije bila dio Božjeg savršenog plana, on nije
htio da ljudi padnu u grijeh, ali kada su pali, no on je dopustio da patnju jer zna da
onaj tko nevin pati, ako sve preda Bogu, iz toga će Bog učiniti veliko djelo. Nekada
nam je teško povjerovati da iz smrti djeteta može izići nešto dobro. Ali onima koji
vjeruju sve je moguće, pa i ovo.
„Bože, zašto patnja?“ je možda krivo pitanje. Što ako saznaš zašto se nešto dogodilo?
Bi li ti bilo lakše? Mogao bi naći krivca? Osvetiti se? Je li to na kraju pametno pitanje?
Možda bi bilo puno pametnije pitati, „Ok Bože, dogodila se katastrofa, tu se više ništa
ne može, ali što ti meni Bože želiš po tome reći?“. Bog ne želi zlo, razbojnik provali u
kuću i siluje ženu. To nije Božja volja nikada. Ali, i najgore zlo Bog može upotrijebiti
za neko još veće dobro. Ta žena ostane trudna, odluči roditi dijete i oprostiti
silovatelju. Njezin muž prihvati to dijete. I to dijete postane Senator u Američkom
kongresu, radi na općem dobru i svjedoči majkama koje su u strahu da ne pobace, jer
dijete nije krivo za zločine njegova oca. Bog može od svakoga zla, i od silovanja, i od
ubojstva učiniti nešto dobro, ako ga pustimo da uđe u taj događaj. Ima jedna Rimska
poslovica koja kaže da rat postoji kako bi ljude podsjetio na ono što mržnja radi.
U Bibliji imam jednu posebnu knjigu – Knjiga o Jobu, koja pokušava dati odgovor na
ovo pitanje – zašto patnja! Job se žali Bogu i zahtjeva odgovor – na kraju mu Bog i
daje odgovor koji to i nije: pokazuje mu cijeli svemir i pokazuje mu koliko je on malen
i koliko maleno shvaća. Ali možemo iz toga iščitati ne samo da je njegov život malen,
nego i da se on tiče cijeloga svemira i da u toj perspektivi i njegova patnja može imati
smisao i donijeti dobro, iako ja to trenutno ne vidim.
2. Video (1 min)
Pogledati video V21_2_Bozje dlijeto
Razgovor (10 min)

Ovdje u videu je više koncentracije bilo da nas Bog nekada odgaja i mijenja tako da
ponekad i boli, ne jer Bog tako želi, nego jer smo mi takvi. Nekad Bog upotrebljava i
zlo koje nije htio i koje je dopustio, kako bi te odgojio. Zato kada se dogodi zlo, i ono
106
najgore, nemoj pitati: „Bože zašto“, nego „Bože, želiš li mi nešto reći po ovom
događaju i što sada trebam napraviti“.
Bog ne kontrolira svijet, ali je blisko s njime povezan. To znači da Bog sudjeluje u
tvome životu na način da proživljava sve što ti proživljavaš, kada si sretan i on je
sretan, kada si tužan, i on je, kada patiš i on pati. Papa Benedikt XVI. jednom je
prilikom rekao kako je zamijetio da oni koji Bogu prigovaraju zbog patnje nevinih,
nisu oni koji pate, nego oni i njihovoj okolini: jer onaj koji pati duboko u sebi može
vidjeti Krista koji pati s njime. Zato u patnji, probaj u se još jače zagledati u tu tamu, i
vidjet ćeš da upravo tamo ćeš najjasnije vidjeti Boga.
Bi li radije živio u svijetu u kojem živiš, koji je daleko od savršenog u kojem su bol i
patnja ne samo mogući nego sigurni da će nas zadesiti, ili bi radije živio u matrici gdje
je sve savršeno? Bi li radije živio u sretnoj iluziji li surovoj stvarnosti?

1. Organiziraj se s prijateljima ili obitelji da posjetite neku bolesnu osobu, možda
nepoznate ljude u bolnici ili staračkom domu, razveselite ih nekom igrom, pjesmom,
igrokazom. Pitajte ih da zajedno molite.
2. Odluči malo zdravije živjeti. Poboljšaj svoju prehranu i više se kreći. Svoju žrtvu i
odricanje prikaži za nekoga tko je bolestan ili ima invaliditet.
3. Pet minuta gledaj i promatraj raspetog Isusa kako pati na križu zbog naših grijeha.
Napiši molitvu raspetom Isusu.

„I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoše mu piti vino sa
žuči pomiješano. I kad okusi, ne htje piti. A pošto ga razapeše, razdijeliše među se
haljine njegove bacivši kocku. I sjedeći ondje, čuvahu ga.I staviše mu ponad glave
krivicu napisanu: »Ovo je Isus, kralj židovski.« Tada razapeše s njime dva
razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A prolaznici su ga pogrđivali mašući
glavama: »Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si
Sin Božji, siđi s križa!« Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama,
rugajući se, govorahu: »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov!
Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! Uzdao se u Boga! Neka ga sad
izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: ‘Sin sam Božji!’« Tako ga Od šeste ure nasta
tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eli, Eli,
lema sabahtani?« To će reći: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« I odmah
pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu
piti. A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh.“ (Mt 27,32-50)
Isuse, ti si izmučen i osamljen patio na križu. I nama si blizu u našim patnjama.

Nema niti jedan trenutak moga života koji ti nije poznat. Pomozi nam da kada
nadođu patnje da ih vjerom u tebe prebrodimo i da iz njih izađemo osnaženi za još
svetiji život. Amen.
107
Ostalo:
Druga tema – shvatiti da sam ja taj koji čini zlo, da je zlo u meni! Tek kada shvatim za
kakvo sam zlo sposoban, mogu shvatiti i dobro za koje sam sposoban. Video:
https://www.youtube.com/watch?v=cv85tvudi7Y
Patnja je odsutstvo dobra, zlo i patnja se događaju kada Boga nema, a ne da Bog zlo
uzrokuje ili stvara, zašto se događa, jer možda smo Boga izbacili iz svijeta.
Od Barrona za pitanje patnje: Pričao je jedan otac da mu se dijete razbolilo i kaže da

je taman bilo toliko staro da shvaća da pati, da ga boli i da ta bol ima neki uzrok, ali
nije mogao shvatiti da mora proći kroz bolno liječenje i operaciju da bi poslije bio
bolje. I kaže: tako me je gledao s pogledom punom zbunjenosti: Mislio sam da me
voliš, a zašto me sada vodiš na mjesto gdje će mi nanijeti bol.
Patnja - Pavao- svojim patnjama nadopunjam sto nedostaje ranama Kristovim - to da

ja iskusim ljubav Božju, davanje do boli. Primjer svecenika Đurina prikazivao, danas
iz Prečkog 10 duhovnih zvanja. Ja prikazujem za vas... i uslijed patnje osijetit ćete
ljubav Božju... BXVI priča o patnji tu
https://www.bitno.net/academicus/filozofija-academicus/logicki-problem-zlo-
patnja/
108
22. Duh Sveti (K) – živi oduševljeno
– ova tema se može obraditi u sklopu Kursilja za krizmanike
Nastavni ciljevi:
Uvod – entuzijazam
Svi smo čuli za riječ entuzijazam. Kako biste opisali entuzijastičnu osobu? Jesu li
animatori koje imamo na ovom Kursilju entuzijastični? Za nekoga kažemo da je
entuzijastičan ako ima u sebi kao neku unutarnju energiju i silu koja ga pokreće da
čini neke stvari, i te stvari čini dobro, te stvari čini na način na koji ti misliš da nikada
ne bi mogao. Znate li da ta riječ, entuzijazam, dolazi iz grčkog jezika od riječi en i
theu, koje znače „u” i „Bog”. Stoga entuzijastičan doslovno znači onaj u kojem je Bog
ili onaj koji je posjednut od Bog, kroz kojega Bog djeluje. Hrvatska riječ je
„oduševljen” – napunjen Duhom. I to je možda najbolji uvod za govor o Duhu Svetom
– biti pun Boga, dopustiti da Bog bude onaj koji te pokreće, koji ti daje snagu, mir,
radost, osmijeh.
Biste li animatore ovdje na Kursilju nazvali entuzijastičnima, oduševljenima? Što
mislite, koja je njihova tajna – imaju Boga u sebi, imaju u sebi Duha Svetog! Nisu oni
prirodno po sebi tako vedri i nasmijani, niti su išli u školu gdje se to uči, kao što to
možda uče u glumačkoj školi. Oni su pustili da Duh Sveti bude u njima, da ih
promijeni i da njima upravlja.
Duh Sveti je Božja ljubav
No tko je Duh Sveti? Ne možemo govoriti o Duhu Svetom, a da ne govorimo o
Trojstvu i o druge dvije božanske osobe: Ocu i Sinu. Kažemo da je Bog ljubav, je li
tako? A da bi mogao ljubiti, moraš imati nekoga drugog koga ćeš ljubiti. Ako je Bog
ljubav oduvijek, i prije nego li je stvorio svemir, pitanje je – koga je on to ljubio prije
stvaranja svijeta. Ako će vam ikada netko prigovoriti za Trojstvo, samo to pitajte: ako
je Bog ljubav, koga je on ljubio prije stvaranja?
Odgovor je u tome da je Bog trojstven, on unutar sebe nije monolitno jedno, nego
množina. Ne tri Boga, nego jedan Bog koji ima toliko bogati unutarnji život u kojem
Otac oduvijek ljubi Sina, a Sin prima tu ljubav i uzvraća čime vidimo vrtlog ljubavi. Ta
njihova ljubav je toliko snažna da je treća božanska osoba – Duh Sveti. Drugim
riječima, Duh Sveti je Božja ljubav, ljubav Oca i Sina koja je dana nama kršćanima.
Kada osjetimo u sebi da je Bog prisutan, da nas ljubi, da smo mu važni, jedinstveni, to
je Duh Sveti koji je prisutan.
No nekada Božja ljubav ne djeluje onako kako smo si mi to zamislili.
Kako Duh djeluje
2. Video (5 min)
109
Pogledati video V22_1_Duh branitelj
Rekli smo da je Duh Sveti Božja ljubav? Kako zamišljate da Božja ljubav djeluje?
Ovako možda kako smo vidjeli u videu? Da, upravo tako! Duh Sveti nije tu da nas
tapša po glavi i govori nam da je sve super. Naravno da on može u jednoj sekundi
učiniti da nestane sve što nas muči u životu, ali to nije poanta. Svrha je da mi
postanemo sveti, to je cilj našega života. A sve što Duh čini jest usmjerava nas prema
tome. Daje nam potrebne darove koji nas trebaju osposobiti da živimo svetost, da
živimo slobodu i radost djece Božje. Sada su popularni filmovi s nekim
superherojima, kakve moći imaju ti superheroji? One koje im pomažu da silom
nadvladaju protivnika. No darovi ili moći Duha Svetoga nam pomažu da nadvladamo
sebe, da pobijedimo svoje slabosti i grijeh i postanemo sveti. Svi ti darovi (mudrosti,
razuma, savjeta, jakosti, znanja, pobožnosti i straha Božjega) služe da možemo gledati
na svijet iz Božje perspektive, iz perspektive vječnosti, prepoznati istinu od laži,
ispravno posložiti svoje životne prioritete, donositi odluke koje donose život, a ne
ropstvo grijehu, te ustrajati u svojim dobrim odlukama znajući da je naš glavni životni
cilj biti s Bogom. Nisu li sva ta djelovanja u ovom videu bila usmjerena prema tome?
Mogao je „golubica” odmah ispuniti sve što ga je ovaj tražio, ali tada se on ne bi
promijenio.
Među ljubiteljima Gospodara prstenova, ne znam koliko ste pratili knjigu ili filmove,
je popularno pitanje zašto se orlovi nisu odmah na početku radnje pojavili i odveli
Froda u Mordor da uništi prsten? Jer tada ne bismo imali avanturu, hobiti nikada ne
bi odrasli, Aragorn ne bi bio kralj, Legolas i Gimli ne bi postali prijatelji, a Gandalf bi i
dalje bio sivi. Nikada cilj nije bio uništiti prsten, nego razvoj likova. Sauron nije glavni
neprijatelj, neprijatelj je u meni: moja inertnost, sporost, lijenost i nevoljkost da se
trgnem sve dok moj život i udobnost ne postanu ugroženi.
Kada imamo probleme i nevolje, molimo Duha Svetoga da nam pomogne, ali on nije
dan zato da nama bude lijepo i super u životu, nego da nam pomogne da postanemo
sveti. A biti svet znači da ti bude lijepo i super i sve ono što dolazi od Boga. No kako
prepoznati na što te Duh Sveti potiče?
Kako prepoznati glas Duha svetoga?
Bilo bi zgodno da zaista možemo kao u ovom videu vidjeti Duha Svetoga i jasno čuti
njegov glas. Problem je što često ne znamo što Bog želi od mene, jer ga ne čujemo. A
ne čujemo ga jer ne znamo slušati. Božji glas je tih, nenametljiv, jer mi želi ostaviti
slobodu djelovanja.
Jeste li nekada dobili poziv s nepoznatog broja, oprezno se javite, a s druge strane
čujete „Ej bok, ja sam”, osoba se nije predstavila, ali vi znate tko je jer prepoznajete
glas. Možda je to netko od roditelja ili neki od prijatelja, njihov glas odmah
prepoznajete jer se često čujete. Isto je i s Duhom Svetom. Ako ćemo se stalno s njime
družiti u molitvi, u čitanju Svetog pisma, u odlascima na sakramente, tada će nam
110
njegov glas postati poznat, i kada ćemo u životu biti okruženi sa 100 drugih glasova,
jasno će nam biti koji je od tih Božji.
No nekada je zaista nemoguće čuti Božji glas, jer živimo u preglasnom okruženju.
Toliko informacije se mota po našoj glavi koje pokupimo u školi, od prijatelja, na
društvenim mrežama, po portalima... A potpuno su nepotrebne i nebitne za naš život.
Postali smo toliko ovisni o tome da pumpamo svoje oči s raznim nebitnim
informacijama da smo nesposobni čuti Božji glas. Pozivam vas, ako želite u svome
životu imati plodove Duha Svetoga, da ugasite te sve glasove oko sebe: od mobitela,
Interneta, ogovaranja itd. Malo boravite u šutnji i vrlo brzo ćete čuti Božji glas koji
vam donosi bistrinu, radost, mir, vodstvo i snagu za rast u svetosti. A kada ga čujete,
borite se da ga opet ne izgubite. Zato su ove duhovne obnove jako važne, maknuti se
od svoje svakodnevnice koje nam je puna glava. Nažalost, svi imamo mobitele sa
sobom, zamislite da nemate ni mobitele, da ste potpuno odsječeni, mislim da bismo
vrlo brzo se povezali s nazad s Bogom. Njegujete ove trenutke, utisnite ih u svoju dušu
i nosite ih sa sobom, i ne dozvolite nikome da vam oduzme mir i radost koja dolazi
kada smo entuzijastični, oduševljeni – kada smo puni Duha Svetoga.
111
23. Poziv
Nastavni ciljevi:
 Shvatiti kako je po sakramentima Bog prisutan među ljudima
 Shvatiti da su nam oni nužni da nam daju životnu snagu
 Znati navesti svih sedam sakramenata
Tijek sata:
Pitanje za prozivku (2 min)

Koja je tvoja svrha ovdje na zemlji? Za što živiš? Živiš li za sebe ili neki viši cilj? Treba
li čovjek živjeti samo za sebe ili je bolje da živi za nešto više? Što misliš o mučeništvu
– kada netko da svoj život za nešto, primjerice da spasi drugi život. Bi li volio tako
umrijeti?

1. Video (6 min)
Pogledati video V23_01_O pozivu
Razgovor (10 min)

Govorili smo već da nitko nije ovdje jer su njegovi roditelji imali romantičnu večeru.
Svi smo ovdje jer je to Bog tako zamislio, no Bog nas nije samo stvorio i da se
snalazimo kako tko zna i umije. Stvoreni smo sa svrhom, imamo misiju, kada kada
šalješ komandosa na specijalnu operaciju, tako je i svatko od nas stvoren da izvrši
određeni cilj, određenu svrhu. Da, svi smo pozvani ljubiti, svi smo pozvani biti sveti,
ali postoji i točno konkretan način na koji ćemo to napraviti. Sv. Majka Tereza je
živjela među najvećom sirotinjom, sv. Ivan Pavao II. je živio u Vatikanu i putovao po
cijelom svijetu, sv. Ivana Bretta Molla, liječnica kojoj su rekli da treba pobaciti četvrto
dijete, jer je bila iznimno teška i opasna trudnoća, ona je odbila te je umrla tjedan
dana nakon što je rodila. Svi su oni imali potpuno različite živote, no oni su svi sveti
jer su živjeli za drugoga i jer su živjeli svoj poziv.
Što je poziv? Poziv nije samo pismo kojeg jednog dana dobijemo – „javite se u
regrutni centar gdje ćemo vas poslati na misiju”. Nitko od nas nije jednak, je li tako,
ne samo u izgledu nego i u raznim talentima, osobnosti, stvari koje volimo... Bog nas
112
je stvorio različite, dao nam različite talente jer želi da vršimo različita poslanja u
životu: netko dobro pjeva, nekome ide matematika, a nekome biologija... Ti talenti
nas usmjeravaju prema tome kako bismo trebali živjeti. Svi smo pozvani, postoji
određena svrha našega života. To nije u suprotnosti sa slobodom, poziv je put u
slobodu i ispunjen život.
Zamisli da imaš predivan glas, najljepši glas na svijetu i Bog te poziva da postaneš
pjevač koji će tim glasom oduševljavati druge ljude. Je li to ropstvo? Ne! To je tek
prava sloboda kada iskoristiš svoj poziv, dapače, tako smo građeni da nećemo biti
sretni ako ne živimo svoje zvanje.
Postoji opći poziv, poziv na svetost, da ljubimo druge, da služimo drugima. Ali postoji
i specifični Božji poziv kako i kome služiti, govorilo smo opozivu na braku gdje je muž
pozvan da služi ženi, a žena pozvana da služi mužu, da se međusobno daruju
slobodno, potpuno, vjerno i plodno. Većina vas osjeća da je pozvana na brak. Kako ste
to osjetili? Stavili na papir pluseve i minuse i vidjeli što se više isplati? Ili vas
jednostavno nešto iznutra vuče u tom smjeru, a da ni sami do kraja ne znate u što se
upuštate?
No postoji i drukčiji način služenja koji nije u braku, nego u duhovnom zvanju – kao
svećenik ili redovnik/redovnica. Svi mi služimo Bogu, muž služi Bogu tako što ljubi
svoju ženu, a žena tako što ljubi svoga muža, roditelji tako što ljube svoju djecu, a
svećenik i redovnici ljube Boga izravno tako što ljube i služe Crkvi. Svećenik se daruje
Crkvi, ne instituciji, nego svima krštenima, tj. ja se darujem vama slobodno, potpuno,
vjerno i plodno, kao što se muž i žena međusobno daruju. Ne kroz spolni odnos, ali
kroz služenje i tako svjedoče Božju ljubav.
A svaki svećenik i svaki redovnik ima svoju priču kako je otkrio svoj poziv. Odabir
životnog poziva nije odabir tenisica u dućanu, uzet ću koje mi se najviše sviđaju.
Dobro, netko možda uđe u dućan i čuje da ga određene tenisice zovu: „Uzmi
meneeee!” Ja nemam tih iskustava, ali za poziv moramo slušati, moramo moliti i
pitati Boga: „Što ti od mene želiš” – a to je jako opasno pitanje, slažete li se? Jer što
ako Bog želi da napustiš sve što si do sada radio i kreneš u neki novi život o kojem ne
znaš ništa? Zato se mnogi boje postaviti to pitanje Bogu, no Bog je strpljiv i polako
pronalazi način kako da dođe do svakoga od nas.
Rekli smo da svaki svećenik i redovnik ima priču kako je osjetio svoj poziv,
poslušajmo sada dvojicu svećenika što imaju za reći.
2. Video (10 min)

Pogledati video V23_02_Poziv dvojice svecenika
Što mora čovjeku doći u glavu da napusti sve i ode u samostan ili da bude svećenik?
Je li ima bilo teško donijeti odluku za biti svećenik? Zamisli, nema čega se sve moraš
113
odreći. Ali nitko nikada nije ušao u samostan ili postao svećenik jer je razmišljao o
onome čega će se odreći, nego jer je gledao Isusa, jer se zaljubio u njega. I ja sam se u
jednom trenutku zaljubio u njega, no nije oduvijek bilo tako.
Svjedočanstvo moga poziva.
Za kraj ćemo pogledati svjedočanstvo jedne redovnice, da ispadne da samo svećenici

imaju poziv, nego postoji i poziv na darivanje sebe u redovničkoj zajednici.
3. Video (10 min)

Pogledati video V23_03_Svjedocanstvo redovnice
Htio bih pred vas staviti izazov, prvo, izbrisati sve što ste mislili o svome životu i
planove koje ste imali, ne izbrisati, nego staviti sa strane: „Ok, to je ono što ja mislim,
ali Bože, što ti misliš o mom životu, što ti želiš s mojim životom”, i postavite si pitanja
koja smo čuli da je ona vjeroučitelj rekao: „Za što živim? Živim li za sebe ili za nešto
više, za nekoga većeg? Jesam li spreman usuditi se pitati Boga što on želi od mojega
života i odazvati se ako me traži da pođem u samostan ili u sjemenište da bih bio
svećenik? Jesam li spreman napraviti još jedan skok vjere u nepoznato.” Nemojte se
bojati, ne morate sve znati ili biti savršeni, niti ako odete u sjemenište ili samostan da
je to konačna odluka, potrebno je puno godina da bi se netko zaredio ili bio za stalno
primljen, da bude siguran da je odluka čvrsta i da je Bog zaista taj koji je pozvao.
Imate 14 godina, ako sada nećete donositi hrabre i lude odluke, npr. reći Bogu da ti
objavi što želi od tvoga života, kada ćete? Je li tako?

1. Svaku večer prije spavanja reci Bogu: „Bože, objavi mi koja je tvoja volja za moj
život, želim ići gdje god me šalješ: brak, svećeništvo/samostan... znam da kada sam s
tobom da mi ništa neće nedostajati i da ću biti ispunjen(a) i sretan/sretna.”
2. Pronađi na youtubeu svjedočanstvo nečijeg duhovnog poziva.
Je li cilj života biti sretan ili vršiti svoje poslanje, je li Krist bio sretan kada je išao na
križ? Želim li sretan ili smislen život? Je li moguće usred patnje naći smisao i sreću?
„Tražite najprije Božje kraljevstvo i pravednost njegovu i sve drugo će ti se nadodati”
Traži ono što je dobro i pravedno i bit ćeš sretan, dat će ti Bog sve.
114
24. Opečaćen i poslan
Nastavni ciljevi:
 Upoznati se s Duhom Svetim
 Shvatiti kako je on stvarno prisutan i djelatan u životu
 Duh Sveti nam daje snagu činiti djela koja su čovjeku samom nemoguća
Tijek sata:
Nemoguće je živjeti vjeru, koliko god to intelektualno znali, ako nam Bog ne dadne
snagu, istu snagu koju je dao i apostolima
Sakramenti inicijacije nam omogućuju da činimo nemoguće. Vi niste kršteni jer su

vaši roditelji to odabrali, niti ćete primiti krizmu jer vi to želite, ili morate, ili vas
roditelji tjeraju, nego jer vas je Bog izabrao, odabrani ste da budete kršteni, da
primite pečat pomazanja, da postanete sveti i da cijelom svijetu svjedočite o Kristu. Vi
ste poslani biti svjedoci Krista.
„Sakrament zrelosti“ nema veze s vašim godinama, nego s time da vas Bog
osposobljava da živite svoju vjeru zrelo.
Puno svetaca u Crkvi su bili tinejdžeri, a oni koji nisu su zato jer su živjeli duže.
Poanta krizme nije što ćete vi dobiti, nego što ćete vi dati Crkvi (govorili smo o
pozivu): učiniti nemoguće, kao i apostoli, koliko ste vi sposobniji od apostola, njih je
bilo 12, nisu bili školovani, nisu imali mobitele, ni auto, ni avione, ni ljudska prava,
samo Duha Božega, a promijenili su svijet. Toga Duha Svetoga ćete i vi uskoro
primiti.
Što sve možemo učiniti s darom? Možemo ga radosno otvoriti i upotrijebiti, a

možemo ga i spremiti u ormar i zaboraviti da postoji i onda kukati kako ništa
nemamo i kako nam je teško – a u ormaru imamo neotvoren dar Božji!
1. Video (4 min)
Pogledati video V24_1_DuhSvetiIKrizma
Nakon što je Isus uskrsnuo ukazao se učenicima, no oni su cijelo vrijeme bili u strahu
da će i njih uhititi i ubiti, kao i Isusa – iako je Isus uskrsnuo i bio s njima. No tek
nakon 50 dana, na njih silazi Duh Sveti, na blagdan Pedesetnice. Oni koji su se prije
115
stalno panično zaključavali, sada idu van i na trgu propovijedaju ljudima da je Isus
uskrsnuo i da se trebaju obratiti. Skoro svi apostoli su kasnije ubijeni zbog
propovijedanja. Očito se nešto jako važno dogodilo taj dan, na Pedesetnicu, kada su
se svi toliko promijenili. Ubrzo su počeli činiti čuda, do te mjere je u njima Božji duh
djelovao da su ljudi skupljali znoj s maramicama i odnijeli ih doma te cijedili na
bolesne i oni bi ozdravljali.
Da nema kršćana, bi li svijet bio isti?

Znate li što su Rimljani radili kada nisu htjeli više djece imati? Sudržavali se od
odnosa? – preteško! Pobačaj – preopasno tada? Rodili su djecu i onda bi ih odnijeli u
šumu i ostavili. Znali su točno na koja mjesta se takva djeca ostavljaju i kršćani su
organizirali patrole, dežurali bi nam tim mjestima i kada bi čuli plač djeteta, pronašli
bi ga i posvojili. Čovječanstvo je prije kršćanstva bilo grozno. Najveća promjena u
povijesti ljudskog roda je bila u kršćanskom svijetu, zahvaljujući kršćanstvu i Crkvi:
briga za bolesne i siromašne, opraštanje, ukidanje ropstva, ukidanje gladijatorskih
igara, ljudska prava, dijalog i tolerancija, umjetnost, znanost, obrazovanje... sve
nastaje u kršćanskim zemljama. Rečeno je u videu da su sv. Telemaha ubili, ali nisu
ga ubili gladijatori nego publika čiju je on zabavu ometao.
Vidimo kako je kršćanstvo promijenilo svijet snagom Duha Svetoga. Može li ga i

danas promijeniti? Vidimo li neke stvari kojima je potrebna promjena? – Društvene
razlike, osuđivanja, sve veća depresija među djecom i mladima, ovisnosti, raspadi
obitelji, razvodi i svađe.
Vidiš li kako je Duh Sveti jedini koji može učiniti promjenu, jer svi ljudski napori ne
uspijevaju? No vidiš li da si ti pozvan donijeti tu promjenu?
Moje iskustvo kako me iskustvo DS promijenilo, kod krizme nisam bio u vjeri, ali
poslije su molili da me promijeni: osjetio iskustvo i radost, izliječio neke probleme,
ozdravio od nekih bolesti...
Često je problem što kada dobijemo darove Duha Svetoga, stavimo ih zapakirane u
ormar i zaboravimo na njih. I onda kukamo kako nam je u životu teško, a Bog nam je
dao darove, samo ih nismo otvorili.
Primjeri svetosti sv. Dominik Savio – ispričaj kako je išao riješiti onaj sukob dvojice
koji su išli na dvoboj. Što mislite o tom njegovom potezu?
Listić: Znaš li da ima nekoliko tinejdžera koji su proglašeni svecima:

sv. Marija Goretti (11 godina), sv. Tarzicije (12 godina), sv. Kizito (14 godina), sv.
Dominik Savio (14 godina), sv. José Sánchez del Río (14 godina), Carlo Acutis (15
godina, umro 2006.). Nisu sveti jer su umrli mučenički, nego jer su živjeli za Krista.
2. Video (7 min)
116
Uvod: '20. godina prošloga stoljeća u Meksiku je na vlast došla ateistička vlada koja je
vjeru zabranila, svećenici i vjernici su bili ubijani ako bi slavili misu. Narod se
pobunio, organizirao izbila je pobuna, nakon što je vladina vojska nekoliko puta
poražena, na kraju je sklopljeno primirje, no žrtve su bile velike. Pobunjenici su u boj
išli noseći slike Isusa i Marije s povikom „Živio Krist kralj, živjela Djevica Marija
Guadalupska”. Od pobunjenika koji su bili zarobljeni se tražilo samo jedno da ih se
pusti na slobodu, da prokunu Isusovo ime. Oni koji nisu htjeli su bili mučeni i ubijeni,
jedan od njih je bio i četrnaestogodišnji bl. José Sánchez del Río. Pogledat ćemo jedan
isječak iz filma Christiada koji govori o njemu.
Pogledati video V24_2_Cristiada
Podsjeća li vam na nešto ovaj Joseov hod do stratišta: žene plaču, pada, majka je uz
njega... na Isusov križni put. Odakle ta snaga u četrnaestogodišnjaku? Ovo je vaš
vršnjak, imate li vi u sebi tu snagu za mučeništvo?
Svjedok i mučenik su iste riječi na grčkom. Kako vi možete svjedočiti svoju vjeru?
Zahvaljujući njegovo žrtvi i žrtvi drugih, rat je prekinut i vjerski život u Meksiku se
ubrzo nastavio.
3. Video (6 min)
Pogledati video V24_3_Obred krizme
Ono što su apostoli doživjeli na Pedesetnicu vi ćete doživjeti na dan svete krizme.
Svakako su ljudi doživjeli sam obred krizme. Većina projuri i ništa se ne dogodi, ali
ima ljudi koji to dožive nevjerojatno, kao da ogromna sila siđe na njih, ne mogu se
micati i postaju potpuno novi.
Pitanje: Što će se promijeniti nakon krizme?
117
25. Poslanje
Nastavni ciljevi:
 Shvatiti da je svatko od nas stvorena za određeno poslanje u svijetu
 Naučiti cijeniti primljene darove i talente
Tijek sata:
Pitanje za prozivku: Da ti se Bog kaže da će ti ispuniti jednu želju, da dobiješ

nešto, što bi to bilo?

Pogledajte svi svoje ruke. Hajde, pogledajte. Nije li čudesno da imamo ruke? S njima
možemo raditi toliko predivnih stvari, možeš nacijepati drva ili skuhati ručak, zagrliti
nekoga, čestitati mu, možeš igrati košarku, plivati, tipkati po mobitelu... Jeste li ikada
Bogu zahvalili što imate ruke? Hvala ti Bože što si nas stvorio tako čudesne. Pogledaj
sada ruke osobe pored tebe, daj ruku toj osobi. Nije li čudesno što imamo deset tako
predivnih i pokretnih prstiju s kojima možemo toliko toga. Pogledajte sada svoje
noge. Koliko koraka svaki dan napraviš? Niti jedan ne bi mogao da ti Bog nije dao
noge. Jesi ikada zahvalio Bogu za ijedan korak? Hvala ti Bože na nogama, što nam
daješ slobodu da idemo gdje god želimo, po cesti, po stepenicama, po kamenju,
brdima... sve to možemo jer si nam dao snažne i predivne noge. Zaista si Isuse bio
predobar prema nama.
1. Video (7 min)
Pogledati video V25_1_Bozji plan
Razgovor (10 min)

Neko vrijeme sam ga malo više pratio, bio je on prije par godina u Hrvatskoj, i sjećam
se kada je govorio o braku, možda nemam ruke da držim ruku svojoj ženi, ali imam
srce da primim njezinu dušu. On je oženjen i ima 4 djece za sada.
Nakon ovoga videa, kako vam vaši problemi izgledaju? Kako vam vaše molitve za
dobru ocjenu, na curu/dečka, za nove Adidas tenisice itd. izgledaju? Na početku je
spomenuo dva pitanja na koja moramo odgovoriti? Tko si ti i što želiš? Mislim da smo
na ta pitanja odgovorili već, ja sam dijete Božje i ništa ne može promijeniti tu
činjenicu. A drugo je da on ima plan za mene. Najveća laž u koju te Đavao može
uvjeriti, a rekli smo kako je jedino oružje Sotone laž, da nas Bog ne voli i da smo
nesposobni, glupi, da naš život nema smisao... I nama, koji smo zdravi kojima ništa
ne fali u životu, to mora objasniti čovjek koji živi na drugom kraju svijeta i koji se
rodio bez ruku i nogu. Nije li to fascinantno!
118
Bog ima plan za tebe. Ako od čovjeka bez ruke i noge može napraviti svjetskog
propovjednika Božje ljubavi i nade koji drži govore pred krcatim dvoranama, što tek
može od tebe. Pogledaj još jednom svoje ruke? Zamisli što sve možeš s njima učiniti?
2. Video (2 min)
Pogledati video V25_2_IsusoveRuke
Ajde još jednom pogledajte svoje ruke? Posvijesti si da su to Isusove ruke. „Ako Bog
može upotrijebiti čovjeka bez ruku i nogu da bude njegove ruke i noge, onda koga Bog
ne može upotrijebiti?“ Jeste li ikada o tome razmišljali? Bog upravo preko tebe djeluje
na ovom svijetu. Tvoje ruke mogu u Božje ime iskazivati milost, ljubav, liječiti, miriti,
popravljati... Koja je moć u tvojim rukama?
Ali isto tako mogu i u vražje ima vrijeđati, razarati, uništavati, sijati mržnju i nasilje...
Ne vjerujem kako itko od nas ovo želi.
Kako uspjeti u tome da budemo Isusovi, da živimo kao njegovi učenici?

5 odlika Isusovih učenika:
1. Ne zadovoljavajte se osrednjošću– Papa Benedikt XVI. je rekao: „Ovaj svijet vam
nudi utjehu, ali niste stvoreni za utjehu nego za veličinu!“. Što znači biti velik, biti
uspješan? Ne ono što smo postigli, sakupili, zaradili, nego što smo postali. To je
najvažniji uspjeh. I što više postajemo sličniji Isusu, što više živimo život kreposti,
služenja, ljubavi, to ćemo biti uspješniji, to ćemo biti ispunjeniji, sretniji, zadovoljniji,
bliži Bogu.
2. Molitva – Sv. Majka Tereza je rekla: „Moj recept je jednostavan – molim.“ Govorili
smo o nužnosti svakodnevne molitve. Ako mi ne vjerujete, eksperimentirajte. Još
nisam sreo niti jednu osobu koja je rekla da mu molitva ne treba i da kada moli da
nije sretnija i bolja osoba.
3. Zajednica – Družite se međusobno, ali nemojte samo igrati igrice, pričajte o vjeri,
dijelite svoja iskustva, molite se zajedno... „Nije dobro da čovjek bude sam“, da bi
rasli u vjeri potrebna nam je zajednica. Zato je tu župa, zato imamo srednjoškolski
vjeronauk, izlete, druženja, misu, molitvene zajednice, zbor... da zajedno rastemo u
vjeri i da dijelimo međusobno teret. Kada ti je teško, kada padaš, da nađeš oslonac,
kada si usamljen, da nađeš društvo, kada imaš pitanje da nađeš odgovor. Otići nakon
krizme iz Crkve znati otići sam u ovaj svijet, odbaciti one koji ti mogu pomoći. Mi
trebamo jedni druge. Kada su vaši kumovi držali ruku na vašem ramenu, to je značilo:
„Stari, držim te, nemoj se brinuti, biti ću tu za tebe“. To je smisao župne zajenice,
ovog vjeronauka, duhovne obnove koju ćete proći, a vjerujem i svih aktivnosti u koje
ćete se uključiti. Nemojte samo jesti kebab i igrati igrice, rastite zajedno u vjeri.
4. Sakramenti – Držite se sakramentalnog života. Neće daleko dospjeti bez mise i bez
ispovijedi. Sakramenti su naše gorivo. Znate koliko ljudi dolazi u ispovjedaonicu, nisu
se deset godina ispovijedali, ja uvijek takve pitam: „Pa dobro, zašto si sada došao“ -
skoro svi odgovaraju - „Zato što sam shvatio da se bez Boga ne može živjeti“. Nemojte
raditi tuđe greške, budite pametni, nakon deset godina bez Boga čovjek se dosta
uništi i možda se više nikada ne vrati u potpunosti. Budite pametni, budite s Bogom.
119
5. Posveti se svome poslanju. Svatko od nas je poslan, pozvani smo svaki dan na sitne
stvari, istina, ali imamo i veliko životno poslanje. Pričala mi je jedna osoba, imali su
provalu u stanu...
Koje je tvoje poslanje, možda još ne znaš gdje te Bog zove, ali zato svakako možeš
moliti na tu nakanu. Bog ne zove mene da svjedočiš njegovu ljubav u svome razredu,
u kafiću, na igralištu, ali šalje tebe. Bez obzira što misliš o sebi, da možeš ili ne možeš,
Bog ne zove sposobne, nego osposobljava pozvane. Samo trebaš otvoriti sebe Bogu,
biti gledati ćeš čudesa u svome životu.
3. Video (3 min)
Pogledati video V25_3_Zakljucak

1. Počni pratiti Nick Vujčića na nekoj od društvenih mreža.
120

Izabrani - Tecaj Za Krizmanik

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Izabrani - Tecaj Za Krizmanik

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Izabran

Tečaj priprave za sakramenat sv. Potvrde

Prijedlog igara za početak sata

Koga ne volim (upoznavanje osobina): Poredati se u krug stolice, jedna stolica

Asocijacije: Pogađanje osoba iz Crkvenog života ili župe, na temelju otkrivanja

(Početna igra – Odabrati neku igru ako je potrebno...)

Uvodna molitva (1 min)

Međusobno upoznavanje (5 min)

Ukaži na problem (5 min)

Problem fokusiranja je što kada se snažno koncentriramo, postoji mogućnost da ne

Razrada teme... (10 min)

Očekivanja od vjeronauka (3 min)

Uvjeti dolaska: predstavi uvijete za krizmu kako je na tvojoj župi

Predstavljanje Izazova tjedna (2 min)

Završna molitva (1 min)

Uvodna molitva (2 min)

(opcionalno) Ruksak (3 min):

Ukaži na problem (15 min)

Prirodni podražaji Natprirodni podražaji

Junk food – pretjerana količina masti,

Povezivanje sa stvarnim ljudima –

Internetska pornografija – voajerizam,

Novosti s portala i društvenih mreža –

Rad po grupama ili dijalog (5 min)

Opcionalno: Ova lekcija će po prilici biti u listopadu, sv. Franjo je 3. listopada,

3. Video (3-4 min) – opcionalno ako se stigne

Izazov tjedna (2 min)

Završna molitva (2 min)

Početna igra: Mjerač sreće

Pitaj njih da daju neki primjer

2. Video (13 min)

Rasprava (10 min)

U Hrvatskoj postoji jedan program za muškarce, zove se Exitus, on traje 90 dana i on

Izazov tjedna (2 min)

Završna molitva (2 min)

Uvodna molitva (2 min)

Zadatak (3 min): Crtanje sebe i Boga

Ukaži na problem (2 min)

Ponudi rješenje (15 min)

Drugi argument, religija je opijum naroda. Jeste li ikada čuli za tu izjavu?

Četvrto, ne postoje dokazi za Boga. Ne postoje dokazi u prirodoslovno-

2. Video (2 min) – stišaj prije pokretanja, glasniji je od prethodnog videa

Izazov tjedna (2 min)

Gospodine, hvala ti za stvoreni svijet. Hvali ti za zeleno lišće u proljeće i lagani

Početna igra: Odabrati neku npr.

Izazov tjedna (2 min)

Uvodna molitva (2 min)

Rad po grupama (7 min)

Rad po grupama (5 min)

Izazov tjedna (2 min)

Završna molitva (2 min)

Uvodna molitva (2 min)

Razgovor (10 min):

Zamislite da umrete i dolazite na „posljednji sud“. I tamo te odjednom obasja jedan

Izazov tjedna (2 min)

Završna molitva (2 min)

Početna igra: Odabrati neku npr.

Izazov tjedna (2 min)

Uvodna molitva (2 min)

Znanstveni argumenti za Bibliju:

Nadalje, znanstvenici danas smatraju da su evanđelja nastala oko 60. godine

No vratimo se na pokvareni telefon, tj. na takozvane „greške u kopiranju” na koje se

3. Pozdanost sadržaja – je li sadržaj izmišljen ili istina?