aj

Iako siromašan postolar je radio po cijele dane i noći, nikako nije mogao namiriti
gladna usta u svojoj kući. Imao je puno djece i nikada nije bilo dovoljno hrane za
sve njih. Jednom prilikom zatražio je pomoć, a u očaju, zatraži je i od samog
vraga.

Vikne: “Pomoz’, ma i tko si!

Baš da vrag mi pomoć nosi.”

Kad evo odmah vraga na vrata. Vrag mu obeća bogatstvo i kaže mu da mu ništa neće
nedostajati, ali postojao je jedan uvjet. Morao je nakon sedam godina ići u pakao.
Pošto mu je bilo hitno i nije imao drugi način, pristao je na pogodbu vraga. Od
toga dana njegova obitelj i on živjeli su u obilju hrane, odjeće, ali i zlata.

Bi l’ pomoći, vraže, bilo?”

Vrag će na to: “Pomoć laka;
Svega blaga preko mjere,
Al to znaš da ruka svaka
Drugu ruku opet pere:
Zato poslije sedam ljeta
Sa mnom ćeš put moga svijeta.”

Jedne noći na putu do neba, Sina Božjeg zadesio je mrak i to točno pored
postolareve kuće. Zamolio je postolara za noćenje. Postolar ga je lijepo ugostio,
pripremio mu je jarebicu, fino vino i pripremio mu krevet za noćenje.

Sutradan ujutro, Sin Božji se zahvalio na noćenju i odlučio je krenuti dalje. Pošto
ga je postolar tako lijepo ugostio, Sin Božji mu je rekao da će mu ispuniti tri
želje.

Na svemu ti hvala moja,

Pa mi reci do tri želje.
– Riječ istina bit će tvoja –
Bile male ili velje!”

Tako je postolar izrekao svoje tri neobične želje.

One su glasile: ako netko sjedne za njegov tronožac, uvijek neka ostane na njemu i
bez njegove pomoći da se ne može osloboditi od tamo , kada mu netko pogleda u
prozor, neka nikada ne uspije iz njega glavu izvući bez njegove pomoći te tko mu
dotakne krušku u vrtu neka zauvijek tamo i ostane i neka se ne uspije izvući bez
njegove pomoći. Iako su njegove želje bile izrazito neobične, Sin Božji mu ih je
odlučio ispuniti.

A Bog reče: “Čudni ljudi!

Al’ što želiš, to ti budi.”

I prošle su tako godine, sedam čak, i stigao je vrag na vrata po postolara.

Postolar ga zamoli da ga pričeka dok večera jer ne može gladan ići u pakao. Vrag je
tada sjeo na tronožac i kada se htio ustati, više nije mogao. Bacao se, urlao je,
ali ništa mu nije pomagalo.

“Čekaj dokle večeramo;

Tko će gladan sad u pak’o?
Na tronošku sjedi tamo!”
Na tronošku vraže sio,
K’o prikovan da je cio.
Tada je rekao postolaru da ga pusti, a on će mu zauzvrat dati još sedam godina
prije nego ga opet pozove u pakao. Postolar ga je pustio.

Ponovo je prošlo sedam godina i vrag se ponovo vratio. Postolar je opet htio
večerati pa zamoli vraga da ga pričeka. Vrag pričeka ovoga puta vani, ali samo
promoli glavom kroz prozor. U tom trenu, vragu glava zapne u prozoru i zaglavi se.
Vrag je opet na sve načine pokušao izvući glavu, a kako nije uspijevao zamolio je
postolara da mu pomogne. Vrag će mu ponovo dati još sedam godina slobode.

“Oj, računi tebi pusti!

Sedam jošte dajem ljeta
Tvojoj duši ovog svijeta,
Al’ me, goso, pusti, pusti!”

Postolar ga posluša i vrag nestane. Idućih sedam godina je prošlo. Vrag se vratio
po postolarevu dušu. Postolar mu kaže da ode do kruške, ubrati ih malo za put.

Lija majstor stiska oči:

“U lijep čas mi doš’o jesi!
Gle tam’ krušku, deder skoči
Pa krušaka se natresi
I kruške mi nosi simo
Da se putem osladimo.”

Vrag ode do stabla i kada je počeo tresti krušku, zalijepio se za nju. Opet je
vikao, cvilio, kukao, ali ništa nije pomagalo. Kaže on postolaru da će mu dati još
sedam godina, ako ga oslobodi. Tada postolar dovede svoje momke koji remenjem
istuku vraga.

“Oj, pustoga vam remena!

Joj, nemojte – ta to gori,
Ni vrag nije od kamena;
Stoga za lijek leđa mojih,
A s žuljeva mojih hudih,
Jošte dva’est, ljeta tvojih
Na ovome svijetu budi!”

Vrag u mukama ponudi postolaru još dvadeset godina slobode, ali postolarevi ljudi
krenu još jače tući vraga, a postolar mu tada kaže kako on nikada nije niti mislio
ići s njim u pakao.

“Kraj je sada svakoj šali,

Ja ti rekoh, ne budali!”

Tada mu vrag kaže da ga oslobađa i da nikada ne mora ići s njim u pakao, samo neka
ga oslobodi. Postolar ga tada pusti i vrag nestane. Postolar je ostao slobodan, a
vrag se više nikada nije pojavio kod postolara.

“Jao! jao! dosta! dosta!

Nek ti duša bude prosta.”
“Id’, luđače, do nemila!”
Majstor reče, vrag do vraga
Nikad njemu više traga.

Likovi: postolar, vrag, sin Božji